Razvoj_zdravog_uma_v1

priprema minds1.qxd

20. 10. 04

10:22

Page iii

RAZVOJ ZDRAVOG UMA Šest iskustava koja potiču razvoj inteligencije i zdravih emocija u beba i male djece

STANLEY I. GREENSPAN, dr. med. s Nancy Breslau Lewis

OSTVARENJE

priprema minds1.qxd

20. 10. 04

10:22

Page iv

Biblioteka RAZVOJ DJETETA Urednica biblioteke: Ilona Posokhova Naslov izvornika: Building Healthy Minds Copyright © 1999 Stanley Greenspan First published in the United States by Da Capo Press, A Subsidiary of Perseus Books L.L.C. Prvi izdavač je Da Capo Press, ogranak Perseus Books L.L.C © Za hrvatsko izdanje: Ostvarenje d.o.o.

Prijevod: Ilona Posokhova, prof. logoped i Gorana Horvat, prof. soc. pedagog Lektura: Martina Sviben Fotografija na omotu: Vladimir Šimunić Prijelom: Ostvarenje d.o.o.

Tisak: Kratis d.o.o.

I. izdanje: studeni, 2004.

Za nakladnika: OSTVARENJE d.o.o., Donji Vukojevac 12, 44272 Lekenik tel/fax: 044 732-228, 732-230 http://razvojdjece.crolink.net ostvarenje@hi.htnet.hr ISBN: 953-6827-26-3

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 159.922.72/.73-053.3 GREENSPAN, Stanley I. Razvoj zdravog uma : šest iskustava koja potiču razvoj inteligencije i zdravih emocija u beba i male djece / Stanley I. Greenspan s Nanacy Breslau Lewis; <prijevod Ilona Posokhova ... et al.>. - Lekenik : Ostvarenje, 2004. - (Biblioteka Razvoj djeteta) Prijevod djela: Building healthy minds. Kazalo.

ISBN 953-6827-26-3 1. Breslau Lewis, Nancy I. Novorođenčad -- Emocionalni razvoj -Savjetnik II. Novorođenčad -- Kognitivni razvoj -- Savjetnik 441018017

20. 10. 04

10:22

Page 1

Ed Taylor Studio/FPG International LLC

priprema minds1.qxd

UVOD: ŠTO POTIČE RAZVOJ UMA

K ako vaše dijete razvija čudesne sposobnosti da voli, razmišlja, komunicira i

stvara, kao i da ima samokontrolu i suosjećajnost prema drugima? Mnoge teorije dječjeg razvoja usredotočuju se samo na jedan dio ove slagalice, poput genetskog ustrojstva djeteta, kognitivnih vještina ili novog načina postavljanja granica.

Međutim, ono što uistinu daje značenje svim dijelovima ove slagalice i što opisuje vaše dijete kao čovjekoljubivo i inteligentno ljudsko biće jest njegov kontinuirani odnos s vama. U poglavljima koja slijede pokušat ćemo prikazati da sve divne stvari koje želite svom djetetu ne moraju biti prepuštene slučaju, intuiciji ili genetičkoj obdarenosti. Niti je za njih potrebno mnogo sati korištenja memorijskih kartica, gledanja obrazovnog televizijskog programa ili posebnih vježbi za učenje na računalu. Umjesto toga, otkrit ćete da postoji šest bitnih vrsta iskustava koja istovremeno podupiru razvoj djetetove inteligencije i njegov emocionalni razvoj.

Neka od tih ključnih iskustava vjerojatno već jesu opušten i ugodan dio vašeg svakodnevnog zajedničkog života.

Visoko na popisu želja mnogih roditelja jest nada da će njihova djeca biti uspješni učenici koji mogu svladati obrazovne izazove i koji sa znatiželjom promatraju svijet. Također želimo da naša djeca razviju sposobnost za tople odnose

1

priprema minds1.qxd

2

20. 10. 04

10:22

Page 2

RAZVOJ ZDRAVOG UMA

i bliskost te da imaju mnogo bogatih i vrijednih iskustava. Osim toga, želimo da naša djeca imaju svjesnost o tome što sačinjava prikladno ponašanje, da imaju osjećaj za pravo i krivo i da umiju mudro prosuđivati u nepoznatim situacijama.

Svakako želimo da imaju dobre osjećaje prema sebi te da pokazuju upornost, fleksibilnost i kreativnost. Mnoštvo roditelja i edukatora traži načine kako "podići prečku" ili dovesti korištenje djetetova potencijala do najviše razine bez potkopavanja njegove emocionalne vitalnosti i dobrobiti.

Sada razumijemo kako održavati interakciju s djetetom na načine koji će njegovati ove pohvalne ciljeve. Također znamo kako vjerojatnost da će dijete prijeći u negativna ponašanja i osjećaje svesti na minimum. Možemo im pomoći da nauče izbjeći ponašati se na bezobziran, pretjerano agresivan ili impulzivan način i dati im alate kojima će kontrolirati vlastito ponašanje. Djeca mogu razviti osjećaj za suptilnost i naučiti opažati postojanje "sive boje" u životu, radije nego da razmišljaju po modelu "sve ili ništa". Možemo im pomoći i da budu manje skloni slabim vještinama rješavanja problema, lošem prosuđivanju ili depresiji - sve navedeno može voditi rizičnim ponašanjima i problemima s drogom, alkoholom i seksualnim ponašanjem. Umjesto toga, djeca mogu naučiti pretvoriti izazove u prilike za unapređenje inteligencije, moralnih načela i emocionalnog zdravlja.

One iste ključne interakcije koje pomažu izgraditi snažan um vode i do stvarnog rasta neuronskih veza u mozgu. Djetetov mozak najbrže raste u prve tri do četiri godine života i tijekom ovog perioda će dosegnuti dvije trećine do tri četvrtine svoje odrasle veličine. Novije istraživanje otkriva da životvorne interakcije sa skrbnicima doslovce stvaraju energijske veze u djetetovu mozgu, dopunjavajući široke obrise genetičkog nacrta. Primjerice, vaši osmijesi ispunjeni ljubavlju, glasovi i nježne kretnje ne samo da uče dijete gledanju, slušanju, voljenju, već omogućuju i formiranje veza među neuronima u dijelovima mozga koji su zaduženi za inteligenciju i socijalne vještine. Vaš smirujući dodir ne samo da potpomaže djetetovu sposobnost za prisnost s vama, nego također i oslobađa hormone rasta koji omogućuju njegovom tijelu i mozgu da rastu. Vodeće studije dobitnika Nobelove nagrade Torstena Wiesela i Davida Hubela o kritičnim fazama u ranom razvoju mozga ukazuju na to da je pružanje prilika djetetu da promatra i koristi svoj vid tijekom određenih ranih razdoblja neophodno kako bi ono razumjelo svijet oko sebe te će također smanjiti vjerojatnost javljanja problema u vizualnom učenju.

U razvoju djetetova uma i mozga sva iskustva nisu podjednako korisna. U jednom istraživanju, primjerice, nađeno je da kada su starija djeca bila uključena u učenje zadataka s emocionalnim značajem, područja njihova mozga zadužena za učenje bila su vrlo aktivna, no kada su im bili zadani repetitivni i dosadni zadaci ili su bili zatrpani s previše informacija, ti isti centri nisu bili primjereno aktivni.

Stresni doživljaj može stvoriti kružne veze koje narušavaju razvitak snažnog uma i zdravog mozga.

Budući da rano iskustvo očito funkcionira kao dvosmjerna ulica, od vitalne je važnosti znati koje vrste iskustva izgrađuju sposobnosti koje djeci najviše želimo.

priprema minds1.qxd

20. 10. 04

10:22

Page 3

Uvod

3

Tijekom preko 25 godina promatranja i istraživanja prepoznali smo šest vrsta ključnih iskustava, a njih i razvojna dostignuća koja promiču proučit ćemo u sljedećim poglavljima.

Tijekom prvih nekoliko mjeseci života pomagat ćete svom djetetu da smireno upravlja sobom dok postaje zainteresirano i uživa u prizorima, zvucima, okusima i dodirima koje mu pružate. Ova će mu sposobnost pomoći da organizira osjete i motoričke reakcije i stvori čvrst osjećaj sigurnosti.

Tijekom drugog razvojnog stadija, kad je u dobi između tri i šest mjeseci, vaše će dijete rasti u svojoj sposobnosti uključivanja u prisan i brižan odnos s vama. Ono će doživljavati sve više i više topline i zadovoljstva i druge slične osjećaje koji proizlaze iz vaše uključenosti u zajednički odnos.

Do dobi od devet mjeseci vaše će dijete biti već duboko u trećem razvojnom stadiju i razmjenjivat će s vama geste na svrhovit način. Uz vašu će pomoć s vremenom moći nanizati sve više i više ovih emocionalnih izraza, glasova i radnji.

Vaši će ga smiješni izrazi lica i izazivajuće radnje puno uspješnije od bilo koje edukativne igračke ili slikovnice nadahnuti da ovlada dječjom verzijom logike i dvosmjerne komunikacije.

Do dobi od jedne - jedne i pol godine vaše će dijete već učiti biti osoba koja rješava složene probleme. Uzet će vas za ruku da vas ponuka da mu pomognete.

Tijekom ovog četvrtog razvojnog stadija ono počinje shvaćati kako svijet funkcionira i možda će već vokalizirati vlastite verzije riječi, uz nekoliko stvarnih, kako bi vam pomoglo da razumijete njegove namjere. Kada vas zgrabi za ruku i pokaže prema ormaru kako bi dobilo igračku koju želi, ono čini svoj prvi pokušaj socijalnog rješavanja problema. Kad mu na to klimnete glavom, ono će vas kretnjama pozivati sve dok ga ne podignete u naručje i ono samo može uhvatiti igračku. Dijete neće samo biti oduševljeno i ponosno, ono će biti na putu da postane obećavajući znanstvenik. Vaše je dijete naučilo da problemi bivaju riješeni u mnogo međusobno povezanih koraka i da je svijet, uključujući fizičko okružje i njegovu i vašu osobnost, sastavljen od obrazaca. Nijedna igračka u raznim bojama ili spravica sa zvukom i svjetlom ne može doći ni blizu dostizanju društvenih lekcija u rješavanju problema koje pružate svom djetetu za vrijeme zajedničke igre i uključenosti u gestovni dijalog.

Peto središnje iskustvo koje ćete dijeliti s djetetom uključivat će njegovo korištenje ideja dok istražuje kreativnost. Ova će se sposobnost javiti prije kad se zajedno igrate da ste mačka ili pas, ili kralj ili kraljica u priči prema izboru vašeg djeteta, nego kad se igrate igračkama u kompletu ili "hladnim" djelićima puzzle. Šesti stadij ili ključno iskustvo uključuje stvaranje logičkih mostova između ideja ili analitičko mišljenje. Nastaje iz razrađenije igre pretvaranja kao i iz rasprava o tome kad se ide na spavanje ili kad se smiju jesti kolačići, te iz ispitivanja djeteta o njegovom mišljenju. Pitanja poput "Zašto želiš ići van?" prije će naučiti dijete da povezuje ideje i bude logički mislilac nego mehaničko učenje slova ili brojeva. U studiji provedenoj u suradnji s Arnoldom Sameroffom iz Sveučilišta Michigan

priprema minds1.qxd

4

20. 10. 04

10:22

Page 4

RAZVOJ ZDRAVOG UMA

opazili smo da djeca sa zdravom podrškom i mnoštvom takvih oblika emocionalnih interakcija imaju 20 puta veću vjerojatnost od one bez takvih interakcija da imaju inteligenciju na razini od prosječne do iznadprosječne. Također smo zamijetili da omogućavanje takvih vrsta iskustava može pomoći djeci da dalje razviju svoju inteligenciju i emocionalno zdravlje i onda kada su pred njima veliki izazovi. Šest temeljnih iskustava i stadiji emocionalnog i kognitivnog razvoja koji iz njih proizlaze korespondiraju s razvojem ključnih dijelova mozga. O ovim važnim vezama raspravljat ćemo u poglavljima koja slijede, a sažete su u tabeli Dodatka II. Budući da je djetetovo svladavanje ovih šest ključnih iskustava presudno važno za njegov razvoj na tako mnogo područja, također smo osmislili Upitnik o funkcionalnom razvojnom napretku i Grafikon funkcionalnog razvojnog napretka (Dodatak I) koje možete koristiti za bilježenje djetetova nadilaženja svake interaktivne prekretnice i tada usporediti s očekivanim široko definiranim stupnjem napretka.

Navedeni grafikon razvojnog napretka razlikuje se od onih razvojnih grafikona koji sagledavaju samo motoričke, jezične ili kognitivne prekretnice. Naš grafikon pokazuje kako dobro dijete sastavlja i koristi svoje intelektualne i emocionalne sposobnosti kako bi zadovoljilo svoje potrebe i razriješilo probleme. On otkriva djeluje li "tim" mentalnih sposobnosti zajedno na integriran način te kako teče razvoj specifičnih doprinosećih činitelja. Kako ćete uočiti na samom grafikonu napretka i u njemu pridruženom upitniku, postignuća vašeg djeteta možete unijeti kako se pojavljuju i pribilježiti javljaju li se značajno iznad ili ispod crte očekivanja.

Ovo je koristan alat koji vas, kao i zdravstvene i edukacijske djelatnike koji rade s vašim djetetom može upozoriti na razvojna područja u kojima djetetu ide dobro i na ona u kojima bi mu mogla trebati dodatna podrška.

Unatoč postojanju znatnih dokaza o važnosti ranog iskustva, neki tvrde da su kasnija iskustva podjednako važna. Međutim, ne razaznaju šest rano naučenih ključnih iskustava opisanih gore, koja pomažu djeci da uspostavljaju odnose s drugima, prepoznaju socijalne znakove i razmišljaju (i za čije samo djelomično učenje kasnije trebaju godine terapije) od stavova, vrijednosti i akademskih vještina koje se stječu tijekom cijeloga života. Drugi tvrde da su geni razmjerno važniji od iskustva. Međutim, velik dio istraživanja jednojajčanih blizanaca koja tvrde da je ponašanje genetički predodređeno, ima bitne nedostatke. Budući da identični blizanci dijele slične fizičke značajke i obilježja temperamenta, njihovi skrbnici se prema njima običavaju ponašati sličnije nego što se prema dvojajčanim blizancima ponašaju njihovi skrbnici. I budući da su tipični skrbnici skloniji reagirati slično na fizičke značajke i obilježja temperamenta, ova opažanja mogu biti ista čak i kada su identični blizanici odgajani u različitim domaćinstvima. Stoga, gotovo identični obrasci interakcija prije mogu biti zaslužni za prikazane sličnosti među tim blizancima nego identični geni. Ova mogućnost obično nije uzimana u obzir u mnogim istraživanjima koja sagledavaju genetičke utjecaje na ponašanje.

priprema minds1.qxd

20. 10. 04

10:22

Page 5

Uvod

5

Zapravo, naš klinički rad upućuje na to da što djetetovo nasljeđe predstavlja veći izazov, to je veći učinak koji na njegov razvoj može imati njegova okolina.

Primjerice, ako dijete ima niski mišićni tonus i obično je nedovoljno reaktibilno na zvuk ili dodir, može biti sklonije samozaokupljenosti te pred njim mogu biti socijalni i intelektualni izazovi jer vizualni i zvučni signali te emocionalne geste njegovih skrbnika ne pridobivaju lako njegovu pažnju i ne privlače ga lako u interakciju. Privučemo li dijete energičnom i živahnom skrbi u odnos ispunjen ljubavlju u ranoj dobi njegova života, često ga možemo primamiti i u zdrave socijalne interakcije i intelektualni razvoj.

Slično tome, nalazimo da su obilježja dječjeg temperamenta često usko vezana uz fizičke osobine, kao što je osjetljivost na određenu vrstu dodira ili zvuka.

Primjerice, ako je dijete neuobičajeno osjetljivo na zvuk, mijaukanje domaće mačke moglo bi u njegovim ušima odjekivati poput lavlje rike. To će dijete razumljivo izgledati plašljivije od drugog kod kojeg je obrada zvuka uobičajena. Međutim, dok mu dajemo mnogo dodatne topline i podrške, dijete osjetljiva sluha možemo postupno izložiti širokom rasponu zvukova. Također, istovremeno ga možemo ohrabriti da bude asertivno i napravi korak dalje, posegne visoko za igračkom ili se zaigrano hrva s nama umjesto da pasivno dopušta da mu pomičemo udove dok se igramo borbe. Ukoliko neprestano podupiremo njegov asertivni duh i dajemo mu dodatnu sigurnost dok polako svladava iskustva koja ga plaše, ono u konačnici može postati ekstrovertirano i samopouzdano, a istovremeno očuvati pozitivne strane svoje osjetljivosti, poput ogromne sposobnosti za empatiju i brižnost.

Primijenili smo ove principe u radu s djecom s velikim jezičnim, motoričkim, kognitivnim i socijalnim izazovima, uključujući i djecu kojoj su dijagnosticirani autistični obrasci ponašanja. Bili smo impresionirani time kako stvaranje interakcija učenja zasnovanih na načinu na koji djetetov živčani sustav prima, organizira i odgovara na iskustva omogućuje čak i djeci sa značajnim izazovima da napreduju puno više no što smo ikad zamišljali da je moguće. Mnoga od te djece postaju topla, brižna, komunikativna i vrlo inteligentna.

Naravno, ne može svaki obrazac biti ujednačen putem određene vrste interakcije s okolinom. Kroz naše iskustvo, međutim, uočili smo da mnoge negativne promjene koje vidimo u ponašanju djece mogu biti znatno poboljšane, a pozitivne promjene ojačane - na način da se djetetu ponudi prikladno interaktivno iskustvo usklađeno s njegovim jedinstvenim fizičkim ustrojstvom.

To znači da iako djetetova jedinstvena biološka (prirodna) obilježja mogu pokrenuti rane interakcije roditelj-dijete u određenom smjeru, mijenjanje djetetova okruženja prilagođavanjem roditeljskih stilova odgajanja (skrbi) može značajno utjecati na ishode. Napokon, gen ne može doći do izražaja ili imati utjecaj bez svog prisnog partnera - okruženja. Osim toga, najnovije istraživanje o tome kako geni funkcioniraju u tijelu ukazuje na to da njihov izražaj ili utjecaj ovisi o njihovim interakcijama sa mnogim različitim okruženjima, uključujući one u stanici, tijelu i u socijalnom i fizičkom svijetu; i da te interakcije dijelom određuju

priprema minds1.qxd

6

20. 10. 04

10:22

Page 6

RAZVOJ ZDRAVOG UMA

kako funkcioniramo. Priroda i odgoj dakle, čini se, skladno zajedno surađuju u razvojnom duetu.

Jednodimenzionalna ljepljiva objašnjenja poput "Sve je u genima", "Loše sjeme", "Sve što djeca trebaju jest više discipline" ili "Biologija je sudbina" mogu nas primamiti svojom jednostavnošću, no često vode lošim rješenjima i povećavanju poteškoća kada je riječ o odgajanju djece. Novija medijska opčinjenost idejom da vršnjaci utječu na djetetovu osobnost više nego njegovi roditelji jest još jedan primjer takvog kratkovidnog razmišljanja. Iako vršnjački odnosi jesu važni, oni se nadograđuju na rana iskustva koja dijete ima s roditeljima. Dijete na temelju ovih ranih interakcija sa skrbnicima uči osnove o tome kako se ophoditi s drugima, kako komunicirati i razmišljati. U našoj smo praksi zapazili da mnoga djeca koja nisu imala blagodat brižnih roditeljskih interakcija u ranoj dobi imaju poteškoća čak i kod stvaranja prijateljstava, a kamoli u svladavanju očekivanih loših i dobrih trenutaka u vršnjačkim odnosima.

Aktualne knjige koje se usredotočuju na višestruko shvaćanje inteligencije, ili emocionalnu inteligenciju, ili razvoj moralnih vrijednosti, dragocjene su u rasvjetljavanju kako roditelji mogu djelovati u skladu s raznolikim jakim stranama u učenju i stilovima učenja svoje djece. Sada, međutim, možemo nadići naglašavanje različitih karakteristika djetetova uma te pomoći roditeljima da potpomažu zdrav intelektualni, etički i socijalni razvoj djeteta aktivno i na integriran način. Omogućavajući svim članovima djetetova mentalnog "tima" da rade zajedno, možemo dostići najvišu razinu njegovih sposobnosti. Učinke neintegriranosti jakih strana uočavamo svakodnevno u iskustvima nadarene djece koja mogu imati izvanredne sposobnosti u igranju šaha, sviranju glasovira ili matematici, ali udaraju o zapreke ili nailaze na poteškoće jer ne umiju duboko razmišljati u drugim područjima ili su emocionalno nezrela.

Također smo spoznali da većina djetetovih promjenjivih intelektualnih i socijalnih talenata, uključujući njegovu kreativnost i vještine apstraktnog mišljenja, nisu samo međusobno povezani, već počivaju na zajedničkim temeljima koji iznenađujuće obuhvaćaju emocije. Naša vlastita svjesnost o tome bila je uzdignuta kada smo promatrali djecu sa snažnom samosviješću i vještinama refleksivnog mišljenja i shvatili da je većina njih također pokazala pozitivno samopoštovanje, iskazala moć moralnog prosuđivanja, bila analitična u svom razmišljanju te bila uspješna u školi i u odnosima s vršnjacima. Bili smo u potrazi za razumijevanjem onoga što im je pomoglo da postanu ovakvi i stoga smo razgovarali s njima i s ostalom djecom koja su imala suprotne osobine. Došli smo do shvaćanja da je ono što obično nazivamo inteligencijom, socijalnim vještinama i moralnošću poduprto uz pomoć šest vrsta emocionalnih interakcija koje bivaju svladane tijekom ranih godina života.

Primjerice, kada smo nasumce izabranoj grupi osmogodišnjaka postavili apstraktna pitanja, poput što misle o pravdi ili pravednosti, njihovi su komentari vrlo puno otkrili o njima samima. Neka su djeca odgovorila navodeći po sjećanju

priprema minds1.qxd

20. 10. 04

10:22

Page 7

Uvod

7

listu ljudi koji se ponašaju "pravedno", poput jednog od roditelja ili određenog nastavnika ili televizijskog lika. Međutim, drugi su dali puno osmišljenije odgovore, poput "Pa, kada sam udario brata nakon što je on udario mene, bilo je nepošteno da ja budem kažnjen, ali kada sam ja njega prvi udario, bilo je pošteno da dobijem kaznu. Ako naletim na njega slučajno, nije pravedno biti kažnjen, ali je pravedno ako to učinim namjerno."

Nije nas iznenadilo kada smo malo pažljivije promotrili dvije grupe djece i uočili da su ona djeca koja su nam dala listu po sjećanju bila uglavnom baš ona koja su prolazila kroz više poteškoća u odnosima i obavljanju školskih dužnosti. Djeca koja su dala kreativnije i promišljenije odgovore obično su bila bolja u društvenim i intelektualnim područjima.

Tada smo još jednom sagledali promišljenije odgovore i otkrili da sadrže dvije sastavnice. To je bilo točno, bilo da se naš test fokusirao na pravednost ili na neku drugu apstraktnu osobinu, poput poštenja, prijateljstva ili slobode. Prva sastavnica je bila da su djetetovi odgovori uvijek započinjali osobnom anegdotom, prikazom proživljenog emocionalnog iskustva. Sljedeća sastavnica bila je da su djeca smjestila ova iskustva apstraktnih koncepata u neku vrstu analitičkog okvira i konteksta.

Kada smo kasnije postavili ista pitanja adolescentima, oni su bili kadri navesti više kategorija (primjerice, pet različitih vrsta pravednosti) i ponudili su još veću analitičku okosnicu životne mudrosti. No u svakom slučaju, u bilo kojoj dobi, u profinjenijim su odgovorima bile vidljive dvije sastavnice: proživljeno emocionalno iskustvo i okvir ili kontekst. Djeca koja nisu imala puno emocionalnog iskustva bilo zbog odgojnih ili bioloških poteškoća koje su ometale interakciju, poput primjerice poteškoća s govorom - većinom su bila ona koja su odgovarala dajući konkretne liste, radije nego prepričavala anegdote. Zanimljivo, našli smo da je najučinkovitiji način podučavanja te djece analitičkom rasuđivanju ili razmišljanju bio stvaranje prilika da imaju više "proživljenih emocionalnih iskustava" te da o njima prosuđuju. Primijetili smo da čak i djeca s velikim poteškoćama u razvoju, uključujući onu s autističnim obrascima ponašanja, mogu postati kreativnija i promišljenija kada su izložena većem broju individualnih interakcija sa svojim skrbnicima.

Tako je postajalo sve jasnije da su određene vrste emocionalnih iskustava neophodne za stvaranje apstraktnih ideja ili mišljenja. Ovaj začudno jednostavan koncept bio je previđen zbog toga što se više stotina godina u zapadnoj kulturi pretpostavljalo da su emocije odijeljene od inteligencije. Obično smo pretpostavljali da se emocije doživljavaju kao tjelesne reakcije ili žudnje koje nas vode ka iracionalnim postupcima; a u novije vrijeme smo ih vidjeli i kao znakove koji nam omogućuju da socijalno funkcioniramo. Inteligencija se smatrala budnim dijelom našeg uma koji nam pomaže da budemo racionalni i razumijemo svijet oko sebe.

Naša nova promatranja upućuju na to da emocionalne interakcije igraju daleko bitniju ulogu u intelektualnom funkcioniranju. Pomažu nam da idemo dalje od

priprema minds1.qxd

8

20. 10. 04

10:22

Page 8

RAZVOJ ZDRAVOG UMA

važne ideje Howarda Gardnera o zasebnim, višestrukim vrstama inteligencije ili dalje od istraživanja Antonia Damasia koja se bave mozgom i sugeriraju da su emocije važne za rasuđivanje, ali na neki način odvojene od akademskih sposobnosti i sveukupne inteligencije. Čak je i Jean Piaget, vodeći kognitivni psiholog, previdio ovu bitnu vezu. Piaget je primijetio da kada se osmomjesečno dijete već navikne na to da povlačenjem uzice privezane za zvono začuje zvonjavu, a zatim zvono i uzica budu odvojeni, dijete će nakon toga s vremenom prestati povlačiti uzicu. Prema Piagetu, ovakva vrsta ponašanja otkrila je da dijete razmišlja uzročno-posljedično jer povlači uzicu samo kada to vodi do toga da se začuje zvuk zvona. Iako su Piagetova opažanja bila točna, on nije spoznao da ovo nije bila djetetova prva prilika da uči o uzročnosti. Djetetova prva lekcija o uzročnoposljedičnoj vezi dešava se mnogo mjeseci ranije kada dijete povuče niti majčinog i očevog srca osmijehom koji potom uzrokuje razdragani osmijeh ili neki drugi radostan izraz na licu roditelja. Dijete nakon toga primjenjuje tu emocionalnu lekciju na fizički svijet povlačenja uzica, udaranja predmeta i slično.

Otkrili smo da na svakom sljedećem stadiju razvoja emocionalne interakcije poput djetetova osmijeha koji vodi zagrljaju omogućuju djetetu da razumije kako svijet funkcionira i u konačnici da razmišlja, rješava probleme i savladava akademske izazove. Emocije su zapravo unutarnji tvorci, upravljači ili organizatori našeg uma. Govore nam kako i što misliti, što reći i kada te što učiniti. Mi nešto "znamo" učeći kroz doživljene emocionalne interakcije i onda primjenjujemo to znanje na kognitivni svijet.

Pogledajmo neke primjere koji pokazuju kako to funkcionira. Razmislite o tome kako dijete nauči reći "Bok!" pozdravljajući druge osobe. Malo dijete ne pamti listu odgovarajućih ljudi koje će pozdraviti. Ono samo povezuje pozdrav s toplim prijateljskim unutarnjim osjećajem koji ga vodi tome da se okreće prema prijaznim licima drugih ljudi, verbalizirajući "Bok!". Ako ih pogleda i u sebi osjeti drukčiji osjećaj, poput potrebe za oprezom, vjerojatno će okrenuti glavu ili se sakriti iza vaših nogu.

Njegov osjećaj ili afekt je onaj koji potiče odluku vašeg djeteta o tome hoće li ili neće pozdraviti stranca. Mi ohrabrujemo ovu vrstu "diskriminacije" stoga što ne želimo da naša djeca kažu "Bok!" prijetećem strancu u zabačenoj uličici. Želimo da pozdravljaju drage ljude poput bake. Ako dijete ne želi reći "Bok!" svojoj baki, to je zato jer u sebi ne doživljava topao osjećaj. Ukoliko baku naučimo kako pobuditi taj topao, razdragan osjećaj unutar svog unučeta, ona će u konačnici dobiti prijateljski odgovor. Slično tome, ako dijete nauči pozdravljati one ljude koji u njemu pobuđuju osjećaj topline, ono će brzo reći "Bok!" prijateljski raspoloženom nastavniku ili novom partneru za igru. Ono u sebi nosi svoje emocije, one mu pomažu poopćavati i povezivati iskustva poznatih situacija s onima iz novih situacija, kao i razlučivati, ili odlučiti kada i što reći.

Ne samo da se iz ranih emocionalnih interakcija razvija mišljenje, nego također i osjećaj za dobro i loše. Sposobnost razumijevanja osjećaja druge osobe i skrb o

priprema minds1.qxd

20. 10. 04

10:22

Page 9

Uvod

9

tome kako se on ili ona osjeća može proizaći samo iz niza brižnih interakcija koje će biti opisane u poglavljima koja slijede. Čak i nešto posve kognitivno poput matematike i koncepata kvantitete zasnovano je na ranim emocionalnim iskustvima. "Puno" trogodišnjaku znači više od onoga što on želi; "malo" je manje nego što on očekuje. Kasnije, brojevi mogu sistematizirati ovaj osjećaj za kvantitetu. Djeci s teškoćama u matematici može se pomoći da postanu solidni učenici vraćajući se ranim emocionalnim korijenima učenja o kvantiteti. Slično tome, koncepti vremena i prostora uče se putem emocionalnih iskustava čekanja maminog dolaska ili traženja i pronalaženja mame u drugoj sobi.

Značenje riječi izvodi se, također, iz emocionalnih interakcija - kao što dočarava naš primjer s tumačenjima pravednosti. Riječ kao što je "pravda" zadobiva sadržaj i značenje sa svakim novim emocionalnim iskustvom pravednosti i nepravednosti.

Shvaćanje riječi kao što je "jabuka" zasniva se na brojim emocionalnim iskustvima uključenim u jedenje jabuke, bacanje jabuke, davanje jabuke učitelju i slično, uz zamjećivanje očitih vanjskih obilježja jabuke, njenog okruglog oblika i, recimo, crvene boje. Čak je i naša uporaba gramatike, za koju poznati lingvist Noam Chomsky i drugi vjeruju da je uvelike urođena i da su samo potrebne neke vrlo općenite vrste socijalne stimulacije da se pokrene, dijelom zasnovana na vrlo specifičnim ranim interakcijama. Primjerice, otkrili smo da su autistična djeca koja se prije nisu služila pravilnom gramatikom te su ponavljala samo imenice, npr. "vrata", "stol", ili "mlijeko", mogla naučiti ispravne gramatičke oblike ako smo im prvo pomogli da postanu emocionalno angažirana i da djeluju s namjerom / ciljem.

U trenutku kada je dijete naučilo doživljavati i izražavati svoju težnju ili želju (primjerice, kad nas je povuklo do vrata kako bismo ih otvorili), počelo bi i pravilno slagati imenice i glagole ("Otvori vrata!").

Iste smo obrasce prepoznali u djece odgajane u nekim istočnoeuropskim sirotištima i u SAD-u u djece s vrlo depriviranim uvjetima obiteljskog života, gdje je bilo vrlo malo prilike za "intencionalnu" interakciju. Također smo vidjeli da djeca koja rastu u uobičajenim okolnostima traže mnogobrojne mogućnosti za izražavanje svojih želja u namjernim interakcijama sa svojim skrbnicima (npr. dvosmjerno osmjehivanje i pokazivanje prema nečemu) kako bi razvila odgovarajuće gramatičke veze između imenica i glagola. Ova veza između gramatike i iskustva vjerojatno je u prošlosti bila neuočena jer je rutinske emocionalne interakcije lako uzeti zdravo za gotovo ukoliko ne proučimo i stresnije situacije u kojima se ne javljaju spontano.

Nažalost, slaganje u odjeljke u našem postindustrijskom društvu povuklo je mnoge od nas prema mišljenju da su i naši umovi slično podijeljeni. Ako želimo dati nešto znanja, djeci nudimo činjenice. Ako želimo poučiti ljubavi, jednostavno kažemo "Volim te" ili damo zagrljaj. Baš kao što većina nas utrči u trgovinu kupiti košulju, a više se ne sjeća kako uzgajati lan, brati ga, presti ga u konac, tkati ga u laneno platno i tada iz njega sašiti odjevni predmet, tako smo zaboravili da stvaranje kreativnog, snažnog uma u naše djece nije proces neprestanog kupovanja

priprema minds1.qxd

10

20. 10. 04

10:22

Page 10

RAZVOJ ZDRAVOG UMA

preopterećenih "edukacijskih" iskustava. Kao što lanena košulja koju nosite ima svoje korijene u lanenom sjemenu posijanom u zemlju, tako se i osobnost vašeg djeteta razvija iz matrice skrbi koju čine vaše interakcije s njim. Što ste više u stanju podržati integrirani razvoj uma i mozga vašeg djeteta, bit ćete uspješniji u polaganju temelja za njegovo odrastanje u inteligentnu, logičku, socijalno vještu, suosjećajnu osobu. Te važne karakteristike izrastaju iz plodne zemlje vaših neprestanih interakcija. Dok nastavljate čitati, budite uvjereni da od vas nećemo tražiti da si zakomplicirate život nagomilavanjem sve većeg i većeg broja vanjskih aktivnosti ili vježbi "kognitivne stimulacije" u vaš ionako već zauzet dan. Umjesto toga, nadamo se da ćemo vas nadahnuti da angažirate svoje dijete i zajedno s njim stvorite šest oblika iskustava prijeko potrebnih za razvoj snažnog uma.

Ova temeljna iskustva koja vaše dijete treba svladati potječu iz naše daleke evolucijske prošlosti. U usporedbi s neljudskim primatima i drugim pripadnicima životinjskog carstva, ljudska bića imaju relativno dugo razdoblje ovisnosti.

Primjerice, sporije naučimo hodati od većine naših životinjskih rođaka. Ovo dugo razdoblje ovisnosti pruža priliku da se mozak i um razviju do velike složenosti, no također donosi i dodatnu odgovornost. Moramo se primjereno skrbiti za naše potomstvo, uz ponešto pomoći od strane drugih skrbnika, i tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

Stoga imamo i predivnu priliku i obavezu obogatiti dubinu i doseg mišljenja naše djece i njihovih emocija dok se oslanjaju na nas, prije nego se upute u samostalan život. Mlađoj je djeci kroz značajno vremensko razdoblje, danju i, ako je potrebno, noću, potrebna njega i interakcije sa stalnim skrbnicima (za razliku od onih koji se mijenjaju). Čvrsto vjerujemo da djeca nabolje napreduju kada mogu održavati interakcije sa svojim primarnim skrbnicima (roditeljima) barem unutar polovice vremena u kojem su budna i kod kuće. Ipak, kao društvo ne uspijevamo zbrinuti ovu potrebu.

Zašto se toliki broj ljudi udaljava od pružanja ovih ključnih interakcija skrbi koje su za našu djecu nužno potrebne? Dio odgovora mogao bi ležati u načinu na koji naša kultura vidi napredak. Često se usmjeravamo na kompetitivnu ili asertivnu stranu naše prirode, koja je bila tako važna u ovladavanju našim okolišem, našem ekonomskom razvitku i za naš vlastiti opstanak. Međutim, ovaj jednostrani naglasak na jednoj vrsti evolucijske podobnosti uzrokovao je zanemarivanje probranije strane našeg evolucijskog nasljeđa koja se očituje u skrbi i njezi, a koja zapravo stvara alate koji nam omogućuju da ovladamo nekom vještinom.

Dok sve više prihvaćamo individualističku, asertivnu definiciju sposobnosti i na radnom mjestu i u obiteljskom životu, ne smijemo smetnuti s uma još izazovniju potrebu naše djece za intimnim, skrbećim, interaktivnim iskustvom. Ironično je to da djeci najviše možemo pomoći da razviju alate za dostignuće ili natjecateljski duh upravo kontinuiranim pružanjem brižnih emocionalnih interakcija. Ova iskustva njege pomogla su nam stvoriti pojedince koji mogu graditi složena, suradnička

priprema minds1.qxd

20. 10. 04

10:22

Page 11

Uvod

11

društva. Oni će osposobiti one koji slijede da razviju alate za prosuđivanje, samorefleksiju i suradnju koji će im biti potrebni u svladavanju izazova dvadeset i prvog stoljeća.

Ako buduće generacije budu pasivne ili zaokupljene sobom ili podijeljene i neprijateljski raspoložene, ili ako im bude manjkalo sposobnosti da sagledaju svoje živote i s vjerom eksperimentiraju s novim idejama, morat ćemo živjeti u svijetu gdje se, kako je rekao Yeats, "Stvari raspadaju, središte ih ne može držati cijelima".

Svaki puta kada uspijemo u podizanju djeteta sa zdravim, snažnim umom, također doprinosimo glatkom funkcioniranju demokratskog, optimističnog i ekonomski uspješnog društva. Povećavamo izglede da će svijet novog tisućljeća biti ispunjen suosjećajnim pojedincima koji mogu raditi u skupinama, stvaraju nove oblike napretka, postižu intelektualnu snagu te i sami podižu djecu zdravog uma.

20. 10. 04

10:22

Page 13

Dorothy Littell Greco

priprema minds1.qxd

1 STADIJ 1: POSTIZANJE SMIRENOSTI, PAŽNJE I ZAINTERESIRANOSTI ZA SVIJET

O ČEMU JE RIJEČ Kada je vaše dijete još uvijek bilo sigurno zaštićeno u maternici, većina vam je briga vjerojatno bila usredotočena na to da na svijet donesete zdravo novorođenče.

Međutim, sada kad ono leži u vašem naručju, zasigurno se javlja cijeli jedan novi niz pitanja. Kako mu možete pomoći da se razvije u obazrivo, dobro dijete? Koji je najbolji način nadahnuća njegove intelektualne znatiželje? Kako ga poučiti sposobnosti razumijevanja stvari?

13

priprema minds1.qxd

14

20. 10. 04

10:22

Page 14

RAZVOJ ZDRAVOG UMA

Na ovom stadiju razvoja - tijekom prva dva do tri mjeseca - odgovor leži u pomaganju djetetu da počne učiti i biti smireno, uravnoteženo, sigurno i zainteresirano za svijet koji ga okružuje. Kod njega već postoji vjerojatnost da postane vješt mali učenik, koji upija sve intrigirajuće slike, zvukove, mirise, dodire i kretnje koje ga okružuju. Ponekad će ga ti doživljaji uzbuditi i možda ćete prvi puta vidjeti kako mu se oči šire od očaranosti, ili ćete ga gledati kako se srčano trudi okrenuti glavicu dok pokušava vidjeti i čuti što se događa. U drugom će ga navratu ovi doživljaju uznemiriti ili preplaviti i dovesti do plača. Kada se to dogodi, vaš kontinuirani odnos s njim, poznata slika vašeg lica, umirujuće zvučanje vašeg glasa te vaš nježni dodir i pokreti pružit će mu utješni osjećaj sigurnosti koji mu pomaže povratiti unutarnju ravnotežu.

Tijekom tih devet mjeseci prije rođenja vaše je dijete bilo pod zaštitom mračnog, prigušenog okruženja maternice i samo je postupno postajalo svjesnim nekih osjeta. Tješio ga je ravnomjeran ritam otkucaja majčinog srca, šum brzog prolaska arterijske krvi i zvuci probave. Zabilježeno je niz zvukova i njihovih obrazaca.

Makar nije moglo puno vidjeti u tami u kojoj je plutalo, dijete je moglo osjetiti kada je majčin trbuh bio izložen jarkoj svjetlosti. Okusi su počinjali dopirati do njega kada su razrijeđene slatke, gorke ili kisele arome iz majčinih obroka prešle kroz placentu i začinile amnijsku tekućinu koju je dijete povremeno progutalo.

Vjerojatno je osjetilo neke kretnje, ali je bilo zaštićeno od svih, osim najgrubljih udaraca i sudara sve do zadnjih tjedana trudnoće, kada su mu odaje postale skučenije, a pokreti sve sputaniji.

Od trenutka kada je prvi puta udahnuo, vaš je mali putnik počeo primati i organizirati puno veći niz osjeta/doživljaja. Pogledajmo pobliže kako vam dijete već pokazuje da počinje koristiti svu svoju senzoričku opremu, obraćati pažnju na vas i učiti kako biti smireno i regulirano u isto vrijeme.

Tijekom jednog od ovih mirnih i pozornih razdoblja između hranjenja i drijemanja, uzmite nekoliko minuta kako biste u potpunosti uživali u svim predivnim stvarima koje radi vaše jednomjesečno ili dvomjesečno dijete dok se s njime igrate. Možda ćete ga naći kako leži u svom krevetiću, gledajući prema obližnjim igračkama s očitim zanimanjem. Dok gleda uokolo po sobi, podignite ga nježno u naručje i pogledajte u njegove širom otvorene oči. Možete mu zaigrano prstom dotaknuti nosić i reći: "O, kakav prekrasan nosić ima moj veliki dečko!"

Vjerojatno ćete uočiti kako će njegove oči zablistati od znatiželje i možete nastaviti igru naginjanjem glave na jednu stranu kako biste se približili njegovom malenom uhu. Kada mu pomilujete uho i primijetite: "Gledaj kako je mekano uho moje bebe!", ono može isto tako okrenuti glavicu u vašem smjeru kao da pokušava uhvatiti što više od zvučanja vašega glasa i slike vašeg lica.

Ako zatim usmjerite pažnju prema njegovu drugom uhu, lagano ga milujući dok govorite nešto poput: "A vidi što je ovdje - još jedno slatko uho!", vaše će dijete vjerojatno pokušati okrenuti glavicu uz stvaranje radosnog uzvika. Kada ga zatim držite pred sobom i gledate mu ravno u oči sa širokim osmijehom na licu, opazite

priprema minds1.qxd

20. 10. 04

10:22

Page 15

Postizanje smirenosti, pažnje i zainteresiranosti za svijet

15

kako se njegove usne odvajaju kao da pokušava imitirati vaš osmijeh. Vjerojatno ćete dočekati ovaj predivni prizor riječima poput: "O, vidi kako se jako trudiš nasmijati mamici!". Zatim možete odlučiti isplaziti jezik jer ste negdje pročitali da djeca ove dobi umiju uzvratiti ovakve geste oponašajući što vide, poput majmunčića. Kada kažete: "Kladim se da možeš i ovo!" i još jednom isplazite jezik, vaše će dijete vjerojatno pomicati usne u iščekivanju, kao da se jako trudi da vas oponaša. Do njegovog trećeg ili četvrtog pokušaja, vrh njegova jezika vjerojatno će viriti između usana, a vi ćete se diviti njegovim profinjenim društvenim vještinama.

Nakon što ste se nekoliko minuta igrali zajedno, vaše će dijete možda izgledati pomalo umorno od tolikih interakcija licem u lice i biti ometeno okretanjem obližnjeg ventilatora ili bljeskom dopirućeg svjetla. Tada mu možete ponuditi nešto umirujuće i ritmički ga njihati naprijed-nazad u naručju. Ili mu umjesto toga možete dati da se nekoliko minuta opusti, gledajući ga kako tada širom otvara usta dok zijeva. Nakon što se nekoliko minuta odmori, dijete bi i samo moglo baciti pogled prema vama sa sjajem u očima, kao da kaže "Spreman sam za još razgovora!". Tada možete oživiti svoj glas dok se vas dvoje vraćate u veseli ritam ophođenja u kojem se čini da se ono hrani izrazima koji prođu vašim licem i zvukovima koji izlaze iz vaših usta.

Tijekom igre s vašim djetetom također ćete primijetiti kada mu je potrebno dulje razdoblje odmora. To će vjerojatno biti onda kada je spremno za svoj popodnevni san ili kada ste vas dvoje bili dulje vrijeme zaokupljeni druženjem i oboje ste pomalo umorni. Neku se djecu posebno dobro može umiriti kada ih se njiše pažljivim, polaganim ritmom vlastitog opuštenog disanja, 12 do 15 izdisaja u minuti.

Dijete će vam obično dati do znanja putem uzvika ili migoljenja je li mu draži lakši ili brži ritam. Nakon nekog vremena mogli biste osjetiti kako se dijete "topi" u vašem naručju dok mu se mišići opuštaju, uljuljano ravnomjernim gibanjem naprijed-nazad. S vremenom biste mogli postati svjesni da mu nožice pritišću vaše krilo, čime pokazuje da želi još njihanja. Njegove oči mogu se činiti kao da blistaju obnovljenim pogledom zanimanja dok ga nastavljate njihati i dok mu pričate. Može čak pokušati pratiti vaše oči dok okrećete glavu s jedne strane na drugu i znat ćete da je tada ponovno spremno za druženje.

Kasnije, tijekom tog istog dana možete pobliže sagledati sve poglede, zvukove, dodire i kretnje koje dijete radi s vama dok činite nešto tako jednostavno poput mijenjanja pelena. Ono može energično udarati nožicama dok mu gugućete ili okrenuti glavicu malo ulijevo ili udesno kako bi bolje vidjelo vaše nasmijano lice.

Vjerojatno ćete uočiti sjaj u njegovim očima zbog kojeg ćete znati da ono također koristi osjetilo vida, kao i motoričko umijeće kojim pokazuje oduševljenost. Dok ga kupate, možda mu se neće svidjeti hladan osjet krpice za brisanje na njegovoj osjetljivoj koži i može praviti grimase ili čak plakati. Na taj će vam način pokazati da umije dijeliti i svoje nesretne osjećaje s vama. Zapravo, dok plače može vas pogledati ravno u oči, kao da kaže: "Ti bi trebao/la biti moj prijatelj; što mi to radiš?". Nakon što mu poljupcima uklonite suze, možete mu se umiljavati

priprema minds1.qxd

16

20. 10. 04

10:22

Page 16

RAZVOJ ZDRAVOG UMA

osmjehivanjem i zaigranim puhanjem u njegov pupak sve dok mu se tračak zadovoljstva opet ne pojavi u očima. Možete čak zaigrati igru "Ovaj mali praščić" i gledati ga kako migolji tijelom od užitka dok mu škakljate prstiće na nogama.

Djetetov govor tijela davat će jasnu poruku: "Učini to ponovno, mama! O, molim te, daj opet!"

Daljnji dokazi rastuće sposobnosti vašeg djeteta da prima podatke putem očiju, ušiju, nosa, kože i mišića mogu se pojaviti kada vam se pridruži i vaš/a partner/ica.

Možda upravo stojite na izlazu s djetetom u naručju, a ono vam pokušava smjestiti glavicu na rame, kao da vam pomaže da ga tetošite. Vaš supružnik bi mogao prići iza vas i s djetetom započeti igru pravljenja smiješnih izraza lica, govoreći smiješnim glasom dok se kreće prvo udesno pa onda ulijevo. Vaše bi dijete tada uživalo dvostruku blagodat istovremene interakcije s oba roditelja; uživajući u toploj sigurnosti tjelesne blizine jednog roditelja tijekom igranja novih vizualnih igara s drugim roditeljem i slušanja novih vrsta zvukova koje on stvara.

Ovo umiljato ponašanje pokazatelj je da vaše dijete počinje koristiti svoje sposobnosti da vidi, čuje, dodiruje, osjeća, pokreće i bilježi emocionalne reakcije dok pažljivije gleda svijet oko sebe. Kada je smireno i regulirano, posebice je zainteresirano za interakciju s vama. Pokazuje vam da se može usredotočiti na vaš glas dok se okreće lijevo i desno u potrazi za njegovim izvorom. Ne mora moći zajedno uklopiti sva raznolika obilježja vašeg lica u jednu sliku, ali jasno može razaznati pogled u vašim očima ili osmijeh na vašem licu i pokušava svoju glavicu orijentirati tako da bude okrenuta u vašem smjeru. Čak je sposobno i za opažanje gesta, poput plaženja jezika i njihovo kopiranje. Ova vrsta organiziranog odgovora nije jednostavno postignuće, vaše dijete ne prima informacije samo kroz oči i uši, ono također koristi vlastite mišiće u obrascu radnje kojim imitira ono što mu vi signalizirate. Ne zaboravite, međutim, da ono još ne može izvoditi druge složene imitacije. Svaki puta kad oči vašeg djeteta zablistaju pogledom zadovoljstva ili mu usne zatitraju ili se namršti, dobivate letimičan pogled na njegovo novo umijeće emocionalnog reagiranja na svijet.

Mnoga su djeca obdarena senzoričkim i motoričkim sposobnostima koje naizgled funkcioniraju bez ikakvog truda. Druga potpuno normalna djeca ulažu puno veći trud kako bi upravljala svojim osjetilima. Izloženost određenim zvukovima i dodirima, ili određenim uvjetima osvjetljenja, može dovesti do toga da dijete postane neraspoloženo ili plačljivo. Budući da njihova osjetila tako lako mogu postati preopterećena, djeca su sklona biti opreznija u interakciji s okolinom, a roditelji moraju uložiti malo veći trud kako bi umirili dijete i doveli ga do stanja usredotočene pažnje. Primjerice, dijete s jačom osjetljivošću na zvuk može čuti majčin glas, no biti uznemireno njegovim piskavim tonom. Međutim, ukoliko majka namjerno može produbiti glas i govoriti mekim, umirujućim tonom, vjerojatno je da će dijete moći naći utjehu u zvučanju njena glasa. Druga pak djeca, čini se, imaju poteškoće u pokretanju mišića kroz slijed radnji. Njihovi roditelji mogu zabunom misliti kako su ona malo povučena ili distancirana budući da ne opuštaju intuitivno

priprema minds1.qxd

20. 10. 04

10:22

Page 17

Postizanje smirenosti, pažnje i zainteresiranosti za svijet

17

svoje mišiće pri prilagođavanju maminom ili tatinom naručju kada ih oni podignu u zagrljaj. Dijete koje ima poteškoće u nizanju pokreta možda neće moći okretati glavicu i pratiti majčine izraze lica ako se ona brzo kreće i stoga slabije može izraziti da je svjesno majčine prisutnosti. Dok je nekoj djeci lako sisati palac, druga se stalno udaraju u nos ili bodu u oči dok pokušavaju pronaći svoja usta i umiriti se.

Ovakve vrste očekivanih razlika u načinima na koje djeca primaju znakove iz svog okruženja i načinima na koje pokreću mišiće znače da ne postoji jednoobrazni pristup u pomaganju djetetu da se umiri i obrati pažnju na svijet. Međutim, opažanjem jedinstvenog biološkog ustrojstva i interakcijskog stila vašeg djeteta možete mu namjerno predstaviti svijet na način koji mu stvara najveći užitak i dovodi do najmanje frustracija. Čak naizgled ustaljene biološke osobine, kao što je djetetova sklonost da se više no što je uobičajeno prene pred jarkom svjetlošću ili zvukovima visokih tonova ili pak pred naglim promjenama kretnji, mogu biti izmijenjene načinom na koji se mi kao roditelji ponašamo.

Također, možemo unijeti i pomoć drugih osoba ako se naša vlastita specifična obilježja ne poklapaju s potrebama našeg djeteta. Primjerice, ako imate vrlo osjetljivo dijete, a sami ste vrlo skloni verbalnoj komunikaciji i ispunjavate svoj život vrtlogom aktivnosti, možete zatražiti podršku i pomoć partnera mirnijeg temperamenta ili brižnog djeda ili bake kako bi pružili djetetu dodatnu količinu mira. Tijekom kasnijih stadija razvoja, kada dijete već posjeduje samopouzdanje i znatiželju, tijekom njegove predškolske dobi vaš energičan stil može biti baš ono što mu je potrebno. Kako vam dijete bude sazrijevalo, učit ćete ga tome da može svladati i preživjeti neizbježne zapreke i udarce na koje naiđe uslijed svog jedinstvenog fizičkog ustrojstva i s kojima se u životu možda i neočekivano suoči.

Uz vašu pomoć iskusit će veliki raspon osjeta i ljudskih emocija.

Za sada, međutim, cilj je usredotočiti se na spoznavanje kako svoje dijete zaogrnuti temeljnim osjećajem sigurnosti i istovremeno ga ohrabrivati da obraća pažnju na slike i zvukove koji ga okružuju. Sljedeće stranice pružit će neke natuknice o tome kako se upustiti u ovaj predivni novi odnos s djetetom i kako njegovati vrstu spokojne i ljubavlju ispunjene atmosfere koja će najviše podržavati sposobnost vašeg djeteta da osjeća, promatra i osluškuje svijet oko sebe.

ŠTO OČEKIVATI TIJEKOM PRVIH NEKOLIKO MJESECI Važno je prepoznati da se sva mala djeca značajno razlikuju u tome kako se smiruju i usmjeravaju pažnju na svijet. Neka će djeca od prvog dana pratiti zvuk majčina glasa pogledom ili čak okrećući glavicu. Druga će pažljivo promatrati i slušati s uzbuđenjem ugledavši majčino lice u prvim trenucima nakon poroda, ali će se možda ubrzo povući u određenu samozaokupljenost. Zatim, nakon razdoblja od oko dva ili tri mjeseca ova djeca mogu postupno početi primati i usredotočivati se

20. 10. 04

10:22

Page 73

Janice Fullman

priprema minds1.qxd

3 STADIJ 3: POČETAK DVOSMJERNE KOMUNIKACIJE

O ČEMU JE RIJEČ Kako vaša beba uči biti promišljena i logična? Kada počinje koristiti svoju sposobnost za komunikaciju i pokretanje događaja? Kada prvo otkriva razliku između "ja" i "ti"? Sve se ove važne prednosti pojavljuju tijekom ovog stadija koji je od vitalne važnosti. Kada bebi bude između tri i deset mjeseci, počet će vam davati do znanja da od vašeg odnosa očekuje više. Smiješci koji joj se protežu od uha do uha nisu samo odgovor na vaše snubljenje, nego vas i sami mame. Oni naprosto otkrivaju koliko jako beba želi biti glavna i pokretati događanja. Zato što vas voli i što vam vjeruje, ona vas promatra kako bi s vama razmijenila poruke. Pod time se misli da ljubav sama više nije dovoljna; ona sada također želi i dijalog!

73

priprema minds1.qxd

74

20. 10. 04

10:22

Page 74

RAZVOJ ZDRAVOG UMA

Vaša beba postaje sposobna za dvosmjernu komunikaciju. Ona je već možda širila ručice prema vama i dozivala vas postojanim gugutanjem zbog kojeg ste sasvim sigurno odmah dotrčali. Ubrzo će beba propuzati preko cijele sobe kako bi bila pored vas i tražiti vaš pogled u očekivanju reakcije. Dugo vremena prije nego progovori, vi ćete svojim gestama odgovarati na bebine osmijehe, mrštenja i pokrete. Između vas će se dvoje razvijati predverbalni, ali nevjerojatno izražajan jezik gesta.

Većina roditelja je još uvijek vođena pogrešnom pretpostavkom prema kojoj je prva riječ koju beba progovori prvi pravi znak razvoja njenih jezičnih sposobnosti.

Mi revno bilježimo sve one ta-ta, ma-ma i pa-pa! u bebin dnevnik i brinemo se da nešto ozbiljno nije u redu ako beba do prve godine starosti nije izustila svoju prvu riječ ili nešto slično. Ako beba kasno počne pričati, tješimo se mišlju da ni Albert Einstein nije puno govorio sve do blizu četvrte godine. Ali, ako već zarana nije govorljiva, još nas uvijek prati nelagodan osjećaj da bi naša beba mogla biti "spora" ili nedruštvena.

Sada znamo da vaša beba sve predverbalne geste koristi svrhovito i nisu samo slogovi koje tepa pravi i jedini pokazatelji njenih rastućih komunikacijskih sposobnosti. Njeni samoinicijativni i uzvratni osmijesi, mrštenja, smijuljenja i pogledi iznenađenja, ojađenost ili oduševljenje time što smo nešto uzeli zdravo za gotovo - to su istinski izvori razvoja bebine logike, samosvijesti i inteligencije. Sve bebe, počevši od onih koje sporo uče pa do eventualnih dobitnika Nobelove nagrade moraju ovladati svrhovitom upotrebom gesta i to idealno tijekom ovog razdoblja. Ako time sada ne ovladaju, to se mora proraditi tijekom kasnijeg stadija njihova razvoja. U stvari, kada u našoj kliničkoj praksi vidimo djecu koja pokazuju različite teškoće pri upotrebi riječi u komunikaciji, često primijetimo izostanak nekog aspekta ove mnogo osnovnije, gestovne sposobnosti. Tada s njima radimo na tome kako da upotrebljavaju i reagiraju na široki spektar gestovnih poruka poput pokreta ruku, pokazivanja prstom, slijeganja ramenima, izraza lica i tonova glasa.

Puno prije nego što bude mogla izustiti svoju prvu riječ, beba će vam slati bezbrojne gestovne, neverbalne poruke o vlastitim potrebama i namjerama. Bebina sposobnost da upotrebljava bogatu raznolikost izražaja lica, radnji i zvukova tijekom inicirajućeg i uzvratnog dijaloga s vama, omogućava joj da tijekom ovih mjeseci uđe u interakciju sa svijetom na svrhovit i logičan način.

U narednim odjeljcima ćemo detaljno razložiti kako ohrabriti tu vrstu "ti to možeš" duha kod vaše bebe. Dok s njom igrate igre davanja i uzimanja, zapravo joj pomažete da doda svrhu i smisao ostalim iskustvima s kojima se susreće. Kada beba poseže za igračkom koju ste joj ponudili, ona istovremeno uči pridavati pažnju i zvuku vašeg glasa dok je ohrabrujete i prilagoditi položaj vlastite ruke onome što vidi dok igračku držite podignutu u zraku. Vježba svoje glasovne i motoričke vještine na svrhovit način, čak i dok izgleda da se samo zabavlja igrom davanja i uzimanja.

priprema minds1.qxd

20. 10. 04

10:22

Page 75

Početak dvosmjerne komunikacije

75

Kada beba dira vaše lice i stavlja vam prste u usta dok vi za nju proizvodite mukajuće i kokodakajuće glasove i zaigrano joj ližete prstiće, ona ne samo da vježba fine motoričke vještine, nego i spoznaje kako užitak, oduševljenje pa čak i pravo pravcato glupiranje mogu postati sastavnim dijelom dvosmjerne komunikacije. Ona uči biti svrhovit pošiljatelj ljubavi, a ne samo primatelj. Njezina ljubav prema vama tjera je da proučava vaše lice, tijelo, držanje i glas kako bi se uvjerila da je čitate jasno poput knjige.

Njezina se predverbalna logika oblikuje vama naočigled. Dok vam njezini izrazi lica izmamljuju reakciju, a dodiri i tapšanja trenutne uzvratne zagrljaje, ona počinje učiti da su njene reakcije namjerne i da vode prema vašim uzvratnim reakcijama.

Kada bi mogla govoriti, rekla bi, možda, ovo: "Ako ja učinim ovo, ona će učiniti ono. Hej - mogu pokretati zbivanja! Svijet može biti svrhovit i logičan." Zapravo, tijekom igre davanja i uzimanja beba također uči kako hotimično slušanje, gledanje, mirisanje i postizanje određenih vještina mogu djelovati zajedno. Ta sposobnost povezivanja stvari ili integriranja razvit će se u punoj mjeri tijekom sljedeće razvojne faze, kada beba bude stara približno 9 do 18 mjeseci. U međuvremenu ćete biti iznenađeni time koliko ovladavanje gestovnom komunikacijom proširuje bebin osjećaj za svrhovitost i podržava začetke logičnog razumijevanja svijeta. Djela vaše bebe uistinu će biti glasnija od riječi.

KAKO ZNATE DA VAŠA BEBA KOMUNICIRA Do vremena kada joj bude osam do deset mjeseci ili približno toliko, postajat će sve očitije s kakvom lakoćom beba postupno komunicira s vama na promišljen način.

Znat ćete da je beba spremna za otvaranje linija komunikacije, i to ne samo u smislu odražavanja vašeg ponašanja, onda kada na vaše geste, odgovori svojim vlastitim. Vjerojatno ćete se usredotočiti na tu njenu novu sposobnost kada prvi puta posegne ručicama za vama u želji da je podignete. Prije tog trenutka, kada ste prilazili njenoj ogradici s ushitom: "Hajdemo se sada voziti kolicima!", beba se razvedrila kada ste joj pristupili, ali se možda ni po čemu nije moglo naslutiti da čezne nešto učiniti ili nekamo s vama krenuti. Sada će, kada je budete pozdravljali s "Hajde, idemo!" najvjerojatnije podignuti ručice kao najavu avanture koja slijedi.

Ona možda neće razumjeti što joj govorite, ali može čitati entuzijazam iz tona vašeg glasa i iščekivanje iz govora vašeg tijela. Njezine podignute ručice vam daju do znanja da se želi pridružiti zabavi.

Usporedo s time, beba može početi dvosmjerno odgovarati na ritam vaših riječi i zvukova nekim vlastitim glasovima, umjesto da se jednostavno pridruži tonovima dječje pjesmice koju pjevate. Vaš razdragani melodičan ritam može učiniti da se bebino lice zaigrano ozari prije nego zauzvrat počne gugutati. U dijelu tog dijaloga može stvarati široki raspon najrazličitijih glasova, od "brektanja" usnama i vrhom

priprema minds1.qxd

76

20. 10. 04

10:22

Page 76

RAZVOJ ZDRAVOG UMA

jezika do pojedinih slogova formiranih od suglasnika i samoglasnika u prednjem dijelu usta (ba, da, ma).

Pored glasanja, bebi možete pokazivati različite zanimljive izraze lica.

Uvlačenjem obraza kako biste proizveli smiješnu grimasu, možete izmamiti iskricu ushićenja u bebinim očima, ali i zbunjeni pogled. Vidjeli smo da čak i sićušna dojenčad pokušavaju odraziti izraze lica svojih roditelja, ali sada su tijekom te svoje reakcije sposobna pokazati novi osjećaj za namjeru i svrhu. Prije nego što vam beba pokuša uzvratiti tu smiješnu grimasu, primijetit ćete kako je prije toga njenim licem prostrujao čitav spektar različitih osjećaja. Ona može na vaš glupirajući izraz lica odgovoriti tako da uzbuđeno leluja ručicama i nožicama dok joj lice ostaje sasvim mirno. U nekoj će drugoj prilici možda naborati čelo pokazujući ljutnju ili strah ili pak briznuti u bujicu bijesnih suza. Vi biste trebali držati oči otvorenima za reakciju bilo koje vrste i ne biste trebali očekivati da će vaš osmijeh uvijek izmamiti njezin osmijeh ili da će lelujanje vašeg dlana uvijek uzrokovati pokrete bebinih ruku.

Tijekom zajedničke predverbalne komunikacije u igru ulaze sva bebina osjetila i mnoštvo različitih radnji. Uistinu najjednostavnije dvosmjerno čavrljanje može uključivati osjetilo dodira. Na vaš dodir dijete vam često uzvraća dodirom. Čak i vrlo male bebe gurkaju svoje majke i meškolje se kako bi se najudobnije smjestile u njihovim rukama. Sa šest mjeseci one će možda zaljubljeno tapšati roditelje po vratu kada ih oni budu podizali. Vaše nježno škakljanje će možda uzrokovati da vam beba u oduševljenju pruži vratić, a tada se očima utisne u vaš pogled dok maše ručicama i nožicama. To je kao da govori: "Još, mama, još!"

Kada zaigrano podignete bebu iznad glave ili je počnete u rukama njihati gore dolje, ona će vas možda pogledati ravno u oči, mahati ručicama i oduševljeno se smijuljiti. Vi ćete sigurno uputiti širok osmijeh u pravcu njenog ozarenog lica i sagibati glavu u izražavanju zadovoljstva koje s bebom dijelite. Znate što? Upravo ste sa svojim djetetom obavili prvi pravi razgovor. Niste razmijenili niti jednu jedinu riječ, ali vaše su se radnje spojile s onim bebinim radnjama kojima vam je ona jasno dala do znanja da je primila vašu poruku.

Beba sada zna kako će njene reakcije uzrokovati vaše reakcije i da sve što ona izražava i čini može utjecati na druge. Ona je naučila da može stvarati ljubav te da je ona kompetentno i za ljubav sposobno biće. Dok je prije nekoliko mjeseci jedva s vama razmjenjivala neke geste, ona je sada odlučna u tome da vam prenese svoje namjere i stoga je ona ta koja započinje interakciju s vama. Jednog dana, dok je zaljubljeno budete čuvali, doživjet ćete kako spontano poseže za vašim nosom i onda ga zaigrano štipne. Nešto kasnije, ona će pružiti ruke u pravcu najdraže igračke.

Ta vidljiva ponašanja će vam biti pokazatelj kako je vrijeme da se pripremite i počnete iskorištavati sve veći broj prilika za razmjenjivanje gesta s vašom bebom.

Vaše će geste, naravno, biti popraćene riječima, ali beba će svoje želje i osjećaje davati do znanja putem govora tijela, radnji, izražaja lica i glasova. (Vidi okvir "Što treba tražiti" na dvjema stranicama koje slijede.)

priprema minds1.qxd

20. 10. 04

10:22

Page 77

Početak dvosmjerne komunikacije

77

Kada se dojenčadi ne nude prilike da sudjeluju u ovakvim čavrljanjima udvoje, ona postaju pasivna i manje organizirana ili u manjoj mjeri izražavaju osjećaje. Ako se samo prisjetite kako se osjećate dok morate govoriti pred grupom ljudi i koliko ovisite o tom klimanju glavama ili osmijesima koji vam poručuju da nastavite, odmah ćete suosjećati s bebinim oslanjanjem na geste. Lako je uvidjeti da će dijete, čiji signali kontinuirano nailaze na krivo tumačenje započeti život s osjećajem da je svijet u manjoj mjeri svrhovit i logičan. Ako se prema djetetu odnosite nasumce, a ne u relaciji spram bilo koje radnje ili geste koju izvede u smislu sudjelovanja u dvosmjernoj komunikaciji, ono će se početi ponašati na način koji Martin Seligman, psiholog koji je istraživao optimizam, jednako kao i pesimizam kod ljudi, nazvao "naučenom bespomoćnošću".

Vaša se beba hrani vašim odobravanjima, pogledima i vokalizacijima kojima joj dajete do znanja kako ste je čuli. Zato je tako važno da uživate u porukama koje vam dijete šalje. Vrlo je lako odgovoriti na pozitivne poruke poput smijuljenja ili brbljanja. No najveći se broj roditelja mnogo teže nosi s negativno usmjerenim radnjama. Zamislimo, primjerice, da ste se vratili kući s posla nakon što ste cijeli dan izbivali, a čini se da vam je beba okrenula leđa i privremeno vas ignorira. Ona vam šalje jasan signal da je uvrijeđena. Hoćete li biti sposobni dati joj do znanja kako ste razumjeli njenu poruku? Ona vam i na druge načine može naglasiti da je uznemirena, uključujući rezervirarnost ili čak buljenje u zid. Također može ispoljavati dezorganizirano, nasumično ponašanje.

Hoćete li iskoristiti njenu prividnu nezainteresiranost kako biste počeli kuhati večeru ili prekopavati po pošti? Ili shvaćate kako je vašoj bebi potrebno da sjednete na pod kraj nje, slijedite njeno vodstvo i započnete interakciju? Možda ćete poželjeti uzeti bebu u svoje ruke ili započeti igru davanja i uzimanja s dodatkom pravljenja smiješnih grimasa; ili pak vidjeti hoće li beba htjeti izvući žlicu iz vaših usta. Takvo će ophođenje dati bebi do znanja kako razumijete da je ona uznemirena i da vam je drago što je vidite.

Na tom stadiju bebina razvoja nema ništa važnijeg od toga da joj pomognete da postane komunikativna u najvećoj mogućoj mjeri. Sigurnost i ljubav su sada oplemenjeni dvosmjernom komunikacijom, baš kao i novim osjećajima asertivnosti, znatiželje kao i širokim rasponom novih interesa. Naravno, trenuci kada beba počne prvi puta puzati ili kada izgovori prvu prepoznatljivu riječ, mogu se smjestiti u najuzbudljivije Kodakove trenutke. Međutim, ti događaji ne drže svijeću bebinoj novopronađenoj sposobnosti korištenja gesta u hotimičnom komuniciranju s vama.

Iako ona nije rođena sa sviješću o tome da može pokretati događaje, kada ispusti zvuk, a i vi zauzvrat učinite istu stvar; ona ne samo da počinje shvaćati kako njezin zvuk vodi do vašega, nego također uči i razliku između vašeg glasa i njenog vlastitog. Mogli biste se iznenaditi kad biste čuli da je još do prije nekoliko mjeseci vaše dojenče bilo nesposobno razlikovati dolazi li zvuk koji čuje iz njegovih vlastitih usta ili iz usta druge osobe. Sada ono također postaje svjesno da smijeh koji dolazi s njegovih usta može uzrokovati smijeh koji vidi na vašem licu.