Dani su čovjeka k’o oduljena sjena

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena - korice.indd 1

16.11.2023. 16:04:18

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 4

14.11.2023. 14:14:25

DANI SU ČOVJEKA K’O ODULJENA SJENA Zbornik radova u čast fra Ljudevita Antona Maračića

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 1

14.11.2023. 14:11:01

DANI SU ČOVJEKA K’O ODULJENA SJENA Zbornik radova u čast fra Ljudevita Antona Maračića Uredio: Ivan Armanda Recenzenti: dr. sc. Eldina Lovaš dr. sc. Daniel Patafta Lektura i korektura: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga Grafičko oblikovanje i priprema: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga Izdaju: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Marulićev trg 14, Zagreb Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, Sveti Duh 31, Zagreb Za nakladnike: Stjepan Brebrić Miljenko Hontić Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 400 ISBN 978-953-11-1827-9 (Kršćanska sadašnjost) ISBN 978-953-8043-31-4 (Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca) Tiskano u prosincu 2023.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001203798.

Copyright © Kršćanska sadašnjost d. o. o.

Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 2

14.11.2023. 14:14:25

DANI SU ČOVJEKA K'O ODULJENA SJENA __________________

ZBORNIK RADOVA U ČAST FRA LJUDEVITA ANTONA MARAČIĆA

UREDIO IVAN ARMANDA

Zagreb, 2023.

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 3

14.11.2023. 14:14:25

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 4

14.11.2023. 14:14:25

SADRŽAJ Psalmist o prolaznosti ................................................................................. 9 Ivan Armanda: Riječ urednika ............................................................................................. 11 fra Miljenko Hontić: Predgovor u povodu obilježavanja jubileja ........................................... 13 Stjepan Brebrić: Prigodno slovo suizdavača....................................................................... 15 msgr. Giorgio Lingua: A fra Lodovico, in ringraziamento .......................................................... 17 msgr. Giorgio Lingua: Pozdravno slovo Apostolskog nuncija ................................................... 19 Tuga Tarle: Dobri pastiri ................................................................................................ 21 VITAE FRAGMENTA - ŽIVOT I DJELO JUBILARCA dr. sc. Ivan Armanda: Biobibliografija fra Ljudevita Antona Maračića .................................... 25 dr. sc. Elvis Orbanić: Istarske teme u historiografskom opusu fra Ljudevita Antona Maračića ................................................................ 65 mr. sc. Tanja Maleš: Dva dijamantna jubilarca – Veritas i njegov drugi urednik ................. 75 DANI SU ^OVJEKA K’O ODULJENA SJENA

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 5

5

14.11.2023. 14:14:25

THESAURUM DIVERSITATIS - ZNANSTVENI RADOVI fra Hrvatin Gabrijel Jurišić: Svetost u Krčkoj, Porečkoj i Pulskoj biskupiji ........................................ 99 dr. sc. Milan Pelc: Arhitektura u znaku propovijedi i siromaštva .................................... 117 dr. sc. Tomislav Galović: Srednjovjekovna bratovština sv. Franje u Krku .................................. 137 mr. sc. Jakov Jelinčić: Novi prilog za istarske franjevačke teme ............................................. 157 Milan Gelo: Svetost i mudrost - Tumačenje svetosti u Bonaventurinim propovijedima na blagdane sv. Franje.................................................. 169 dr. sc. Franjo Velčić: Podrijetlo fra Tome Ilirika i njegovi tiskani radovi ............................. 195 mr. sc. Igor Horvat: Fra Giacomo Montanari i njegove duhovne vježbe ............................ 219 dr. sc. Lovorka Čoralić: Istrani u mletačkim prekomorskim konjaničkim postrojbama (Cavalleria Croati) u 18. stoljeću .............................................................. 237 dr. sc. Ivan Armanda: Fra Augustin Ceola i njegovi izvještaji o napadima francuske i talijanske ratne mornarice na Vis 1914. i 1915. godine ....................... 265 s. M. Estera Radičević: Suradnja Milosrdnih sestra Sv. Križa i braće franjevaca konventualaca .......................................................................................... 285 s. Marija Petra Vučemilo: Život i djelovanje školskih sestara franjevaka u samostanima franjevaca konventualaca ....................................................................... 303 Marjan Vogrin: Pridiga p. Marijana Gojkoška na ruševinah porušene minoritske cerkve sv. Petra in Pavla na Ptuju ......................................................... 351 dr. sc. Ivan Macut: Teološke teme u djelima filozofa Stjepana Zimmermanna................ 361

6

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 6

ZBORNIK RADOVA U ^AST FRA LJUDEVITA ANTONA MARA^I]A

14.11.2023. 14:14:26

dr. sc. Ivan Karlić — mag. theol. Antonio Musa: Teologija oslobođenja: doprinosi i granice........................................... 377 dr. sc. Josip Blažević: “Stalna na tom svijetu samo mijena jest.” ............................................ 405 Ljudevit Anton Maračić: Fragmenti o kleru u Premanturi ............................................................ 431 VOX AMICORUM - PRIJATELJSKI OGLEDI Anton Percan: Samostan i crkva sv. Franje u Puli ......................................................... 467 Andrej Bader: Tri Premanturska egzodusa ................................................................... 475 dr. sc. Raul Marsetič: Pula na kraju jedne epohe....................................................................... 503 Albino Crnobori: Premanturci i njihovi potomci u Zagrebu ............................................ 527 Miroslav Mišković: Mi, ča nas deboto njanke ni!!! Iliti: mi kojih gotovo više niti nema! .......................................................................................... 545 Želimir Mesarić: Susreti ........................................................................................................ 557 Stjepan Lice: Čudo na koje smo pozvani ..................................................................... 563 Bruno Monferrà: Pismo prijatelju – epistola de amicitia .................................................. 575 Ljudevit Maračić: Zahvalno slovo ......................................................................................... 593

DANI SU ^OVJEKA K’O ODULJENA SJENA

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 7

7

14.11.2023. 14:14:26

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 8

14.11.2023. 14:14:26

PSALMIST O PROLAZNOSTI Objavi mi, Gospode, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.

Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.

Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.

(PSALAM 39)

Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.

14 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!

15 Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!

(PSALAM 90)

(Jer) poput daška je čovjek, Dani njegovi kao sjena nestaju…

(PSALAM 144)

Moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

MOJI SU DANI K’O ODULJENA SJENA, a ja se, gle, sušim poput trave.

Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Gospodina.

(PSALAM 102)

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 9

14.11.2023. 14:14:26

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 10

14.11.2023. 14:14:26

RIJEČ UREDNIKA Dana 2. prosinca 2022. navršilo se 60 godina otkako je fra Ljudevit Anton Maračić zaređen za svećenika, a ove godine se 1. kolovoza navršava njegov 85. rođendan i u rujnu 65 godina otkako je napustio zavičaj i došao u sjemenište franjevaca konventualaca u Zagrebu. Zahvalni za njegovo svećeničko služenje te znanstveni i spisateljski rad, Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca i izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost odlučili su zbornikom radova obilježiti ove njegove obljetnice.

Pritom mi je, kao “idejnom začetniku” ovoga zbornika, povjeren posao okupljanja suradnika i uređivanja zbornika. Rado sam to prihvatio iz zahvalnosti prema svečaru, s kojim me veže iskreno prijateljstvo i ljubav prema crkvenoj povijesti, osobito povijesti franjevaca konventualaca u hrvatskim krajevima. Zbornik koji posvećujemo fra Ljudevitu Antonu Maračiću i predajemo zainteresiranoj javnosti, ima 27 priloga podijeljenih u tri cjeline. Osim toga, na početku zbornika su uvodni tekstovi urednika zbornika Ivana Armande, provincijskoga ministra fra Miljenka Hontića, direktora suizdavača Stjepana Brebrića i apostolskoga nuncija u Republici Hrvatskoj msgr. Giorgia Lingue te pjesnički pozdrav Tuge Tarle, a na kraju je svečarevo zahvalno slovo.

Prvi dio zbornika donosi tri članka o životu i radu fra Ljudevita Antona Maračića. Urednik zbornika donio je pregled Maračićeva života s osvrtom na njegov znanstveni i spisateljski rad te bibliografijom objavljenih radova, Elvis Orbanić osvrnuo se na istarske teme u svečarovu opusu, a Tanja Maleš na njegovo dugogodišnje uređivanje glasnika Veritas, smjestivši ga u kontekst šezdesetogodišnje povijesti te revije. U drugome, središnjem dijelu zbornika, šesnaest je znanstvenih radova s područja povijesti, teologije i filozofije. Pritom nam je istaknuti da se dio tih radova bavi Maračiću tematski i zavičajno bliskim pitanjima, naslanjajući se nerijetko na njegova istraživanja i produbljujući ih. Prvi u nizu radova sa svečaru zavičajnim istarskim i kvarnerskim temama članak je fra Hrvatina Gabrijela Jurišićima o svecima, blaženicima i Božjim ugodniciDANI SU ^OVJEKA K’O ODULJENA SJENA

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 11

11

14.11.2023. 14:14:26

Ivan ARMANDA

ma iz Krčke, Porečke i Pulske biskupije, dok se članak Lovorke Čoralić bavi Istranima u mletačkim prekomorskim konjaničkim postrojbama u 18. stoljeću. Radovi Milana Pelca o crkvi sv. Franje u Puli, Tomislava Galovića o srednjovjekovnoj krčkoj Bratovštini sv. Franje, Jakova Jelinčića o pulskim franjevačkim temama i Franje Velčića o fra Tomi Iliriku nisu samo dio svečaru zavičajnih tema, nego također zalaze na područje franjevačke povijesti kojoj je Maračić posvetio najveći dio svojih znanstvenih radova. Drugim riječima, ovi radovi su zavičajno i tematski bliski svečaru. U taj korpus ubrajaju se i radovi Ivana Armande o fra Augustinu Ceoli i fra Marjana Vogrina o fra Marjanu Gojkošeku te radovi milosrdne sestre sv. Križa M. Estere Radičević i školske sestre franjevke M. Petre Vučemilo o povezanosti i suradnji njihovih redovničkih zajednica s franjevcima konventualcima, pri čemu je neizbježan bio i spomen o suradnji tih redovnica sa samim svečarom. U korpus franjevačkih tema ubrajaju se i fra Milan Gelo radom o sv. Bonaventuri i fra Ivan Horvat radom o fra Giacomu Montanariju, no ovi radovi spadaju i u korpus onih s područja teologije i filozofije, gdje im se pridružuju fra Ivan Macut radom o Stjepanu Zimmermannu, fra Ivan Karlić i fra Antonio Musa radom o teologiji oslobođenja i fra Josip Blažević radom o prolaznosti kao tragu vremena u međureligijskom kontekstu. Na kraju ovoga dijela zbornika svečarov je članak o kleru u rodnoj mu Premanturi, uvrštenom u ovaj zbornik u znak njegove zahvalnosti prema rodnoj župi te svećenicima koji su u njoj djelovali ili su iz nje potekli. Treći dio zbornika donosi osam prijateljskih ogleda. Uz ponešto osobnih osvrta, Anton Percan, Andrej Bader, Raul Marsetič i Albino Crnobori esejističkim su prilozima produbili zavičajnu tematiku, Miroslav Mišković svojim ju je stihovima osobito obogatio, a Želimir Mesarić, Stjepan Lice i Bruno Monferrà su, ne bez emocija, pisali o susretima i suradnji sa svečarom.

Ugodna mi je dužnost zahvaliti svima koji su svojim radovima obogatili ovaj zbornik te onima koji su omogućili da on ugleda svjetlo dana.

Pritom posebno moramo istaknuti Hrvatsku provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca, uredništvo glasnika Veritas i izdavačku kuću Kršćanska sadašnjost. Izražavajući zahvalnost svima koji su doprinijeli objavljivanju ovog zbornika, ujedno u svoje i u njihovo ime čestitamo fra Ljudevitu Antonu Maračiću 60. obljetnicu svećeništva i 85. rođendan, uz neizostavni poklik: Ad multos annos! Na mnogo ljeta živjeli, Bogu služili i ljudima koristili!

Ivan Armanda 12

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 12

ZBORNIK RADOVA U ^AST FRA LJUDEVITA ANTONA MARA^I]A

14.11.2023. 14:14:26

PREDGOVOR U POVODU OBILJEŽAVANJA JUBILEJA “Živi čovjek je slava Božja na zemlji”, davno je napisao sv. Irenej, a upravo ta rečenica čini mi se vrlo prikladna u ovoj prigodi, kada želim napisati predgovor ovom djelu koje je pred nama. Vjerujem da je i sam gosp. dr. Ivan Armanda, urednik ovog zbornika, imao u svom naumu sličnu želju, tj. da između ostalog naglasi i ovu istinu koja se lijepo može iščitati i primijetiti u životu i stvaralaštvu fra Ljudevita Maračića. Radost mi je, što se kao provincijski ministar, u ovoj prigodi mogu osvrnuti na život i djelovanje svojeg subrata jubilarca i predšasnika u službi, koju je obnašao u čak tri mandata.

Puno bi se toga moglo reći za ovaj dijamantni jubilej, povodom kojeg izlazi ovaj zbornik. Zaista nije tako čest slučaj u životu jednog redovnika i svećenika doživjeti 60 godina misništva i 85. godina života i biti još uvijek vrlo aktivan i zauzet u služenju Bogu i braći ljudima. Kroz sve ovo vrijeme fra Ljudevit nije stajao skrštenih ruku, nego naprotiv, svojom je marljivošću i disciplinom očuvao zdravo tijelo i zdravi duh te za sobom ostavio bogati opus radova. Mnoge od njih možemo pronaći i u ovom zborniku, ali u njemu nalazimo i dosta drugih tema koje su obilježile život našeg jubilarca te ostavile svijetli trag u njegovim raznovrsnim aktivnostima. Osim toga, svaki prilog ovog zbornika na neki način osvjetljava jednu etapu njegova života ili neku posebnost vezanu uz neke njegove interesne aktivnosti. Naravno, tu su i prilozi koji sačinjavaju i opisuju onaj duhovni i materijalni „krajobraz“ iz kojeg je potekao i u kojem je djelovao naš jubilarac.

Promatrajući bogatu biografiju fra Ljudevita, može se reći da je zaista kao redovnik i svećenik od početka nastojao živjeti i djelovati Bogu na slavu i tako biti slava Božja na zemlji. Tome u prilog ide i njegovo “geslo” za mladu misu od 16. prosinca 1962., koju je slavio u Puli. Naime, tom prigodom je za svoj životni program uzeo rečenicu: “U miru i radosti služit ću Bogu svome”, parafrazirajući tako jedan redak iz psalma Svetog pisma. Naglasak ovog gesla bio je dakle na “služenju”, služenju prije DANI SU ^OVJEKA K’O ODULJENA SJENA

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 13

13

14.11.2023. 14:14:26

Miljenko HONTIĆ

svega Bogu, a zapravo Bogu se služi, služeći braći ljudima. Način pak tog služenja označavaju i opisuju one prve dvije riječi toga gesla, a to su; mir i radost. Doista, mir, koji je dar od Boga ili još važnija odlika koja je važna u čovjekovu životu a to je smirenost, iz koje onda proizlazi ona prava i trajna kršćanska radost, obilježili su cijeli put njegovog služenja, njegova ophođenja s ljudima i slavljenja i čašćenje Boga, sve do danas.

U fra Ljudevitovu bogatome i dugom životu već je bilo proslava i obilježavanja godišnjica te je tako još zanimljiviji izbor njegovog gesla za proslavu i obilježavanje 25. obljetnice, misništva, koju je slavio također u Puli 1997. Tada je za geslo uzeo citat Rabindranata Tagora: “Spavao sam i sanjao da je život radost. Probudio sam se i otkrio da je život služenje.

Htio sam služiti i upoznao da je služenje – radost.” Odabir ovog gesla očituje koliko se fra Ljudevit kao osoba doista razvijao i rastao u svojem svećeničkom i redovničkom pozivu. Ovim izborom gesla je posvjedočio da mir i radost iz prvog citata nisu samo stil ili način služenja nego je shvatio da je upravo samo služenje, kao takvo, prava radost koja dolazi od izvora radosti i svakog dobra – Svevišnjeg Boga.

Zato vjerujem da će ovaj zbornik poslužiti mnogima kao poticaj i ohrabrenje na njihovu životnom putu i pomoći im da i njihovi životi u svakodnevici budu svaki dan sve više radosna hvala Bogu, ili riječima sv. Ireneja, slava Božja na zemlji, te da odvažnije i spremnije u jednostavnosti i radosti služe Bogu i ljudima, što današnjem suvremenom čovjeku pomalo nedostaje.

Na kraju, koristim se ovom prilikom da našem dijamantnom jubilarcu fra Ljudevitu od srca čestitam njegovih 60 godina misništva i 85 godina života! Želim mu, u ime cijele naše redovničke zajednice i svoje osobno, da po zagovoru Bezgrešne Djevice Marije i našega Serafskog Oca Franje i dalje raste i napreduje u mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima. Ujedno mu iskreno zahvaljujem na svemu lijepom i plemenitom kroz ovih 85 godina života i 60 godina misništva, želeći da i dalje po primjeru sv. Oca Franje bude mlađoj braći, a i svima drugima, poticaj za radosno nasljedovanju stopa Krista Gospodina.

Ujedno zahvaljujem i svim sudionicima ovog zbornika na njihovu doprinosu u ostvarenju ovog djela, koje neka bude na slavu Božju i na korist braći i sestrama u Gospodinu! fra Miljenko Hontić, OFMConv. provincijalni ministar 14

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 14

ZBORNIK RADOVA U ^AST FRA LJUDEVITA ANTONA MARA^I]A

14.11.2023. 14:14:26

PRIGODNO SLOVO SUIZDAVAČA Kršćanska sadašnjost spremno je i rado prihvatila prijedlog redovničkoga subrata, prof. dr. sc. Ivana Karlića, OFM Conv., o sunakladničkoj suradnji s Hrvatskom provincijom sv. Jeronima franjevaca konventualaca u objavljivanju ovoga vrijednoga zbornika u čast slavljeniku o. Ljudevitu Antonu Maračiću.

Zbornik donosi obilje znanstvenih radova i drugih priloga, koji predstavljaju pravu lepezu teološkoga, duhovnoga, religioznoga, povijesno-crkvenoga, povijesno-franjevačkoga, povijesno-kulturnoga i povijesno-umjetničkoga stvaralaštva u novije doba od recentnih, a već priznatih i javnosti poznatih autora i pisaca. To je u tom pogledu ne samo iskaz poštovanja i zahvalnosti prema o. Ljudevitu, nego i novo zasebno obogaćenje našega hrvatskoga kršćanski nadahnutoga stvaralaštva univerzalne vrijednosti, koje kao da u sadašnjosti sabire retrospektive i perspektive kršćanske vjere, duha, znanja, mudrosti, ljepote i nadahnuća – sve samih obilježja izgovorene i zapisane riječi našega slavljenika.

O. Ljudevit Anton Maračić svojim je životom i radom obilježio jednu epohu u povijesnome hodu naše Crkve i naroda, neumorno istražujući povijesno radi aktualnosti sadašnjega i ispravnoga razvoja budućega. Već i time razumljiva je počašćenost s kojom se Kršćanska sadašnjost opravdano uključila u ovo sunakladničko djelo. No, postoje i one naizgled slabo vidljive spone koje povezuju Kršćansku sadašnjost i njegov plodan spisateljski i urednički rad na dobro naše Crkve i naroda, a koje su ipak čvrste i postojane tijekom minulih godina. O. Ljudevit dolazi iz istoga zavičaja, iz kojega je rodom i jedan od osnivača Kršćanske sadašnjosti, Josip Turčinović, koji će o ljudima toga dijela naše domovine zapisati: “Istarski Hrvat nije imao ni svog plemića ni svog građanina. Jedini skupni životni okvir bila mu je Crkva. Ona je njegovo doma, njegovo svuda i njegovo uvijek.”

Poput Turčinovića, i tolikih drugih Istrana, i o. Ljudevit je svoje kršćan-

DANI SU ^OVJEKA K’O ODULJENA SJENA

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 15

15

14.11.2023. 14:14:26

Stjepan BREBRIĆ

stvo i svoju crkvenost od zavičajne klice razvio u narodnu, zajedničku i opću baštinu kršćanske kulture novijega vremena na našim prostorima pa i šire. Snažna formacija, duhovna i intelektualna, koja je spretno povezala teološko, povijesno i književno, odrazila se na mnogim područjima njegova neposrednog angažmana u poslijekoncilskoj Crkvi, pa ne čudi da je o. Ljudevit i jedan od autora, suradnika i lektora nekih izdanja Kršćanske sadašnjosti, kao što je njegov trag prisutan i zamjetan gotovo u svim sferama hrvatskoga kršćanskoga literarnog stvaralaštva posljednjih desetljeća.

Pridružujući se čestitkama i dobrim željama tolikih ustanova i pojedinaca koji u osobi o. Ljudevita prepoznaju istinskoga navjestitelja Kristova evanđelja i širitelja zdrave kršćanske kulture u hrvatskome narodu, od srca mu čestitamo svećenički, redovnički i životni jubilej, u radosti i zahvalnosti. dr. sc. Stjepan Brebrić direktor i glavni urednik Kršćanske sadašnjosti

16

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 16

ZBORNIK RADOVA U ^AST FRA LJUDEVITA ANTONA MARA^I]A

14.11.2023. 14:14:26

A FRA LODOVICO, IN RINGRAZIAMENTO “La storia della mia vocazione sacerdotale? La conosce soprattutto Dio. Nel suo strato più profondo, ogni vocazione sacerdotale è un grande mistero, è un dono che supera infinitamente l'uomo. Ognuno di noi sacerdoti lo sperimenta chiaramente in tutta la sua vita. Di fronte alla grandezza di questo dono sentiamo quanto siamo ad esso inadeguati”.

Con queste parole, che possono essere sottoscritte da ogni sacerdote umile e sinceramente dedito al suo ministero di servizio a Dio e al prossimo, inizia il volume “Dono e mistero” che San Giovanni Paolo II ha pubblicato in occasione del suo Giubileo d’oro Sacerdotale. Sono le parole che mi sono venute in mente quando sono stato informato del Giubileo di diamante sacerdotale di fra Lodovico Maračić.

Ho avuto modo di incontrarlo e frequentarlo per poco tempo, ma subito ho potuto apprezzare la sua grande disponibilità (a oltre 80 anni ha avuto il coraggio di rimettersi in discussione e tornare con umiltà sul banco del Segretario), l’amore per la sua terra (come dimostra anche questa pubblicazione), e uno sguardo sereno che trasmette semplicità e pace tipicamente francescane.

Volentieri mi unisco al coro di coloro che hanno voluto celebrare questo 60° anniversario di ordinazione sacerdotale e rendere lode a Dio per questo suo figlio fedele. Chissà quante persone hanno potuto beneficiare della sua amicizia, della sua lungimirante guida, della sua paterna sapienza in tutti questi anni! Chissà quanti hanno cercato P. Lodovico per una parola di conforto, un incoraggiamento, una correzione o una benedizione! Dio solo li sa contare, perciò siano rese grazie al Padre che lo ha creato, al Figlio che lo ha redento, e allo Spirito Santo che lo ha chiamato.

DANI SU ^OVJEKA K’O ODULJENA SJENA

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 17

17

14.11.2023. 14:14:26

Giorgio LINGUA

Caro Padre, la Santissima Trinità ti conceda di vivere in pace questo ultimo percorso, in compagnia della Madre, che hai sempre amato e che aspetta di accoglierti in quel posto preparato per te fin dall’eternità!

Con la mia benedizione.

Zagabria, 21 marzo 2022, primo giorno di primavera! + Giorgio Lingua, Nunzio Apostolico

18

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 18

ZBORNIK RADOVA U ^AST FRA LJUDEVITA ANTONA MARA^I]A

14.11.2023. 14:14:26

POZDRAVNO SLOVO APOSTOLSKOG NUNCIJA “Povijest mojega svećeničkog zvanja? Ponajbolje je poznaje Bog. U svojem najdubljem sloju, svako je svećeničko zvanje veliko otajstvo, dar koji neograničeno nadilazi čovjeka. Svaki od nas svećenika jasno ga iskušava tijekom cijelog života. Pred veličinom ovog dara osjećamo koliko smo mu neprilagođeni.”

Ovim riječima, koje može potpisati svaki ponizni svećenik, iskreno odan svojem pozivu služenja Bogu i bližnjemu, počinje djelo “Dar i otajstvo” koje je sveti papa Ivan Pavao II. objavio u povodu svojega zlatnoga svećeničkog jubileja. Tih sam se riječi prisjetio kad sam doznao za dijamantni svećenički jubilej fra Ljudevita Maračića.

Imao sam prigodu susresti ga i biti s njime kroz malo vremena, ali sam brzo počeo cijeniti njegovu veliku raspoloživost (s više od osamdeset godina života dokazao je odvažnost staviti se na raspolaganje i ponizno se vratiti za stol tajnika), njegovu ljubav za svoju domovinu (kao što potvrđuje i ovo izdanje), kao i njegov vedri pogled koji odražava tipično franjevačku jednostavnost i smirenost.

Rado se pridružujem zboru onih koji su htjeli proslaviti ovu 60. obljetnicu svećeničkog ređenja i zahvaliti Bogu za toga vjernog sina. Tko samo može znati koliko je njih ovih proteklih godina nagrađeno njegovim prijateljstvom, njegovim dalekovidnim vodstvom, njegovom očinskom mudrošću! Tko zna koliko je njih kod o. Ljudevita potražilo riječ utjehe, ohrabrenja, popravka ili blagoslova! Bog jedini zna brojiti, stoga neka bude hvala Ocu koji ga je stvorio, Sinu koji ga je otkupio i Duhu Svetome koji ga je pozvao.

DANI SU ^OVJEKA K’O ODULJENA SJENA

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 19

19

14.11.2023. 14:14:26

Giorgio LINGUA

Dragi oče, Presveto Trojstvo neka ti udijeli da poživiš u miru ovu posljednju dionicu života, u društvu s Majkom, koju si uvijek ljubio i koja iščekuje da te smjesti na ono mjesto koje ti je pripravljeno od vječnosti!

Uz moj blagoslov.

Zagreb, 21. ožujka 2022., prvog dana proljeća + Giorgio Lingua, Apostolski nuncij

20

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 20

ZBORNIK RADOVA U ^AST FRA LJUDEVITA ANTONA MARA^I]A

14.11.2023. 14:14:26

DOBRI PASTIRI O kako je teško Božjem pastiru Noseći s Kristom križ na Goru Kad na njeg reže u svom nemiru Demonske sluge u jednom zboru.

Al on ne brine, jer Krista ljubi Svom dušom koju mu prinosi čisto, I nema straha nit vjeru gubi Hodeći hrabro za svojim Kristom.

O kako je malo takvih svjedoka Što muževno brane Kristova djela I spremnih na žrtvu, jer je duboka Njihova nada, ljubav i vjera.

I nema milosti veće i jače Od ljubavi koju po Kristu svjedoče.

Ni smrt ni kušnje ništa ne znače Pastirima koji u istini kroče.

Tuga Tarle

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 21

14.11.2023. 14:14:26

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 22

14.11.2023. 14:14:26

VITAE FRAGMENTA ŽIVOT I DJELO JUBILARCA

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 23

14.11.2023. 14:14:26

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 24

14.11.2023. 14:14:26

BIOBIBLIOGRAFIJA FRA LJUDEVITA ANTONA MARAČIĆA dr. sc. Ivan ARMANDA Leksikografski zavod “Miroslav Krleža” Frankopanska 26, 10000 Zagreb

UDK: 272-789.32Maračić, LJ. A. 272-9(497.57) Pregledni znanstveni rad

U radu se donosi pregled života, svećeničkog i redovničkog djelovanja te publicističkoga i znanstvenoga rada franjevca konventualca fra Ljudevita Antona Maračića.

Prvo se opisuje njegovo djetinjstvo, školovanje, studij, redovnička i svećenička formacija, a potom se govori o svećeničkim i redovničkim službama koje je vršio u Zagrebu, Rimu i Puli. Posebna pažnja posvećena je službama koje je vršio u svojoj redovničkoj zajednici i ulozi u razvoju današnje Hrvatske redovničke konferencije.

Potom se govori o njegovom publicističkom i znanstvenom radu s osobitim osvrtom na članke i djela s područja crkvene povijesti. Na kraju se donosi njegova bibliografija.

Ključne riječi: Ljudevit Anton Maračić, franjevci konventualci, Hrvatska redovnička konferencija, crkvena povijest, Istra, Kvarner.

Uvod Zbornik radova u čast redovniku i svećeniku, vjerskom piscu i crkvenom povjesničaru fra Ljudevitu Antonu Maračiću u povodu 60. obljetnice njegova svećeništva (2022.) i 85. rođendana (2023.) pruža nam prigodu za osvrt na njegov život i djelovanje. Bez pretenzije pisanja kritičkoga znanstvenoga rada, jer za to ovdje nije vrijeme ni mjesto, želimo ipak ukratko prikazati svečarev životni put, redovničke i svećeničke službe, sudjelovanje u životu redovništva u hrvatskim krajevima te njegov spisateljski i znanstveni rad. Pritom ćemo se poslužiti njegovim pisanim ra-

DANI SU ^OVJEKA K’O ODULJENA SJENA

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 25

25

14.11.2023. 14:14:26

Ivan ARMANDA

dovima, rukopisnim Autobiografskim fragmentima koje nam je ustupio (na čemu mu srdačno zahvaljujemo), prikazima i recenzijama njegovih djela, napisima o njemu i vijestima o njegovu životu i radu zabilježenima u glasilu Fraternitas. Na kraju rada donosimo popis fra Ljudevitovih samostalnih djela i izabranih članaka i napisa.

Djetinjstvo i mladost Anton (Antonio) Maračić rođen je 1. kolovoza 1938. u Premanturi kraj Pule, gdje su mu se roditelji 1934. vratili iz Malog Lošinja, nakon što su prethodno desetak godina živjeli i radili u Puli. Otac mu se zvao Giovanni (Krk, 1895. – Premantura, 1961.), a majka Tereza rođ. Mihovilović (Premantura, 1903. – Pula, 2003.). Obitelj se 1939. preselila u Pulu, odakle se ratne 1943. vratila u Premanturu. Tu ga je jedna talijanska učiteljica privatno poučavala te je tako završio prvi razred osnovne škole, a potom se 1945. s obitelji vratio u Puli i tu nastavio osnovnu školu, završivši drugi i treći razred na talijanskom jeziku, a četvrti na hrvatskom. U Puli je ministrirao u crkvi sv. Josipa, u kojoj su misu slavili talijanski franjevci konventualci. Privučen njihovim primjerom, razmišljao je o odlasku u njihovo sjemenište u Camposampieru kraj Padove, no ujesen 1947. ti su redovnici otišli u Italiju, a zamijenili su ih hrvatski franjevci konventualci. Anton je nastavio ministrirati kod njih do rujna 1948., kad ga je mama otpratila u njihovo sjemenište u Zagrebu, u samostanu na Svetom Duhu. Odatle je pohađao Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika na Šalati.1 U sjemeništu je službu magistra obavljao fra Pio Polonio, no o sjemeništarcima je uglavnom vodio brigu njegov zamjenik fra Vinko Vincek. Živjelo se skromno i siromašno što potvrđuju sljedeće fra Ljudevitove riječi: “Hrana nam je bila u duhu poratnog vremena, skromna i siromašna. Meso smo vidjeli jednom tjedno, a jaja na oko dobivali smo u strogo odijeljenim posudicama po jedno jaje svakome. (…) Bila je zdrava hrana, oskudna i ograničena, ali ipak dovoljna da ne odemo prazna želudca na počinak. (…) O centralnom grijanju tek smo nešto bili načuli da postoji. Nije ipak bilo hladno. Jedino su zahodi bili negrijani, pa se može zamisliti kako je bilo onome koji se morao dulje zadržati. A higijenski

1

Usp. Ljudevit Anton Maračić: Autobiografski fragmenti. Neki moji upisi, zapisi i popisi. Zagreb 2021., rukopis u vlasništvu autora, str. 2-7.

26

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 26

ZBORNIK RADOVA U ^AST FRA LJUDEVITA ANTONA MARA^I]A

14.11.2023. 14:14:26

Biobibliografija fra Ljudevita Antona Maračića

uvjeti nisu doista bili idealni. Na sve nas sjemeništarce, prve godine bilo nas je dvanaest, a potom sve više, da bi nas 1951. bilo čak 28 sjemeništaraca, dolazilo je svega dva toaleta i jedna kupaonica. O toploj se vodi moglo tek maštati. Kupanje je bilo samo jednom tjedno, po rasporedu od najviše pola sata po osobi. Takva su bila vremena.”2 Školujući se u takvim vremenima, Anton (u obitelji su ga zvali Tonin, što čine i sada njegovi najbliži i bliski mu prijatelji) završio je šest razreda gimnazija na Šalati, a potom je prekinuo školovanje zbog ulaska u novicijat. Redovničko odijelo odjenuo je 1. kolovoza 1954. u Zagrebu i tom prigodom uzeo redovničko ime fra Ljudevit. No, već u rujnu su novaci sa svojim magistrom fra Dionizijem Drnićem preselili u samostan u Cresu. Tu se fra Ljudevit brinuo za uređivanje kapelice te vodio sviranje i pjevanje u njoj i u samostanskoj crkvi, jer je u sjemeništu učio svirati klavir kod fra Tomislava Talana. Inače skladni i harmonični život sjemeništaraca pokušale su poremetiti komunističke vlasti naredivši da se novicijat raspusti, a novaci da se pošalju natrag svojim obiteljima.

No, magistar novaka fra Dionizije Drnić nije raspustio novicijat, prepustivši svakom novaku da sam odluči želi li se vratiti kući. Na sebe je preuzeo odgovornost za neizvršavanje ove naredbe komunističkih vlasti te platio zbog toga novčanu kaznu.3 Po isteku godine kušnje, fra Ljudevit je 2. kolovoza 1955. u Cresu položio prve redovničke zavjete, a doživotne je položio 4. listopada 1960. u Zagrebu. Poslije polaganja prvih zavjeta vratio se u Zagreb i nastavio školovanje u Srednjoj školi za spremanje svećenika Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Kaptolu. Tu je do 1957. završio sedmi i osmi razred gimnazije, a 1960. položio i maturu. U međuvremenu je od 1955. pohađao predavanja na zagrebačkom Bogoslovnom fakultetu. Studij je 1958. morao prekinuti zbog odsluženja obvezatnoga vojnog roka, koji je trajao dvije godine. Iz vojske se trebao vratiti 10. veljače 1960., no baš tog dana je u Krašiću preminuo kardinal Alojzije Stepinac pa mu je povratak u Zagreb odgođen za nekoliko dana, dok ne prođe kardinalov pogreb (makar mu nije bio priopćen taj razlog iznenadne odgode).4

2

Isto, str. 4-5.

3

Usp. Isto, 14-17.

4

Usp. Isto, str. 8-12, 21-25.

DANI SU ^OVJEKA K’O ODULJENA SJENA

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 27

27

14.11.2023. 14:14:26

Ivan ARMANDA

U Zagrebu je fra Ljudevit 1960. nastavio studij na Bogoslovnom fakultetu te diplomirao 1963. Te godine se upisao na Filozofski fakultet u Zagrebu te 1969. diplomirao jugoslavenske jezike i književnost i talijanski jezik. Za gimnazijskog školovanja i studija aktivno je sudjelovao u udruzi Vojske Bezgrešne. Uz brojne održane referate na sastancima tog društva, bio je 1952/53. školske godine predsjednik toga sjemenišnog društva, a istu je službu vršio i u istoimenom studentskom društvu od 1956. do 1958. godine i ponovno od 1960. do 1962. Za svećenika ga je 2. prosinca 1962. zaredio pomoćni zagrebački biskup msgr. Franjo Salis Seewis u samostanskoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu, a mladu misu proslavio je 16. prosinca u crkvi sv. Franje u Puli.5 Nekoliko dana pred svećeničko ređenje, fra Ljudevit je dobio majčino pismo iz Premanture, pisano 20. studenoga. Radost zbog sinovljeva svećeničkog ređenja, molitvena podrška, nježna majčinska ljubav i pouzdanje u Boga glavni su naglasci njezina pisma, a iskrenost i jednostavnost daju mu posebnu ljepotu. Stoga ovdje donosimo prijepis tog pisma, držeći to ne samo korisnim i poticajnim, nego također izrazom zahvalnosti majci koja sina predaje na službu Bogu i Bogu koji je fra Ljudevitu podario takvu majku: “Ljubljeni moj sine, Sada je šest sati ujutro. Svršila sam moj sat molitve i razmatranja. Centar mojih misli bio si Ti. A što bih drugo i mogla misliti? Razmišljala sam, kako je velika mudrost Božja i kako svojim putem vodi izabrane. Ti si, sine moj, izabran od moje djece da budeš sluga Božji. Ja sam Tebi dala tijelo, ali dušu Ti je stvorio Gospodin. Dakle, ja Tebi mogu biti najviše maćeha, ali majka, prava majka, Tebi je Bezgrešna, kojoj služiš već puno godina. Ja sam Tebe predala Njoj i zato nemam prava ništa tražiti od Tebe.

Još jedanaest dana pa ćeš primiti sv. red. Koliko godina već čekam taj dan, taj veliki i sveti dan. Moli se, dragi sine, da mi tog dana ne pukne srce od prevelike radosti.

Jer baš sada ne bih želila umrijeti. Imat ćeš potrebu još da Ti pomognem nositi križ.

Prigrlio si križ pa ćeš ga nositi do svoje smrti, a ja želim biti na Tvom križnom putu Šimun Cirinejac. Da, u teškim mukama i patnjama dovela sam Te do Golgote, a sada ću Ti pomoći u molitvi, i u svemu što bude od mene tražila Božja Providnost. Znaš, što želiš Ti, to želim i ja, a što želim ja, to hoćeš i Ti. To su: duše, duše, opet duše…

Da se preko spašenih duša dade slava Gospodinu.

5

Usp.: Augustin Kordić: 50 godina svećeničkog ređenja. Zagreb 2012., str. 27; Lj. A. Maračić: Autobiografski fragmenti, str. 12-14, 17-12, 27-28.

28

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 28

ZBORNIK RADOVA U ^AST FRA LJUDEVITA ANTONA MARA^I]A

14.11.2023. 14:14:26

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena.indd 4

14.11.2023. 14:14:25

Dani su čovjeka k'o oduljena sjena - korice.indd 1

16.11.2023. 16:04:18