Asirska Crkva Istoka

EKUMENA Svezak 47

Recenzenti: doc. dr. sc. Danijel Patafta doc. dr. sc. Antun Japundžić Lektura: Zvonko Benković Korektura: Marijana Jakovljević Prijelom i oprema: Marijan Tkalec

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić © Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, 2020.

Tisak: Tiskara Zelina d.d., Sveti Ivan Zelina Naklada: 300 ISBN 978-953-11-1227-7 Tiskano u siječnju 2020.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001051908.

2

IVAN MACUT

Asirska Crkva Istoka Povijest – doktrina – ekumenizam s Katoličkom Crkvom

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2020.

3

4

PREDGOVOR

Svima, koji su malo studirali povijest Crkve, a posebno ekumenske odnose među Crkvama, dobro je poznato koliku različitost i bogatstvo u sebi sadrži pojam kršćanski Istok, koji u sebi njeguje mnoštvo bliskih i različitih zajednica kako po teološkom nauku, tako i po ustrojstvu, razvoju, duhovnosti, liturgiji i sl.

Autoru ove knjige je to itekako dobro poznato. On je izdvojio jednu od tih zajednica kršćanskog Istoka koju pobliže predstavlja u ovoj vrijednoj knjizi. Složenost te zajednice dolazi do izražaja već po različitim nazivima. Riječ je o Asirskoj Crkvi Istoka ili s punim nazivom: Sveta apostolska Asirska Crkva Istoka, koja sebe sama smatra Crkvom mučenika, a koju su neki nazivali nestorijanska. Riječ je o Crkvi koja priznaje dva prva opća crkvena sabora (Niceju, 325., i Prvi carigradski, 381.), te koja je zbog nesporazuma o nekim vjerskim definicijama sabora u Efezu 431. i Kalcedonu 451. godine pošla vlastitim putom, naročito u Asiriji, Babiloniji (Mezopotamiji), Perzijskom Carstvu, a danas i po Americi i cijelom svijetu. Asirska Crkva Istoka imala je svoje zvjezdane i zemljane, svoje slavne i tamne povijesne tre5

nutke. Održali su se usprkos mnogim vjerskim i carskim progonima. Vjerski i teološki plivali su između osuđenog monofizitizma i nestorijanizma, između dva kalendara (do 1964. godine služili su se julijanskim, a danas gregorijanskim). Ovu Crkvu posebno karakterizira snažno misijsko djelovanje kojim su u davna vremena doprli do Indije, Kine i Mongolije.

Na stranicama ove knjige autor predstavlja ovu Crkvu u povijesnom, teološko-doktrinarnom, vjersko-duhovnom i ekumenskom smislu. Nama je ovo prilika istinoljubivo i dobronamjerno, bolje i dublje upoznati ovu Crkvu s kojom je u zadnje vrijeme Katolička Crkva ostvarila iznimno ekumensko približavanje, posebice dokumentom Zajedničke kristološke izjave, koja od 1994. godine svjedoči istu vjeru u Isusa Krista kao pravoga Boga i pravoga čovjeka, bez miješanja i promjena, bez dijeljenja i razdvajanja, izraženu različitim teološkim izričajima koji se ne suprotstavljaju, nego nadopunjuju. Teološka baština Asirske Crkve Istoka je stvarana na izrazitim semitskim i asirskim nasadima izvan rimske i grčke kulture pa je različitost teoloških izričaja posve razumljiva. Ipak se u njihovim teološkim izričajima lako uočava teologija koja je temeljena na Svetom pismu, tradiciji i liturgiji Crkve, koja je na neki način istodobno mistična i apofatična (na negativan način izražava pozitivan sadržaj), kontemplativna i himnološki poetična.

Ono što današnju teologiju najviše zanima jesu sržna kristološka pitanja koja u novije vrijeme dobivaju novo nijansirano značenje u odnosu na onaj nestorijanizam koji je 6

bio osuđen na Efeškom saboru, a koji se stoljećima neutemeljeno pripisivao Asirskoj Crkvi Istoka. U novijim usklađivanjima kristološkog nauka Asirske Crkve Istoka i Katoličke Crkve postalo je jasnije da dvije Crkve zajedno naučavaju i vjeruju da su u Kristu dvije biti (qnome), dvije naravi koje karakteriziraju dvije posebnosti, ali koje su nepomiješano i vječno sjedinjene u jednoj osobi (parsopa), Isusu Kristu, čime se praktično potvrdilo prihvaćanje objašnjenja Kalcedona, gdje se kaže da je u dvije naravi jedan Krist nepomiješan, nepromjenljiv, nepodvojen i nedjeljiv. Još od svoga crkvenog sabora 554. godine oni pojašnjavaju da dvije naravi i biti u Isusu Kristu ne znače dva Krista ili dva Sina.

U pozadini ovog teološkog nesporazuma jest kontroverza između aleksandrijskog prenaglašavanja božanstva na račun Isusova čovještva koje ide u pravcu sjedinjenja dviju naravi, i antiohijskog prenaglašavanja Isusova čovještva na račun Isusova božanstva koje ide u pravcu njihova razdvajanja. Asirska Crkva Istoka je pojmovno ostala na Nestorijevoj strani uvjerena da osuđeni nestorijanizam nije prava interpretacija samog Nestorija i kristološkog nauka, što se danas pokazuje posve utemeljenim.

Poslije usklađenja kristoloških pitanja Zajedničkom kristološkom izjavom iz 1994. godine, otvorena su vrata prisnijeg i konkretnijeg ekumenskog dijaloga s Rimokatoličkom Crkvom i također s Kaldejskom katoličkom Crkvom (susreti 1996. i 1997. godine), koji je uz pristanak Rima 2001. godine urodio plodom pripuštanja zajedničkom euharistijskom stolu u izvanrednim okolnostima pastoral7

ne nužnosti, što još ne znači puno euharistijsko jedinstvo Kaldejske katoličke Crkve i Asirske Crkve Istoka. Kada je dijalog s Katoličkom Crkvom u pitanju, tada je važno naglasiti potrebu daljnjeg usuglašavanja stavova oko teologije sakramenata, svećeništva, ustrojstva Crkve i sl.

Važan dio ove knjige predstavljaju prevedeni dokumenti ekumenskog dijaloga koji će sigurno poslužiti za daljnja ekumenska istraživanja i usklađivanja. Ovaj pozitivan primjer ekumenskih vidljivih pomaka može biti poticaj za još veće ekumenske napore na drugim područjima.

Jedna portugalska mudra izreka kaže da je bolje pročitati jednog čovjeka, nego deset knjiga. Ipak bez čitanja knjiga nema ni čitanja čovjeka, ni pronicanja kulture, ni produbljenja vjere. Iako je Sokrat smatrao knjigu mrtvim slovom, ipak ona otkriva život, jer je živa. Zato u duhu druge mudre izreke koja kaže da neke knjige treba ispitati, druge gutati, a samo odabrane žvakati, mišljenja sam da ovu knjigu treba žvakati i studirati da bi se otkrio plodan duhovni život Asirske Crkve Istoka, da bi se u različitim obredima i teološkim izričajima prepoznala ista vjera u Isusa Krista.

Autoru čestitam i zahvaljujem na knjizi kojom nam je duhovno i teološki približio jednu od drevnih kršćanskih zajednica kršćanskog Istoka, a knjizi želim sretan put i plodan učinak na hrvatskom govornom području.

Niko Ikić

8

UVOD

Asirska Crkva Istoka drevna je kršćanska Crkva. Tijekom povijesti njezino se ime, nažalost, povezalo uz određena krivovjerna učenja te je takav stav prevladavao sve do nedavno, kada se percepcija i pogled na ovu Crkvu mijenjaju, i to u pozitivnom smislu. Danas se na teološko učenje i na Asirsku Crkvu Istoka u cjelini više ne bi trebalo gledati kao na heretičnu zajednicu. Bilateralni ekumenski razgovori s Katoličkom Crkvom, ali i druga povijesna, teološka i unutar njih liturgijska istraživanja, u potpunosti su promijenili i u mnogo čemu do sada nepoznatom razbistrili pogled na ovu drevnu Crkvu Istoka. U ovoj knjizi progovorit ćemo o svim važnim elementima koji mogu pomoći u izgradnji objektivnoga pogleda na tu Crkvu, te nam je želja da i čitatelji hrvatskoga govornog područja bolje upoznaju njezin povijesni razvoj i teološko učenje te da steknu uvid u dosadašnji tijek i postignuća ekumenskoga dijaloga između Katoličke Crkve i Asirske Crkve Istoka. Kako bismo ovaj cilj postigli, knjigu smo podijelili na dva dijela.

U prvom dijelu, nakon Uvoda, slijede četiri poglavlja u kojima se obrađuju različiti aspekti Asirske Crkve Istoka i 9

samoga ekumenskog dijaloga s Katoličkom Crkvom. U prvom poglavlju pod naslovom Važnost kršćanskoga Istoka naglasili smo nekoliko važnih momenata za bolje shvaćanje bilo samog Istoka bilo razlogâ zbog čega sve više raste zanimanje za to područje kršćanstva. U te važne momente svakako treba ubrojiti dekret Drugoga vatikanskog sabora Unitatis redintegratio, zatim apostolsko pismo pape Ivana Pavla II. Orientale lumen i ekumensku encikliku istog pape Ut unum sint te, na kraju, precizira se terminologija kako bi čitatelj bolje mogao pratiti i ući u samu problematiku o kojoj se želi progovoriti. Drugo poglavlje, pod naslovom Kratki povijesni pregled, prikazuje nastanak i razvoj Asirske Crkve Istoka. U bilješkama se ponegdje zainteresiranoga čitatelja upućuje na daljnju korisnu povijesnu literaturu.

Treće poglavlje nosi naslov Doktrina Asirske Crkve Istoka.

U njemu se prikazuju osnovni postulati i učenje ove Crkve, i to počevši od glavnih karakteristika njezine teologije preko pojedinačnih pitanja poput ekleziologije, sakramentologije, kristologije i mariologije. Konačno, četvrto poglavlje nosi naslov Ekumenski dijalog između Asirske Crkve Istoka i Katoličke Crkve, te u njemu detaljno razlažemo i tumačimo ekumenske dokumente, govore i slično, a koji su relevantni za odnose između Asirske Crkve Istoka i Katoličke Crkve.

Iako je ekumenski dijalog između ovih dviju Crkava i dalje u tijeku, ipak do sada su učinjeni iznimno važni koraci o kojima se u ovom poglavlju detaljno govori.

Drugi dio knjige sadrži ukupno dvanaest ekumenskih i drugih važnih crkvenih tekstova koje smo preveli na hrvat10

ski jezik. Koliko je nama poznato, ako izuzmemo Zajedničku kristološku izjavu iz 1994. godine, svi ostali dokumenti prvi se put pojavljuju na hrvatskom jeziku. Ti su dokumenti iznimno važni za bilateralni ekumenski dijalog jer su njegov izvor i polazište, a sada čitatelji hrvatskoga govornog područja imaju mogućnost čitati ih na svom materinskom jeziku. U popisu literature na kraju knjige nalaze se svi izvori s interneta gdje se ti dokumenti mogu pronaći, a mi ćemo pri citiranju tih dokumenata u knjizi navoditi i referirati se na te tekstove u hrvatskom prijevodu iz drugoga dijela knjige, te čitatelja upućivati na pripadajuće brojeve stranica.

Nadamo se da će ova knjiga s jedne strane našim čitateljima približiti povijest, učenje i ekumensku aktivnost Asirske Crkve Istoka, te da će s druge strane pokazati kako suvremeni ekumenski napori itekako donose bogate plodove u vidu konkretnih ekumenskih dokumenata, završavanja pojedinih faza ekumenskoga dijaloga, pa se, kako je očito, polako ali sigurno, približavamo blagoslovljenom danu kada će se Asirska Crkva Istoka i Katolička Crkva vidljivo ujediniti i slaviti našega Gospodina Isusa Krista u zajedničkoj euharistiji.

11

1.

VAŽNOST KRŠĆANSKOGA ISTOKA

Kršćani su u tijeku povijesti više puta, ali svaki put isto tragično, dijelili »jednu Kristovu haljinu« – njegovu Crkvu. Razloge tim podjelama treba tražiti ne samo u dogmatskim udaljavanjima, nego u političkim - i to ponajviše u njima - i društvenim okolnostima. Svi ovi razlozi podjele kršćana čine se kompleksnima za razumijevanje i zato se tim tragičnim događajima treba pristupiti s oprezom pazeći da se zbog vlastite ranjenosti ili zaslijepljenosti ta povijest ne iskrivi ili pogrešno ne shvati.

Prva velika podjela između kršćana dogodila se 1054. godine kada se Crkva podijelila na dva dijela: Istok i Zapad.

Ovaj tragični istočni raskol i dalje nije prevladan. Unatoč ukidanju međusobnoga izopćenja svjedoci smo da podjele još uvijek nisu prevladane i Crkve još uvijek nisu ujedinjene.

Više je nego jasno da je skoro tisuću godina međusobnoga udaljavanja ostavilo dugotrajne posljedice koje nije lagano prevladati. Ipak, potrebno je biti optimističan i s vjerom u konačnu pobjedu dobra već i u ovom svijetu, a ne samo u 15

eshatonu iščekivati dan ponovnoga crkvenog ujedinjenja Istoka i Zapada - dvaju plućnih krila jedne Crkve, kako je govorio papa sv. Ivan Pavlao II. Na tom putu međusobnoga približavanja iznimno je važnu ulogu imao Drugi vatikanski sabor u cjelini, a na poseban način dekret o ekumenizmu Unitatis redintegratio koji usmjerava ekumenski put Katoličke Crkve sve do današnjih dana, a to će zasigurno nastaviti i u budućnosti.

Upravo je to razlog zašto je potrebno stalno mu se vraćati i iščitavati njegove riječi i poruke primjenjujući ih na sadašnji ekumenski i povijesni trenutak.

1.1. Unitatis redintegratio (1964.)

Drugi vatikanski sabor snažno se zauzeo za ponovnu uspostavu jedinstva Kristovih učenika. Na tome putu Sabor je dao i određene upute i smjernice. Tako, između ostalih, u dekretu Unitatis redintegratio čitamo: »Valja upoznati uvjerenje odijeljene braće. Za to se nužno traži proučavanje kojim se valja baviti na istinoljubiv i dobrohotan način.

Potrebno je da na dužan način pripremljeni katolici bolje upoznaju naučavanje i povijest, duhovni i bogoštovni život te religioznu psihologiju i kulturu, koji su braći svojstveni. Kako bi se to postiglo, mnogo pripomažu skupovi pripremljeni s obiju strana, na kojima se osobito raspravljaju teološka pitanja i gdje svatko nastupa ravnopravno, samo neka su oni koji na njima sudjeluju - pod nadzorom 16

biskupa - uistinu stručnjaci1. Iz takva će se dijaloga također jasnije upoznati koje je pravo stanje Katoličke crkve. Tim će se putem također bolje spoznati način mišljenja odijeljene braće te će im se na prikladniji način izložiti naša vjera« (UR, 9)2.

Isti je Sabor na poseban način prikazao istočne Crkve (UR, br. 14-18). Sabor između ostaloga o istočnim Crkvama kaže: »Crkve Istoka od početka imaju blago iz kojega je Crkva Zapada mnogo toga preuzela u bogoslužju, u duhovnoj predaji i u pravom uređenju. Isto se tako ne smije podcijeniti ni to da su temeljne dogme kršćanske vjere o Trojstvu i o Božjoj riječi, utjelovljenoj iz Marije Djevice3, bile 1 »Dekret, međutim, ne određuje tko ima voditi dijalog, nego samo zahtijeva da to budu vještaci, pa bili to svećenici ili svjetovnjaci. Dva su razloga za takav stav: prvo, danas ima stručnjaka laika koji poznaju ekumensku tematiku i kojima se doista može povjeriti uloga izlagača u takvim dijaloškim susretima, a drugo, ekumenska pitanja ne obuhvaćaju samo teološku problematiku za svećenike, nego mnogo šire polje: i sociologiju, i pravo, i povijest, i psihologiju itd. Razumije se samo po sebi da Dekret traži da te stručnjake, upućene na takve ekumenske sastavke, potvrdi nadležna crkvena vlast, ako govore u ime crkvenog jedinstva.« Ratko Perić – Michal Lacko, Dekret o ekumenizmu Unitatis redintegratio. Dekret o istočnim katoličkim crkvama Orientalium ecclesiarum, FFTI, Zagreb, 1987., str. 93.

2 Drugi vatikanski sabor, Unitatis redintegratio, Kršćanska sadašnjost, 72008. U tekstu koristimo skraćenicu UR. 3 »Drugo važno područje ekumenskog sporazumijevanja s Istočnjacima jest mariologija. U istočnih odijeljenih kršćana pobožnost je prema Mariji uvijek bila vrlo živa. U stara vremena Efeški je koncil definirao Marijino bogomajčinstvo, a u srednjem vijeku najbolji istočni teolozi bili su ujedno i izvrsni mariolozi (npr. Kabazila). Istočnjačka služba Božja sadrži lijepe slavopoje Mariji. Umjetnost, osobito ikonografija, dala je posebno mjesto Bogorodici. […] Posve su nam zajedničke dvije temeljne istine o Blaženoj Djevici Mariji: bogomajčinstvo i djevičanstvo.

Druge dvije marijanske istine – bezgrešno začeće i uznesene na nebo

17

definirane na ekumenskim koncilima održanima na Istoku« (UR, 14) te u idućem broju nastavlja: »Svima je također poznato s kolikom ljubavlju istočni kršćani obavljaju svete bogoslužne čine, osobito euharistijsko slavlje, izvor života Crkve i zalog buduće slave […]« (UR, br. 15). Nekoliko brojeva dalje isti dokument kaže: »Na Istoku se također nalaze bogatstva onih duhovnih predaja koje su došle do izražaja osobito u monaštvu. Ondje je, naime, već od slavnih vremena svetih otaca cvjetala ona monaška duhovnost koja se potom proširila na zapadne strane; iz nje je kao iz svojeg izvora potekla ustanova latinskog redovništva, koje je potom više puta odatle primalo novu snagu« (UR, br. 15) te, konačno, želimo istaknuti i ovo: »Sveti sabor se nada da će pasti zid koji dijeli istočnu i zapadnu Crkvu i da će napokon nastati jedna kuća učvršćena zaglavnim kamenom, Kristom Isusom, koji će od obojega učiniti jedno« (UR, br. 18).

Na ovim se riječima iz Unitatis redintegratio strpljivo iz godine u godinu gradilo ekumensko zajedništvo i pristup Katoličke Crkve Crkvama kršćanskoga Istoka. Danas vidimo konkretne plodove tog dijaloga. Spomenimo samo nedavno potpisivanje Zajedničke deklaracije između kopta i katolika o međusobnom priznavanju krštenja ili potpisivanje kristoloških izjava i sl.

– imaju stanovitih razlika i nijansi. S obzirom na bezgrešno začeće, ima u pravoslavaca više teorija. Neki misle da je Marija bezgrešna od začeća, drugi kažu da je bez ljage grijeha od anđelova navještenja, a treći vjeruju da je Marija posve očišćena tek pod križem.« R. Perić – M. Lacko, Dekret o ekumenizmu Unitatis redintegratio. Dekret o istočnim katoličkim crkvama Orientalium ecclesiarum, str. 132.

18

1.2. Ivan Pavao II. – Orientale lumen (1994.)

Papa Ivan Pavao II. u apostolskom pismu Orientale lumen (1994.), a koje je napisao u prigodi stogodišnjice pisma Lava XIII. pod nazivom Orientalium dignitas (1894.) u kojem je želio pokazati i obraniti značenje istočnih tradicija za cijelu Crkvu, naglašava da »mi vjerujemo da je časna i stara tradicija istočnih Crkava sastavni dio baštine Kristove Crkve« te upravo zbog toga »prava katolička dužnost jest upoznati je da bi se proces jedinstva njome hranio i promicao u okviru mogućnosti svakog pojedinca«4.

Iako je kršćanska tradicija na Istoku bliska onoj na Zapadu, nastavlja dalje papa Ivan Pavao II. u istom dokumentu, jer se »rađa iz iste vjere i njome se hrani«, ipak od nje se »zakonito i divno« razlikuje. Za tu različitost Istoka potrebno je ponajprije zahvaliti Bogu, ali također potrebno ju je i upoznati. Razmišljajući o ovome papa Ivan Pavao II. prisjeća se i Drugoga vatikanskog sabora i dokumenta Unitatis redintegratio u kojem se, kako smo vidjeli, u više brojeva govori o važnosti kršćanskoga Istoka.

1.3. Ivan Pavao II. – Ut unum sint (1995.)

Papa Ivan Pavao II. u svojoj ekumenskoj enciklici Ut unum sint nije mogao a da ne spomene i odnos Katoličke Crkve prema starim istočnim Crkvama. Pogledajmo nekoliko od4

Ivan Pavao II., Orientale lumen, Kršćanska sadašnjost, 1995., br. 1.

19

lomaka iz enciklike kako bismo bolje shvatili ekumensko djelovanje pape Ivana Pavla II. u cjelini. »Nakon Drugoga vatikanskog sabora Katolička Crkva različitim načinima i ritmom uspostavljala je bratske odnose i s onim starim istočnim Crkvama koje su osporavale dogmatske formule Efeškog i Kalcedonskoga koncila. Sve ove Crkve poslale su svoje promatrače na Drugi vatikanski sabor; njihovi patrijarsi počastili su nas svojim posjetom i rimski biskup mogao je s njima razgovarati kao s braćom koja su se nakon duga vremena našla u radosti. Uspostava bratskih veza sa starim Istočnim Crkvama, svjedocima kršćanske vjere u situacijama često neprijateljskim i tragičnim, jest znak kako nas Krist ujedinjuje unatoč povijesnim, političkim, socijalnim i kulturološkim preprekama« (UUS, br. 62).5 Isti se papa tom prigodom prisjetio i svih izjava u kojima su pape zajedno s istočnom braćom ispovjedili istu i zajedničku vjeru u Isusa Krista: »Upravo glede kristološke teme, zajedno s patrijarsima nekih od tih Crkava mogli smo izjaviti našu zajedničku vjeru u Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka. Blažene uspomene papa Pavao VI. potpisao je u tom smislu izjave s njegovom svetošću Shenudom III., papom i pravoslavnim koptskim patrijarhom; i sa sirsko pravoslavnim antiohijskim patrijarhom, njegovom svetošću Jacoubom III. Ja sam pak osobno mogao potvrditi to kristološko suglasje i izvući iz njega posljedice za razvoj dijaloga s papom Schenoudom, i za pastoralnu suradnju 5 Ivan Pavao II., Ut unum sint, Kršćanska sadašnjost, 1995. U tekstu koristimo skraćenicu UUS.

20

s patrijarhom sirijskim iz Antiohije Mar Ignacijem Zakka I. Iwasom. S poštovanim patrijarhom etiopske Crkve Abuna Paulosom, koji me je posjetio u Rimu 11. lipnja 1993., podcrtali smo duboko zajedništvo koje postoji između naših dviju Crkava« (UUS, br. 62).

Naravno, Ivan Pavao II. nije mogao ne spomenuti i potpisivanje Zajedničke kristološke izjave između Katoličke Crkve i Asirske Crkve Istoka. Kasnije u ovoj studiji bit će i više nego jasno kako je taj događaj od iznimne važnosti i prekretnica u odnosima između ovih dviju Crkava. Papa je za ovaj događaj u ekumenskoj enciklici naglasio sljedeće: »Gospodin mi je nedavno udijelio veliku radost da potpišem zajedničku kristološku izjavu s asirskim patrijarhom Istoka, njegovom svetošću Mar Dinkhom IV., koji je radi toga želio posjetiti me u Rimu u studenom 1994. godine.

Uzimajući u obzir diferencirane teološke formulacije, mogli smo tako zajedno ispovjediti pravu vjeru u Krista.«6 Osim te Zajedničke kristološke izjave nedavno je potpisan i dokument Zajednička izjava o sakramentalnom životu koji je od iste važnosti kao i kristološka izjava iz 1994. godine.

1.4. Kršćanski Istok – preciziranje terminologije Kada se govori o kršćanskom Istoku, potrebno ga je zbog kompleksnosti shvaćanja samog termina precizirati. Jasno je kako termin kršćanski Istok ne označava samo povije6

Ivan Pavao II., Ut unum sint, br. 62.

21

sno-zemljopisnu granicu kršćanstva, nego također u sebe uključuje i životvorne posebnosti koje određuju tu tradiciju7.

Osim toga, na samom početku ulaska i u teološku problematiku potrebno je istaknuti kako izraz istočna teologija treba radije koristiti u množini, dakle istočne teologije jer dok se u prošlosti gotovo pa isključivo govorilo o bizantskoj teologiji i Crkvi, danas se ta perspektiva proširuje na cijeli kršćanski Istok koji se prostire sve do kršćana u Indiji. Sve ove istočne tradicije predstavljaju se kao autentična svjedočanstva stare kršćanske tradicije koja potječe od vremena apostola. Ovaj pristup neki autori smatraju opravdanim jer se tek na ovaj način daje glas i Crkvama koje su sve do nedavno bile zanemarivane te se njihov glas unutar ekumenskog pokreta nije niti mogao ili se rijetko čuo. Ipak, sve ove Crkve po svojem teološkom učenju, ekleziologiji i disciplini međusobno su vrlo bliske te se i u tom pogledu razlikuju od Katoličke Crkve, a još i više od crkvenih zajednica na Zapadu proisteklih iz reformacije8.

1.5. Različite perspektive Kada je riječ o Crkvama na Istoku, moguće im je pristupiti iz različitih perspektiva9 te ih je moguće po različitim ključevima grupirati. Ti potencijalni ključevi jesu: zajedništvo vje7 Usp. Pier Giorgio Gianazza, Temi di teologia orientale 1, Edizioni Dehoniane Bologna, Bologna, 2010., str. 19.

8 9

Usp. Isto, str. 28-29.

Ovdje slijedimo knjigu: P. G. Gianazza, Temi di teologia orientale 1, str. 31-36.

22

re i učenja (doktrina); liturgijski obredi; povijesni nastanak i razvoj; teritorij i geografska prisutnost. Perspektiva koju mi najradije prihvaćamo jest podjela prema doktrinarnom ključu. Ovaj doktrinarni ključ ne smije se zamijeniti s kriterijem ispovijesti vjere jer sve Crkve na Istoku ispovijedaju istu vjeru, tj. isto Nicejsko-carigradsko vjerovanje istovremeno posjedujući različite doktrine koje to isto vjerovanje ponekad različito objašnjavaju i izlažu. Prema ovom ključu, Crkve na Istoku mogu se podijeliti na sljedeći način: 1. Crkve dva koncila (priznaju prva dva koncila, i to u Niceji 325. i Carigradu 381. godine): – Asirska Crkva Istoka; – Asirsko-Malabarska pravoslavna Crkva.

2. Crkve tri koncila (priznaju prva tri koncila, i to u Niceji 325., Carigradu 381. i Efezu 431. godine): – Koptska pravoslavna Crkva; – Etiopska pravoslavna Crkva; – Eritrejska pravoslavna Crkva; – Sirijska pravoslavna Crkva; – Sirijsko-Malankarska pravoslavna Crkva; – Armenska apostolska Crkva.

3. Crkve sedam koncila ili Pravoslavna Crkva (priznaju svih prvih sedam ekumenskih koncila): Danas u Pravoslavnoj Crkvi postoji ovih 14 Crkava: – Carigradska (starija patrijaršija); – Aleksandrijska (starija patrijaršija); 23

– Antiohijska (starija patrijaršija); – Jeruzalemska (starija patrijaršija); – Ruska (patrijaršija); – Srpska (patrijaršija); – Rumunjska (patrijaršija); – Bugarska (patrijaršija); – Gruzijska (patrijaršija); – Ciparska (autokefalna); – Grčka (autokefalna); – Poljska (autokefalna); – Albanska (autokefalna); – Čeških zemalja i Slovačke (autokefalna).

4. Istočne katoličke Crkve (to su Crkve u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom): – Albanska grkokatolička Crkva; – Armenska katolička Crkva; – Bjeloruska grkokatolička Crkva; – Bugarska grkokatolička Crkva; – Kaldejska katolička Crkva; – Koptska katolička Crkva; – Grkokatolička Crkva Hrvatske, Srbije i Crne Gore; – Eritrejska katolička Crkva; – Etiopska katolička Crkva; – Grčka katolička Crkva; – Mađarska grkokatolička Crkva; – Talijansko-albanska grkokatolička Crkva; 24

– Talijansko-grčka katolička Crkva; – Makedonska grkokatolička Crkva; – Maronitska Crkva; – Melkitska grkokatolička Crkva; – Rumunjska grkokatolička Crkva; – Rusinska grkokatolička Crkva; – Ruska grkokatolička Crkva; – Slovačka grkokatolička Crkva; – Sirska katolička Crkva; – Siro-malabarska katolička Crkva; – Ukrajinska grkokatolička Crkva.

Asirska Crkva Istoka ne ubraja se niti među najveće niti među najvažnije Crkve Istoka. Ipak, ona itekako ima svoju povijesnu važnost i opravdano je i potrebno s njom voditi ekumenski dijalog koji je, a što treba odmah na početku napomenuti, izrazito plodan, te se Katolička Crkva i Asirska Crkva Istoka nalaze u posljednjoj fazi tog dijaloga prije konačnoga i vidljivoga ujedinjenja. Uvjereni smo kako je to i više nego dovoljan razlog da se o ovoj Crkvi nešto detaljnije progovori predstavljajući njezin povijesni nastanak, učenje i ekumenski dijalog s Katoličkom Crkvom. Naposljetku, uvjereni smo kako će ovi ekumenski bilateralni razgovori biti plodni i za druge ekumenske partnere te da će ih nadahnuti da ubrzaju svoj zajednički hod prema vidljivom crkvenom jedinstvu, a čiji je izraz euharistijsko slavlje za istim euharistijskim stolom. Dan je to koji s nestrpljenjem čekamo i za koji se usrdno molimo Trojedinom Bogu.

25

SADRŽAJ

PREDGOVOR .............................................................................................. 5 UVOD.............................................................................................................. 9

Prvi dio

POVIJEST – DOKTRINA – EKUMENIZAM 1. VAŽNOST KRŠĆANSKOGA ISTOKA ........................................... 15 1.1. Unitatis redintegratio (1964.) ............................................... 16 1.2. Ivan Pavao II. – Orientale lumen (1994.) .......................... 19 1.3. Ivan Pavao II. – Ut unum sint (1995.) ................................. 19 1.4. Kršćanski Istok – preciziranje terminologije .................. 21 1.5. Različite perspektive ................................................................ 22 2. KRATKI POVIJESNI PREGLED ....................................................... 27 2.1. Nastanak Crkve na Istoku – do 410. godine ................... 27 2.2. Razvoj od Sabora u Seleuciji Ktesifonu 410. godine ...... 30 2.3. Sinoda u Markabti 424. godine i postupno odvajanje od opće Crkve ........................................................ 32 2.4. Sabor u Beth Lapatu (605.) i službeno prihvaćanje učenja Teodora Mopsuestijskoga ....................................... 33 2.4.1. Ukratko o Teodoru Mopsuestijskom ..................... 34 2.4.2. Osuda učenja Teodora Mopsuestijskoga .......... 36 2.5. Dolazak Arapa ............................................................................. 39 2.6. Dolazak Mongola ....................................................................... 40

227

2.7. Ivan Sulaq ....................................................................................... 42 2.8. Asirska Crkva Istoka u devetnaestom stoljeću ............. 43 2.9. Asirska Crkva Istoka u dvadesetom stoljeću ................. 44 2.9.1. Mar Eshai Šimun XXIII. ............................................... 45 2.9.2. Mar Dinkha IV. ............................................................... 47 2.9.3. Mar Gewargis III. .......................................................... 49

3. DOKTRINA ASIRSKE CRKVE ISTOKA ....................................... 51 Uvod ........................................................................................................ 51 3.1. Glavne karakteristike teologije Asirske Crkve Istoka ..... 53 3.2. Ekleziologija ................................................................................ 57 3.3. Sakramentologija ..................................................................... 58 3.4. Kristologija ................................................................................... 65 3.5. Blažena Djevica Marija ........................................................... 69 Zaključak ............................................................................................... 73

4. EKUMENSKI DIJALOG IZMEĐU ASIRSKE CRKVE ISTOKA I KATOLIČKE CRKVE ........................................................................ 75 4.1. »Zajednička kristološka izjava« (1994.) ............................ 76 4.2. Dijalog između Asirske Crkve Istoka i Kaldejske Katoličke Crkve .......................................................................... 86 Zajednička izjava patrijarha (1996.) ............................... 87 Zajednički sinodalni dekret za promociju jedinstva između Asirske Crkve Istoka i Kaldejske katoličke Crkve (1997.) .............................................................................. 89 Pripuštanje na euharistiju između Kaldejske Crkve i Asirske Crkve Istoka ............................................................. 94 4.3. Nastavak ekumenskoga dijaloga između Asirske Crkve Istoka i Katoličke Crkve ..............................................100 Govor svetog oca Benedikta XVI. Njegovoj Svetosti Mar Dinkhu IV., katolikosu patrijarhu Asirske Crkve Istoka (2007.) .............................................................................101

228

Govor svetoga oca Franje Njegovoj Svetosti Mar Dinkhu IV., katolikosu-patrijarhu Asirske Crkve Istoka (2014.) ............................................................................ 103 Susret svetog oca Franje s Njegovom Svetosti Mar Gewargisom III., katolikosom patrijarhom Asirske Crkve Istoka (2016.) .............................................................. 105 Zajednička izjava o sakramentalnom životu (2017.) ......................................................................................... 108

Drugi dio

SLUŽBENI EKUMENSKI DOKUMENTI

ZAJEDNIČKA KRISTOLOŠKA IZJAVA IZMEĐU KATOLIČKE CRKVE I ASIRSKE CRKVE ISTOKA ........................ 131 ZAJEDNIČKA IZJAVA PATRIJARHÂ ................................................. 137 ZAJEDNIČKI SINODALNI DEKRET ZA PROMOCIJU JEDINSTVA IZMEĐU ASIRSKE CRKVE ISTOKA I KALDEJSKE KATOLIČKE CRKVE ................................................... 141 PAPINSKO VIJEĆE ZA PROMICANJE JEDINSTVA KRŠĆANA SMJERNICE ZA PRIPUŠTANJE NA EUHARISTIJU IZMEĐU KALDEJSKE CRKVE I ASIRSKE CRKVE ISTOKA ................................................................. 147 1. Pastoralna nužnost .................................................................... 147 2. Ekumensko zbližavanje ............................................................. 148

229

3. Anafora Addai i Mari ....................................................................149 4. Smjernice za pripuštanje euharistiji .....................................150 PRIPUŠTANJE EUHARISTIJI U SITUACIJAMA PASTORALNE NUŽNOSTI. ODREDBE IZMEĐU KALDEJSKE CRKVE I ASIRSKE CRKVE ISTOKA ..................................................................153 1. Kaldejska Crkva i Asirska Crkva Istoka ................................153 2. Anafora Addai i Mari ....................................................................156 3. Pastoralna odredba .....................................................................162 Zaključak ...............................................................................................164 GOVOR SVETOGA OCA BENEDIKTA XVI. NJEGOVOJ SVETOSTI MAR DINKHU IV., KATOLIKOSU PATRIJARHU ASIRSKE CRKVE ISTOKA ....................................................................167 PORUKA SVETOGA OCA BENEDIKTA XVI. NJEGOVOJ SVETOSTI MAR DINKHU IV., KATOLIKOSU PATRIJARHU ASIRSKE CRKVE ISTOKA ............ 171 GOVOR SVETOGA OCA FRANJE NJEGOVOJ SVETOSTI MAR DINKHU IV., KATOLIKOSU PATRIJARHU ASIRSKE CRKVE ISTOKA .........................................173 PORUKA SVETOGA OCA FRANJE NJEGOVOJ SVETOSTI MAR GEWARGISU III., NOVOM PATRIJARHU ASIRSKE CRKVE ISTOKA .........................................177 SUSRET SVETOG OCA FRANJE S NJEGOVOM SVETOSTI MAR GEWARGISOM III., KATOLIKOSOM PATRIJARHOM ASIRSKE CRKVE ISTOKA ....................................179

230

ZAJEDNIČKA KOMISIJA ZA TEOLOŠKI DIJALOG IZMEĐU KATOLIČKE CRKVE I ASIRSKE CRKVE ISTOKA ZAJEDNIČKA IZJAVA O SAKRAMENTALNOM ŽIVOTU ........................................................................................................183 Uvod ........................................................................................................183 I. Sakramentalna teologija ...........................................................185 II. Sveti redovi .....................................................................................189 Znak križa ........................................................................................192 III. Sveto krštenje i pomazanje .....................................................193 IV. Sveta qurbana ili sveta euharistija .......................................196 Sveti kvasac ....................................................................................199 Posveta oltara .............................................................................. 200 V. Kršćanski život ..............................................................................201 Kršćanski brak ...............................................................................201 Religiozni život ..............................................................................203 VI. Pomirenje, pomazanje bolesnih i sprovod ...................... 204 Pomirenje ....................................................................................... 204 Pomazanje bolesnih ...................................................................205 Sprovod ...........................................................................................207 VII. Zaključak ......................................................................................... 208 GOVOR SVETOGA OCA FRANJE ČLANOVIMA MJEŠOVITE KOMISIJE ZA TEOLOŠKI DIJALOG IZMEĐU KATOLIČKE CRKVE I ASIRSKE CRKVE ISTOKA .................................................. 211 LITERATURA .............................................................................................215 I. Dokumenti Katoličke Crkve .....................................................215 II. Ekumenski dokumenti ...............................................................215 III. Knjige ................................................................................................217 IV. Znanstveni članci .........................................................................219 V. Internetski izvori ..........................................................................221 KAZALO IMENA ........................................................................................223

231