GPS nejednakosti. Svijet s gledišta pape Franje

Gino De Vecchis

GPS

NEJEDNAKOSTI Svijet očima pape Franje Kršćanska sadašnjost

1

ŽARIŠTA 17

Prijevod: MIRNA ČUDIĆ ŽGELA

Lektura: KARMELA PROSOLI

Korektura: TIHOMIR HADŽI-BOŠKOV

Prijelom: MARIJAN TKALEC

Oprema: TIHOMIR TURČINOVIĆ

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Kerschoffset Zagreb d.o.o.

Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1371-7 Tiskano u listopadu 2020.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001076819.

2

Gino De Vecchis

GPS NEJEDNAKOSTI Svijet očima pape Franje

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2020.

3

Naslov izvornika: Gino De Vecchis, Il GPS della disugualitá. Il mondo sotto lo sguardo di papa Francesco © 2018 – Libreria Editrice Vaticana 00120 Città del Vaticano © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2020.

4

PREDGOVOR

Uspjeti pronaći najprikladnije riječi kako bi se najbolje dočarali svijet i egzistencijalna geografija današnjice a da se ne zapadne u nepotrebno dramatiziranje, uistinu je zahtjevna zadaća, čak gotovo i neizvediva, zbog raznih čimbenika: živimo u vremenu u kojem se ustalio i poprimio golemu snagu vrlo poguban »začarani krug«, koji podrazumijeva neravnopravnost, izrabljivanje i ekonomske gubitke. Nastojat ću se jasnije izraziti pozivajući se na riječi dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Angusa Deatona, koji je temu rasta povezao s temom neravnopravnosti, opazivši da je u scenariju svijeta u kojem živimo porasla moć onih kojima je cilj onemogućiti pristup znanju, pospješujući tako izrabljivanje koje proizlazi iz trošenja ograničenih resursa. To je scenarij kojemu se papa Franjo svim silama nastoji suprotstaviti još od prvih dana svojega pontifikata, no činio je to već i kao nadbiskup Buenos Airesa. To čini s pomoću dokumenata, poslanica i homilija, u kojima prokazuje 5

taj sustav, upirući prst u mehanizam koji je omogućio nastajanje već spomenutoga »začaranog kruga«, koji danas jedva uspijevamo obuzdati. Intuicija pape Franje proizlazi iz činjenice da je današnji zapadni svijet zanemario, ne posve nesvjesno, poziv da se skrbi za najugroženije slojeve društva i da se bori protiv neravnopravnosti. U ovom razdoblju krize glas pape Franje odzvanja poput glasa koji remeti harmoniju zbora, glas čovjeka koji, suočen s predubokim jazom u našem društvu glede raspodjele bogatstva, odbija šutjeti. Također je odlučan prokazati diktaturu ekonomije, novca kao božanstva te kvalitetne zdravstvene skrbi samo za malobrojne, a koja danas pritišće ovaj svijet pod rastućim utjecajem globalizacije. Čitajući, međutim, ovu zanimljivu knjigu, očituje se autorovo dostignuće: pronalazak ravnoteže i izričaja za »geografije neravnopravnosti«, potanko obrađujući Bergogliovo pastoralno djelovanje na tom području. Uviđamo koliko se papa Franjo, upravo kao i njegov prethodnik Benedikt XVI., bori protiv globalne neravnopravnosti. Pritom se u čitatelju neminovno pobuđuje žalosna spoznaja: uz takav scenarij s prevladavajućom težnjom za dobiti, demokracija je osuđena na propast i, kako se izrazio Sveti Otac, »prerasta u plutokraciju u kojoj cvatu nejednakosti, kao i izrabljivanje planeta«, čimbenici koji »hrane isključenost i egzistencijalne periferije«. Valja naglasiti da se neravnopravnost ne odnosi samo na područje ekonomije nego, što je još ozbiljnije, na područje zdravstva, sa zemljama koje, jao, pospješuju 6

postojanje škara koje stvaraju sve širi jaz između onih koji si mogu priuštiti zdravstvenu skrb i onih koji to ne mogu. Papa Franjo neprestano nas potiče na borbu protiv toga raka društva i upozorava na to da »pristup zdravstvenoj skrbi više ovisi o ekonomskoj moći pacijenata nego o stvarnim zdravstvenim potrebama«. A ta je neravnopravnost jako izražena na globalnoj razini! Nije tajna, uostalom, a to ova knjiga ne propušta nedvosmisleno istaknuti, da je neravnopravnost prouzročena nekim strogim političkim sustavima povezana s porastom delinkvencije, pogoršanjem zdravstvenoga stanja i popuštanjem u učenju. Nadalje, neravnopravnost povećava mogućnost nove financijske krize. Duga razdoblja ekonomske nejednakosti podrazumijevaju porast »visokorizičnih« kredita s rastućim kamatama, koje su prisiljeni vraćati oni s vrlo malom kreditnom sposobnošću. Sve to otvara vrata novim ozbiljnim ekonomskim krizama u budućnosti. Takva rastuća neravnopravnost, stoga, dugoročno ugrožava održivi rast. Ima li nade da se izbjegne širenje apokaliptičnih scenarija koji pritišću naš planet? Sa sigurnošću mogu odgovoriti potvrdno. A ta nada leži u mladima! Papa Franjo ih je već zamolio da »viču«, da dignu glas pred onima koji bi htjeli da se rezignirano predaju suočeni sa stvarnošću neravnopravnosti i ravnodušnosti. I zato, potaknimo ih ovom knjigom da to učine, i odazovimo se i mi stariji pozivu koji je Sveti Otac uputio tijekom vazmenoga bdjenja 2018. godine da se ne predajemo i da »iziđemo iz razorne ru7

tine«, da prevladamo naš »lijeni pristup«, da »ne ostanemo nijemi pred onim što se zbiva«, nego da »gradimo staze dostojanstva«. Jedino će tada biti ostvariva budućnost ravnopravnosti za sve.

Kardinal Óscar Andrés Rodríguez Maradiaga

8

RAVNODU[NOST I OTPAD: POSLJEDICE GLOBALIZACIJE

Nejednakosti iznjedruju prave pravcate traume proizašle iz globalizacije koja uzima sve više maha, no osobito zbog izostanka uprave koja bi, služeći se mehanizmima demokratskoga nadzora, s jedne strane, sprječavala negativne vidove, a s druge strane, pospješivala one pozitivne. Nastale promjene – sve dublje i ubrzanije – ne tiču se samo ekonomije, premda njezine devijacije stoje u korijenu pogibelji koja pogađa planet i čovječanstvo koje ga nastanjuje, nego izravno dotiču moralnu dimenziju.

Nailazimo, primjerice, na rasprostranjenu ravnodušnost prema tragičnim posljedicama događaja u tolikim područjima svijeta. Tu neosjetljivost Bergoglio često prokazuje kada govori o globalizaciji ravnodušnosti: odsutnost osjećaja, nezainteresiranost zbog koje pojedinci okreću glavu na drugu stranu, zbog koje se zatvaraju 51

vrata i luke iskrcaja, koja lišava sposobnosti plača i ganutosti zbog patnje tolike djece, muškaraca i žena. Ljudske se osobe promatraju kao brojevi kojima se popunjavaju suhoparne statistike, no u ljudima prebivaju vrjednote, kriju se nade i nemiri. Živeći u društvu blagostanja, čini se da smo zatvoreni u jedan svojevrstan mjehur, koji nam onemogućuje autentične susrete s drugim ljudima. Ovo stanje duha, kao i s njim povezano stajalište, Papa je dobro opisao i oštro osudio u poruci (Pobijedi ravnodušnost i osvoji mir) u povodu obilježavanja Svjetskog dana za mir 1. siječnja 2016.: Ravnodušnost prema bližnjemu poprima brojne vidove.

Ima ih koji su dobro obaviješteni, slušaju radio, čitaju novine i prate televizijske programe, no to čine mlako, gotovo iz navike: te osobe donekle poznaju drame koje pogađaju čovječanstvo, no ne osjećaju da ih se to tiče, nemaju sućuti. [...] U drugim slučajevima, ravnodušnost se očituje kao nedostatak zanimanja za okolnu zbilju, osobito onu udaljenu. Druge pak osobe odlučuju ne informirati se, ne istraživati te su u svojem blagostanju gluhi na krik boli trpećega čovječanstva. Više gotovo i ne uviđamo da smo postali nesposobni suosjećati s drugima, s njihovom dramom, ne marimo za njih, kao da bi ono što im se događa bilo izvan naše odgovornosti, što nas se ne tiče. Kad je nama dobro i uživamo blagostanje, zacijelo zaboravljamo na druge (ono što Bog Otac nikada ne čini), ne zanimaju nas njihovi problemi, patnje i nepravde koje trpe ... Tada naše srce zapada u 52

ravnodušnost: dok je meni donekle dobro i lagodno, zaboravljam na one kojima je loše.

Ponašanje utemeljeno na odmaku i neosjetljivosti sve više postaje normom te zamjenjuje solidarnost, bratstvo, koje bi sve trebalo ujediniti u osjećaju pripadnosti čovječanstvu sa zajedničkim interesima i općim ciljevima.

Težina ravnodušnosti – kada ne znamo ili se pretvaramo da ne znamo – sažeta je u malobrojne, ali jasne i prodorne riječi, poput onih koje je u mnogo navrata izrekla Liliana Serge: »Ono što nanosi najviše zla nije nasilje malobrojnih, nego ravnodušnost mnogih.« Proglašena od predsjednika Talijanske Republike Sergia Mattarelle za doživotnu senatoricu 19. siječnja 2018. jer »je proslavila Domovinu golemim zaslugama na socijalnom području«, Liliana Serge preživjela je nacističke koncentracijske logore. Zbog promicanja kobnih rasnih zakona podvrgnuta diskriminaciji kao učenica židovske rase, protjerana iz škole, prognana, primorana skrivati se i odbačena u onoj »predivnoj i srdačnoj Švicarskoj«, deportirana u Auschwitz, Liliana Serge nezaobilazna je svjedokinja tragičnih prošlih događaja, čija barbarska motivacija opstaje i u sadašnjosti, premda u drugim oblicima.

Postoje brojni dokumenti u kojima nam Bergoglio pokazuje na gramzivost, pohlepu za dobiti pod svaku cijenu, izopačenost zbog beskrupuloznoga zgrtanja bogatstva koje uzrokuje otvrdnuće srca i neosjetljivost na tuđe probleme. U poruci u povodu Svjetskog dana hra53

ne 2015. – usredotočenoga na teškoće povezane s gladi i neuhranjenosti, kao i na »izopačenu raspodjelu plodova zemlje« i manjkav razvoj poljoprivrede – papa Franjo odlučno dotiče ovu ključnu temu: Živimo u vremenu u kojem mukotrpno traganje za dobiti, usredotočenost na pojedinačne interese i učinci nepravednih političkih odluka sprječavaju inicijative poduzete u raznim zemljama ili onemogućuju učinkovitu suradnju na razini međunarodne zajednice.

Nadalje, u povodu apostolskog putovanja u Meksiko, od 12. do 18. veljače 2016., osobito je bremenit emocijama bio susret sa svijetom rada; dobrobit pod svaku cijenu, popraćena ravnodušnošću, isključenošću i otpadom, bila je tema govora koji je 17. veljače 2016. Franjo održao na Kolegiju u Bachilleresu u Ciudad de Juárezu (u meksičkoj državi Chihuahua): Na žalost, vrijeme u kojem živimo nametnulo je paradigmu ekonomske koristi kao načelo osobnih odnosa.

Prevladavajući mentalitet – posvuda – promiče što veću količinu bogatstva, smjesta i pod svaku cijenu. Ne samo da uzrokuje gubitak etičke dimenzije u poduzetništvu nego i zaboravlja da je najbolje ulaganje ono u ljude, pojedince, obitelji. Najbolji ulog je onaj kojim se stvaraju nove prilike. Prevladavajući mentalitet protok ljudi podređuje protoku kapitala često uzrokujući zloporabu podređenih kao predmetâ koje je moguće iskoristiti i potom odbaciti poput otpada. [...] Zarada 54

i kapital nisu dobra mimo čovjeka, nego su u službi općega dobra. A kada je opće dobro u službi profita, a kapital predstavlja jedinu moguću zaradu, to ima svoje ime: zove se isključenost. Tako se ustaljuje kultura otpada: odbačen! isključen!

Nejednakosti, koje se ostvaruju u dubokim marginalizacijama i društveno-prostornim isključenostima, očituju se u svojoj nasilnoj izopačenosti u tolikim egzistencijalnim vidovima, duboko povezanima s društvenim i kulturnim pojavnostima; mislimo pritom na nejednakosti koje se stvaraju pri rađanju i umiranju, u bolestima i prehrani, naobrazbi i provođenju slobodnoga vremena. Papa, koji je postao glasnogovornikom odbačenih u svijetu, koji postaju istinskim protagonistima njegova nauka, u već spomenutoj poruci u povodu Svjetskog dana hrane 2015. piše: Svjedoci smo, često nijemi i paralizirani, situacija koje nije moguće isključivo povezati s ekonomskim pojavnostima, jer nejednakost je sve češće posljedica kulture koja odbacuje i našu brojnu braću i sestre isključuje iz društvenog života, ne mari za njihove sposobnosti te njihov doprinos životu ljudske obitelji drži suvišnim.

Globalizacija, budući da je danas umnogome obilježena tržištem i financijskim sektorom lišenima, kako smo već upozorili, nadzora, i uvjetovanima korupcijom i klijentelizmom, poprimila je neslućene razmjere nejednakosti jer je dovela do krajnosti, čineći ih sve nepodno55

SADRŽAJ

PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

5

MOZAIK SVIJETA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

9

NEJEDNAKOST KAO »KORIJEN DRUŠTVENIH ZALA« . . . . . . 13 FRANJO, NOVO IME JORGEA MARIJA BERGOGLIA . . . . . . . . . 17 S DRUGOGA KRAJA SVIJETA ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 ARGENTINA U VRIJEME BERGOGLIA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 MULTIPOLARNO VIĐENJE: BANGUI KAO SREDIŠTE SVIJETA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 KRAJNJE SIROMAŠTVO, NEOGRANIČENO BOGATSTVO . . . . 37 GLOBALNA OPAČINA, EKONOMIJA KOJA UBIJA . . . . . . . . . . . 45 RAVNODUŠNOST I OTPAD: POSLJEDICE GLOBALIZACIJE . . . 51 LAMPEDUSA: SVJETIONIK SOLIDARNOSTI . . . . . . . . . . . . . 59 PORICANJE I ODBACIVANJE RAZLIČITOSTI . . . . . . . . . . . . . 65 CARITAS IN VERITATE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 PRISILNE MIGRACIJE: STARA I NOVA ROPSTVA . . . . . . . . . . 77 BOLJI SVIJET ZA MIGRANTE I IZBJEGLICE . . . . . . . . . . . . . . 85 PRAVO NA OSTANAK U ZEMLJI PODRIJETLA . . . . . . . . . . . . 93 MIGRACIJE VOÐENE »KORACIMA JOSIPA I MARIJE« . . . . . . . 97 ZA MIR: APELI PAPÂ UPUĆENI UN-U . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

169

RAT »U NASTAVCIMA« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 TEHNOLOŠKI NAPREDAK I GOSPODARSKI RAST . . . . . . . . . 119 TEHNOLOGIJA I NEJEDNAKOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 AMBIJENTALNE NEJEDNAKOSTI I »BRIGA ZA ZAJEDNIČKI DOM« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 ZEMLJA KAO VRT KOJI VALJA OBRAÐIVATI . . . . . . . . . . . . . 137 PRAVA OKOLIŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 IZBJEGLICE OKOLIŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 OKOLIŠ KAO IZAZOV I NJEGOVI LJUDSKI KORIJENI . . . . . . . 149 GEOGRAFIJE PAPE FRANJE ZA UKLJUČENOST . . . . . . . . . . . 155 ZA »KULTURU SUSRETA« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163

170

T GPS NEJEDNAKOS

I · Svijet očima pape Franje

ituje se autorovo dosti oč u, jig kn vu lji m ni ravČitajući ovu za ičaja za »geografije ne izr i e ež ot vn ra k za ala gnuće: pron pastoralno obrađujući Bergogliovo o nk ta po «, sti no av anjo, nopr amo koliko se papa Fr viđ U . ju uč dr po m to djelovanje na bori protiv dnik Benedikt XVI., ho et pr ov eg nj i o ka upravo elju neminovno osti. Pritom se u čitat vn ra op vn ra ne e ln ba avajuglo takav scenarij s prevlad uz ja: na oz sp a sn lo ža pobuđuje propast i, mokracija je osuđena na de ti, bi do za m jo žn joj te ćom sta u plutokraciju u ko ra re »p c, ta O i et Sv io kako se izraz čimbenici izrabljivanje planeta«, i o ka , sti ko na jed ne cvatu erije«. st i egzistencijalne perif koji »hrane isključeno (...) ugrožava ost, stoga, dugoročno vn ra op vn ra ne ća stu ra ičTakva jegne širenje apokalipt izb se da de na li a u mogu održivi rast. Im š planet? Sa sigurnošć na u šć iti pr ji ko ija ar nih scen a! Papa Franjo ta nada leži u mladim A . no rd tv po i rit vo go koji bi od dignu glas pred onima da «, iču »v da io ol m ih je već za šću neravaju suočeni sa stvarno ed pr no ra ni zig re se da htjeli nosti. nopravnosti i ravnoduš

s Rodríguez Maradiaga Kardinal Óscar André

80 kn

ISBN 978-953-11-1371-7

1