NOĆ KNJIGE 2023.
Radovi učenika 6. razreda
OŠ Joakima Rakovca Sveti Lovreč Pazenatički
Kad sam prije tri godine na mobitelu naišla na horor igricu pod nazivom
FNAF, nisam ni znala da je igrici prethodila knjiga. Svidjeli su mi se strašni likovi robota koji su proganjali moj lik u igrici. Iz reklama koje sam pregledavala kako bih dobila pakete alata koji su mi pomagali u preživljavanju igre, doznala sam za seriju knjiga. Knjige se zovu Five nights at Freddy's. Uz malo truda nagovorila sam mamu da mi naruči prvu knjigu.
Iz Engleske nam je poštom stigao moj prvi horor roman pod nazivom
The Silver Eyes (Srebrne oči). Autorica je Kira Breed–Wrisley. To je ujedno bio moj prvi roman na engleskom jeziku. Radnja je smještena u restoranu koji poslužuje pizze, a roboti zabavljaju djecu. Deset godina nakon njegova zatvaranja, u napuštenom restoranu nalaze se glavni lik, djevojka Charlie, čiji je otac bio vlasnik restorana, te njen najbolji prijatelj. Horor priča započinje kad se roboti okreću protiv ljudi koji su bili zatočeni u restoranu. Dok pokušavaju pronaći izlaz, prijatelji nailaze na strašne zamke koje su također i ubojite.
Roman je vrlo napet i do samog kraja ne može se niti naslutiti koji će likovi preživjeti i doći do izlaza. Iako je čitanje na engleskom jeziku bilo zahtjevno i trajalo dugo, toliko me zanimao kraj da jednostavno nisam mogla prestati čitati. Knjiga se nastavlja i zaista ne znam što mogu očekivati.
Laura Anić
Nekada sam običavala misliti da je čitanje dosadna aktivnost i gubitak vremena, no u jednom trenutku shvatila sam da to nije tako. Na promjenu mog stava prema čitanju utjecala je moja omiljena knjiga. Pred dvije godine, za vrijeme ljetnih praznika, odlučila sam iz znatiželje otvoriti knjigu koja mi se na prvi pogled činila zanimljivom i tajanstvenom. Na knjizi je pisalo ime autora i naslov:
Geronimo Stilton, Tajna nestalog blaga. Zanimalo me što se skriva unutar korica. Počela sam je čitati, a njen me sadržaj toliko privlačio da je nisam htjela ispustiti iz ruku. Tako se, a da toga nisam bila ni svjesna u tom trenutku, u meni rađala ljubav prema čitanju.
Geronimo Stilton glavni je lik u knjizi, a on je zapravo miš. Njegove pustolovine ispričane su kroz nekoliko knjiga, npr. Pirat na internetu, Dolina divovskih kostura, Dvorac markize Tustošape Mijaubach, Tajni agent Nula Nula Ka, Neobična epidemija plavih prišteva, Lov na zlatnu knjigu te još mnogo knjiga neobičnih naslova. Na čitanje svih ostalih naslova potaknula me upravo ova prva njegova pustolovina koju sam pročitala, Tajna nestalog blaga, koja je ujedno i moja omiljena knjiga. U njoj Stilton zajedno s prijateljima istražuje tropska mora te oslobađa svoga tetka Dlakutina na otoku nakon 20 godina. Osim Geronima, ovdje su Tea Stilton (njegova sestra), Benjamin (njegov nećak), Miško (njegov bratić) te još mnogo njegovih prijatelja i nepoznatih osoba koje će tek upoznati.
Geronimove knjige nisu obične, u njima se nalaze mnogobrojne zanimljive slike te su neke rečenice istaknute drugom bojom ili većim slovima. Primjerice, ako se u knjizi događa nešto strašno, rečenice su otisnute velikim crnim slovima i ispisane su ukrug. Volim čitati takve knjige jer si lakše mogu zamisliti neki događaj, a njen sadržaj kao da mi se pred očima pretvara u stvarnost.
Svakome bih preporučila ovu knjigu te ostale Geronimove pustolovine iz Mišograda. Možda ima još ljudi koji misle da su knjige dosadne i gubitak vremena, ali ova će knjiga definitivno promijeniti njihovo mišljenje. Ja sada znam da to nije tako i u cijelosti se slažem s izrekom Čitatelj živi tisuću života, a čovjek koje ne čita živi samo jedan.
Mila Kovačević
Jedna od knjiga koja me je snažno dojmila nalazi se na popisu lektire, a to je roman Zaljubljen do ušiju autora Mire Gavrana. Ovu
knjigu prvi put sam čitala za lektiru, knjiga mi se zaista svidjela pa sam je odlučila pročitati još jedanput. Glavni lik u knjizi je dječak Mario koji se susreće s raznim problemima i s neuzvraćenom ljubavi u svom tinejdžerskom razdoblju.
Završetak knjige bio je sretan jer su glavni likovi Mario i Lana na kraju priznali svoju ljubav jedno prema drugome. Ova knjiga prikazuje i probleme iz svakodnevnog života koje gotovo svaki
tinejdžer proživljava. Radnja je zanimljiva i uzbudljiva. Knjigu
Zaljubljen do ušiju zaista bih preporučila svima.
Tea Radolović
Teško mi je izdvojiti koja mi je knjiga najdraža, ali ipak knjiga koja mi je najviše ostala u sjećanju je Bambi. Bambi je prva tužna knjiga koju su mi pročitali kad sam bio manji.
Glavni lik Bambi je jedan veseo, zaigran, znatiželjan i nježan jelen, koji je doživio tužne trenutke u svojem djetinjstvu. Ali krenimo od početka!
Jednog proljetnog dana došao je na svijet jelen po imenu Bambi. Odmah su ga prihvatile i zavoljele sve životinje u šumi. Meni je posebno bilo zanimljivo da su mu najdraži prijatelji bili zeko Lupko i tvor Cvjetić. Imali su puno zanimljivih avantura. Nažalost, nije dugo mogao uživati u svojem bezbrižnom djetinjstvu jer su mu lovci ubili mamu koju je jako volio. Bilo mu je jako teško prihvatiti da mame više nema. Odrastao je zajedno sa svojim prijateljima. Nakon nekog vremena kad je ponovo stiglo proljeće, Bambi se zaljubio u svoju prijateljicu Falinu. Zajedno su osnovali svoju obitelj. Ako ste mislili da je tu kraj priče, varate se.
Ostale avanture i kraj priče pročitajte i sami u knjizi.
Nakon što pročitate knjigu, nadam se da ćete i vi, kao i ja, naučiti poštivati prirodu i životinje. Knjiga Bambi nas uči da nas mogu puno toga i životinje naučiti i zato ih trebamo cijeniti.
Moreno Terlević
Moja omiljena knjiga je Knjiga o dinosaurima. Ona je jako zanimljiva i korisna. Sadrži jako puno informacija o dinosaurima te sam čitajući je saznao kada su oni živjeli, čime su se hranili, kako su se ponašali i sl. Naučio sam kakve su građe bili i koje su sve vrste dinosaura hodale Zemljom. Pročitao sam cijelu knjigu i naučio puno toga. Posebno su mi se svidjeli crteži koji prate tekstove. Ovu ću knjigu pročitati još puno puta jer jako volim knjige i čitanje, a posebno volim kada su ovako poučne.
Jakov Kuharić
Volim čitati razne knjige, ali do četvrtog razreda to nije bilo tako. Nisam voljela čitanje jer mi se činilo jako dosadnim. U četvrtom razredu jako sam zavoljela hrvatski jezik kao školski predmet, a pritom i čitanje. Ove školske godine u šestom razredu pronašla sam svoju omiljenu knjigu, a to je Mali ratni dnevnik koju je napisao suvremeni hrvatski književnik Stjepan Tomaš.
Mali ratni dnevnik po književnoj vrsti je dječji roman. U njemu kao glavnu junakinju upoznajemo djevojčicu Cvijetu Matković koja u svoj dnevnik zapisuje svoje osjećaje, razmišljanja i trenutne događaje u razdoblju od 1991. do 1993. godine. Djevojčica opisuje te izražava neke od svojih osjećaja poput patnje, boli, tuge,sreće, veselja i straha. Ljuta je jer je rat oduzeo svoj djeci na području Republike Hrvatske sretno i bezbrižno djetinjstvo, voljene osobe… Proživljava smrt najbližih susjeda, rušenje njezine škole, udaljavanje od njezine najbolje prijateljice Zlatice te druge neugodne događaje. Uznemirena je i nije posve svjesna što se događa oko nje. Dok svi mediji konstantno prenose vijesti o ratnim zbivanjima na tlu Hrvatske, Cvijeta počinje slušati radio, gledati televizor, svakodnevno čitati novine, razmišljati zašto ljudi ratuju i na taj način puni svoj mozak različitim informacija o kojima djeca ne bi trebala razmišljati. Nakon što ratni događaji postaju napetiji, roditelji je šalju u Pinkafeld, jedan mali gradić u Austriji koji je ime dobio po rijeci Pinki. Tamo ostaje sto dana, a nakon što se ratni događaji stišavaju, vraća se u Osijek.
Moja omiljena knjiga je poučna i zanimljiva. Uči nas o tome kako rat ostavlja teške posljedice koje nas prate cijeli život te da ne trebamo ratovati. Mislim da svi trebaju pročitati ovu knjigu.
Lana BegićČitanje je jako zabavno. Dok čitamo, u svom smo svijetu i ništa nas ne može omesti. Ponekad, dok čitam, čini mi se da sam u pravom životu, a ne da čitam knjigu. Toliko sam napeta da me nekada bude i strah što će se dalje dogoditi.
Ima puno knjiga koje volim čitati, ali moja omiljena je Charlie i tvornica čokolade. Tu knjigu obožavam zato što je zabavna i potiče razvoj maštovitosti. Dok sam je čitala, osjećala sam da, ako se potrudim, mogu postići sve svoje snove. Ta mi je knjiga jako zanimljiva, ali i poučna jer Charlie, iako nije imao novaca, uz svoju dobrotu uspio je biti sretan. Uz sve navedeno, jako volim čokoladu pa mi se knjiga još više svidjela. Čitajući je, osjećala sam uzbuđenje i nisam htjela da dođe kraj, željela sam još čitati.
Čitanje je vrlo korisno, ali i zabavno. Čitanjem obogaćujemo svoj rječnik. Istinitima smatram citate na koje sam naišla:
Knjiga je san koji držite u ruci. Onaj tko ne voli čitati, nije pronašao pravu knjigu za sebe.
Eva Palman