Candor lucis aeternae. Sjaj vječnog svjetla (D-190)

Dokumenti 190

Papa Franjo

CANDOR LUCIS AETERNAE SJAJ VJEČNOG SVJETLA

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE PAPA FRANJO

CANDOR LUCIS AETERNAE SJAJ VJEČNOG SVJETLA

Dokumenti

190

Prijevod s talijanskoga: Tomislav Kasić Jezična lektura i korektura: Gordana Bašić Kedmenec Prijelom: Marijan Tkalec

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Izdaje se s dopuštenjem crkvenih vlasti.

Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978–953–11–1586–5 Tiskano u rujnu 2021.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001111659.

PAPA FRANJO

CANDOR LUCIS AETERNAE SJAJ VJEČNOG SVJETLA Apostolsko pismo o sedamstotoj godišnjici smrti Dantea Alighierija

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2021.

Naslov izvornika: Papa Francesco, Lettera apostolica Candor lucis aeternae Nel VII centenario della morte di Dante Alighieri © Libreria Editrice Vaticana, 2021. © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2021.

Sjaj vječnog Svjetla, Riječ Božja uzela je tijelo od Djevice Marije kad je ona na anđelov navještaj odgovorila »neka mi bude« (usp. Lk 1, 38). Dan na koji liturgija slavi ovo neizrecivo otajstvo osobito je važan za povijesni i književni slijed života vrhunskoga pjesnika Dantea Alighierija, proroka nade i svjedoka žeđi za beskonačnim utisnute u ljudsko srce. U ovoj prigodi želim se stoga i ja pridružiti brojnom skupu onih koji mu žele odati priznanje o sedamstotoj godišnjici smrti.

U Firenci je, naime, godina započinjala 25. ožujka, jer se računala ab Incarnatione (od utjelovljenja, nap. prev.). Taj se nadnevak, blizu proljetne ravnodnevice i Uskrsa, vezao i uz stvaranje svijeta i za otkupljenje koje je Krist ispunio na križu, početku novoga stvaranja.

Stoga nas taj dan, u svjetlu utjelovljene Riječi, poziva da razmatramo naum ljubavi koji je samo srce i izvor nadahnuća za Pjesnikovo najslavnije djelo, Božansku komediju, u čijem se posljednjem pjevanju događaj utjelovljenja spominje ovim slavnim stihovima sv. Bernarda: »Ljubav u tvojoj užga se utrobi, / tako da u ovom cvijetu s žara vrela / u vječitome miru klica probi« (Raj, XXXIII, 7-9).*1 *

Za citate iz Božanstvene komedije koristimo izdanje u prijevodu Mihovila Kombola i Mate Marasa, Globus media, 2004.

5

Već je u Čistilištu Dante prikazao prizor utjelovljenja, uklesan u kamenu hrid (X, 34-37.40-45).

Stoga u ovoj prigodi ne smije izostati glas Crkve koja se pridružuje jednoglasnom spomenu čovjeka i pjesnika Dantea Alighierija. On je puno bolje od mnogih drugih znao izraziti, ljepotom poezije, dubinu otajstva Boga i ljubavi. Njegova pjesma, uzvišeni izraz ljudskoga genija, plod je novoga i dubokoga nadahnuća, čega je Pjesnik bio svjestan kada o njoj govori ovako: »Ako li ikad ova pjesan sveta / u koju zemlja s nebom ruke stavi« (Raj, XXV, 1-2).

Ovim apostolskim pismom želim ujediniti svoj glas s glasovima mojih prethodnika koji su iskazali počast Pjesniku i slavili ga, osobito u prigodi godišnjica rođenja i smrti, i time ponovno na njega svratiti pozornost Crkve, svih vjernika, književnih stručnjaka, teologa, umjetnika. Podsjetit ću kratko na to što su rekli te se usredotočiti na pape prošloga stoljeća i njihove važnije dokumente.

1. Riječi rimskih prvosvećenika prošloga stoljeća o Danteu Alighieriju Prije stotinu godina, 1921., u prigodi šeststote godišnjice Pjesnikove smrti, Benedikt XV. izdao je encikliku1 1

6

In praeclara summorum (30. travnja 1921.): AAS 13 (1921.), 209-217.

u kojoj je sabrao riječi prethodnih papa, osobito Lava XIII. i Pija X., a Danteovu smrt komemorirao je i poticanjem radova na obnovi crkve sv. Petra Velikog u Ravenni, popularno nazvane svetoga Franje, u kojoj se slavio obred sprovoda i na čijem je groblju Pjesnik pokopan. Papa je, poštujući mnoge inicijative kojima se željelo svečano obilježiti tu prigodu, branio pravo Crkve, »koja mu je bila majka«, da predvodi te komemoracije, časteći »svojega« Dantea.2 Već u pismu nadbiskupu Ravenne mons. Pasqualeu Morgantiju, kojim je odobrio program proslava stogodišnjice, Benedikt XV. ovako je obrazložio svoje pristajanje: »Osim toga (a što je važnije), treba dodati i poseban razlog zbog kojeg držimo da njegovu slavnu godišnjicu treba slaviti sa zahvalnim sjećanjem i velikim sudjelovanjem naroda, jer je Alighieri naš. [...] Tko bi, naime, mogao zanijekati da je naš Dante hranio i jačao plamen genija i pjesničke krjeposti crpeći nadahnuće iz katoličke vjere, dotle da je u gotovo božanstvenoj pjesmi opjevao uzvišena otajstva vjere?«3 U povijesnom trenutku koji je bio obilježen osjećajima neprijateljstva prema Crkvi, papa je naglasio, u citiranoj enciklici, Pjesnikovu pripadnost Crkvi, »Danteovo prisno jedinstvo s ovom Petrovom katedrom«; štoviše, rekao je da je njegovo djelo, iako izraz »čudesne 2 3

Isto, 210.

Pismo Nobis, ad Catholicam (28. listopada 1914.): AAS 6 (1914.), 540.

7

veličine i oštrine njegove nadarenosti«, crpilo »snažan poticaj nadahnuća« upravo iz kršćanske vjere. Zbog toga, nastavlja Benedikt XV., »kod njega se ne treba diviti samo vrhunskoj uzvišenosti njegove nadarenosti nego i opširnosti tema koje je za svoj spjev crpio iz božanske religije«. Izricao mu je pohvalu, neizravno odgovarajući onima koji su nijekali ili kritizirali vjersku matricu njegova djela: »U Alighieriju diše ista pobožnost koja je u nama; njegova vjera poklapa se s našom. [...] Ovo mu je najveća pohvala: on je kršćanski pjesnik koji je s gotovo božanskim naglascima opjevao kršćanske ideale čiju je ljepotu i sjaj razmatrao svom svojom dušom.« Danteovo djelo – nastavlja papa – rječit je i valjan primjer koji »pokazuje koliko je krivo mišljenje da poštovanje uma i srca prema Bogu podrezuje krila darovitosti, a zapravo je potiču i uzvisuju«. Zbog toga, drži papa, »pouke koje nam je Dante ostavio u svim svojim djelima, ali osobito u svojemu trostrukom spjevu«, mogu poslužiti kao »vrlo vrijedna vodilja za ljude našega vremena«, a osobito za studente i učenjake, jer »on, sastavljajući svoj spjev, nije imao drugi cilj nego uzdići smrtnike iz stanja bijede, to jest grijeha, i voditi ih u stanje blaženosti, to jest božanske milosti«.

O sedamstotoj godišnjici rođenja, 1965., sv. Pavao VI. je u toj prigodi govorio i djelovao u više navrata.

Papa je 19. rujna darovao pozlaćeni križ da bi se obogatila crkvica u Ravenni u kojoj je Danteov grob, kojem je 8

36

SADRŽA J

1. Riječi rimskih prvosvećenika prošloga stoljeća o Danteu Alighieriju ..........................................................

2. Život Dantea Alighierija, paradigma ljudskoga stanja .......

3. Poslanje Pjesnika, proroka nade .................................

4. Dante, pjesnik ljudske čežnje .....................................

5. Pjesnik Božjega milosrđa i ljudske slobode ....................

6. Slika čovjeka u viđenju Boga .....................................

7. Tri žene u Komediji: Marija, Beatrice, Lucija ..................

8. Franjo, zaručnik Gospođe Siromaštvo ..........................

9. Primiti svjedočanstvo Dantea Alighierija .......................

6 15 19 22 23 26 28 30 32

37

Dokumenti 190

30 kn

ISBN 978-953-11-1586-5