NASTANAK I RAZVITAK

Kr Anske Sada Njosti

Zbornik radova sa znanstvenog simpozija o 40. obljetnici djelovanja

Zagreb, 21. i 22. veljače 2008.

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST Zagreb, veljača 2010.

Uvodne napomene

Podastiremo vam zbornik radova sa dvodnevnoga znanstvenog simpozija »Nastanak i razvitak Kršćanske sadašnjosti«, što ga je Kršćanska sadašnjost upriličila 21. i 22. veljače 2008. u velikoj dvorani Poslovnog kompleksa Zagreb (Chromosov toranj), Ulica grada Vukovara 271 u Zagrebu, u prigodi proslave 40. obljetnice svojega djelovanja. Naime, Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« službeno je utemeljen ustanovnim dekretom kardinala Franje Šepera 22. veljače 1968.

Simpoziju je, u sklopu svečane proslave 40. obljetnice Kršćanske sadašnjosti, 20. veljače prethodila misa zahvalnica u zagrebačkoj katedrali koju je predslavio zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić. Kardinalova propovijed, te tom prigodom izrečena zahvala direktora Kršćanske sadašnjosti dr. Adalberta Rebića, uvode nas i u zbornik izlaganja na simpoziju.

Sam je simpozij bio zamišljen tako da su prvoga dana održana predavanja načelnije naravi i predstavljeni oblici suradnje Kršćanske sadašnjosti s drugim institucijama, ljudima, sredinama, idejama … Drugoga su dana uglavnom predstavljeni konkretni oblici djelovanja Kršćanske sadašnjosti i pojedine njezine publikacije. Izlaganja su u ovom zborniku otisnuta onim redom kojim su, po programu, i izgovorena.

U sklopu simpozija predstavljene su i za tu prigodu tiskane knjige Kršćanska sadašnjost u misli svojih utemeljitelja tijekom razvitka i djelovanja u vremenu (uredio o. Bono Zvonimir Šagi) te u tri knjige Istrgnute misli za nezaborav (priredila Stella Tamhina) Vjekoslava Bajsića, Tomislava Janka Šagi-Bunića i Josipa Turčinovića. Donosimo i izlaganja s tog predstavljanja.

Nastanak i razvitak Kršćanske sadašnjosti

Dvodnevni simpozij zaključen je okruglim stolom Sadašnjost i budućnost kršćanske i posebno teološke knjige te uloga Kršćanske sadašnjosti u tome. I ovaj zbornik zaključujemo objavljivanjem redigirane i ponešto skraćene diskusije na tom okruglom stolu.

Djelo je Kršćanske sadašnjosti obilno, ni četrdeset godina nije malo, što ni u ovom zborniku nije moglo ostati bez odjeka. Isprepleten je on svečanim slavljeničkim tonovima, znanstvenim elementima, bibliografskim podacima, a nije lišen ni odjeka polemičkih nota koje su pratile život Kršćanske sadašnjosti. No ključna je riječ u njemu, kao i u životu i djelu utemeljiteljâ Kršćanske sadašnjosti i u Kršćanskoj sadašnjosti sámoj – Koncil. I njegov duh.

Vjerujemo da će ovaj zbornik biti dobra informacija onima koji o Kršćanskoj sadašnjosti ne znaju dovoljno, ali i dobra podloga za istraživače raznih profila u proučavanju burnoga i plodonosnog vremena započetog s Drugim vatikanskim koncilom, kao i u istraživanju fenomena koji je iz Koncila iznikao u nesklonim prilikama – Kršćanske sadašnjosti

Zrelost duha našega naroda uvelike je ovisna o snazi kršćanske kulture

Homilija zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića u prigodi 40. obljetnice Kršćanske sadašnjosti, 20. veljače 2008. u zagrebačkoj katedrali

Draga braćo i sestre!

1. Slaveći obljetnicu Kršćanske sadašnjosti, okupili smo se kao zajednica vjernika u euharistiji, toj najizvrsnijoj kršćanskoj sadašnjosti. Ta sadašnjost Kristova spasenja spaja našu prošlost i objavljuje budućnost. Ona nam dopušta da sada budemo dionici spasenja i da slavimo ne samo s onima koji su pred nama otišli »obilježeni znakom vjere« nego i s onima koji su Bogu, na temelju njihova življenja vjere i njihova zalaganja da se čuje Božja riječ, povjerovali i pošli za Isusom.

Zahvaljujući Bogu za darove koje je našoj i sveopćoj Crkvi darovao u proteklih četrdeset godina, danas ne možemo i ne smijemo zaobići ljude i djela vezana uz Kršćansku sadašnjost i njezine napore da snažnije zaživi Božja prisutnost u hrvatskome crkvenom i društvenom tkivu.

Predragi vjernici, u ovom slavlju se spontano nameće povezanost obljetničkoga broja četrdeset i Četrdesetnice u kojoj se nalazimo pripremajući se za

Uskrs. Ovo korizmeno vrijeme je vrijeme prisutnosti, sabranosti, osluškivanja

Riječi i stavljanja sebe pred Božje lice. Predivno je večeras slušati Božju riječ pretočenu u hrvatsku riječ; čuti Boga koji svojemu narodu progovara u suvremenosti, zahvaljujući ljudima koji su unijeli i prinijeli sebe, da bi se – između

Josip Bozanić

tolikih učinjenih djela – s naših ambona i oltara slijevao ne samo prijevod već i molitveni duh niknuo iz doma Slavljenice – iz Kršćanske sadašnjosti.

Upravo je ta Božja riječ, osim ljudi i pravnih akata, početak svakoga kršćanskog dobrog djela. Ovdje su s nama u ovaj liturgijski spomen-čin uključeni i nositelji prvih nastojanja, ali i ljudi koji su slavili sakramente kršćanske inicijacije, pomirenja, ženidbe, bolesničkoga pomazanja, kao i djeca, mladi i odrasli koji su listali prva izdanja i napajali se riječju i slikama u kojima ih je Bog pozivao na život u istini te su postali prepoznatljivi stupovi novoga koncilskoga naraštaja. Mnogi su od njih s ovoga svijeta prešli nebeskomu Ocu uza zvuke pjesama, psalama, molitava i obreda koji su promišljani upravo u okrilju te izdavačke kuće.

S nama je i rijeka studenata teologije, svećenika i biskupa koji su svoje teološko znanje stjecali zahvaljujući daru marljivosti poniznih, a rekao bih i nikad dovoljno imenovanih ljudi. Koliko bi samo vjernika danas zahvalilo za potporu i darovano svjetlo koje je ulazilo u njihove domove i živote u četrdeset godina rada Kršćanske sadašnjosti!? S nama je sada u molitvi, u tome jedinom izražaju koji uspijeva obuhvatiti sve osjećaje i sva nadanja, nebeska i hodočasnička Crkva.

2. No, iz današnje Riječi koja nam je upućena lako vidimo da svako dobro djelo ima i svojih neprijatelja, iako se pitamo s prorokom Jeremijom: Zar se dobro uzvraća zlim? Prorok Jeremija je postao predmetom zavjere i nalazi se pod prijetnjom, zbog vjernosti vlastitomu zvanju i zbog raspoloživosti da pomogne drugima. Znajući da je svaki čovjek grješan i da se puno puta, misleći i želeći dobro, učini pogreška, danas je važno uvidjeti da je Bog našemu vremenu govorio na različite načine i po ljudima iz raznih skupina, koji su bili i mudri, i kojima nije nedostajalo Božjega duha, drugima pak savjeta, a proroci su imali dovoljno besjede. Večeras smo okupljeni da bismo molitvom tražili od Boga mir za sve naše nemire i nemire prošlih vremena; da bismo ljude koji su gorjeli za Crkvu na naizgled suprotnim stranama unijeli u zajedništvo i zahvalnost ove euharistije, da bismo sebi posvijestili poslanje koje nam je Gospodin povjerio, a prethodni su nas naraštaji u njemu zadužili i okrijepili. Prorok Jeremija nije pred nama da bismo sebe opravdavali ili živjeli tjeskobu, nego da bismo jedni drugima pomogli pronaći evanđelje.

3. Korizmena liturgija stavlja nas uz Isusa koji se svojom porukom opraštanja, istine, obraćenja, dajući svoj život za druge, za sve – bez razlike, uspi-

Homilija u prigodi 40. obljetnice Kršćanske sadašnjosti nje prema Jeruzalemu, zadnjemu dijelu puta prema muci i križu. I dok Zebedejevi sinovi inzistiraju na budućnosti časti i premoći, Isus ponavlja značenje svoga poslanja: piti kalež, tj. osobno platiti za grješnike. Svatko tko teži prvim mjestima treba biti raspoložen za davanje vlastitoga života kao duhovnoga zaloga. Otajstvo muke se nastavlja u svojoj povijesnoj i teološkoj snazi. Prema pozivu sv. Pavla, svatko sudjeluje u ostvarivanju plodova muke (usp. Kol 1, 24). S pravom se može govoriti o supatnji tamo gdje u dubokome suglasju živimo s Gospodinom. Posebno je dojmljiva Gospodinova raspoloživost koja nas strpljivo pita: »Što želiš da ti učinim?« Isus je uvijek tamo gdje se nalazi trpljenje, gdje ljudska bijeda moli pomoć. Isus je spreman pridići, liječiti i prosvijetliti.

Zahtjev majke apostola Ivana i Jakova povezan je sa zahtjevom za prvenstvom i moći. Isus se još jedanput nalazi pred nerazumijevanjem svoje osobe i svoga poslanja od strane najbližih. Takav stav prati odgovorom koji im govori da ne znaju od kojega su duha. Upravo kao što se ražalostio onda kada su putem između sebe raspravljali tko je među njima najveći, s težnjom da sve bude usredotočeno na njih. On ih neprestano stavlja pred proturječnost: velikani ovoga svijeta vladaju nad drugima, a on je došao služiti i dati svoj život.

4. Isusov put prema Jeruzalemu, gradu žrtve, cilju proroka i Božjih svjedoka, ispunja i daje značenje svakomu kršćanskom djelovanju. Danas je Krist pred nama odlučan i miran, dok treći put naviješta učenicima bolnu i slavnu smrt koja ga čeka u Jeruzalemu. To slavno iščekivanje i nama u svijest doziva da korizmu trebamo živjeti kao veliki zajednički put prema Vazmu, blagdanu života. Znamo da taj put ne prihvaćamo uvijek na način kako želi Isus.

Ni učenici ga nisu prigrlili s oduševljenjem, nego su za sebe priželjkivali, očekivali i gotovo zahtijevali neko časno mjesto u novome kraljevstvu. Onaj tko se klanja Bogu, od njega ništa ne zahtijeva. Nisu shvatili, a još su manje prihvatili, da je put učenika udioništvo na putu Učitelja. Olako govore da će sve moći učiniti, čak i piti kalež. Slijepi su jer sve promatraju ljudskim očima. Ništa manje slijepa za Božje stvari nisu ni ostala desetorica učenika, jer im je žao što nisu uključeni i oni. Zaboravili su da poziv dan od Boga nije ljudska povlastica, nego ljubav koja prihvaća služenje drugima i Crkvi.

5. Draga braćo i sestre! I danas nas Bog uzima nasamo i svojom nas Riječju priprema za življenje velikoga djela spasenja. S pomoću tri navještaja muke i uskrsnuća ostvaruje se sve veći odmak u nerazumijevanju. Sjetimo se da je apostol Petar nakon prvoga navještaja reagirao neprihvaćanjem, jer mu

Josip Bozanić

je na pameti bila ljudska briga, te je bio ukoren riječima »Odlazi od mene!« Nakon drugoga navještaja učenici su se rastužili, a nakon trećega se rađa opće nerazumijevanje. Današnji evanđeoski odlomak je na razmeđu dviju slava: slave Sina Čovječjega i ljudske slave. Prva se nalazi u služenju i davanju života; druga je u posjedovanju, u traženju da se bude služen i u širenju sebičnoga posjedovanja koje znači umiranje.

6. Kršćanska sadašnjost rođena je kao »nezamjenjivi instrument za koncilska gibanja«, kako je u uvodnoj riječi u »Svescima« 1966. napisao kardinal Franjo Šeper, ali je ubrzo postala i mjestom za širenje i unapređivanje teološke misli i građenje teološke kulture ponajprije u Hrvatskoj, ali i puno šire. Ona je postala pomoć u nastojanjima dubljega i obuhvatnijega zahvaćanja u teološko blago te pomoć u premošćivanju nasilne odvojenosti, uzrokovane komunističkim režimom, od europskih i svjetskih teoloških i crkvenih gibanja. Rad Kršćanske sadašnjosti bio je usredotočen na čuvanje teološke sadašnjosti, u dopuštanju da Drugi vatikanski koncil uspije progovoriti našoj Crkvi. Stoga je razumljivo da su prvi koraci bili usmjeravani na dokumente, na koncilska istraživanja, na informiranje o događanjima. Ipak, u taj je rad bila utkana svijest da je potreban snažniji utjecaj na bogoslovna učilišta i sjemeništa; povezivanje strujanja iz teološkoga svijeta izvan Hrvatske i domaćega teološkoga znanstvenog istraživanja. Karika koja je prekidana desetljećima tražila je nove klice teološke kulture.

7. Prvo samostalno izdanje imalo je ekumenski značaj. Djelo Rogera Schutza »Dinamika provizornoga« na dopadljiv način ocrtava događanje koje je bilo prepuno zamaha, ali još uvijek nedorađeno i s mnoštvom zacrtanih želja. Naslovi prvih nizova i revija u Kršćanskoj sadašnjosti, kao što su: Metanoja, Svjedočenja, Riječ, Žarišta, Effatha na predivan način izražavaju dinamiku početaka.

Ti počeci su praćeni velikim izdanjima Biblije, zatim prijevodima liturgijskih knjiga, što je praćeno brigom za navještaj Božje riječi i novim pristupima homiliji s pomoću Službe Riječi. Velika je briga posvećena teološkim časopisima i drugim izdanjima, od nizova Teološki radovi, Volumina theologica , časopisa Bogoslovska smotra, časopisa koji su se bavili hrvatskom crkvenom poviješću, kao Croatica christiana periodica, zatim onaj studenata teologije Spectruma, a sve u sinergiji s novim dokumentima Crkve, osobito s prevedenim Dokumentima Drugoga vatikanskog koncila. Drago mi je što je upravo

Homilija u prigodi 40. obljetnice Kršćanske sadašnjosti za 40. obljetnicu Kršćanska sadašnjost našoj javnosti dala 7. popravljeno i dopunjeno izdanje Dokumenata Drugoga vatikanskog koncila.

U krilu Kršćanske sadašnjosti rađali su se početci katoličke novinske agencije; živjela je skrb za katehetske priručnike; posredovana je pastoralna zauzetost za odgoj kršćanskih obitelji. Iako je u središtu bila sadašnjost, ona je živjela od približavanja prošlih vremena Crkve vrednujući hrvatske specifičnosti, bilo povijesne, bilo književne i likovne, bilo poglavito teološke naravi. Hrabro se ulazilo u nosive koncilske teme o eklezijalnosti, ekumenizmu, dijalogu s onima koji su vjerovali drukčije i koji su oblikovali tadašnju Crkvi nesklonu kulturu.

8. Draga braćo i sestre, Kršćanska je sadašnjos t danas, nakon četrdeset godina stasanja, kušnja, traženja i potvrđivanja još snažnije pozvana oblikovati kršćansku kulturu u Hrvatskoj. Teološka je kultura nedvojbeno važna sastavnica kulture jednoga naroda. Kulturno-teološka formacija je u službi naviještanja, evangelizacije i izgradnje Crkve. Danas možemo reći da je prevažno pitanje suvremenoga pastorala upravo pitanje kulture. Dobro osjećamo koliko u sadašnjemu vremenu nedostaje javna teološka i vjernička riječ, koja je sposobna proročki se otkloniti od suvremenih manipulacija protiv čovjeka. Držim da je zrelost duha našega naroda uvelike ovisna o snazi kršćanske kulture u kojoj teologija ima nezamjenjivo mjesto i ostaje njezinom dušom. Stoga danas veliku zahvalu dugujemo ljudima koji su adiuvante Spiritu Sancto približavali inozemnu teološku misao, šire od ipak zatvorene znanstvene teologije, i stvarali temelje našega crkvenoga govora. Put autentične crkvenosti nikada nije prolazio ohološću, nego samozatajnošću. U svojim neumornim nastojanjima tražili su putove Crkve, nailazili na osporavanja, neprihvaćanja, sumnjičenja sa svih strana. Mnogi su trpjeli, a neki u kušnjama izgorjeli do smrti. Ostaje i dalje vrijediti ocjena blagopokojnoga kardinala Franje Kuharića o ljudima koji su nosili protekla desetljeća: »Ti su ljudi htjeli učiniti da Crkva bude što prisutnija i što djelatnija u javnosti.«1 Zanimljivo je stoga da je točan datum osnivanja Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost blagdan Katedre sv. Petra apostola, 22. veljače 1968. Moja je želja i molitva da časovita nepovjerenja, iako često i oštra, zbunjujuća u zapletenostima i nejasnoćama odnosa unutar socijali- stičkoga i komunističkoga kolopleta u kojemu se Crkva nalazila u bezbrojnim nesigurnostima, danas u novim okolnostima, nakon pada komunističkoga režima, prerastu u međusobno opraštanje i u povjerenje, prerastu u zajedničko nastojanje da se dalje nosi koncilski duh i da sadašnjost naša hrvatska, i crkvena i društvena, uistinu bude kršćanska.

Nakon simboličke brojke četrdeset, nakon što se okusila oporost komunističkoga sužanjstva i težina mrmljanja u hodu kroz pustinju, molimo za novo zajedništvo u naporima koji traže izgrađene ljude s ljubavlju prema Crkvi i hrvatskom narodu. Četrdesetnica je objava Božje radosti čovjeku koji je klonuo i koji osjeća slabost. Ona je dar Božje ljubavi svakomu tko je pošao za Isusom Kristom. Danas je naša dužnost prepoznati i priznati velika učinjena djela, za koja su veliki ponizni ljudi prije četrdeset godina, od kojih su neki i večeras među nama, znali da su samo služitelji tih djela, često i s kaležom trpljenja u rukama. Ispijali su ga, uza sve ljudske ograničenosti i slabosti, samozatajno i s više crkvenosti negoli je u spomenicima prošlosti ostalo zapisano. Neka im se Bog smiluje, neka im podari oproštenje i neka im bude punina nebeske radosti! I dok zahvaljujemo, zazivam zagovor Presvete Bogorodice Marije, svetih i blaženih hrvatskoga naroda, posebno bl. Alojzija Stepinca na rad Kršćanske sadašnjosti da preobražajno svjetlo Četrdesetnice obasja sve djelatnike i suradnike, kako bi kršćanskom hrabrošću i ustrajnošću bili svjetlo u svim ljudskim tminama. Amen.

Zahvalna riječ poslije mise u katedrali

Dr. Adalbert REBIĆ , direktor Kršćanske sadašnjosti

Zahvaljujem Vam, uzoriti gospodine kardinale, što ste se odazvali i s nama slavili ovu svetu euharistiju kao uvod u slavlje 40. obljetnice Kršćanske sadašnjosti i kao zahvalnicu za sva primljena dobra od Boga kroz 40 godina našega izdavačkog rada. Zahvaljujem i na Vašoj mudroj i nadahnutoj homiliji kojom ste nas pozvali i potakli na zajedničko nastojanje da se koncilski duh nosi dalje i da naša hrvatska, i crkvena i društvena, sadašnjost uistinu bude kršćanska.

Doista je dostojno i pravedno da smo ovdje na grobu našega utemeljitelja kardinala Franje Šepera, nadbiskupa zagrebačkoga, slavili ovu svetu euharistiju zahvale Bogu. On je na nagovor, tada mladih entuzijasta, Josipa Turčinovića, Tomislava Šagi-Bunića i Vjekoslava Bajsića 22. veljače 1968. godine utemeljio Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost«. Želio je da djelatnost Kršćanske sadašnjosti bude nezamjenjivi instrument za koncilska gibanja, pomoć u nastojanjima dubljega i obuhvatnijega zahvaćanja u teološko blago, razvijano i produbljivano poslije Drugoga svjetskoga rata, kada smo mi u Hrvatskoj bili prisilno odvojeni od europskih i svjetskih teoloških i crkvenih gibanja.

Doista je dostojno i pravedno da smo slavili ovu zahvalnicu i na grobu blagopokojnoga kardinala Franje Kuharića koji nas je pratio svojim savjeti- ma i očinskim riječima u vrijeme najveće kušnje, u vrijeme kad smo prolazili između Scile i Haribde, u vrijeme kad je i njemu bilo teško nositi teret koji su njemu i nama nametnule s jedne strane komunističke vlasti, a s druge strane, neki čimbenici unutar naše Crkve, koji su se nerazumljivo protivili Kršćanskoj sadašnjosti. Mi smo bili s njime, sa svojim nadbiskupom, povezani i slušali smo njegove savjete. Rekao nam je: »Radite dalje kao i do sada, ne obazirite se na protivnike i ne dajte se izmanipulirati od komunističkih vlasti!« Mi smo mu obećali vjernost i tu vjernost smo sačuvali do kraja. Hvala mu.

Sada smo, uzoriti gospodine nadbiskupe, u vašim rukama. Kršćanska sadašnjost je vlasništvo Zagrebačke nadbiskupije, pa Vas molim da nas pratite i dobrim savjetima, molitvama i natpastirskim blagoslovom.

U svome radu smo se nadahnjivali i ljubavlju blaženoga Alojzija Stepinca prema Svetom pismu i prema knjizi.

Zahvaljujem svemogućemu Bogu na izobilnim dobročinstvima i milostima koje nam je dijelio u našem radu. Zahvaljujem i Blaženoj Djevici Mariji na njezinoj zaštiti. Hvala.

Nastanak I Razvitak Kr Anske Sada Njosti

Znanstveni simpozij prigodom 40. obljetnice Kršćanske sadašnjosti

PROGRAM

Četvrtak, 21. veljaČe 2008.

9.00 – 9.30 Pozdravni govori

9.30 – 11.00

Mons. Vlado Košić: Teološka recepcija Drugog vatikanskog koncila u Hrvatskoj i uloga Kršćanske sadašnjosti

Bono Zvonimir Šagi: Društvene i crkvene okolnosti u vrijeme utemeljenja i razvitka Kršćanske sadašnjosti

Živko Kustić: Naše crkvene i društvene prilike u vrijeme djelovanja

Kršćanske sadašnjosti; suradnja Kršćanske sadašnjosti i Glasa Koncila

Stanko Uršić: Uloga Kršćanske sadašnjosti u okupljanju i teološkoj izobrazbi vjernika laika

11.00 – 11.15 Pauza

11.15 – 13.00

Mario Cifrak: Izdavačka djelatnost Kršćanske sadašnjosti – sinteza

Franjo Šanjek: Suradnja Kršćanske sadašnjosti s Katoličkim bogoslovnim fakultetom

Adalbert Rebić: Međunarodna suradnja Kršćanske sadašnjosti (osobito preko Svezaka – Communio)

Nastanak i razvitak Kršćanske sadašnjosti

Gjergji Lush: Suradnja Kršćanske sadašnjosti i Drite

Karoly Harmath: Suradnja Kršćanske sadašnjosti i Agape diskusija

13.00 – 14.30 Pauza

14.30 – 16.00

Ivan Dugandžić: Biblija i prateća biblijska djela u Kršćanskoj sadašnjosti

Josip Baričević: Pastoralno-katehetska djelatnost Kršćanske sadašnjosti od početka do danas

Emanuel Hoško: Doprinos Kršćanske sadašnjosti upoznavanju crkvene povijesti u Hrvata

Josip Kolanović: Suradnja Kršćanske sadašnjosti s Državnim arhivom

Hrvatske

16.00 – 16.15 Pauza

16.15 – 18.00

Jure Zečević: Kršćanska sadašnjost i ekumensko gibanje na našim povijesnim prostorima

Peter Kuzmič: Suradnja hrvatske ekumene s Kršćanskom sadašnjosti

Radovan Bigović: Kršćanska sadašnjost i pravoslavlje u nas

Esad Ćimić: Dijalog kršćana i ateista u nas i uloga Kršćanske sadašnjosti u tome diskusija

Petak, 22. veljaČe 2008.

9.00 – 10.45

Petar Bašić: Doprinos Kršćanske sadašnjosti liturgijskoj obnovi u Crkvi u Hrvata

Ante Močibob: Služba Riječi – vrijeme, ljudi i značenje

Mirko Mataušić: Liturgijsko ­pastoralni listić – njegovo mjesto i značenje

Publicistika »kršćanske sadašnjosti«

Albert Turčinović: Kana, Vrijeme i Riječ

Stipe Bagarić: AKSA, Svjedočenja, Efatha, audiovizualna postignuća

Josip Grbac: Audiovizualna djelatnost Kršćanske sadašnjosti

Mons. Vladimir Stanković: Kršćanska sadašnjost i inozemna pastva među hrvatskim katoličkim iseljenicima diskusija

10.45 – 11.00 Pauza

11.00 – 12.00 Predstavljanje Prigodnih izdanja:

Kršćanska sadašnjost u misli svojih utemeljitelja tijekom razvitka i djelovanja u vremenu, uredio o. Bono Zvonimir Šagi (predstavlja Josip Baloban) i Istrgnute misli za nezaborav, priredila Stella Tamhina (predstavlja Anton Tamarut)

12.00 – 14.00

Okrugli stol: Sadašnjost i budućnost kršćanske i posebno teološke knjige te uloga Kršćanske sadašnjosti u tome

Sudjeluju predavači, stručnjaci i dionici simpozija

Pozdravi

Dr. Adalbert REBIĆ , direktor Kršćanske sadašnjosti

Poštovani i dragi prijatelji Kršćanske sadašnjosti! Preuzvišeni gospodine biskupe Košiću, dragi gosti iz Srpske pravoslavne crkve i iz drugih vjerskih zajednica, poštovani članovi Skupštine Kršćanske sadašnjosti, oče Bono Šagi, mons. Vladimire Stankoviću i Stella Tamhina, poštovani predstavnici Ministarstva kulture Republike Hrvatske i gradskih vlasti, cijenjeni predstavnici znanstvenih, kulturnih i društvenih ustanova naše zemlje i našega grada, draga braćo i sestre u Kristu.

Kršćanska sadašnjost sutra, 22. veljače, slavi svoje 40-godišnje postojanje, obogaćeno vrlo dinamičnom i bogatom izdavačkom djelatnošću. Glavni su akteri u ustanovljenju Kršćanske sadašnjosti bili Tomislav Janko Šagi-Bunić, Josip Turčinović i Vjekoslav Bajsić. Oni su podastrli zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Franji Šeperu svoju zamisao i želju da među Hrvatima na ovim prostorima stvore izdavačku kuću, po uzoru na njemačko-austrijski Herder. Kardinal je zamisao prihvatio, blagoslovio, te 22. veljače 1968. godine potpisao dekret o ustanovljenju Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« i zaželio da to djelo uspije.

U uvodnom dijelu Dekreta Kardinal piše: »Organska i djelotvorna provedba koncilske obnove kod nas ovisi o dubljem i širem poznavanju koncilske misli, nastojanja i gibanja. Da bi se taj cilj što bolje postigao, korisno je da se posebno povedu napori oko istraživanja i dokumentacije koncilske misli i problematike te da se stvori što šira mogućnost informacija u tom pogledu.«

Istoga je dana nadbiskup zagrebački kardinal Šeper imenovao Vjekoslava Bajsića pročelnikom Centra Kršćanska sadašnjost a Josipa Turčinovića njegovim zamjenikom. Josip je operativno bio središnja ličnost svega rada Kršćanske sadašnjosti. On je 1975. i formalno imenovan direktorom Centra Kršćanska sadašnjost i to je ostao sve do svoje prerane smrti 1990. godine.

Svima je nama poznato što je sve u četrdeset godina svojega postojanja Kršćanska sadašnjost učinila na izdavačkome planu i šire, u krčenju i pronalaženju novih putova i novih djelovanja u tadašnjem socijalističkom društvu. U Kršćanskoj sadašnjosti nicali su nizovi raznih biblioteka – do danas ih ima četrdesetak, izdavali su se časopisi, filmovi i sve što je našim vjernicima bilo potrebno da se vjerski obrazuju i osobito upoznaju s Božjom riječi, sa smjernicama Drugoga vatikanskog koncila i s kršćanskim naukom. Nizovi Dokumenti, Metanoja, Svjedočenja, Riječ, Žarišta, Polazišta , časopisi Effatha i Vrijeme i Riječ na predivan način izražavaju dinamiku početaka Kršćanske sadašnjosti i znakovito ukazuju na to što je Kršćanska sadašnjost željela ostvariti svojim izdanjima. U četrdeset je godina Kršćanska sadašnjost objavila oko 1 800 naslova knjiga, od kojih su neke knjige višestruko ponavljane, surađivala je s oko 800 autora, pretežito (inozemnih i domaćih) teologa i pastoralaca, zauzetih za koncilsku obnovu i širenje Božje riječi. Tomu treba pribrojiti i filmove, video-proizvodnju, znanstvene teološke i pastoralne i crkveno-povijesne revije (časopise), koje je izdavala samostalno ili s Katoličkim bogoslovnim fakultetom.

Od 1974. godine – kada Kršćanska sadašnjost otkupljuje autorska prava na Bibliju od izdavačke kuće Stvarnost – objavljuje Bibliju Staroga i Novoga zavjeta. Do danas je Kršćanska sadašnjost Bibliju objavila u devetnaest izdanja, raznih formata i knjižnih oblika te je postigla da je ona postala najčitanija vjerska knjiga među Hrvatima posljednjih tridesetak godina, već i za komunizma. S Ilustriranom Biblijom za mlade Kršćanska sadašnjost je bila poznata od Londona do Vladivostoka.

Svu će tu djelatnost Kršćanske sadašnjosti obraditi predavači u svojim izlaganjima kroz ova naredna dva dana, danas i sutra. Sutra ćemo organizirati i »okrugli stol« o sadašnjosti i budućnosti teološke knjige, a bit će predstavljene i knjige koje smo Vam darovali: Istrgnute misli za nezaborav T. J. Šagi-Buni- ća, Josipa Turčinovića i Vjekoslava Bajsića, te knjigu Kršćanska sadašnjost u misli svojih utemeljitelja tijekom razvitka i djelovanja u vremenu. Knjige će predstaviti Josip Baloban, v. d. dekana KBF-a i Anton Tamarut.

Sva ta tako bogata djelatnost ne bi mogla nastati i razvijati se da nije bilo ljudi koji su se odmah na početku sasvim predali ostvarivanju svojih zamisli i koji su na tome radili »Tag und Nacht«, kako mi piše neki dan veliki naš prijatelj i dobrotvor Hubert Lehner, o kojemu ću govoriti u svome predavanju. Taj njihov entuzijazam bio je ono što je nosilo Kršćansku sadašnjost u najtežim trenucima njezine opstojnosti; financijska pomoć bila je sekundarna.

Želio bih sada na početku pozdraviti i ujedno zahvaliti svim svojim suradnicama i suradnicima. No njih ima mnogo, i dugo bi trajalo svima ponaosob zahvaliti. Istaknuo bih ipak osobe koje već godinama djeluju u Kršćanskoj sadašnjosti i nekako su se poistovjetile s njome: gospođu Lidiju Kurelović, Stellu Tamhinu, Maricu Jurišić i, dakako, glavnog urednika Alda Starića, koji sa svojim zamjenikom Stjepanom Brebrićem, unatoč svojoj teškoj bolesti, stvara izbor i nosi uređivanje knjiga. Zahvaljujem svome pomoćniku Antonu Šuljiću, koji se zdušno trudio u organizaciji ovog simpozija.

I danas i sutra sve vas pozivamo na domjenak koji smo priredili za vas.

Ovime proglašavam znanstveni simpozij Kršćanske sadašnjosti otvorenim.