Oeconomicae et pecuniariae quaestiones - Gospodarska i financijska pitanja (D-183)

Dokumenti 183 KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE DIKASTERIJ ZA PROMICANJE CJELOVITOGA LJUDSKOG RAZVOJA Oeconomicae et pecuniariae quaestiones GOSPODARSKA I FINANCIJSKA PITANJA

Kongregacija za nauk vjere Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja

OeCONOmICAe eT PeCuNIARIAe quAeSTIONeS GOSPODARSKA I FINANCIJSKA PITANJA KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

Dokumenti

183

Prijevod:

Slavko Antunović Stručna lektura:

Stjepan Baloban Lektura:

Katica Majdandžić-Stupac Korektura:

Gordana Bašić Kedmenec Prijelom:

Christian T. Belinc

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Izdaje se s dopuštenjem crkvenih vlasti.

Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1236-9 Tiskano u lipnju 2019.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001031625.

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE DIKASTERIJ ZA PROMICANJE CJELOVITOGA LJUDSKOG RAZVOJA

Oeconomicae et pecuniariae quaestiones GOSPODARSKA I FINANCIJSKA PITANJA Razmišljanja vezana uz etičKO rAZLUČIVANJE NEKIH ASPEKATA DANAŠNJEGA EKONOMSKO‑financijskog sustava

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2019.

Naslov izvornika: Congregazione per la dottrina della fede / Dicastero per il servizio dello sviluppo umano integrale, Oeconomicae et pecuniariae quaestiones.

Considerazioni per un discernimento etico circa alcuni aspetti dell’attuale sistema economico-finanziario © Libreria Editrice Vaticana, 2018. © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, 2019.

I. UVOD

1. Ekonomska i financijska pitanja danas privlače pozornost kao nikada prije zbog sve većeg utjecaja financijskih tržišta na materijalno blagostanje velikog dije­la čovječanstva. To zahtijeva, s jedne strane, primjerenu regulaciju njihovih dinamika tržišta, a, s druge strane, jasno etičko utemeljenje, koje osigurava postignutom blagostanju onu kvalitetu ljudskih odnosa koju ekonomski mehanizmi, sami po sebi, ne mogu postići. Zahtjev za tim etičkim utemeljenjem danas dolazi s više strana, a osobito od onih koji rade u ekonomsko­ ‑financijskom sustavu. Upravo na tome području nužnom se pokazuje povezanost između tehničkog znanja i ljudske mudrosti. Bez te sinteze, svaka ljudska aktivnost u konačnici se pogoršava. Ali može, tamo gdje ona postoji, potaknuti napredak prema cjelovitom i konkretnom blagostanju ljudske osobe.

2. Cjelovito unaprjeđenje svake osobe, svake ljudske zajednice i svih ljudi, krajnji je obzor onoga općeg dobra 5

koji si Crkva, kao »sveopći sakrament spasenja«1, postavlja kao zadatak koji treba ostvariti. U toj punini dobra, koja ima svoj izvor i krajnje ispunjenje u Bogu i u punini je objavljena u Isusu Kristu, u kojem se ostvaruje rekapitulacija svega (usp. Ef 1, 10), sastoji se krajnji cilj svakoga crkvenog djelovanja. To je dobro klica onoga Božjeg kraljevstva koje je Crkva pozvana naviještati i uspostavljati na svim područjima ljudskog poduzetništva 2 i poseban je plod one ljubavi koja se, kao glavni put crkvenog djelovanja, izražava također na društvenom, građanskom i političkom području. Ta »ljubav prema društvu i za­ uzimanje za opće dobro vrsni su oblici ljubavi, koji se ne tiču samo odnosâ među pojedincima nego i ’društvenih, ekonomskih i političkih odnosa (makrorazina)’. Zato je Crkva predložila svijetu ideal ’civilizacije ljubavi’.«3 Ljubav prema cjelovitom dobru, koja je neodvojiva od ljubavi prema istini, ključ je istinskog razvoja.

3. U težnji za postizanjem toga cilja nosi nas sigurnost

da u svim kulturama postoje mnoga zajednička etička stjecišta, koja su izraz zajedničke moralne mudrosti4, na 1

2 3

4

6

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dogmatska konstitucija Lumen gentium, 48.

Usp. isto, 5.

PAPA FRANJO, Enciklika Laudato si’ (24. svibnja 2015.), 231: AAS 107 (2015.), 937.

Usp. BENEDIKT XVI., Enciklika Caritas in veritate (29. lipnja 2009.), 59: AAS 101 (2009.), 694.

čijem se objektivnom redu temelji dostojanstvo osobe.

Na čvrstim i nedokučivim zasadama takvog poretka, kojeg rese jasna i zajednička načela, zasnivaju se temeljna prava i dužnosti ljudske osobe. Bez njih na poprištu povijesti na kraju prevladaju samovolja i zloporaba najmoćnijih. Taj etički poredak, ukorijenjen u mudrosti Boga Stvoritelja, nezaobilazan je, dakle, temelj za izgrađivanje društva dostojnog čovjeka koje se ravna pravim zakonima prožetim stvarnom pravednošću. To još više dolazi do izražaja kada ljudi, unatoč tomu što svim srcem teže dobru i istini, često podlegnu parcijalnim interesima, zloporabama i činjenju nepravdi koje zadaju teške patnje cijelome ljudskom rodu, a osobito najslabijima i najbespomoćnijima.

Upravo kako bi oslobodila područje ljudskoga djelovanja onoga moralnog nereda koji ga tako često muči, Crkva je svjesna da se među njezine glavne zadaće ubraja i ona da, s poniznom sigurnošću, doziva u pamet neka jasna etička načela. Oštroumno razlučivanje u tome smislu zahtijeva sam ljudski razum, koji na neizbrisiv način karakterizira svaku osobu. Naime sâm čovjek svojim razumom neprestano u istini i pravdi traži onaj čvrsti oslonac na koji će se osloniti u svojem djelovanju, predosjećajući da bi bez toga oslonca bio izgubljen.5 5

Usp. IVAN PAVAO II., Enciklika Fides et ratio (14. rujna 1998.), 98: AAS 91 (1999.), 81.

7

4. Ta pravilna usmjerenost razuma nikada ne smije biti odsutna iz bilo kojeg područja ljudskog djelovanja.

Iz toga slijedi da ne postoji područje ljudskog djelovanja koje može legitimno tražiti da bude izvan ili da bude potpuno zatvoreno za etiku utemeljenu na slobodi, istini, pravdi i solidarnosti.6 To vrijedi i za ona područja u kojima se primjenjuju politički i ekonomski zakoni: »Danas, u cilju općeg dobra, postoji prijeka potreba da politika i ekonomija stupe u iskren dijalog u službi života, osobito ljudskog života.«7 Svaka ljudska aktivnost, naime, pozvana je donositi plod, velikodušno i pravedno koristeći darove koje Bog po svome izvornome naumu daje na raspolaganje svima, razvijajući s revnim povjerenjem ono sjeme dobrote ugrađeno u sav stvoreni svijet kao obećanje plodnosti. Taj poziv ima trajnu vrijednost za ljudsku slobodu, premda je grijeh uvijek spreman onemogućiti izvorni Božji naum.

Zbog toga Bog izlazi ususret čovjeku u Isusu Kristu.

Uključujući nas u čudesan događaj njegova uskrsnuća, On »ne otkupljuje samo pojedinu osobu, već također društvene odnose među ljudima«8 i zauzima se za novi 6

7 8

8

Usp. MEĐUNARODNA TEOLOŠKA KOMISIJA, U potrazi za univerzalnom etikom: novi pogled na prirodni zakon (Alla ricerca di un’etica universale: nuovo sguardo sulla legge naturale), 87, Vatikan, 2009., 86.

PAPA FRANJO, Enciklika Laudato si’, 189: AAS 107 (2015.), 922.

ISTI, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium (24. studenoga 2013.), 178: AAS 105 (2013.), 1094.

poredak društvenih odnosa, utemeljenih na Istini i Ljubavi, koji je kvasac za preobrazbu povijesti. Na taj način on anticipira u vremenu ono kraljevstvo nebesko koje je došao navijestiti i u koje je došao uvesti svojom osobom.

5. Iako se cjelokupno ekonomsko blagostanje zasi-

gurno povećalo u drugoj polovini 20. stoljeća, u razmjerima i brzinom koji nikad prije u povijesti nisu zabilježeni, treba ipak reći da su istodobno porasle nejednakosti među različitim zemljama i unutar njih samih.9 K tome, broj ljudi koji žive u uvjetima krajnjeg siromaštva i dalje je golem.

Nedavna financijska kriza mogla je biti prilika za razvoj nove ekonomije, u kojoj će se pridavati veća pozornost etičkim načelima, kao i za novu regulaciju financijske djelatnosti kojom bi se neutralizirale njezine grabežljive i špekulantske tendencije i prepoznala njezina vrijednost služenja realnoj ekonomiji. Iako su, na različitim razinama, poduzeti mnogi pozitivni napori, koje valja priznati i cijeniti, izostao je odgovor koji bi doveo do preispitivanja onih zastarjelih kriterija koji na-

9

Usp. PAPINSKO VIJEĆE »PRAVDA I MIR«, Za reformu međunarodnoga financijskog i monetarnog sustava u perspektivi javnog autoriteta s univerzalnom nadležnošću. Nota (Nota per una riforma del sistema finanziario e monetario internazionale nella prospettiva di un’autorità pubblica a competenza universale), 1: L’Osservatore Romano, 24.–25. listopada 2011., 6.

9

stavljaju vladati svijetom.10 Naprotiv, odgovor na tu krizu katkad se čini kao povratak vrhuncima kratkovidnoga egoizma ograničenog na uske okvire, koji, ne mareći za opće dobro, isključuje iz svojih obzora brigu ne samo za stvaranje već i za širenje bogatstava te uklanjanje nejednakosti, o čemu se danas tako često govori na deklarativnoj razini.

6. Na kocki je istinska dobrobit većeg dijela muškaraca i žena našeg planeta koji su u opasnosti da budu »stavljeni na rub društva i isključeni«11 iz razvoja i istinskog blagostanja, dok neke manjinske skupine, ravnodušne na stanje u kojem se nalazi većina, iskorištavaju i čuvaju samo za sebe znatna sredstva i bogatstvo. Stoga je kucnuo čas da krenemo putem povratka onome što je izvorno ljudsko, da proširimo horizonte uma i srca, da iskreno prepoznamo ono što od nas zahtijevaju istina i dobro i bez čega je svaki društveni, politički i ekonomski sustav, dugoročno gledano, osuđen na propast, neuspjeh i urušavanje. Sve je jasnije da se sebičnost u konačnici ne isplati, a zbog nje svi plaćaju visoku cijenu; stoga, ako želimo pravo blagostanje za ljude, »novac mora služiti, a ne vladati!«12.

10

11

12

10

Usp. PAPA FRANJO, Enciklika Laudato si’, 189: AAS 107 (2015.), 922.

ISTI, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 53: AAS 105 (2013.), 1042.

Isto, 58: AAS 105 (2013.), 1044.

U vezi s tim, stručne i odgovorne osobe imaju dužnost izraditi nove oblike ekonomije i financija, s pravilima i propisima usmjerenim na unaprjeđenje općeg dobra i poštivanje ljudskog dostojanstva, na sigurnom tlu koje pruža socijalni nauk Crkve. Ovim dokumentom, Kongregacija za nauk vjere, čija se nadležnost proteže također na pitanja moralne naravi, u suradnji s Dikasterijem za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, želi pružiti neka temeljna promišljanja i pojašnjenja u prilog takvom napretku i razvoju te obrani ljudskog dostojanstva.13 Napose se osjeća potreba da se ponudi etičko razmišljanje o određenim aspektima financijske intermedijacije, koja, svaki put kada je bila lišena odgovarajućih antropoloških i moralnih temelja, ne samo da je iznjedrila očigledne zloporabe i nepravde već se pokazalo da može stvoriti i sustavne i globalne krize. Riječ je o jednom razlučivanju koje se nudi svim muškarcima i ženama dobre volje.

13

Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Deklaracija Dignitatis humanae, 14.

11

Dokumenti 183

30 kn

ISBN 978-953-11-1236-9

9

789531

112369