Charles de Foucauld. Stopama Isusa iz Nazareta

Isusova mala sestra Annie CHARLES DE FOUCAULD Stopama Isusa iz Nazareta

LIKOVI 54

Prijevod: m. s. Vesna Zovkić Lektura: Željka Mihljević Korektura: Gordana Bašić Kedmenec Grafičko uređenje i opre­ma: Christian T. Belinc

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Og grafika d. o. o.

Naklada: 1000 ISBN 978­‑953­‑11­‑1552-0 Tiskano u siječnju 2022.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižni­ ce u Zagrebu pod brojem 001121680.

Isusova mala sestra Annie

CHARLES DE FOUCAULD Stopama Isusa iz Nazareta

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2022.

Naslov izvornika: Petite sœur Annie de Jésus, Charles de Foucauld. Sur les pas de Jésus de Nazareth © Nouvelle Cité 2001., Domaine d’Arny, 91680 Bruyères-le-Châtel © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2022.

PREDGOVOR

Charles de Foucauld posljednjih godina u Francuskoj iznova po­ buđuje veliku pozornost koja proizlazi iz ozbiljnog proučavanja i objavljenih radova koji njegovu osobnost i njegovu poruku ot­ krivaju u novom svjetlu. Možda iznenađuje činjenica da za svog života nije imao učenika, ali njegov utjecaj nakon smrti ne jenja­ va. Mnogobrojni svećenici, redovnici i laici iz svih sredina i rasa uz Charlesa de Foucaulda pronašli su milost duhovne obnove.

Knjiga sestre Annie, koju predstavljam s velikom radošću, može se kušati u malim gutljajima, poput dobre čaše vina, a njezina neprocjenjiva vrijednost leži u tome što je pristupačna svima. Polazeći od biografskih podataka knjiga prikazuje du­ hovni put onoga koji je, prema mišljenju njegova duhovnika oca Huvelina, »religiju pretvorio u ljubav«.

Cijeli njegov život doista je bio djelo ljubavi: Čim sam povjerovao da postoji Bog, shvatio sam da ne mogu ništa drugo, nego živjeti samo za njega. Isusa je ljubio žarkom ljubavlju. A budući da je u svakom čovjeku vidio Isusa, osobito u najsiromašnijim, najnapuštenijim, ljubio ih je s dubokom poniznošću i poštova­ njem, odano i nježno.

5

Ivan Pavao II. ubrojio je Charlesa de Foucaulda među »one koji su svjetlom i snagom Duha imali vrlo veliki utjecaj na sve­ ukupni život Crkve«.

Danas, kada je Crkva službeno priznala njegove herojske kreposti i kada je u procesu beatifikacije učinjen odlučujući, sasvim opravdani korak naprijed, važno je da osobito mlađim generacijama pružimo novu mogućnost za upoznavanje izvan­ redne osobnosti Isusova brata Karla u svom njegovu bogatstvu.

I ne samo da mogu otkriti vjerodostojnog svjedoka evanđelja nego mogu i krenuti njegovim putem nasljedovanja privučeni Isusom iz Nazareta, žarkom ljubavlju prema euharistiji i poni­ znim bratskim i prijateljskim odnosima sa svima, posebno naj­ napuštenijima.

Nije bez razloga Pavao VI. stavio ime de Foucaulda u svoju encikliku Populorum progressio predstavljajući ga kao »sveop­ ćeg brata«. U novome mileniju, zahvaljujući i ovoj dragocjenoj knjižici koju imate u rukama, brat Karlo će i nadalje pomagati svima koji mu se približe kako bi uzmogli »u svakom čovjeku iznad svega vidjeti brata, dijete Božje, dušu otkupljenu krvlju Isusovom, dušu koju trebamo ljubiti kao samog sebe« (pismo Josephu Hoursu, 3. svibnja 1912.).

Po završetku ovoga meditativnog štiva, čitatelj će se složiti sa mnom da ova omanja knjiga može pridonijeti tome da pro­ ročki glas brata Karla nikada ne utihne.

Ova knjiga isto tako može pomoći da se prevlada ono o čemu je već 1951. godine govorio mons. Divo Barsotti kada je re­ kao kako ima dojam »da se Charlesu de Foucauldu više divimo nego što ga poznajemo«, a i ono što se o njemu zna, uglavnom se temelji na površnom poznavanju, ako ne i na pogrešnim pretpostavkama.

6

Zasigurno je da brat Karlo nije želio postati poznata oso­ ba. Naprotiv, bez ikakvog pretvaranja, uvijek se stavljao na po‑ sljednje mjesto živeći skrovitim evanđeoskim životom. U stoljeću koje obilježavaju veliki projekti, svjetski ratovi i pretjerani luk­ suz, de Foucauld bira siromašna sredstva, ciljeve bez ambicija i skroviti život vjere i ljubavi koji može izazvati privlačnost spo­ sobnu da protrese ovu zavodljivu klimu prosječnosti i površno­ sti, koja izgleda da se danas nameće na mnogim mjestima i na svim društvenim razinama.

Na početku trećeg milenija brat Karlo čuva otvorenim put kontemplacije i molitve koje su prijeko potrebne za vjerodo­ stojan kršćanski život, utirući tako novi put za evangelizaciju na način koji neće biti trijumfalistički, nego ponizan, srdačan, jednostavan i bratski: »biti apostol sa svima bez iznimke, do­ brotom, nježnošću, bratskom ljubavlju… poniznošću i blago­ šću« (pismo Josephu Hoursu, 3. svibnja 1912.).

Jer Kristu nisu potrebni oni koji mu se dive, niti sentimen­ talne pristaše, nego učenici.

Dana 24. travnja 2001., na dan priznanja herojskih kreposti Charlesa de Foucaulda José kardinal SARAIVA MARTINS, prefekt Kongregacije za kauze svetaca

7

UVOD

Charles de Foucauld (brat Karlo) rođen je u Strasbourgu 1858. godine. Duboko ranjeno dijete koje s nepunih šest godina ostaje bez oca i majke.

Tijekom problematične mladosti gubi vjeru i možda iz že­ lje da zatomi svoju tjeskobu, Karlo se predaje lagodnom i neure­ dnom životu.

Kao časnik u dvadeset i drugoj godini poslan je u Alžir. Na­ kon dvije godine napušta vojsku i kreće u rizično istraživanje Maroka. Duboka vjera muslimana pobudila je u njemu pitanje: Postoji li Bog? Po povratku u Francusku, dirnut srdačnim i diskretnim gostoprimstvom svoje obitelji duboke kršćanske vjere, počinje si postavljati pitanja i providnosno susreće svećenika Huvelina, koji će mu postati otac i prijatelj. Karlo se obratio koncem listo­ pada 1886. u dvadeset i osmoj godini.

Od tog trenutka sav svoj život želi predati Bogu. Tijekom hodočašća u Svetoj zemlji otkriva lice Isusa iz Nazareta; obu­ zet njime, želi ga slijediti i ići njegovim stopama. Sedam godina provest će u trapističkom samostanu, zatim četiri godine u Na­ 9

zaretu kao eremit pri samostanu sestara klarisa. S vremenom će shvatiti da slijediti Isusa, ljubiti ga svim srcem, znači poput njega biti blizu onima koji su daleko, najnapuštenijima.

Nakon svećeničkog ređenja 1901. odlazi u Saharu, najprije u Beni Abbès, zatim u Tamanrasset gdje jednostavno pokušava biti prijatelj i brat pustinjskih nomada, uči njihov jezik i upo­ znaje njihovu kulturu. Ne ide za tim da ih obraća, nego da ih ljubi, čitavim svojim životom želi izvikivati evanđelje.

Prvog prosinca 1916. ubijen je u Hoggaru za vrijeme Prvoga svjetskog rata, zato što je htio do kraja ostati sa svojim prijate­ ljima.

Postoje već brojni životopisi toga Božjeg čovjeka koji je tisu­ ćama sljedbenika pokazao istinski put evanđelja.

Ova knjiga, nastala na izvadcima iz njegovih rukopisa, predstavlja kratki uvod u njegovu duhovnost. Pisana je s na­ mjerom da čitatelja potakne na prisnije druženje s onim koji je uzeo ime Isusov brat Karlo.

Evo što je napisao svojemu prijatelju iz djetinjstva koji je ostao agnostik: Nasljedovanje je neodvojivo od ljubavi [...] Ovo je tajna mog ži‑ vota: moje srce zauvijek pripada tom Isusu iz Nazareta, razapetom prije tisuću i devetsto godina i ja provodim svoj život u nastojanju da idem njegovim stopama, koliko mi to moja slabost dopušta.1

1

10

Lettres à un ami de lycée (Pisma prijatelju iz gimnazije), Nouvelle Cité, 1982., str. 159.

Poruka brata Karla nikoga ne ostavlja ravnodušnim zato što nas njegov život i njegovi spisi neumorno vode Isusu i nje­ govoj Riječi.

Neka i nas privuče stopama Isusa iz Nazareta, njegova »Ljubljenog Brata i Gospodina«.

Isusova mala sestra Annie

11

II.

ZANESEN ISUSOM IZ NAZARETA

Zadivljen Utjelovljenjem Karlo je vjerojatno 1888. godine za vrijeme propovijedi oca Huvelina čuo jednu rečenicu koja će mu se, kako kaže, duboko urezati u dušu.

Isus je do te mjere zauzeo posljednje mjesto da mu ga nikada nitko nije mogao oduzeti...

Nekako u isto vrijeme, koncem 1888. godine, otac Huve­ lin mu predlaže odlazak na hodočašće u Svetu zemlju. Zašto?

Možda zato što osjeća da je taj istraživač čovjek terena i da mu je potrebno, prije nego što razumom produbi svoju vjeru, da je na neki način vidi, osjeti... Upravo to će se i dogoditi: ovdje, na mjestu Utjelovljenja, brat Karlo je potresen otkrićem tako konkretne stvarnosti: kao da je, poput svetog Ivana, gotovo vi­ dio svojim očima, dotaknuo svojim rukama do koje mjere nas je Bog ljubio... do koje mjere je postao jedan od nas... siromah među siromasima.

35

U Palestinu stiže u prosincu, za Božić odlazi najprije u Be­ tlehem gdje mu se maleno dijete iz jaslica daruje u svojoj slabo­ sti i siromaštvu: Nakon Božića 1888. provedenog u Betlehemu, mise ponoćke i svete pričesti u špilji rođenja, nakon dva ili tri dana vratio sam se u Jeruzalem; osjetio sam neizrecivo blaženstvo moleći u toj špilji koja je odzvanjala Isusovim, Marijinim i Josipo‑ vim glasom i u kojoj sam bio tako blizu njih... A onda, nakon sat vremena hoda, preda mnom je stajala kupola crkve svetog Groba, Kalvarija, Maslinska gora. Htio – ne htio, trebao sam preusmijeriti misli i naći se podno Križa.28 Poslije nekoliko dana, početkom siječnja, dolazi u Nazaret gdje otkriva, kako piše svojem bratiću, ponizni i skroviti život bo‑ žanskog radnika iz Nazareta.29 To je presudni šok koji u njegovu srcu odzvanja kao po­ ziv, to je istinsko buđenje njegova zvanja koje će se očitovati sve snažnijom čežnjom. Sedam godina poslije, u vrijeme kada na­ pušta trapistički samostan, napisat će: Čeznem za onim životom koji tražim već više od sedam go‑ dina, koji sam osjetio, naslutio hodajući ulicama Nazareta kojima je u poniznosti i skrovitosti hodao naš Gospodin, siro‑ mašni radnik.30

28

29 30

36

Pismo ocu Jeromu, 21. prosinca 1896., Cette chère dernière place. Lettres à mes frères de la Trappe (To drago posljednje mjesto. Pisma mojoj braći trapistima), Cerf, 1991., str. 147­‑148.

Pismo L. de Foucauldu, 12. travnja 1897.

Lettres à Mme de Bondy, 24. lipnja 1896., nav. dj., str. 60.

Mjesta u kojima je živio Charles de Foucauld

Put je zadobio smjer: Karlo je obuzet otajstvom Božje poni­ znosti koje će razmatrati tijekom cijelog života.

U meditaciji o Isusovu rođenju 6. studenog 1897. godine piše: Utjelovljenje ima svoj izvor u Božjoj dobroti, ali prije svega sto‑ ji nešto posebno, nešto tako zadivljujuće, tako neizrecivo, tako čudesno da blista poput veličanstvenog znaka: beskrajna po‑ niznost koja se nalazi u tom otajstvu... Bog, bitak, beskonač‑ ni, savršeni, svemoćni Stvoritelj, Gospodar svega postaje čovje‑ kom, uzima ljudsku dušu i tijelo, pojavljuje se na zemlji kao čovjek i kao posljednji od svih […] Za mene to znači da trebam uvijek tražiti posljednje od posljednjih mjesta, kako bih bio isto tako malen kao i moj Gospodin, da budem s njim, da idem njegovim stopama, korak po korak, kao vjerni sluga, vjerni učenik,[…] da živim s mojim Bogom koji je tako proživio cijeli život, dajući mi primjer svojim životom.31 I nastavlja: »Siđe s njima u Nazaret i bijaše im poslušan.« Sišao si s nji‑ ma da živiš njihovim životom, životom siromašnih radnika koji žive od svojega rada... u Nazaret.32 Govoriti o Isusovu životu u Nazaretu koristeći riječi »po­ sljednje mjesto« i »poniženje« može izgledati pretjerano. Karlo je vjerojatno pod utjecajem svog vremena, osobito pod utjeca­ jem svoje sredine u kojoj je fizički rad dosta prezren. Osim toga,

31 32

38

La dernière place, nav. dj., str. 50 i 53.

Isto, str. 54.

Nazaret koji je u to vrijeme bio pod turskom vlašću, morao je izgledati prilično bijedno u očima putnika koji dolazi iz Pariza.

Ali možda bi trebalo ići malo dublje i sjetiti se da je on prije toga prošao kroz Betlehem, nakon toga kroz Jeruzalem i kako je zapravo potresen otkrićem da je Isus izabrao i živio život siro­ maha od svojeg rođenja sve do svoje smrti. Iz toga će crpiti na­ dahnuće tijekom cijelog života, kao u ovoj meditaciji napisanoj u lipnju 1916. u Tamanrassetu: »Siđe s njima u Nazaret.« Cijeloga života samo je silazio: siđe utjelovljenjem, siđe kao malo dijete, siđe u poslušnosti, siđe po‑ stajući siromašan, ostavljen, protjeran, prezren, mučen, stav‑ ljajući se uvijek na posljednje mjesto.33 Ovo je najbitnija intuicija Karlove vjere koja se u svojoj biti podudara sa samim središtem kršćanske objave. Nemi­ novno pomislimo na Slugu iz knjige proroka Izaije koji se tako često spominje u navještaju prvih apostola ili na svetog Pavla koji također govori o Sluzi u hvalospjevu iz Poslanice Filipljanima.

Put učenika Hodočašće u Svetu zemlju zapravo je zanesenost Isusovim li­ cem; daleko više od događaja koji se zbio u vremenu, bio je to poziv, buđenje duboke unutarnje snage koja će se očitovati tije­ kom cijelog života.

33

Voyageur dans la nuit (Putnik u noći), Nouvelle Cité, 1979., str. 208.

39

SADRŽAJ

Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Kratka kronologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 I. Godine bez vjere i put obraćenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Djetinjstvo i mladost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Putovi obraćenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Povratak izgubljenog sina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 II. Zanesen Isusom iz Nazareta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Zadivljen Utjelovljenjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Put učenika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 III. Od Nazareta do Beni Abbèsa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 Eremit u Nazaretu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 Gozba za siromahe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 »Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće…« . . . . . . . . 59 139

IV. Bratska prisutnost usred Sahare . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Zov Hoggara: treba li opet otići? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Pristupačan i malen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Apostolat prijateljstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

73 73 80 84

V. Suobličen Isusu sve do smrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Jedini Uzor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Ratne godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Darovati svoj život iz ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 U svoje vrijeme donijet ćeš rod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Rukopis pisma na francuskom brata Karla ocu Huvelinu od 13. srpnja 1905. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 Prijevod pisma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 Pogovor hrvatskom izdanju Privlačna aktualnost Charlesa de Foucaulda . . . . . . . . 123

140