Hrđa. Pobijediti korupciju u Crkvi i društvu

PETER K . A . T U R K SON V ITTOR IO V. A LBERT I

• H R ĐA

POL A ZIŠTA

87

R A ZGOVOR I • S V J E DOČ A NST VA

11

Prijevod Slavko Antunović Lektura Gordana Bašić Kedmenec Korektura Tihana Pšenko Miloš Grafi čko uređenje i oprema Tomislav Alajbeg

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Grafički zavod Hrvatske d. o. o., Zagreb Naklada: 1000 isbn 978-953-11-1342-7 Tiskano u rujnu 2020. cip zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001071518.

PET ER K . A . T U R K SON • V I T T O R I O V. A L B E R T I

Hrđa Pobijediti korupciju U Crkvi i društvu PREDGOVOR PAPE FR ANJE

K R Š Ć A N S K A S A DA Š N JO S T ZAGR EB, 2020.

Naslov izvornika: Peter K. A. Turkson con Vittorio V. Alberti, Corrosione. Combattere la corruzione nella Chiesa e nella società © 2017 Rizzoli Libri S.p.A. / Rizzoli, Milan © 2018 Mondadori Libri S.p.A. / Rizzoli, Milan © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2020.

Predgovor

Predgovor Korupcija, po svojem etimološkom značenju, označava lom, prekid, razgradnju i dezintegraciju. I kao unutarnje stanje i kao društvena činjenica, njezino djelovanje može se shvatiti promatrajući odnose koje čovjek ima u svojoj najdubljoj naravi. Ljudsko biće, naime, ima odnos s Bogom, odnos sa svojim bližnjim, odnos sa stvorenjem, tj. s okolinom u kojoj živi. Taj trostruki odnos – koji također uključuje i čovjekov odnos sa samim sobom – daje kontekst i smisao njegovu djelovanju i, općenito, njegovu životu.

Kad čovjek poštuje zahtjeve ovih odnosa, on je iskren, preuzima odgovornost s čestitošću u srcu i radi za opće dobro. Naprotiv, kad doživi pad, to jest, kad se izopači, dolazi do raskida tih odnosa. Dakle, korupcija izražava opći oblik neurednog života palog čovjeka.

Istodobno, opet kao posljedica pada, korupcija otkriva antisocijalno ponašanje koje je tako snažno da ra5

Predgovor

stače valjanost odnosa, a potom i stupove na kojima počiva društvo: suživot među ljudima i poziv na njegovo razvijanje.

Korupcija sve to razbija zamjenjujući opće dobro s partikularnim interesom koji kontaminira svaku opću perspektivu.

Ona se rađa iz korumpiranog srca i najgora je društvena rana, jer stvara vrlo ozbiljne probleme i zločine koji sve pogađaju. Riječ »korumpiran« doziva u pamet slomljeno srce, slomljeno srce, ukaljano nečim, uništeno poput tijela koje u prirodi ulazi u proces raspadanja i širi oko sebe neugodan miris. Što je u pozadini izrabljivanja jednoga čovjeka od strane drugoga čovjeka? Što je u pozadini degradacije i zaustavljanja razvoja? Što je u pozadini trgovine ljudima, oružjem, drogom? Što je u pozadini društvene nepravde i umanjivanja zasluga? Što je u pozadini manjka uslugâ za ljude? Što je u korijenu ropstva, nezaposlenosti, nebrige za grad, opće dobro i prirodu? Što, naposljetku, narušava temeljno pravo ljudskih bića i cjelovitost okoliša? Korupcija, koja je zapravo oružje, najčešći je jezik također mafijâ i zločinačkih organizacija u svijetu. Zato je to proces smrti koji daje život kulturi smrti mafijâ i zločinačkih organizacija.

Ima jedno duboko kulturno pitanje koje treba riješiti. Danas mnogi ne mogu ni zamisliti budućnost; danas je mladome čovjeku teško zaista vjerovati u svoju budućnost, u bilo koju budućnost, pa tako i za svoju obitelj. Ovo naše doba promjene epohe, vrijeme velike krize, odraz je dublje krize kojom je pogođena naša kultura. U takvim okolnostima korupcija se mora promatrati i shvatiti u njezinim 6

Predgovor

različitim aspektima. To je pitanje prisutnosti nade u svijetu, bez koje život gubi onaj osjećaj traženja i mogućnosti poboljšanja po kojoj je ona to što jest.

U ovoj knjizi kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson, danas prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja i bivši predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir, dobro objašnjava razgranatost tih značenja korupcije i u tome se posebno usredotočuje na nutarnje podrijetlo toga stanja koje, upravo, proklija u čovjekovu srcu i može niknuti u srcu svih ljudi. Svi smo, naime, vrlo izloženi napasti korupcije: čak i kad mislimo da smo ju porazili, ona se može ponovno javiti. Čovjeka treba promatrati u svim njegovim aspektima, ne smije ga se dijeliti prema njegovim djelovanjima, te tako korupciju treba sagledati – kao što se može pročitati u ovoj knjizi – u cjelini, s obzirom na čitava čovjeka, kako u njezinim izrazima krivičnoga djela, tako i u njezinim političkim, ekonomskim, kulturnim i duhovnim izrazima.

Godine 2016. završio je Izvanredni jubilej milosrđa.

Milosrđe nam omogućuje nadići sebe u duhu traganja. Što se događa ako se netko zatvori u sebe i ako mu misao i srce ne istražuju širi obzor? Postaje pokvaren, a kad se pokvari, zauzima trijumfalni stav onoga koji se osjeća boljim i lukavijim od drugih. Korumpirana osoba, međutim, ne shvaća da sama sebi stavlja verige. Grješnik može tražiti oprost, korumpirani ga zaboravlja tražiti. Zašto? Zato što više nema potrebu ići dalje tražiti putove izvan samoga sebe: umoran je, ali sit, pun samoga sebe. Korupcija, zapravo, ima u svojem ishodištu umor od transcendencije, kao neku ravnodušnost.

7

Predgovor

Kardinal Turkson – kao što se može razumjeti iz ovog dijaloga koji se postupno razvija prema preciznom hodogramu – istražuje različite korake u kojima se rađa i uvlači korupcija, od čovjekove duhovnosti do njegovih društvenih, kulturnih, političkih, pa čak i zločinačkih konstrukcija, objedinjujući te aspekte s obzirom na ono što je najveći izazov za nas: identitet i put Crkve.

Crkva mora čuti, ustati i prignuti se nad boli i nade ljudi nošena duhom milosrđa i to mora činiti bez straha da pročišćava sebe samu, tražeći revno način da se poboljša.

Henri de Lubac napisao je da je najveća opasnost za Crkvu duhovna svjetovnost – dakle korupcija – koja je pogubnija od zloglasne gube.

Naša korupcija je duhovna svjetovnost, mlakost, licemjerje, trijumfalizam, to što duh svijeta prevladava isključivo u našim životima, osjećaj ravnodušnosti. I upravo s tom sviješću mi, muškarci i žene Crkve, možemo pratiti i svjetovati sebe same i čovječanstvo koje pati, osobito ono koje je najviše ugnjeteno kriminalnim posljedicama i srozavanjem koje iznjedruje korupcija.

Dok ovo pišem, nalazim se ovdje u Vatikanu, u mjestima apsolutne ljepote, u kojoj je ljudska genijalnost pokušala vinuti se i nadići u pokušaju da ono besmrtno izvojuje pobjedu nad prolaznim, propadljivim. Ova ljepota nije kozmetički pribor, već nešto što ljudsku osobu stavlja u središte tako da može dići glas protiv svih nepravdi. Ova se ljepota mora zagrliti s pravdom. Dakle, moramo govoriti o korupciji, prokazati njezina zla, shvatiti ju, pokazati volju za afirmacijom milosrđa nad uskogrudnošću, znatiželje i kreativnosti nad rezigniranom umornošću, ljepote nad ni8

Predgovor

štavilom. Mi, kršćani i nekršćani, jesmo pahuljice snijega, no ako se ujedinimo, možemo postati lavina: snažan i konstruktivan pokret. Evo novog humanizma, obnove, novog stvaranja usmjerenog protiv korupcije koje možemo postići proročkom smjelošću. Moramo raditi svi zajedno, kršćani, nekršćani, ljudi svih vjera i nevjernici, u borbi protiv takvog oblika svetogrđa, tog raka koji izjeda naše živote.

Hitno je postati svjestan toga, a to zahtijeva odgoj i kulturu milosrđa, zahtijeva suradnju sviju prema vlastitim mogućnostima, vlastitim talentima, vlastitom kreativnošću.

9

Kriminalitet

4 Kriminalitet EKSKOMUNICIR A NI M A FIJAŠI

Kardinale Turkson, u poruci pape Franje za Svjetski dan

mira koju ste Vi predstavili u tiskovnom uredu, čitamo: »Korupcija i organizirani kriminal prijetnja su bratstvu…

Ta se sebičnost u društvu razvija bilo u mnogim oblicima korupcije… bilo u obliku kriminalnih organizacija, od malih skupina pa do onih raširenih po čitavom svijetu.«1 Korupcija u sprezi s organiziranim kriminalom.

Korupcija je jezik, to je primarni oblik izražavanja kriminalnih organizacija. Tamo gdje je korupcija snažna, kriminalne organizacije također su snažne, katkad tako snažne da tvore jedinu stvarnu moć na određenom zemljopisnom području. To je, često, također moć nad životom i smrti ljudi.

141

Kriminalitet

Bratstvo je djelo decentralizacije. U kojem je smislu

protivno korupciji te, dakle, metodi organiziranog kriminala?

Na razini ponašanja jer odbacuje egoizam, na duhovnoj razini jer je prihvaćanje brata, na razini mentaliteta i na kulturnoj razini jer je znatiželja i dijalog. Bratstvo je, k tome, na društvenoj razini mir i ravnoteža između pravde i slobode, između pravâ i dužnostî.

Ukazuje li bratstvo na točku također političke ravnoteže između odgovornosti i osobnog interesa?

Da, između općeg dobra i dobra neke osobe, te između općeg interesa i pojedinačnog interesa. Potrebne su javne vlasti koje će jamčiti, transparentno i u duhu služenja, slobodu građanâ u pravdi.

Dobro i privatni interes?

Privatno i u širem smislu osobno.

Kao jamstvo, dakle, temeljnih prava. A što se događa ako je odnos između građanâ i institucijâ kontaminiran djelovanjima i snagama koje negiraju tu ravnotežu? Čini se da se ljudi ne mogu izraziti jer su potlačeni, kao okovani lancima.

142

Kriminalitet

Jesu li korupcija i organizirani kriminal ti okovi jer niječu pravo na slobodu i pravo ljudi u korijenu?

Da, i otud njihova težina. Oni, suprotstavljanjem Božjem daru slobode, negiraju socijalni mir u korijenu. A negiranjem socijalnog mira, oni uzvisuju sebičnost.

Dakle zatvaranje u sebe same koje predstavlja prepreku tome da se izdignemo iznad sebe samih.

Posrijedi je upravo taj mehanizam. Između građanina i institucije podmuklo se uvlače korupcija i organizirani kriminal koji teže prodrijeti u što je više moguće prostora, postajući svojevrsnom… … kulturom, odnosno hegemonijskom protukulturom? …koja se zatim pretvara u mentalitet koji negira nadu, zbog čega ljudi kažu: »Nikada se neće ništa promijeniti.«

U svijetu su mnoge i raznovrsne kriminalne strukture,

ali želim razgovarati s vama o mafijama, koje se rađaju u Italiji, ali su se proširile po cijelom planetu djelotvorno se oblikujući na globalizaciji.

Nisam baš stručnjak za mafije: prepustit ću riječ onima koji mafiju poznaju bolje. Mogu reći da taj fenomen nije ograničen samo na Italiju: kažem to na temelju iskustva mojih putovanja. Izraz »mafija« više ne treba biti ograničen na Italiju nego se mora proširiti na međunarodnu dimenziju.

143

Kriminalitet

Govori se o mafiji u mnogim dijelovima svijeta i mnogim mafijama, primjerice, kineskoj mafiji, ruskoj mafiji itd.

Kad je riječ o mafiji u Italiji, morat ćemo, zacijelo, također govoriti o iskrivljenoj upotrebi katoličke vjere i religioznosti tih organizacija, te vrlo oštrom upozorenju koje je Ivan Pavao II . izrazio prije mnogo godina u Agrigentu i o izrečenoj ekskomunikaciji mafije od pape Franje u Sibariju.

A zatim definirati načelo identiteta koji ujedinjuje mafiju i korupciju? Često su jedno te isto. Zločin korupcije ne mora u pozadini imati strukturu mafije, ali struktura mafije uvijek je korumpirana i uvijek koristi korupciju. Gdje dolazi definicija mafije? Može li se zaustaviti na pravu ili ići dalje? Ako postoji korumpirani sustav, zar ga ne možemo definirati kao mafijaški? Sjećam se vrlo snažne meditacije pape Franje2 kad je rekao da svi mi imamo mali komad mafije nadohvat ruke, to jest iskorištavanje povjerenja našega bližnjeg. Onaj koji iskorištava povjerenje drugih, rekao je, mafijaš je čak i ako ne pripada mafijaškim organizacijama.

Iskorištavanje povjerenja jest poput korumpiranja. To je izopačivanje sebe i drugih.

Eto znaka jednakosti između mafije i korupcije. Iskorištavati nečije povjerenje znači dovesti svoga bližnjega na niski put korupcije. Iskorištavanje povjerenja je mafija, kako je Papa rekao: potamnjuje ljude, svaka mafija je mračna.

144

Kriminalitet

Mračna kao nešto što od cjelovitog postaje pokvareno.

Postupak je identičan. O tome bismo morali razgovarati, razmišljati i više poučavati, osobito mlađe generacije. Organizirani transnacionalni kriminal i kapilarno rasprostranjena korupcija sve više ugrožavaju opće dobro na globalnoj razini. Govorili smo o kulturno korumpiranoj uporabi tržišta i gospodarstva, ali i terorizma. Sve su to lica trenutačne krize/korupcije.

Izopćivanje mafije. Uzoriti, što je izopćenje?

U kanonskom pravu to je crkvena cenzura protiv onih koji su počinili teške grijehe, pa ima moralnu odgovornost koja ugrožava jedinstvo s Kristovom Crkvom. Izopćenje je stoga ozbiljno neodobravanje ozbiljnoga grijeha. One protiv kojih je izrečena udaljava se iz Crkve sve dok se iskreno, potpuno i ozbiljno ne pokaju. Cilj je spasiti osobu. Ako postoji istinsko obraćanje, postoji i pokajnički put. »Jednom će doći Božji sud, obratite se!« To je rekao mafiji Ivan Pavao II .3 Odlučna je homilija pape Franje4 u Sibariju u Kalabriji tijekom njegova pastoralnog posjeta krajem lipnja 2014., u kojem je papa ekskomunicirao mafiju. Rekao je: »Obratite se, molim vas to na koljenima.« Kleknuo je i molio za krivce, za njihovo obraćenje: svih njih, Cosa nostra, Ndrangheta, Camorra, Sacra corona unita, koji imaju krvave ruke pune prljavog novca, prljavog kruha i krvave od rata u društvu.

145

Kriminalitet

I posljedično, za sve kriminalne organizacije svijeta?

Da, naravno, mafijaške i nemafijaške.

U Italiji, kao i u drugim zemljama svijeta, socijalna domi-

nacija mafijâ i kriminalnih organizacija također ostavlja dojam da je korupcija neizlječiva. U toj propovijedi pape Franje sadržane su neke ključne riječi koje sada prepoznajemo kao pojmove koji identificiraju korupciju, pa čak i djelovanje protiv nje.

Papa Franjo ima sposobnost reći vrlo važne i teške stvari s malo jasnih riječi. Tog dana u Sibariju, obraćajući se brojnim prisutnim Kalabrežanima, govorio je o »narodu koji se kreće, koji ne stoji na mjestu«. Govorio je o »mladim ljudima kojima je potrebna nada«. Govorio je o »putu zla« i »idolopoklonstvu«. »Idolopoklonstvo novca, ispraznost, oholost, moć, nasilje«. I o idolopoklonstvu zla, jer je rekao da kad u nama nadvlada osobni interes pretvaramo se u »klanjatelje zlu, kakvi su oni koji žive od zla i nasilja«. Nisu li to ključne riječi za razumijevanje i borbu protiv korupcije?

Da, eto: na putu znači kretati se, dakle izaći iz sebe, imati smisao i pravac svoga puta, hoditi prema nekom cilju, a ne zatvarati se i postati pokvaren. To je potreba za nadom, dakle za životom, osobama, protiv kojih se suprotstavlja »put zla«, koji je »put smrti«.

146

Kriminalitet

A zatim reakcija: spomenuo je ‘Ndranghetu – vjerojatno

najmoćniju, najrazgranatiju i najorganiziraniju kriminalnu organizaciju na svijetu danas – rekavši da je ona »klanjanje zlu i prijezir općeg dobra… Oni koji u svojim životima slijede taj put zla, kao što su mafijaši, nisu u zajedništvu s Bogom: oni su ekskomunicirani!« I otud snažni poziv za reagiranje, jer se moramo odreći idola, zavodljivostî zla. Mi kršćani pozvani smo na ljubav, a ne klanjati se idolima. Krist je ljubav, pravda, sloboda, dostojanstvo svih nas u našim različitostima. Referirajući se na ‘Ndranghetu, zatim sve mafije i kriminalne organizacije, Papa je rekao: »Protiv tog zla valja se boriti, treba ga se ukloniti! Treba mu reći ‘ne’!« On je uskliknuo mnogim prisutnim mladim ljudima: »Ne dopustite da vam se ukrade nada… znajte se oprijeti zlu, nepravdi, nasilju snagom dobrote, istine, ljepote.« Kročit ćete zajedno, podržavajući jedni druge, posebno u teškoćama.

Ponovno se vraćamo na bratstvo, ovaj put kao uvjet društ-

vene, a time i političke, ravnoteže. Kardinale Turkson, Papa je govorio o Crkvi koja hodi zajedno i upotrijebio je glagole »pratiti vas« i »hrabriti vas«. Zajednice, udruge, biskupi, svećenici i redovnice imaju potrebu osjetiti da ih Vatikan i Sveta Stolica podupiru, diljem svijeta.

Papa je s njima i svi smo mi, dakle, smo s njima i sa svima onima koji se, s dobrom voljom, kršćani i nekršćani, bore i otklanjaju taj smrtonosni rak.

147

Kriminalitet

Istinito, dobro, lijepo: to su druge ključne riječi. Uzoriti,

zaključujući ovaj razgovor, pitat ću Vas je li ljepota snaga protiv korupcije i mafijaškog kriminala. Trenutačna svjetska kriza također je kriza slobode, a mafija krši i slama slobodu ljudi gazeći svaki temelj pravde.

Korupcija mafije i kriminalnih organizacija, korupcija sama po sebi nasrtaj je na mogućnost života i rasta i ostvarivanja svake osobe, kradući im nadu. Ako mladi gube nadu, neće biti budućnosti za naše zajednice. Ako ih se iskorištava ili frustrira, ako se i njihove ispravne ambicije i težnje upropaštava, a zatim guši, kakvo se ljudsko građanstvo gradi?

Jedna osoba ili nekoliko ljudi ne mogu učiniti mnogo protiv organiziranog kriminala.

Zato je temeljno važno da svi zajedno, a ne samo malobrojni, utječemo na oblike korupcije, kako bi se vratio kisik u cjelokupni društveni, politički, institucionalni i kulturni proces.

Što Crkva može učiniti?

Kao što se kaže u Očenašu, Crkva teži anticipirati stanje neba na zemlji, to jest u osnovi dvije stvari: ljubav Božju prema bližnjemu, koja zna razumjeti slabosti i zločine, kako bi mogla oprostiti; a zatim Božju pravdu kojoj je cilj pomiriti, ponovno stvoriti pravdu koja opravdava. Božje iskustvo pravde nije iskustvo kazne, već nešto što ljudima omogućuje ponovno živjeti s drugima, jer su pomirene i ljubljene.

Crkva to nudi svim zločincima, uključujući i mafijašima: 148

Kriminalitet

poziv na pomirenje, oprost, obraćenje. Crkva može to ponuditi.

Kardinale Turkson, otkud, tobožnje, katoličanstvo mafijaških skupina? Postoje povijesni, društveni i politički razlozi. Je li mafijaštvo protiv Crkve i protiv evanđelja?

Da, jer je u svojoj srži idolopoklonstvo smrti. Jer ako mafijaši sebe i nazivaju vjernicima i katolicima, oni nemaju odnos sa slobodnim Bogom i ne traže ga: u molitvi, u djelima, u životnom vladanju. Mafije se slijepo klanjaju idolima, imaju pred očima idole. To je razlog zašto su izopćeni i pokvareni. Molimo, surađujemo i djelujemo duboko i odlučno za njihovo obraćenje.

Koji je odnos između mafije i korupcije?

Značenje izraza »mafija« i odnosa s korupcijom kult je novca kojem se teži po svaku cijenu.

Da bi se razumio taj odnos, molim Vas da se vratite na odnos između izopćenja mafijaša i zadaće Crkve.

Ekskomunicirani su okorjeli mafijaši, koji ostaju u svojoj zabludi, koji pljuju na mogućnost obraćenja. Tko se opire ponudi milosrđa i oproštenja sve do posljednjeg u ekskomunikaciji je. To kaže Gospodin: »Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga. Jer 149

BiljeĹĄke

188

SADRŽAJ

PR EDGOVOR stranica 5

1 ARHIMED I K AR DINAL stranica 13

2 OSOBA stranica 35

3 DRUŠTVO stranica 83

4 KRIMINALITET stranica 141

5 LJEPOTA stranica 165

BILJEŠK E stranica 179 189