Kana, kršćanska obiteljska revija, ožujak 2022.

UVODNIK

KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA

Godina LIII Broj 3/572 Ožujak 2022.

Cijena 13 kn

Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Glavna urednica: Maja Petranović Uređuje: u redničko vijeće Grafičko oblikovanje: Tihomir Turčinović Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, p.p. 434, Marulićev trg 14 Za izdavača: S tjepan Brebrić Kontakti: E-mail: ks.kana@gmail.com urednistvo@ks.hr pretplata@ks.hr Tel: 6 3 49 060; Fax: 48 28 227 www.ks.hr Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj.

Adresa uredništva: KANA, Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434 Rukopise i slike ne vraćamo.

Za iznesena mišljenja u pojedinim člancima i točnost podataka odgovorni su autori te njihovi stavovi ne predstavljaju nužno stav uredništva.

Tisak: Mediaprint – tiskara Hrastić Račun: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.

IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. ijena za zemlje koje nisu navedene u C ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.

asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju.

Ožujak 2022.

Dragi čitatelji, naglo su nas okupirale nove teme.

Listajući brojeve Kane iz vremena 90-ih godina prošloga stoljeća, možemo dobiti dojam da neke stare teme ujedno postaju nove, ponovno aktualne. Nesigurnost mira i sablazan ratovanja opet je pred našim očima i stvara tjeskobu u našim srcima. Katkad nam se čini, kao i Propovjedniku, da se isti obrazac u svijetu neprestano ponavlja i nema ništa novo pod suncem. Možda taj lanac okova može prekinuti samo istinsko mirotvorstvo, a pri tome bi se moglo iznova preispitivati što ono uistinu znači. »Kršćansko mirotvorstvo neodvojivo je od žive vjere i ima duhovnu snagu, ono nije pasivno nego aktivno opredjeljenje na strani potlačenoga. Pravo pomirenje na koje nas Bog poziva znači da se sve stvari moraju staviti na svoje pravo mjesto. Svi se odnosi moraju dovesti u sklad istine, pravde i ljubavi. U vjeri znamo da je to mir koji svijet ne može dati (usp. Iv 14,27), zato stojimo ponizno pred Bogom, spremni na

službu tog njegovog Mira. Ta se pak služba izvršava u vremenu. Ovo je naše vrijeme! Pravednost prije svega!

Plod se pravednosti u miru sije onima koji tvore mir (Jk 3,18).« Tako piše Bono Z. Šagi u Kani u studenom 1991.

U ovom broju naši nas autori prate i drugim raznim temama na zajedničkim putovima koje smo otpočeli: posebno ističemo onaj sinodalni put o kojemu smo imali priliku i čast razgovarati s mons.

Nikolom Eterovićem u povodu objave nove knjige Sinodalnost. Novi dinamizam. Preporučujemo i intervju i knjigu, tema je aktualna i nadasve važna za sve nas.

Kana će nas vjerno pratiti i na korizmenom putu, ali i na svim onim osobnim križnim putevima dozivat će nam nadu, kršćansku nadu. »Nada nas čisti, čini nas lakšim; to čišćenje u nadi Isusa Krista čini naš korak brzim i lakim« (Papa Franjo, Božja muka – nada za tebe, str. 141).

Neka Vam je blagoslovljeno ovo korizmeno vrijeme!

Urednica 3

PITANJE SADAŠNJEGA TRENUTKA

Korizma: škola života

Korizma nije samo vrijeme kada će pojedinac preispitivati samoga sebe, nego je svojevrsna »katarza«, tj. sveopće pročišćavanje koje treba zahvatiti i društveni život.

K

PIŠE: JOSIP GRBAC

akva će nam biti ova korizma?

Usred još uvijek aktualne COVID pandemije koja je prouzročila nevjerojatne podjele među ljudima, uz nevjerojatno gomilanje svakojakih afera državnih dužnosnika i njihovih financijskih malverzacija i krađa, s jedne strane, te poplave poskupljenja i otežanih životnih uvjeta mnogih obitelji, što stvara još dublje socijalne podjele, s druge strane? Ovo nabrojeno nije sve što nas muči, ali je samo vrh sante leda koja prijeti da još više »zahladi« ljudska srca, a posljedično i međuljudske odnose. Može li korizmena atmosfera u pojedincima, u Crkvi i u društvu, »isplivati na površinu« ili će ostati zatomljena nekakvom apati4

jom i rezigniranošću koja u ljudima ubija svaki pokušaj promjene nabolje? Jer je čista utopija očekivati od ljudi da osjete potrebu za promjenom nabolje u životu i ponašanju ako sve oko nas govori protiv toga, ako se čini da se tijekom mnogo godina nismo puno pomakli unaprijed, ako sve oko nas govori kako se »ionako ništa ne mijenja ili se neće promijeniti«.

1. Korizma i zajednica Možemo li npr. s naših propovjedaonica govoriti o potrebi i uzvišenosti nekakve žrtve ili odricanja tijekom korizme ako sve oko nas govori da to nema nikakva smisla, da je najvažnije izbjeći bilo kakvu žrtvu i ne odreći se ničega? Korizma, naime, nije vrijeme koje zahtijeva nekakve promjene samo u ljudskoj intimi, nego nastoji svojim duhom prožeti svagdanji život. Korizma nije samo vrijeme kada će pojedinac

Korizma je uvelike izgubila onu temeljnu dimenziju priprave na ono što dolazi, a to su muka i smrt Kristova. preispitivati samoga sebe, nego je svojevrsna »katarza«, tj. sveopće pročišćavanje koje treba zahvatiti i društveni život. Nije najvažnije da pojedinac koji posjeti crkvu Godina LIII br. 3/572

u korizmi i čuje njezine poruke poradi na tome da bude bolji, solidarniji, spreman odreći se nečega u korist drugoga, žrtvovati se zbog nečega ili nekoga, nego je isto tako važno da se poruke korizme i njezin duh barem donekle osjete u društvenom svakodnevnom životu. Da bi se to moglo dogoditi, bilo bi potrebno da najodgovorniji i najugledniji ljudi u društvu pokažu barem mali primjer. Jasan bi primjer bio npr. da svatko tko je svojim djelovanjem naštetio općem dobru ili ugrozio neke temeljne vrijednosti na kojima počiva ovo društvo, taj svoj grijeh i javno prizna. Toga do sada nije bilo u Hrvatskoj, ni u politici, ni u gospodarstvu, ni u kulturi, čast neznatnim iznimkama.

2. Karneval i korizma Takvo se stanje prelama i na svakodnevni život običnog građanina, pa i vjernika. Tijekom povijesti Crkva je nastojala korizmu uprisutniti u svijestima običnih ljudi tako što nije običavala u vrijeme korizme slaviti vjenčanja i neke javne fešte na kojima se javno plesalo i pjevalo. Ta se praksa danas uglavnom izgubila. Elementarni znak poštivanja korizme bio je da karneval i maškare svoja slavlja završe na dan prije Pepelnice. I to se s vremenom promijenilo pa se karneval znade protegnuti duboko u vrijeme korizme. Korizma je, dakle, uvelike izgubila onu temeljnu dimenziju priprave na ono što dolazi, a to su muka i smrt Kristova. Glavni naglasak u svijestima mnogih ljudi nije na korizmi, nego na onome što joj prethodi, na karnevalskim svečanostima. Izgubio se pogled unaprijed.

Zagledani smo u prošlost. Onaj karnevalski duh ismijavanja svega i svačega, pogotovo Crkve, vjere i crkvenih službenika, ostaje prisutan i u korizmi. Takvo duhovno stanje ne dopušta čovjeku da se toliko promijeni kako bi istinski doživio korizmu. To je utoliko teže ostvariti jer se mnogi naši roditelji itekako potrude svojoj djeci osigurati najljepše i najskuplje maske za karneval, ali ih ne uče elementarnoj činjenici da je sav taj karnevalski ugođaj zapravo samo pokušaj izbjegavanja suočavanja s ozbiljnim piOžujak 2022.

tanjima života. Tako imamo generacije mladih i djece koje željno očekuju karneval, ali nemaju pojma što je korizma i što ona čovjeku poručuje. Žive u nekakvom lažnom i virtualnom svijetu i poslije se teško privikavaju na ozbiljan život i njegova iskušenja na koja nas upozorava korizma.

ga bližnjega i njegove potrebe jer ni on svoje potrebe više ne prikriva maskama.

Stoga je korizma usmjerena ne samo na brigu o vlastitu životu, nego nas usmjeruje na drugoga, na zajednicu, tj. budi u nama humanost. Druženje pod maskama ne stvara zajednicu. Ona se stvara suočavanjem s drugima »oči u oči«.

3. Između maske i korizme Možda je glavni problem u tome što poruke korizme, kao što su spremnost na odricanje, biti spreman i nešto žrtvovati, »stati na loptu« i preispitati vlastito ponašanje, danas shvaćene samo kao nešto

4. Krepost šutnje Onaj tko je do sada krao, lagao, varao ili vrijeđao krijući se pod maskom vlasti i moći, gospodarskog profita ili stvarajući uvredljive sadržaje pod maskom tzv. kulturne »avangarde«, taj nije sposoban obogatiti zajednicu. Živio je potpuno suprotno korizmenom duhu ljudskosti. Korizma dakle nije samo pitanje vjere. Korizma nastoji u nama probuditi duh pravednosti, poštenja, suosjećanja s drugima, spremnost na žrtvu i odricanje ako je to potrebno, sve radi ozdravljenja pojedinca i zajednice. I, što nije manje važno, naučiti nas cijeniti šutnju. Isus je četrdeset dana proveo u pustinji prije svojega javnog nastupa. Jedini koji je u toj pustinji progovorio bio je đavao, i to s nečasnim namjerama. Zar to nije znakovito? Mi smo preplavljeni riječima. Od kojih mnoge imaju nečasne namjere. Moramo naučiti kako je često šutnja spasonosna. Jer otvara vrijeme i prostor razmišljanju o samome sebi i drugima. Sveti Toma Akvinski, najveći mislilac u povijesti Crkve, dok je studirao u Parizu, jako je malo govorio, a najviše je šutio, pa su ga kolege prozvali »nijemo govedo sa Sicilije«. Ni tada šutnja nije bila na cijeni.

Ali je omogućila sv. Tomi stvoriti velebna znanstvena djela. Govorimo o šutnji koja u sebi ima kreativan naboj. Jasno je da šutnja katkada može biti nepodnošljiva jer je uzrokovana nepravdom, mržnjom ili nedostatkom ljubavi. Ali svi su se veliki sveci znali i koristili blagodatima šutnje. Korizmena šutnja nije besplodna.

Ona čisti um i srce, ona je osnovni preduvjet da se u čovjeku i zajednici dogodi katarza, čišćenje i obraćenje. Kristova muka i smrt dogodili su se usred velike buke. Ali se uskrsnuće dogodilo u tišini. A preobrazilo je ljude i cijeli svijet.

Moramo naučiti kako je često šutnja spasonosna. Jer otvara vrijeme i prostor razmišljanju o samome sebi i drugima. negativno. Postalo nam je prelijepo živjeti pod maskama. Uživati u činjenju nečega što inače ne činimo ili smatramo neprimjerenim činiti. I još pri tome ostati anoniman, prikriven maskom, zaštićen masom i bukom. Postaje teško odjednom skinuti te maske i suočiti se sa stvarnošću. Tu je potrebno mnogo snage i trijeznosti. Više nam nije moguće živjeti na razini neke minimalne moralnosti, ili čak nemorala, a da to nitko ne vidi, jer smo pod maskama, a kamoli osudi. A upravo nas na takav život poziva korizma. Na život bez ikakvih maski, s punom moralnom svijesti o onome što činimo, na život koji nije samo igra i zabava, nego jedinstvena i neponovljiva prilika ostvariti se kao potpuno ljudsko biće. Taj život u korizmenom duhu prepoznaje svo-

5

AKTUALNO

Iesus – Caritas

U današnje vrijeme rastućeg nacionalizma i siromaštva, ratova koji traju i onih koji vrebaju, Karlova poruka sveopćeg bratstva itekako je aktualna.

A

PIŠE: VESNA ZOVKIĆ

ko se Charlesu de Foucauldu više divimo nego što ga poznajemo, kako kaže jedan talijanski svećenik, nedavno objavljena knjiga doista je dobra prilika da ga i upoznamo. Mala sestra Annie daje kratak prikaz njegova života i duhovnosti, prije svega njegovim vlastitim riječima, povezujući njegova pisma i bilješke svojim kratkim i sadržajnim komentarima.

Brat Karlo (Charles de Foucauld) vrlo je rano ostao bez roditelja, u mladosti je izgubio vjeru, a bolnu prazninu, kao mnogi mladi danas, pokušavao je ispuniti neobuzdanim užitcima. Nakon kratke vojne karijere, odlazi na istraživačko putovanje u Maroko, gdje će ga molitva muslimana potaknuti na traženje Boga.

M. s. Annie u tome vidi otajstvenu solidarnost čije razloge poznaje samo Bog. Nakon povratka u Francusku nastavlja tragati za dubljim smislom života i jednog dana, u 28. godini, Karlo otkriva bezgraničnu i bezuvjetnu Božju ljubav. Poslije će reći: Onog časa kada sam povjerovao da postoji Bog, nisam mogao ništa drugo, nego živjeti samo za njega. Isus – Ljubav, Ie-

Svi su ljudi djeca Božja koju on beskrajno ljubi; ne možemo ljubiti Boga, a da ne ljubimo ljude.

Charles de Foucauld sus – Caritas, te dvije riječi Karlo je ispisivao posvuda, po zidovima, bilješkama, na svakoj stranici svojih pisama. Njegov ispovjednik za njega kaže da je vjeru pretvorio u ljubav, a sam Karlo za sebe će reći: Nijedna rečenica evanđelja nije na mene ostavila dublji dojam od ove: »Što god uči-

niste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste«.

Tijekom dugih sati klanjanja i Karlo će otkriti da Sakrament oltara ne može se odvajati od sakramenta brata (sv. Ivan Zlatousti) i zato kaže: Svi su ljudi djeca Božja koju on beskrajno ljubi; ne možemo ljubiti Boga, a da ne ljubimo ljude. Diže glas protiv nepravde: Treba ljubiti pravdu i mrziti nepravdu i kada ovozemaljska vlast čini kakvu veliku nepravdu, onda joj to treba reći jer nemamo prava biti »zaspali stražari«, »nijemi psi« (Izaija) i »bezosjećajni pastiri« (Ezekiel). Njegova molitva sve više ga vodi ljudima, on želi biti brat svakom

Na početku trećeg milenija brat Karlo čuva otvorenim put kontemplacije i molitve koje su prijeko potrebne za vjerodostojan kršćanski život, utirući tako novi put za evangelizaciju na način koji neće biti trijumfalistički, nego ponizan, srdačan, jednostavan i bratski. Jer Kristu nisu potrebni oni koji mu se dive, niti sentimentalne pristaše, nego učenici.

FORMAT: 14 x 20 cm; meki uvez; 140 str.; Biblioteka: Likovi

24

65 kn

Godina LIII br. 3/572

SVETAC MJESECA

Bl. Daniel Brottier čovjeku, u svima gledati Isusa. Vrata njegove kuće bila su otvorena svima: muslimanima, Židovima i kršćanima, tako da su stanovnici alžirske oaze Beni Abbès njegovu kuću prozvali bratstvo.

Karlo je u početku sanjao o obraćenju muslimana, ali nakon nekog vremena, živeći na samom jugu Sahare, shvatit će i reći: Nisam tu zato da obraćam Tuarege, nego zato da ih pokušam razumjeti; da ih ljubim zato što ih Isus ljubi... U ono doba, kada su vjernici smatrali da će biti spašeni samo oni pravovjerni, a to je redovito značilo naši, Karlo je vjerovao da će dragi Bog primiti u nebo sve koji su bili dobri i pošteni... Kao i sve one koji u konačnom Susretu ne budu odbili njegovu Ljubav.

U današnje vrijeme rastućeg nacionalizma i siromaštva, ratova koji traju i onih koji vrebaju, Karlova poruka sveopćeg bratstva itekako je aktualna. U našim selima i gradovima sve više siromaha i beskućnika, na našim granicama sve više migranata… Što god ne učiniste jednom od moje najmanje braće, meni ne učiniste.

Papa Franjo spominje brata Karla na kraju svoje enciklike Fratelli tutti, a profesor Tomislav Kovač u pogovoru knjige kaže da se Charles de Foucauld posve uklapa u viziju Crkve koju zagovara papa Franjo. Njegova kanonizacija bit će 15. svibnja u Rimu, a u Zagrebu ćemo je proslaviti 11. lipnja u našoj župi sv. Mihaela Arkanđela u Dubravi.

Ožujak 2022.

Misionar, vojni kapelan, zaštitnik siročadi

PIŠE: SUZANA PERAN

Z

a blaženog Daniela Brottierija mnogi će reći da je svoj život proveo na putu, putujući s jednog mjesta na drugo noseći utjehu i glas Evanđelja. Rođen je 7. rujna 1876. u mjestu FerteSaint-Cyr na sjeveru Francuske u biskupiji Blois. Obitelj Brottier bila je pobožna i Daniel je rastao u vjeri i želji da postane svećenikom. Nakon ređenja u listopadu 1899. predavao je u školama. No u njemu je rasla želja za misionarskim pozivom te se tri godine poslije pridružio Kongregaciji Duha Svetoga koja ga je poslala u misije u Senegal.

Premda mu se ostvarila želja da pronosi Riječ u misijama, Daniel se nakon osam godina morao zbog zdravstvenih razloga vratiti u Francusku. I u domovini je nastojao pomoći misijama pa je sedam godina prikupljao novac za gradnju katedrale u Dakru u Senegalu. Bilo je to teško razdoblje Prvoga svjetskog rata. Katedrala je posvećena na Svijećnicu 1936. godine. Vidjevši sve strahote velikoga svjetskog rata, o. Daniel se dobrovoljno javio za kapelana u 121 francuskoj regimenti. Govorio je da mu je uzor i zagovor sv. Male Terezije pomogao u službi na ratištu. Svjedočit će

da je i Božja milost i čudo što u 52 mjeseca služenja u bitkama i rovovima, donoseći nadu i Presveto ranjenima i umirućima, sam nije bio ranjen. Nakon završetka Prvoga svjetskog rata osnovao je Nacionalnu uniju veterana kako bi pomagao francuskim vojnicima koji su služili u različitim ratovima. Križ koji je nosio sa sobom kao vojni kapelan poslije je darovao svome bratu i zapisao: »Pažljivo ga čuvaj jer je bio moj nijemi svjedok za vrijeme rata.

Koliko je usana umirućih poljubilo taj križ! Čuo je posljednje uzdahe bezbrojnih vojnika. Dotaknuo je njihova ranjena, unakažena tijela.

Mogu reći da, koliku krv je u sebe primio, kada bi uzica toga križa bila umočena u vodu, ta bi voda pocrvenjela«.

Pariški nadbiskup povjerio je 1923. godine Kongregaciji Duha Svetoga vođenje sirotišta u predgrađu Pariza Auteuilu. Toj se zadaći o. Daniel potpuno posvetio tijekom 13 godina, smatrajući da je važno učiniti sve što je moguće kako bi izgladnjela djeca s ulice mogla odrasti bez ogorčenost.

Družba je uz sirotišta vodila i škole.

U sirotištu je podignuta i kapelica sv. Male Terezije u koju je o. Daniel pokopan. Umro je 28. veljače 1936. u bolnici u Parizu. Glas o njegovoj dobroti i svetosti širio se cijelim gradom, pa je na sprovodnoj misi bilo oko 15 tisuća ljudi. Kada je 1962. pokrenut proces za njegovo proglašenje blaženim, tijelo mu je pronađeno neraspadnuto. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 13. siječnja 1983. Spomendan mu se slavi 28. veljače, a posebno mu se u zagovor za misije utječu siročad, vojnici i ratni veterani.

25

ODGOJ ZA MEDIJE

Mreža katoličkih medija protiv dezinformacija »U vremenu koje je ranjeno pandemijom i mnogim podjelama – pa i u mišljenjima – činjenica da postoji mreža kršćanskih komunikatora već je poruka«, naglasio je papa Franjo.

PIŠE: RAFAEL RIMIĆ

P

apa Franjo 28. siječnja 2022. u Klementovoj dvorani u Vatikanu primio je sudionike susreta Međunarodnog konzorcija katoličkih medija »Catholic fact-checking« (Katoličko provjeravanje činjenica). Premda je riječ o vrlo važnom susretu, vrlo važnoj temi i vrlo važnom papinu govoru – jer širenje dezinformacija i lažnih vijesti sve nas pogađa – u svjetskim medijima taj govor nije naišao na veći odjek. No to ne znači da tema širenja vijesti kojima se manipulira ili širi propaganda, šire dezinformacije i lažne vijesti (fake news) nije važna i Katoličkoj Crkvi i u katoličkim novinarskim i medijskim udruženjima i društvima.

Svoj je govor papa Franjo započeo prijateljskim pozdravom ističući da sa sudionicima želi razmišljati o »problematici komunikacije, posebno o stilu kršćanskih komunikatora pred nekim čvorovima povezanima s pandemijom COVID-19«. Sveti Otac podsjetio je kako je već sveti papa Pavao VI. u svojoj Poruci za Svjetski dan društvenih komunikacija 1972. istaknuo da moderni čovjek lako može prepoznati da su mnogi njegovi stavovi, mišljenja, zauzimanje stajališta, prihvaćanje jednih ili suprotstavljanje i odbacivanje drugih zapravo plod sve raširenijeg i sve bržeg upoznavanja različitih mišljenja i ponašanja do kojih se dolazi preko društvene komunikacije, to jest preko medija. Sveti Pavao VI. još je dodao: »Izvrsnost zadaće onoga tko informira sastoji se ne samo u 42

tome da otkrije ono što je neposredno tu, nego da traga za elementima koji će uokviriti i objasniti uzroke i okolnosti pojedinih događaja na koje mora upozoriti«.

Papa Franjo uz riječ »zajedno« protumačio je i »za«, to jest »zajedno za«: »Kratka je to riječ, ali otkriva puno: podsjeća nas da smo kao kršćani protiv nepravdi i laži, ali da smo uvijek za osobe.« Zato treba biti ozbiljan »u kontroliranju i kritičkom prosuđivanju izvora, u vjernosti zamijećenim podacima i u njihovom cjelovitom prenošenju. A odgovornost je još i teža svaki puta kada je komunikator pozvan, kao što se često događa, jednostavnom prenošenju činjenice dodati elemente prosudbe i usmjerenja«.

Zajedno za istinu Papa Montini govorio je o komunikaciji i informaciji općenito, ali njegove riječi i danas su itekako vezane za stvarnost »ako mislimo na određene dezinformacije koje kruže na webu u našim danima«, rekao je Franjo i djelatnicima katoličkih medija iznio konkretan primjer: »Vi zapravo imate nakanu otkriti fake news i djelomične ili nepotpune informacije vezane uz cjepiva protiv COVID-a 19, te ste s tim poslom započeli organizirajući mrežu različitih katoličkih medija i uk-

ljučujući razne stručnjake. Vaša inicijativa rađa se kao konzorcij koji si za cilj postavlja biti zajedno za istinu«.

Potom je papa Franjo istaknuo da je ponad svega važno upravo to zajedništvo, biti zajedno, jer je upravo to temeljno i na informativnom području. Stvoriti mrežu, zajedno okupiti snage, znanja, doprinose kako bi se moglo informirati na prikladan način, »već je po sebi svjedočanstvo. U vremenu koje je ranjeno pandemijom i mnogim podjelama – pa i u mišljenjima – činjenica da postoji mreža kršćanskih komunikatora već je poruka.

Polazišna točka, to je poruka«. Sveti je Otac upozorio i na pojavu o kojoj smo i mi više puta pisali u našoj rubrici – na činjenicu da u ovo, naše doba, osim pandemije, imamo i sve veću »infodemiju«, to jest deformaciju stvarnosti koja se temelji na strahu koja u globalnome društvu bombardira odjekom i komentarima na falsificirane ili pak potpuno izmišljene vijesti. A takvom ozračju često, pa i nesvjesno, može pridonijeti i umnožavanje i preklapanje informacija, komentara i takozvanih »znanstvenih« stajališta koja dovode do stvaranja konfuzije u čitatelja i slušatelja.

Baš je zato, prema Papinim riječima, važno biti »u mreži i stvoriti savez znanstvenim istraživanjem o bolestima, koje napreduje i omogućuje nam da ih bolje suzbijemo. Znanje treba dijeliti, u kompetentnosti treba sudjelovati, znanost mora biti zajedničko dobro«, rekao je Papa poručujući da lijekove treba dijeliGodina LIII br. 3/572

ti s dostojanstvom svima, a ne samo kao »sažalnu milostinju. Da bi se doista činilo dobro, treba promicati znanost i njezinu cjelovitu primjenu. Zato, biti ispravno informirani, potpomognuti u razumijevanju na temelju znanstvenih podataka, a ne na temelju fake news, ljudsko je pravo. Ispravnu informaciju treba nadasve zajamčiti onima koji imaju najmanje sredstava, koji su najslabiji, onima koji su najranjiviji«.

istinom. Njegov pristup nije suprotstavljanje osobama, ne usvaja stavove superiornosti, ne simplificira stvarnost kako ne bi upao u fideizam sa znanstvenim obilježjem. Zapravo je i sama znanost stalno

Kršćani moraju djelovati kako bi točne i istinite informacije o bolesti COVID-19 i o cjepivima došle do javnosti, ali ne smiju Tragati za protulijekom »ekonomskim »kopati rovove« niti ljude gurati algoritmima« u geto.

Papa Franjo uz riječ »zajedno« protumačio je i »za«, to jest »zajedno za«: »Kratka je to riječ, ali otkriva puno: podsjeća nas da smo kao kršćani protiv nepravdi i laži, ali da smo uvijek za osobe. Pa i ako je cilj vašega konzorcija suzbijati dezinformacije, suprotstavljati se fake news i manipulaciji savjesti najslabijih, ne smijemo nikada zaboraviti temeljnu razliku između vijesti i osoba. Fake news treba suzbiti, ali uvijek treba poštivati osobe koje ih često prihvaćaju bez potpune svijesti i odgovornosti. Kršćanski komunikator prianja uz evanđeoski stil, gradi mostove, on je mirotvorac također i nadasve u potrazi za Ožujak 2022.

približavanje rješenju problema. Zbilja je uvijek složenija od onoga što vjerujemo i moramo poštivati sumnje, tjeskobe, pitanja osoba, nastojeći ih pratiti i nikada s njima postupati preko volje. S onima koji sumnjaju treba stupiti u dijalog«.

Kršćani moraju djelovati kako bi točne i istinite informacije o bolesti COVID-19 i o cjepivima došle do javnosti, ali ne smiju »kopati rovove« niti ljude gurati u geto. »Pandemija nas poziva da otvorimo oči za ono što je bitno, za ono što doista vrijedi, za potrebu da se zajedno spasimo. Nastojmo dakle biti zajedno za i nikada pro-

tiv. Zajedno za. I zapamtimo da pristup cjepivu i liječničkoj skrbi treba zajamčiti svima, također najsiromašnijima: ozdravit ćemo ako ozdravimo zajedno«, jer se kriza može riješiti samo »zajedno. Nikada ne smijemo učiniti da se kriza pretvori u sukob. Ne, to je kriza. U krizi smo i pokušajmo iz nje izaći zajedno«.

Na kraju je Papa ponudio kratko razmišljanje o istini i pozvao katoličke medije da se nikada ne umore u provjeravanju vijesti, da prikladno predočuju podatke, da sami budu uvijek u potrazi. »Traganje za istinom nikada se ne smije podvrgnuti komercijalnoj optici, interesima moćnika, velikim ekonomskim interesima. Ne. Biti zajedno za istinu znači također tragati za protulijekom algoritmima koji su osmišljeni za maksimalizaciju komercijalnih prihoda, a to znači promicati informirano društvo, pravedno, zdravo i održivo. Bez etičkog korektiva ta sredstva stvaraju okružja ekstremizma i osobe uvlače u opasne radikalizacije – a to je sukob«. Isus je za sebe rekao da je istina, a »raditi u službi istine znači dakle tražiti ono što poboljšava zajedništvo i promiče dobro svih, ne ono što isključuje, dijeli i suprotstavlja«.

43

ZDRAVLJE

PRESTAO SAM PUŠITI! Prvo, morate čvrsto odlučiti da doista nešto učinite u vezi s prestankom pušenja i, drugo, treba imati brižljivo pripremljen plan akcije.

I

PIŠE:

dr.

IVO BELAN

stina je. Milijuni ljudi u svijetu uspjeli su prestati pušiti. Svakog tjedna na stotine osoba uspije se osloboditi te navike. U čemu je njihova tajna? Kako im je to uspjelo? Postoji li neka magična metoda koju vam još nitko nije otkrio?

Nažalost, ne postoji. Nema jednostavne i sigurne metode kako prestati pušiti. Nema lakog načina. Čovjek se suočava s činjenicom da je prestati pušiti često neka vrsta borbe. Međutim, nemojte zaboraviti, nitko drugi ne može za vas voditi tu borbu i u njoj pobijediti. Vi ste taj koji mora preuzeti komandu. Obitelj, prijatelji ili grupa s istim problemom mogu pomoći ili otežati, ali, kad dođe do trenutka istine – sve ovisi o vama samima.

Uglavnom, tu bitku možete dobiti ako primijenite malo psihologije. Prvo, morate čvrsto odlučiti da doista nešto učinite u vezi s prestankom pušenja i, drugo, treba imati brižljivo pripremljen plan akcije. Taj plan akcije može za vas pripremiti stručna osoba.

Ipak, kao prvo – odlučite Malodušni, neodlučni pokušaji prestanka pušenja osuđeni su na neuspjeh. Ako vaša snaga volje nije potpuno uključena, ta će vas navika prije ili poslije ponovno zgrabiti. Vi morate uistinu željeti prekinuti s pušenjem i odlučiti se na to. Morate sebi kazati: »Ja prestajem pušiti«. I morate doista to misliti. Kad ste to učinili, već ste prešli više od pola puta prema pobjedi. Od trenutka kad prestanete pušiti, vi počinjete živjeti dulje. I počinjete živjeti bolje. Srce i pluća funkcionirat će 60

efikasnije, a krv će prenositi više kisika.

Lakše ćete podnositi tjelesne napore, neće vam toliko brzo ponestati daha. Postat ćete manje osjetljivi na prehlade i kašalj i poboljšat će vam se otpornost na mnoge bolesti. Osim svega toga, izgledat ćete bolje, a i tjelesni miris bit će vam prihvatljiviji i pronaći ćete bolje načine da potrošite novac. Neće više biti žutih prstiju i zubi. Neće više biti odjeće i kose pune cigaretnog dima i neugodnog mirisa. Razmislite o tome koliko ćete mnogo bolje biti kadri osjećati okus hrane i cijeniti one fine arome u njoj. Razmislite o tome koliko će ljepše biti s vama u društvu. A s novcem koji ćete na račun toga moći uštedjeti, zašto ne rezervirati dva tjedna ljetovanja u nekom sunčanom mjestancu na Jadranu?

Sigurno ćete uspjeti Izbjegavajte situacije u kojima ljudi puše. Ako je moguće, organizirajte se tako

da radite u društvu nepušača. I pokušajte provoditi više od svoga vremena s nepušačima. Neka vam upaljači i pepeljare, kad god je moguće, budu izvan vašeg pogleda. Znanstvena istraživanja pokazuju da vitamin C može pomoći da se tijelo brže oslobodi nikotina. Prema tome, od sada pa nadalje, pijte mnogo svježeg soka od naranče ili konzumirajte mnogo svježeg voća. Pronađite prijatelje koji također žele prestati pušiti. Moći ćete jedan drugomu dati mnogo ohrabrenja i podrške. U trenutcima slabosti to bi moglo biti odlučujuće između uspjeha i neuspjeha. Pokušajte pronaći nove hobije ili interese koji vas neće povezivati s pušenjem. Provodite manje vremena u kafićima ili pred televizorom, a više vremena u vrtu, u kuhanju, radovima u kući itd. Više vremena posvećujte sportsko-rekreacijskim aktivnostima. Postanite osoba od akcije. Pod uvjetom da ste pažljivi i odlučni, sigurno ćete uspjeti!

Godina LIII br. 3/572