Djeca i mladi u Bibliji

1

Recenzenti: dr. sc. Đurica Pardon dr. sc. Ivan Pavić Lektura: Sead Muhamedagić Korektura: Karmela Prosoli Marijana Jakovljević Grafičko uređenje i oprema: Marijan Tkalec

Slika na naslovnici: Dimitrije Popović, Fetus, 1982., iz ciklusa »Omaggio a Leonardo«

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Kerschoffset Zagreb d. o. o.

Naklada: 500 ISBN 978-953-11-1232-1 Tiskano u studenome 2020.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001078268.

2

Slavica Dodig

Djeca i mladi u Bibliji Prilog biblijskoj antropologiji djetinjstva

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

ZAGREB, 2020.

3

4

Luki, pred kojim je budućnost

5

Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka čuva moje zapovijedi, jer će ti produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo.

Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga.

Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima.

(Izr 3,1-4)

6

Predgovor Djetinjstvo i mladenaštvo važna su životna razdoblja svakog čovjeka u kojima on raste kao savršeno, jedinstveno, biološko, duhovno i društveno biće. Način na koji se dijete i mlada osoba razvijaju, stječu opće ljudske karakteristike i neophodna posebna znanja presudan je kako za životni put svakog pojedinca tako i za suživot različitih ljudi u zajednici. Sve što se nauči u razvojnim mladim danima, dobar je temelj za ispunjen život u odrasloj, kreativnoj dobi. Ljudski se običaji, spoznaje i znanja prenose i nadograđuju iz naraštaja u naraštaj kroz cijelu ljudsku povijest. Mudar narod zna da budućnosti nema bez prošlosti i sadašnjosti, da nema budućnosti bez obnavljanja života, bez djece. Toga su bili svjesni drevni narodi, pa tako i drevni Hebreji, čiji se život na osobit način može pratiti u biblijskim tekstovima.

Djeca su radost, sreća i budućnost svake zajednice, svakog društva. Ta često izgovarana misao nije tek tlapnja, isprazna potrošna tvrdnja, nego ona sadrži vječnu istinu koje svaki naraštaj mora biti svjestan. Pravilan odgoj i školovanje svakog djeteta preduvjet su da dječji čovjek u odrasloj dobi 7

postane kvalitetan nositelj života obitelji, porodice i šire društvene zajednice. Čini se da se neki narodi, koji toga nisu svjesni, prepuštaju bujici sebične potrošačke stihije, koja obezvređuje smisao života budućih naraštaja. Dodaju li se ovoj kvalitativnoj dimenziji i one kvantitativne, u vidu dugotrajnijeg trenda smanjenja broja novorođene djece, u vidu nesreća i besmislenih ratova, koji dovode do nenadoknadivoga gubitka najzdravijega, generativnog dijela stanovništva, na obzorju se može nazrijeti nestanak ponajprije malih naroda.

Pojmovi djeca i mladi danas podrazumijevaju osobe – djevojčice i dječake, djevojke i mladiće – mlađe od osamnaest godina, koje zahtijevaju potpunu brigu odraslih kako bi se zaštitili blagostanje i sigurnost te mlade populacije. Za razliku od djece koja nemaju sposobnosti odlučivati o svojemu životu, mlade osobe koje s navršenih šesnaest godina ulaze u razdoblje mladenaštva imaju iskustvo na temelju kojega mogu donositi neke njima važne odluke, primjerice o izboru zvanja ili o vlastitoj skrbi u određenim životnim situacijama.

Roditelji, odnosno odrasli imaju odgovornost stvarati uvjete potrebne da djevojčice i dječaci, djevojke i mladići izrastu u zdrave i odgovorne odrasle ljude. Iz takve perspektive teško je razumjeti da su u drevnoj prošlosti te dobne granice bile manje, da djevojke nisu mogle odlučivati o svome životu, da se nisu školovale, da nisu imale prilike proživjeti svoje mladenaštvo jer su u brak ulazile između 12. i 15. godine života, da su do 18. godine već mogle roditi i dvoje djece. Za razliku od djevojaka, mladići su, uz prirodno uvjetovanu odgođenu spolnu zrelost u odnosu na djevojke, stjecali svoja zvanja, i u brak ulazili nakon vojne obveze u dobi od 20 godina.

8

Nikako se ne bi smjelo razmišljati o tome da su žene i muškarci instrumenti rađanja djece. Potrebno je imati ugrađenu svijest da su u temelje obnavljanja života ugrađeni privlačnost, spolnost i plodotvorna ljubav između muškarca i žene, koji izgrađujući odgovorno roditeljstvo rađaju jednako tako odgovorno sinovstvo kroz buduće naraštaje. I dok različiti futuristi zapadne civilizacije predviđaju kako će izgledati genetski modificirani čovjek, klonirani čovjek, hibridni čovjek, stanovnik svemirskih prostranstava, te koje će sve sposobnosti imati u bližoj ili dalekoj, sve ubrzanijoj budućnosti, dobro bi bilo otvoriti biblioteku, jer Biblija to jest, i promotriti kako su se rađala, kako su živjela i koje su mjesto u društvu imala djeca drevnih pozemljara unatrag 2000 do 4000 godina – kao podsjetnik na razdoblje ljudske povijesti, na čijim je temeljima izrasla suvremena zapadna civilizacija.

Budući da se o životu djece i mladih u drevnim vremenima saznaje iz pera odraslih, a ne iz motrišta djece, objektivna slika o njima nije potpuna, može biti ponešto iskrivljena. U starim tekstovima oni su nijemi – dok odrastaju, dok rade pomažući odraslima, dok se igraju, dok uče, u trenutcima kad ih se na različite načine zlostavlja, prodaje ili ih se udaje i ženi.

Antropologija djetinjstva relativno je mlada znanstvena grana koja proučava život djece u nekoj zajednici, njihovo mjesto i ulogu u društvu. Pod pojmom biblijske antropologije djetinjstva moglo bi se u širim okvirima podrazumijevati proučavanje svih značajki djetinjstva u biblijskim vremenima na ograničenom zemljopisnom prostoru. U užem smislu, ona podrazumijeva proučavanje biblijskih tekstova koji govore o životu djece i mladih od prvih trenutaka njihova 9

života, odrastanja i odgajanja, sve do mladenaštva i ulaska u bračnu zajednicu, kada prestaje jedno životno razdoblje, a započinje drugo, odgovornije razdoblje čovjekova života. U fokusu biblijske antropologije djetinjstva nije samo biološko ili sociološko mjesto djece u biblijskim zemljama u razdoblju od 2. tisućljeća pr. Kr. do 1. st. poslije Kr., nego je ta grana antropologije također usmjerena na proučavanje i razumijevanje odnosa između Boga i djece, i na poruku koju Bog putem djece šalje svima onima koji Bibliju čitaju kao Sveto pismo, kao Božju oporuku ljudima poslijebiblijskih vremena.

Iako u biblijskim tekstovima djeca ne zauzimaju mnogo mjesta, iz njih se ipak može ponešto saznati o životu djece u tim drevnim vremenima. Ljudi Starog zavjeta (SZ) po uzoru na Božje stvaralaštvo bili su usmjereni prema stvaranju – rađanju života, povećanju obitelji i porodice, prema odgajanju svakog pojedinca i rastu naroda. Biblijski tekstovi dotiču se brojnih važnih tema iz života djece, počevši od začeća, rođenja, brige o odrastanju i odgajanju, zabrinutosti za bolesno dijete, do iskustva tragedije zbog smrti djeteta. Povlašteno mjesto u odgoju djeteta imala je obitelj. U njoj se rađalo, odrastalo, igralo, podučavalo u ozračju vjere u jednoga Boga i u striktnom obdržavanju Božjih zakona. Djeca su se odgajala nježnom majčinom ljubavlju i odlučnom očevom strogoćom. Majke su svoje životno iskustvo prenosile na kćeri, a očevi su sinove nastojali odgojiti prema vlastitoj mjeri, sebi sličnima.

Posebna se pozornost poklanjala vjerskom i ćudorednom odgoju, koji je podrazumijevao obdržavanje Božjih zakona s ciljem definiranja odnosa prema Bogu i odnosa prema bližnjima, osobito roditeljima. Otac, glavni nositelj vjerskog 10

odgoja, upućivao je dijete u Mojsijev (Gospodnji) zakon. Dijete, koje je u SZ-u bilo u društvenom smislu zapostavljeno, u Novom zavjetu (NZ) dobiva nov smisao. Isus je u djetetu prepoznao ono što drugi nisu – bezazlenost, nevinost, dobrohotnost i otvorenost dječjih srcâ, prikazujući ih kao uzor svima koji žele baštiniti trajni suživot s trojedinim Bogom.

Razvijanje iskonski dobrodušne djetinje naravi vodi u novi Savez s Bogom.

Kada dijete izraste u zrelu odraslu osobu, živjet će u skladu sa zakonom Gospodnjim i svojim će životom slaviti Gospodina. Ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban (2 Tim 3,14-17).

Na zahtjevnom putu proučavanja djetinjstva i mladenaštva u biblijskim tekstovima svatko će se suočiti sa činjenicom da cjelovito proučavanje djetinjstva s povijesnoga, filozofskoga, antropološkoga ili filološkoga motrišta nije bilo u fokusu bibličara. Teolozi su uglavnom bili usmjereni na približavanje biblijskih tekstova djeci u okvirima njihova vjerskoga i duhovnog odgoja. Onaj tko se želi približiti biblijskoj antropologiji djetinjstva, susrest će se s brojnim pitanjima, primjerice: Što biblijski tekstovi govore o začetku djetetova života? Kakav je bio odnos očeva i majki prema djeci u njihovu odrastanju? Kakva su bila djeca? Kakav je suživot postojao među braćom? Koliko se patrijarhalno društvo brinulo da djeca u prilično kratkom razdoblju djetinjstva izrastu u 11

poštene, časne i vrijedne ljude koji će, kada prispiju u odraslu dob i preuzmu vodeću ulogu u svojoj zajednici, činiti sve da zajednica, kako mala tako i ona velika, raste, razvija se i napreduje na korist svih? Što o tome govore davni običaji, propisi i zakoni? Koliko današnja čovjekova znanja, dostignuća i spoznaje utječu na tumačenje drevnih biblijskih tekstova?

Koliko je biblijski narod napredovao u odnosu prema djeci kroz dvijetisućljetnu povijest? Što u izričajnom smislu znači metafora dijete Božje? Koliko smo svjesni novozavjetnoga, Isusova nauka s obzirom na starozavjetne stavove glede brige o djeci? Koja je mesijanska poruka biblijskih tekstova o djeci?

Iako je ova knjiga samo mali korak i skroman pokušaj na putu do mogućih odgovora na neka od postavljenih pitanja, nadam se da bi ipak mogla biti poticaj za buduća promišljanja o ulozi djece u biblijskim vremenima, osobito o metaforičnosti djece u kontekstu povijesti spasenja.

Izražavam veliku zahvalnost recenzentima na kritičkomu čitanju rukopisa i korisnim savjetima. Zahvaljujem direktoru Kršćanske sadašnjosti dr. sc. Stjepanu Brebriću na ukazanom povjerenju, Maji Petranović, dipl. theol. i Dariju Bumbaru, dipl. theol. na suradnji te svim djelatnicima koji su pridonijeli konačnom izgledu knjige. Hvala i Seadu (Ivanu) Muhamedagiću, prof., u čijim sam djelima pronašla maštovite neologizme koji obogaćuju hrvatski jezik. Zahvaljujem gospodinu Dimitriju Popoviću, vrhunskom umjetniku svjetskoga glasa, jer njegova slika Fetus na naslovnici ovoj knjizi daje dublji smisao.

Na spomendan svetog Luke, 2018.

Autorica 12

Uvod

Položaj djece u suvremenom društvu

Suvremeno društvo smješta dijete u okrilje obitelji, gdje se ono rađa, raste i odgaja postajući punopravnim članom društva. Da bi dijete moglo razviti svoje sposobnosti, treba rasti u obitelji u kojoj vladaju međusobna ljubav, razumijevanje, poštovanje i radost. Prema Konvenciji o pravima djeteta iz 1989. godine, odrasli su obvezni omogućiti ostvarivanje građanskih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih prava djece u duhu mira, dostojanstva, snošljivosti, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti.1 Obiteljskim zakonom Republike Hrvatske iz 2015. godine uređuju se brak, odnosi roditelja i djece, mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, a također i izvanbračna zajednica žene i muškarca, posvojenje, skrbništvo, uzdržavanje,

1

Konvencija o pravima djeteta. Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Zagreb, 2001.

13

Biblija o djeci i mladima Začeće

O zaručničkoj ljubavi Biblija progovara kao o osjećaju punom žudnje i strasti (v. Pjesma nad pjesmama). Mladići i djevojke ženili su se kad su dostigli vrijeme spolne zrelosti jer se držalo da ne bi bilo dobro kad bi dugo izgarali od spolne želje. Ako je mladić bio uoči sklapanja braka, u to je vrijeme oslobađan od služenja vojske: Ima li koga da se zaručio a nije se oženio? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaručnice ne odvede (Pnz 20,7). O spolnom činu Biblija piše biranim riječima, pomalo sramežljivo. Muž i žena prianjaju jedno uz drugo, postaju jedno tijelo,43 liježu zajedno, spavaju pod istim plaštem,44 muškarac ulazi ženi, prilazi joj,45 žena upoznaje muža.46 Od samih početaka je zamišlje43

Post 1,24; 2,34.

Izraz raširiti rub plašta na ženu značio uzeti je za ženu i s njom spolno općiti (Rut 3,9; Ez 16,8).

45 Uđe on k Hagari te ona zače (Post 16,4; usp. 30,4; 38,2.18).

46 Nakon anđelova navještenja o Isusovom začeću Marija pita: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (Lk 1,34).

44

47

no da pritom ne osjećaju nimalo stida, jer je spolni čin Božji dar. Spolna želja vodi muškarca ženi, a ženu vodi k mužu, pri čemu postižu jedinstvo te pritom rađaju potomstvo.

Začeće podrazumijeva početak života čeda u utrobi majke. Do začeća dolazi nakon što muškarac uđe u ženine odaje (Post 16,4), pristupi ženi, upozna47 ju (Post 4,1.17; 30,1-22; 38,3-4.18). Marija, Josipova zaručnica, jasno je anđelu Gabrielu postavljala pitanje kako će začeti Isusa, kad ona muža ne poznaje? (Lk 1,34). Pojam začeća bio je biblijskim ljudima velika nepoznanica. Nije im bilo jasno kako nastaju kosti u utrobi trudne žene (Prop 11,5). Budući da je biblijski čovjek promišljao o trajnoj Božjoj prisutnosti u svome životu, držao je da muškarac i žena začinju dijete upravo s Božjom pomoći. Da su muškarac i žena sustvaratelji života, jasno se može iščitati iz rečenica: Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: »Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!« (Post 4,1). Brojni tekstovi jasno ističu da je Bog stvorio svakog čovjeka već u utrobi majke, da ga je potom posvetio: Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih ( Jr 1,5; usp. Iz 44,2; Job 31,15). Čovjek je od Boga dobio materijalno tijelo – bubrege, kosti, žile, meso, kožu – i nematerijalno tijelo, dah. Sve to nastaje u tajnosti, skriveno u majčinoj utrobi (Ps 139,13.15; Job 10,8-12). Biblijski su ljudi vjerovali da su čovjekova svojstva definirana već u majčinoj utrobi. Primjer za takvo shvaćanje nalazimo kod Izakove žene Rebeke; nakon dugih neplodnih godina začela je blizance koji su se već u majčinoj utrobi sudarali i pokazivali 47

48

Pojam koji podrazumijeva spolni čin.

da će biti dva svijeta (Post 25,22-23). Drugi primjer je Ivan Krstitelj, koji je već od majčine utrobe bio pun Duha Svetoga (Lk 1,15).

Vrlo često koristi se izraz da žena zače i rodi dijete. Nakon izraza zače i rodi najčešće slijedi ime djeteta, što bi moglo upućivati na to da su biblijski ljudi začetom čedu pridavali isti identitet kao i novorođenom djetetu. Imena djece uvijek su imala neko značenje. Katkad su se djeci nadijevala imena biljaka48 ili životinja49, imena koja su označavala neko svojstvo, vrlinu50, zanimanje51, a vrlo često djeca su dobivala teoforična imena.52 Nekima je Bog u trenutku objavljivanja začeća najavio djetetovo ime. Među njima su bili Izak, Salomon, Jošija, Ivan Krstitelj i Isus.

Osobito snažno odzvanja Ispovijed raskajana grešnika u kojemu stih: Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja (Ps 51,7) govori o razmišljanju da odrastao čovjek nosi u sebi neka svojstva koja je stekao začećem. Sličnu pjesničku figuru koristi psalmist u stihu: Eto, zlotvor zače nepravdu, otrudnje pakošću i podlost rodi (Ps 7,15). Vjerojatno nije riječ samo o stilskim figurama nego o promišljanju da je Svevišnji i samim imenom toga djeteta predodredio njegovu sudbinu. O tome progovaraju primjeri značenja imena Izaijina sina Maher Šalal Haš Baza (Brz grabež – hitar plijen), djece bludnice Gomere i proroka Hošeje (sinovi Jizreel = Bog će posijati i Ne-narod-moj; kći Nemila) i Marijina sina Isusa 48 49 50 51 52

Suzana – ljiljan; Tamara – palma.

Debora – pčela; Lajiš – lav.

Kaleb – hrabar; Mahraj – nagao.

Kajin – kovač; Luka – svjetlonoša.

Elizabeta – Bog je punina, savršenost; Mihael – tko je kao Bog?

49

Sadržaj PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

7

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Položaj djece u suvremenom društvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Brak, obitelj i porodica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Dijete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Roditeljstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Patrijarhalno društvo drevnoga Bliskog istoka . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Biblijska slika patrijarhalnog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Položaj djece na drevnome Bliskom istoku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Kontrola rađanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Obitelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Posvajanje djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Pravni položaj djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Zlostavljanje djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Smrtnost djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Igra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Odgoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Školovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Položaj djece u Bibliji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

13 13 14 15 16 18 22 28 28 29 31 31 33 34 36 36 37 39

BIBLIJA O DJECI I MLADIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

Začeće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Djeca od Boga naviještena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Trudnoća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Željkovana djeca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Porođaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Novorođenče . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Rođenje Isusovo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Prvorođenci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

47 51 53 54 56 58 59 60

153

Jedinac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Isus Nazarećanin, jedinac i Jedinorođenac . . . . . . . . . . . . . . .

Hvalospjevi posvećeni rođenju djeteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Blizanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Obrezanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Nadijevanje imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Dojenče . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Posvajanje djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Odrastanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Odgoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Vjerski odgoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Školovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sport . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Isusovo djetinjstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Žrtvovanje djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Zlostavljanje djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Djeca izbjeglice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Bolest djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Smrt nerođena djeteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Smrt rodilje i smrt novorođenčeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Smrt djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Odnos roditelja prema djeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Isusov odnos prema djeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

63 66 67 71 73 76 78 79 80 85 87 87 90 91 92 94 96 98 100 102 103 107 108

ZAVRŠNA PROMIŠLJANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Nekoć i danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Simbolika djece u Bibliji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Djetinja narav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Malenost i djeca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Vjera i poniznost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Božje očinstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Djeca obećanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Božje sinovstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . »Vidjet ćemo ga kao što jest.« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

113 113 117 117 119 120 122 123 124 125

154

PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Biblijske izreke o djeci i roditeljima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Put do mudrosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sirahovi odgojni savjeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Poniznost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Isusove izreke o djeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

127 127 129 130 131 132

LITER ATUR A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 POGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 Pristupačnost Božje riječi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 ŽIVOTOPIS AUTORICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151

155

1