Katekizam duhovnog života

ROBERT SARAH KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA

ŽIVOTA KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA KATEKIZAM DUHOVNOGA KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA ŽIVOTA KATEKIZAM DUHOVNOGA OTA ŽIVOTA KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA KATEKIZAM DUHOVNOGA OTA KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA ŽIVOTA KATEKIZAM DUHOVNOGA ATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA ŽIVOTA ŽIVOTA A KATEKIZAM DUHOVNOGA

metanoja 225

Prijevod: Jakob Filić Lektura:

Gordana Bašić Kedmenec

Korektura:

Tihomir Hadži-Boškov Grafičko uređenje: Christian T. Belinc Oprema:

Tihomir Turčinović

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1808-8 Tiskano u rujnu 2023.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001194559.

Robert Sarah

KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST Zagreb, 2023.

Naslov izvornika: Cardinal Robert Sarah, Catéchisme de la vie spirituelle © Librairie Arthème Fayard, 2022. © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2023.

U V O D Sakramentima slijediti Krista

O

» bratite se i vjerujte evanđelju!« (Mk 1, 15). Te riječi koje nas uvode u korizmeno vrijeme i tako usmjeravaju na put do Uskrsa u radosnoj nadi da ćemo biti dionici slave Gospodinova uskrsnuća, mogu nas usmjeriti i na put kršćanskog života općenito, put koji korizmeno vrijeme na svojevrstan način intenzivira. Obraćenje je uistinu ključno djelo našega postojanja. Obratiti se znači odmaknuti se od svega uzaludnoga i toksičnoga koje nas drži zarobljenima kako bismo se mogli okrenuti Bogu. No od čega se točno trebamo odmaknuti i gdje nas Bog čeka? Odgovor nam daje Sveto pismo kada opisuje kako je Bog iz ropstva izvukao izabrani narod i doveo ga u obećanu zemlju.

Put u pustinju Kada je Bog, pun sućuti, htio svoj narod izbaviti iz ropstva, nasilja i bijede te ga izvesti iz Egipta, nije mu život učinio lagodnim i bezbrižnim, već ga je odveo u pustinju kako bi ljudi iskusili siromaštvo, gubitak, odricanje, samoću, tišinu, borbu protiv samih sebe i protiv Sotone, koji nas čini robovima svijeta i novca. Upravo u siromaštvu, gubitku i tišini učimo kako postati svjesniji Boga te otkrivamo koliko nam je On potreban. Donoseći čovjeku prazninu, žeđ i tišinu, pustinja ga priprema za slušanje 5

KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA

Boga i njegova Zakona. Pustinja je iznimno mjesto, daleko od suvremenih sredstava komunikacije i informacija koje uzrokuju mučninu; mjesto u kojem možemo doživjeti duboko mistično iskustvo susreta s Bogom koje nas mijenja i preobražava.1 Duboko u svakome postoji svjesna ili nesvjesna želja za bijegom od ovoga beskonačnog vrtloga ispraznih i varljivih pojava koje nas okružuju. Pustinja je prostor netaknute prirode, onakve kakvom ju je Bog stvorio, pa ga stoga još uvijek može i očitovati. Kao što je primijetio blaženi Marie‑Eugène od Djeteta Isusa: »Pustinja osjetilima i osjećajima oduzima brojna zadovoljstva koja nas prljaju i doživljaje koji nas osljepljuju i zarobljavaju. Njezina ogoljenost osiromašuje i odvaja.

Njezina tišina izolira od vanjskoga svijeta, pa duši preostaje samo ujednačen protok prirodnih ciklusa, pravilan život koji zacrtava, tako je prisiljavajući da kroči u unutarnji svijet koji je ondje i došla tražiti.

Ta golotinja i tišina ne upućuju na ispraznost, već na čistoću, djevičanstvo i jednostavnost. Duši koju uspije umiriti, pustinja otkriva odsjaj transcendencije, nematerijalnu zraku božanske jednostavnosti kojom je obilježena, svijetli trag Onoga koji kroz nju brzo prolazi i ostaje u njoj prisutan svojim djelovanjem.

Pustinja je puna Boga – otkriva ga njezina neizmjernost i jednostavnost, daruje ga njezina šutnja. Proučavajući povijest naroda, s pravom je zapaženo da je pustinja monoteistički prostor koji štiti od mnoštva idola. To 1

6

Usp. Léon‑Arthur ELCHINGER, Je plaide pour l’homme, Fayard, Pariz, 1976., 138.

Uvod

važno zapažanje dokazuje kako onima koji joj predaju svoju dušu i dopuste da ih obavije, pustinja zauzvrat predaje vlastitu dušu – jedinstveno i transcendentno Biće koje joj daje život.«2 Poigravajući se asonancama između dvije hebrejske riječi »dabar« – »riječ« i »midbar« – »pustinja«, rabini su izražavali dvostruko uvjerenje kako, s jedne strane, samo Riječ može učiniti da pustinja ponovno procvjeta i, s druge strane, da se samo u pustinji Riječ širi u punini svoje stvarateljske i životvorne snage. Jedino srce koje je prostrano i prazno kao pustinja može primiti i zadržati Riječ života. Srca se u pustinji pročišćuju, istodobno dobivaju čvrstinu i nježnost, otvaraju se za osobni susret, pažljivo slušanje i intimni razgovor s Bogom. O tome progovara i veličanstvena pjesma o ljubavi i svadbenom savezu između Gospodina i njegova izraelskog naroda koju nalazimo u knjizi proroka Hošee: »Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit’ srcu« (Hoš 2, 16).

Pustinja je mjesto patnje, iskušenja, borbe i čišćenja u kojem Bog želi da boravimo kako bi nas ponizio, iskušao i doznao što je u dubinama naših srdaca (usp. Pnz 8, 2), kako bi nas iskušao kao što se srebro iskušava (usp.

Zah 13, 9). Svaki ozbiljan kršćanski život na duhovnom putu dolazi do toga ključnog koraka. Ako slijedeći Abrahama, Mojsija, proroke i izabrani narod pristanemo ući u pustinju, umrijet ćemo sebi samima i uskrsnuti življi, noseći plodove Duha.

2

MARIE EUGÈNE DE L’ENFANT‑JÉSUS, Je veux voir Dieu, Éditions du Carmel, Tarascon, 1988., 390–391.

7

KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA

To pusto mjesto prikazano je u Bibliji kao sveti prostor u kojemu možemo iskusiti Božju vjernost, nježnu i dobrostivu Providnost koja nad nama bdije i štiti nas. Poput orla koji bdije nad gnijezdom i lebdi nad svojim orlićima, Bog širi svoja krila i vodi nas sa sobom (usp. Pnz 32, 11).

Kada smo usred iskušenja, kada poput Ilije naslućujemo kako nismo ništa bolji od svojih otaca (usp. 1 Kr 19, 4) i kada se osjećamo slomljeni pod težinom vlastitih grijeha i nevjere, kada smo obeshrabreni, iscrpljeni na dugom i teškom hodu prema svetosti, kada nam se čini kako naš trud za obraćenje i borba da postanemo slični Kristu postaju jalovi, pa ne uspijevamo nadići vlastitu ljudsku i duhovnu prosječnost – što u takvim situacijama valja učiniti? Gdje potražiti pomoć? Slijedeći Ilijine stope, moramo se zaputiti u pustinju, prema gori Saveza kojoj smo se prije izrugivali. Kako bi sačuvao taj Savez i obnovio čistoću svoje vjere, Ilija je »išao […] četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba« (1 Kr 19, 8).

Mojsije i hebrejski narod u pustinji su proveli četrdeset godina (usp. Izl 16, 31‑36), a Krist se u nju povukao na četrdeset dana i četrdeset noći da u samoći i tišini posti, kontemplira i moli.

Na tome dugom hodu prema izvoru vlastitih života, vjere i pravoga identiteta, snagom svoje vjere i žarom svoje ljubavi vode nas proroci, ispunjeni velikim zanosom prema Bogu, a među njima pogotovo Ilija i Ivan Krstitelj.

Valja kročiti prema naprijed jer život koji se ne razvija, umire. Napredovati znači razvijati se u svetosti. Ostati na mjestu i nazadovati znači gušiti normalan razvoj kršćanskoga života. Vatru Božje ljubavi treba njegovati, a znamo da se vatra održava prinosom novoga materijala 8

Uvod

za spaljivanje. Plamen će se ugasiti ako ga se ne produžuje. »Ako veliš: dovoljno je«, upozorio je sveti Augustin, »izgubljen si. Uvijek čezni za višim, hodaj bez prestanka, uvijek napreduj. Nemoj ostati na istom mjestu, ne vraćaj se niti skreći s puta.«3 Put oslobođenja o kojem govori Knjiga Izlaska nagovještava unutarnje putovanje za koje je svakom kršćaninu upućen poziv da ga tijekom svojega života prođe. Jer Bog polako osvaja naša srca i priprema ih za novi savez sa sobom. Plan toga putovanja vodi kroz sedam sakramenata: krštenje, potvrdu, ženidbu, sveti red, ispovijed, euharistiju i bolesničko pomazanje. Naime, živjeti sakramente u njihovoj punini, vjerujući u Božju snagu obnavljanja, znači prihvatiti to da nas upravo Bog vraća u pustinju kako bi nas ponovno preveo preko Crvenoga mora da s njime na taj način obnovimo savez.

Hoditi u svjetlosti vjere Predlažem da se na taj put odvažimo u zajedništvu, s Biblijom u rukama, moleći Gospodina da nam podari srce koje je spremno slušati i sposobno razlikovati dobro od zla (usp. 1 Kr 3, 9), prosvijetljeni i vođeni svjetlom vjere. Vjera je stijena na kojoj čovjek izgrađuje najvažniju stvar svojega intimnog života – svoj odnos s Bogom.

Ako želimo jasno vidjeti, vjera nam je jednako potrebna kao i svjetlost. Naša su osjetila jednaka danju i noću, no noću ne vidimo jer nam nedostaje sunce. Samo veličanstven dar vjere uistinu omogućuje da pristupimo Bogu.

3

SVETI AUGUSTIN, Govor 169, 15, (PL 38, 926).

9

I. Ući u Život krštenjem

I.

UĆI U ŽIVOT KRŠTENJEM

Isusova smrt i uskrsnuće uistinu su promijenili ljudsko

stanje i povijest: »Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor.

Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu« (2 Kor 5, 17‑18). Pojedinac koji je otkrio Krista i nazreo značenje toga otajstva pozvan je s tom činjenicom uskladiti cijelo svoje postojanje – odbaciti stari život i navike staroga čovjeka »koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine« (Ef 4, 22‑24). Ono što tada čini više je od puke promjene životnoga smjera – takvi pojedinci postaju »živima Bogu u Kristu Isusu« (Rim 6, 11), uistinu uvedeni u intimu triju božanskih osoba. To nas pobožanstvenje mora uroniti u divljenje i klanjanje. Jer Bog je uistinu učinio da postanemo consortes diviniae naturae, »zajedničari božanske naravi« (usp. 2 Pt 1, 4), da uniđemo »do sve Punine Božje« (Ef 3, 19). Tako dovršava naše biće, stvoreno na njegovu sliku i priliku, pozvano na svetost i zajedništvo s njim.

21

KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA

Tako se u sakramentu krštenja ispunjavaju sva obećanja koja je Bog dao u Starom zavjetu.

Umrijeti i uskrsnuti s Kristom Krštenje je sakrament koji nas uvodi u kršćanski život.

Ono nas čini djecom Božjom. Na vidljiv nas način uključuje u Crkvu, veliku i svetu Božju obitelj, kako bismo mogli ispravno i plodonosno primiti druge sakramente i sudjelovati u kršćanskom štovanju, osim ako smo teškim grijehom izgubili milost primljenu na krštenju. No i tada nosimo neizbrisiv znak Božje djece koji nam omogućuje da na ispovijedi primimo njegov oprost i ponovno u sakramentu euharistije primimo Gospodina Isusa.

Sve te darove primamo krštenjem jer je riječ o sakramentu koji nam daje da budemo izravno obuhvaćeni i dirnuti djelom otkupljenja. Izvedeno uranjanjem ili jednostavnim izlijevanjem malo vode po čelu katekumena, krštenje vodom simbolično zakopava krštenike u smrt Krista kako bi mogli biti dionici njegova uskrsnuća. To znači da krštenjem uranjamo u vazmeno otajstvo. Kako je objasnio Origen, riječ je o prijelazu sličnom onom Izraelaca kroz Crveno more kada su napustili Egipat i ušli u obećanu zemlju: »Na Jordanu bijaše Kovčeg saveza vođa Božjem narodu.

Zastade svećenička i levitska povorka, a vode obuzdaše svoj tok i skupiše se u jedno, kao da iskazaše neko poštovanje Božjim službenicima, omogućivši Božjem narodu siguran put. […] I ne misli da se to dogodilo onima koji su prije tebe živjeli, a da se tebi, koji sada o tome slušaš, ništa takva ne događa: u tebi 22

I. Ući u Život krštenjem

sve nalazi puninu na otajstveni način. Ti naime, koji si tek nedavno napustio tamu idolopoklonstva te žudiš da čuješ božanski zakon, sada napuštaš prvi Egipat. Kad si pribrojen broju katekumena i kad si se počeo pokoravati crkvenim zapovijedima, prešao si Crveno more i stavljen si u pustinjska boravišta da se svakodnevice trudiš oko slušanja Božjeg zakona i da promatraš Mojsijevo lice, koje se otkriva po Božjoj slavi. Ako pak stigneš do otajstvenog vrela krštenja, pa se zaustavi svećenička i levitska povorka te budeš uveden u one časne i uzvišene sakramente koje poznaju oni što ih smiju poznavati, tada ćeš također pomoću svećeničkih službi, napustivši Jordan, ući u zemlju obećanja, u koju te nakon Mojsija prima Isus i on sam ti postaje vođa na novom putu.«9 Kako kaže sveti Ambrozije, svojim je Vazmom Krist svim ljudima otvorio izvore krštenja: »Promotri gdje si kršten, odakle dolazi krštenje: zar ne iz Kristova križa, iz Kristove smrti? U tome je svekoliko otajstvo: On je trpio za tebe. U Njemu si otkupljen, u Njemu si spašen […].«10 Sudjelujući u Isusovoj smrti i uskrsnuću, postajemo sinovi u Sinu. Tako crkvena predaja – i na Istoku i na Zapadu – tumači nauk svetoga Pavla. Novi ili nutarnji čovjek kojeg Duh Sveti stvara u kršteniku, upravo je Sin Božji, čija je slika u svakom čovjeku vraćena u njegovu

ORIGEN, Iz Homilija o knjizi Jošuinoj, u: Božanski časoslov, III, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1984., 231‑232.

10 SVETI AMBROZIJE, De sacramentis, 2, 6; navedeno prema: Katekizam Katoličke Crkve, Glas Koncila, Zagreb, 1994., br. 1225.

9

23

S A D R Ž A J 5

UVOD

5

Put u pustinju Hoditi u svjetlosti vjere Slijediti Isusa pomoću sedam sakramenata Kristovim stopama

9 13 16

Sakramentima slijediti Krista

I.

21

UĆI U ŽIVOT KRŠTENJEM

22

Umrijeti i uskrsnuti s Kristom Krštenje kao djelo Trojstva Krštenjem promijeniti život Krštenjem primiti nov život Odbaciti smrt i primiti Božji život Ući u Božju obitelj Veličina i nužnost krštenja

25 29 30 33 37 38

II.

41

UNUTARNJA PEDESETNICA

41

Mjesto Duha Svetoga u životu Crkve Duša Crkve Objavitelj Kristova otajstva Dijeliti sakrament potvrde bez odgađanja Unutarnji poriv poslanja Ući u unutarnji život Završna molitva

42 45 48 50 51 55

335

III.

57

EUHARISTIJA I LITURGIJA

58

Primiti dar Otajstvo sjedinjenja Pričešćivanjem primiti Božju prisutnost Bezuvjetna nužnost euharistije Dostojno primati euharistiju Prepustiti se preobrazbi: poslušnost vjere Štovanje euharistije izvan mise Izvor i vrhunac života Crkve Dostojanstvo liturgije Vratiti se sabranom poštovanju Liturgija nije spektakl Živjeti euharistiju kao osobni susret Opasnosti koncelebracije Božja riječ u liturgiji Ponavljanje liturgijskih tekstova Hermeneutika liturgijskog kontinuiteta

60 61 63 67 70 73 77 79 83 88 92 93 94 102 104

IV.

107

SLIJEDITI ISUSA U PUSTINJU

107

Od krštenja na Jordanu do samoće u pustinji Božja riječ, temelj našega postojanja Jedinstvo dvaju Zavjeta u Bibliji Bedem protiv zla i mač za borbu Hrana za dušu Izvor unutarnjega života Molitva Važnost molitve za Crkvu Molitva i Isusov primjer Mjesto molitve

111 113 119 122 124 127 128 131 134

336

135 136 138 140 142

Nutarnja spremnost Trenutak istine pred Bogom Sabranost i osluškivanje Pustinja i duhovna borba Iskušenje izlaska iz pustinje V.

145

SAKRAMENT ZA OBRAĆENJE

145

Potreba za obraćenjem Radikalnost kršćanskoga obraćenja Sakrament pokore Gubitak osjećaja za grijeh Otuđenje od sakramenta pokore Iznova otkriti smisao pokajanja Sukob i pomirenje Pomirenje u Bibliji Blagodati ispovijedanja Učestalost ispovijedanja Mlakost i rutina – veliki neprijatelji duhovnog života Svakoga dana započeti iznova Težak teret privilegija slobode Božja milost – otajstvo besplatne ljubavi Ljubav i milosrđe Moliti za milost i opraštati

150 153 155 160 163 165 166 170 173 174 176 179 182 183 190

VI.

193

VOLJETI SE POPUT KRISTA I CRKVE

194

Institucija braka u opasnosti Kršćanski smisao braka Neraskidivost braka Izgraditi dugovječnu vjernost u ljubavi

197 199 202

337

205 208 213 216 217

Situacija razvedenih osoba Objašnjenje crkvenoga stava prema razvedenima Teološki temelji crkvenoga stava prema razvedenima i ponovno vjenčanima Ohrabrenje razvedenim i ponovno oženjenim kršćanima Zaključak VII.

219

POSVETI IH U ISTINI…

220

Svećeništvo ljubavi Davanje i predavanje Bogu Svećenički zahtjev za svetošću Svetost i svećeničko posvećenje Primjer Arškoga Župnika Svećenički celibat Svećenik kao čovjek molitve Trajno obrazovanje svećenika Pastoralni teret Svećenik u svijetu Znak Jonin – iskustvo križa i služba milosrđa

222 224 227 231 232 236 241 242 248 250

VIII.

257

OTAJSTVO KRIŽA

257

Djelo otkupljenja Smisao bolne Muke Križ kao središte povijesti Križ kao vrhunac čovječanstva Križ kao objava ljubavi Križ kao mjesto oproštenja i pomirenja Patiti s Kristom – iskušenje bolesti Moliti za zdravlje tijela

260 265 268 269 271 275 277

338

281 283 287 290 291

Krist kao liječnik tijela u euharistiji Sakrament bolesnih Posljednje stvari i zagrobni život Život vječni Umrijeti u Kristu IX.

295

CRKVA I POSLANJE

295

Suvremeno odbacivanje Boga Iskušenje idolopoklonstva Sablazan nedosljednih kršćana Napadi neprijatelja na Crkvu Crkva unakažena iznutra Usred tame svjedočiti o svjetlu Beskompromisno predlagati evanđelje Biti kao kvasac u tijestu – potraga za svetošću usred svijeta Izvor svakog apostolata Evangelizacija »iznutra« Prevođenje evanđelja u konkretnu ljubav

299 300 301 302 307 309 312 316 317 319

325

ZAKLJUČAK

Vrati mi radost svoga spasenja

339

KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA

» Pomrčina Boga u postmodernim

društvima, kao i kriza temeljnih ljudskih i moralnih vrijednosti čije su posljedice vidljive čak i unutar Crkve u pogledu

zbrke oko božanski objavljene istine,

gubitka autentičnoga značenja liturgije i zamućivanja svećeničkoga identiteta, snažno su me nagnale na pisanje

istinskoga katekizma duhovnoga života za sve vjernike.«

KATEKIZAM DUHOV KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA KATEKIZAM KATEKIZAM DUHOVNOGA DUHOVNOGA KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIŽ ŽIVO KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA KATEKIZAM DUHOVNOGA KATEKIZAM DUHOVNOG ŽIVOTA KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA KATEKIZAM DUHOVNO KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVO DUHOVNOGA KATEKIZAM DUHOVNOGA ŽIVOTA ŽIVOTA KATEKIZAM DUHOVNOGA M DUHOVNOGA ŽIVOTA Kardinal Robert Sarah želi nam pokazati kako krenuti i napredovati na unutarnjem putovanju duhovnoga rasta.

Kako se vratiti samima sebi, na mjesto prisne Božje prisutnosti? Koji put slijediti i koja konkretna sredstva upotrijebiti kako bi se Bog vratio u središte naših života?

Kako ostati ustrajan na putu obraćenja? – neka su od pitanja na koja odgovore nalazimo u ovoj knjizi.

Riječ je o katekizmu unutarnjega života čiji su ciljevi praktični, a ne akademski, usredotočeni na isticanje osnovnih sredstava za ulazak u duhovni život. Ustrojen oko sakramenata, molitve, askeze i liturgije, želi svakom pojedincu pomoći osvijestiti da je njegovo ili njezino krštenje početak velikoga obraćenja, početak veličanstvenoga povratka Ocu.

340

Cijena: 30,00 �   

ISBN 978-953-11-1808-8