Dubina spolova - Mistika tijela

Eseji Svezak 33

Prijevod Josip Balabanić Redaktura Ivica Raguž Lektura i korektura Karmela Prosoli Grafičko uređenje i oprema Tomislav Alajbeg

_knjiga_Dubina spolova.indb 2

2. 9. 2011 14:21:15

Fabrice Hadjadj

DUBINA SPOLOVA Mistika tijela

P o g ovor : Ivica Raguž

Kršćanska sadašnjost Zagreb, 2011.

_knjiga_Dubina spolova.indb 3

2. 9. 2011 14:21:15

Naslov izvornika Fabrice Hadjadj, La profondeur des sexes. Pour une mystique de la chair © Éditions du Seuil, 2008. © za hrvatsko izdanje Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, 2011.

Cet ouvrage a bénéficié du soutien des Programmes d’aide à la publication de l’Institut français.

Izdavanje ove knjige potpomogao je Institut français u sklopu Programa pomoći izdavaštvu.

Izdaje Kršćanska sadašnjost d. o. o., Za­greb, Marulićev trg 14 Za nakladnika Robert Šreter Glavni urednik Stjepan Brebrić Tisak Denona d.o.o., Zagreb Naklada 1000 ISBN 978-953-11-0662-7 Tiskano u rujnu 2011.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 775801

_knjiga_Dubina spolova.indb 4

2. 9. 2011 14:21:15

Zašto ovdje neće biti nikakva mjernog instrumenta Uvod

Zašto ovdje neće biti nikakva mjernog instrumenta

Konačno, ako razaraš, neka to bude s pomoću svadbenih oruđa.

René Char, Rougeur des Matinaux

1. Ime spola povezano je s prvim metafizičkim pitanjem, pitanjem bića. Tako barem proizlazi iz tvrdnje Jean‑Pierrea Brisseta, nadzornika u upravi željezničke postaje u Angersu, od 1880. do 1904. Taj kontrolor epohe nosio je usko pripijen redengot, hlače do ispod peta, plitku beretku s opšavom, a voznu kartu zatražio bi vam s pristojnošću kakve više nema. Može se reći, riječ je o čovjeku koji ulijeva povjerenje.

Na večer, u prostoriji za službenike koja se pri prolascima teretnih vlakova apokaliptički tresla, napisao je svete knjige: La Grande Nouvelle, Tous les Mystères expliqués, Les Prophéties accomplies. Jules Romain proglasio ga je mnogo prije Bergsona i Boutrouxa »Knezom mislilaca«.

9

_knjiga_Dubina spolova.indb 9

2. 9. 2011 14:21:16

Dubina spolova

André Breton prepoznao je u njemu preteču nadrealizma.

Jacques Lacan prihvatio je toga tako nezgodnog učitelja.

Ovaj, u svojoj knjizi Science de Dieu, zasnovanoj isključivo na igri riječî, odvažno piše: »[Sais que ce? čita se: Se‑k‑s], Znaš li što?, to jest: Znaš što je, ovo?; odgonetka: seks. – Znaš što je seks? Seks je ono prekoračenje, preobilje, to je seks. – Proizlazi da je seks bio prvi eksces.«1 2. Ta metoda podložna je kritici. Čini se da je uporabljiva samo u teologiji: Israélite se pretvara u Il sera élite, »On će biti elita«; sacrifice [žrtva] može se čuti kao ça crie: Fils! »to viče: Sine!«; incarnation, homofonijski, može se razumjeti kao Un car Nations, »Jedno jer Narodi«, što će reći da Bog‑Jedan postaje židovski Bog kako bi okupio sve narode, jer narod, načelno, n’a Sion, »nema Siona«, pa se time raz­ likuje od Izraela. Nema dvojbe da u svim takvim jezičnim obratima ima nešto od magije, nalik na izvlačenje kunića iz šešira. Hugo definira igru riječi kao »izmet duha u letu«.

Ona je obećanje lakoće koja se brzo prometne u teret. No 1

Navedeno prema: André Breton, Anthologie de l’humour noir, ­Jean‑Jacques Pauvert, 1964. Za biografiju neobičnog kontrolora vidjeti: Marc Décimo, Jean-Pierre Brisset, Prince des Penseurs, Ramsay, 1986. [Sais que c’est? sexe est, ce excès, c’est le sexe. To je neprevediva igra riječi, pravo vidljiva samo na francuskom. Seks se odmah na početku ističe kao »l’excès«, kao nešto što je mnogo više i dublje od onog što se u prvi mah vidi i misli, kao mistična tvarnost prožeta duhom.

Ovdje je mogući prijevod preobilje ili prekoračenje neke mjere, eksces; ono što se, suprotno ljudskoj logici, po dubokom ljudskom iskustvu i objavi otkriva u ljudskoj spolnosti, a to je tema ovog djela (nap. prev.)].

10

_knjiga_Dubina spolova.indb 10

2. 9. 2011 14:21:16

Zašto ovdje neće biti nikakva mjernog instrumenta

ona je i potraga duha u materiji koja zvoni riječima. Upravo stoga često joj pribjegavaju biblijski pisci (prijevodi nam priječe da to osjetimo): oni pokazuju da Riječ ne zazire od putenosti jezika. Njezin postupak tako se slaže s onim što će biti moja poglavita teza: ljudska tvar sva je prožeta duhom, a njezin spol, daleko od toga da je životinjski relikt, neka je vrsta golemog relikvijara.

Uzimam, dakle, ozbiljno Brissetovo pitanje: Sais que ce?

[Se k s? = »Znaš što je?«]. Uvijek mislimo da već znamo što je to seks ili spolnost (ne misli se na spol kao razliku mu­ škoga i ženskoga, nego na čin, dakle, seks), uostalom ne bez razloga, jer on pripada našem tijelu. Pa ipak, više negoli našom odjećom, seks se pokriva s bezbroj riječi. Prostak ga kamuflira više nego pobožnjaković: ondje gdje ovaj drugi oprezno zastaje, onaj prvi u beskraj hvalisavo brblja uvijek iste već istrošene rečenice, s nekom vrstom pristojne sramežljivosti, da je ona stvar tobože uvijek poslušna, da je imamo u šaci. No upravo tu ona najviše izmiče.

3. Govor o dubini neposredno podsjeća na kućanske proizvode. Kažu nam da to i to sredstvo za čišćenje »čisti površine u dubinu«. Počinjemo sanjati. Kućanica nije nikada ni pomislila da njezine pločice skrivaju takve dubine. Tehničar površinâ osjeća se kao istraživač u batiskafu.

Dakle, izraz je vrlo popularan. Brzo sam ga odabrao: Dubina spolova, osjetio sam njegovu tržišnu privlačnost. No vrlo profinjeni čitatelji, oni koji se ne daju lako nasamariti, 11

_knjiga_Dubina spolova.indb 11

2. 9. 2011 14:21:16

Dubina spolova

odmah će opaziti lukavstvo. Oni zajedno s Nietzscheom znaju da je »dubok« jedna od »paradnih riječi« koje su zlorabljene u romantizmu. Možda su čak čitali Alexandera Popea, velikoga Swiftova prijatelja, njegov Peri Bathous, ou Anti‑Sublime, c’est‑à‑dire l’art de ramper en poésie. Prema njemu, riječ dubok korisna je zamjena za uzvišen. Nema više smisla oko nje trošiti snagu. Dovoljno je prepustiti se njezinoj težini. Što se mene tiče, ako sam izabrao taj izraz, to nije zato da izbjegnem uzvišenost, nego prije svega onu veličinu i dužinu kojima su tako opsjednuti adolescenti. Zasigurno bi mi statistički prikaz dužine spolovila priskrbio znatan uspjeh. Pomišljao sam na to, ali nisam imao hrabrosti. Dubina, predbacit će mi neki, također upućuje na mjerenje: do kuda seže dubina spolnosti? Treba li zastati pred ušćem rodnice? Treba li u razmatranju poći do maternice, što mnogi ne čine? Je li nužno ići sve do utrobe ili čak do psihe? No, i tada, gdje naći dovoljno savitljiv instrument koji bi odgovorio tolikim krivinama? Tim više što je spolnost djevice mnogo dublja od svih ostalih. Baudelaire to potvrđuje: Reci mi, Agato, da li tvoje srce ikada polijeta Daleko od crnog oceana nečista grada, Prema drugom oceanu u kojemu raskoš blista, Plava, bistra, duboka, poput djevičanstva?2

2

Charles Baudelaire, »Mœsta et errabunda«, Les Fleurs du mal, LXII.

12

_knjiga_Dubina spolova.indb 12

2. 9. 2011 14:21:16

Zašto ovdje neće biti nikakva mjernog instrumenta

4. Razmatranje dubine spolova oslobađa i od nezahvalne zadaće da se mora objasniti razlika među njima (i njihova možebitna pobrkanost). Što je obilježje ženskog značaja nasuprot muškome? Potječe li njezin spol od Venere, a njegov od Marsa? Je li istina da on bolje čita prometne karte i više žudi za fizičkim i grubim spolnim odnosom, a da ona prije svega traži zaštitu i nježnost? Pred takvim pitanjima rado priznajem svoju lijenost. Činjenica je da moja žena čita prometne karte mnogo bolje od mene. I da sam ja rođen u znaku Djevice. Držim da je u cijeloj toj psihologizaciji samo jedno sigurno: muškarci odjeću kopčaju na desnoj strani, žene na lijevoj. Uvijek, osim kada je obratno.

Mene, dakle, razlika među spolovima zanima manje nego njihova uzajamna usmjerenost. Muškarac više postaje muško što je više okrenut ženi. Žena je to ženstvenija što je više okrenuta muškarcu. Što se tiče poznavanja psihičkih modaliteta te uzajamnosti, tko je više auditivan, tko vizualan, tko obdaren intuicijom, tko nosi hlače, to prepuštam specijalistima. Moja perspektiva – dubina spolova – ima poznati nedostatak da otežava dosezanje visine koja transcendira njihovu razliku, do razine na kojoj je uistinu definira. Ako uspijem opisati drugi spol, hoće li za mene ostati dubok? Govorit ću, dakle, ponajprije kao muškarac okrenut prema ženi. Sa svoje strane, čitateljica će nerijetko biti prisiljena da stvar pogleda obratno. Drugi spol se ne mjeri. Mi se mjerimo prema njemu.

13

_knjiga_Dubina spolova.indb 13

2. 9. 2011 14:21:16

Dubina spolova

5. Postupajući tako, priključujem se neprekinutoj i raz­ nolikoj tradiciji što teče tamo od Homera do Guillevica, od Crvenokosih do Sadea. Homer, uistinu, opjevava »žene duboko opasane«.3 Guillevic izjavljuje u bljesku distiha: Tvoje tijelo žene Potapa više nego bunar.4 U jednoj mitološkoj poemi Indijanci Pajuti drže da je jednom žensko ušće imalo zube: »Biti muškarac bijaše više nekako mučno, gledati vlastitu ženu kako čuči za večerom i slušati kako krcka kunićje kosti … Pa ako vam vaša žena kaže: Pojela bih te, ne uzmite to olako. Hitro krenite u borbu protiv Numuzoho ljudoždera.«5 Numuzoho ljudožder manje nam je prijetio da će nas cijele progutati. To govori koliko je žena bila duboka, od praiskona. Što se tiče Sadea, u svojem Dvadeset i trećem danu Sodome, on nam nudi općenitu apoftegmu: »Oh! Koja li je zagonetka čovjek! – reče vojvoda. – Da, moj prijatelju – reče Curval. – A, evo, to bi doista pametnom čovjeku trebalo re3

4 5

Homer, Odiseja, Pjevanje III., stih 154. U izvorniku izraz βαθύζωνος, što znači »duboko opasan, iznad kukova opasan, tako da lijepa haljina čini i nekakav prsluk; no isto što: lijepo odjeven«; tako su se opasivale žene u Maloj Aziji i na grčkim otocima. Za Trojanke Homer rabi izraz βαθύκολπος, u značenju »duboko opasan«, ali i prsat. Usp. S. Senc, Grčko-hrvatski rječnik za škole, Zagreb, 1910., str. 148 (nap. prev.).

Guillevic, Du domaine, Gallimard, coll. »Poésie«, 1977., str. 91.

Florence Delay i Jacques Roubaud, Partition rouge. Poème et chants des Indiens d’Amérique du Nord, Seuil, coll. »Points«, 1988., str. 102.

14

_knjiga_Dubina spolova.indb 14

2. 9. 2011 14:21:16

Zašto ovdje neće biti nikakva mjernog instrumenta

ći da ga je mnogo bolje ševiti nego ga shvatiti.«6 Tu tvrdnju valja pridružiti nauku sv. Tome Akvinskoga, prema kojem je ono što je od nas veće bolje ljubiti nego spoznati. Ono što spoznajemo, svodimo prema mjeri svojeg duha: ako ga spoznato nadilazi, u spoznaji biva umanjeno. No ljubav, budući da kreće od spoznaje na temelju dijela koji je izronio, protegne se na cijelu stvar, sve do njezina mračnog dijela.

Ono što je duboko, spoznaje se, dakle, to manje što se manje voli. Doista, nije posrijedi samo »ševa«, da se poslužimo Markizovim izrazom. Time ne bismo stigli daleko.

Zagonetka je odveć nesumjerljiva. Vidjet ćemo, međutim, da nas tjelesni čin, ako je doživljen u svojoj punini – primjerice sve do vremena kad su djeca odrasla, ili čak sve do udovstva ili udovištva – bolje nego ijedna znanstvena knjiga dovodi u dodir s otajstvom.

6. Valja pobliže reći što se ovdje misli pod »mistikom«. Čitatelj koji će pokušati tantru7 u opasnosti je da se osjeti prevarenim. Ne nudim mu nikakav recept kako da osovi Kundalinijevu Zmiju8 u svojem stupu ni kako da proizvede

6 7 8

D. A. F. de Sade, Osons le dire, pensées choisies par J.‑J. Pauvert, Les Belles Lettres, 1992., str. 55–56.

Igra riječi: tantra i 3. l. futura od glagola tenter, okušati, sukušati (nap. prev.).

Tip joge kojim se želi probuditi energije Kundalinija, »onog što je smotano«, energije koje »spavaju« u osnovici kralježnice pa se, probuđene s pomoću posebnih tehnika, penju čakrama sve do vrha lubanje (nap. prev.).

15

_knjiga_Dubina spolova.indb 15

2. 9. 2011 14:21:16

Dubina spolova

tako snažne orgazme kao pri nabijanju na kolac. Ako mu je jako stalo do toga, savjetujem mu da umjesto ove knjige pogleda katalog iz Manufacture de Saint‑Étienne, stranice posvećene »lovu i ribolovu«, i tamo pronađe sve što je za to potrebno.

No ni zaljubljenik u molitvu ne smije se zavarati. Ne smije i ovdje očekivati riječ »mistika« u njezinu plemenitom i autentičnom značenju. Neću upućivati na purgativne, iluminativne i unitivne putove najvišega duhovnog života, koji je vrhunac ljudskog iskustva i koji je darovana milost kontemplativnih duša, onih dovoljno slobodnih od svjetovnih briga, raspoloživih za djelovanje Vječnosti. Ono o čemu ću ja govoriti time nije manje misteriozno. Jer susret s Bogom nakon odlaska u neki samostan dovoljno je jasan.

No da ćeš susresti Boga otišavši kod Micheline, one koja upravo nije uspjela u pripremanju telećeg ragua, e to je prilično neobjašnjivo.

7. Trudit ću se i da više opišem nego propišem. »Mistika tijela« želi se razlučiti i od »seksualnog morala«. Ne zato što bih iz bojazni bježao od morala, ili što bih si umišljao da je sve ono što je do sada napisano nedovoljno. Naprotiv.

Prema mojem gledanju, sva su načela obilno ponuđena u Katekizmu Katoličke Crkve. Tko sam ja da im nešto dodajem? No priznajem da ih mnogi, a ja sam među njima, teškom mukom slijede. Upravo taj neuspjeh htio bih malo razmotriti da vidim kako je to još u skladu s najvišima od 16

_knjiga_Dubina spolova.indb 16

2. 9. 2011 14:21:16

Zašto ovdje neće biti nikakva mjernog instrumenta

spomenutih načela. S obzirom na to, Poslanica sv. Jakova nam kaže: Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom (Jk 2, 13). Ova mistika tijela bit će, dakle, unatoč svemu, moral, ali podrugljiv moral i, najkraće rečeno, dramatičan moral.

U Onkraj dobra i zla (§ 238) Nietzsche je pisao: »Oblik i stupanj spolnosti nekog čovjeka proniču ga do vrhunaca duha.« Na to je Gustave Thibon dodao: »Oblik i stupanj duhovnosti nekog čovjeka proniču ga sve do dubina spola.«9 Moj će se govor nalaziti između tih dviju tvrdnji.

Spolovi će izgledati duhovniji od mnogih brbljarija o njima.

Ravnalo s milimetarskom podjelom pokazat će se posebno nemoćnim.

Mjerni instrumenti s oznakama moraju ustupiti mjesto bračnim oruđima.

9

Navedeno prema: P. Philippe de la Trinité, o. c. d., »Amour mystique, chasteté parfaite«, u: Mystique et continence, Études carmélitaines, 1952., str. 18.

17

_knjiga_Dubina spolova.indb 17

2. 9. 2011 14:21:16

O slavi tjelesa Šesto poglavlje

O slavi tjelesa ili kako su neistraživi putovi Gospodnji

A zakletve, miris i cjelov bez kraja, Hoće li se vratiti iz tamna ponora Kao sunca nova, pomlađena sjaja, Koja se nanovo rađaju iz mora?

– O zakletve, miris i cjelov bez kraja!

Charles Baudelaire, »Le Balcon«, Les Fleurs du mal, XXXVI1

Misterij i reklama Ništa ne izgleda tako protivno misteriju kao reklama: ta vulgarna razmetljivost, te podvaljivačke parole, ti krupni mamci suprotni nevidljivom i intimnom. I uza sve to, budući da reklama ima za cilj izazivanje neodoljive želje, ona mora, a da toga nije svjesna, igrati na kartu naših najdubljih težnji. Ono što mi hoćemo, po prirodi je blaženstvo: »Svi

1

Usp. Charles Baudelaire, Cvjetovi zla, prijevod Dunja Robić – Tin Ujević, Konzor, Zagreb, 1994., XXXViiI, »Balkon«, str. 76 (nap. prev.).

285

_knjiga_Dubina spolova.indb 285

2. 9. 2011 14:21:33

Dubina spolova

ljudi žele biti sretni. Tu nema iznimaka, koliko god mogu biti različita sredstva koja se za to upotrebljavaju.«2 Ako se najviše dobro nađe pred našim očima, ne možemo ga ne izabrati. No pred nama su samo ograničene stvari koje iz sebe daju samo kratkotrajan odbljesak, pa je to razlog zbog kojeg nas nijedna od njih ne može privući dotle da nam oduzme našu slobodnu volju. Da je pomalo prisili, predlagatelj, međutim, mora neki predmet u nekom trenu iskititi kao najveće dobro. Kobasica Saint‑Justin pruža vam Okus Istine; krema Eternal uklanja vam bore; prijenosno računalo X‑tremity omogućuje vam da ste Svuda istodobno …

Ponuda je tako prepuna različitih apsoluta da ne znate što učiniti sa svojom kreditnom karticom. No pristupite Jednostavnosti zahvaljujući pozajmici za potrošnju Pax‑Plus i, posredstvom Providnosti osiguranja Immut, bit ćete ispipani do svojih najmanjih potreba. Nikada propovjedaonica nije odzvanjala tolikim religioznim obećanjima. Najagnostičkiji marketing mora neprekidno pribjegavati teologiji.

Navješćivači se upinju izjednačiti se s Navještenjem.3 Na naše regale prava je invazija bogova.

Među svim člancima vjere, recikliranima prema potrebama velikih revija, propaganda radi svojih računica najradije izvlači vjeru u uskrsnuće. Ako je riječ o katekizmu, u

2 3

Blaise Pascal, Pensées, § 138, izd. M. Le Guern, Gallimard, 1977.

Igra riječi: les annonceurs s’efforcent d’égaler l’Annonciation (nap. prev.).

286

_knjiga_Dubina spolova.indb 286

2. 9. 2011 14:21:33

O slavi tjelesa

tom pogledu mnogo je nevjernika. Pogleda li se neka propagandna stranica, posvuda samo vjernici. Uvijek se tu nađe neka čudesno lijepa mlada žena koja do neba diže prednosti nekog automobila, neke paštete za mačke, nekog maslaca bez kolesterola. Pomislilo bi se u prvi mah da je cijela mudrost u tome kako neku ambalažu povezati sa seksualnom željom. Opravdano, barem utoliko što ta želja ide dalje nego seksualnost. Toma Akvinski primjećuje da su »izvanjska dobra stvorena radi tijela i stoga je prirodno da tjelesna dobra (zdravlje, ljepota, snaga …) budu ispred onih izvanjskih«.4 Komercijalno vabljenje igra na tu kartu. Koristi se dražima tijela da one izbiju kroz predmet trgovine i pribave mu dodatnu poželjnost. Ne nude nam, dakle, u trgovanju bilo kakve mrcine. Obrisi ponuđenih predmeta podsjećaju na klasične osobine proslavljenih tjelesa: sjaj, hitrost, izostanak boli, savršenstvo u svim dijelovima njihove naravi.5 Postproduktivni genij lišava predstavljačicu njezina smrtnog tereta. Kao da nikakav gnoj, nikakav tumor ne mogu ugroziti njezinu kožu. No to je moguće pod cijenu njezine potpune dezinkarnacije. Dok su proslavljena tijela od kosti i mesa, prosvijetljena logosom, ova fantomska tijela su katodske i kemijske projekcije, propuštene kroz informatičke programe. Dok proslavljena tijela sjaje jedino stoga što su molitvenim strpljenjem iznesena iz tmina povijesti,

4 5

Thomas d’Aquin, Somme théologique, I–II, qu. 2, art. 5, ad 1.

Isti, Somme contre les Gentils (Suma protiv pogana), IV, 86.

287

_knjiga_Dubina spolova.indb 287

2. 9. 2011 14:21:33

Dubina spolova

ova druga samo bliješte ne znajući ni za kakvo mučeništvo i bilo kakvu bijedu. Želja za proslavljenim tijelom može se naći u nečem što nam se čini da joj je posve suprotno. Izgleda kao da bara bolje odražava nebo nego grube ljestve koje vas tamo vode polagano. Mučno svjedočanstvo pruža nam Seksualni život Katarine M. Na prvim stranicama poglavlja pod naslovom »Broj«, spisateljica priča san iz djetinjstva u kojem je htjela biti istodobno majka obitelji i katolička misionarka: »Htjela sam postati redovnica, ‘Božja zaručnica’, i kao misionarka otići u Afriku prepunu pučanstava ugroženih bijedom, ali željela sam također imati muža i djecu.« Na koncu istog poglavlja, pošto je iznijela svoju vrlo razuzdanu prošlost, ispovijeda smisao koji je »postupno i tajanstveno shvatila«: »San da u sebi mogu otkriti oceanske mogućnosti.«6 Činilo se da je san njezinog djetinjstva pokopan ispod orgija, a ipak, tu je ista ta sila koja je tjera da se preda mnoštvu drugih. Na nestalan način zapravo teži najsublimnijoj osobini proslavljenog tijela: njegovoj univerzalnoj otvorenosti koja na intiman način prihvaća sve stvorenje i posebno sve udove otajstvenoga Tijela Kristova. Njezin razvrat ne rađa se iz kaljavog zadovoljstva, nego iz čežnje za Nebom.

Tako Katarina M. govori o svojim fizičkim vezama kao o potrazi za zajedništvom po izboru: »Svi muškarci koje

6

Catherine Millet, La Vie sexuelle de Catherine M., Seuil, coll. »Fiction & Cie«, 2001., str. 11 i 65.

288

_knjiga_Dubina spolova.indb 288

2. 9. 2011 14:21:33

O slavi tjelesa

sam upoznala od samog početka izravno su od mene učinili izaslanika cijele jedne mreže kojoj je nemoguće poznavati sve članove, nesvjesni prsten obitelji koji se deklinira na biblijski način.« Duhovni poziv apostola koji je htio biti »svima sve« (1 Kor 9, 22) ona tumači karnalno: »Svaki put morala sam se prilagoditi drugoj epidermi, drugoj boji puti, drukčijoj dlakavosti, drukčijoj muskulaturi … U svim okolnostima bila sam na raspolaganju bez oklijevanja, bez zadnjih primisli, svim otvorima svojeg tijela i svom širinom svoje svijesti.«7 Ta utopija o cjelovitoj raspoloživosti u ljubavi vrlo točno odgovara vjeri u uskrslo tijelo koje se pruža u beskonačnost i sjedinjuje s drugim tijelima u jedno zajedničko gledanje Boga.

Nema dvojbe, neprihvatljiv je način na koji Katarina M. vjeruje da se ostvaruje, jer ona se uludo troši ispred zrcala: tu je raspoloživost samo površinska, sastanak tijelâ ne dopire do srdaca. No to zrcalo ima svoj izvor u žeđi za mističnom stvarnošću. Pod tim vidikom, javna žena daje nam snažniju sliku nego prevrtljiva kaćiperka, a naša razuzdanica kao da nas vodi sigurnije nego nekakva bogomoljka, čija je »monotonogamija« zapravo lagodna škrtost. Iako ona svoje tijelo upotrebljava na neispravan način, ona, u najmanju ruku, ne prezire njegovo nebesko protegnuće.

7

Isto, str. 43–44.

289

_knjiga_Dubina spolova.indb 289

2. 9. 2011 14:21:33

Dubina spolova

Vjera u tijelo Često se kaže da Katolička crkva u svojem krilu spaja Atenu i Jeruzalem. Je li to, dakle, onako kako su se u krilu Rebekinu sučelila dva blizanca? Židovska objava u sebi pronosi slavu tijela. Grčka misao, u prvi mah, može joj se jedino snažno suprotstaviti. Za epikurejce, tijelo je ponajprije mjesto uživanja, ali smrt ga razara bez povratka. Za platoniste, tijelo je radije grobnica, ali preminuće oslobodi dušu. Koje li nevolje za apostole da su bili filozofi, da su željeli navijestiti tu Radosnu vijest koja je tako razapeta da ne može ni u jedno ni u drugo od tih suprotstavljenih stajališta. Oni su morali naviještati Duha koji oslobađa i istodobno propovijedati Riječ koja je postala tijelo, čak još nešto gore: Mesiju raspetoga koji trećeg dana uskrsava tako da mu ostaju rane. Pred takvim naukom hedonistički materijalist i eterični spiritualist, koji su prirodni protivnici, brzo se počnu potpomagati uz zajedničko ruganje. Kada Židov Pavao progovara na Areopagu, svi ga slušaju do trenutka kada svjedoči o uskrsnuću: Kad čuše »uskrsnuće od mrtvih«, jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tom slušati!« (Dj 17, 32). Opiru li se oni Pavlovu govoru? Nisu li radije žrtve svojih međusobnih suprotstavljanja? Apostolova propovijed od jednih prihvaća veličanje tijela, od drugih potrebu duha. Ona ih je mogla pomiriti. No onima koji ostaju zarobljeni unutar odbljesaka stare polemike, navještaj uzvišenijeg suglasja je nepojmljiv.

290

_knjiga_Dubina spolova.indb 290

2. 9. 2011 14:21:33

O slavi tjelesa

Otajstvo utjelovljenja nedvojbeno je u suzvučju s dubinama našeg srca. No od samog početka ono našem razumu izgleda apsurdno. Spiritualistima je previše materijalno, materijalistima previše spiritualno, pri čemu svatko na njega projicira zabludu svojega prirodnog neprijatelja. ­Crkva, pak, čuva tu krajnju napetost ivanovskog izričaja: I Riječ tijelom postade (Iv 1, 14). Zašto postade tijelo, »put«, a ne »čovjek«? Možemo primijetiti da »put« sinegdohom označuje cijelog čovjeka, tijelo i dušu, i općenito je prevladao izraz Incarnatio, a ne izraz Inhumanatio, koji je zaboravljeni Facundus Hermianus pokušao uvesti u latinsku teologiju. Izbor je tim teži što se riječ »put« (lat. caro) rabi drugdje, što spomenutom izričaju daje neobičan prizvuk.

Naime, isti taj izraz rabi se kada je riječ o supruzima koji tvore samo jedno tijelo (Mk 10, 8); jednako, kada Pavao navodi ono što se protivi Bogu: Jer tijelo žudi protiv Duha (Gal 5, 17). Sveti Augustin ističe, protiv spiritualista, da je tu u posljednjem slučaju značenje dvosmisleno. Kada Pavao upotrebljava izraz p ut (grč. sarks) kako bi označio ono što nas navodi na zlo, to valja shvatiti kao »oholost«: čovjek je postao nalik na đavla »ne po tome što ima p ut (koju đavao nema), nego po tome što živi po sebi samome, to jest: po čovjeku, čovjek je postao nalik na đavla«.8 Bilo kako bilo, umjesto da rabi više izraza, Novi zavjet ostaje kod jedno-

8

Augustin, La Cité de Dieu, XIV, 3, prev. L. Moreau, Seuil, coll. »Points«, 1994., str. 148–149 [usp. Aurelije Augustin, O Državi Božjoj /

291

_knjiga_Dubina spolova.indb 291

2. 9. 2011 14:21:33

Dubina spolova

ga, i tako ostavlja čitatelja da plovi u nedoumicama, pa je otvoren prostor za krivo tumačenje koje kršćanstvo dovodi i do preziranja tijela. Je li, dakle, tekst loše napisan? Nije li trebalo bolje razlučiti s pomoću tri različite riječi p ut koju uzima Riječ, p ut koju čine muškarac i žena u zagrljaju i onu p ut koja je jedino sklonost onome što je nečasno? Ne bi li se tako bila izbjegla nemila zbrka? Nema dvojbe. No Sveto pismo tada bi bilo samo jedno spekulativno djelo, umjesto da ponajprije bude mjesto kušnje. Njegove različite uporabe riječi p ut manje vode računa o jezičnim približnim značenjima, a više o presudnom pitanju: Riječ postala p ut, »tijelo« isti je onaj Vječni koji čini samo jednu p ut, jedno tijelo, vjenčavajući se s čovječanstvom, i još dalje je onaj sveti koji uzima našu p ut požude, spuštajući se u položaj zločinca … Jednadžba toliko potresna da od čitatelja zahtijeva čin vjere prije negoli teorijsko tumačenje.

Zabilježimo uzgred da je u cijeloj Bibliji sličnom nejasnoćom opterećen izraz »poznati« jer njime se posebno označava »uporaba postelje«. Prvi put nalazimo ga u Postanku: Čovjek pozna svoju ženu Evu (Post 4, 1). No ponovno se pojavljuje, poimence u pozivu Mojsija kada Gospodin govori: Tada ćete znati da sam vas ja, Jahve, vaš Bog, izbavio (Izl 6, 7). Siromaštvo hebrejskog jezika? Dubina božanske ironije. Ono što nas mora beskrajno očarati jest činjenica da De Civitate Dei, sv. II., prev. T. Ladan, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., str. 239 (nap. prev.)].

292

_knjiga_Dubina spolova.indb 292

2. 9. 2011 14:21:33

O slavi tjelesa

se susret s Bogom može opisati istim izrazima kao spolno sjedinjenje s pripadnim pokretima, s njegovim sokovima, konačnim raspadom. Rabbi Joseph Gikatila, kabalist iz XIII. stoljeća, iz toga izvlači antropološki zaključak: »Po sebi je jasno da ako stvar nije sadržavala veliku sakralnost, odnos se ne bi bio mogao nazvati ‘spoznajom’. […] Spolni bi organi bili odvratni, no Ime ih je stvorilo.«9 Eto razloga zašto spolno općiti sa zanosom, koji je jednako nepoznat onima koji sve platoniziraju i epikurejcima: naši spolni organi su Stvoriteljevi darovi, kao i naša lica. Taj optimizam Rabbija Josepha teorijski je ispravan i na tom području kompenzira pesimizam jednog Majmonida. Ipak, dramu prebacuje u drugi plan. Sakralna leksička ironija nema prvotni cilj dovesti do filozofskih zaključaka, nego omogućiti ulazak u egzistencijalni zaplet.

Upravo to spleteno, intrigantno »poznavanje« ono je što otklanja gnostičko učenje. U svojim Moralia, Izidor, sin i učenik Bazilidov, zapovijeda vjerniku da se kloni želje: »Uzmi k sebi plahu djevojku da ne izgubiš milost Božju: i kada se na njoj riješiš vatre strasti, pođi se pomoliti – mirne savjesti.«10 Taj redoslijed spolnog ponašanja, za koje gotovo da gubite volju, prikriva golem prijezir prema svemu tome.

Svodi se na klistiranje. Riječ je o rješavanju problema kon-

9 10

Joseph Gikatila, Lettre sur la sainteté, prev. Ch. Mopsik, Lagrasse, Verdier, 1986., str. 229–230.

Clément d’Alexandrie, Stromates, III, 1–8.

293

_knjiga_Dubina spolova.indb 293

2. 9. 2011 14:21:34

Dubina spolova

stipacije kako bi se prešlo na ozbiljnije aktivnosti. »Spoznavanje« Boga (gnoza) nema ništa zajedničko sa »spoznajom« žene (spolovima). Duh je tuđ puti. Ona je samo leš koji se eventualno provlači od jedne reinkarnacije u drugu, koji valja krotiti i satirati ispod kostrijeti, ali ne bi mogao imati udjela u Kraljevstvu. Gnostik Valentin tvrdi da je Riječ mogla uzeti samo privid tijela: kako bi bog mogao obavljati potrebe? Sama pomisao čini se da je bogohulna. A ipak …

Georges Bataille – da se vratimo na jedan od njegovih pseudonima: »Lord Auch« (skraćeno od »Gospodin na zahodu«, Seigneur aux chiottes) – čini se da je htio upozoriti na tu nepristojnost kao porugu koja je temelj njegove »ateo­logije«. Nekadašnji sjemeništarac postaje valentinijanac. No ubrzo se njegova teza mijenja, i evo što uviđa kao u blijesku munje: »Lord Auch je Bog koji se rasterećuje.

Naprasitost povijesti ne dopušta da se opterećuje … činjenica da Bog propada u kaljužu pomlađuje nebo.«11 Bataille prolazi od nezgode s gnozom do katoličkog nauka. Ono za što se činilo da je u suprotnosti s nebom pokazalo se da ga pomlađuje. Pravi Bog‑pravi Čovjek sjedinio se s našim položajem dotle da je ne samo trpio, što je još uvijek znak njegove plemenitosti, nego se podložio našim fiziološkim ovisnostima, od jutarnje erekcije do nužnog pražnjenja cri-

11

Georges Bataille, Le Petit, u: Œuvres complètes, Gallimard, 1971., sv.

III., str. 59.

294

_knjiga_Dubina spolova.indb 294

2. 9. 2011 14:21:34

O slavi tjelesa

jeva. Samo privid je svetogrđe. Iza toga, na nečuven način, skriva se mladost božanskog milosrđa.

O važnosti anđela u antropologiji: ljudska vrsta Ako Crkva svjedoči u prilog tijela, ona to čini u prvom redu zbog otajstva utjelovljenja. Ali također zahvaljujući angelologiji. U razmišljanju o čovjeku nemoguće je preskočiti anđele. Bez njih, prisiljeni smo ga definirati isključivo u odnosu na životinje: čovjek je životinja obdarena razumom.

Usredotočujem se na tu specifičnu razliku, opjevavam dostojanstvo čovjekove svijesti, upućujem na izvrsnost njegove osobnosti. No ako ga hoću razlučiti od ostalih intelektualnih stvorenja, ta definicija pada. Drugotno odjednom postaje bitno: čovjek, ako ga moram objasniti, duh je koji ima tijelo, put. Tako on više nije najviša životinja, nego najslabiji duh. Tako slab da sam od sebe ne može doći do činâ spoznaje i ljubavi. No u pomoć mu priskače tijelo. Ono se pojavljuje kao nešto što ga čudesno čini posebnim. Njegova inteligencija i njegova volja mogu cvasti zahvaljujući pomoći tijela, snagom oćuta i strasti koje im ono priskrbljuje u svojem dodiru s materijalnim svijetom: Anđeli bi bili doista čisti, ali oni su čisti dusi, oni uopće nisu tjelesni.

295

_knjiga_Dubina spolova.indb 295

2. 9. 2011 14:21:34

Dubina spolova

Oni ne znaju ništa što znači imati tijelo, što je to biti tijelo.

Oni ne znaju ništa što je to biti taj siromašan stvor.

Tjelesan.12 Ono što anđelima nedostaje nije to da nisu inteligentni (u tom pogledu, oni nas nadilaze), nego da nisu umiješeni od praha ove zemlje i, točnije, da nisu proizašli iz sjedinjenja spolova. Teolozi nam objašnjavaju kako je »nemoguće da dva anđela pripadaju istoj vrsti«.13 Svakoga Bog izravno stvara. Svaki čini jednu potpunu cjelinu, ne oviseći s obzirom na svoju narav o drugima. Obratno, mi smo izatkani jedni zajedno s drugima putem naše tjelesne plodnosti.

Nema dvojbe, Bog svaki put stvori duhovnu dušu koja se združuje s tijelom proisteklim od združivanja roditelja, ali on uzvraća na njihovu dispozitivnu uzročnost, on pristaje, na stanovit način, na nejasne posljedice zagrljaja. U odnosu na druge duhove, nas razlučuje više coitus nego cogito. Neki anđeo može reći: Cogito, ergo sum. Ali ono što on apsolutno nikako ne može reći, jest: Coeo, ergo erit – grlim, dakle će biti, ili: Coiverunt, ergo sum – oni su se grlili, dakle ja jesam.

Taj seksualni postanak, počevši od prvobitnoga para, sve skupa nas povezuje u zajednicu jedne vrste. Čak kada bi nas

12 13

Charles Péguy, Le Porche du Mystère de la deuxième Vertu, u: ­Œuvres poétiques complètes, Gallimard, coll. »Bibl. de la Pléiade«, 1957., str. 579.

Thomas d’Aquin, Somme théologique, I, qu. 50, art. 4.

296

_knjiga_Dubina spolova.indb 296

2. 9. 2011 14:21:34

O slavi tjelesa

razdvojile najjače duhovne podjele, to tjelesno zajedništvo ostaje neslomljivo. Jedan dobar i jedan zao anđeo nemaju dalje nikakve solidarnosti među sobom: njihova moralna opredjeljenja među njima stvaraju ponor, nikakvo pokajanje nije moguće. Zbog našega spolnog postanka, mi ostajemo i nadalje solidarni kada se naši duhovi otuđe zbog pomanjkanja ljubavi. Fizička veza ostaje usprkos mentalnom prijekidu. Ona otvara mogućnost povratka. Razmetni sin može uistinu reći ocu: Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim (Lk 15, 21). No on, ako ne želi lagati, ne bi mogao reći: »Ja više nisam tvoj sin.« On se može vratiti ocu i zatražiti da mu oprosti upravo zato što i onda kada ne zaslužuje taj naslov, ostaje njegovim sinom.

Robert Antelme pronalazi tu misao u času kada ljude želi zauvijek odijeliti jedne od drugih. Njegovo »grani­čno iskustvo« Buchenwalda svjedoči o toj posljednjoj tvrđavi karnalne zajednice dok se duhovi međusobno glođu na smrt: »Nema ljudskih vrsta, postoji jedna ljudska vrsta. Zato smo mi ljudi kao i oni; SS‑ovci će u konačnici pred nama biti nemoćni. Zato što su pokušali dovesti u pitanje jedinstvo te vrste, bit će konačno pogaženi.«14 Ta tako duboka misao zaboravlja se prebrzo, ta misao o seksualnoj ukorijenjenosti. Nacizam ju je osporavao ne samo putem pojma rasâ koji je razbijao pojam vrste nego

14

Robert Antelme, L’Espèce humaine, Gallimard, coll. »Tel«, 1957., str.

228.

297

_knjiga_Dubina spolova.indb 297

2. 9. 2011 14:21:34

Dubina spolova

posebno zbog jedne teorije evolucije, prema kojoj vrsta nema stalnosti, obrisi su joj nejasni, vazda je u mogućnosti da skoči naniže ili naviše, zbog neuspjeha ili zbog mutacije.

Jedan od nürnberških zakona kaže da postoji »veća udaljenost između najnižih oblika koji se još uvijek zovu ljudima i naših superiornih rasa, nego između najnižeg čovjeka i najrazvijenijih majmuna«. Ideja da postoje rase ovdje je manje važna od ideje prema kojoj ima superiornih pojedinaca, toliko bolje prilagođenih u struggle for life da se izdvajaju kao nova vrsta. Više od rasizma, za nacističku doktrinu bitan je darvinizam. A njegov središnji pojam prilagodbe, koji nameće tehnički odnos sa svijetom, tjera tu doktrinu da više cijeni genija proizvedenog u laboratoriju nego prirodno rađanje koje uvijek može dati neželjeni učinak.

Jedna od teških zabluda našeg doba jest u tom da je obijelio darvinizam kako bi se povjerovalo da je nacizam polazio od nekakve spolne ukorijenjenosti. No naše se doba ne zgraža ni nad čime više nego nad tom ukorijenjenošću, jer ona sadržava element koji se ne da kontrolirati, potvrđuje jedinstvo ljudske vrste, i čak omogućuje kopulaciju nekog Židova i Crnkinje, što je prevršenje svake mjere.

Potvrditi tu solidarnost koja proizlazi iz našeg rađanja putem spolova znači naglasiti da u nama postoji fundamentalna i tajanstvena povezanost, povezanost vrste, onakva o kakvoj govori Antelme, i koja ne ovisi o zoologiji. Ta prvotna povezanost nije ponajprije psihološka, ni osjećajna, ni mislena. Ona je tjelesna veza. To ne znači da nas se 298

_knjiga_Dubina spolova.indb 298

2. 9. 2011 14:21:34

O slavi tjelesa

ona tiče samo površinski. Spiritualna duša, podsjeća sveti Toma, sáma je forma tijela, a naše razumske sposobnosti proistječu iz nje i razviju se tek naknadno.15 Dokaz za to je činjenica da ta duša ostaje u tijelu i onda kada su racio­ nalne sposobnosti sputane nekim hendikepom. Tijelo je na neki način unutarnjije duši od njezina znanja i njezinih rasuđivanja. Ono što nas pogodi u ovom tijelu može nas, dakle, dirnuti dublje od onog do čega dođemo samo razmišljanjem. O smrti mogu razmišljati, ali fizička blizina nekoga umirućeg prodire u područje neizrecivoga. Mogu meditirati o ljepoti, ali osjetna nazočnost lijepe žene raspršuje tamu mojeg duha. Ono što mi pogodi tijelo, pogodi u dubinu moju dušu, i može imati veći duhovni odjek nego što ga imaju zaključci moje rasprave. No taj se odjek zbiva na nejasan način, dok se ono što razglobim razmišljanjem nalazi u području stanovite jasnoće. Ono mi omogućuje da saberem u svjetlosti ono što sam već našao u noći.

Porfirije u raspravi o Kategorijama tvrdi da »dioništvo mnoštva ljudi u istoj vrsti sabire na neki način sve njih kao jednog jedinog čovjeka«. A to tjelesno dioništvo obavlja se putem čovjekova rođenja s polazištem u dvoje drugih ljudi, u dolasku na svijet koji nije, kao u anđelâ, samo po božanskom duhu, nego i putem ženske maternice. Nije, međutim, ovdje više pitanje ni tjelesnog naslijeđa, ni obiteljskog na-

15

Thomas d’Aquin, Somme théologique, I, qu. 76, art. 1; qu. 77, art. 1.

299

_knjiga_Dubina spolova.indb 299

2. 9. 2011 14:21:34

Dubina spolova

sljedstva, ni nacionalne baštine, nego univerzalne sudbine. Nije riječ o prijenosu iz jednog naraštaja u drugi, nego o zajedništvu svih naraštaja kao samo jednoga tijela. Kao da bismo bili udovi jedni drugima. I u mjeri u kojoj ono što se odrazi putem tijela dodiruje naše biće u njegovim najtajnijim zakutcima, može se držati da neko nepsiholo­ ško suosjećanje tvori čak tkivo naše puti: patnja ili radost jednog člana tajno izbije u drugom, prije svakoga svjesnog doživljavanja.

Od massa perditionis do mističnog Tijela Tu mistiku tijela, koje nas radikalno razlikuje od anđeoske prozirnosti, Toma Akvinski razrađuje u svojem nauku o inkorporaciji.16 Slijedeći sv. Pavla, on pokazuje da ona pod‑upire sveukupno otajstvo istočnoga grijeha i Crkve kao sakramenta spasenja. Ako mi putem rađanja činimo samo jedno tijelo, posebno mjesto treba ostaviti prvomu naše vrste, Adamu, koji se pojavljuje kao roditelj kojemu nije roditelj neki drugi čovjek, i koji tako, u prirodnom redu, predstavlja glavu čovječanstva. No jedan od njegovih potomaka po tijelu, Isus, zbog svojega božanskog dostojanstva, zaslužuje također naslov prvog čovjeka: i on je glava čovje-

16

Isto, I–II, qu. 81.

300

_knjiga_Dubina spolova.indb 300

2. 9. 2011 14:21:34

S a d r ž a j

Uvod

Zašto ovdje neće biti nikakva

mjernog instrumenta 9 Prvo poglavlje

19

A u sredini malo kina … ili spol je na putu da iščezne 19 Rigorizam orgije 23 Bombin bikini 28 Nestala činjenica …

40 Tuge hedonizma 45 Prema novoj gnozi 50 Brak Dedala i Pasifaje 54 Ars erotica i spolni moral Drugo poglavlje

Čisto fizičko

61 ili tijelo ima mnogo duha

61 Da majmun potječe od čovjeka 65 Protiv spiritualizacije nagonâ 69 Što nas to zove u sex‑appealu 74 Muško i žensko do božanskoga 80 Kao obred, ne kao parenje 85 Skidanje do gola 89 Ljudskost dlaka 94 Na kraju dopuštenja dodirujem 101 Licem u lice dvoleđne životinje 367

_knjiga_Dubina spolova.indb 367

2. 9. 2011 14:21:38

Dubina spolova

106 Lice – bogojavljenje rasapa 112 Stidni dijelovi ili onkraj volje 119 Preko iskonske rane Treće poglavlje

125

Obrana preljuba ili kako brak može biti pustolovina 125 Falansterij i donžon 131 Brak, drama od iskona 135 Tri oblika drame (vedra, mračna i sumračna) 138 Nečistoća čiste ljubavi 146 Traženje vjernosti: pohvala poligamije 151 Potraga za vjernošću: dok smrt …

156 Metafizičko ognjište 160 Seks redovnikâ 167 Grijesi tijela i grijesi duha 174 Anđeli Sodome i Gomore 177 Antigonino potomstvo i Kristovo rodoslovlje Četvrto poglavlje

185

Tajna pulčinele ili o činjenici da naši maleni mogu biti veliki 185 Dobro čuvana tajna 191 Žene duboko opasane 196 Porođaj, objektivna ekstaza 202 Hop, hop, konjiću!

207 Rasipni sin i povratak u Hram 212 Darovati noć 218 O nekim židovskim majkama 221 Terezijina uspavanka 225 Dijete kako ga ne želim

368

_knjiga_Dubina spolova.indb 368

2. 9. 2011 14:21:38

Sadržaj

Peto poglavlje

231

Grad gledan iz svojeg temelja ili kako seljački dječak postaje seksualni turist 231 Od seksa k zemlji: Postanak svijeta i Pokop u Ornansu 238 Politička životinja u prvom je redu obiteljska životinja 244 Od kraljevskog braka do revolucionarnog razvoda 250 O kralju kao ocu u Marijaninu krilu 256 Doba turizma 260 Pasolinijev martirij 264 Uskrata rođenja (Hannah Arendt) 269 Otklon rođenja (Günther Anders) 274 Protiv Big Brothera, ili ženidba kao odlazak u pokret otpora

Šesto poglavlje

285

O slavi tjelesa ili kako su neistraživi putovi Gospodnji 285 Misterij i reklama 290 Vjera u tijelo 295 O važnosti anđela u antropologiji: ljudska vrsta 300 Od massa perditionis do mističnog Tijela 306 Puteni Izrael 313 Stvaranje I. i II.: tjelesna slika Trojstva 323 Poslije pada: seksualna prisutnost Križa 330 Ta krvava rana uskrsnuća 336 Dovršeni zagrljaj 342 Tko će biti muž moje žene?

345 Maternica Djevice i ždrijelo Zmajevo

369

_knjiga_Dubina spolova.indb 369

2. 9. 2011 14:21:38

Dubina spolova

Pogovor (Ivica Raguž)

O divotama putene ljubavi u svjetlu kršćanske vjere

351

352 Kršćanski seks protiv gnostičkog seksa 355 Seks s ljubavlju i ljubav sa seksom 356 O muškosti‑ženskosti, djevičanstvu i seksu redovnikâ 358 Lijeganje, orgazam i nemoć spolova 361 Rađanje, roditeljstvo, obitelj 363 Grijesi tijela‑duha, ambivalentnost braka i tijelo kao slika Trojstva

370

_knjiga_Dubina spolova.indb 370

2. 9. 2011 14:21:38