Kana, kršćanska obiteljska revija, listopad 2023.

GODINA LIV LISTOPAD 2023. 10/589 2,00 €

KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA KOLUMNA STJEPANA BALOBANA

Hoće li Biskupska sinoda zbližiti ili još više podijeliti Crkvu?

U situaciji brzih i trajnih promjena ‘svijeta oko nas’ iznimno je važno suočiti se s realnim stanjem u Katoličkoj Crkvi, odnosno sa svime onim što se događa među kršćanima, katolicima u različitim dijelovima svijeta.

NJOJ NA SPOMEN (Mk 14, 9)

Marija i Crkva PIŠE: KREŠIMIR ŠIMIĆ

PITANJE SADAŠNJEG TRENUTKA

Čovjek – ljudsko biće ili stroj?

PIŠE: JOSIP GRBAC

doc. dr. sc. Martina Vuk Grgić

Ranjivost kao ontološka danost živih bića

UZ SVJETSKI DAN MISIJA

DON GABRIJEL JUKIĆ: Glad

kao životni suputnik RAZGOVARAO: TRPIMIR ALAJBEG

AKTUALNO

Posjet nadbiskupa Kutleše Kršćanskoj sadašnjosti

UVODNIK

KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA

Godina LIV Broj 10/589 Listopad 2023.

Cijena 2,00 €

Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Glavna urednica: Maja Petranović Uređuje: uredničko vijeće Grafičko oblikovanje: Tihomir Turčinović Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, p.p. 434, Marulićev trg 14 Za izdavača: S tjepan Brebrić Kontakti: E-mail: ks.kana@gmail.com urednistvo@ks.hr pretplata@ks.hr Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 www.ks.hr Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj.

Adresa uredništva: KANA, Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434 Rukopise i slike ne vraćamo.

Za iznesena mišljenja u pojedinim člancima i točnost podataka odgovorni su autori te njihovi stavovi ne predstavljaju nužno stav uredništva.

Tisak: Mediaprint – tiskara Hrastić Račun: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.

IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 22,00 € Inozemstvo: Zainteresirane molimo da se jave na e-mail pretplata@ks.hr ili broj telefona 01 6349 044

asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju.

Listopad 2023.

Kana 10 2023 sve.indd 3

Dragi čitatelji, oči su nam posebno uprte u aktualnu Biskupsku sinodu. Brižno osluškujući, o njoj promišljaju i naši autori. Događaj je to gdje svi biskupi u hijerarhijskom zajedništvu participiraju u brizi za univerzalnu Crkvu, a Papa Franjo joj na neki način širi okvire. U prvom su planu prije svega očekivanja, ne bez straha od prevelikih ili pak nedovoljnih promjena. No čini mi se da sama očekivanja nisu nešto od čega treba početi u promišljanju aktualnih događanja. Promatranje smjera u kojem Crkva ide vizijom Pape Franje ne može isključiti svijest o sve naglašenijim napetostima i podijeljenostima, čak i unutar samog Biskupskog kolegija, dovodeći do sve izraženijih sumnji u prihvaćanju same sinodalnosti kao ispravne eklezijalne datosti, kao konstitutivnog dijela života, službe i upravljanja Crkve.

Možda bi se u najgrubljem smislu moglo reći da je u temelju ovog odnosa prema sinodalnosti pitanje prihvaćanja samog Drugog vatikanskog koncila, a onda to, čini mi se, ponekom uzročno-posljedičnom vezom može biti ključ za promatranje podijeljenosti aktualnih struja u Crkvi, neslaganja s naglascima i nastojanjima pape Franje kao kormilara Katoličke Crkve u suvremenom svijetu. Povrh toga, postoji kriza povjerenja na svim razinama. Očito je da je, još uvijek, potreban znatan razvoj svijesti, ako Crkva doista želi postati sinodalna. Posebice svijesti o suodgovornosti svih krštenika.

Sinodalnost u temelju ima dva koncilska

stupa: dijalog i zajedništvo (jedinstvo u različitosti). Stvarnosti su to na kojima koncilska obnova stoji ili pada. Pa ipak, neki smatraju da na taj način Crkva ne može ići u dobrom smjeru.

Zajedništvo i dijalog, između ostaloga, bili su nosivi stupovi u koje su istinski i do zadnjeg daha ovozemaljskog života vjerovali oni kojih se ovaj mjesec sjećamo u povodu nekoliko obljetnica. Među njima je veliki teolog T. J. Šagi-Bunić, naš suosnivač i autor, čija će se veličina i širina odraziti i na međunarodnom znanstvenom simpo­ziju, 20. i 21. listopada u povodu 100. obljetnice rođenja. O odjecima događaja u idućem broju. Ovdje bih, prigodno i na tragu ovog uvodnika, zaključila naslovima nekih Šagi-Bunićevih knjiga, samim po sebi dovoljno znakovitim i bremenitim: Vrijeme suodgovornosti, Ali drugog puta nema, Kršćanstvo ne može biti umorno, Prema civilizaciji ljubavi. Ako ih još niste čitali, preporučujem ih kao nezaobilazno štivo za vašu teološku i duhovnu kulturu. U tijeku je i promotivna akcija, pa evo prilike.

Kako obljetnice ne bi ostale samo obljetnice, sinode samo sinode i knjige samo knjige, ispražnjene od smisla i sadržaja, one nam trebaju dati duhovnu snagu, biti izvorom nadahnuća u konkretnosti trenutka »prevladavajući mediokritete zemaljskih antagonizama i svjedočeći zbiljskost božanskog žarišta, u kojem se sve dobro sabire i stapa u rasplamsavanju dosegnute punine.« (T. J. Šagi-Bunić) Urednica 3

9.10.2023. 7:54:05

PITANJE SADAŠNJEGA TRENUTKA

ČOVJEK – ljudsko b »Odgovornost prema radnicima je prioritet: životom se ne može trgovati ni zbog čega, pogotovo ako se radi o (životu) siromašnih, nesigurnih i krhkih. Mi smo ljudska bića, a ne strojevi, jedinstveni ljudi, a ne rezervni dijelovi«, upozorava papa Franjo.

PIŠE: JOSIP GRBAC

M

oderni svijet, a posebno Europa, diče se svojom humanošću, poštivanjem ljudskih prava, brigom za ljudski život, za primjeren standard svakoga pojedinca i obitelji. Volimo naglašavati kako smo uvelike nadišli bivše civilizacijske razine koje su se temeljile na dubokim društvenim podjelama, svakojakim diskriminacijama, gotovo robovlasničkim strukturama djelovanja i rada. Na najvišim instancijama doneseno je obilje konvencija i zakona o dostojanstvu svakoga čovjeka, o zabrani pretjeranog iskorištavanja ljudi sa svrhom bogaćenja brojnih povlaštenih elita. S pravom se većina modernoga svijeta ponosi dostignućima na planu zaštite čovjeka i njegove obitelji, na planu zaštite na radu, zaštite unutar vlastite obitelji. Većina zemalja odlučno zabranjuje bilo kakav oblik nasilja, kako u obiteljskom domu, tako i izvan njega. Međutim, mnogi događaji u posljednje vrijeme nekako sugeriraju da bi sve to moglo biti svojevrsno samozavaravanje ili gotovo narcisoidna samouvjerenost modernoga društva u vlastitu neporočnost. Nije stoga čudno da je u više navrata papa Franjo upozoravao na ozbiljnu opasnost od zanemarivanja osnovnoga ljudskog dostojanstva u raznim sferama života i rada.

4

1. Migranti – ljudi ili strojevi?

Papa učestalo govori o načinu ophođenja s migrantima koji danomice poduzimaju riskantan put Sredozemljem do, prema njihovu mišljenju, »obećanih zemalja« u Europi. Pogotovo se Italija, koja je prva »na udaru« migracijskih ruta, svakodnevno suočava s priljevom tisuća migranata i uporno nastoji rasporediti njihov prijam u nekim drugim zemljama koje često »pilatovski peru ruke« i zadovoljavaju se gotovo pobožnim i deklara-

torskim davanjem savjeta oko njihova prijma i smještaja. Tako je i Njemačka, za vrijeme Angele Merkel, prihvatila onolik broj migranata kolik joj je bio potreban za zadovoljavanje potražnje za novom radnom snagom. Nakon toga gotovo je blindirala svoje granice. A ljudi na moru uporno umiru. Čak i tzv. nevladine udruge ponajviše se deklarativno brinu za te jadne ljude, a u principu malo toga čine.

Uostalom, nedvojbeno je da ti migranti, kada se zaposle u Europi, pa i u HrvatGodina LIV br. 10/588

o biće ili stroj? skoj, često budu izrabljivani do iznemoglosti, a boje se to prijaviti kako ne bi bili otpušteni s posla. Je li to ona Europa koja je nastala na kršćanskim korijenima?

2. Smrt na radnom mjestu Neke se europske zemlje ubrajaju među najrazvijenije u svijetu. Međutim, nevjerojatno je da se gotovo danonoćno upravo u tim zemljama događaju brojni slučajevi stradanja ljudi na radnom mjestu.

Nedavno je npr. u Italiji pet radnika na održavanju željeznice usmrtio vlak u gradu Brandizzu na sjeveru Italije. Utvrđeno je da se nesreća dogodila zato što nisu bile poštovane odredbe zdravstvenih i sigurnosnih propisa. Papa Franjo je za tu nesreću na radu okrivio pretjeranu utrku za profitom i »idolopoklonstvo tržišta«. Zanimljivo je da su neki poslovni krugovi smatrali kako je Papa previše skrenuo u nekakav ljevičarski radikalizam. Dakle, prema njima, profit i zarada, a ne ljudski život, tvore vrhunsku vrijednost! »Tragedije (na radnom mjestu) počinju kada fokus više nije na čovjeku, nego na produktivnosti, a čovjek se pretvara u proizvodni stroj«, rekao je papa Franjo. Učestale smrti na radnome mjestu nalikuju na nekakav »ratni bilten«, tvrdi Papa. »Odgovornost prema radnicima je prioritet: životom se ne može trgovati ni zbog čega, pogotovo ako se radi o (životu) siromašnih, nesigurnih i krhkih. Mi smo ljudska bića, a ne strojevi, jedinstveni ljudi, a ne rezervni dijelovi«, upozorava Franjo. U starom su Rimu robovi smatrani radnim strojevima i rezervnim dijelovima. Ponavlja li se ta povijest u modernoj civiliziranoj Europi?

3. Nasilje u obitelji Mi, građani civilizirane Europe, s gnušanjem odbacujemo sustavnu diskrimiListopad 2023.

naciju žene u nekim arapskim zemljama.

S druge strane, pa gotovo svakodnevno, čitamo o nasilju nad ženama, a često i o ubojstvima žena usred civilizirane Europe. Taj je fenomen postao dramatičan pogotovo u južnoeuropskim zemljama.

Djeluje nakaradno kada čitamo kako je žena jedva preživjela nasilničko ponašanje svoga supruga, a on nije za to osuđen, štoviše, pušten je da slobodno šeta gradom. Teoretski, u svakom trenutku može ponoviti nasilnički čin. Žena živi u strahu da joj se opet ne pojavi na vratima.

Izuzetno je važno što će novi Kazneni zakon pooštriti mjere za nasilje u obitelji. Govoriti o nekoj preventivi besmisleno je ako netko sklon nasilju zna da će za to dobiti malenu ili nikakvu kaznu. Primjerena kazna jedna je od osnovica svake preventive, zar ne?

Zar je moguće da u modernoj Europi nasilje prema zakonitoj ženi sustavno blaže tretiramo nego nasilje prema nekoj nepoznatoj ženi? Smije li brak biti paravan za nasilje? Je li zakonita žena suprugu »jednakopravna družica«, kako čitamo u obredu vjenčanja, ili sva njezina prava na ljudsko dostojanstvo unutar braka i obitelji padaju nekažnjeno »u vodu«? Valja pozdraviti donošenje novoga kaznenog zakona u Hrvatskoj koji pooštra­va kaznu za djelo nasilja u obitelji. »Cijeli proces se mora voditi na način da je u fokusu žrtva«, naglasio je predsjednik Vlade.

Pa zar do sada žrtva nije bila u fokusu?

Uvodi se posebno kazneno djelo – teško ubojstvo ženske osobe! Pa zar je do sada

samo ubojstvo muške osobe bilo tretirano kao teško ubojstvo? Pa zar se do sada ubojstvo ženske osobe tretiralo kao »lagano ubojstvo«? Istina je da se u nekim razvijenim europskim zemljama spolno uznemirivanje žene na ulici smatralo lakšim prekršajem nego kada je bila riječ o uznemirivanju vlastite supruge unutar obiteljskog doma. Izuzetno je važno što će novi Kazneni zakon pooštriti mjere za nasilje u obitelji. Govoriti o nekoj preventivi besmisleno je ako netko sklon nasilju zna da će za to dobiti malenu ili nikakvu kaznu. Primjerena kazna jedna je od osnovica svake preventive, zar ne?

4. Povijesna uloga pape Franje Bit će onih koji svašta prigovaraju papi Franji. Jedni će u njemu vidjeti ljevičara koji ruši konzumerističke uzuse i potkopava kapitalizam, drugi će ga smatrati populistom, treći će mu prigovoriti pretjeranu jednostavnost… Ali mu nitko ne može prigovoriti da se od prvog dana pontifikata nije stavio na stranu žrtve, bilo kakve žrtve. Za njega su žrtve siromašni, prognanici, migranti, žene koje trpe nasilje, radnici koji svakodnevno riskiraju život zbog neprimjerenih i nesigurnih uvjeta rada, bolesnici, starci…

Ovoj i ovakvoj civiliziranoj Europi trebao je jedan takav Sveti Otac, spreman probuditi u njoj osjećaj empatije, brige za bližnjega, potaknuti solidarnost prema najugroženijima. Jer je Europa s vremenom postala pomalo prepotentna, ponosna na samu sebe i svoja dostignuća u tehnologiji, ekonomiji, financijama, ali je postala siromašna u ljudskoj dimenziji, nesposobna promovirati neke osnovne vrijednosti koje ljudsko biće, kako muškarca, tako i ženu, vide kao Božja stvorenja, a ne samo kao strojeve apsolutno podložne svakojakoj manipulaciji.

5

25. OBLJETNICA BEATIFIKACIJE KARDINALA STEPINCA

S

veti Otac Ivan Pavao II. prije 25 je godina proglasio blaženim Alojzija Stepinca, kardinala i nadbiskupa zagrebačkog. Bilo je to 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, ispred gotovo milijun vjernika iz Hrvatske i inozemstva, sedmorice kardinala, 70 biskupa i mnoštva svećenika. Ove je godine upravo u Mariji Bistrici obilježena obljetnica beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, gdje je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša kazao da je Stepinac »dar Božji hrvatskom narodu«. »Stepinac je dar, Božji dar hrvatskom narodu, u jednom od važnijih trenutaka njegove povijesti…. Slobodan od svake ljudske prosudbe i fabriciranih mišljenja 12

FOTO: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

»Stepinac je dar, Božji d hrvatskom narodu…«

vladajuće ideologije o njegovoj krivnji, prepustio je Božjoj providnosti da ga brani. Jer, mučenici nisu robovi ideologija, trendova i utjecaja, nego slobodni ljudi kojima je jedini smjerokaz Isus Krist i njegovo Evanđelje«, rekao je nadbiskup Kutleša predvodeći svečano euharistijsko slavlje na prostoru Crkve na otvorenom, koja nosi ime upravo prema kardinalu Stepincu.

Apostolski nuncij u RH mons. Giorgio Lingua na početku svete mise stavio je zagrebačkom nadbiskupu palij, znak službe metropolita. »Palij, koji će papinski predstavnik staviti na ramena preuzvišenom nadbiskupu mons. Draženu Kutleši, simbol je posebnog zajedništva

s vrhovnim poglavarom Katoličke Crkve.

Papa Franjo želio je da se palij na ramena nadbiskupima stavlja u njihovim nadbiskupijama kako bi se potaknulo biskupe sufragane i Božji narod na sudjelovanje u liturgijskoj svečanosti da bi se pokazalo kako je cijela zajednica ta koja mora obnoviti svoje jedinstvo misli i života s rimskim biskupom«, istaknuo je nuncij Lingua prije nego što je nadbiskupu stavio palij. »Blaženi Alojzije, čovjek poput nas, volio je život, poštovao je svačiji život, neovisno o nacionalnoj, ideološkoj, rasnoj ili klasnoj pripadnosti, ali je znao da vrijednost života nije vezana samo uz horizonte ove zemlje. Znao je – Bog je temelj Godina LIV br. 10/588

FOTO: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

ji dar «

Palij je liturgijski znak časti i vlasti koju na ramena stavlja Papa te nadbiskupi metropoliti u svojim crkvama i u crkvama njihove pokrajine. Riječ je o uskoj vrpci (oko 6 centimetara) izrađenoj isključivo od janjeće vune (simbolizirajući Dobroga Pastira), ukrašenoj sa šest križeva od crne svile. Stavlja preko glave iznad misnice te stoji na ramenima, s tim da trake slobodno vise na leđima i na prsima. Križevi na krugu palija simbolično čine križ na osobi koja ga nosi. Papa podjeljuje palij nadbiskupima kao znak vlasti koju u zajedništvu s Rimskom Crkvom imaju u svojim crkvenim pokrajinama. Obred predaje palija metropolitima održava se 29. lipnja, na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla.

života, po njemu jesmo, On nas je stvorio i htio. Pa iz toga temelja proizlazi nepovrjedivo dostojanstvo svakoga ljudskog bića«, istaknuo je nadbiskup Kutleša u svojoj homiliji.

Na kraju homilije nadbiskup Kutleša izrazio je zahvalnost

Svetome Ocu na ukazanom povjerenju: »Kako bi izgledala naša povijest da Katolička Crkva, i naš narod, nije imao ovog velikog i svetog čovjeka?! Upravo zato, zajedno s vama molim danas, utječući se zagovoru Majke Božje Bistričke, blaženoga Alojzija Stepinca i svih svetaca i blaže-

»…Svaki građanin, a navlastito vjernik, ima točno određenu odgovornost za svoju domovinu. Vaša zemlja od Vas očekuje značajan doprinos na raznim područjima društvenoga života, gospodarstva, politike i kulture. Njezina će budućnost biti bolja u onoj mjeri u kojoj se svatko od vas bude znao zauzeti za poboljšanje samoga sebe… …Sluga Božji kardinal Alojzije Stepinac, kojega ću sutra, ako Bog da, uzdignuti na čast oltara, mladeži je svojega doba preporučivao: 'Pazite na sebe i izgrađujte se, jer bez moralno izgrađenih i solidnih pojedinaca nema ništa.

Nisu najveći patrioti oni koji najviše viču, već oni koji najsavjesnije vrše zakon Božji…' …Želja mi je da se u ovoj zemlji u sve savršenijem obliku priznaju i prihvaćaju temeljna prava ljudske osobe, počevši od prava na život od njegova početka do njegova naravnoga prestanka.

Stupanj se civilizacije jednoga naroda mjeri osjetljivošću koju pokazuje prema svojim najslabijim članovima i onima koji su slabije životne sreće, te nastojanjem kojim se zauzima za njihov ponovni oporavak i potpuno uključenje u društveni život…« (Papa Ivan Pavao II., Govor pred zagrebačkom katedralom, 2. listopada 1998.)

Listopad 2023.

nika našega hrvatskoga naroda, da mi u dio padne obilje Stepinčeva duha (usp. 2 Kr 2,9), da nikada ne prečujem glas Krista Dobroga Pastira, kako bih vam uvijek u svakoj prilici mogao biti poslužitelj milosti po Srcu Isusovu.« Nakon popričesne molitve nadbiskup Kutleša izmolio je pred relikvijama bl.

Alojzija Stepinca molitvu za njegovo proglašenje svetim.

Pri kraju slavlja nadbiskupu Kutleši čestitao je na primanju palija, u ime biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine, sisački biskup mons. Vlado Košić: »Palij je znak pastirske službe nadbiskupa, stoga Ti želim da tu službu vršiš na radost svećenika, redovnika, redovnica i Božjeg naroda te na vlastito posvećenje. Neka Te nadahnjuje i vodi svojim primjerom i zagovorom naš sveti blaženik Alojzije Stepinac čiju smo danas 25. obljetnicu beatifikacije upravo proslavili (…).« 13

RAZMIŠLJANE

O migracijama našeg doba Poput čarobnjaka, nevidljivi interesi krupnog kapitala izazivaju geopolitičke krize i ratna žarišta kataklizmičnih razmjera, uništavajući sudbine čitavih naroda i dovodeći do njihovih masovnih egzodusa.

PIŠE: ANTONIO ĆURKOVIĆ

U

posljednje se vrijeme čuju prigovori kako će brojni migranti iz zemalja Trećega svijeta nepovratno promijeniti rasnu, kulturološku i socijalnu sliku europskog kontinenta. Štoviše, da je taj proces nezaustavljiv te u nekim sferama i dovršen.

I Hrvatska se našla na istome putu. Tako se, prema nekim napisima, u Republici Hrvatskoj već nalazi preko 200 000 stranih radnika s tendencijom daljnjeg povećanja broja. Tako je Njemačkoj, prema nekim napisima, godišnje potrebno preko 400 000 kvalificiranih radnika. Svi ovi trendovi na nešto upućuju. U Njemačkoj, Hrvatskoj, a, možemo slobodno reći, i na cijelom Zapadu, logika profita, isključivo ekonomski rast i novac prije svega, paradigmatski je narativ koji je uzdignut na razinu božanstva i koji je zabranjeno preispitivati. Posljedica je to, dakako, dubljega procesa, dekristijanizacije i općenito despiritualizacije Zapada i, posljedično, cijeloga svijeta.

Proces je to koji traje, u većoj ili manjoj mjeri, već stoljećima. Sve su kategorije misli materijalističke, tehničke, prirodnoznanstvene naravi. Utilitarizam, pragmatizam i krajnji racionalizam vladaju u svim sferama života. Vulgarni ekonomizam našeg doba, religija profita, zadnji je stadij prethodno navedenih stanja duha i misli, svijeta bez Boga. U kakvoj su relaciji ove stvarnosti i trendovi golemih ekonomskih i drugih migracija? Novac, profit, ekonomizam, sve su to neosobna načela koja ne priznaju nikakve vrijednosti, osim njih samih. Bezlična, beskvalitativna načela. Kultura, smisao, više vrijednosti čovjeka, istina, 56

dobro, ljepota, ljubav, sve ove kategorije, istinske kvalitativne kategorije, mogu pronaći svoj izvor i zaštitu samo u Bogu koji je izvor svake Istine. Svijet koji ne želi istinskoga Boga dobiva drugo, lažno božanstvo – novac. Radnici i stanovnici vlastite zemlje nisu više potrebni, oni bivaju izmješteni u druge zemlje ili pak postaju zatočenici zlih prilika vlastite. Radi uvećanja kapitala, dolazi do masovnog uvoza stranih radnika kao jeftine radne snage. Jurnjava za novcem i materijalnim prestižem slabi reproduktivne kapacitete domicilnih naroda, aktualizira njihovu prikupljačku moć, a pasivizira svaku ostalu te se oni postupno rastaču. Poput čarobnjaka, nevidljivi interesi krupnog kapitala izazivaju geopolitičke

krize i ratna žarišta kataklizmičnih razmjera, uništavajući sudbine čitavih naroda i dovodeći do njihovih masovnih egzodusa. U hijerarhiji života, u istinskom poretku stvari, Bogu pripada prvo mjesto. I da bi stvari mogle doći na svoje mjesto, potrebno je napraviti preustroj životnih prioriteta. Od karikature života pod znakom pohlepe, materijalizma i obožavanja novca trebamo prijeći prema punini života koja je moguća samo u Bogu. Navale migranata, ljudi poput sviju nas, često žrtava bezdušnoga svijeta, njihovo preuzimanje Europe i inkompatibilnost njihova nazora na svijet s europskim, tek je jedna od posljedica profitomanije. Istinska integracija i suživot nisu mogući na vanjskome planu gdje vladaju zakon jačega i nemilosrdna borba svojstvena zakonu prirode. Pomirenje suprotnosti svih oblika moguće je samo u Bogu, u kojemu svaki stranac prestaje biti nepoznanica i, štoviše, zadobiva obličje brata i sestre.

Prema svemu sudeći, pred nama je doba osmišljavanja novoga, kvalitativnog društva u kojemu će mjesto pronaći sve rasne i kulturne pozadine. Kaos uzrokovan bezbožjem i dekadencijom morat će još jednom biti preobražen u harmoniju, kako je to davno učinilo i kršćanstvo u sumrak rimske civilizacije, kultivirajući kaotična i barbarska kretanja u znaku Krista. Velike su migracije izvanjski znak unutarnje duhovne nemoći i kaosa.

Trebat će još jednom posegnuti za izvorima Duha u vlastitoj nutrini, trenutačno zaraslim gustim trnjem i zagušenim bukom svijeta i njegovih interesa. Samo će na taj način čovječanstvo moći prevladati ne samo migrantsku nego i sve druge krize našega vremena.

Godina LIV br. 10/588