Ispovijesti

Aur elije Augustin

Ispovijesti

K r šć a nsk a sa da šnjost

KRŠĆANSKI KLASICI

Svezak 3–4 S. AURELIUS AUGUSTINUS CONFESSIONES

Ispovijesti - 13izd - 0a.indd 2

26.3.2019. 14:32:24

AURELIJE AUGUSTIN

ISPOVIJESTI Preveo STJEPAN HOSU Četrnaesto izdanje Trinaesto izdanje

KRŠĆANSKA KRŠĆANSK A SADAŠNJOST ZAGREB, 2022.

ZAGREB, 2019.

Ispovijesti - 13izd - 0a.indd 3

26.3.2019. 14:32:24

Naslov izvornika: S. Aurelii Augustini, Confessionum libri XIII Crtež na naslovnoj stranici: Najraniji poznati prikaz Augustina na fresci iz 6. stoljeća, Lateran, Rim

Korektura: Ante B. Baričević Grafičko uređenje i oprema: Tomislav Alajbeg

Kršćanska sadašnjost o. o.,Zagreb, Zagreb, Marulićev Marulićev trg 14 Izdaje: Kršćanska sadašnjostd.d.o.o., nakladnika: Stjepan Za nakladnika: Stjepan Brebrić Brebrić © za hrvatski prijevod: Kršćanska Kršćanska sadašnjost o. o.,Zagreb, Zagreb, 2019.

2022. sadašnjostd. d.o.o., o. o., Zagreb Zagreb Tisak: Denona Denonad.d.o.o., Naklada: 1000 Naklada: 1000 978-953-11-1672-5 ISBN 978-953-11-1215-4 Tiskano uu veljači Tiskano ožujku2022.

2019.

CIP zapis dostupan dostupan uu računalnom računalnomkatalogu katalogu Nacionalne i sveučilišne sveučilišne knjižnice knjižniceuuZagrebu Zagrebupod podbrojem brojem001128996.

001025312.

Ispovijesti - 13izd - 0a.indd 4

29.3.2019. 10:25:32

KNJIGA PRVA

ISPOVIJESTI, koje – prema dvostrukom zna~enju latinske rije~i Confessiones – nisu samo priznanja grijehâ nego i pohvale Bogu, po~inje Augustin veli~anstvenim zazivom Boga: »Velik si, Gospodine ...« da mu pomogne kad bude pisao uspomene svoga `ivota ... (gl. 1–6). I najprije govori o najranijoj svojoj dobi, o grijesima djetinjstva i dje~a~ke dobi (7–8). Priznaje da ga je najprije vi{e zanosila igra nego u~enje (9–12). Zatim pripovijeda o svom odu{evljavanju za stare klasi~ne pjesnike, posebno Vergilija (13–15), na {to nadovezuje osudu pjesni~kih izmi{ljotina koje neodgojno djeluju na mladu du{u (16–19), da zavr{i pohvalom Bogu za milosti u djetinjstvu (20). – Uspomene na `ivot u rodnom gradu Tagasti, od ro|enja, 13. studenoga 354., do dobi od petnaest godina, 369.

5 Ispovijesti - KB.indd 5

26.3.2019. 14:33:31

Ispovijesti - KB.indd 6

26.3.2019. 14:33:31

7

GLAVA 1

Bo`ja veli~ina. ^ovjekova ~e`nja za Bogom 1. Velik si Gospodine, i hvale dostojan veoma (Ps 145,3); velika je tvoja snaga, 1 i mudrosti tvojoj nema mjere (Ps 147,5).

I hvaliti te `eli ~ovjek, si}u{an djeli} tvoga stvorenja, ~ovjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost, koji nosi sa sobom svjedo~anstvo svoga grijeha i svjedo~anstvo da se oholima protivi{ (Jak 4,6; 1 Pt 5,5).

Pa ipak te `eli hvaliti ~ovjek, si}u{an djeli} tvoga stvorenja.

Ti ga poti~e{ da tra`i radost hvale}i tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce na{e dok se ne smiri u tebi.

Daj mi, Gospodine, da znam i razumijem da li te prije treba zazivati ili hvaliti, da li prije poznavati ili zazivati. Ali tko }e te zazivati a da ne zna za te? Mogao bi ne{to drugo mjesto tebe zazivati u neznanju. Ili mo`da te zazivamo da te upoznamo? Ali kako }e zazivati onoga u koga ne povjerova{e? Ili kako }e povjerovati bez propovjednika? (Rim 10,14). I hvalit }e Gospodina oni koji ga tra`e (Ps 22,27). Jer koji ga tra`e, na}i }e ga, a koji ga na|u, hvalit }e ga.

Daj da te tra`im, Gospodine, zazivaju}i te, i da te zazivam vjeruju}i u te: propovijedali su nam, naime, o tebi. Zaziva te, Gospodine, vjera moja koju si mi dao, koju si mi udahnuo po ~ovje{tvu Sina svoga, po slu`bi propovjed2 nika svoga.

1

2

Biblijski citati, {tampani kurzivom, prevedeni su izravno iz Augustinova teksta, dok su oznake mjesta u zagradama prema Bibliji u izdanju Stvarnosti (god. 1968. i 1969.); tako se mogu uspore|ivati i vidjeti da je Augustin katkada imao drugi predlo`ak. Vi{e o biblijskim citatima u Pogovoru str. 301.

Taj propovjednik bio je, bez sumnje, milanski biskup AMBROZIJE, po kojemu je Augustin do{ao do vjere i kojega mnogo spominje u Ispovijestima.

7 Ispovijesti - KB.indd 7

26.3.2019. 14:33:31

8

Knjiga prva

GLAVA 2

Bog je u meni 2. Ali kako }u zazivati Boga svoga, Boga i Gospodara svoga? Zazivat }u ga u sebe kad ga budem zazivao. A gdje je mjesto u meni kamo mo`e do}i Bog moj? Kamo mo`e do}i Bog u mene, Bog koji stvori nebo i zemlju? (Post 1,1). Ima li, Gospodine Bo`e moj, ne{to u meni {to mo`e obuhvatiti tebe?

Ili zar te obuhva}aju nebo i zemlja, koje si stvorio i gdje si i mene stvorio? Ili te mo`da obuhva}a sve {to god postoji zato {to bez tebe ne bi bilo ni~ega {to god postoji? Budu}i dakle da i ja postojim, za{to tra`im da do|e{ u mene, u mene koji ne bih postojao da nisi ti u meni? Tªa nisam ja jo{ u podzemnom 3 carstvu, a ipak si ti i ondje: jer ako i u Podzemlje si|em, ondje si (Ps 139,8).

Ne bi me dakle bilo, Bo`e moj, ne bi me uop}e bilo da ti nisi u meni. Ili me mo`da ne bi bilo da ja nisam u tebi, iz kojega je sve, po kojemu je sve, u kojemu je sve? (Rim 11,36). I tako je, Gospodine, i tako! Kamo da te zazivam, kad sam u tebi? Ili odakle bi do{ao u mene? Kamo da uzmaknem izvan neba i zemlje, da odande do|e u mene Bog moj koji je rekao: Nebo i zemlju ja ispunjam? (Jr 23,24).

GLAVA 3

Bog je svuda 3. Obuhva}aju li te dakle nebo i zemlja jer ih ti ispunja{? Ili ih ispunja{, ali tako da ostaje ne{to od tebe jer te ne obuhva}aju? A kamo izlijeva{ ono {to ostaje od tebe kad ispuni{ nebo i zemlju? Ili nema{ potrebe da te i{ta sadr`ava, tebe koji sadr`ava{ sve, jer {to ispunja{, to ispunja{ sadr`avaju}i? Ne ~ine tebe postojanim posude koje su pune tebe, jer ako bi se one i razbile, ti se ne bi izlio. A kad se izlijeva{ nad nas, ne pada{ ti, nego podi`e{ nas; ne rasipa{ se ti, nego skuplja{ nas.

Ali sve {to ispunja{, ispunja{ li to svim svojim bi}em? Ili kad te ve} ne mo`e cijeloga obuhvatiti sve {to postoji, obuhva}a li ono jedan dio tebe, i to sve zajedno isti dio tebe? Ili pojedine stvari obuhva}aju pojedini dio, ve}e 3

Taj citat ima ovdje posebno zna~enje: silazak u Podzemlje za Augustina je povijest njegovih lutanja, osobito njegove povezanosti s maniheizmom, o ~emu usp. Ispovijesti III, 6,11: »Kotrljao sam se u dubine Podzemlja (pakla)..., ali ti si bio u meni dublje od najdublje moje nutrine...«.

8 Ispovijesti - KB.indd 8

26.3.2019. 14:33:31

GLAVA

9

2–5

stvari ve}i, manje manji? Je li dakle neki tvoj dio ve}i, neki manji? Ili si svuda cio pa te nijedna stvar ne obuhva}a cijeloga?

GLAVA 4

Bo`ja uzvi{enost 4. [to si dakle, Bo`e moj? [to si ako ne Gospodin Bog? Tko je, naime, Gospodin osim Gospodina? Ili tko je Bog osim Boga na{ega? (Ps 18,32).

Svevi{nji, predobri, premo}ni, svemogu}i; najmilosrdniji i najpravedniji; najskriveniji i najo~itiji; najljep{i i najja~i! Ti si stalan i nedoku~iv; nepromjenljiv, a sve mijenja{; nikad nov, nikad star, a sve obnavlja{ i u starost dovo4 di{ oholice da i ne opaze (Job 9,5) ; uvijek djeluje{ i uvijek miruje{; skuplja{, a ni{ta ne treba{; nosi{, ispunja{ i za{ti}uje{; stvara{, uzdr`ava{ i usavr{uje{; tra`i{, premda ti ni{ta ne nedostaje. Ljubi{, ali se ne raspaljuje{; revnuje{, ali si bez straha; kaje{ se, ali te ne boli; srdi{ se, ali ostaje{ miran; mijenja{ svoja djela, ali ne mijenja{ svoje odluke; uzima{ {to na|e{, a nikada nisi izgubio; nikada nisi oskudan, a veseli{ se dobitku; nikada nisi lakom, a tra`i{ kamate.

Dajemo ti, da bi nam bio du`nik, a tko ima i{ta {to nije tvoje? Vra}a{ dugove, a nikome nisi du`an; otpu{ta{ dugove, a ni{ta ne gubi{.

A {to sam rekao, Bo`e moj, `ivote moj, slasti moja sveta? Ili {to ka`e netko kad o tebi govori? Pa ipak, jao onima koji {ute o tebi, kad su i govorljivi jednaki nijemima.

GLAVA 5

@e|a za spasenjem i opro{tenjem 5. Tko }e mi dati da se smirim u tebi? Tko }e mi dati da do|e{ u moje srce i da ga opoji{, pa da zaboravim svoja zla i zagrlim jedino dobro svoje, tebe? [to si ti meni? Smiluj mi se da mogu govoriti. A {to sam tebi ja te mi zapovijeda{ da te ljubim, i srdi{ se na me ako toga ne ~inim i prijeti{ mi stra{nim nevoljama? A zar je mala nevolja ve} to ako te ne ljubim? Jao meni! Reci mi po milosr|u svome, Gospodine Bo`e moj, {to si ti meni. Ka`i du{i mojoj: Spasenje tvoje ja sam (Ps 35,3). Tako reci da ~ujem. Evo, u{i srca 4

Ovdje je vrijedno pro~itati cijelo 9. poglavlje iz Knjige o Jobu.

9 Ispovijesti - KB.indd 9

26.3.2019. 14:33:31

10

Knjiga prva

moga pred tobom su, Gospodine; otvori ih i ka`i du{i mojoj: Spasenje tvoje ja sam. Hrlit }u za tim glasom i uhvatit }u te. Nemoj skrivati lica svoga od mene: ho}u i umrijeti, samo da ne umrem pa da ga gledam.

6. Tijesna je za te ku}a du{e moje: pro{iri je. Ru{evina je: popravi je. Ima na njoj ne{to {to vrije|a o~i tvoje: priznajem i znam. Ali tko }e je o~istiti? Ili kome }u ako ne tebi vapiti: Od tajnih grijeha mojih o~isti me, Gospodine, a od tu|ih po{tedi slugu svoga? (Ps 19,13,14). Vjerujem, pa zato i govorim (Ps 116,10). Gospodine, ti zna{. Zar ti nisam ispovjedio protiv sebe krivice svoje, Bo`e moj, a ti si mi oprostio opakost srca moga? (Ps 32,5). Ne prepirem se s tobom na sudu (Jr 2,35), s tobom koji si istina; i ne}u da varam samoga sebe, da ne bi nepravednost moja lagala protiv sebe (Ps 27,12). Ne}u se dakle prepirati s tobom na sudu, jer ako bude{ na bezakonja gledao, Gospodine, Gospodine, tko }e opstati? (Ps 130,3).

GLAVA 6

Najranije djetinjstvo

5

7. Ali ipak dopusti mi da govorim pred milosr|em tvojim, ja, prah i pepeo (Post 18,27); dopusti mi da govorim, jer evo govorim milosr|u tvome, a ne ~ovjeku koji mi se ruga. I ti se mo`da meni ruga{, ali }e{ me pogledati i smilovati mi se. [to, naime, `elim re}i, Gospodine, osim da ne znam odakle sam do{ao ovamo, u ovaj smrtni `ivot ili `ivotnu smrt? A do~eka{e me utjehe milosr|a tvoga, kako sam ~uo od roditeljâ tijela moga, od oca iz kojega si me, i od majke u kojoj si me oblikovao u vremenu: jer ja se toga ne sje}am.

Do~eka{e me dakle radosti ljudskoga mlijeka. Ni moja majka ni dojilje moje nisu napunjale svoja prsa, nego si mi ti preko njih davao hranu djetinje dobi po svojoj odredbi i bogatstvu svome koje je raspore|eno do dna svih stvari. Ti si i meni dao da ne tra`im vi{e nego {to si mi davao, a dojiljama mojim da mi daju ono {to si njima davao: rado su mi, naime, davale po usa|enom nagonu ono {to su od tebe u obilju primale. Nalazile su dobro u dobru koje mi je od njih dolazilo, ali ne ba{ od njih, nego preko njih: jer od te5

Ovdje po~inje autobiografija Augustinova. Za bolje razumijevanje daljnjeg pri~anja evo kratko najva`nijih datuma iz njegova `ivota: Rodio se 13. studenoga 354. u Tagasti u Numidiji; 371. polazi na studije u Kartagu, 373. upoznaje CICERONOV spis Hortenzije; godinu dana prije toga (372.) rodio mu se sin Adeodat. God. 375. postaje u~itelj govorni{tva u Tagasti, zatim u Kartagi. God 383. odlazi, protiv volje svoje majke, u Rim, a 384. u Milan.

10 Ispovijesti - KB.indd 10

26.3.2019. 14:33:32

GLAVA

11

5–6

be dolaze sva dobra, Bo`e, i od Boga moga sve moje spasenje. To sam spoznao tek kasnije kad si mi to objavio preko unutarnjih i vanjskih darova svojih. Jer tada sam znao samo sisati i mirovati ako mi je {to godilo, a plakati ako je {to vrije|alo moje tijelo. I ni{ta vi{e.

8. Poslije sam se po~eo i smijati, najprije u snu, a onda i budan. To su mi pripovijedali o meni, i ja sam to povjerovao jer vidimo da je tako kod druge djece: tih se, naime, svojih do`ivljaja ne sje}am. I eto, malo-pomalo po~eo sam osje}ati gdje sam, i svoje sam `elje htio pokazati onima koji su ih mogli ispuniti. Htio sam, ali nisam mogao, jer su one bile unutra, a oni vani, te nijednim svojim osjetilom nisu mogli u}i u moju du{u. Zato sam se pra}akao i vikao, daju}i u granicama svojih mogu}nosti znakove koji su izra`avali moje `elje: no oni nisu bili sasvim jasni. Pa kad mi ne bi ugodili, bilo zato {to me nisu razumjeli ili zato da mi to ne bi na{kodilo, srdio sam se na starije {to mi se ne pokoravaju i {to mi slobodni ne slu`e, pa sam im se osve}ivao pla~em. Da su djeca takva, nau~io sam od djece koju sam mogao promatrati, a da sam i ja bio takav, kazala su mi vi{e ona sama ne znaju}i nego moji hranitelji koji su to znali.

9. No, moje je djetinjstvo ve} davno mrtvo, a ja `ivim. Ti pak, Gospodine, koji vje~no `ivi{ i ni{ta u tebi ne umire, jer postoji{ prije po~etka vjekova i prije svega {to bi se jo{ prije njih moglo zamisliti, ti si Bog i Gospodar svega {to si stvorio; u tebi stoje uzroci svih prolaznih stvari i trajno postoje svih promjenljivih stvari nepromjenljivi po~eci i `ive svih nerazumnih i vreme6 nitih stvari vje~ni razlozi. Reci, Bo`e, svome poniznome molitelju, ka`i, milosrdni, svome bijednom stvoru, da li je koja moja ve} umrla dob pretho7 dila mome djetinjstvu. Mo`da ona koju sam proveo u utrobi svoje majke?

Jer i o njoj mi je ne{to re~eno, a ï séam sam vidio trudnih `ena. A {to sam bio jo{ prije te dobi, slasti moja, Bo`e moj? Jesam li bio negdje ili nekakav? Nitko mi to ne mo`e re}i; ne mogo{e mi to re}i ni otac ni majka, ni iskustvo drugih ni moje pam}enje. Mo`da mi se smije{ kad te to pitam, te mi zapovijeda{ da te hvalim zbog onoga {to znam i da ti se ispovijedam?

10. Slavim te, Gospodaru neba i zemlje, hvalu ti daju}i za postanak i djetinjstvo svoje, ~ega se ne sje}am. Dao si ~ovjeku da to o sebi zaklju~uje po drugima i da mnogo toga o sebi vjeruje ~ak po svjedo~anstvu slabih `ena.

6

7

Jasna formulacija Augustinova platonizma: razlozi (ideje) »`ive« u Bogu; oni su za kasnijeg teologa jedno sa `ivim Logosom ili Sinom Bo`jim.

Pitanje o podrijetlu du{e zanimalo je Augustina cijeli `ivot, i nikada nije do{ao do nedvosmislenog odgovora. Po njemu bilo bi mogu}e da je Bog u vje~nosti sve du{e »istovremeno« stvorio i da svaka u odre|eno joj vrijeme ulazi u svoje tijelo. Seobu du{a, me|utim, nije nikada prihva}ao.

11 Ispovijesti - KB.indd 11

26.3.2019. 14:33:32

12

Knjiga prva

Postojao sam, naime, i `ivio ve} tada, pa sam ve} potkraj ranoga djetinjstva tra`io znakove da drugima priop}im svoje osje}aje.

Odakle takvo `ivo bi}e ako ne od tebe, Gospodine? Zar mo`e postojati takav umjetnik koji }e stvoriti sebe? Ili postoji li neko drugo vrelo iz kojega primamo bitak i `ivot, osim onoga iz kojega nas ti stvara{, Gospodine, za kojega biti i `ivjeti nisu dvije razli~ite stvari, jer je vrhovni bitak i vrhovni `ivot jedno te isto?

Najvi{i si i ne mijenja{ se; ne prolazi u tebi dana{nji dan, premda u tebi prolazi, jer je sve u tebi: i da ti sve ne obuhva}a{, ni{ta ne bi imalo svoga puta kojim bi prolazilo. Budu}i da godine tvoje ne nestaju (Ps 102,28), godine su tvoje dana{nji dan: koliko je ve} na{ih dana i dana na{ih otaca pro{lo kroz tvoj dana{nji dan primiv{i od njega svoju mjeru i na~in svoga postojanja, i koliko }e jo{ drugih pro}i i primiti svoju mjeru i na~in svoga postojanja! Ti si pak uvijek isti (Ps 102,28), sve sutra{nje i {to }e biti iza sutra, i sve ju~era{nje i doju~era{nje ti ~ini{ danas, danas si u~inio. [to se mene ti~e ako tko ne razumije? Neka se i on veseli i neka ka`e: [to je to? (Izl 16,15). Neka se ipak veseli i neka mu je milije da te nalazi ne nala8 ze}i te nego da te ne nalazi nalaze}i te.

GLAVA 7

Ni dijete u kolijevci nije bez grijeha 11. Usli{i me, Bo`e! Jao grijesima ljudskim! I to govori ~ovjek, a ti si milosrdan, jer si ga ti stvorio, ali nisi grijeha stvorio u njemu.

Tko }e me sjetiti grijehâ djetinjstva moga? Jer nitko nije ~ist od grijeha pred tobom, ~ak ni dijete koje je pro`ivjelo jedan dan na zemlji. Tko }e me sjetiti? Mo`da koje sada{nje maleno djete{ce, u kojemu mogu vidjeti ono ~ega se ne sje}am o sebi? [to sam dakle tada grije{io? Mo`da time {to sam zijevao za sisom pla~u}i? Jer kad bih sada to ~inio, zijevaju}i ne dodu{e za sisom, nego za hranom koja odgovara mojoj dobi, rugali bi mi se i korili me s potpunim pravom. U ono sam dakle vrijeme ~inio ne{to {to zaslu`uje ukor, ali kako nisam mogao razumjeti onoga koji bi me korio, nije ni obi~aj ni razbor dopu{tao da me kore. Takve mane iskorjenjujemo i odbacujemo rastu}i, a nikoga pametno8

Temeljna misao Augustinova: Budu}i da je Bog »Neshvatljivi«, bli`e smo istini ako shvatimo da Boga ne mo`emo shvatiti nego ako mislimo da smo ne{to od njega shvatili. »Si comprehendis, non est Deus« – Ako shva}a{, nije Bog.

12 Ispovijesti - KB.indd 12

26.3.2019. 14:33:32

GLAVA

13

6–8

ga nisam vidio, kad ne{to ~isti, da baca ono {to je dobro. Ili je mo`da za ono vrijeme bilo dobro pla~u}i tra`iti i ono {to bi mi bilo na {tetu da su mi dali, srditi se `estoko na slobodne i odrasle ljude {to mi se ne pokoravaju, pa i na roditelje i druge razboritije ljude {to ne slu{aju svaki moj prohtjev, te udaraju}i ih nastojati im {to vi{e {koditi zato {to nisu slu{ali mojih zapovijedi koje je bilo opasno poslu{ati?

Tako je samo slabost djetinjih udova nevina, ali nije nevina du{a dje~ja.

Vidio sam ro|enim o~ima jednog ljubomornog mali{ana: jo{ nije govorio, a gledao je blijed mrkim pogledom svoga druga na sisi. Tko to ne zna? Majke i dojilje tvrde da znaju djecu odvikavati od toga raznim sredstvima. Osim ako je mo`da i ovo nedu`nost: na izvoru mlijeka {to obilno i preobilno te~e iz prsiju ne trpjeti uza se druga koji je u velikoj potrebi i jo{ samo tom hranom mo`e odr`avati `ivot. Ali te se mane dobrohotno podnose. I to ne zato {to bi bile lake ili neznatne, nego zato {to se misli da }e nestati s godinama.

No one se ne mogu ravnodu{no podnositi kad se primijete kod odraslijega ~ovjeka.

12. Gospodine Bo`e moj, koji si djetetu dao `ivot i tijelo mu obdario osjetilima, u~vrstio udovima, uresio oblikom i za njegov mu razvitak i odr`anje usadio sve nagone `ivoga bi}a, ti mi zapovijeda{ da te hvalim za te darove i da te slavim i da pjevam imenu tvome, Svevi{nji (Ps 92,2). Sve da si stvorio samo ovo, ti si Bog svemogu}i i dobri, jer to nitko drugi ne mo`e u~initi osim tebe, Jedini, od kojega potje~e svaka mjera, Pradavni, koji sve oblikuje{ i sve ure|uje{ po svome zakonu.

Tu dakle dob, Gospodine, za koju se ne sje}am da sam je pro`ivio, o kojoj sam drugima povjerovao i po drugoj djeci zaklju~io da sam je proveo, i premda je to naga|anje vrlo vjerodostojno, nerado pribrajam ovome svome `ivotu {to ga `ivim u ovome vijeku. Koliko se, naime, odnosi na mrak mojih zaborava, ona je jednaka onoj koju sam pro`ivio u maj~inoj utrobi. Pa premda sam u nepravednosti za~et i u grijesima me majka moja u utrobi hranila (Ps 51,7), gdje sam, molim te, Bo`e moj, gdje sam ili kada sam, Gospodine, ja, sluga tvoj, bio nedu`an? Ali, evo, pu{tam to vrijeme: jer {to ja jo{ imam s njim, kad se nikakvih tragova njegovih ne sje}am?

GLAVA 8

Kako dijete u~i govoriti 13. Nisam li od djetinjstva napreduju}i k ovoj dobi za{ao u dje~a~ku dob? Ili bolje: nije li ona u{la u mene i naslijedila moju djetinju dob? Ali ova

13 Ispovijesti - KB.indd 13

26.3.2019. 14:33:32

14

Knjiga prva

nije oti{la: ta kamo bi oti{la? Pa ipak nje vi{e ne bija{e. Ja, naime, nisam vi{e bio dijete {to ne govori, nego ve} dje~ak koji govori. I sje}am se toga, a kako sam nau~io govoriti, zapazio sam poslije. Nisu me, naime, govoru u~ili stariji ljudi po nekim pravilima u~enja, kao {to su me malo poslije u~ili slova, nego sam nau~io govoriti sam snagom duha {to mi ga dade ti, Bo`e moj. Kad sam `elio da se ljudi pokore mojoj volji, tada sam uzdasima, razli~itim glasovima i razli~itim kretnjama udova htio izraziti osje}aje svoga srca, ali nisam mogao izraziti sve {to sam htio ni svima kojima sam htio.

Po~eo sam razabirati glasove. Kad bi ljudi imenovali neku stvar i pri tom na nju pokazali pokretom tijela, vidio sam i pamtio da oni tu stvar nazivaju rije~ju koju su izgovarali kad su je meni htjeli pokazati. A da oni to ho}e, vidjelo se iz pokreta tijela, koji su kao neki prirodni i sveop}i jezik svih naroda. On, naime, izrazom lica, o~ima, kretnjom tijela i zvukom glasa o~ituje da du{a ne{to tra`i, ne{to `eli, ne{to odbacuje ili izbjegava. Tako sam malo-pomalo shva}ao koje su stvari ozna~ivali pojedinim rije~ima {to su ih uklapali u razli~ite re~enice i {to sam ih ~esto slu{ao; njima sam onda izra`avao svoje `elje po{to sam svoja usta izvje`bao u njihovu izgovoru.

Tako sam s onima me|u kojima sam `ivio izmjenjivao znakove kojima sam izra`avao svoje `elje; tako sam dublje za{ao u burno ljudsko dru{tvo, ovisan o vlasti roditelja i o volji starijih ljudi.

GLAVA 9

Radosti i muke {kolske dobi 14. Bo`e, Bo`e moj, kakve sam nevolje tada iskusio i kakva razo~aranja!

Najprije su mi kao dje~aku za valjan `ivot preporu~ivali ovo: pokoravati se onima koji me upu}uju, kako bih u ovom svijetu napredovao i odlikovao se u slatkorje~ivim umjetnostima koje slu`e za postizanje ~asti u o~ima ljudi i za stjecanje la`noga bogatstva! Zatim su me dali u {kolu da u~im ~itati i pisati. Kakve je koristi bilo u tome, nisam jadan znao. Pa ipak sam dobivao batina ako sam bio lijen u u~enju. Taj su postupak stariji hvalili, i mnogi koji su prije nas pro{li taj `ivot pripravili su nam trnovite staze kojima smo mi bili prisiljavani da idemo umna`aju}i tako trud i muku Adamovim sinovima!

Nai{ao sam tada, Gospodine, na ljude koji su ti se molili, i nau~io sam od njih, shva}aju}i tebe koliko sam mogao, da postoji Netko velik koji mo`e, i ne pojavljuju}i se na{im osjetilima, usli{ati nas i pomagati nam. Ve} sam te kao dje~ak po~eo moliti, pomo}i i uto~i{te moje (Ps 94,22), i da bih te zazivao, kidao sam ~vorove svoga jezika i molio sam te, malen ali ne male-

14 Ispovijesti - KB.indd 14

26.3.2019. 14:33:32

KNJIGA JEDANAESTA

»Za{to se ispovijedamo Bogu kad nas on dobro poznaje?« Tom mi{lju Augustin na svoje Ispovijesti nadovezuje molbu Bogu da mu dade razumjeti Sveto pismo (gl. 1–2), te prelazi na prvu re~enicu Knjige Postanka: »U po~etku stvori Bog nebo i zemlju.« Pojam stvaranja (3–6). Rije~ Bo`ja je Po~etak i U~itelj (7–9). Volja Bo`ja je bez po~etka (10). Vrijeme i vje~nost (11–13). Analiza pojma vremena (14–28). Du{a nema protezanja u prostoru (29–31). – Pisano u Hiponu 397.

213 Ispovijesti - KB.indd 213

26.3.2019. 14:33:49

Ispovijesti - KB.indd 214

26.3.2019. 14:33:49

215

GLAVA 1

Za{to se ispovijedamo Bogu 1. Tvoja je, Gospodine, vje~nost, pa zar ti ne zna{ ono {to ti ja govorim?

Ili zar vidi{ samo u vremenu ono {to se doga|a u tom vremenu? Za{to ti dakle pripovijedam u sitnice tolike stvari? O~ito ne zato da po meni sazna{ za njih, nego da k tebi uzdignem svoju ljubav i ljubav onih koji ovo ~itaju, pa da svi reknemo: Velik je Gospodin i hvale dostojan veoma! (Ps 96,4). Ve} sam rekao i re}i }u: »Iz ljubavi prema tvojoj ljubavi ~inim to.« Mi te i molimo, premda Istina ka`e: Zna Otac va{ {to vam je potrebno prije nego ga zamolite (Mt 6,8). Otkrivamo dakle svoje ~uvstvo prema tebi kad ti ispovijedamo svoje nevolje i tvoja milosr|a prema nama (Ps 33,22), da nas oslobodi{ sasvim, kad si ve} po~eo, da prestanemo biti bijedni u sebi, a postanemo bla`eni u tebi, jer si nas pozvao da budemo siroma{ni u duhu, krotki, tu`ni, gladni i `edni pravde, milosrdni, ~ista srca i mirotvorci (Mt 5,3–9).

1

Evo, ja sam ti ispripovjedio mnoge stvari, onoliko koliko sam mogao i koliko sam htio, jer si ti prvi htio da ti se ispovjedim, tebi Gospodinu Bogu svome, jer si dobar i jer je dovijeka milosr|e tvoje (Ps 118,1).

GLAVA 2

@eli upoznati istinu u Svetom pismu 2. Kada }u pak uspjeti jezikom pera svoga iskazati sve poticaje tvoje, sve prijetnje tvoje, utjehe i upute tvoje kojima si me naveo da propovijedam

1

Iz ovih se rije~i vidi da su posljednje tri knjige (11–13) sastavni dio Ispovijesti. Vidi se to i iz po~etka slijede}eg poglavlja.

215 Ispovijesti - KB.indd 215

26.3.2019. 14:33:49

216

Knjiga jedanaesta

tvoju rije~ i da tvoju svetu tajnu dijelim tvome narodu? Pa ako i uspijem sve redom iskazati, opet me skupo stoji svaka kap vremena.

Ve} odavna gorim od `elje da razmatram o zakonu tvome i da ti u tome ispovjedim svoje znanje i svoje neznanje, prve zrake tvoga prosvjetljenja i ostatke svojih tmina, dok tvoja jakost ne uni{ti svu moju slabost. I ne}u da mi se rastepu na druge stvari ~asovi koje nalazim slobodne od briga za okrepu tijela, od du{evnoga rada i od slu`enja koje dugujemo ljudima, ili koje ne dugujemo a ipak ga ~inimo.

3. Gospodine Bo`e moj, poslu{aj molitvu moju (Ps 61,2), i milosr|e tvoje neka usli{i `elju moju, jer ona ne gori samo za me, nego `eli poslu`iti bratskoj ljubavi: ti vidi{ u srcu mome da je tako. Daj da ti `rtvujem slu`bu misli i jezika svoga i daj mi {to da ti prinesem. Ja sam ubog i siroma{an (Ps 86,1), a ti si bogat za sve koji te zazivaju (Rim 10,12), ti si bez brige a brine{ se za nas.

Obre`i od svake nepromi{ljenosti i od svake la`i moje usne, nutarnje i vanjske. Neka mi budu ~ista naslada tvoja Pisma, ne daj da se u njima prevarim i ne daj da po njima koga prevarim. Gospodine, pogledaj i smiluj se, Gospodine Bo`e moj, svjetlosti slijepih i jakosti slabih, ali istodobno svjetlosti vidovitih i jakosti jakih, obazri se na du{u moju i poslu{aj vapaj iz dubine (Ps 130,1). Jer ako u{i tvoje nisu i u dubini, kamo }emo i}i? Kamo }emo upraviti vapaj k tebi?

Tvoj je dan i tvoja je no} (Ps 74,16). Na tvoj mig prolije}u trenuci. Udijeli mi od njih vremena za moja razmatranja o tajnama tvoga zakona i ne zatvori ga pred onima koji kucaju. Sigurno nisi htio da se uzalud napi{u tolike stranice skrivenih tajna. Ili zar one {ume nemaju svojih jelena koji se u njih sklanjaju i skrivaju, hodaju po njima i pasu, lije`u ondje i pre`ivaju? O Gospodine, dovr{i me i otkrij mi one stranice. Evo, tvoj je glas moja radost, tvoj je glas iznad svih mojih u`itaka. Daj mi ono {to ljubim, jer ja ljubim. I to si mi ti dao. Ne zapu{taj svojih darova i ne prezri svoje trave koja `e|a.

Daj da ti ispovjedim sve {to na|em u tvojim knjigama, daj da ~ujem glas hvale (Ps 26,7), da budem opojen tobom i da razmi{ljam o divotama tvoga Zakona (Ps 119,18), sve od po~etka kad si stvorio nebo i zemlju, pa do vje~noga kraljevstva koje }emo imati s tobom u svetom gradu tvojemu.

4. Gospodine, smiluj mi se i usli{i (Ps 27,7) moju `elju! Mislim da ona ne te`i za zemljom, ne te`i ni za zlatom i srebrom, ni za dragim kamenjem ili krasnim haljinama, ni za ~astima i vlastima, ni za nasladama tjelesnim ni za stvarima koje su potrebne tijelu i ovom `ivotu na{ega putovanja, {to nam se sve dodaje ako tra`imo tvoje kraljevstvo i pravdu tvoju (Mt 6,33).

Vidi, Bo`e moj, odakle moja `elja. Pripovjedi{e mi nepravednici svoje radosti, ali ne prema zakonu tvome, Gospodine! (Ps 119,85). Eto, odakle moja `e-

216 Ispovijesti - KB.indd 216

26.3.2019. 14:33:49

GLAVA

217

2–3

2

lja. Vidi, O~e, pogledaj i vidi, i odobri, i neka se svidi o~ima milosr|a tvoga da na|em milost pred tobom, da mi se otvori sveti{te rije~i tvojih kad pokucam na vrata. Zaklinjem te Gospodinom na{im Isusom Kristom, Sinom tvojim, ~ovjekom desnice tvoje, Sinom ~ovje~jim kojega si sebi potvrdio (Ps 80,18) kao posrednika svoga i na{ega, preko kojega si nas tra`io kad mi tebe nismo tra`ili, a tra`io si nas da bismo mi tra`ili tebe; zaklinjem te Rije~ju tvojom, po kojoj si sve stvorio, sva bi}a me|u kojima i mene; zaklinjem te Jedincem tvojim, po kojemu si pozvao u posina{tvo narod vjernika, u kojemu i mene; zaklinjem te po onome koji sjedi s desne tvoje i kod tebe posreduje za nas (Rim 8,34), u kojemu su skrivena sva blaga mudrosti i znanja (Kol 2,3). Njih tra`im u tvojim knjigama. Mojsije je o njemu pisao: to ka`e on sâm, to ka`e Istina!

GLAVA 3

Sam Bog mo`e dati pravo razumijevanje Svetog pisma 5. Daj da ~ujem i razumijem kako si u po~etku stvorio nebo i zemlju (Post 1,1). To je napisao Mojsije, napisao je i oti{ao, pre{ao je odavde k tebi i sada nije preda mnom. Jer kad bi bio, uhvatio bih ga i pitao, zaklinjao bih ga tvojim imenom da mi razjasni te rije~i, i pru`io bih u{i tijela svoga glasovima {to bi izlazili iz njegovih usta. Ali kad bi govorio hebrejskim jezikom, uzalud bi njegov glas dopirao do moga osjetila, jer ni{ta od toga ne bi dopiralo do moga uma; ali kad bi govorio latinski, znao bih {to govori. Ali odakle bih znao da li govori istinu? Pa kad bih i to znao, zar bih znao od njega? Ne, nego unutra u meni, unutra u prebivali{tu misli moje govorila bi Istina, koja nije ni hebrejska, ni gr~ka, ni latinska, ni barbarska, govorila bi bez upotrebe usta i jezika, bez {u{tanja slogova: »Istinu govori!« I ja bih odmah bio siguran i pouzdano bih onome ~ovjeku tvome rekao: »Istinu govori{!« Budu}i dakle da ne mogu pitati njega, molim tebe, tebe kojega je on bio pun kad je govorio istinu, tebe, Istino, tebe, Bo`e moj, molim, oprosti moje grijehe (Job 14,16), i ti koji si onome svome sluzi dao da to iska`e, daj meni da to razumijem!

2

Augustin ne studira Bibliju samo iz hladne u~enja~ke radoznalosti, on u njoj tra`i objavljenja za `ivot.

217 Ispovijesti - KB.indd 217

26.3.2019. 14:33:49

218

Knjiga jedanaesta

GLAVA 4

Stvorenja navje{}uju Stvoritelja 6. Evo, postoje nebo i zemlja i vi~u da su stvoreni, jer se mijenjaju i preobrazuju. A sve {to nije stvoreno, a ipak postoji, nema u sebi ni~ega ~ega nije bilo prije: to bi bila promjena i preobrazba.

Vi~u tako|er da nisu sami sebe stvorili: »Zato postojimo jer smo stvoreni; nije nas dakle bilo prije nego {to smo bili, da bismo mogli stvoriti sebe.« I glas njihov koji to govori jest upravo u tome {to se vide.

Ti si ih dakle, Gospodine, stvorio, ti koji si lijep, jer su oni lijepi; ti si dobar, jer su oni dobri; ti postoji{, jer oni postoje. Ali nisu tako lijepi, nisu tako dobri niti tako postoje kao ti, njihov Stvoritelj; u usporedbi s tobom oni niti su lijepi, niti su dobri, niti uop}e postoje.

Znamo to, hvala tebi, ali na{e znanje uspore|eno s tvojim znanjem samo je neznanje.

GLAVA 5

Svijet je stvoren rije~ju Bo`jom 7. Ali kako si stvorio nebo i zemlju i kakav si imao stroj kod izrade tako velikog djela svoga? Nisi naime radio kao ~ovjek umjetnik, koji oblikuje jedno tijelo od drugoga tijela po volji du{e koja mo`e nametnuti na bilo koji na~in onaj oblik koji vidi u samoj sebi unutarnjim okom – a odakle bi to mogla da je nisi ti stvorio? – i name}e oblik ne~emu {to ve} postoji i ima postojanje, kao na primjer zemlji, kamenu, drvetu, zlatu ili bilo kojoj stvari te vrste. A odakle bi i te stvari postojale da ih nisi stvorio ti? Ti si umjetniku stvorio tijelo, ti si mu stvorio du{u koja zapovijeda udovima, ti si mu dao tvar od koje ne{to ~ini, ti si mu dao um kojim mo`e razumjeti umjetnost i vidjeti unutra u sebi ono {to treba da u~ini vani, ti si mu dao tjelesna osjetila da preko njih prenosi iz du{e na tvar ono {to ~ini, i da javlja natrag du{i {to je u~injeno, da ona unutra u sebi pita za savjet istinu koja njome upravlja, da li je djelo dobro u~injeno.

Tebe hvale sve ove stvari kao Stvoritelja svega. Ali kako ih ti stvara{? Kako si stvorio, Bo`e, nebo i zemlju? Nisi zaista ni na nebu ni na zemlji na~inio nebo i zemlju, ali ni u zraku ni u vodama, jer i oni pripadaju nebu i zemlji; nisi ni u cijelom svijetu stvorio cijeli svijet, jer nije bilo mjesta gdje bi mogao biti stvoren prije nego je bio stvoren da postoji. Nisi ni u ruci dr`ao

218 Ispovijesti - KB.indd 218

26.3.2019. 14:33:49

GLAVA

219

4–7

ni{ta da od toga na~ini{ nebo i zemlju: jer odakle bi ti uzeo to {to ti nisi stvorio, da od toga ne{to na~ini{? [to naime postoji druga~ije nego zato {to ti postoji{?

Dakle, ti si rekao, i stvari postado{e, rije~ju svojom ti si ih stvorio.

GLAVA 6

Kako se mo`e shvatiti ta Bo`ja Rije~ 8. Ali kako si govorio? Zar mo`da na onaj na~in kako je iza{ao glas iz oblaka govore}i: Ovo je Sin moj ljubljeni? (Mt 3,17; 17,5). Onaj je naime glas do{ao i pro{ao, po~eo i svr{io. Zaje~ali su slogovi i zamuknuli, drugi za prvim, tre}i za drugim, i tako redom, dok nije zaje~ao posljednji iza svih ostalih, a za posljednjim je nastala ti{ina. Odatle je jasno i o~igledno da je taj glas proizveo pokret jednoga stvorenja slu`e}i vje~noj volji tvojoj, i to pokret u vremenu. I te tvoje rije~i izgovorene u vremenu javilo je vanjsko uho razumnoj du{i, kojoj je unutarnje uho okrenuto prema tvojoj vje~noj Rije~i.

A ona je ove rije~i koje su u vremenu zvu~ale usporedila s tvojom vje~nom Rije~i odjenutom u ti{inu i rekla: »To je druga stvar, sasvim druga. Ove rije~i su daleko ispod mene, i uop}e nisu, jer bje`e i prolaze, a Rije~ Boga moga nada mnom ostaje dovijeka« (Iz 40,8).

Ako si dakle ~ujnim i prolaznim rije~ima rekao neka bude nebo i zemlja i tako stvorio nebo i zemlju, onda je ve} postojalo neko tjelesno stvorenje prije neba i zemlje, da je njegovim vremenitim pokretima onaj glas mogao u vremenu odjeknuti. Ali nikakva tijela nije bilo prije neba i zemlje, ili ako ga je bilo, onda si ga sigurno bio stvorio bez prolaznoga glasa da bi od njega mogao na~initi prolazni glas kojim bi rekao: Neka bude nebo i zemlja. [to god naime bilo ono odakle bi nastao takav glas, uop}e ne bi postojalo da nije od tebe stvoreno. Kojom si se dakle rije~ju poslu`io da postane tijelo iz kojega bi nastale one rije~i?

GLAVA 7

Rije~ Bo`ja vje~na je kao i Bog 9. Tako nas ti zove{ da razumijemo Rije~, koja je Bog kod tebe Boga, koja se vje~no izgovara i u kojoj se vje~no izgovaraju sve stvari, jer se unjoj ne svr{ava ono {to se govorilo niti se govori ne{to drugo kako bi se moglo re}i sve, nego se sve govori zajedno i vje~no. Ina~e bi ve} postojalo vrijeme i promjena, a ne prava vje~nost ni prava besmrtnost.

219 Ispovijesti - KB.indd 219

26.3.2019. 14:33:50

220

Knjiga jedanaesta

To znam, Bo`e moj, i zahvaljujem ti za to. Znam, priznajem ti, Gospodine, a sa mnom zna i blagoslivlja te tko god nije nezahvalan za sigurno spoznatu istinu. Znamo, Gospodine, znamo da neka stvar utoliko umire i ra|a se ukoliko nije vi{e ono {to je bila i biva ono {to nije bila. Ni{ta dakle od tvoje Rije~i ne prolazi niti nadolazi jer je uistinu besmrtna i vje~na. I zato ti Rije~ju koja je s tobom suvje~na govori{ zajedno i vje~no sve {to govori{, i biva sve {to god rekne{ da bude. Ti ne stvara{ druga~ije nego rije~ju, pa ipak ne postaju u isti ~as ni za svu vje~nost sve stvari koje rije~ju stvara{.

GLAVA 8

Vje~na Rije~ jedini u~itelj istine 10. A za{to je to tako, Gospodine Bo`e moj? Ja to nekako vidim, ali kako da to izreknem, ne znam, osim da sve {to po~inje i svr{ava po~inje tada i svr{ava tada kad vje~ni razum, u kojemu niti {to po~inje niti {to svr{ava, spoznaje da je trebalo po~eti ili svr{iti. A taj razum, to je tvoja Rije~, koja je i Po~etak, jer nam i govori (Iv 8,25). Tako nam je govorila u Evan|elju glasom tijela, i zaje~ala je izvana u u{ima ljudskim, da bi vjerovali u nju i da bi je u sebi tra`ili i nalazili je u vje~noj Istini, gdje ona sve svoje u~enike pou~ava kao dobri i jedini U~itelj.

Ondje ~ujem tvoj glas, Gospodine, kako mi ka`e{ da nama govori samo onaj koji nas pou~ava, a da onaj koji nas ne pou~ava, ako i govori, ne govori nama. A tko nas pou~ava, ako ne nepromjenljiva Istina? Jer i kad nas promjenljivo stvorenje opominje, vodi nas k nepromjenljivoj Istini, gdje primamo pravu pouku kad stanemo i slu{amo nju i rado{}u se radujemo glasu zaru~nika (Iv 3,29) vra}aju}i se onamo odakle smo do{li. I zato je ona Po~etak, jer kad ona ne bi bila postojana, ne bismo imali kamo da se vratimo kad bismo zalutali; a da bismo je spoznali, ona nas pou~ava, jer je Po~etak i jer govori nama.

GLAVA 9

Kako Rije~ Bo`ja govori na{em srcu 11. U tom si Po~etku, Bo`e, stvorio nebo i zemlju, u Rije~i svojoj, u Sinu svome, u Snazi svojoj, u Mudrosti svojoj, u Istini svojoj, divno govore}i i divno rade}i. Tko }e razumjeti to ~udo? Tko }e ga ispripovjediti? [to je to {to katkada svijetli u meni i udara moje srce ne zadaju}i mu ranâ? Groza me

220 Ispovijesti - KB.indd 220

26.3.2019. 14:33:50

319 SADR@AJ

Knjiga prva ...................................................................................................... 5 Knjiga druga ................................................................................................. 25 Knjiga tre}a ................................................................................................... 37 Knjiga ~etvrta ................................................................................................ 53 Knjiga peta .................................................................................................... 71 Knjiga {esta ................................................................................................... 91 Knjiga sedma .............................................................................................. 111 Knjiga osma ................................................................................................ 133 Knjiga deveta .............................................................................................. 153 Knjiga deseta ............................................................................................... 175 Knjiga jedanaesta ........................................................................................ 213 Knjiga dvanaesta ......................................................................................... 239 Knjiga trinaesta ........................................................................................... 265 Pogovor ....................................................................................................... 295 Bibliografija ................................................................................................ 309 Kazalo imena .............................................................................................. 311

318 Ispovijesti - KB.indd 319

26.3.2019. 14:34:05

Augustinova poznata rečenica »Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, Gospodine« nezaobilazni je dio našega kulturnog naslijeđa.

U Ispovijestima Augustin u svjetlu Biblije reinterpretira vlastiti životni put kako bi mogao shvatiti svoju sadašnjost i, još važnije, svoju budućnost.

Pisane krajem četvrtog stoljeća, Ispovijesti su i danas jedno od najutjecajnijih djela zapadne književnosti.

Cijena 80 kn ISBN 978-953-11-1215-4