likovnost /dizajn / fotografija / gljive
JAM broj 42, studeni 2013.
2. bijenale slikarstva/16. velesajam kulture/Ella & Nala
Monika Meglić/t1p0grafija/Miran Šabić/Urbanka ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM
riječ urednika
JAM Glavni urednik: Juraj Vuglač Grafički urednik: Juraj Vuglač Fotografije: Helena Kušenić, Juraj Vuglač Tekstove napisali: Helena Kušenić, Ana-Marija Vukres, Branimir Hrvoj, Iva Hanzen, I. M, A. V, Juraj Vuglač ... izuzev citiranih tekstova koji se nalaze između navodnih znakova i nerijetko su pisani fontom italic. Hvala Wikipediji i Hrvatskom Jezičnom Portalu. Ako ikada budete pred propasti, stisnuti ćemo “share” za vaš spas! Posebna zahvala: Lektorici. Jer jer je proč’tala ‘rvacku gramat’ku i prež’vjela. Naslovna stranica: detalj fotografije s izložbe Vienna Calling Časopis udruge JAM, broj 42, godina IV; sva prava su pridržana (c, r i tm). Ne kradite sadržaj, jer kao što izlazeće Sunce uzima svijetlost zvijezdama, tako ćemo i mi uzeti moć prokreacije lopovima. Dodatne zahvale: Ana Anđal programsku i moralnu podršku. 1
za
“Koji je datum? Ti se šališ! I kak’ misliš da ćemo stići završiti časopis? Ajmo mi to lijepo sve odgoditi za idući mjesec.”. Psovke. Čuđenje. Skidanje grupnih fotografija sa božicom Ishtar tijekom posljednje redakcijske posjete njezinom hramu i bacanje u vatru. “Naša suradnja je gotova. Nikada više nećemo pisati za JAM!” Suradnica za moralnu podršku je ljutito pogledala sve prisutne i smirila situaciju utješnim riječima: “Ako sada svi zajedno ne sjednete za svoje kompjutere prvo ću uništiti sve što volite, a onda ću uništiti vas, hahahaha!” Demonski smijeh orio se redakcijom još dugo nakon što je otišla kući nahraniti nulama i jedinicama svojeg limenog stolnog ljubimca. Upravo zahvaljujući njezinim utješnim riječima na kojima bi joj pozavidio svaki mirotvorac, od Baraka Obame do Kim Jong Il-a, pred vama stoji najnoviji broj časopisa JAM! Pretpostavljam da vam pogled s ovog teksta već sada bježi na šarene sličice koje se nalaze na idućoj stranici, dok vam um poskakuje od veselja što će biti nagrađen visoko intelektualnim tekstovima koji bi zabavili svakog osnovnoškolca. Protekli mjesec ponovno je obilovao umjetničkim događanjima. Recesija kao da pogoduje kreativcima i institucijama uz koje se vežu. Svi polako ali sigurno shvaćaju da je najvažnije raditi, stvarati i biti kvalitetan, a ne pokupiti novac od državnih institucija i na temelju toga predstavljati mlitave i dosadne programe koji su ionako tu samo da popune tih godinu dana do idućeg natječaja nekog ministarstva. Moramo priznati da nam je sve teže odlučiti što staviti u časopis, tako da smo se u ovom broju odlučili dati počasno mjesto nekim dugovječnijim festivalima i jedinom privatnom muzeju u gradu, dok smo preostale stranice popunili odličnim ljudima, događanjima i inicijativama. Ovaj mjesec nas se najviše dojmila izložba gljiva, T1p0grafija, te odličan prikaz rada Ureda za prostorno uređenje putem izložbe “Prostori su-djelovanja”. Nadamo se da ćemo osebujnim člancima kojih je ovaj broj prepun uspjeti prenijeti naše misli, misli autora (stvarne ili imaginarne), i ugođaje sa svih događanja na kojima smo prisustvovali. Ugodno čitanje još jednog spektakularnog broja časopisa JAM! JAM #42
studeni 2013
2
3
Prostori Su-djelovanja
27
Lijepa Naša domovino
7
Ronald Lindgreen: Izložba
29
T1p0grafija
11
Miran Šabić: Geneza
31
Lauba: Novi nestalni postav
13
Monika Meglić: Izložba
33
Velesajam kulture
15
Marko Zeman: Radovi na papiru
35
Intervju: Emma & Nala Jewerly
19
16. Crtani Romani Šou
37
Filip Gordon Frank: Labirint ideja
23
Izložba gljiva
39
Intervju: Urbanka
25
Natalija Borčić Ivona Jurić
41
Drugi Bijenale slikarstva
JAM #42
studeni 2013
2. Bijenale slikarstva
Vienna Calling
izložba o vješanju stvari i ljudi mjesto: dom HDLU
3
JAM #42
web: www.hdlu.hr
studeni 2013
2. Bijenale slikarstva / Vienna calling
Tijekom pozdravnog govora publika se nekoliko puta izmijenila. Najuporniji su bili nagrađeni čašom vina.
Ogromnu posjećenost međunarodne izložbe opravdali su kvalitetni radovi, koji su zbog gužve teško dolazili do izražaja.
Selfie je popularna sportska disciplina za koju vam je potreban mobitel, Instagram, Facebook i wc, koji u nuždi može zamijeniti i galerija.
Neki ljubitelji umjetnosti su introverti koji loše podnose gužve. Za takve je bila postavljena ova specijalna kutija.
Kutija za introvertirane osobe proizvod je dekadentnog Zapada. Na fotografiji ponosno pokazuju svoj antisocijalni proizvod.
Svi radovi predstavljeni na bijenalu bili su veliki. Neki od njih, poput ovog na slici bili su sastavljeni od više manjih dijelova.
4
JAM #42
studeni 2013
2. Bijenale slikarstva / Vienna calling
5
JAM #42
studeni 2013
D
2. Bijenale slikarstva / Vienna calling
D
rugi bijenale slikarstva ugostio je uz hrvatske šampione i njihove bečke suparnike. Prije dvije godine Hrvati su se obračunali s berlinskom umjetničkom scenom, gdje su pokazali da jedino što njemački umjetnici imaju su novac koji dobiju za svoj rad, dok se većina naših slikara istim bavi više onako, iz hobija. Sada je došla na red druga runda ovog Hrvatska vs EU meča. (Pretpostavljamo da će treća runda ići protiv opljačkanog bogatstva kolonijalnog Londona). Da li su Hrvati i ovoga puta pobijedili? Čini se da jesu. Ne želimo biti nepravedni i tvrditi da su bečani pokazali zaista najbolje što se može vidjeti u njihovom gradu koji vrvi manje poznatim umjetnicima i galerijama, ali isto možemo reći i za Hrvatsku: unatoč desecima izložbi mjesečno, mnogi autori već godinama nisu imali izložbu, iako se mogu pohvaliti prekrasnim radovima i zanimljivim i ne-toliko-često viđenim idejama. Čiji su radovi bolji prosudite sami, mi svoj glas po drugi put dajemo domaćim snagama. Izložbu su pratili i komentari nezadovoljnika koji su tvrdili da “organizatori promoviraju svoju umjetnost”, te da se “nekima stalno daje prednost”, dok je PK iz Jutarnjeg zaključila da su “šansu na ovom bijenalu dobili članovi HDLU-a koji nisu uspjeli izložiti radove na recentnoj izložbi.” Mi smo primijetili trend prema foto realizmu i “uličnoj” umjetnosti, dok smatramo vrlo zanimljivim što su starije generacije umjetnika naprednije od mnogih mlađih. Nadamo se ćemo za dvije godine vidjeti malo više golotinje i boljeg suparnika koji će poraziti hrvatske umjetnike. O bečkom dijelu izložbe se piše: “Izložba predstavlja dvanaest umjetničkih pozicija iz Beča. Umjetnice i umjetnici koriste se slikarskim tehnikama, a da se trajno ne vežu za samoodređenje slikarice ili slikara. Očigledno je određeno težište u odnosu na figuracije. Martin Schnur prikazuje dvostruki portret u odrazu objekta koji prianja na zrcalo. Rad Alfreda Barsugliasa lijepo je bečki morbidan i suočava se sa zrcalnim odrazom susreta kao memento mori. Ipak, u izložbi se „ja” ne reflektira samo o sebe. Tematizira se i splet odnosa i stvaranje skupina...” 6
JAM #42
studeni 2013
Lijepa naĹĄa domovino mjesto: UmjetniÄ?ki paviljon
7
web: www.hrvatski-fotosavez.hr
JAM #42
studeni 2013
Lijepa naša domovino
Umjetnički paviljon pokazao se idealnim mjestom za predstavljanje fotografskih serija u kojima su posjetitelji mogli uživati.
Izložbe fotografija uvijek su imale svoju publiku, ali je brojnost posjetitelja na ovoj izložbi premašio sva očekivanja.
Na nekim fotografijama mogli su se prepoznati i hrvatski umjetnici koji potvrđuju sociološku tezu o mnogobrojnim ulogama pojedinca u društvu.
Još ne znamo kako je fotograf uspio okupiti ovoliki broj statista, ali odlična fotografija potvrđuje njihov entuzijazam.
Hrvatska stvarnost: tko kaže da direktori i menadžeri ne znaju zasuči rukave i sami se primiti posla. Ako ne ide rukom, može i šakom.
Iako policija katkada voli zaboraviti tko ih plaća i za koga rade, čestitamo im na savršenom ignoriranju gospođe.
8
JAM #42
studeni 2013
Lijepa naša domovino
9
JAM #42
studeni 2013
Lijepa naša domovino
“Iako zastupljena u širokom dijapazonu autorskih pristupa, fotografija ovdje - pretežito u sirovom obliku bez bitnih naknadnih intervencija i eksperimenata - afirmira svoju temeljnu vrijednost: sposobnost vjernog dokumentiranja stvarnosti, svjedočanstva trenutka i mjesta u kojem nastaje. Zajednički svim izloženim radovima kritički je odnos prema aktualnoj hrvatskoj stvarnosti te u tom smislu preuzeti naslov nacionalne himne ima ironični predznak. Riječ je o prizorima domovinskih krajobraza, ruralnih, urbanih ili suburbanih ambijenata s uništenim tvornicama, rasprodanim nacionalnim bogatstavima, propalim investicijama, s ugroženim zelenim predjelima, ljudskim egzistencijama... “
U
U
doba kada svaki vlasnik DSLR-a, kao što nam je već dosadno naglašavati, tvrdi da je fotograf jer njegov preskupi objektiv na preskupoj kameri radi “onaj kul blur iza subjekta koji fotografiram” lijepo je znati da se fotoreporteri, vrsta koja izumire, još uvijek drži. Ili, da bolje opišemo stvarnu situaciju: održava. Izložbu je organizirao Hrvatski foto savez, a na izložbi je sudjelovalo 17 već navedenih fotoreportera, umjetničkih fotografa (to su oni koji će fotografirati cvijet u ultra-mega hd rezoluciji s filtrima za koje nikada niste čuli) i multimedijalnih umjetnika koji se služe fotografijom (najčešće da bi zabilježili sebe ili neke druge ljude bez odjeće, ali nije nužno. Katkada su subjekti i obučeni). Hipsterski naziv izložbe “Lijepa naša” osmislio je kustos izložbe Antun Maračić, koji je čitateljima JAM-a možda poznatiji kao slikar i kipar. Ideja je bila predstaviti hrvatsku kakva jest: pobune protiv vlasti, gospodarskih odluka vezanih uz osobne interese pojedinaca vezanih uz vlast, policiju koja maltretira građane koji se bune protiv vlasti... zapravo nam je čudno kako autor izložbe nije završio u zatvoru. Vjerojatno zbog onog čudnog pojma koji volim zvati “demokracijom” iliti “pusti ih da se bune, ionako je to jedino što mogu”. Izložene fotografije su gotovo potpuno neobrađene i nose jasnu poruku. Koja je poruka zaključite i sami, a upotreba Fotošopa™, ili njegov izostanak u finalnom produktu postao je jedan od onih rijetkih mjerila po kojima vidimo da li fotograf zaista zna svoj posao ili raspolaže ultra opremom. 10
JAM #42
studeni 2013
T1p0grafija
mjesto: Izložbeni salon Izidor Kršnjavi web: http://tinyurl.com/pvnj4hd
U U
nekim od definicija tipografije nalazi se i ideja o “doprinosu efikasnosti štampane poruke”. Mladi umjetnici iz Primijenjene gimnazije primjenjivali su (kako im i dolikuje) ovu definiciju na malo liberalniji i umjetničkiji način. Tako je bilo slova koja su izgledala kao pregaženi albatrosi, muške tange na štriku za sušenje, krhotine svemirskog broda i švrakopis doktora medicine. U prijevodu: urnebesno zabavno i zanimljivo. Budući da, snalažljivi, lukavi i upućeni u svjetska zbivanja kakvi jesmo, znamo da je internet prepun stranica koje prodaju razne fontove, prebacili smo sva ova divna slova u digitalni oblik i registrirali, kopirajtali i trejdmarkali ih. To smo naravno učinili iz dobrote i altruizma, kako bi ovi mladi umjetnici već u mladosti vidjeli kakvo je svijet okrutno mjesto ako si previše u ateljeu, a premalo u patentnim zavodima. JAM Helveticu i JAM Times New Roman već odavno možete kupiti po promotivnim cijenama, a sada smo svoju ponudu obogatili s još tridesetak originalnih fontova.
11
JAM #42
studeni 2013
T1p0grafija
12
JAM #42
studeni 2013
Lauba
K K
uća za ljude i umjetnost predstavila je 13. po redu koncepciju (ne)stalnog postava. Postav koji nam predstavlja najbolja djela iz zbirke Filip Trade istovremeno je i predstavljanje nove kustosice Morane Matković, mlade povjesničarke umjetnosti. Odabirom poznatih i etabliranih imena, poput Jurja Dobrovića, Ivana Kožarića, Kate Mijatović, Ivane Franke, Ivana Fijolića, Lovre Artukovića postav donosi kvalitetan i zanimljiv pregled zbirke, s mnoštvom mladih autora, od kojih neki (ponovno) kreću u osvajanje svijeta (glasoviti Puma34 trenutno studira u Kolumbiji, a Zlatan Vehabović sprema se za izlaganje u New Yorku). Među najprepoznatljivijim radovima zasigurno su i ciklusi Kristiana Kožula koji se predstavlja serijama Gozba, Licitari i Discoware. Radovi su to koji uvijek intrigiraju, okupiraju pažnju i začuđuju koliko god ih puta vidjeli. Svakodnevni predmeti ovdje su transformirani – obloženi čipkom, perlicama, reflektirajućom plastikom ili su na ratnu opremu aplicirani tradicijski etno motivi. Pred nama blješte svjetlucave štake i noćne posude – suočavajući nas s različitim strahovima (od bolesti, starenja) i onim što najčešće nastojimo gurnuti na margine postojanja, ali i vlastite svijesti. A sve kao rezultat našeg straha pred nečim što nam je nepoznato, pred nečim što je drugačije – što ne znači nužno da je manje vrijedno ili zanemarivo. Kožula inspirira upravo društveni apsurd jer su kako sam kaže „neprirodne i iskrivljene stvari te ismijane ili ugrožene moralne vrijednosti jako su pogodne za transformaciju”.
Jezikom šokantnog i (ne)svakidašnjeg progovara i Ratko Petrić čiji su radovi zasad posuđeni, no njihovo je otkupljivanje u planu. Radi se o svestranom autor koji se osim kiparstvom (predstavljenim u postavu) bavio i crtežom, grafikom, karikaturom i stripom, a bio je i suosnivač Salona mladih te grupe Biafra. Poput Kožula, radovima nastoji ukazati na pravo stanje i licemjerje društva koristeći se estetikom ružnog i provokativnog. Skulpturu Kraljica (izrađenu od brojnih ženskih grudi) možemo čitati kao divljenje ženi gdje ona postoji poput totema, no ujedno je, s feminističke strane, zanimljiva i diskutabilna percepcija ženskog isključivo kroz njene fizičke atribute koji su k tome, višestruko aplicirani. Kiparstvo Marije Ujević Galetović također voli obline. Njena Žena-mačka prikaz je ženske vitalnosti, senzualnosti i snage (Tko zna, možda i žena ima devet života?). Možemo ustvrditi kako je Lauba uspješno preživjela i ovaj praznovjerno zloguki 13. postav, a mi s veseljem očekujemo novi, jednako „nepoćudan“. Možda ćemo i o njemu uskoro odlučivati referendumom.
Lauba
14
JAM #42
studeni 2013
10
velesajam kulture
mjesto: SC
15
web: www.sczg.unizg.hr
JAM #42
studeni 2013
10. velesajam kulture
Izložba radova studenata ALU koji su nastali u spartanskim uvjetima crtanja na podu. Nedostajao je kukuruz za klečanje.
DIY sajam u većini slučajeva privuče veliki broj posjetitelja. Na žalost ovo nije red za sajam, već za ručak u menzi.
Izabiranje najboljeg kartona za izradu skulpture od otpadaka.
Fotografi u akciji na vjerojatno najneposjećenijoj celebrity reviji ikada. Čak su je zaobišla i 24 sata!
Filcane lutkice, cvijeće i ini ukrasi bili su jedan od fokusa ovogodišnjeg velesajma.
Umjetnici se odmaraju nakon cjelodnevnog... onoga što već umjetnici rade.
16
JAM #42
studeni 2013
10. velesajam kulture
17
JAM #42
studeni 2013
10. velesajam kulture
“U tri festivalska dana, održat ćemo 11 radionica, 5 predavanja te okruglih stolova, 3 koncerta, 2 DJ večeri, jednu modnu reviju, jednu predstavu za djecu, jednu Književnu večer te dane Otvorenog ateljea, u sklopu kojeg će se predstaviti niz mladih kreativaca.”
O
O
vogodišnji jubilarni 10. velesajam kulture najavljen je vrlo pompozno, ali ne bez razloga. Održavati 10 godina jednu manifestaciju živom i zanimljivom nije lako (možete pitati organizatore CRŠ-a, kojih 6 godina dugotrajnije manifestacije). Reklo bi se da su u SC-u naučili lekciju, te da su uvidjeli kako besplatne stvari u velikom broju privlače posjetitelje koje su posljednjih godina lošim programom većim dijelom otjerali. Moto SC-a trebao bi biti “od studenata za studente, a mi smo tu da vam pomognemo”. Zašto to naglašavamo? Sa uzbuđenjem čitajte dalje. Radionice su zaista održane. Bile su vezane za zdrav život, te ih se dosta bavilo hranom i vježbanjem, dok su se druge bavile eko-modom. Kuhalo se, vježbalo, radilo se filcom, čak se i slikalo i prodavalo, te se održala i predstava za djecu i književna večer, a o koncertima da i ne govorimo. Ali opet, nešto nije bilo kako treba. Hranu su jela djeca. Na radionicama su sudjelovala djeca ili ljudi koji su vezani uz neki od mnogih pod odjela Kulture promjene. Umjetnici su napravili izložbu radova, koju su postavili u predvorje malog kina, ali posjetitelja nije bilo. Sajam bi bio savršeno neposjećen da nije bio postavljen u subotu ispred menze tijekom ručka (strateški mudra odluka), ali i to je privuklo mali broj kupaca, koji su ipak odlučili ne izgubiti mjesto u podugačkom redu za hranu. Izložba gljiva koja se održavala nevezano uz program Velesajma kulture imala je više ciljanih posjetitelja nego bilo koje događanje vezano uz sam Velesajam. Pretjerujemo? Kada se posjetioci, stvarni i potencijalni, radije smrzavaju u Krivom putu 20 metara dalje nego da uživaju u sadržajima koji su namijenjeni upravo ljudima kao što su oni, onda znate da nešto radite krivo. Na nama nije da analiziramo nečije poslovanje, odnos prema ljudima, marketing ili odnose s javnošću. SC je ovim događanjem još jednom dokazao da je postao institucija koje više nema nikakve veze sa studentima, njihovim željama i životima. 18
JAM #42
studeni 2013
Donosim vam intervju s tajanstvenom djevojkom koja se krije iz brenda koji sam nedavno otkrila i doslovno ostala bez daha. S obzirom na to koliko genijalan nakit radi, uskoro više ništa neće biti tajanstveno u vezi djevojke koju vam želim predstaviti. Ovaj nakit jarkih boja i zanimljivih materijala doslovno hipnotizira svojom snagom i bez pretjerivanja je jedan od divnijih fashion komada na ovom planetu. Checkirajte intervju i uronite u magičan svijet
Emma & Nala
intervju: Iva Hanzen aka Fashionbabica 19
JAM #41
listopad 2013
Emma & Nala Jewerly
JAM: Tko se krije iza Emma & Nala Jewelry? Emma & Nala: Kao prvo, bok! Tko se krije pitaš… Krije se jedan curetak imenom Sonja (sad bi moja mama pametno ubacila: “Nisi ti više curetak ćerce moja!”), koji dolazi iz Zagreba i voli sve što vole mladi . Studiram pravo, ali nekako me u zadnje vrijeme sve više vuče kreativa, rad s rukama, umjetnost, kultura i ine trice i kučine. Volim si nekako tepati da sam oduvijek bila esteta. Jako me privlači povijest umjetnosti, sve češće zamjećujem pročelja starih zgrada po centru, inspirira me arhitektura i učim fotografirati. No, sve to nebi imalo previše misla da ti ne spomenem najbitniji detalj – nedavno sam na Pučkom otvorenom učilištu završila Radionicu za oblikovanje suvremenog nakita. Jako, jako, JAKO mi se svidjela! Naučila sam oblikovati nakit od mesinga, bakra i srebra, naučila sam dosta i o povijesti nakita, materijalima i alatu, raznim tehnikama izrade, a u konačnici i o dizajnu samog nakita.. Radili smo i s emajlom, a nakon toga se mogu pohvaliti da sam i službeno oblikovateljica suvremenog nakita. Heh, kako stručno. JAM: Odakle, pobogu, se stvorio ovaj genijalni brend? Emma & Nala: Hm, hm, hm, odakle se stvorio… Na to pitanje ti ni ja neznam konkretan odgovor. Samo ti mogu reći da se nije stvorio preko noći; drži me to već par godina. Zapravo, lažem, sjećam se! Negdje sam u novinama, ili nekom časopisu svojedobno vidjela ogrlicu od najobičnjih tirkiznih perlica i nešto me uhvatilo da si ju napravim. Kako sam ušla u prvi hobby shop, to je bilo to. Kad sam vidjela što zapravo sve postoji, od materijala, oblika i boja, navukla sam se. Od tada svaku kunu viška trošim kao luđak na materijale i perle, pa mi sada mi već jedan cijeli dio stana izgleda kao mala improvizirana radionica gdje vlada tooooooliki nered da često provodim više vremena tražeći elemente nego slažući naručenu ogrlicu. Ali to je moj kreativni nered i ja ga volim. U početku sam radila za sebe, nikako nisam imala u planu neku kampanju ili prodaju, ali na nagovor svojih frendica i bližnjih evo me odnedavno na Facebooku. I moram priznati da me jako ugodno iznenadio feedback i interes ljudi za mojim nakitom. Čak i zatekao usudila bih se reći. 20
JAM #41
listopad 2013
Emma & Nala Jewerly
Ema i Nala su moja dva psa, moje najveće ljubice u životu koje sam doslovno našla na cesti. Dugo sam razmišljala o imenu koje cu nadjenuti svom nakitu i na kraju sam se odlučila posvetiti svoju drugu veliku ljubav njima.
JAM: Odakle inspiracija za te divne boje??? Emma & Nala: Ja sam jedna dosta jednostavna curka, volim modu i trendove, pravi sam ovisnik. Trenutno me oduševljava color i pattern blocking, ali se ja nikako u tom ne osjećam ugodno, pa uvijek nekako završim u crnoj ili bijeloj majici i poderanim trapkama. I naravno, gdje ću onda narokat boje? U nakit! Sve ono što nemogu nositi na sebi, a sviđa mi se, preselim na vrat, ponekad ruku. Recimo narančasta za majicu nije izbor, ali za ogrlicu već jest. Volim pomaknute kombinacije boja i materijala, malo čak nepraktične stvari, moooožda mrvicu agresivne, ali samo mrvicu, s dozom humora pa čak i ironije. Statement, moderne i prije svega urbane. Za stvari koje su se ljudima do sada najviše svidjele, inspiracija mi uvijek dođe kada sam u svom gore spomenutom kreativnom neredu, a na stolu mi je ispremješano sto boja. I uvijek kada slažem jedno, slučajno primjetim kak dobro skupa ide nešto drugo, recimo narančasta i crni lanac. Tirkizna je npr. modern twist na neku tipičnu ljetnu ogrlicu u kojoj su vazda iskombinirani tirkiz i koralj, dakle plavo i crveno. Super su mi te dvije boje skupa, ali nikako naći neku po mom ukusu pa sam si ju napravila. 21
JAM #41
listopad 2013
Emma & Nala Jewerly
JAM: Odakle inspiracija za sam nakit? Emma & Nala: Inspiracija je moj goli vrat, he he he! Šala. Uglavnom je to sama priroda koja nas okružuje. No nekad je to recimo i ograda preko puta kemijske škole koja iz plave prelazi u boju hrđe, krasna kombinacija moram priznati (nemoj se smijati), nekad je to doba dana, godišnje doba, neka gospođa u prolazu ili u kafiću za stolom do mene koja ima ogrlicu iz svoje mladosti. Inspiracija je posvuda, čovjek samo treba znati gledati. Super su mi morske životinjice i morski organizmi. Meduze su mi prekrasne sa svojim nježnim prozirnjikavim suptilnim bojama, morski ježevi sa bodljicama, neka otrovna žaba iz Amazone koja na sebi ima prekrasnu kombinaciju crne i fuksija roze (za ozbač, nisam mogla vjerovati!)…. Svašta nesto organski, nanizano kao bobice grožđa. Bogato. Statement.
JAM: Uzori u radu? Vidjeh sliku najdivnije Isabelle Blow na Emma & Nala Jewelry Facebooku! Emma & Nala: Uh da. Isabella Blow mi je velika inspiracija. Obožavam ekscentrike i osobenjake. Cijenim ljude koji imaju hrabrosti biti svoji usprkos većinskom mediokritetu. Nabasah na njenu sliku sa ooogromnim jastogom oko vrata, kojeg je nosila kao ogrlicu, naravno. To mi se toliko svidjelo da sam na školici nakita od mjedi napravila mali broš u obliku jastoga, škampa, što li vec, i nosim ga kao leptir kravatu, na kosulje i haljine. Pogledi koje dobivam u busu su neprocijenjivi Jako mi se svida opus Alexandra McQueena i njegov savage beauty, volim Isabel Marant (i to jako) i crno bijeli svijet Coco Chanel. Možda neće imati smisla, ali volim jako Fridu Kahlo i njene prekrasne šarene krune od cvijeća i nezamjenjivu Iris Apfel. Taylor Tomassi Hill i njene kombinacije boja i omjera. Također, moram spomenuti divnu Pamelu Love i njen nakit. Da, kad narastem bit ću Pamela Love. 22
JAM #41
listopad 2013
Filip Gordon Frank: Labirint ideja
E
mjesto: galerija Bernardo Bernardi
web: www.filipgordonfrank.com
E
moj Filipe, pristojni je prijevod našeg usklika uslijed sjedanja na dizajnerski stolac i promptnog katapultiranja iz istog. Dobro, bršljan je simpatična ideja za ukrasiti stolac i, priznat ćemo, možda je i bilo malo prehladno za tange, ali upozorenje da dotični bršljan spada u skupinu otrovnih ne bi bilo na odmet. Poučeni nemilim iskustvom i svjesni činjenice o vlastitoj zavidnoj mišićnoj masi, odlučujemo ne sjedati na ostale rukotvorine krhkoga izgleda. One naime, unatoč originalnom i vizualno atraktivnom izgledu, nisu izgledale kao da su napravljene od legura titana i adamantija. Zato smo uzeli muški viski i položili ga na dizajnerski stol, nakon čega smo zapalili heteroseksualnu cigaru čiji smo pepeo otresali u pepeljaru (Filipov rad). Na kraju smo zapalili sve tri raznobojne stolne lampe (jesmo li spomenuli da su i one Filipov rad?) i krenuli čitati novine. Iznervirani gužvom, uzeli smo pod ruku šareni stolac koji se sklapa u dasku i odlučili nastaviti uživati vani.
23
JAM #42
studeni 2013
Filip Gordon Frank: Labirint Ideja
Niste čuli za Filipa? Produkt dizajnera i dizajnera interijera koji više od desetljeća opravdava Hrvatsku kao inovativnu i kreativnu velesilu? Prije nego što vas pošaljemo na stup srama (ili ćete odlučiti sami prošetati do njega... adresa je na Markovom trgu u Zagrebu), poučiti ćemo vas neke osnove o Filipu. Završio je studij dizajna u Zagrebu gdje je poslije radio kao asistent. Kada mu je to dojadilo, otišao je u Milano na specijalizaciju dizajna interijera na Scuola Politecnica di Design, poslije koje se zapošljava u studiju Cibic and partners (misli se na poslovne partnere). 2012. osnovao je tvrtku Polymorph koja proizvodi i plasira njegove radove na tržište. Njegove radove ste mogli vidjeti po svim domaćim i stranim časopisima i inim mjestima gdje se govori o dizajnu interijera. A sada put pod noge, na Markovom trgu vas željno očekuju. 24
JAM #42
studeni 2013
web: www.urbanka.hr facebook: http://tinyurl.com/pd8jgvk
U
U
ovom članku ćemo pokušati nešto naizgled nemoguće: predstaviti projekt koji je iznjedrila banka (da, dobro ste pročitali, b-a-n-k-a) na pozitivan način, bez uvriježenih predrasuda koje ljudi imaju prema samoj ustanovi banke. Sada bismo vas mogli educirati o povijesti banke i bankarstva koja se proteže još od doba starih Rimljana, preko nesretnih Templara, koji su dokaz da novac može naškoditi zdravlju osim ako nemate fetiš na gorenja na lomači, pa do današnjih dana i projekta Urbanke. Ako su vas digitalni putovi ikada odveli do Fejsbuk™ stranice Urbanke, vidjet ćete gotovo sramežljivi opis: „Projekt urbane kulture Erste banke“. Pretpostavljamo da vam sada Medo štedo pleše pred očima, dok se nadate da će vam iz ormara izaći privlačna plavuša u crvenoj haljini i ponuditi povoljan kredit. I ne, Urbanka ne nudi bankarske usluge u urbanim sredinama, niti će vam pomoći da vam lokalni diler naplaćuje putem kartice. Ideja Urbanke, koja postoji još od davne 2012. je spojiti sve projekte urbanog karaktera koje banka podržava na jedno mjesto. „S obzirom na nepovoljnu gospodarsku situaciju u zemlji i činjenicu da Banke trenutačno nisu izrazito popularne pa se sve što rade negativno ocjenjuje neovisno o stvarnoj vrijednosti pojedine inicijative, zaključeno je da se projekt pokrene pod vlastitim, izdvojenim nazivom „Urbanka“. 25
JAM #42
studeni 2013
Urbanka
I sada se zlobnici mogu pitati: „Koji su to projekti koji su toliko esencijalni da ih banka podržava?“ Eto vam odgovora: Svi programi Tvornice kulture, Beertija i njezina podružnica u Rijeci, Crtani romani show, Art0mat, Kapulica & lampioni (ako ste se pitali otkuda novac da se podijeli nekoliko tisuća lampiona besplatno), Motovun Film Festival i od ove godine Terraneo, za koji se još ove zime pričalo da više neće biti održan. Nikada. Zvuči impresivno? Nemojte zaboraviti niti Erste fragmente, koji će se ove godine održati po 10. put. Smatramo potrebnim naglasiti da je ovo jedino ozbiljno financiranje umjetnosti u Hrvatskoj koje ne dolazi od strane države ili privatne galerije, za što se dobiva potpuni kudos.
„Želja nam je da Urbanka zaživi na vlastitim zaslugama te time indirektno doprinese postupnom drukčijem poimanju banke, posebice kod mlađe populacije.“ Tko se krije iza projekta Urbanke? U prvom redu, to su Danijela Martić i Antonia Jurić. Danijela potpisuje vizualni identitet Urbanke. Cijeni čist dizajn i inovativne posjetnice. Vjeruje da za svaki životni trenutak postoji pogodan citat Sheldona Coopera i pjesma od Muse. Zasad nitko nije uspio dokazati suprotno. Antonia je Urbankin mali od teksta. Voli tenisice, piše običnom olovkom i često postavlja pitanja o svrhovitosti. Optuže li je da je hipster, negira. Ali nema argumenata. 26
Osim potpore projektima koje Banka i financijski podržava, Urbanka je zamišljena i kao platforma za sve kreativne, angažirane inicijative privatnih osoba ili udruga u zemlji koje inače dobivaju ograničen ili nikakav prostor u javnosti, a Urbanka ih smatra hvalevrijednima i vrijednima pozornosti. Što ukratko znači? Tastaturu pod prste, i bacite se na pisanje ultraoriginalnih projekata. JAM hint: urbani vrtovi i guerilla gardening tek ulaze u modu: učinite svoj grad ljepšim! Uz stranice na društvenim mrežama i portala, Urbanka ima i Instagram: provjerite uvjete i natječaje, jer zahvaljujući dobroj fotografiji možete dobiti ulaznicu za koncert ili neku drugu nagradu: ovisno o danu. Odlična prilika za sve koji maltretiraju prijatelje fotografiranjem svojih obroka i mačaka: sada ćete raditi isto, ali uz nužnu izliku. JAM #42
studeni 2013
Prostori su-djelovanja mjesto: Gliptoteka HAZU web: Organizator: Zavod za prostorno uređenje Zadarske Županije
Fotografija je dvodimenzionalni prikaz svega na što možete naići nakon što se iz Like počnete polako spuštati prema moru.
“Zbog svoje prirodne, ekonomske, demografske, socijalne i druge raznolikosti, Zadarska županija posebno je zahtjevna urbanistička tema jer zemljopisno obuhvaća široko područje koje se prostire od Velebita i Like, preko Ravnih kotara i grada Zadra, pa sve do otoka Srednje Dalmacije i otvorenoga mora. Taj prostor ima bogatu povijest i urbanu tradiciju, zbog čega Županija predstavlja primjer raznolikih i kontradiktornih tendencija urbanog razvoja u kojima se isprepliću stagnacije, napredne koncepcije planiranja prostora i loše posljedice deregulacija i devastacija okoliša.”
M M
Što je Zavod za prostorno uređenje Zadarske županije? Da li je to meta za sve gramatičke naciste koji polude kada državne ustanove ne znaju da se svi posvojni pridjevi koji završavaju na sk + samoglasnik pišu malim slovom? Ili je to još jedno mjesto gdje ćete uplatiti mito prije nego što sagradite urbanu vilu s betonskim prilazom na privatnu plažu na samo 5 metara od obale? Zapravo bismo vam i mi vrlo rado prenijeli neku točnu informaciju o čemu se tu zapravo radi, ali smo se istražujući temu izgubili u digitalnim bespućima hrvatskog nacionalnog web prostora, čiji su dijelovi zapeli negdje na početku devedesetih, ako ne vizualno onda barem sadržajno. 27
ape smo naučili gledati na određeni način: odozgora. Poradi niske inteligencije trebalo nam je nekoliko sati da se naviknemo na ovaj ponešto drugačiji prikaz prostora: reljefni, gotovo trodimenzionalan, ali organizatori su bili milostivi: gradovi i važne lokacije ipak su bili fotografirani iz zraka, te su tako spriječili potpuni prestanak obavljanja fizičkih funkcija vaše omiljene redakcije. Možda se sada pitate čemu sve to. Odgovor je da se danas mnogi pitaju što smo mi Hrvati postigli u dvadeset i kusur godina postojanja naše države. Kuda je išao sav taj novac i što se s njime radilo. Ova izložba / vizualni prikaz pokušao je dati vizualno dojmljiv odgovor. Rezultati su tu. Možda ti rezultati nisu onakvi kakve smo očekivali, ali barem znamo da je jedna županija radila da poboljša život svojih stanovnika i ostavi barem dio prirodnih ljepota potomcima u nasljeđe.
JAM #42
studeni 2013
Prostori su-djelovanja
Glave posjetitelja nalaze se negdje između krševite zagore i priobalja, dok se druge kupaju u moru.
Izložbu su posjetili mnogi županijski politički selebovi. Predstavljanje projekta uspjelo je proći bez blagoslova lokalnog svećenika. Pitali smo se kakve su demonske sile prisustvovale otvorenju. Na kraju smo saznali da je dio delegacije jeo grah prije dolaska.
Pilot je pokušao pronaći nudističku plažu i nehotice uslikao grad. 28
JAM #42
studeni 2013
Ronald Lindgreen mjesto: Boonika HQ
29
JAM #42
studeni 2013
Ronald Lindgreen
P P
erverzno? O čemu ti to pričaš? Ovo su samo neke ženske, gole, ali sve je to umjetnost. Da, postoji pornografija, ali to je nešto drugo: tamo se ševe i sve se vidi. Tu je najvažnije skriveno, prepušteno mašti. Kažem ti ja, Sanader je u Start slao eksplicitnije fotografije od ovog. A znaš kakav je bio Start: čitali su ga svi od pet do pedeset, i to je bilo u redu. A sada je ovo kao za starije od osamnaest jer se vidi pokoja cica. I jer su ženske seksi obučene. Kolaži su mi bolji od slika. Stvarniji su, ovo mi nekako vuče na mješavinu Pikasa i onoga, kak’ se zove ono što ti mrziš? E da, to, hrvacka naiva. Dakle, slike mi izgledaju k’o mješavina Pikasa i naive, ali su mi boje puno ljepše. Ma čak niti slike nisu toliko depresivne kao kod naivaca, jel se tak’ kaže? Naivaca, lol. Da, a nije sve niti tako ružno kao kod Pikasa. Mislim, ako hoćeš naslikati dobru žensku, daj je i pokaži, a ne da moram po slici tražiti cicu. Zakaj su mi kolaži bolji? U njima vidim istinsku erotiku, nešto kao intimnu ispovijed prikrivenog pervertita. Da li mislim da je umjetnik pervertit? Me ne mora biti, mislim ono, možda on voli samo gole ženske ili poštuje dobro zapakiranu cicu, kaj ja znam. To njega trebaš pitati, nemoj mene s tim sad’ tlačiti. A da mi je izložba dobra, dobra je i da, kupil bi si nekaj za doma. Neki kolaž vjerojatno, lol.
30
JAM #42
studeni 2013
Miran Šabić: Geneza
S
mjesto: Kabinet grafike HAZU web: http://miransabic.com
S
pominjale su se samurajske vještine rezbarenja drveta, istočnjačke mudrosti, filozofija, indijska tinta, umjetnički nemušti ljudi, Konfucije, grafički dizajn, tokarstvo, voćni sokovi i djeca. U predgovoru smo pročitali: “Proces nastanka drvoreznog poliptiha Geneza Miran Šabić započeo je urezivanjem motiva na drvene pločice / matrice koje je nakon godine dana sabrao u pravilnu rasternu matričnu strukturu impozantne veličine. Pri procesu ručnog otiskivanja (frottage), iz prvotnog, potpuno crnog otiska na početku tiskarskog postupka, repeticijskim načinom kompiliranja aversnih izdubljenih strana matrica i njihovih neizrezbarenih naličja, generira u konačnici dovršeni prikaz, odnosno (de)konstruira autoportret.” Prevedeno na hrvatski, Miran je napravio autoportret na drvenim pločicama, ali ga nije otisnuo odmah u cijelosti, nego ga je prvo otisnuo s potpuno crne strane, pa je onda napravio još otisaka, a za svaki novi je okrenuo sve više pločica na pravu stranu dok nije dobio krajnji, ultimativni autoportret bez ijedne crne pločice. Izložba je u nama prizvala sjećanja da djetinjstvo i piksele na Commodore 64 u koje smo s veseljem gledali, kao i naše prve korake u “programiranje” kada smo komandama i BASIC-u govorili pikselima gdje da se postave ne bismo li stvorili remek djelu blisko, ali opet niti približno izloženom.
31
JAM #42
studeni 2013
Miran Šabić: Geneza
32
JAM #42
studeni 2013
Monika Meglić
S
mjesto: Galerija Kristofor Stanković web: http://monikameglic.blogspot.com
S
Red je da vam predstavimo ovu autoricu ekstraordinaire čiji su radovi u već nekoliko navrata veselo krasili stranice JAM-a. Za početak stvari koje svi umjetnici vole naglasiti, što znači da publiku vjerojatno i zanima: Monika je članica HDLU-a, završila je ALU u klasi prof. Duje Jurića. Imala je četiri samostalne izložbe, među kojima je posljednja ona u Kastavu, kada je crkva u višestoljetnoj inkvizicijskoj tradiciji zabranila izlaganje. Autorica je na izložbi postavila izbor slika iz tri ciklusa: Autoportreti, Smrt i Priroda. Svi izloženi radovi su akvareli (ne vodene bojice, op.ur)
33
JAM #42
like na Monikinoj izložbi bile su super, reklo bi dijete, a budući da za ovaj časopis ipak i očito pišu literarni geniji, reformulirajmo to. Slike na Monikinoj izložbi bile su... ehm, super? Kvragu. No, na stranu činjenica da su se nama svidjele, i na ostalim posjetiteljima moglo se primijetiti zadovoljno klimanje glavom i dubinsko proučavanje raznih mitoloških i bajkovitih motiva, s pristojnom dozom mračnjaštva. Kako su sve slike imale neku dozu tajanstvenosti, ali i zlogukosti, pokušali smo primijetiti neki lajt motiv. Nakon otkrića da je na svakoj slici lik žene, u situaciji koja će prije završiti loše nego ne, dolazimo do zaključka koji taktički zadržavamo za sebe. Za one koji su sumnjali, potvrditi ćemo: na slikama se nalazi sama autorica, Monika. Teme možda i nisu najveselije s obzirom da Monika igra šah sa smrću (što nam je prizvalo u sjećanje film Sedmi pečat gospodina Bergmana. Nadamo se da je ulog autorice bio manji nego viteza Antoniusa Blocka). Na slici Ples mrtvaca (Danse macabre) ponovno nam se u sjećanje priziva posljednja scena gore spomenutog filma. U ostalim situacijama ona se veseli prirodi i pticama, priprema se na balzamiranje i općenito uživa u sličnim imaginarnim životnim veseljima. Eto izložbe koja savršeno prikazuje umjetnikovo traženje i otkrivanje sebe, na veselje i zadovoljstvo voajerskih gledatelja.
studeni 2013
Monika Meglić
34
JAM #42
studeni 2013
Marko Zeman: Radovi na papiru
U
mjesto: galerija SC
web: http://tinyurl.com/o6o4olt
U
listopadu je u Galeriji Studentskog centra predstavljen novi ciklus radova na papiru Marka Zemana, mladog autora koji radu pristupa odmjereno, trezveno, promišljeno. Kod njega nema brzanja – ciklus se formira toliko dugo dok ne sazrije, dok ne postane nedjeljivo povezana cjelina. Radovi velikih dimenzija otkrivaju u sebi šarolikost boja i informacija – obzirom da se radi o kolažiranim papirima koji su nekada bili dio (uličnih) plakata i oglasa to ne čudi. Kao da šarenilo ne bombardira dovoljno naše očne živce, na svakom se radu ponavlja ista matrica – pomalo psihodeličnog cik-cak uzorka. Radovi kao da nas nekom nevidljivom silom uvlače u sebe, vibrantno pulsirajući prožimaju, baš kao i reklamni plakati koji nas vrebaju na svakom koraku. No, apostrofiranje navedenog zapravo nije u fokusu autora. On je mnogo „jednostavniji“ i u duhu recesije ili razvijenijeg stupnja svijesti nastoji usmjeriti pažnju umjetnika, ali i javnosti kako je moguće snaći se i stvarati bez debele (financijske ili neke druge) „podloge“ koristeći, točnije „reciklirajući“ već upotrebljeni materijal smještanjem istog u novi kontekst. Bitna je jedino ideja i volja. Upravo volje danas, u ovom pretežno apatičnom i tromom društvu nedostaje, čak i među mladima. Marko Zeman pritom ne kritizira, već pokazuje razumijevanje prema svima nastoje (pre)živjeti pod okriljem ove neuhvatljive, manijakalno promjenjive stvarnosti nudeći moguće rješenje u novom načinu sagledavanja i kreativnog iskorištavanja svega što nas okružuje.
35
JAM #42
studeni 2013
Marko Zeman: Radovi na papiru
36
JAM #42
studeni 2013
16. Crtani Romani Šou
M M
mjesto: Tvornica kulture
web: www.crs-festival.com
eđunarodni festival stripa koji je doživio svoje šesnaesto izdanje? Ovaj festival postoji duže od Hrvatske! Svako kulturno događanje koje se održalo duže od nekoliko godina a ne tiče se naivnog slikarstva zaslužuje divljenje, možda najviše za entuzijazam. Ovogodišnji CRŠ ugostio je talijane Roberta Disu, čiji stripovi Mister No i Tex još uvijek krase police Tiskovih kioska, te njegovog suradnika na stripu Tex i tvorca Magičnog vjetra i Nicka Raidera, Stefana Bigliu. Uz njih, tu je bio i Zoran Janjetov, tvorac Tehnoočeva, strip za koji smo bili uvjereni da potječe iz Francuske, s obzirom da su oni uvijek glavni krivci za filozofsko psihološke SF stripove koje čitaoci najviše vole opisat riječju “čudni”. Uz puno lake pornografije, naravno. Uz odlična gostovanja, moglo se kupiti zaista veliko mnoštvo stripova. Još uvijek prednjače zapadnjački stripovi, pretežno američki, jako malo europski, dok smatramo pravim čudom što nas invazija japanskih mangi koje pokoravaju svijet stripa uspješno zaobilazi. Barem za sada. Na programu je bilo i natjecanje u cosplayu (na sljedećoj stranici pogledajte našeg favorita, a cijelo događanja zaokružio je tulum u Malom pogonu.
37
JAM #42
studeni 2013
16. crtani romani šou
Najbolji cosplay po izboru redakcije JAM-a!
Prodavači stripova bili su odlično raspoloženi!
Slaven Gorički Organizator
Crtači stripova neumorno su ispunjavali zahtjeve svojih obožavatelja. 38
JAM #42
studeni 2013
Izložba Gljiva
P
mjesto: Studentski centar web: www.gdkb.hr
P
rofesor Romano Božac naš je najveći stručnjak za gljive, u suradnji s gradskim institucijama koje vole povremeno misliti da nešto rade, organizirali su izložbu gljiva sakupljenih na obroncima Medvednice. Ne znamo jeste li čuli za zakon o dvije kile, ali eto, ako odete u šumu i naberete gljive u košaricu *nikako ne u plastičnu vrećicu* možete dobiti kaznu. Ako ste se možda sjetili kupiti kartu za branje gljiva, koje na svu sreću ne izdaje ZET, morate jako dobro paziti da ne naberete više od dvije kile, jer vas veliko oko gleda i prati! Što nam odmah daje odgovor na pitanje gdje je postavljena većina nadzornih kamera u gradu. Nama je bilo zanimljivo gledati, ali ne i dirati, gljive posložene po stolovima, smijati se zanimljivim nazivima i smišljati razne recepte… Demonstriran je čak i način uzgoja gljiva u domaćinstvu. Onda smo se sjetili priče o espreso gljivama, zanimljiva priča o dečkima koji su se sjetili na talogu kave koji sakupe po kafićima uzgajati gljive i prodavati po restoranima u bližoj okolini. Da ne kažete da nismo poticajni, ako nas čita koji agronom prepuštamo ideju, kažemo i recepturu, ništa ne tražimo za uzvrat, osim možda tu i tamo pošiljku jestivih gljiva. Usputno rečeno, ona crvena gljiva s bijelim točkicama zaista postoji! *tekst je pisalo gradsko dijete koje se razveseli na svaki znak prirode koja mu je izgledom i mirisom stran pojam. Također upozoravamo da smo na izložbi naišli na osobe koje su na pomalo sumnjiv način gledali i dirali izložene gljive. Pri činu diranja su se znojili i neugodno vrpoljili. Zbog takvih individua potpuno opravdavamo postavljanje sljemenskih nadzornih kamera. Jer smatramo da dignitet gljiva i njihovih berača ne smije biti narušen. 39
JAM #42
studeni 2013
Izlo탑ba gljiva
40
JAM #42
studeni 2013
Natalija Borčić Ivona Jurić mjesto: galerija PM, dom HDLU web: http://ivonajuric.blogspot.com web: http://nataliaborcic.com Dvije mlade umjetnice Ivona Jurić i Natalia Borčić stvaraju slike i crteže naglašenog intimizma. Rasplinuti oblici tijela koja se gube na platnima Natalie Borčić i čvrste konstrukcije i oštre linije crteža Ivone Jurić čine protuteže vizualnog izričaja, markiraju njegove različite putove i naznačuju domete za koje su ove autorice sposobne, svaka unutar svoje specifičnosti.
O O
pet izložba slika? Zar te umjetnike ne uče ništa drugo nego držati kist u ruci? Mislim ono, zakaj ne počnu gnječiti plastelin ili nekaj?” Kada vodite na izložbu umjetničke skeptike najveći vam je problem kako zatvoriti njihova brbljava usta. Nismo u Necu gdje onaj tko najglasnije opisuje svoj novi BMW dobije djevojku, niti smatramo primjerenim da glasno mišljenje o slikama daje osoba čiji stan krase duplerice iz Auto kluba (Playboyeve je morao skinuti kada je napokon našao curu koja je čula dovoljno glasno opisivanje novog BMW-a). Na svu sreću, neumjetnički obrazovana usta dotičnog ipak je zatvorio pogled na radove. Još danas nismo sigurno da li su Natalijine slike zaista naslikana makro verzija fotografija sa orgija koje smo imali čast propustiti ili se tu ipak radi o našoj prljavoj mašti. I dok je naš gost stajao na sumnjivoj razdaljini pored Natalijinih radova i gledao ih razgoračenih očiju iz svih kutova (ček, ali ono, ovo je totalno porno, ne?) mi smo se uputili do Ivoninih radova. Tada je došao naš red da sakupljamo vilice podu: svi radovi crtani su kemijskom olovkom. Ne vjerujete što ste pročitali? Budemo napisali još jednom, da vam sjedne: radovi su rađeni kemijskom olovkom. I ne, nigdje nismo naišli na tragove korektora. Naš neumjetnički nastrojen prijatelj nas je optužio za bezočne laži i demonstrativno otišao doma u svojem BMW-u. Mi smo ostali diviti se radovima do dugo u noć. Kudos umjetnicama!
41
JAM #42
studeni 2013
Natalija Borčić i Ivona Jurić
42
JAM #42
studeni 2013