In&Out,21

PlUS intervju

KEN VANDERMARK TOMISLAV MILETIĆ

trenDOvi

OŽUJAK 2012.

BROJ 21

NOSI MI SE BIJELA BOJA tAKe Over

STRAH I PRIJEZIR U HERMÈSU SPOrt&ZDrAvLje

Style&Profile Tihana Harapin Zalepugin

DOPINGOM DO VRHUNSKIH REZULTATA

2nd Life

BORIS VUJČI∆

'Da nisam u bankarstvu, bavio bih se fotografijom'

Vlada li kult vjeËne mladosti

sadržaj

Afterwork&Retreat 36 Ljepota

Nema više tanke kose.

Stigao je botoks za kosu

38 À la carte

Minutes 06 Travel&Culture

Koncerti, izložbe, festivali! Što odabrati putujete li u susjedne zemlje ili ostajete li u Hrvatskoj

14 2nd Life

S viceguvernerom HNB-a Borisom Vujčićem razgovaramo o njegovu hobiju – fotografiji

16 Knjiga

Skandinavski krimići i dalje osvajaju svijet. ‘Žena u kavezu’ novi je svjetski hit

19 Blog

Merita Arslani posjetila je sajam knjiga u Leipzigu i ispričala nam kako se tamo provela

Lifestyle 22 Style&Profile

Tihana Harapin Zalepugin žena je osebujna stila i uspješna poduzetnica

26 Društvo

Kako s trona skinuti nezamjenjive ‘starce’? Kult mladosti zavladao je vrlim, novim svijetom

PIXSELL

40

Hermès: Strah i prijezir u najprofitabilnijoj svjetskoj kući luksuzne robe. Prijeti li neprijateljsko preuzimanje?

30 Trendovi

Najbolji način da se izvučete iz zimskog sivila i depresije – ‘obucite’ bijelu

Chez Bardot – dašak Francuske u srcu Zagreba

44 Izlet

Naša novinarka odlično se provela vozeći se Rovinjom

48 Intervju

Tomislav Miletić, glavni direktor Peugeota za Hrvatsku

56 Vikend

‘Proslavite’ dolazak proljeća i posjetite Ludbreg i/ili Slavonski Brod

58 Za kraj

Preporuke kako ćete ugodno i sa stilom proživjeti prvi mjesec najljepšega godišnjeg doba

34 Brend

Španjolski modni brend muškarce ‘pretvara’ u džentlmene, a žene u prave dame sa stilom. Pročitajte o kome je riječ

54

Thonet Model No. 14 – priča o legendarnoj bistro stolici

50

Doping: Profesionalni sportaši sve više posežu za uzimanjem nedopuštenih sredstava

in&out 2012./ožujak

IN&OUT COVERSTORY: BORIS VUJČIĆ, ZAMJENIK GUVERNERA HNB-A Premda je fotografiju volio od najranije mladosti, nakon ‘trezvenog’ razmišljanja ipak se odlučio za ekonomiju, koja ga je isto zanimala. Što voli fotografirati, tko su mu uzori pročitajte na str. 14/15

IN&OUTPREPORUKE

Maistrini sommelieri na tronu Na upravo održanom Prvenstvu sommeliera Istre najboljim sommelierom proglašen je Dragan Ružić, sommelier hotela Monte Mulini, drugo mjesto pripalo je Ivi Zgrabliću iz hotela Lone, a treće Martini Omeragić, također iz Monte Mulinija. Sve troje nagrađenih djelatnici su Maistre. Ovogodišnje drugo prvenstvo održalo se 19. i 20. ožujka u Poreču i Brtonigli, a natjecanju je pristupio 21 sommelier iz hotelskih kuća iz Istre, ali i oni zaposleni u privatnim restoranima, konobama i malim hotelima koji imaju završen sommelierski tečaj prve ili druge razine. Dragan Ružić, pobjednik ovogodišnjega Regionalnog prvenstva sommeliera, zaposlenik je restorana Wine Vault u Maistrinu hotelu Monte Mulini u Rovinju, koji se može pohvaliti impresivnom vinskom kartom od gotovo 600 etiketa domaćih i inozemnih vina. Završio je drugu razinu tečaja za sommeliera te se do sada u dva navrata natjecao na Državnom prvenstvu sommeliera.

Za sportaše Treći miris iz muške The One linije, laganiji i svježiji the one Sport kreiran je za aktivne sportaše i dinamične muškarce, moderne gladijatore, koji uživaju u neograničenoj slobodi i uzbuđenju koje donose sportske aktivnosti. Ovaj miris ujedno je i prvi sportski miris ove kuće.

DG The One Sport edt 100ml – 654 kn

Za poslovne korisnike tko zna, zna!

Pitajte Jerka, on je siguran

Rakan zna da Vip ima sve, Jerko također Jerko Marčić zna da Vip ima sve u jednom paketu, na jednom računu, i to za poslovne korisnike. Zna i da je Rakan Rushaidat uvijek u pravu, ali to je već druga priča. Fiksni telefon i ADSL, mobilni telefon i internet od sada su dostupni i poslovnim korisnicima, i to već od 123 kune po zaposleniku. Korisnici koji prijeđu na Vip mogu izabrati poslovne Sve za tim tarife, uštedjeti 30 posto na mjesečnoj naknadi te za svakog zaposlenika odabrati mobilni telefon već od 9 kuna. U fiksnoj telefoniji poslovni korisnici mogu neograničeno razgovarati za nula kuna po minuti s korisnicima svih fiksnih mreža i Vip mobilne mreže u Hrvatskoj te između svih fiksnih i mobilnih VPN priključaka tvrtke. Još niste sigurni da Vip ima sve za vaš posao?

4

in&out ožujak/2012.

PRVE DNEVNE POSLOVNE NOVINE U HRVATSKOJ

Izdavač: 24sata d.o.o.

Oreškovićeva 6H/1 10000 Zagreb Telefon: 01/6326-000 E-mail: redakcija@poslovni.hr Glavni urednik: Darko Markušić Styria international: direktori za RH: Jasna Zemljić, Boris Trupčević Uprava: Jasna Zemljić, Radovan Klaić, Sandra Lončar prokuristi: Renato Ivanuš, Ivana Krajinović Urednica priloga: Lidija Šeatović Tiskara: Tiskara Vjesnik, Slavonska avenija 4, Zagreb

Prodaja oglasa: direktorica: Petra Ivičević-Bakulić, voditeljica prodaje: Jasna Bibić telefon: 01/6326-016 Suradnici: Josipa Ban, Ana Crnković, Marija Crnjak, Goran Čop, Mara Han, Vid Jeraj, Katarina Lisek, Saša Paparella, Igor Saračević, Stjepan Škramić, Margareta Zdunić, Majda Žujo Grafička priprema: Redpoint: Predrag Vučinić, Lidija Stanko Fotografije: Pixsell, Fotolia, EPA Lektura: Iva Udiković In&Out je izdanje Poslovnog dnevnika

(minutes)

travel& Culture Koncerti, predstave, izložbe festivali

Kulturna zbivanja u krugu od 500 km... bilo da putujete poslom ili privatno...

Evo prijedloga za dobru zabavu! priredila: MARA HAN

PERPETUUM JAZZILE

Glazba atipična za hmmm... provinciju, to jest malena mjesta. i glazbena turneja koja to ipak mijenja, zaozbiljno, iako kreće 1. travnja.

INFO: perpeTUUM JaZZile: Vseslovenska turneja, pTUJ; od 1. travnja

VIENNA SPRING FESTIVAL

Svi glazbeni žanrovi osim popa i rocka, dakle jazz, klasika, srednjovjekovna pučka i crkvena glazba, world-music i etno, sve se nalazi na repertoaru bečkog Festivala proljeća, koji završava prvim danom svibnja. Naš odabir: krajnje razbarušena romska glazba i najbolje od bečke klasike.

INFO: 12. travnja Kočani orkestar i Taraf de Haidouks 24. i 25. travnja koncert Bečkoga filharmonijskog orkestra

LEONID ŠEJKA izlaže u beogradskoj galeriji ‘Haos’

IZLOŽBE Najbolje od produkt–dizajna u ljubljani (slika prva gore), kostimi avangardne baletne trupe u Veneciji (gore) i impersionisti u bečkoj albertini (dolje)

KOSMOGONIJA

Jedan od najvećih srpskih slikara 20. stoljeća, medijevalist, neonadrealist, lirski metafizičar koji je niz svojih umjetničkih projekata realizirao pod nizom pseudonima. leonid Šejka alias rey Talbott, leon leš, len van Kis...

INFO: Galerija Haos, BeOGrad; do 13. travnja

BAT DAY

Sasvim neočekivano za grad mora i svjetlosti, više u transilvanijskom điru, no ipak Venecija

6

in&out ožujak/2012.

(minutes) poziva na neobičan multidisciplinarni “event” – Dan šišmiša.

INFO: Prirodoslovni muzej, VENEZIA; 14. travnja

ADC

Izložba najboljih dizajnerskih i oglašivačkih rješenja i projekata iz protekle 2011. godine, i to s područja produkt-dizajna, grafičkog dizajna, fotografije, TV spotova u Ljubljani.

I INFO: Galerija Vžigalica, LJUBLJANA; do 15. travnja

THE STRANGLERS

kOncErtI Žestok ‘zvuk’ u Budimpešti (Prodigy, slika lijevo). Dobri, ‘stari’ Stranglersi u Beču (gore) i Laibach u ljubljanskom kinu ‘Šiška’ (slika dolje)

Poznati, slavni i vrlo dugotrajni, jedan od najomiljenijih britanskih pop-rock bendova. Dobri stari “Stranglersi”.

INFO: Szene WIEN, BEČ; 19. travnja

YU GRUPA

Dragi, ali baš ne i omiljeni, uvijek u sjeni blistavih sastava iz osamdesetih, grupa nastala u sedamdesetima, u velikom koncertnom “revivalu”.

INFO: Sava Centar, BEOGRAD; 19. travnja

LAIBACH

Neumorni, no ipak malo ostarjeli carevi medijske provokacije i šušura, Vjerojatno im se zato kocnert zove “Dolazimo u miru”.

INFO: WE COME IN PEACE, Kino Šiška, LJUBLJANA; 20. travnja

BEETHOVEN

Osmosatni ozbiljnoglazbeni maraton posvećen Ludwigu van Beethovenu, s naznakom “Sretan koncertni serijal”!

INFO: MIKLOS SZENTHELYI ‘BEETHOVEN UNNEP KONCERT SOROZATA’, Budapest Congress and World Trade Center, BUDIMPEŠTA, 21. travnja, od 11 do 19.30 h

BEOGRADSKI SINDIKAT

Springsteenova glazbena filozofija primijenjena na balkanske prilike – rock za radništvo, radnička prava i žestoke “sindikalne” svirke.

INFO: Arena BEOGRAD; 28. travnja

THE PRODIGY

Kako god označili njihov glazbeni izričaj, a najčešća je oznaka elektro-psihodelični punk, svi se slažu da ih treba slušati uživo.

INFO: Papp Laszlo SPORTARENA, BUDIMPEŠTA; 28. travnja

IMPRESIONIZAM U ALBERTINI

Nježan, prozračan, “proljetni” galerijski projekt – 200 pastela, akvarela i crteža Renoira, Cezzannea, van Gogha, Gaugina u bečkoj Albertini.

INFO: Albertina, BEČ; do 13. svibnja

ELEGANCIJA U IZBJEGLIŠTVU

Izložba se zove “Elegancija u izbjeglištvu”, no riječ je o prelijepim, oniričkim materijalnim osta-

‘KLINC’

Analiza društva kroz fenomen lokalne maloljetničke delinkvencije.

Riječ je o premijeri predstave koju režira Mirela Trepanić, igraju Indira Đeldum, Jasmin Mahmutagić i Adis Omerović.

INFO: CENTAR ZA DJECU I MLADE NOVO SARAJEVO, SARAJEVO; 28. travnja

cima rada slavne, utjecajne, avangardne baletne trupe koja je obilježila epohu od početka do tridesetih godina 20. stoljeća i snažno utjecala na niz umjetnika europskog zapada. Kostimi i scenografije iz slavnog Djagillijeva “Ballets Russes”.

INFO: ALEXANDRE VASSILIEV: L’ELEGANZA IN ASILIO, Palazzo Mocenigo, VENEZIA; do 31. svibnja ‘fEstIvaLI’ Romska glazba na Vienna spring festivalu (slike lijevo i desno)

VIENNA BLUES SPRING

Tradicionalni, impresivan po broju sudionika, “težini” glazbeničkih imena i trajanju, do kraja travnja, Beč “In the Blue”...

INFO: Konzerthaus; Haus der Musik; Theater Akzent, BEČ; do 30. travnja

in&out ožujak/2012.

7

(minutes)

travel& Culture

Hrvatska IN MEMORIAM LJUBI STIPIŠIĆU DELMATI Autorska večer korizmenih skladbi u izvođenju dubrovačkih klapa i zborova, a posvećena genijalnom Ljubi Stipšiću Delmati.

INFO: Crkva Male braće, DUBROVNIK; 2. travnja, 20 h

NAJ, NAJ, NAJ FESTIVAL

Najbolje dječje predstave, 15 vrhunskih i besplatnih kazališnih predstava za najmlađe.

INFO: Kazalište Žar ptica, ZAGREB; do 4. travnja

IZLoŽBe Za sve ukuse: za ‘kućanice’ u Muzeju grada Zagreba (gore i dolje lijevo)

X. MALI FESTIVAL ČEMBALA

Jubilarni, 10. festival čembala u organizaciji udruge “Continuo” INFO: KRIŽEVCI, SISAK, ZAGREB; do 5. travnja

SLUČAJNA BOLNICA

Propali javni i podivljali privatni interes. Interdisciplinarni rad dvojice švedskih arhitekata i umjetnika, s temom zagrebačke Sveučilišne bolnice i privatnog golf-terena.

INFO: Magnus Bartas i Lars Henrki Stahl, Galerija “Miroslav Kraljević”, ZAGREB; do 7. travnja

RATNA PROPAGANDA U VOJVODINI

Tri različite uprave, najmanje pet suprotstavljenih interesa i propagandi njemačkih i mađarskih nacista, srpskih kolaboracionista, partizana i NDH. INFO: autorica Kristina Meneši, Muzej grada RIJEKE; do 10. travnja

degasove sKULPTURe ... balerina, kupačica, konja u zagrebačkim Klovićevim dvorima

8

in&out ožujak/2012.

(minutes) MAČAK U VREĆI

Razigrano, vrckavo, suvremeno, iako baš svaka kazališna premijera pomalo sliči na kupovanje “mačka u vreći”.

INFO: režija Ivan Leo Lemo, GK Marina Držića DUBROVNIK; premijera 11. travnja, izvedbe 20., 21. i 27. travnja

SINOVI UMIRU PRVI

Nova predstava na repertoaru osječkog HNK-a – premijera crne komedije “Sinovi umiru prvi”, prema tekstu omiljenog skladatelja, glazbenika i dramskog pisca Mate Matišića.

INFO: HNK OSIJEK; premijera 13. travnja KaZaLIŠTe Naj, naj... u ‘Žar ptici’ (slika gore i desno), te VAFI i Varaždinu (slika dolje)

VAFI

Novi animirani filmovi najmlađih autora, uz Japan kao zemlju partnera, koji će se tijekom festivala VAFI predstaviti nizom kulturnih projekata.

INFO: Međunarodni festival animiranog filma djece i mladih, VARAŽDIN; od 12. do 15. travnja

TBF

Omiljeni glazbenici, ali i analitičari “stanja ovdašnjeg”, kritični, gorko-slatki, omiljeni TBF-ovci.

INFO: DUBROVNIK; 19. travnja

ZBOR RUSKE DRŽAVNE KAPELE

Velika dvorana Lisinskog ugošćuje Zbor ruske državne kapele pod ravnanjem maestra Vasilija Poljanskog.

INFO: KD Vatroslava Lisinskog, ZAGREB; 21. i 25. travnja

AH, TI KUĆANSKI POSLOVI

Egzaktna povijest ženske emancipacije! I tako bi se mogla promatrati sjajna izložba kustosa Muzeja Slavonije Osijek smještena u zagrebačkom Muzeju grada.

INFO: Muzej grada Zagreb, ZAGREB; do 22. travnja

FESTIVAL HRVATSKE DRAME I AUTORSKOGA KAZALIŠTA

Obitelj kao okvir društva te žene i njihovo shvaćanje svijeta tematski su okvir ovogodišnjih Marulićevih dana. Najbolje iz prošlosezonske kazališne produkcije s tim temama čine, između ostalih, predstave “Baba Jaga je snijela jaje”, “Mrzim istinu”, “Enciklopedija izgubljenog vremena”, “Nosi nas rijeka”, “Moj sin samo malo

sporije hoda”...

INFO: Festival hrvatske drame i autorskoga kazališta “Marulićevi dani”, SPLIT; od 21. do 28. travnja

NINA BADRIĆ

Najveća diva našeg popa i ovogodišnja eurovizijska predstavnica Nina nastupa u najljepšem gradu.

INFO: DUBROVNIK; 28. travnja

QUEER ZAGREB

Drukčiji, ali ne samo oni “neortodoksne” seksualne orijentacije – dakle i etničke manjine, invalidi, samohrani roditelji – u središtu su pozornosti ovogodišnjega multimedijalnog Queer festivala.

INFO: ZAGREB; od 23. do 30. travnja

EDGAR DEGAS SKULPTURE: BALETNI ISKORAK U BRONCI

KoNCeRTI Dubrovnik obiluje nastupima hvalevrijednih umjetnika: Nina Badrić (lijevo), TBF (gore) te klape u spomen Delmati (desno)

in&out ožujak/2012.

Otkriće slavnog slikara i kao nenadmašnoga kipara – Degasove uzbudljive skulpture balerina, kupačica, konja...

INFO: Galerija Klovićevi dvori, ZAGREB; do 13. svibnja

9

(minutes)

travel&Culture destinacija TEkST: Mara Han FOTOGRAFIjE: fotolia

T

aj su grad čak i Kinezi počeli napuštati!’ Tu nepravednu rečenicu u pravilu koriste generacije Hrvata koje su redom baš taj grad dugo, nekritički obožavale. Dakle, svi ovdašnji stariji od 35 ljeta, a grad je, naravno, Trst.

Trst je danas daleko, predaleko od onog davnog, no nikada sasvim zaboravljenoga mjesta povezanog s treperavim osjećajem nemira, žudnje, živčane prenapregnutosti koje je izazivala već i sama potraga za parkirališnim mjestom na njegovim pločnicima. Trst sasvim sigurno nije nekadašnja meka naših nekadašnjih šoping-grozinca. I s tom ga namjerom više odavno nitko i ne posjećuje. Okorjeloj, iskusnoj, preupućenoj “trstologinji” poput mene nužno zastane knedla u grlu i suzica na oko krene kod sjećanja na sve one divne, blistave trgovine, koje su sve redom propale i nestale. (Ipak se Trstu periodično vraćam i ne tražeći, nalijećem na poneki sasvim lud, genijalan i nov!). Trst je danas miran, uljuđen, udoban ostatak blistava sjaja najveće austrougarske trgovačke luke, grad s puno bogatih i puno starih ljudi.

Carska luka i danas sjajno radi, a jedna od najvažnijih sirovina koja uzdržava dobar dio grada, kao i dobar dio svjetske umjetničke scene uvozi se i danas. Kava – koja u pogonima obitelji Illy (poduzetnička dinastija s tršćanskom gradonačelničkom titulom) postaje jedan od najpoznatijih svjetskih espressa, financira i umjetničke ambicije vlasnika, a Riccardo Illy jedan je od najvećih mecena suvremene umjetnosti. Illy sufinancira venecijanski biennale, Petera Greenawaya, Marinu Ambramović, niz mladih dizajnera koji oblikuju njihove šalice za kavu... Nakon New Yorka 2005., a uz Milano, Berlin, London i Istanbul i Trst je zahvaljujući njihovu novcu na mjestu stare ribarnice (Peschiera) dobio Galleriju Illy, poetsko mjesto susreta nepčanih i vizualnih užitaka – hrane, vina, kave i naravno umjetnosti.

10

CEntar KUltUrE Trst je miran, uljuđeni ostatak blistava sjaja najveće austrougarske luke

in&out ožujak/2012.

Trst

(minutes) MMM, CaPPUCCIno! Na mjestu stare ribarnice otvorena ja galerija Illy

LJUBITELJIMA SUVREMENIJIH UMJETNIČKIH ŽANROVA “Grad u kojem bura umire” nudi i “Muzej u progresu”, muzej posvećen najslavnijem sjevernojadranskom vjetru (Il Magazzino dei Venti), postave posvećene traumama novije povijesti (Civico museo della civilta’ istriana, fiumana e dalmata) – posvećen Talijanima iseljenim s područja Istre i Dalmacije nakon 1945. te Museo della Risiera di San Sabba – jedini “logor smrti” iz Drugoga svjetskog rata nastao na talijanskom teritoriju.

Tradicionalisti mogu pak uživati u kavi u jednoj od najljepših K. und K. kavana bivše carevine – Caffeu dei Specchi, kao i muzejima posvećenim redu i progresu iz tog razdoblja kao što su: Muzej trgovine, Muzej željeznice, Poštanski i telegrafski muzej srednje Europe. Dio turističke ponude grada slijedi živote velikih pisaca Itala Sveva i naravno Jamesa Joycea, koji je, s prekidima i odlascima u Pulu, u Trstu proživio petnaestak godina.

I naravno, divni i pomalo jezivi dvorac Miramare, koji je danas izložbeni i koncertni prostor, hotel i restoran. U Miramaru, dvorcu sagrađenom sredinom 19. stoljeća za Habsburge, do 3. lipnja može se pogledati izložba “Stari majstori i Maksimilijan Habsburški”, a može se i prespavati. Ali samo ako niste praznovjerni i ako ste sasvim sigurni da nemate ni kapi carske i kraljevske krvi; vjeruje se da jedna noć provedena na tome mjestu sigurno dovodi do rane i nasilne smrti, što potvrđuju slučajevi princa Rudolfa (samoubojstvo), meksičkoga kralja Maksimilijana (strijeljanje) i carice Sissi (atentat).

VIlla ManIn Nedaleko od Trsta, u Pordenoneu, smjestila se prelijepa galerija s izvrsnim programom izložbi lIJEPI gRad Nekada šoping-meka Hrvata danas privlači bogatim kulturnim životom, lijepom arhitekturom

gRađanIn TRSTa Veliki pisac James Joyce u Trstu je, s kraćim prekidima, proživio 15-ak godina

‘JEzIVI’ dVoRaC Miramare, nekad ‘uklet’ za kraljeve, danas je izložbeni i koncertni prostor, hotel i restoran

FANOVI IZVEDBENIH UMJETNOSTI u Trstu i bez znanja talijanskog mogu uživati u predstavama Slovenskoga gledališča (kazališta potiskivane, no snažne slovenske manjine u Trstu), filmovima zanemarenih autora malih, srednjoeuropskih kinematografija (filmski festival Alpe Adria Cinema, u ožujku) kao i jednom od najstarijih multimedijalnih festivala posvećenih znanstvenoj fantastici (SF Festival Trieste, studeni). Jesen je rezevirana za džez, a bliža tršćanska okolica nudi dva sjajna bisera – Mittelfest, jedan od najcjenjenijih europskih festivala izvedbenih umjetnosti, čija je ovogodišnja tema u dramskim i plesnim predstavama granica, granica kao sudbina, identitet i povod za novo oblikovanje. (Mittelfest, Cividale del Friuli, od 4. 7. do 31. 8.). Vrlo blizu je i izvrsna galerija u Villi Manin (Pordenone). U Villi Manin do 8. srpnja može se pogledati izložba “Socrealizam u Čehoslovačkoj 1948. – 1989.” kao i postav “Pomodno kazalište.

Scenski kostimi... veliki stilisti”, do 19. studenoga.

in&out 2012./ožujak

11

(minutes)

, m a s k i n t e Umj m a r i v o m o r ne p e n a g o sl

S Kenom Vandermarkom, čikaškim saksofonistom i klarinetistom razgovarali smo uoči njegova koncerta u Ljubljani

TeksT: Vid JERAJ/VLM FoTograFije: EpA

Č

ikaškog saksofonista i klarinetista, skladatelja, te vođu ansambala i malih sastava, Kena Vandermarka ljubiteljima glazbe ne treba posebno predstavljati jer je svojim posjetima Hrvatskoj i Zagrebu u posljednjih desetak godina itekako zadužio domaću koncertnu ponudu te je autorskim radom kroz svoje mnogobrojne suradnje izdašno sudjelovao ne samo u suvremenom džezerskom fahu već i alternativnom rocku, improviziranoj glazbi i elektronici. Početkom ožujka, ulovili smo ga uoči koncerta u ljubljanskom Cankarjevu domu, na turneji njegova malog orkestra Resonance Ensemble. Ovoga vječnog putnika koji je stigao iz Beča, već je sljedeći dan išao za Krakow, a sljedeći tjedan za Brazil, zatražili smo odgovore na nekoliko pitanja.

Umaraju li vas konstantna putovanja?

Ni najmanje... Upravo brojni koncerti koji pružaju mogućnost kreativnog djelovanja ispunjavaju me velikom energijom iako idemo kasno spavati ,a zatim ustajemo prilično rano, što čovjeka lako može samljeti...

U Ansamblu Resonance s kojim ste večeras svirali, osim sjevernoameričkih glazbenika, prvi put predstavljate i poljske glazbenike uz jednog Ukrajinca, koji su kao emigrantska skupina izrazito prisutni u Chicagu.

Svakako sam privilegiran što na svojim putovanjima iz prve ruke mogu upoznati stvari o kojima drugi uče iz knjiga ili iz medija. Uoči dolaska u Poljsku nisam o samoj kulturi znao previše, no sad znam da je u pitanju nevjerojatno bogata prošlost i tek sad postajem svjestan koliku važnost ima njihova poezija i proza. Moji veliki uzori svakako su skladatelj Wittold Lutosawski kojem sam posvetio skladbu “Acoustic Fence”, te pjesnik i nobelovac Czeslaw Milosz. Glazbenici s kojima surađujem u Resonanceu već su dovoljno raspoznatljivi po svojoj ličnosti te nastoje steći svoj osobni zvuk. prošle ste godine bili dijelom projekta koji je nizozemska grupa The Ex pokrenula u Etiopiji, gdje ste održali radionice za lokalne glazbenike?

12

in&out ožujak/2012.

(minutes) Dosljedno sam slušao etiopsku glazbu, no tek sam nakon dolaska kroz suradnju s lokalnom bazom izravno upoznao sredine. Sama mogućnost da posjetim nove zemlje i upoznam ljude koje zanima moja glazba utjecala je na izvanrednu preobrazbu koja mi se dogodila kao ljudskom biću. Što se tiče vašeg pitanja vezanog uz Poljake u Chicagu, oni su tamo masovna činjenica, već kao stanovništvo... Upravo sam stoga prošle godine na Resonance Festivalu u Chicagu uspio organizirati svojevrsnu smotru poljske džez-scene, koja uključuje glazbenike, organizatore i izdavačke kuće, i koja je naišla na izvanredan odjek.

Na koncertu ste predstavili i skladbu posvećenu Fredu Andersonu, nedavno preminulom saksofonistu, koji je predstavljao svojevrstan most iznad podjela u društvu prouzročenih segregacijom između čikaškoga bjelačkog i crnačkog stanovništva.

Kad sam se krajem osamdesetih doselio u Chicago, te su podjele bile vrlo vidljive, na planu sjevera i juga grada, i zadirale su u bilo same glazbene scene.

Već samim time što je vodio klub Velvet Lounge, Fred je uspio stvoriti ozračje suradnje za sve i samim time mu treba odati priznanje.

Budući da veći dio onoga čime se bavite, barem prema zvuku i etosu, potpada pod free-jazz, odnosno njegovo nasljeđe, kako doživljavate vijest od 8. ožujka, o ugrozi prvog amandmana, čime se dakle sve ovo za što živite izravno dovodi u pitanje?

Politika u svakom slučaju ima utjecaj na ono što stvaramo, na same parametre... A ni same Sjedinjene Američke Države nikad nisu bile u potpunosti posvećene umjetnostima. Zajednica ljudi kojima pripadam, što uključuje i moja putovanja, zajednica je kreativnih ljudi otvorenih nazora, što isto spada u politiku jer oni daju određene izjave, njihova djela imaju svoju težinu, bilo da je riječ o fotografiji ili slikarstvu, i to su ljudi s kojima sam jedno, a svakako me nadahnjuju da nastavim svoj put. Što se tiče politike, ona malo liježe nalijevo pa malo udesno, no sad je uistinu otišla predaleko udesno, i to diljem čitavog planeta.

I to je zastrašujuće. Stvari su otišle dotle da se sve manje novca podupire umjetničke grane. No to je manji problem jer će pravi umjetnici uvijek naći mogućnost da dođu do potpore.

Možda će morati promijeniti parametre ili će jednostavno suziti opseg veličine svojeg projekta. No pravi je problem u samom učinku na ljudska prava u cjelini. Stoga je najbolje što ja mogu napraviti jednostavno nastaviti najbolje što mogu raditi ono što sam radio i prije kao pojedinac, a ne da ispolitiziram svoj rad ili kanaliziram svoj politički stav. I to onda govori samo za sebe, jer se na kraju krajeva uvijek obraćam pojedincima. Ne radi se više o lijevom ili desnom, već o modernom mentalitetu, svatko razmišlja samo za sebe. I stoga, ako želimo imati demokraciju, to znači da se pojedinac mora suočiti s tim da je na njemu odgovornost da donosi vlastite odluke. Tako i ja, ali i članovi mojeg benda inzistiramo upravo na individualizmu kako bi ga ljudi postali svjesni, da on još postoji i da ljudi misle za svoje dobro. Za mene je to politički čin. I dok u intervjuima mogu govoriti o politici, na pozornici bi to bilo oduzimanje vremena jer sam umjetnik, a ne tip koji promovira slogane. Slažem se da su vremena zastrašujuća i da ljudi moraju dobro razmisliti kad biraju svoje predstavnike jer su stvari postale globalno povezane i imaju utjecaj na sve nas. Ono što biramo u SADu, Francuskoj ili Japanu odražava se posvuda, i zato treba donositi odluke za ljude, a to znači za pojedince...

Uključeni ste u toliko stvari posljednjih dvadeset godina, ostavili ste za sobom gotovo dvjesto Cd-ova... Što vas pokreće i koja je vaša radna etika?

Stvar je jednostavna, radim ono što volim. Nije riječ o tome da bih želio postići neki određeni cilj koji bi podrazumijevao određen broj izdanja ili nastupa, već provesti ono što držim zanimljivim, a to osim ljudi s kojima surađujem već godinama uključuje i ljude s kojima bih tek volio surađivati.

A što se pak tiče projekata koji ispunjavaju moje vrijeme, nastojim zabilježiti plodove svojega rada barem jedanput godišnje. Recimo, moj glavni sastav Vandermark 5 postoji već šesnaest godina, za nama je dvanaest albuma...

To je neka baza te uz taj imperativ objavljujem još pet-šest izdanja vlastitih projekata godišnje.

A ako i imam neki cilj, to je ostvariti dobar rad... Jednostavno, smatram da je organski proces ako se posvećeno i strastveno baviš svojim poslom. To me veseli, i dok god to bude tako, ja ću biti tu i svirati.

Glazba

Priredio: VID jERAj/VLM

Barry Adamson

i WiLL SET YOU FREE, Central Control international, 2012. od kraja sedamdesetih do početka osamdesetih adamson prži bas-gitaru u Magazine, uskočio je potom u Bad seeds i tamo proveo tri albuma bez znatnijih autodestruktivnih posljedica. U devedesetima je bio stilizirani mračnjak koji je probleme identiteta afroeuropskog umjetnika prikrivao suptilnim strategijama nokturna soundtracka na liniji johna Barryja i Morriconea... pa su ga između ostalog zvali da se iskuša na “Lost Highway” i “Natural Born killers”, što je prilično nadahnuto radio. Dotle je njegov negdašnji šef Nick Cave istodobno nizao “teške” stihove sve jedan osjećajniji od prethodnog. i sad, nakon pomoći revivalu Magazine, Barry ih napušta i plasira svoj novi album. Pjevni. Veseli. Dirljivi. “Looking to Love somebody” puna je optimizma kao i “sun and the sea”, u čijem se refrenu skriva naslov albuma. Pop je to za solidnu trojku koji sklizne u soul, sve hit do hita. kao crnac koji pjeva poput bijelca, on je nekakav inverzni elvis, uzori su mu Brian Ferry i Tom jones, ali i iggy Pop, iako Barry ne zna baš pjevati. No što se tiče bizarnih eskapada na bubnjevima i pogotovo električnoj gitari, ne čudite se ako neku od pjesama uskoro čujete u coveru jure stublića.

The Cranberries ROSES, 2012.

iz Limericka na zapadnoj obali irske, jednog od najopasnijih gradića u europi, dolazi nepretenciozni rock-bend Cranberries, čiji je drugi album “No Need to argue” sredinom devedesetih dosegao čak trostruku platinastu nakladu. Pjesma “Zombie” označila je devedesete iako je malo tko zapravo razumije. refrenima koji su više za stadionsko unisono pjevanje nego za cupkanje u klubovima i krajnje neobična produkcija koja se ne nameće i čak koketira s new age linijom rock-antologije šmek su i novog albuma. Novi zapisi pjesmuljaka markantnog vokala Dolores o’ riordan, s daleko prozračnijom produkcijom puni su osmišljenih strategija za skore ljetne festivale, a da ne odnose promjenu zvuka benda.

Goribor

EVO JE BANJA, Dancing bear, 2012. Čak i da nije zafrkantskog naslova koji upućuje na porođaj, narkoleptični blueseri iz rudarskog gradića Bora na granici srbije s rumunjskom opravdali su dvostruki disk fluidnim, a raznolikim materijalom. sudeći po hrpi gostiju iz pulskog studija “Partizan”, gdje su opet snimali, grupi se predviđa i bolja budućnost od one da su tek odgovor na nešto. Ponovno dohvaćanje “Mojih misli” oko sT-ova tek probuđenog vokala pjesmu su probudili u žitki funk, i krenuli put vrhunca prvog CD-a, no naletjeli su na novovalnu “grad” i naivno razgulili... U nastavku, tekstovi koji svako malo proklize preko ritma, ali i produkcija koja “švenka” atmosferske kadrove kuhaju bend u krepkom ekspres-loncu. Manični vokal sa svojim stilskim kontrapostom izvukao je i drugi disk unatoč lirici kljucanja i blues-poeziji pasive.

in&out 2012./ožujak

13

(minutes)

2nd life

BORIS VUJČIĆ

NAJVIŠE VOLIM SNIMATI LJUDE Da nije u bankarstvu, zamjenik guvernera HNB-a Boris Vujčić bavio bi se fotografijom. Ljubav prema objektivu traje od najmlađih dana, a najviše voli raditi crno-bijele fotografije

TeksT: AnA BlAšković FoTograFija: tomislAv miletić/PXl

fotografije, ali u sjećanju su mi ostale one s kojima sam išao na izložbe.

na kojim ste izložbama sudjelovali?

Da niste zamjenik guvernera, čime biste se sudjelovao sam u nizu izložbi, od domaćega bavili?

Zagrebačkog salona mladih do zajedničkih izlagaNe znam čime bih se bavio, ali zasigurno više fotografijom nego sada. Nekad sam se s njom aktivno bavio, a u jednom mi je trenutku u životu želja bila studirati režiju na akademiji dramske umjetnosti. Na kraju sam otišao na ekonomiju, tko zna da nisam, možda bih završio u tom smjeru.

nja u inozemstvu. Natjecao sam se za projekte pa su moji radovi stigli do Francuske, engleske i japana. U to sam vrijeme dosta fotografirao, zadnja izložba bila je negdje krajem 1980-ih kad sam završavao fakultet.

što vas je privuklo kod fotografije?

Meni je fotografija bila poluhobi, poluprofesija.

Uspijevao sam zaraditi, najprije dok sam bio u srednjoj školi pa poslije na fakultetu. Nisu to bili visoki honorari, no za jednog studenta itekako ozbiljni. kad kapne honorar, onda plaćaš svima piće pa onda mjesec dana ništa.

Ne znam, teško je reći. Volio sam fotografiju od malih nogu, imao sam doma u kupaonici laboratorij, crnu sobu i razvijao fotke. To mi je bilo fora.

kad ste prvi put uzeli fotoaparat u ruke?

Jeste li ljubav prema fotografiji uspjeli pretočiti u ekonomsku korist?

Ne sjećam se, ali vjerojatno čim su mi ga roditelji dali u ruke. U osnovnoj školi u višim razredima Zašto ste se odlučili za ekonomiju, a ne za već sam se ozbiljno bavio fotografijom. kreativu? roditelji su mi objasnili da se u Hrvatskoj godišsjećate li se prvog fotoaparata? nje snime tri filma kao i ekonomski “background” Prvi fotoaparat bila je Praktica, u to doba dosta filmske industrije, pa su me pitali želim li to. popularna. onda je došla Yashica, onda je tata Nakon razmišljanja odlučio sam se za ekonomiju imao neke aparate,.. koja me, uostalom, oduvijek zanimala. kad sam počeo raditi ozbiljnije fotografije, bila je tu i širokoformatna Bronica... Puno je tu bilo imate sjajnu karijeru, ali jeste li zažalili odluaparata. ku? Žalim to što više nemam vremena baviti se koja je bila prva fotografija koju ste zapamti- fotografijom onako kako treba jer to baš volim. li? što je bio motiv?

Uvijek kad idem na put, imam barem “idiot” za iako sam sve snimao, uvijek sam najviše volio slikanje, a ako imam vremena, onda uzmem slikati ljude. oni su mi i danas najdraža tema ozbiljni komad opreme, no to je nepraktično pa kamo god idem, pokušavam uhvatiti ljude u nositi na put. Danas je devedeset posto mojih različitim situacijama. Ne sjećam se baš prve fotografija napravljeno nažalost s “idiotom”. No

14

in&out ožujak/2012.

začudio bi se čovjek koliko se dobre fotke mogu i njime napraviti.

Da se nađete u istoj situaciji, biste li jednako odabrali?

U sljedećem životu birao bih nešto drugo. kao što kažu stari Latini “varietas delectat”, da može, čovjek bi se najradije bavio trima različitim stvarima, ali je pitanje vremena.

kad fotografirate, što najviše volite zabilježiti?

ako se nađem u novom gradu, volim snimiti ljude u njemu u različitim situacijama. i danas najviše volim raditi crno-bijele fotografije. Da imam vremena, doma bih imao kemikalije i radio

(minutes)

uzorI Najviše volim radove Irvinga Penna. Nedavno sam posjetio fantastičnu izložbu Henrija-Cartiera Bressona

crno-bijele analogne fotografije. Tko zna, možda jednog dana... Digitalni fotoaparati jesu dobri, ali oni još ne mogu raditi ono što se moglo dobiti iz analognih, poput sjenčanja tonova.

u New Yorku u Momai bio na izložbi Henrija-Cartiera Bressona, koja je bila baš fantastična. Kad gledaš, možeš se jedino diviti. Na neki način najviše mi se sviđaju radovi ljudi koji fotografiraju ljude.

Što kaže vaša obitelj na hobi?

Je li ljude najteže slikati? Kako se osjećate kad fotografirate?

Drago im je, imamo puno fotografija kad su oni u prvom planu u raznim situacijama. Nemam djecu u stotinama varijanti i faza, već više u situacijama. Imam tri njihove fotografije kad su bili u istoj dobi, usporedo poredane, taj je “triptih” glavni na zidu. To su mi posebno drage fotografije.

Imate li omiljene fotografe?

Naravno, volim radove Irvinga Penna, nedavno sam

Ne znam, netko ima oko za ljude, netko za druge teme. Ako vidiš i to voliš raditi, onda nije teško. I drugi motivi su mi zgodni, ali ljudi su živi, dolaze u razne situacije i pričaju priču. Svaka takva fotografija ispriča puno više od tog trenutka kad si je uhvatio. Nevjerojatno je da se iz tog momenta može dobiti puno više od te milisekunde iz koje se fotografija dogodila. Primjerice, situacijski ili

in&out 2012./ožujak

karakterno kako ljudi žive, što ih okupira u tom trenutku, u kakvoj su okolini. Od svega se može napraviti dobra priča ako je vidiš. To je kao kad sam s djedom išao u šumu brati gljive: obojica smo prešli isti put, ali djed bi imao punu košaru, a ja nekoliko komada. To je jednostavno to: ili ih vidiš ili ne.

Imate li fotografije koje biste htjeli podijeliti sa svijetom? Ili je to preintimno?

Ne, štoviše, ali nešto tako značajno nemam.

Danas je to podijeliti fotografije barem lako s internetom i novim medijima. Već sam razmišljao o tome, ali i za to treba vremena. Planiram, kao i puno drugih stvari.

15

Jussi AdlerOlsenova ‘Žena u kavezu’ spektakularno je dobar triler, i na dobrom je putu da postane najpopularniji krimić ikad u Skandinaviji

Napeta trka z 16

in&out ožujak/2012.

(knjiga) TeksT: Katarina LiseK FoTograFije: fotoLia, arhiva PD

J

ednoga divnog sunčanog zimskog dana Merete Lynggaard, liberalna mlada kopenhaška političarka, nestaje bez traga. Hitra i detaljna policijska istraga ne donosi rezultate, Merete je jednostavno nestala s lica zemlje, a mediji spekuliraju o ubojstvu ili samoubojstvu. Sve dok se pet godina poslije ne osnuje novi policijski odjel za neriješene slučajeve – Sektor Q – koji zapravo čine iskusni policijski inspektor Carl Morck i njegov pomoćnik, sirijski izbjeglica Assad. Tako se otvara sjajan i rafiniran psihološki triler “Žena u kavezu” Jussija Adler-Olsena, danskog autora i nove zvijezde na bogatoj skandinavskoj sceni književne kriminalistike.

Jussi Adler-Olsenova “Žena u kavezu” spektakularno je dobar triler i na dobrom je putu da postane najpopularnija serija krimića u Skandinaviji. Osebujan Sektor Q, mjesto za rješavanje posebno okrutnih i teških slučajeva, vodi poprilično lijen, ekscentričan i intuitivan detektiv Carl Morck, koji pati od posttraumatskog sindroma nakon što je preživio pucnjavu u kojoj mu je poginuo kolega, dok je drugi ostao doživotni invalid.

Morck ima nadasve posebnog asistenta, Assada, sirijskog izbjeglicu koji govori (ne)savršeni danski, pravi se da ne razumije ono što zapravo odbija shvatiti, vozi kao lud i nije uopće ono što se čini na prvi pogled. Obojica na osebujan način svoj policijski posao shvaćaju izuzetno ozbiljno novi hit-roMan Neobičan i napet triler i uspješno su literarno izgrađeni arhetipski o policijskom inspektoru antiheroji – pomalo neprilagođeni, malo Mørcku i njegovu oseprepametni, ali dovoljno da to neopisivo bujnom pomoćniku Assadu, koji rješavasmeta njihovim šefovima, ali i kolegama.

detektivi s misijom

ju otmicu političarke

Morck i Assad “nalete” na slučaj Merete Lynggaard kopajući po dokumentima neriješenih slučajeva i – premda svi vjeruju da je mlada političarka mrtva – shvate da su neki ključni elementi slučaja bili previđeni. U obojici se, nakon pomalo prisilnoga uredskog sna, bude pravi instinkti policijskih lovačkih pasa pa se uredski čudaci transformiraju u detektive s misijom. No “Žena u kavezu” ispričana je iz dva ugla, radnju pratimo i sa strane same Merete, koja je zatočena u neljudskim uvjetima. Riječ je, naravno, o trci za život – a kao čitatelji

a za životom in&out 2012./ožujak

17

(knjiga) smo i više nego svjesni da ako Morck ne uspije, kraj ne želimo ni zamišljati.

Olsen je rođen 1950. u Kopenhagenu kao najmlađi od četvero djece. Sin je uspješnoga seksologa Henryja Olsena, a djetinjstvo je proveo s obitelji putujući po psihijatrijskim klinikama u Danskoj, u kojima je njegov otac radio. Kao tinejdžer svirao je u nekoliko pop-grupa kao gitarist, studirao je medicinu, sociologiju i filmsku režiju. U kasnim sedamdesetima radio je i u izdavaštvu – pišući stripove, baveći se redaktorskim i novinarskim poslovima. Olsen svakako ima zanimljivu biografiju; nakon brojnih studija i nekoliko profesija Olsen se zaputio stazama literarne karijere objavivši prvo 1984. dvije knjige o Groucho Marxu. Sam Olsen priznaje da su djetinjstvo i mlada dob provedene u bolnici znatno utjecale na njegov rad i kaže: “Među važnijim lekcijama koje sam naučio u psihijatrijskim klinikama kao dečko je poštivanje individualnosti ma kako čudno ili drukčije izgleda.”.No njegovi likovi nastaju više na predlošku “normalnih”, tj. liječnika.

“Katkad su mi se doktori činili više traumatizirani ili ‘čudniji’ od Pametan, pacijenata. Nikada neću zaboraviti osjećajan i dva liječnika u jednoj klinika u kojoj rafiniran je otac radio, koja su mi utjeravala krimić, strah u kosti strogim i prijetećim pisan s puno ponašanjem, pokazujući apsolutnu moć, a sjećam se da ni moj otac nije toplog i odobravao njihove metode”. Olsen nepretencio- izbjegava “živopisne” opise nasilja u znog humora svojim knjigama, no nasilje je, naravno, svejedno snažno prisutno. “Vjerujem da čitatelju – njegovoj mašti i vlastitim psihološkim iskustvima – treba također dati prostora u knjizi, odnosno u čitanju.” Olsen vjeruje kako nas “društvo ne uči kako se nositi s traumama, a s druge strane traume su nam katkad i potrebne da se trgnemo iz pasivnosti”.

Tako se npr. inspektor Morck zabavlja kavicom i rješavanjem križaljki, dok ga zaboravljeni slučaj Merete Lynggaard ne pokrene iz letargije…

Olsen potvrđuje da voli svoje likove, što svakako daje gušt čitanju, i otkriva: “Katkad pustim karaktere da žive svoj život i najljepše je kada me iznenade svojom nepredvidljivošću.” plodonosni skandinavci

Kritičari sretno klikču: evo nam napokon Danaca na živahnoj i svjetski uspješnoj skandinavskoj sceni kriminalističkog fictiona. Šveđani su svakako dominantni, na čelu sa Stiegom Larssonom, Henningom Mankellom, Hakanom Neserom i Lizom Marklund, potom slijede Norvežani koje predvodi Jo Nesbo, a tu su i Karin Fossum i Anne Holt. Uz ponekog Islanđanina i Finca do sada nismo imali baš prilike čitati danske trilere. Točno je da su Danci snimili izvanredne kriminalističke filmove, npr. “The Killinga” i “The Pusher”, ali na međunarodnoj književnoj sceni nisu baš bili vidljivi. S dolaskom Jussija Adler-Olsena ova se situacija promijenila; prvo je poput Stiega Larssona osvojio domaće ljestvice bestselera, a sada to čini međunarodno. “Žena u kavezu” je pametan, osjećajan i rafiniran krimić, pisan s puno humora – skandinavski kritičari tvrde da je riječ o tipičnom danskom humoru – toplom i nepretencioznom. Olsenovim stilom dominira fino, postupno modeliranje radnje i karaktera, a ton je po-

18

in&out ožujak/2012.

pUT do slavE

Prvi Olsenov uspješni roman “The Alphabet House” (1997.) govori o dvama britanskim pilotima na tajnoj misiji, čiji je avion srušen nad Njemačkom za Drugoga svjetskog rata.

Veliku nakladu postigao je i “The Company Basher”, triler smješten u Iraku, dok se “The Washington Decree” (2006.) otvara ubojstvom demokratskoga kandidata uoči američkih predsjedničkih izbora.

Knjiga “Žena u kavezu” (“Mercy”, 2007.) otvara seriju romana o Sektoru Q, a sljedeći u nizu trilera s ovim zanimljivim i živopisnim duom, su: “The Pheasant Killers” (2008.), “Message in the Bottle” (2009.) i “Journal 64”, objavljen 2010. godine. Olsenove knjige postižu već neko vrijeme globalni uspjeh prodajući se u tridesetak zemalja, među ostalim u Kini, Njemačkoj, Nizozemskoj, Rusiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Španjolskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji.

malo podigran, na momente podsjeća na Grahama Greena ili Johna LeCarrea. Istodobno je Olsen izvanredan u gradnji napetosti: knjiga vas vrlo brzo preuzme, a potom je ne možete ispustiti iz ruku. Sva sreća da Adler-Olsen nije skandinavski pisac za kojeg možemo reći da je novi Larsson ili Nesbo, jer on to nije. Ima sasvim različit stil i svijet od ova dva autora, ali je podjednako fascinantan. “Žena u kavezu” fina je, tiho napisana knjiga, ali brutalna i stilski elegantna, s toliko bliskim i životnim likovima da se jednostavno s njima stalno želite družiti.

(minutes)

BLOG

Merita u gostima Na predstavljanju svoje knjige na sajmu u Leipzigu, Merita Arslani ‘strepila’ je kako će sve proći, a kada je sve sretno završilo, zaigrala je nogomet. Rezultat, sve u svemu, i nije bio tako loš

Gomila pitanja ti se mota po glavi dok slušaš ulomke iz svog romana na jeziku koji ne razumiješ, a istodobno želiš zagrliti svaku osobu koja je došla poslušati o čemu je riječ u knjizi

Negdje u siječnju nazvala me Jasna iz knjižnice “Bogdan Ogrizović” i pitala želim li se pridružiti hrvatskoj ekipi koja ide na sajam knjiga u Leipzig. Em nisam nikada bila na sajmu knjiga izvan Hrvatske, em volim putovati, em me zanima što pisci rade na jednom takvom sajmu, pa sam bez razmišljanja pristala. I nisam požalila. Svako takvo putovanje naravno uvijek ima dobre i loše strane, ali loše uvijek nastojim neutralizirati uživanjem u dobrim stvarima, kojih je u Leipzigu bilo.

No najbolje mi je svakako bilo predstavljanje moje knjige koju sam predstavila zajedno s Franjom Janešom. Naravno, nemojte zaboraviti da nismo bili kod kuće, da smo bili na sajmu na kojem ljudi uglavnom vrludaju među štandovima i na kojem se stalno čuje buka sa svih strana. Skupilo se nešto ljudi, koliko ih se uopće može skupiti kada dvoje nepoznatih stranaca govore o svojim knjigama. Usput su se pomalo i rasipali jer smo dobili punih sat vremena za razgovor o našim romanima, a priznajem da je i meni problem zadržati koncentraciju sat vremena na mjestu na kojem se nalazi tisuće ljudi i svi stalno nešto govore i hodaju okolo.

BOLJE NE MOŽE

Dok je jedna prevoditeljica čitala ulomke iz moje knjige, radila sam samo jednu stvar. Promatrala sam lica ljudi koji su je slušali i pokušala shvatiti što misle. Sviđa li im se? Bi li kupili knjigu da je na njemačkom? Gomila pitanja ti se mota po glavi dok slušaš ulomke iz svog romana na jeziku koji ne razumiješ, a istodobno želiš zagrliti svaku tu osobu koja je došla poslušati o čemu se u tvojoj knjizi radi. U tom se trenutku na sajmu događalo svašta, a ta mala skupina je došla slušati baš mene i Janeša. Morala bih biti totalno emotivno otupljena da mi to ništa ne bi značilo. I još je prošlo sjajno, bolje nego što sam očekivala. Bolje ne može! A da sve ne bi bilo formalno, nekoliko

sati prije predstavljanja organiziran je turnir u stolnom nogometu za pisce. Ja sam se na njega naravno prijavila i tako smo opet u tandemu bili Janeš i ja.

Hrvatska stolno-nogometna repka. Nisam ga često igrala, ali sam često igrala nogomet na Playstationu pa sam mislila da sam dovoljno kvalificirana i za ovo.

Malo sam pogriješila u kalkulaciji, a takav je bio i rezultat. Jedna dobijena, dvije izgubljene. Situacija otprilike ista kao i općenito u hrvatskom nogometu.

Euforija nakon prve pobjede, malo se bahatiš oko stola, a onda te razbiju oni koje podcijeniš. A poslije se praviš da to ionako nije važno.

MALO POSLA, MALO ZABAVE

Ali je zato gomili bilo važno pojaviti se na svečanom otvaranju večer uoči početka sajma. Cijela stvar se odigrala u nekoj koncertnoj dvorani, nešto kao naš Lisinski. Malo govora, malo klasične glazbe, malo govora, pa opet malo glazbe. Govorilo se o trendovima u izdavaštvu, hoće li elektroničke knjige zavladiti svijetom, hoće li pisci imati koristi ako se donese ACTA... Dakle, klasični problemi koji muče izdavačku industriju. Na večeri se razgovaralo o manje važnim stvarima, ljudi su uglavnom tražili priliku da s čašom vina izmigolje van na cigaretu pa nas je na kraju bilo više vani nego unutra. To je zapravo i bila najbolja prilika da upoznam ljude s domaće književne scene, pisce, entuzijaste, urednike, nakladnike i ljude raznih profila koji na neki način svojim angažmanom i radom sudjeluju na razvijanju književne scene.

I tako je Leipzig prošao u mješavini posla i zabave. Doduše, nešto manje zabave jer nakon cijelog dana provedenog na onim silnim tisućama kvadrata među knjigama navečer vam je jedino važan krevet.

Barem je meni bio iako mi vjerojatno nitko ne vjeruje.

in&out ožujak/2012.

19

(minutes)

Kredenca

Na Trgu Petra Svačića u Zagrebu krije se prava mala vintage oaza – Kredenca. U prostoru nalik izložbenom nalaze se oslikani namještaj i razni antikni predmeti, a zamišljen je kao mjesto u kojem se održavaju kreativne radionice. Kredenca je i idealno mjesto za okupljanje ljubitelja starina koji se druže i razmjenjuju savjete, a tamo mogu izabrati sitnice kojima će ukrasiti i vlastiti životni prostor. Šareni stan namješten antiknim namještajem i ukrasima osmislila je dizajnerica Tea Jurković koja je slažući ormar po ormar, kredenc po kredenc, zajedno s prijateljicom Ornelom Šare ostvarila svoje želje. Danas je Kredenca i prvi hrvatski restoran sirove hrane, a umjetnost ambijenta savršeno upotpunjuje pristup obradi sirove hrane Lene i Darka Jurića, koji se kriju iza imena Art of raw.

Cool places Nađete li se ovih dana u Zagrebu ili Parizu, posjetite ova lijepa mjesta

Chanel

Na jednoj od najprestižniji pariških avenija, Aveniji Montaigne, početkom ožujka otvorena je nova luksuzna Chanelova trgovina. Inspirirana stanom u kojem je živjela mademoiselle Coco, dvoetažna trgovina u potpunosti odražava bezvremensku modu, eleganciju i smjelost koju karakterizira ovaj poznati brend. Prostorom dominiraju tipično “chanelovske” boje – bijela, crna, bež i zlatna, a izložene kreacije pročišćenih linija mogu se isprobati u garderobama s foteljama, knjigama i plazmama na kojima se vrte revije. Kao i sve ostale Chanelove butike, i ovaj je osmislio njujorški arhitekt Peter Marino.

20

in&out ožujak/2012.

(minutes)

pionir ‘business intelligence–a’

Stevan Dedijer, špijun kojeg smo voljeli BVZ, 2011.

I

mpresivna autobiografija doktora Dedijera, križanac je remiksa dvadesetog stoljeća i alternativna povijest Jugoslavije. Ovaj je korpulentni predložak za rukavac bondovske kinematografije podsjetnik da se svijet nekad osvajalo pameću i lukavošću, ali i to da su špiclovi tada bili gospoda. Od djetinjstva u Beogradu i adolescencije u Rimu i SAD-u, autor živi pod prismotrom, ta otac mu je bio uključen u atentat na prijestolona-

sljednika Franju Ferdinanda. Svoj “angst” protiv reakcionarnog u jugoslavenskom loncu (i Kraljevini i SFRJ) pretvorio je u svoju zastavu i bio sve što je bio kadar isisati iz svoga malog prsta: materijalistički agnostik, novinar, pa “commie”, padobranac, Titov prevoditelj, član nuklearnog programa Jugoslavije, disident, konzultant PLO-a i pionir “business intellligencea”. Kako se dnevnički dijelovi izmjenjuju s autentičnim iskustvima i inovativnim zamislima koja su imala svoj globalni odjek, a zahvaljujući individualizmu su i danas aktualna, knjiga se može vrednovati kao izdavački odgovor na “Tragom duha kroz divljinu”, autobiografiju Ivana Supeka.

Knjiga o čudesnim putovima Gospodnjim i agregatnim stanjima jednog društva među zanimljivijim je publicističkim naslovima u posljednje vrijeme.

Thorsten Pettersson alFaBetist, Lumen, 129 kn

Justin Cronin prijelaZ, Lumen, 129 kn

Nakon fascinantnih Larssonovih romana napokon nešto jednako dobro – zločin i kazna na švedski način. Alfabetist počinje kao klasičan triler, no vrlo brzo se pretvara u pravu studiju ljudske prirode i uma. Lijepi mali park u tihome finskom selu Forshälli postaje mjesto zločina. Slučaj je povjeren načelniku policije, uspješnom istražitelju Haraldu Lindmarku. Tek što je Lindmark započeo istragu, počinjeno je i drugo ubojstvo. Je li idiličan život Forshällea na udaru masovnog ubojice?

Postapokaliptična pripovijest o posljednjoj ljudskoj koloniji na planetu. Sve se u trenutku mijenja kad u bedemima opasan grad niotkuda doluta djevojčica. Nakon niza neobjašnjivih stvari i događaja u koloniji izbija pobuna, a jedna se hrabra grupica odluči na putovanje svijetom o kojem ne zna ništa. Njihov je cilj mjesto odakle je došla zagonetna Amy. “Prijelaz” je prvi roman iz trilogije. Drugi je “The Twelve Book”, a treći “The City of Mirrors”.

in&out ožujak/2012.

Knjige

Pročitao: viD jeraj/vlm

Luka Bekavac Drenje, Profil, 2011.

Diljem psihološke partije ispipavanja paralelne stvarnosti u mjestu načičkanom nestabilnostima, meterološkom i biološkom, te šumova u kanalu opskurnog znanstvenika i njegove studentice ovaj roman divlja među žanrovskim polovima horora, SF-a i trilera. Sraslost fantastičnog realizma i slavonskog nigdje-mjesta u ljeto 1999. godine poprima daleko opsežnije metafore registrirajući “plač Zemlje” zamjetljiv samo već otpisanoj aparaturi. Sudeći prema odvjecima jeze koje će čitatelju zapulsirati kralježnicom, doličan je Carpenterove destabilizacije obitelji, kao i dijelu Cronnenbergova opusa u kojem se bavi tehnološkim otuđenjem suvremenog čovjeka. Prava stvar.

Boško Petrović s Davorom Hrvojem, Život kao jam session, Men ART, 2012.

Skladatelj i vibrafonist te vođa malih sastava, Boško Petrović u svjetskim razmjerima prvi je neparnu ritmiku uveo u džez te izborio pravo građanstva autentičnoj europejštini jugoistoka, prethodeći pojavi tzv. ethna i world musica. Spomenuti su žanrovi često tek pojednostavljena sinteza svega onoga što je Petrović u svojoj glavi sklopio na razmeđi Modern Jazz Quarteta, Zagrebačkog bijenala, plesnjaka, jugoslavenskog rocka te duplo prezrenog džeza i benda Non Convertible All Stars.

Zahvaljujući Hrvojevu samokritičnom udjelu “diktafondžije”, te smjeloj ideji vokalistice Lele Kaplowitz (koja potpisuje knjizi supripadajući CD “Little Boy With A Big Heart”) da svakoj izvornoj Petrovićevoj skladbi nadoda autorski tekst, uspjeh i težina ovog projekta kao “hommagea” ne bi trebala izostati.

21

(minutes)

Pxl

Hrana Za duŠu

“Već se neko vrijeme bavim kabalom, ona je moja tehnologija za dušu koja mi pomaže da se kontroliram. Prije sam često bila bijesna, skakala sam na prvu, sad pomoću kabale pronalazim mir i ravnotežu. Prihvaćam situaciju kakava je i znam da će valjda svemir preuzeti ulogu koju sam ja prije mislila da moram odraditi. joga me naučila da dišem jer žene to ne znaju, a kabala da se nosim sa sobom. Postala sam, čini mi se, bolja, praktičnija, podnošljivija za sebe i okolinu”, kaže Tihana.

PonoVno na Pisti na ovogodišnjem Cro-a-Porteru, nakon više godina, ponovno je izašla na modnu pistu i nosila kolekciju svoje prijateljice ksenije Vrbanić

22

in&out ožujak /2012.

styleprofile

(minutes)

Uvijek se otvore neka nova vrata I poslovno i privatno, vlasnica zagrebačke agencije Talia Models Tihana Harapin Zalepugin oduvijek je bila vezana uz modu. Nije uvijek bilo lako, no puno je toga čime se ponosi u svojoj karijeri

N

TeksT: Margareta Zdunić

Sve lekcije koje sam u životu naučila, ma kako teške bile, pokazale su se poslije jako korisne

FoTograFije: Pixsell

aravno, godi vam kad vas netko pozove, ali svaki put kad se izložim, nametne mi se pitanje je li mi to baš trebalo, priča Tihana Harapin Zalepugin, koja je prve večeri nedavno održanog Croa-Portera nakon više godina izašla na modnu pistu noseći kolekciju XD Xenia Design, koju potpisuje njezina dugogodišnja prijateljica Ksenija Vrbanić. “Treba li mi baš taj intervju, treba li mi baš ta revija”, nastavit će otkrivajući šarmantnu nesigurnost koju nikako ne biste povezali sa ženom čije uvijek dotjerano lice redovito puni stranice društvenih kronika. Dok smo jutro nakon revije razgovarali u kavani zagrebačkog Palacea, telefoni joj nisu prestajali zvoniti.

Među porukama bilo je komplimenata za sinoćnji nastup, no kako je jutro sazrijevalo, zahuktavali su se telefonski pozivi s malo lošijim vijestima. Iako su se s druge strane mobitela čuli uzbuđeni glasovi koji su od Tihane očito tražili da riješi neki problem, na sve je odgovarala tiho i nevjerojatno staloženo. Za drugim je stolom istodobno neki debeljuškasti muškarac u odijelu glasno preko mobitela izdavao naredbe (“Šleper vamo, šleper tamo”) i rješavao probleme (“Daj mi to odmah riješi!”), pa je izgledalo kao da su se u hotelskoj kavani sudarila dva svijeta i dva krizna menadžmenta. “Prije bih se jako iznervirala u ovakvim situacijama”, objasnila je završivši razgovor s djevojkom koja joj je upravo javila kako joj nije odobrena viza za Veliku Britaniju i koju je suzdržanim glasom utješila da će možda ovaj put propustiti casting u Londonu, ali da joj je to lekcija za budućnost.

mjesto ‘iza scene’

Tihana Harapin Zalepugin napomenut će da je Djevica u horoskopu, u školi je bila odlikašica, diplomirala je ekonomiju roditeljima za ljubav, diplomu spremila u ladicu, bavila se jedno vrijeme manekenstvom, ali se onda povukla kad je shvatila da je njezino mjesto iza scene. Krenula se baviti

organizacijom, najprije u Koncertnoj direkciji Zagreb, pa u Lisinskom, a onda se devedesetih primila organizacije izbora za Miss Hrvatske. “U pet godina imali smo seriju od pet sjajnih, punokrvnih pobjednica izbora. Prave miss bile su Branka, Anica, Vanja, Martina pa Lejla”, prepričava s ponosom. Jedne je nedjelje u studenom 1998. Lejla Šehović, sada gospođa Filipović, osvojila titulu. U srijedu su kulminirali politički pritisci da se Lejli oduzme titula, a u petak je Tihana održala konferenciju za novinare i dala ostavku ne želeći sudjelovati u takvoj prljavštini. “I onda sam se opet našla na početku, kao i puno puta u životu. Neke sam poslove radila pionirski, a s nekih sam poslova kao i iz nekih veza odlazila uvijek sama; i od poslova i od dečkiju koji su me doveli do toga da ih ostavim. Često sam ostajala na cesti, ali uvijek bi se otvorila neka vrata.” Vrata je ovoga puta sama otvorila osnovavši agenciju Talia Models. “Jednom mi je jedna numerologinja rekla da bih bila puno sretnija da se zovem Talia. Te sam se preporuke sjetila kad sam otvarala agenciju.” Tihana će istaknuti i da je rođena 28. dana u mjesecu te napomenuti da je to takozvani Sizifov broj, pa će i iz tog detalja protumačiti razloge zašto je uvijek trebala kretati ispočetka, ali i zašto kamen koji je gurala nikad nije pao do podnožja planine, nego je uvijek iz svake životne i profesionalne dionice koja je katkad izgledala kao uzaludni trud izvukla najbolje. “Sve lekcije koje sam naučila u životu, ma kako poslije teške bile, nešto su mi donijele i pokazale se korisne.” Ispričat će i kako je rano ostala bez majke i oca, kako nema braće i sestara, kako je rano naučila da nikoga ne treba da joj pomogne. važan je gard

“Uvijek sam radila samo ono što sam htjela.” Tu lekciju ponavlja svakoj djevojci koju angažira u svojoj agenciji. “Posao modela je dosta zahtjevan, traži puno živaca i samopouzdanja. Zato ja djevojke pitam zašto se prijavljuju. Moram procijeniti kakva je osoba, zašto želi raditi ovaj posao, bježi li zapravo od dečka, je li nezadovoljna odnosima u obitelji, želi li samo zaraditi ili ovo želi samo isprobati. Često mi se jave djevojke ili njihovi roditelji koji nisu sigurni da žele raditi upravo to. Uvijek im ponudim da se realno pogledaju jer u životu moraš znati tko si, što si i gdje ti je mjesto.” Neke djevojke, prepričava mi, najčešće imaju problema jer ne znaju gdje prestaje ljubav, a gdje počinje ljubomora. “Odustanu zbog dečka koji ne shvaća da posao modela nije da šarmira.

Model na pisti pokazuje odjeću, a ne sebe. Kad se poneke vrate sa željom da nastave s poslom, konstatiramo da su pre-

in&out ožujak/2012.

23

(minutes)

UsPJEH PREkO nOĆi

Najnoviji dragulj u agenciji je mlada senzacija Valerija Šestić, koja je prošle jeseni pokorila Tjedan mode u New Yorku, a već nakon mjesec dana snimila kampanju za Dolce & Gabannu.

“Valerijina me mama Mirela, koja je i sama bila model, prošle godine zaustavila i pitala bih li željela vidjeti njezinu kćer. Dogovorila sam razgovor u Floresu i onda je došla Valerija. Odmah sam se u nju zaljubila.

Imala je kosu, stav, gard, lice, oči, bila je model.

Savršena! Rekla sam joj u jednoj sekundi: ‘Idemo raditi!’ Sljedeće sam je jutro poslala u Zadar da je snimi Ana Gojanović s kojom često surađujem.

Ana ju je fotografirala, poslali smo slike u Italiju i sljedećeg je tjedna Valerija bila pozvana u Milano.”

styleprofile

kinule s dečkom. One reagiraju protupitanjem: ‘Kako znate?’” Manekenka, kaže, mora biti visoka, tanka, posebna, energična, ambiciozna, lukava i poslovna. I mora doista željeti baviti se tim poslom. “Često im kažem da moraju u sebi biti malo drske. Savjetujem djevojkama da se na castingu pokažu u najboljem svijetlu. Govorim im da dođu tako da ih se primijeti. Morate biti odjevene tako da dizajner poželi da odjenete njegove komade. Morate imati gard jer u ovom poslu nema skromnosti. Poručujete zapravo ‘Ja sam ta koja će najbolje prodati vašu odjeću.’” Ako će u nekim aspketima i progovoriti o svojim strahovima i nesigurnosti, kaže kako nikada nije pogriješila u procjeni djevojaka. “Nikad nisam požalila, a uvijek sam bila brutalno iskrena.” Ponosna je što je izgradila, kako kaže, sjajnu grupu modela, a s posebno se diči Kristinom Šalinović, koju je primijetila na jednom castingu i rekla joj: “Sad si moja!”

Manekenka mora biti visoka, tanka, posebna, energična, ambiciozna, lukava i poslovna

instinkt

Tihana kaže da je instinkt nikad nije prevario i da najradije voli kad joj se djevojke jave same.

“Ne forsiram nikoga. Djevojka se sama mora željeti baviti ovim poslom.

U pothodniku sam neki dan primijetila senzacionalnu curu i sad mi je žao što nisam za njom požurila. Sad molim svemir da je ponovno sretnem.” No kad nema ovih zvjezdanih trenutaka, Tihana se kao i većina ovdašnjih poduzetnika bavi utjerivanjem naplate. “Trebam li govoriti koliko se kasni s plaćanjem?! Neki obično plate tek kad ponovno žele angažirati djevojke. No nekim sam posebno bezobraznim klijentima sjela ovrhom na račun.” Vjerojatno je i klijente neplatiše zavarala svojom krhkom figurom i decentnim stilom. Kaže da se ne šminka, a plastične korekcije joj nisu nimalo simpatične. “Želim ostariti sama sa sobom, želim se pogledati u ogledalo ujutro i probuditi s istom Tihanom s kojom sam legla u krevet.”

Odijeva se uvijek u neutralne boje – crno, sivo, bijelo i bež, a ljeti si, kaže, dopusti “eksces” s, primjerice, narančastom bojom. “Odjeća mi treba da me sakrije, a ne otkrije. Odjeća treba ženu štiti, a visoke pete, utegnuta suknja, dekolte zapravo govore nešto drugo. Zanimljivo mi je promatrati kako se žene odijevaju i katkad zamišljam što je neka žena zapravo htjela poručiti svojom odjećom. Ne kupuje jako skupe stvari, a svakog se siječnja počasti putovanjem u New York.

“Kupim kartu, rezerviram hotel i obilazim svoje trgovine.

Tamo se počastim nekim dobrim detaljem na fantastičnim rasprodajama. A kupujem detalje koji traju. Zapravo moj ormar traje do deset godina.”

24

in&out ožujak /2012.

žena izuzetna stila Tihana Harapin Zalepugin osoba je za koju će i stručni modni krugovi reći da jednostavno plijeni osebujnim stilom u svakoj prilici

(minutes) Film

Priredio: IGOR SARAČEVIĆ/VLM

TITANIK 3D

eUroPska Uzdanica Film se odlično nosi s holivudskim blockbusterima

Film za dobro raspoloženje Nedodirljivi (Intouchables)

Režija: Olivier Nakache i Eric Toledan Uloge: François Cluzet, Omar Sy U kinima od: 5. travnja

O

tkako je početkom studenoga prošle godine komedija “Nedodirljivi” stigla u redovan repertoar kina u Francuskoj, započela je priča o jednom od najvećih fenomena europske kinematografije u našem stoljeću. Film Oliviera Nakachea i Erica Toledana – redateljskog dvojca koji je dosad bio gotovo nepoznat izvan granica svoje domovine – prvo je naravno poharao francuska kina privukavši više od 19 milijuna posjetitelja, no da je riječ o pravome međunarodnom “blockbusteru” postalo je jasno kada se početkom siječnja počeo prikazivati u Njemačkoj. Nakon što je prvi tjedan bio na trećemu mjestu, film je idućih devet (!) tjedana proveo na prvome mjestu tamošnje top-ljestvice, a u trenutku izlaska ovog broja još će, po svoj prilici, biti među prvih pet i približava se brojci od sedam milijuna gledatelja – koju su u posljednjih pet godina u toj zemlji premašila samo tri naslova.

Tjednima je bio broj jedan i u austrijskim kinima, a trenutno se nalazi u samom vrhu tjednih top-ljestvica u Španjolskoj i Italiji. Dosadašnja zarada “Nedodirljivih” premašila je 280 milijuna dolara, s perspektivom da završni rezultat

komične sitUacije Neobičan spoj bogatog paraplegičara i njegova crnog njegovatelja

bude osjetno više od 300 milijuna, i to bez SAD-a, gdje će vjerojatno proći razmjerno nezapaženo. Granicu od 300 milijuna dolara godišnje prijeđe dvadesetak holivudskih filmova tako da je jasno da je riječ o uistinu golemu uspjehu. Rezultat “Nedodirljivih” dodatno je zadivljujući zato što nije riječ o ekranizaciji nekoga međunarodnog bestselera poput “Imena ruže” ili poznatog stripa poput “Asterixa”. Priču o odnosu bogatog paraplegičara Philippea (François Cluzet) i njegova crnog njegovatelja, sitnoga kriminalca Drissa (Omar Sy), Nakache i Toledano utemeljili su na dijelovima autobiografije francuskog bogataša i plemića Philippea Pozza di Borga, koji je prilikom paraglajdinga doživio tešku nesreću i ostao nepokretan. Neobičan odnos dvojice muškaraca, čiji se životni putovi u “normalnim” okolnostima vjerojatno nikad ne bi susreli, izvor je brojnih komičnih situacija, no redateljski dvojac u zaplet je utkao i spretno odmjerenu notu sentimentalnosti kao i elemente društvene kritičnosti. Neki kritičari rezultatom nisu bili oduševljeni (kritičar Varietyja u svojoj je vrlo strogoj recenziji između ostalog ocijenio tretman lika Drissa “rasističkim”), no širok krug gledatelja u Europi prigrlio je “Nedodirljive” kao prvorazredni “feel-good movie”, U svakom slučaju, vrijedi provjeriti kakav je to europski film koji se, barem na svome kontinentu, tako uspješno utrkuje s holivudskim “blockbusterima”.

R: James Cameron GL: Leonardo DiCaprio, Kate Winslet, Billy Zane Priča: Jedan od najpopularnijih filmova svih vremena povodom stote obljetnice tragičnog prvog putovanja legendarnog broda ponovo stiže u kina – prilagođen za prikazivanje u 3D tehnologiji. Cameronov trosatni spektakl publika je svojedobno u kinima gledala bez daha –hoće li gledanje s naočalima za 3D biti jednako lagano?

Ukratko: Nakon što je s “Avatarom” postavio nove standarde 3D-a, Cameron je otvoreno izjavljivao da većina filmova koji su poslije prikazivani u toj tehnologiji ne zadovoljava te standarde. Prve reakcije iz SAD-a o tome koliko je “Titanik” dobio prilagodbom za 3D prikazivanje bile su oprečne – ako je vjerovati pozitivnima, očekuje nas jedan od najatraktivnijih kino-doživljaja sezone.

U kinima od: 5. travnja

MARIGOLD HOTEL

R: John Madden GL: Judi Dench, Bill Nighy, Dev Patel Priča: Skupina britanskih umirovljenika odluči otići u Indiji, primamljena reklamom za luksuzni hotel Marigold, upravo obnovljen.

Međutim, pokaže se da reklama nema veze sa stvarnim izgledom hotela, koji je sve samo ne luksuza. Ipak, uskoro polako počinju otkrivati da to mjesto ima itekakvog šarma...

Ukratko: Simpatična britanska komedija u režiji poznatog Johna Maddena (“Zaljubljeni Shakespeare”, “Mandolina kapetana Corellija”) dolazi u naša kina s reputacijom velikog hita na matičnom tržištu. Vrlo entuzijastični nastupi impresivnog ansambla britanskih glumačkih velikana (uz Judi Dench i Billa Nighyja treba spomenuti Maggie Smith, Toma Wilkinsona i Ronalda Pickupa) zalog su ugodne kino razonode.

U kinima od: 12. travnja

LOV NA LOSOSE U JEMENU

R: Lasse Hallström GL: Ewan McGregor, Emily Blunt, Kristin Scott Thomas Priča: Introvertirani britanski znanstvenik dr. Alfred Jones (McGregor), uvaženi stručnjak za ribarstvo, dobiva - blago rečeno - neobičnu ponudu šeika Muhameda (Amr Waked): da u pustinjskom predjelu Jemena stvori uvjete za razvoj ribolova. Jones smatra tu ideju apsurdnom i neizvedivom, no naposljetku ipak odluči pokušati...

Ukratko: Ugledni redatelj Hallström (“Kućna pravila”, “Čokolada”) u ovoj je ekranizaciji popularnog romana britanskog autora Paula Tordaya istakao element romantične komedije, kroz odnos likova koje tumače Ewan McGregor i Emily Blunt (u ulozi šeikove financijske savjetnice). Šarmantni zvjezdani par svakako je glavni adut ovog ne osobito uvjerljivog, ali uglavnom simpatičnog filma.

U kinima od: 19. travnja

in&out ožujak/2012.

25

(društvo)

Živi brzo, umri mlad i budi lijep leš!

Ne vjeruj nikome starijem od 30!

Budimo realni, tražimo nemoguće!

TeksT: Mara Han

FoTograFije: fotolia, PiXSEll

Sveto trojstvo posljednjega radikalnog i važnost društvenog pokreta protekloga dvadesetog stoljeća. Sva vlast mladima! Radikalne parole, traljavo provedena studentska revolucija, mladalački bunt ugušen u glam-pop kulturi i ekonomskom bumu sedamdesetih, neokonzervativizmu osamdesetih, konačnoj pobjedi neoliberalizma čiju zrelu fazu (kruha gladni) živimo upravo sada.

Te su parole označile i vrhunac i početak kraja stoljeća klasičnih masmedija, stoljeća za koje je sociolog kulture Edgar Morin ustvrdio da će biti početak nove ere, razdoblja “vladavine kulta mladosti”. I

26

in&out ožujak/2012.

in&out 2012./o탑ujak

27

(društvo) uopće nije pogriješio, i slavne su se parole šezdesetosmaša naizgled ostvarile. Već i sasvim površan pregled imidža suvremenog svijeta upućuje na isključivo služenje adolescentima – nova zvanja i nove tehnologije, životni stilovi, hrana, odjeća, kultura, s hiperrazvijenim odjeljcima specifično mladalačkih žanrova.

KULT MLADOSTI

No Morinovu znanstvenu definiciju ipak treba tumačiti i čitati sasvim pažljivo ne ispuštajući ni jednu jedinu riječ.

1.

Osobito ne “kult”.

2.

Vrli novi svijet dobar dio vrlih novih zarada temelji na kultu mladosti – i na njemu zarađuju i tehnologija, gadgeti i mediji, farmaceuti, liječnici, modna i kozmetička industrija, novi nutricionizmi, nova turistička odredišta, novi životni stilovi i filozofije. Vječna mladost, ne biti star, odnosno barem naizgled se ne predstavljati starim postaje must, imperativ, i svi smo svježi, živahni, temperamentni, puni hobija, interesa, nagnuća, nezaustavljivih ambicija, novih planova i projekata. Jer ako planiramo doživjeti barem osamdeset (a suvremena nam medicinska statistika to čvrsto obećava), baš i nema pretjeranog smisla biti autsajder i stara kanta čitave dvije trećine života. A još nam i tepaju kako su četrdesete nove tridesete, kako život počinje u pedesetoj i kako svatko ima pravo na osobni unutarnji sat koji naravno svima pokazuje stalnih “tlideset i tli”. Sanjana ciljana skupina baš svakoga tipa potrošnje cilja na divnu grupu od 15 do 45, dakle samo na mlade ljude.

Vitalnost, potencija, snaga i mladost temeljni su aksiomi divnoga novog svijeta koji odavno svojoj manje sretnoj i stvarno mladoj polovici globusa nagurava sav svoj glomazni otpad – ograniziranu i već gotovo instucionaliziranu pedofiliju, robovski rad djece (jer dječja nadnica oduvijek vrijedi trećinu odrasle osobe), divljanje apsolutno bezveznih izlječivih boleština (sida jest medijski isplativa, ali egzaktno su ozbiljnije ubojice dizenterija i tuberkuloza) koje prosječno očekivani životni vijek stabilno drže na stvarnih trideset i tri.

Sretnoj se djeci sretne polovice čovječanstva (primer ilustriraju jednako dobro sestre Hilton kao i nabrijani hrvatski adolescenti zlostavljači) spočitava bolesni egoizam, potpuna nesposobnost samokontrole, nedostatak empatije, nemogućnost odgađanja neposrednih potreba, golema argesija, ukratko - krajnja sociopatija. Malo se ili uopće ne razmišlja o tome da nisu rođeni izvan prostora i vremena, dakle u sustavu Siriusa 3789. godine i da ih je ipak netko odgajao i socijalizirao. Naravno da su siromašci rođeni sada i ovdje i naravno da su im odgajatelji neki “mladi i svježi” ljudi, dakle po defaultu potpuno adolescentski ufurani u samo svoj film i koncentriarni samo na sebe. Ili su čak i još mlađi i još svježiji pa sasvim logično odgovornost i potpuno odlučivanje prepuštaju slatkom, prepametnom, genijalnom dvogodišnjaku.

28

in&out ožujak/2012.

3.

smjena generacija?

1. Ni burne godine mladosti ne mogu “otjerati” legendarnog micka jaggera sa stagea 2. I u svojim “zlatnim” pedesetima kraljica popa madonna izgleda i pjeva kao da joj je tek sedamnaest 3. Planetarnu slavu već je osjetila Lady gaga – za to su joj bile potrebne “skromne” pjevačke kvalitete

I naizgled, baš se sve vrti oko tih superturbo sretnih juniora, koji su, nezahvalnici jedni, nabrijani, frustrirani, nesposobni egotripaši.

Svijet pripada njima, a svi ostali u njemu sudjeluju samo ako mogu, s upitnom uvjerljivošću, naravno, odglumatati mladost i svježinu. No stvarne perspektive malih i stvarno mladih trećemilenijskih “monstrumića” upravo su čudovišno jezive. generAcIjA 1000 eUrA

Psihološki, nekritičko obožavanje – samo polunijansa dijeli od duboke, iskrene mržnje; mladi ljudi stvarno posjeduju sve kvalitete za koje se mi ocvali krvavo borimo. Već od srednjih tridesetih ljudi u pravilu rješavaju probleme rekombinirajući već naučene vještine i tehnike, revolucionarne ideje već su desetak godina stare (vidi biografije najvećih nam gurua, od Gatesa do Zuckerberga), a u tjelesnim je pitanjima stvar jednako ozbiljna (čitaj: beskonačni trening, izgladnjivanje, botoks, viagra, plastična kirurgija...). U matematici i fizici, znanostima na kojima temeljimo civilizaciju, neurolozi tvrde da velika otkrića nastupaju do 26. godine znanstvenikova života, nakon toga um više nije sposoban othrvati se sirenskom pjevu iskustva!

Biti ‘vječno mlad’ postao je imperativ.

Svi smo svježi, živahni, puni hobija, ambicija jer planiramo dočekati barem 80

Najjednostavnije demografske projekcije (prilično precizne) tvrde da će mlado biće razvijenog 21. stoljeća oko vrata nositi pet-šest “vječnih mladića i djevojaka”, i to prvih pedesetak godina svog života. Dakle, danas rođeni jedinci (a takvih je u razvijenom svijetu najviše) uprtit će mamu, tatu, te po par baka i djedova, s očekivanim “rokom trajanja” od oko 90 godina.

Već sada, a nesretno je stoljeće tek počelo, europski odjeci ekonomske krize pokazuju da u svim zemljama, a najviše u onima kojima je najgore, mladi čine većinu nezaposlenih, većinu stanovništva s izglednim životom u bijedi. U Italiji, zemlji u kojoj je usred ere superprofita detektirana “Generacija 1000 eura”, autora Incornaie/Rimasse (očaj mladih superprofesionalaca, sa zaradama manjim od tadašnjih prihoda neškolovane radne snage na najbjednijim poslovima) ovih se dana bavi analizama o suvremenom “križnom putu” svojih mladih stanovnika.

U prosjeku, čeka ih najmanje šest godina volontiranja i neplaćenih asisitranja, a “participacija kao nova retribucija” nezaustavljivo se širi i u svijet manje privlačnih zanimanja s manje zahtjevnom naobrazbom. Stoga danas nije neobično da mladi u Italiji “volontiraju” i u zanimanjima konobara, soStipe Mesić bara, trgovaca. Više od polovice freelancera mlađih od 35 godina uzdržavaju roditelji, 46 posto pripravnika uopće nije plaćeno, a od 310.000 zaposlenih 2010. godine tek ih je 12 posto na tim poslovima i ostalo. Kreativna zvanja suočena su pak s dvojbeno legalnim, tj. vampirskim fenomenom “crowdsourcinga”. Ako u slučaju Wikipedije krajnji rezultat postaje ipak nekakvo opće dobro, u slučaju privatnih tvrtki riječ je o loše prikrivenoj krađi ideja očajnih mladih ljudi.

Tek će prvi rad tih “natječaja” dobiti jedva tristotinjak eura naknade, svi ostali su Imamo naravno i mi svojih neudoslovno “mlado meso” za ništivih – baku Hlo i epskog didu stare prdonje.

Bilića, “nezamjenjivog” Stjepana Mesića, penzionirani pa reciklirani neuništivi metuzalemi Parni valjak, sveučilišne profesore A i njima se Italija nedavi medicinske primarijuse od 82, no pozabavila. U zemlji vrmlade režisere od 45 – jer oni zreli hunskih umjetnosti jedino imaju tek 78, serijale koncerata umjetnost povlačenja ne poglazbenih zvijezda na kojima je stoji, ustvrdila je novinarka glavna zabava rasprava o tome izdavačke kuće Mondadori “oće li se živ skinut sa stagea?”

Annalena Benini. “U Italiji”, piše ona, “sasvim je normalno da posjednik udobnog naslonjača, pa čak i obične hoklice okruži svoj ‘posjed’ bodljikavom žicom, naoruža se dugom batinom i potom paranoično zvjera oko sebe tukući po glavi svakoga četrdesetogodišnjeg balavca koji mu se usudi previše približiti. Politička je kasta neuništivih metuzalema najvidljivija i najprozivanija, no primjera je mnogo i drugdje. S punih osamdeset godina novinar Emilio Fede i ne pomišlja prepustiti

Oće li se živ skinuti sa ‘stagea’?

Hloverka Novak Srzić

voditeljsko mjesto informativnog magazina nekakvoj nedorasloj bebici od pedeset, Pippo Baudo, TV voditelj iz vremena Cezarova osvajanja Galije, izlazi iz bolnice (i taj je u devetom desetljeću) i odmah najavljuje kako želi nastaviti s radom!? Slično se zbilo i s ocvalim pjevačkim zvijezdama Ivanom Fossatijem i Vascom Rossijem kao i s kiparom Maurizijom Cattelanom (kojemu je ove jeseni njujorški Guggenheim pripredio veliku retrospektivu). Pogađate, najavili su povlačenje, smirivanje zbog poodmakle životne dobi, a onda su u suzama i u očaju sve porekli, odlučili se vratiti s novim projektima i turnejama.

Mladima je globalna frka, a europskim je južnjacima (Talijanima, Grcima, Španjolcima, Hrvatima) zapravo najteže. Tradicionalno pripadaju kulturi u kojoj je čovjek neiskusan balavac do svoje pedesete, do te je dobi i mamino malo zlato, profesionalno ga čekaju žilave, zabotoksirane i skvarcane stare barakude koje globalni trend učvršćuje u iluziji mladosti nezamjenjivosti, zemlje su im u raspadu, s perspektivom trajnog ukidanja umirovljenja. Lokalno, našima je stvar i gora jer domaće stare kante sjajno pamte vremena doživotnih predsjednika, 46 godina starih šefova omladinskih organizacija, prezidije nezamljenjivih drugova za koje je vrijedilo “s funkcije na groblje”. Nekada im je to bilo bljak, ali nekako im postaje sve normalnije... A mlađahnima se baš sve to skupa gadi i često znaju odustati i prije nego što zapravo bilo što počnu. Ili se znaju zadovoljiti pozicijom štitonoše ili sobarice u moćnom feudu (političkoj stranci ili megakompaniji). ‘grey WolWes’

Kako svaki odnos čine dvije strane, a iluzorno je od nas artritičara (gadni smo i nezgodni) očekivati bilo kakvo, pa i najmanje taktičko povlačenje, agresija je ipak jedina mogućnost. Ili volja, angažman, htijenje, ambicija (što je to isto samo što malo pristojnije zvuči).

Moćne, bogate i vremešne WASP-ove (koji čak i priznaju da su stari) već desetljećima krasi tituParni valjak la “Grey Wolwes”, a kako znamo, ni jedan se šugavi i bezubi vuk ne povlači s mjesta vođe čopora ako ga netko mlađi ne izazove. Još je očigledniji primjer svima stalno pred nosom. Planetarna pjevačka zvijezda – uzgred rečeno osoba jadnog sluha, bijednog talenta, nikakva glasa, prosječnog tijela i ružne fizinomije – ozbiljno je ugrožena pojavom iste takve, nikakve, ali mlade, ambiciozne i prodorne. Madonna ili Lady Gaga? To je samo generacijsko, retoričko pitanje...

in&out 2012./ožujak

29

(MoDA)

Vrijeme je da se izvučemo iz dosadnoga zimskog sivila. Nije li bijela boja najbolji lijek za dobro raspoloženje...

PriPremila: AnA Crnković

FotograFije: epA, pixsell

J

30

in&out 2012./ožujak

Bottega Veneta

John Richmond

Salvatore Ferragamo

arke boje su “out”, kažu dizajneri. Ovu sezonu obilježit će potpuna suprotnost. Bogata paleta nježnih, pastelnih boja dominirat će ženskim odjevnim predmetima jer su se romantika i ženstvenost vratile u ovosezonske kolekcije. Na tronu je bijela – boja početka svih boja, početka života, svježine, nevinosti, lakoće življenja. Minimalistički, gotovo asketski stil osobito će obradovati urbanu, poslovnu ženu, a bijela će se izvrsno uklopiti. Ni muška moda nije odoljela bjelini (ni minimalizmu) pa predlažemo da ne čekate ljetne mjesece da je “odjenete”. Klasika bez suvišnih detalja, lanena odijela za neformalne, ali (ove sezone i) formalne prilike, “outfit” kojim ćete lakše podnijeti službeni put u inozemstvo, ali i ležerni vikend na nekom romantičnom mjestu... Vrijeme je da se izvučete iz dosadnoga zimskog sivila i prije nego ste to planirali!

tomas maier, kreativni direktor Bottega venete, pokazao je kako ostati vjeran klasici bez suvišnih dodataka i napraviti kolekciju koja plijeni jednostavnošću. Košulja primjereno vesela uzorka uz bijelo odijelo odličan je spoj za svaku priliku. Canali se također odlučio za čisti minimalizam, gotovo asketski look, dok je Cavalli muškarca zamislio kao bonvivana na putu prema Saint-tropezu.

Slično je razmišljao i Trussardi vraćajući se na piste globtrotera, muškarca kojem je svijet na dlanu. salvatore Ferragamo “skrojio” je nonšalantno laneno odijelo koje će pristajati muškarcima umjetničke duše. Novi volumen sakoa i hlača, čiste i glatke linije glavne su karakteristike kroja Sartorijeve proljetno/ljetne kolekcije za Z Zegnu.

Cavalli

Z Zegna

SVJETSKI PUTNIK

in&out 2012./ožujak

31

D&G

Šeretski šešir ovaj D&G-a i/ili bijele tenisice koje je ove sezone i Vuitton uvrstio u svoju kolekciju odlično će funkcionirati baš u bijeloj boji

Canali

Trussardi

Louis Vuitton

Važan detaljkao

32

in&Out

2012./o탑ujak

Alberta Ferreti

Laura Biagiotti

Versace

Laura Biagiotti

(MODA)

Celine

Potpuna bjelina dobro je poslužila modnim kućama Marni i Celine da vjerno prikažu minimalistički, gotovo astetski stil moderne, urbane žene. Čipka, materijal koji kao ni jedan drugi ne dočarava senzualnost, ove je sezone inspirirala mnoge kreatore – Valentina da kreira košulju koju je pokrio bijelim kostimićem ukrašenim bogatim vezom i Lauru Biagiotti u nešto provokativnijoj, a opet izuzetno ženstvenoj varijanti. Jednostavna, ljetna haljina Alberte Feretti može biti jednako seksi kao i Moschinova krojena u “gipsy” stilu, savršena za osvajanje u vrućim, ljetnim večerima. Sve je naravno u očima promatrača.

Moschino

Valentino

VRUĆE/HLADNO

in&out 2012./ožujak

33

Blumarine

Ove sezone detalji nisu decentni.

Stoga ako je bijela u pitanju, treba je istaknuti zanimljivim dizajnom, uzorkom ili oblikom

Ralph Lauren

Marni

Jil Sander

Važan detalj

(brEnd)

Massimo Dutti španjolski je brend koji njeguje kombinaciju modernog i klasičnog, miks koji se najbolje opisuje kao bezvremenska elegancija

Kako muškarca pre t TeksT: Stjepan Škramić FoTograFije: arhiva pD

K

ako se postaje džentlmen? Tri su načina.

Prvi je da se rodite u dobrostojećoj obitelji u Engleskoj i usvojite sve manire tijekom osnovne škole, a potom ih usavršite na elitnom sveučilištu. Drugi je da platite nekoliko tisuća funti za tečaj koji traje nekoliko dana, ponovite to nekoliko puta i trudite se zapamtiti sve ono što pravi džentlmen uči od rođenja. Treći je da kupite odijelo Massimo Dutti. O.K., ovaj recept od muškarca će napraviti džentlmena samo izvana, no i to je početak, i to izvrstan. Massimo Dutti se ubraja među rijetke robne marke koje doista čine da se osjećate spremnim popiti čaj s vojvotkinjom od Cambridgea (ili još bolje njezinom sestrom), poći u lov s njezinom obitelji ili staviti simboličnu funtu oklade na omiljenoga konja na Royal Ascotu. To je i prvi dojam koji MD trgovine ostavljaju kad kročite u njih: casual odjeća britanskog establišmenta. Stil je to blizak engleskom countrysideu, no nikako strogo uz njega vezan. Bolje bi bilo reći da su royal court casual i countryside osnova na kojoj

34

in&out ožujak/2012.

su nastali primjerci koji jednako elegantno funkcioniraju u Londonu, Bejrutu ili Tokiju, dakle odjeća za koju na prvi pogled vežemo pojmove “skupo”, “elegantno”, “bezvremenski”. Ovdje odmah valja reći da je skupo relativan pojam jer za vrstan komad odjeće ne treba prodati kuću, Massimo Dutti zapravo daje zapanjujuću kvalitetu za povoljnu cijenu.

Iza brenda Massimo Dutti stoji Inditex, kuća koja u svojih 5154 trgovine u 78 zemalja prodaje marke Zara, Pull & Bear, Massimo Dutti, Bershka, Stradivarius, Oysho, Zara Home i Uterqüe.

Kad tome dodamo da više od sto kompanija tvori grupu Inditex, zaključujemo da iskustva ne manjka. Prvi pogled na nabrojene brendove kaže nam da se Inditex temelji na fleksibilnosti i inovacijama te na nečem vrlo poželjnom u današnjem ubrzanom svijetu: na brzom obrtaju robe i stilova.

U SVAKOM VEĆEM GRADU

Od 1985. do danas Massimo Dutti je narastao na 525 prodajnih lokacija u više od pedeset zemalja, a kompanijska intencija je otvoriti trgovinu u “svakom većem gradu”. Nije stoga čudno što se MD odjeća može naći u zagrebačkom West Gateu, središtu Londona ili Bahrainu. Brend je pokrenut s fokusom

na mušku modu, a 1992. godine pokrenuta je ženska kolekcija, potpuno zrela – od casual do überurban stilova – jer Inditexovo iskustvo zapravo nije trebalo polagana, postupna uvođenja kolekcija. MD je rapidno ekspandirao u međunarodno priznato ime, došao do brojke od 4000 zaposlenih i 2003. pokrenuo još jednu uspješnu liniju – Massimo Dutti Boys & Girls. Od rujna 2006. Massimo Dutti ima i dobre kolekcije mirisa i modnih dodataka koji upotpunjuju doživljaj.

Posebnost brenda je i organizacija prodajnih mjesta, čiji izgled ovisi o zemlji u kojoj se brend predstavlja, a prezentacija odjeće, odnosno organizacija trgovine jedna je od najlogičnijih koju smo vidjeli. Zanimljivo je promatrati kako se profinjena i moderna elegancija provlači kao filozofija kroz sve modele. Bez obzira je li riječ o laganoj ženskoj ljetnoj kolekciji ili ozbiljnoj muškoj jakni, “elegancija” je riječ koja odgovara svakome modelu. Čak i kad MD napravi “pseudohipi” haljinu, kao primjerice u Look Booku za veljaču 2012., to je haljina kreirana za vojvotkinju od Cambridgea, savršenih proporcija u svakom detalju. Mogli bismo sa zrncem zločestoće dodati da Dutti pomalo odvlači pogled s odjeće jer Arizona Muse izgleda tako spektakularno

e tvoriti u džentlmena u kampanji proljeće/ljeto 2012. da je prilično teško fokusirati se na ikakav odjevni predmet. Dopustimo si ovdje još malo digresije i recimo da je Paco Garrigues odradio izvrstan posao s frizurom i šminkom.

SVAKO ZLO ZA NEKO DOBRO

Zanimljivo je da se jedna mana webstranice Massima Duttija, a to je minimalizam pisanih informacija i previše korporativnog PR govora, može shvatiti i kao određena prednost. Osuđeni ste, naime, pozornost usmjeriti na samu odjeću koja je slikovno dobro prezentirana, pa ako i vam trgovina nije usput, dobro ćete shvatiti što suhoparan opis “urbano i kozmopolitski” znači. Zanimljivo je pogledati prošle kolekcije i zamijetiti kako u njima zapravo nema demode komada. Duttijev stil je jednostavno toliko dobro promišljen da se ne može dogoditi da vam netko prigovori da nosite prošlosezonsku haljinu. Osim poklonika brenda i modnih stručnjaka to zapravo nitko neće zamijetiti. Uostalom, ni engleska elita ne kupuje svake godine nove kaputiće pa opet izgleda bezvremenski elegantno.

Jedna od specifičnosti brenda, koja privlači pozornost diljem svijeta, jest kreiranje odjeće po želji naručitelja i u tu praksu, koju poznaju i druge modne

Pristupačna cijena, perfekcija u izradi i posebnost!

Tko ne bi želio kupiti baš takav odjevni predmet

kuće, uveli su dva noviteta: pristupačnu cijenu i perfekciju u izradi. Jasno je da odijelo ili kostim s kojim možete na sastanak milijardera mora biti rađen po mjeri. I plaćen po mjeri. No odjeća koju Dutti kreira samo za vas stoji 20 do 25 posto više od one koju vidite u trgovinama, dakle zanemarivo viša cijena za jedinstvene komade.

Drugi novitet je gotovo pa bolesna želja za savršenstvom. Prvo, Duttijevi kreatori ispunit će vaše želje, no pritom će se pridržavati svoje ideje urbane odjeće kozmopolitske novisnosti za koju se lijepe pogledi. Drugo, modni veteran Albert Vilaseca Fernandez postavio je tako razrađen sustav kakvog se ne bi posramio ni sin mame Njemice i tate Japanca koji je učio zanat u Švicarskoj. Kad uđete u trgovinu i izrazite želju za jedinstvenim komadom odjeće, upravo ste pokrenuli globalni lanac događaja. I to doslovno. Dočekat će vas djelatnik posebno obučen za uzimanje mjera, biranje materijala, modificiranje postojeće odjeće i s, naravno, odličnim smislom za modu. Nakon što čuje vaše zahtjeve, taj će vas kreator provesti kroz 125 materijala za odijela, 45 za košulje, 100 stilova kragni, sve moguće materijale i oblike gumba, džepova, rukava, zaštita za laktove, manžeta... Kako bi rekao Vilaseca: “Često na poslovnim

in&out 2012./ožujak

35

sastancima vidimo ljude u istim odijelima, istim košuljama, pa čak i s istim kravatama. Mi pak želimo da ljudi budu drukčiji, posebni.”

ZADOVOLJSTVO KLIJENTA

Recimo, dakle, da ste odabrali odijelo koje treba dotjerati prema vašem ukusu. Uzet će vam se sve mjere, prikazati svi materijali i stilovi, te razgovarati s vama sve dok niste zadovoljni. Svi će se detalji zatim poslati u Duttijevu bazu u Barcelonu gdje će kreatori izraditi komade odjeće samo za vas. Za to će im trebati četiri tjedna, što je vrlo brzo za tako zahtjevan zadatak i mnoštvo narudžbi. Ako niste zadovoljni, ili ste savršeno zadovoljni, ali Duttijev kontrolor uoči malu nesavršenost koju vi ne vidite, komad se vraća na popravak ili vam se vraća novac. Zadovoljstvo klijenata je najvažnije. Riječ je o zanimljivome modnom brendu, a na specifičan način može poslužiti i za brzo otkrivanje jesu li vaši prijatelji modno osviješteni i koliko zapravo imaju smisla za dizajn. Ako je prva reakcija pri pogledu na Massimo Dutti bilo što osim tišine popraćene zadivljenim pogledom, pošaljite prijatelja na tržnicu. Tamo ima materijala opisanih kao “odjeća”. A vi se počastite crnim ženskim kaputićem ili muškom aristokratskom košuljom.

Godine sušenja fenom, istezanje i ravnanje kose s vremenom se odražavaju na njezinu kvalitetu. No i tome ima lijeka. Probajte botoks za kosu

NOVA MLADOST KOSE 36

in&out ožujak/2012.

(ljepota)

TeksT: Stjepan Škramić FoTograFije: fotolia, arhiva pd

K

osa gubi sjaj, puca, suha je, ispada i tek povremeni “bad hair day”, noćna mora svake žene uskoro postaje svakodnevica. U svijetu popularan Beox Brazilian keratin, tretman za obojenu i suhu kosu, podijelio je klijentice koje su ga isprobale na one koje su njime oduševljene i one koje ga više ne bi ponovile. Između ostalog klijentice su nezadovoljne trajanjem tretmana (sat i petnaest minuta do dva sata, ovisno o duljini kose), zatim time što se nakon tretmana kosa ne smije prati tri dana, potom osjećajem težine i ljepljivosti nakon tretmana te naposljetku cijenom pa konačan rezultat ne opravdava muku tretmana (čitaj: puste sate sjedenja u salonu).

Tretman Beox Brazilian keratinom dobio je nasljednika: “magični” fiberceutic tretman popularno zvan “botoks za kosu”, koji se već neko vrijeme može pronaći u ponudi u svim boljim frizerskim salonima diljem Hrvatske. Tretman fiberceutic namijenjen je klijenticama koje imaju vrlo dugu ili tanku kosu, oštećenu na vrhovima, kovrčavu ili lomljivu kosu kao rezultat kovrčavosti ili istezanja od čestog feniranja, ili uništenu od često ponavljajućeg tretmana bojenja kose.

Za razliku od tretmana Beox Brazilian keratinom tretman “botoksom” traje dvadesetak minuta, znatno je povoljniji, a učinak mu je sličan Beoxovu, točnije traje deset pranja, odnosno nešto više od mjesec dana. Nakon

tretmana botoksom kosa je vidljivo sjajna, meka, lako se raščešljava i, što je najljepše, taj osjećaj lakoće i podatnosti uistinu traje kao što proizvođač L’Oréal Professionnel u svojim marketinškim materijalima navodi. Klijentice koje redovito koriste nekoliko tretmana za kosu poput bojenja kose i minivala, za čiju primjenu mora proći oko dva tjedna od tretmana do tretmana kako se kosa ne bi oštetila opetovanim nanošenjem kemikalija (ma koliko one danas bile manje agresivne nego u vrijeme naših majki i baka), moglo bi zanimati da se tretman botoksa može primijeniti odmah nakon bojenja kose bez bojazni za dobrobit i ljepotu kose i vlasišta.

Iako klasični šamponi i regeneratori koje redovito koristite neće umanjiti ljepotu kose tretirane botoksom, tvrtka L’Oréal Professionnel na tržište je lansirala šampone i regeneratore namijenjene njezi kose tretirane botoksom, a mogu se kupiti u salonima koji nude tretman, pa barem za prvi put, počastite se i tim dijelom kolekcije za njegu kose.

Međutim, u vezi s tretmanom fiberceutic, ili botokstretmanom, valja naglasiti sljedeće: ne smijete ga prečesto ponavljati. Drugim riječima, tretman možete ponavljati svaka dva mjeseca kako bi se kosa odmorila i kako se ne bi ponavljali slučajevi s tretmanom Beox Brazilian keratinom, koji je izazivao suprotan efekt i nezadovoljstvo kod žena koje su ga koristile odmah nakon isteka učinka.

in&out 2012./ožujak

37

(A LA CARTE)

Dašak Francuske u srcu Zagreba Bistro Chez Bardot nešto više od godine dana postoji na zagrebačkoj mapi ‘where to go’, ima puno fanova i izvrstan brunch TeksT: Luka NERkEL

Chez Bardot idealan je i za kratki brunch u poslovnoj stanci, ali i za impresivnu, diskretnu (poslovnu) večeru

Kad se kaže da neko mjesto donosi dašak Francuske u srce Zagreba, to vjerojatno zvuči posve isfurano, ali u nekim situacijama nema nam pomoći jer to doista tako jest. Bistro Chez Bardot nalazi se u Medulićevoj ulici, u jednom zanimljivom konglomeratu urbane kulture i stila života – organski jedan prostor uključuje bar Kota, smješten uz pročelje, “na ulici”, iza kojeg se nalazi Bardot, dok se u sutrenu ispod jednog i drugog nalazi mala knjižara specijalizrana za arhitektonsku literaturu. Chez Bardot osnovali su supružnici Cat i Guillaume Bardot, Francuzi koji žive u Zagrebu. Kako svako mjesto koje će postati mitsko mora pratiti pripadajuća urbana legenda, i Chez Bardot ima svoju. Ona, naravno, kaže kako je vlasnik Guillaume rodbinski povezan sa slavnom prezimenjakinjom, filmskom zvijezdom Brigitte, ali na naše izravno pitanje Guillaume to opovrgava. U nešto više od godine dana stekao je svoje fanove koji ga posjećuju u svako doba dana. Ovdje je, naime, izvrstan i brunch u obliku veličanstveno bogate bruskete koju osim u prostoru restorana u proljeće možete smazati i na njihovoj maloj terasi i/ili u Koti. Ručak funkcionira prema principu dnevne karte koja je kredom ispisana na ploči na ulazu, za koji namirnice Guillame svakog dana sam donosi; kad smo dogovarali snimanje, pitao nas je u koje ćemo vrijeme točno doći, jer je rano ujutro na Dolcu. Tu su zatim i večere i... ma znate već.

Za naš brunch ovaj se put nismo odlučili za brusketu, nego za platu francuskih sireva.

38

in&ouT ožujak/2012.

Vlasnik Guillaume Bardot osobito je ‘ponosan’ na sireve koji dolaze iz različitih krajeva Francuske

FoTograFije: ROBERT aNIĆ/PXL

Prvi na redu bio je chevre, meki i nježni kozji sir s kapljicom meda, lagano posut najsitnijim paprom, meni tako drag za “otvaranje”. Slijedio je Munster iz Alsacea za koji sam kad sam ga vidio (oh, me, oh, my) bio uvjeren da je riječ o Reblochonu iz Savoja, a iako mi je ovaj posljednji jedan od najdražih, kad sam probao ovaj, nije mi bilo žao što sam pogriješio u prepoznavanju. Ja sam nastavio s Comteom iz istoimene pokrajine južno od Alsacea, uz švicarsku granicu. Još jedan od meni najdražih, Comte, nešto je lakšeg okusa od slavnog (i obližnjega) švicarskoga Gruyerea. Zatim Morbier, ponovno iz Comtea, vrlo ukusni “dvokomponentni” sir koji se izrađuje u dva navrata, od mlijeka pomuzenog navečer i ujutro, koji su po slojevima odijeljeni tankim filmom jestive plijesni. Zatim La Tomme, kralj visokih Savoja, tvrde kore i bajkovite unutrašnjosti koji najtoplije preporučujem... Na kraju, Blue d’Auvergne jak, intenzivan, s najplemenitijom plijesni, koji potječe iz južnih predjela središnje Francuske.

Kad je riječ o degustaciji sireva, važno je odabrati redoslijed kojim ćete ih kušati kako oni snažnijeg okusa ne bi “pregazili” one blaže, ali ipak, ovdje je riječ samo o mojem slijedu, najbolje ćete se snaći kušate li ih vlastitim jezikom i nepcem. Torta od jabuke kojom smo zaključili ovaj posjet Bardotu još je jedna tradicionalna i preukusna francuska poslastica. Važna napomena: u Bardotu su dobili Lafolet, novi crni pinot, burgundac Josepha Brughina, čiji okus još osjećam na donjem nepcu. Živjeli!

OGLAS 220x285_3U1_in&Out.indd 1

3/20/12 8:25 AM

(tAKE oVER)

Simbol za najfiniju svilenu maramu, mjesto gdje pripadnici jet-seta mogu nabaviti najudobnija sedla na svijetu i legendarne torbice, luksuzni globalni brend Hermès prolazi turbulentna vremena borbe oko vlasništva

Strah i prijez i 40

in&out

ožujak/2012.

TeksT: Stjepan Škramić FoTograFije: epa, arhiva pD

Što je potrebno da dođete do vrha i na njemu ostanete? Ako ostavimo postrance sve dosadne i uobičajene odgovore poput talenta, rada, predanosti i, pravi pobjednici imaju jednostavan recept: malo straha od konkurencije i dovoljna doza prijezira da se na nju ne osvrćete. To je vjerojatno najbolji recept za kreativce koji se moraju baviti nekom tamo konkurencijom umjesto da razmišljaju o novoj predivnoj stvari koja će zadiviti svijet.

Jedan od takvih kreativaca je Hermès, luksuzni globalni brend koji je kreativnost pretvorio u dobit od koje konkurenciji može samo curiti slina, koju je pak najbolje obrisati džepnim rupčićem vrijednim 1500 dolara.

Hermès je zanimljiv brend koji različitim ljudima znači različite stvari. Za britansku kraljicu to je simbol fine svilene marame koja se nosi desteljećima, za ljubitelje pola to je mjesto gdje se mogu nabaviti najbolja i najudobnija sedla na svijetu, za pripadnicu jet-seta to je jedino mjesto na kojem se kupuju torbice.

No ime Hermès s poštovanjem izgovaraju i okorjeli biznismeni navikli na Fortuneovu ljestvicu sto najboljih i privatne zrakoplove.

To je najprofitabilniji proizvođač luksuzne robe u svijetu: u 2010. godini imao je dvije milijarde dolara prihoda od prodaje i dobit od 600 milijuna – čak 44 posto više nego godinu prije. Ako ste već zaboravili, podsjećamo da je

riječ o godinama globalne krize. Neto dobit u prvoj polovici 2011. bila je 50 posto veća nego godinu prije, a cijena Hermèsove dionice je u dvije godine skočila četiri puta.

Kakva se korporativna kultura krije iza uspjeha luksuzne robe koja strelovito raste i u krizi? Koji je recept? Tko smišlja sve te proizvode bez kojih istinski bogati i istinski stilski svjesni ne mogu? Odgovor može biti vrlo složen i pun teorije (to će na taj način vjerojatno objasniti Harvard Business Review), ali i vrlo jednostavan. Ne mislimo pritom da ga je jednostavno kopirati ili inkorporirati u strategiju vlastite kompanije, no recept je u biti jednostavan.

KORPORATIVNA KULTURA

Prvi sastojak je apsolutna samouvjerenost u korporativnu kulturu. Kao i pokojni Steve Jobs, u Hermèsu ne vjeruju testnim skupinama. Kreativci iz Hermèsa ne pitaju kupca što želi, oni ga pokušavaju iznenaditi novim proizvodom za koji nije ni sanjao da postoji.

Hermès sluša svoju kupce, to je činjenica, pa čak i proizvodi prema njihovim idejama, ali u malim serijama i ako je ideja vrhunska, no testne grupe nikada neće biti angažirane.

Drugi sastojak je duboko bogohulan – ako vjerujemo knjigama iz menadžmenta i MBA tečajevima: ne postoji tim za marketing. To vrijedi ponoviti: ne postoji ekipa iz marketinga koja mjesecima ispituje tržište i kreativcima na kraju kaže da bi torbica trebala biti malo lakša. Ili teža. Ili ostati baš takva kakva jest.

U Hermèsu su kreativci polubogovi, a PierreAlexis Dumas vrhovnik koji se brine da svi jako dobro upoznaju korporativnu povijest i

BOrBa Za vLaSt piere–alexis Dumas (u sredini) sin je jean–Louisa Dumasa (lijevo), čovjeka koji je od Hermèsa stvorio vrhunsku kompaniju i koji ga je 2005. imenovao umjetničkim direktorom. Bernard arnault (desno) lider je grupe LVMH, koji je uspio kupiti 22 posto udjela kompanije, što su u Hermèsu dočekali neprijateljski

z ir u Hermèsu in&out

ožujak/2012.

41

(tAKE oVER)

modni mag Kolekcija za jesen/ zimu 2012./2013. predstavljena je na ovogodišnjem pariškom tjednu mode

kulturu. I da ih ekipa za istraživanje tržišta ne ometa marketinškim “briefom”.

Pierre-Alexis Dumas, sin je Jean-Louis Dumasa, čovjeka koji je od Hermèsa stvorio vrhunsku luksuznu kompaniju i koji ga je 2005. imenovao umjetničkim direktorom.

Uz poznavanje Hermèsovih vrijednost, PierreAlexis od svojih dizajnera traži samo jedno: da stvore proizvod koji odražava upravo njih i da zaborave na novac dok rade. To je nepobjediva filozofija koja kreatorima daje nevjerojatnu slobodu, a ona pak rezultira vrhunskim proizvodima koji se odlično prodaju. Poenta je u tome što u Hermèsu ne razmišljaju kako biti prvi, oni jednostavno rade posao koji znaju raditi. Ili, kako bi sami hermesovci rekli, oni su dizajneri i zanatlije koji rade najbolje što znaju

odaje dojam skupoće i luksuza. Dok jedna radnica strpljivo radi na torbici Kelly od kože aligatora, za koju će kineski naručitelja platiti više od 30.000 dolara, nameće se pitanje stvara li Hermès umjetnu potražnju, radi li se svaka stvar tako pedantno i polako da bi se stekao dojam luksuza?

“Ne stvaramo potražnju za našim proizvodima na umjetan način”, kaže glavni direktor Patrick Thomas. “Sramimo se listi čekanja, ne želimo ih. Nismo ponosni kad ljudi čekaju na naše torbice, to nije naš način marketinga. No postoji i fama koja ih okružuje: neke torbice čekat ćete tri tjedna. No ako želite birkinicu od žute krokodilske kože, to može potrajati i pet godina.” Ima smisla, krokodili nemaju razumijevanja za nestrpljivost naručitelja.

rafiniranost, diskrecija. Mi smo u toj drugoj kategoriji, a sve više ljudi želi ugoditi sebi na diskretan način. Vidimo to u Rusiji, na Bliskom istoku, u Americi i Kini; napadne stvari sve su manje važne. Sam proizvod, njegova kvaliteta, način izrade i dizajn postaju sve važniji.” Uspjeh Shang Xia, luskuznog brenda za kinesko tržište, potvrđuje njegove riječi: brend je na trećem najvećem tržištu luksuzne robe ostvario “uspjeh veći od naših najoptimističnijih očekivanja”.

No ponad Hermèsovih zvijezda nadvio se oblak koji je unio strah u kompaniju. U jesen 2010. Bernard Arnault, čovjek koji nadzire gotovo sve velike luksuzne brendove i lider grupe LVMH, nizom kompliciranih financijskih akcija kupio je 22 posto Hermèsa. Kom-

S dvije milijarde dolara prihoda i dobiti od 600 milijuna u 2010. He da bi njihovi klijenti mogli uživati u luksuznu životu. Kad smo već kod klijenata, zanimljive su dvije činjenice: 50 posto Hermèsovih prihoda dolazi od prodaje ženskih torbica i kožnatih modnih dodata, a 50 posto njegovih kupaca su muškarci. Ne postoji nijedan drugi luxury brend s takvom podjelom 50:50. Možda je poenta u tome što Hermès, kaže direktor jedne druge luskuzne kuće iz Italije, “uspijeva biti tradicionalan i moderan u isto vrijeme.

Hermès je najbolji”.

Atelje u pariškom predgrađu mjesto je gdje se ručno kreiraju proizvodi koji će postati ikone modne industrije. Modernistička građevina okružena malim alžirskim trgovinama zapravo ničim ne odaje da se u njoj stvaraju proizvodi koji donose milijune i uživaju kultni status. Čak ni namještaj na recepciji ne

42

Hermès ima 2200 iskusnih zanatlija i svake godine u kompaniju ih uđe još 300. “To je najviše što možemo učiniti jer da bi se odškolovao majstor, potrebne su dvije godine u školi i dvije godine u Hermèsu. Svatko treba mentora koji polovicu vremena provodi podučavajući šegrte. Kad bismo uzeli više novih ljudi, svi bismo podučavali i nitko ne bi imao vremena raditi”, kaže Thomas.

KRIZA... ŠTO JE TO?

Sljedeće neizostavno pitanje je kako se kriza odrazila na Hermèsovu luksuznu robu.

“Vjerujem da je kriza 2008./2009. ubrzala segmentaciju tržišta. Danas postoje dvije kategorije luksuza: u prvoj su proizvodi koji upadaju u oči, bliješte, pokazuju bogatstvo na prvi pogled. U drugoj su bitni kvaliteta,

in&out ožujak/2012.

panija se tako našla u društvu imena poput Louis Vuittona, TAG Heuera, Moët & Chandona, sve redom vrsnih kompanija, no s potpuno drukčijom korporativnom filozofijom.

Nakon što je Arnault telefonski obavijestio glavnog direktora Patricka Thomasa da ima 18 posto dionica i da na tome ne misli stati, kompanija je odgovorila silinom medvjedice koja brani mladunce.

Patrick Thomas, prvi čelnik Hermèsa, koji ne potiče iz obitelji osnivača, reagirao je kao da mu je netko ukrao obiteljsko srebro: pozvao je Arnaulta da proda svoj udio, odbio svaki razgovor s novim vlasnikom dijela kompanije, a sa starom obiteljskom gardom osnovao novu kompaniju koja u vlasništvu ima 50,2 posto Hermèsa. Tim je potezom zapravo onemogućio neprijateljsko preuzimanje tvrt-

ke iako su neki manjinski dioničari pokušali osporiti taj potez – a to će se na sudu povlačiti godinama – a nakon toga je prešao u izravan javni napad na Arnaulta. Strah je ustupio mjesto prijeziru.

Iako je Pierre Gode, potpredsjednik LVMH-a, jasno dao do znanja da je njegova kompanija “miroljubiva” i da nema namjeru preuzeti Hermès, glavni operativni direktor u Hermèsu Axel Dumas jasno je rekao što o tome misli: “LVMH će otići. Siguran sam. Mi nismo dio njihova svijeta. Ne dijelimo ništa.

Ako živite u Hermèsu, rijetko slušate o dobiti.

Dobit je nagrada za dobro obavljen posao. Mi u postocima stvaramo više novca od LVMH, dakle sredstava imamo.”

luksuzni proizvodi Fina svilena marama iz Hermèsa nosi se ‘stoljećima’ (lijevo).

Ručni satovi izloženi na sajmu satova u Baselu (desno)

OSTATI – HERMÈS

Thomas je još izravniji: “Ne želimo ga. Kao direktor moram slušati dioničare, no obitelj ga ne želi. Ako Thomas preuzme Hermèse, tvrtka je mrtva za pet godina. Arnault zna upravljati kompanijom, ali ne ovom. U Gucciju je izgubio isto onoliko koliko je dobio.

Ovdje će izgubiti sve.”

Glavna Hermèsova briga je kako stvoriti novu modnu ikonu, možda novu birkinicu, možda nove stvar od žute krokodilske kože, možda nešto sasvim treće, no jedna rečenica otkriva stanje duga u kompaniji: “On (Arnault, op. a.) neće nas ugroziti. Naš najbolji odgovor je da ostanemo – Hermès.” Mala doza straha svakodnevno je prisutna i pomno se gleda svaki Arnaultov potez, no prijezir postaje sve jači. Upravo zbog toga nepotrebna je bilo kakva analiza snage Arnaultova imperija – on u Hermèsu nema šanse. A ni žuti krokodili.

‘vrijedna’ imena Popularna ‘Kelly bag’ dobila je ime po legendarnoj Grace Kelly (na slici lijevo s torbom), a birkinici je ime ‘posudila’ druga glumica, Jane Birkin

0. Hermès je najprofitabilniji proizvođač luksuzne robe u svijetu

kulTna TorBiCa Birkinica je davno prestala biti obična torba.

Ona je statusni simbol. Među ‘sretnim’ vlasnicama su glumice, menadžerice...

suradnja Hermès rado surađuje s autobrendovima koji prije svega imaju ‘osjećaj’ za lijep dizajn

in&out ožujak/2012.

43

(izlet)

SLABA NA VW Vožnja automobila jedna je od stvari koje mi stvarno idu. U Rovinju sam nedavno potvrdila tezu da ću u budućem životu biti autonovinarka TeksT: AndRejA ŠAntek/VLM FoTograFije: ARhiVA Pd

Prvi automobil u koji sam kao sedamnaestogodišnja klinka sjela za volan bio je tatin golf. Odveo me na zatvorenu cestu blizu Save i objašnjavao mi prve vozačke korake. I danas se sjećam kako se zalijepio za staklo kad sam punom snagom nagazila na kočnicu. Čim sam s osamnaest godina dobila vozačku, tata mi je dao auto (isti taj golf) i odvezla sam se na prvu vožnju. Frendica i ja popodne smo provele u dvorcu Mokrice. Vožnja je bila stresna, ali od tog trenutka nisam izlazila iz auta. I danas znam reći kako je vožnja automobila jedna od stvari koje mi stvarno idu. Nakon golfa na red je došla buba. Bijela i s krovom, nakon nekoliko mjeseci moj ju je brat odlučio pretvoriti u zelenu bubu cabrio. Bila je divna, vjetar u kosi ljeti, vožnja u rukavicama zimi, pogodna za sve vremenske uvjete. jednom golf, uvijek golf Problem je jedino bio što sam uvijek bila bez love jer je “pila” benzin kao da je stalno na rubu dehidracije. U međuvremenu sam vozila druge marke, ali sam se na kraju ipak vratila

Golf je uvijek golf. Tijekom godina mijenjaju se samo brojevi... i, u redu, još štošta. No kvaliteta je uvijek tu

golfu, prvo četvorki, a sad petici. Obožavam svoj auto, pouzdan i brz, siguran, nikada me nije ostavio na cesti. Osim prije nekoliko mjeseci kada je stao na parkiralištu šoping-centra i nije se htio pomaknuti. Nakon mjesec dana na servisu ostala sam olakšana za nekoliko tisuća kuna koliko je stajao novi mjenjač. Majstor je rekao da je takav “raspad sistema” vidio samo na policijskim automobilima, a ja nisam htjela postavljati dodatna pitanja da ne bi ispalo kako sam sama kriva za kvar. Uglavnom, bio je to dobar povod da mi prijatelj savjetuje da kupim automobil s automatskim mjenjačem.

Baš. Nedavno sam vozila jedan takav zahvaljujući PZ autu koji je u Rovinju organizirao novinarsko druženje i stavio nam na raspolaganje desetak VW-ovih automobila. Volkswagen CC, nova generacija Passata, koji je prvi put došao na test, moćna je mašina u kojoj, dok trepneš, već si na stotki. Za mene koja sam laka na gasu to nikako nije dobro. A valjda su me dobro procijenili i dečki koji su nam izdavali aute. Čim sam ušla u garažu s parkiranim automobilima, zalijepila sam se za Scirocco. No gleda mene čovjek i kaže: “Bolje uzmite Up.” Mislim, hajde dobro, za zagrijavanje će i to biti O. K.. I auto je skroz “cool”, mali, ali ide, svidjela mi se retrounutrašnjost. Nakon toga sam

Đurđica Vorkapić zna što je lijepo i skupo

Dario Šimić ‘igra na sigurno’

44

in&out ožujak/2012.

vozila golf cabrio, ali sam shvatila da sam ipak u godinama kad ne volim propuh, važnije mi je da mi vrat ostane neukočen. Auto je bio izvrstan, ali samo s podignutim krovom. Možda da živim na francuskoj rivijeri ili u Kaliforniji, da ne moram sumanuto juriti s jednog dijela grada na drugi (čitaj: da živim kao bogata i dobrosituirana žena), golf cabrio bio bi logičan izbor. Ovako mi se više svidio Tiguan. Prostran, povišen, brz. ljuBAv nA PRvi Pogled Svidio mi se, nema što, ali onda bih morala nabaviti muža i dijete. A ne da mi se. Sasvim sam sretna u društvu svoje retriverice. I tako, nakon nekoliko krugova u raznim automobilima, konačno sam se dočepala Scirocca. Inače, to je bio predmet želje kad sam bila mlada. Sjećam se kad sam ga prvi put ugledala na cesti. Tada mi je bilo žao što ne zarađujem puste milijune (tada sam na taj način razmišljala o novcima) kako bi si ga mogla priuštiti. I eto ga, stoji u garaži, gleda on mene, gledam ja njega. Ljubav na prvi pogled. Dobro, na drugi, ipak je “malo” dotjeraniji i sređeniji od prve linije. I to je bilo to. Rađen po mjeri, mojoj. Savršen na cesti, savršenog izgleda. I savršeno dobro ide, ne troši puno. I nije automatik.

Hrvoje Šalković sigurno bolje vozi nego pleše

PROMO

(auto izlog)

Moderan iskorak u premium klasi CITROËN DS5 predstavlja novu etapu u razvoju DS linije. Inovativan i vizionarski, taj model savršeno pristaje uz potpis marke ‘Creative Technologie’ DS linija, nova linija koju je marka Citroën razvila kao dodatak svojoj osnovnoj gami, uz dva mlađa člana DS3 i DS4 dobila je i novog - DS5. Citroën DS5 predstavlja novu etapu u razvoju DS linije. Inovativan i vizionarski, taj model savršeno pristaje uz potpis marke ‘CreativeTehnologie’, nudeći još izražajnija rješenja u pogledu stila, arhitekture, osjećaja u vožnji i profinjenosti.

DS5 predstavlja svjesni užitak vožnje iznimnog automobila u svakodnevnom životu. Originalno “djelo”, iznenađuje i osvaja. Za početak stilom! Smiona zahvaljujući svom obliku i inspirativna zahvaljujući svom stilu, ta aerodinamična skulptura odražava najbolje umijeće marke. Profinjen, DS5 koristi autentične materijale, poput vrhunske kože Club i aluminija te jedinstveni način izrade, poput sjedala u stilu “narukvice sata” koji utjelovljuje luksuz na francuski način. Iznenađujući, očaravajući i zavodljiv, Citroën DS5 prirodno privlači .Ovaj vanstandardni automobil nudi novu viziju premium klase istodobno pokazujući pravu kompaktnost i zadržavajući prostornost. On tako nadilazi uobičajene kompromise između dobrog izgleda i prednosti vozila. Ovaj automobil spaja užitak vožnje i udobnost za sve putnike. DS5 koristi najbolje tehnologije Citroën, poput inteligentnog sustava protiv proklizavanja, upozorenja o nenamjernom prelaženje crte druge generacije, automatskog paljenja dugih svjetala zavisno o uvjetima u prometu, head-up displeja u boji ili pak kamere za vožnju unatrag. Radi se o prvom modelu marke opremljen tehnologijom full-hybrid dizel Hybrid4, nudeći istodobno performanse (200 KS, pogon na 4 kotača), nove osjećaje u vožnji (vožnja u gradu s elektromotorom, funkcija boost pri ubrzanju u

LJEPOTA DIZAJNA Kompaktan, prostran i atraktivan, i izvana i iznutra, DS5 spaja užitak vožnje i udobnost za sve putnike

načinu Sport) uz emisije smanjene na 99 g/km CO2. Popust svojih prethodnika, DS3 i DS4, i “petica” omogućuje vožnju koja je u isti mah dinamična i spokojna u svim uvjetima. Riječ je o jedinstvenom podvozju koje daje osjećaj da imate kotače na vrhu prstiju. Osim “tijelom”, DS5 osvaja i duhom: generator maštovitosti, poziva svoje putnike da dožive jedinstveni osje-

in&out 2012./ožujak

ćaj vožnje zahvaljujući mjestu za vozača izvedenom u stilu zrakoplovnog “kokpita” gdje se brišu granice između sna i stvarnosti. DS linija koju čine Citroën DS3, DS4 i DS5, proizvodi se u Francuskoj i prodaje širom svijeta.

DS5 prodavat će se u Rusiji, Latinskoj Americi i Kini od 2012. godine, a na hrvatsko tržište stiže 2. travnja.

45

(promo)

Redizajnirani A4, osim što bolje izgleda, donosi i nova inovativna rješenja za još dinamičniju i efikasniju vožnju, čime je samo potvrdio status najbolje poslovne limuzine srednje klase

Novo lice Audijeve zvijezde Tijekom 39 godina koliko je na tržištu Audijev model A4 postao je najprodavaniji model renomirane tvrtke iz Ingolstadta. U prodaji je njegova osma generacija, koja je u veljači doživjela prvi redizajn. Redizajnirani A4, dinamičnijim izgledom i unaprijeđenim voznim svojstvima približio se elitnome modelu A6 pa stoga treba očekivati da će postati omiljena limuzina obiteljski orijentiranih menadžera. Promjene na vanjskom dizajnu novog A4 uočljive su već na prvi pogled. Sve modele – limuzinu, Avant, allroad quattro i S4 – krase još elegantnije linije pa će nova generacija najpopularnijih Audijevih vozila bez problema nastaviti putovima svojih prethodnika. Više zakrivljen poklopac motora, redizajnirani odbojnici te prednja svijetla s blagim valom u donjim rubovima novom A4 dali su solidnu dozu sportske agresivnosti. Ona se može dodatno pojačati i dvostrukim ksenonskim svjetlima, koja uz uska LED dnevna svjetla i kromirane dodatke A4 pretvaraju u pravu sportsku limuzinu. Redizajniran je i stražnji odbojnik s integriranim difuzorom, s tim da se ispušni sustav uvijek završava s dvostrukim cijevima. Unutrašnjost A4 također je dodatno pro-

finjena. Vrhunska završna obrada čini upravljanje još jednostavnijim i intuintivnijim, a MMI navigacijski sustav plus sada uključuje samo četiri umjesto osam tipki, dok je funkcija upisa integrirana u gumb za kontrolu glasnoće.

Unutrašnjost S line paketa dolazi u crnoj boji, a u standardnoj opremi su i 18-inčni kotači i S line sportski ovjes koji karoseriju spušta za 30 centimetara. Prtljažnik limuzine A4 i dalje ima kapacitet od 480 litara, dok kod modela Avant i allroad quattro zaprima 490 litara prtljage

facelifting Redizajnirani odbojnici i prednja svjetla u eksterijeru te profinjenija završna obrada u interijeru

(1440 litara sa spuštenim sjedalima). Što se tiče motora, tu je novi A4 također postavio nove standarde. Unatoč povećanju snage i okretnog momenta potrošnja goriva u prosjeku je smanjena za 11 posto. Najštedljivi je 2-litreni TDI dizelski motor sa 136 konjske snage koji u limuzinskoj izvedbi u prosjeku troši samo 4,2 litre na 100 kilometara. U ponudi se nalazi ukupno pet četverocilindrična dizelska motora (od 120 do 177 KS) i tri V6 dizelska motora, od kojih je 3,0 TDI snage 204 KS najefikasniji šestocilindrični motor u svojoj klasi u svijetu.

U limuzinskoj verziji A4 u prosjeku troši samo 4,9 litara na 100 kilometara. Bazni benzinski motor je 1,8 TFSI sa 120 KS, a tu su još dva motora koji isporučuju 211 i 272 konjske snage. Novost u benzinskoj ponudi je 1,8-litreni motor snage 170 KS, potrošnja kojega je u limuzinskoj izvedbi ograničena na 5,6 litara.

U sportskom S4 modelu nalazi se V6 motor, koji razvija impresivne 333 konjske snage. Sve to prati unaprijeđena šasija modela A4 koja nudi sportsku preciznost i visoku razinu udobnosti. U Audiju su pripremili i komplet najmodernijih informacijskih i zabavnih sustava.

Već standardni dio opreme je “chorus” radio s osam zvučnika, dok se u vrhu ponude nalazi MMI navigacijski sustav plus s velikim tvrdim diskom, zaslonom u boji, 3D grafikom i DVD reproduktorom.

(intervju)

‘Vatro m

a žn va lo vr na di go a ov je ot ge eu Za P odela. m h vi no z ni a ir as pl e št ži tr na jer aramo s ov zg ra i, ov an pl i ja an iv ek oč su Koja iletićem M m vo la is m To om or kt re di m ni glav 48

in&out ožujak/2012.

o met’ noviteta TeksT: MAJDA ŽUJO FoTograFija: TOMISLAV MILETIĆ/PXL

je pozicija dodatno ojačana jer smo krajem veljače zauzeli drugo mjesto među automobilskim proizvođačima. Naravno, iako su prošlogodišnji rezultati s aspekta tržišnog udjela bili dobri, zbog duboke recesije koja posebno potresa automobilsko tržište ukupne količine vozila koje smo prošle godine plasirali na tržište ne daju razloga za pretjerano zadovoljstvo.

Automobilska industrija jedna je od onih koje su u krizi ponajviše osjetile pad. Ipak, čini se da se tržište automobila polako počelo oporavljati, i u svijetu i u nas.

Rast su osjetili i u Peugeotu, no unatoč povećanju tržišnog udjela glavni direktor Peugeota za Hrvatsku Tomislav Miletić još nije potpuno zadovoljan prodajnim rezultatima. Ipak, nada se kako će novim modelima potaknuti prodaju i učvrstiti tržišnu poziciju.

Je li zbog krize možda porasla prodaja malih automobila?

Što se Peugeota tiče, mi smo u protekloj godini imali disperzirani rast prodaje svih naših modela, pa i onih najmanjih poput modela 107.

Oporavlja li se tržište autmobila?

Upravo ste počeli prodavati redizajnirani model 107. Po čemu je taj model drukčiji? Što očekujete?

U ovom trenutku još je prerano donositi zaključke iako statistički gledano tržište za prva dva mjeseca bilježi određene pozitivne pomake. Naravno, najveće zasluge za to ima promjena stope PDV-a te s tim povezani zakoni pa ćemo o pravom kretanju na tržištu moći govoriti tek početkom sljedećega kvartala.

Riječ je o suvremenom, iznimno ekonomičnom vozilu, obnovljenog dizajna i poboljšane unutrašnjosti. S obzirom na rezultate prethodnika, od ovog modela očekujemo još i bolje rezultate tim više jer cjenovno pripada kategoriji najpovoljnijih automobila na tržištu.

Naime, s cijenom od 56.080 kuna za izvedbu Access s troja vrata, odnosno 66.900 za razinu više s pet vrata, ovo je jedan od najatraktivnijih modela u segmentu gradskih mališana.

Jesu li i promjene poreznih olakšica za pravne osobe također utjecale na prodaju? Jesu li vlasnici tvrtki požurili kupiti automobile prije nego novi zakon stupi na snagu?

Sasvim sigurno su ove mjere potaknule dio kupaca da ubrzaju odluku o kupnji automobila. Kao i ostatak naše konkurencije, i mi smo osjetili taj fenomen, pogotovo kad je riječ o pravnim osobama.

Kako ste završili 2011. godinu? Jeste li zadovoljni rezultatima?

Peugeot u protekloj godini bilježi vrlo dobre rezultate, štoviše možda i najbolje do sada, ako je riječ o tržišnom udjelu.

Naime, dok je tržište osobnih i dostavnih vozila u protekloj godini raslo 9 posto, Peugeot je zabilježio rast od čak 28 posto te se u poretku proizvođača pomaknuo na visoko četvrto mjesto. Taj smo trend zadržali i u prva dva mjeseca ove godine s gotovo trostruko većim rastom prodaje nego ostatak tržišta. Naša

Naša je ambicija tržišnu poziciju iz prošle godine dodatno učvrstiti te zauzeti više od 8 posto tržišnog udjela

Mislite li da će cijene automobila još padati?

Kakva će biti kretanja ove godine, još je preuranjeno govoriti. Međutim, mislim da je utrka s popustima na cijene novih automobila djelomično iza nas zato što je ostalo vrlo malo manevarskog prostora za dodatne popuste.

Kako se u krizi kupca može potaknuti na kupnju novog automobila?

Ponajprije kvalitetom proizvoda, dakle automobila te kvalitetom usluga, što u konačnici kupcu ostavlja ispravan dojam o najboljem odnosu uloženog i dobivenog. Što se tiče kvalitete naših modela, ona je u evidentnom porastu, i to nas iznimno veseli. Što se pak tiče kvalitete usluga, na tome kontinuirano radimo i bilježimo pozitivne pomake

in&out ožujak/2012.

49

iako smo svjesni da nas čeka još dosta posla.

Kakva je situacija s gospodarskim vozilima?

Tržište gospodarskih vozila protekle je godine doživjelo određen oporavak.

Naime, dok je tržište osobnih vozila poraslo ukupno 8 posto, tržište dostavnih poraslo je gotovo 30 posto. Naravno, u cijeloj analizi treba uzeti u obzir i početne pozicije koje su za dostavna vozila bile vrlo niske godinu dana prije.

Peugeot je iskoristio taj potencijal te uspio povećati svoj tržišni udio unutar tog segmenta ostvarivši ukupno 11 posto tržišnog udjela. Da bismo tu dinamiku našeg rasta i dodatno ojačali, ove godine smo započeli s vrlo kvalitetnim akcijama pri čemu posebno želim naglasiti akciju “Obrtnik i partner” u suradnji sa Zagrebačkom bankom tijekom koje ćemo do kraja lipnja diljem Hrvatske obići više od 10.000 obrtnika, nudeći im pritom naša vozila te specijalnu ponudu financijskog leasinga uz kamatu od samo 4,95 posto. Tijekom ove akcije na tržište će početkom travnja biti lansirani redizajnirani modeli Partner i Expert, čime će naša ponuda biti dodatno obogaćena.

Koji su vam planovi za ovu godinu?

Ova je godina za nas u Peugeotu izuzetno bitna jer je to godina “vatrometa” noviteta. Spomenuli smo model 107, ali upravo ovih dana na tržište lansiramo i model 3008 HYbrid4, prvi dizelski hibridni crossover na svijetu. Već sredinom travnja u salonima će se uz redizajnirane modele Partner i Expert pojaviti i naš najveći adut, model Peugeot 208. Tu priča ne staje jer krajem svibnja dolazi i sam vrh naše ponude, ekskluzivni model 508 RXH s dizelskom hibridnom tehnologijom. U drugom dijelu godine će se tim modelima priključiti novi modeli, ali o tome ćemo opširnije nekom drugom prilikom. Govoriti u tom kontekstu o prodajnim planovima jest pravi izazov, ali naša ambicija je svakako prošlogodišnju tržišnu poziciju dodatno učvrstiti te zauzeti više od 8 posto tržišnog udjela.

Ples po tr Pitanje d opinga je temeljno pitanje

sporta ka o organiz irane društvene djelatnosti široka spektra

djelovanja na sam u esenciju, jer nje govo korištenje ortius’ f , s iu lt a , s la ‘citiu e č o p g o n v e ao dr pobija smis

50

in&out ožujak/2012.

(sport)

trapezu bez sigurnosne mreže TeksT: Goran Čop/VLM FoTograFije: epa, pixseLL

T

ribine White Hart Lanea u subotu su poslijepodne zanijemile užasnute šokantnim prizorima koji su se pred njima odvijali u završnici prvog poluvremena utakmice engleske Premier lige između domaćeg Tottenham Hotspura i gostujućeg Bolton Wanderersa. Bez ikakva vanjskog podražaja, bez kontakta s loptom ili suparničkim igračem i u potpunom mirovanju, onkraj svakog očekivanja, na teren se kao pokošen srušio dvadesettrogodišnji nogometaš Bolton Fabrice Muamba. Liječnički timovi oba kluba su se sjurili prema nesretnom sportašu i nakon konzervativne manualne reanimacije posegnuli za terenskim defibrilatorom kojim su uspjeli obnoviti rad Muambina srca nakon sedam minuta potpunog zastoja. Stanje mu se (ponedjeljak poslijepodne) opisuje “stabilnim, ali vrlo kritičnim”, pa se čak nagađa i o nastavku odiseje u slučaju pobjede u najvažnijoj Fabriceovoj utakmici života. Naime, punih sedam minuta mozak nije opskrbljivan kisikom, što se smatra potencijalnim oštećenjima ravnim nezaobilaznoj barijeri u perspektivi eventualnoga potpunog ozdravljenja. Kadrovi s londonskog stadiona su najprije konsternirali te potom, u najboljim željama i molitvama, ujedinili kompletnu nogometnu obitelj na Otoku i diljem svijeta.

U analizi osupnjujućeg događaja svi akteri su vrlo distancirani i oprezni u davanju bilo kakvih preuranjenih očitovanja, s čime su naravno usklađeni i članovi liječničkog tima London Chest Hospitala, bolnice u kojoj se bdije nad krhkom niti života nekadašnjega mladog engleskog

reprezentativca. Lako je moguće da je posrijedi novo poglavlje demonstracije statističkog uzorka prema kojem će, baveći se bilo kojom sferom života, u tom i tom razdoblju pod tim i tim okolnostima nekoga mladog čovjeka pogoditi srčani udar, a moguće je i da prethodni inače vrlo minuciozni liječnički sistematski pregledi, udomaćeni u profesionalnom sportu, i ispitivanje anaerobnih parametara i aerobnoga kapaciteta nisu otkrili nikakve deformacije. ‘ŽRVANJ’ PROFESIONALIZMA

Iz svega glasa još nitko ne urla niti itko površno spekulira, ali mnoge je recentna tragedija na nogometnom travnjaku logično asocirala na niz sličnih događaja u bližoj i daljoj prošlosti. U memoriji nogometnih zaljubljenika najdublje su urezana sjećanja na fatalni kraj Kamerunca Marca Viviena Foea kojeg je infarkt oborio na utakmici njegova Kameruna i Kolumbije, isto se dogodilo Sevillinu braniču Antoniju Puerti, Motherwellov Phil O’Donnell nije preživio srčani udar na utakmici s Dundee Unitedom, Kolumbijac Alfonso Guerrero je pao za prvenstvene utakmice, a na treningu Espanyola je prestalo kucati srce Daniela Jarquea. Smrt je na zelenom tepihu dočekao i Mađar Miklos Feher u dresu lisabonske Benfice, kojem je prvi u pomoć pritrčao suigrač, nekadašnji dinamovac Tomo Šokota. Stariji navijači zagrebačkog Dinama sjećaju se Samuela Okvarajija, koji je od posljedica komplikacija hipertrofične kardiomipatije umro 1989. tijekom utakmice Nigerije i Angole. Nemali broj samo onih planetarno poznatih slučajeva.

Naravno da treba pričekati ishod iscrpljujuće terapije nad Muambom i analizu uzroka koji su doveli do horora na londonskom stadio-

in&out 2012./ožujak

51

nu, pri čemu nipošto neće izostati ni mogućnost neprimjerene konzumacije nedopuštenih sredstava. U žrvnju najviših standarda vrhunskoga profesionalnog sporta svatko je u opasnosti da bude pregažen od konkurencije, za svaki dolar, funtu ili kunu treba se doslovno iskrvariti, u trci za naklonost gazde i ljubav navijača ide se punim gasom. Nikoga više nimalo ne čudi kad nogometaš u 87. minuti utakmice u galopu odjuriša 70-metarski sprint, kad NBA košarkaš u 46. minuti opali “bananu” suparniku, teren pretrči za pet sekundi i brutalno zakuca za svoj 39 koš, kad dugoprugaši na 10.000 metara zadnji krug finiširaju lagani kao lastavice... Naravno da je ukupna stečevina znanosti više nego udeseterostručena u posljednjih pola stoljeća, što se odnosi i na dodatke prehrani, vitaminizaciju, kineziološke vještine, sustav treninga i kreaciju lifestylea prispodobivog vrhunskom atleti. No poseže se i za nedopuštenim supstancijama, čija je lepeza toliko široka i razgranata, toliko evolutivna i napredna da je Međunarodni olimpijski odbor (MOO) nedavno donio revolucionarnu odluku da se uzorci urina osvajača medalja na Olimpijskim igrama čuvaju deset godina kako bi se naknadno mogli oduzimati trofeji kad se otkrije neka nova sintetska ili umjetno proizvedena organska supstancija (odnosno način primjene i efekti) koju je netko koristio u trijumfalnim trenucima u prošlosti. Industrija proizvodnje dopinških sredstava uvijek ide korak ispred industrije otkrivanja tih istih ilegalnih dodataka u pripremi i realizaciji treninga sportaša.

Prema definiciji MOO-a: “Pod dopingom se podrazumijeva korištenje, uzimanje i davanje ljudskom organizmu stranih supstancija ili većih količna supstancija koje organizam normalno sadrži kako bi se umjetno stimulirale, odnosno povećale natjecateljske sposobnosti sportaša, što je u suprotnosti sa sportskom etikom kao i fizičkim i psihičkim mentalitetom sportaša.”

MOO je d onio odlu ku

‘ČAROBAN’ NAPITAK

POZNAtI sKANDAL Kanađanin Ben Johnson ‘pregazio’ je konkurenciju na 100 m na Olimpijadi u Seulu uz doping!

da se uzo rci urina osvajača

kako olimpijskih medalja čuvaju deset godina

Pitanje dopinga je temeljno pitanje sporta kao organizirane društvene djelatnosti široka spektra djelovanja na samu esenciju te sfere života jer njegovo korištenje pobija smisao drevnog počela “citius, altius, fortius” u smislu eksploatacije fizičkih i duhovnih karakteristika vlastita tijela bez neprimjerenih pomagala. Situacija je upravo alarmantna jer je većina anketiranih sportaša spremna potražiti novu snagu u dopingu u zamjenu za sportskim uspjehom i ranom okončanju životnog puta. U najgrubljim crtama, doping bi trebao koristiti povećanoj raspoloživosti tjelesnih opterećenja u pripremama sportaša i za što bržu adaptaciju na visoke standarde i ubrzan oporavak. Golem zamah je rekonceptualiziranje ljudskog organizma i metabolizma dobilo zahvaljujući “stručnjacima” iz DDR-a (upokojeno istočnonjemačko komunističko državotvorno krilo) početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća koji su stvorili nepobjedive sportašice, obilatim testosteronom i hormonom rasta nafilane, u prvom redu plivačice i atletičarke. S njima nije počelo. Još prije 2700 godina antički su Grci prije sportskih okršaja jačali tijelo i duh halucinogenim gljivama, Azteci su očeličavani prehranjujući se ljudskim srcem žrtvovanih nesretnika, u 19. stoljeću su biciklisti pedalirali veselo uz pomoć heroina i kokaina, a zanimljiv je i izbor Toma Hicksa, pobjednika maratona na OI 1904., koji se nadopunjavao konjakom i strihninom. Računa se da sam termin “doping” vuče korijen iz nizozemske riječi “doop”, koja je označavala opijumski napitak.

Hod po trapezu bez sigurnosne mreže, s čime se doping može bez pardona usporediti jer nerijetko vodi izravno u teške ovisnosti, a često više nego preuranjeno i pod zemlju, više-manje satkan je od anaboličkih steroida, hormona rasta, amfetamina, EPO-a, krvnog dopinga... Nije izuzet ni rekreativni sport jer se industrija suplemenata probila kroz labi-

bi se otkrile mogu će nedopuštene s upstancije

52

in&out ožujak/2012.

strOge Mjere WADA (Svjetska antidopinška agencija) uživa 24/7/365 legitimitet posjeta sportaša

(sport)

fATAlni krAj Kamerunac Marc Vivien Foe završio je tragično – od infarkta na utakmici

rinte teretana i kućnih “laboratorija ljepote”. Iako je zimi ljuštila kutiju napolitanki uz “Larin izbor”, želi zablistati i siluetom posramiti frendice u novom pareu; iako je s dečkima uništavao pive u kvartovskom kafiću, sad želi na Zrću prezentirati “six pack” na trbušnom zidu. Na policama supermarketa i apoteka su kao kruh ponuđeni čarobni napici i smjese koji će sav taj blistavi trenutak omogućiti već za trideset dana.

Najopjevaniji dopinški skandal svih vremena je, bez konkurencije, rasplet finalne muške utrke na 100 metara Olimpijskih igara u Seoulu 1988. godine. Tada je užarenim korejskim rujanskim poslijepodnevom prohujala impozantna deltoidna muskulatura Kanađanina Bena Johnsona s tadašnjim svjetskim rekordom od 9,79 sekundi. Pokisla američka konkurencija na čelu s Carlom Lewisom (hormon rasta?) ubrzo je dobila zadovoljštinu jer je Johnsonu u uzorku urina pronađen anabolički steroid stanozolol pa mu je oduzeta medalja i uz naramak srama uručena molba da pod hitno napusti olimpijsko selo. Kanađanin se branio da mu je netko večer prije utrke podmetnuo biljni pripravak sa zabranjenom supstancijom, ali kontrolori su ostali srca kamenoga i nisu mijenjali mišljenje. Bitka za satisfakciju je tek nedavno djelomično Steroidi su drugo ime za testosteron dobivena jer se danas smatra da koji povećava masu mišića. Stereoidi je svih osam staza bilo “konta- povisiju masnoće u krvi, povećavaju minirano”, a jadni Ben je “imao rizik od moždanog i srčanog udara, najmanje sreće”. vode u tjeskobe i kolaps identiteta.

Opasno društvo

Amfetamini su “dizači” izdržljivosti i budnosti, prednji režanj hipofize luči hormon rasta, a dodane količine pojačavaju ukupno stanje organizma, no rezultiraju prognacijama čeljusti i golemim problemima zbog rasta ne samo muskulature već i svih organa u tijesnom prostoru našega tijela. EPO (eritropoietin) utječe na koncetraciju hemoglobina u eritrocitima te je odgovoran za prijenos kisika prema periferiji sa zapanjujućih 37% produžetka iscrpljivanja konzumenta. Taj je EPO najsmrtonosniji, a dolazi u sablasti cerebralnih i kardioudara te plućne embolije. Eto, neveselo društvo koje te može dovesti do postolja, objektiva, mikrofona, slave i novca, ali i do promjene spola, halucinacija, depresija, unutarnjega konflikta i letalnog ishoda, tko voli nek izvoli.

‘NISAM ZNAO’

kriTiČnO STAnjE Medije momentalno potresa slučaj nogometaša Boltona Fabricea Muamba, koji se srušio usred utakmice

niSAM hTjElA...

Naša bacačica diska Sandra Perković odradila je 6-mjesečnu suspenziju zbog dopinga

Najsuspektniji su biciklizam, skijaško trčanje, atletika, plivanje i triatlon. Bilo je svakojakih smicalica – poput umjetnih mjehura s “ispravnim, legalnim” urinom.

Na ZOI-u u Slat Lake Cityu 2002. 72% sudionika maratona je na 50 km upisalo da pati od astme (?) pa su im bili dopušteni neki preparati. Također je bilo ti i bježanja kroz prozor pred iznenadnim inspekcijama WADA-e (Svjetska antidopinška agencija), koja upravo uživa 24/7/365 legitimitet posjećivanja sportaša. Najveća hrvatska uzdanica za skorašnje Olimpijske igre u Londonu, bacačica diska Sandra Perković, ponovo je na tartanu nakon što je odradila šestomjesečnu suspenziju zbog lanjskog uzimanja metilheksanamina. Branila se (i branili su je) u suzama “nisam znala, nisam htjela...” iako bi njezin tim trebao biti vrlo precizno i pedantno upoznat s popisom nedopuštenih sredstava. Zapravo ju je od teže medijske paljbe i institucionalnih restrikcija spasilo to što oskudijevamo istinskim zvijezdama i kandidatima za londonsku medalju. U SAD-u, Velikoj Britaniji i Njemačkoj ne bi to prošlo tako blago i umiljato. U modernoj eri olimpijskog pokreta, kad je krenuo križarski rat Juana Antonija Samarancha protiv dopinga, dodatno produbljen nastojanjima njegova nasljednika na čelu MOO-a Jacquea Roguea, jedina selekcija s imunitetom na dopinški test bila je američka košarkaška reprezentacija iz 1992. godine, tzv. Dream team s Jordanom, Birdom, Barkleyom...

Navodno su najbolji svjetski košarkaši bili isuviše “high”.

WADA-ini agenti ne svraćaju često do svlačionica nogometnih klubova, možda bi trebali, bez obzira na ishod teške bitke Fabricea Muambe.

in&out 2012./ožujak

53

(dizajn)

Besmrtnost jefti n Vidjela je više stražnjica nego Hugh Hefner i slomila se na više mornarskih leđa nego što ih je vidjela Rotterdamska luka. Sastoji se od šest drveni dijelova – dva kruga, dva ravna dijela i dva luka, a kao zrnce začina dodano je deset vijaka. Tih nekoliko dijelova zajedno tvore pravo umjetničko djelo znano, ako se pravimo važni, pod imenom Thonet Model No.14 ili, jednostavnije rečeno, bistro stolica

TeksT: Stjepan Škramić FoTograFije: fotolia, arhiva pd

Službena statistika ne postoji, no nedvojbeno je riječ o najprodavanijoj stolici u povijesti, komadu bezvremenskog dizajna, čija je perfekcija jednostavno nedostižna.

“Broj 14” nastao je u majstorskoj radionici njemačkog inovatora Michaela Thoneta, a svijet je ugledala sredinom 19. stoljeća, stoljeća obilježenog inženjerskim prodorima i otkrićima koja čine temelje mnogih dijelova današnjih industrija, ali i potrošačkih navika.

Thonet je namjeravao napraviti prvu stolicu koja se može proizvoditi u velikim količinama a da pritom stoji, ako je moguće, manje od boce vina. Nije Thonet bio usamljen u tome: mnogi su majstori pokušavali napraviti komad za sjedenje koji neće stajati više od tri florina, a ni njegovi prvi pokušaji nisu slutili na dobro. Nakon razrade prvih nekoliko ideja njegovu su radionicu “razradili” vjerovnici pa se Thonet s obitelji strateški povukao u Austriju i u Beču otvorio radnju u kojoj je nastavio pokušavati.

Trebalo je vremena da se dođe do pokušaja br. 14, no kad je 1859. konačno uspio, svijetu je predstavio prvi komad pokućstva koji je bio jeftin, a istodobno toliko profinjen da je odgovarao i školskim učiteljima i pripadnicima aristokracije. Do 1930. godine prodano je 30 milijuna Thonet broj 14, a nakon toga su i pedantni austrijskonjemački knjigovođe prestali brojiti. Brahms je svoj klavirski stolić poslao u nepoznatu smjeru i sjeo na broj 14, Lenjin je sjedio na toj stolici dok je pisao svoje političke traktate, a milijuni ljudi diljem svijeta sjedili su na njoj u svojem omiljenom restoranu. Ili birtiji.

GDJE IMA DIMA...

NJEMAČKI INOVATOR Michael Thonet kreirao je ‘stolicu broj 14’ sredinom 19. stoljeća

Thonetova bistro stolica dobila je i pohvalu modernističke legende Le Corbusiera: “Nikada nije napravljen bolji, elegantniji, precizniji i praktičniji komad.” Svojevrsna pohvala najprodavanijoj stolici u povijesti bio je i performans nizozemskog dizajnera Maartena Baasa, koji je za potrebe performansa “Gdje ima dima” doslovno spalio stolicu. I još nekoliko komada namještaja. Što tu stolicu čini toliko posebnom i zašto je doživjela više od 150 godina? Odgovor će nam razjasniti sami detalji stolice, ali i odnos prema dizajnu i tehnologiji te njihovim promjenama kroz desetljeća. Na prvom je mjestu funkcionalnost. Stolica Thonet broj 14 ponajprije je dizajnirana da bude funkcionalna što bi svaki dobro dizajnirani komad morao biti. Udobna je za sjedenje, lako se prenosi i proizvodi. Drugo, izgleda izvrsno. “To je jedna od najljepših stolica.

Savršene je težine. Kad je primite, osjećaj je savršen. To je izuzetno važan dio dizajna koji se često zanemaruje”, kaže njemački dizajner namještaja Konstantin Grcic.

Treće, stolica Thonet broj 14 bila je inovativna zvijezda svojega doba. Majstor Thonet je usavršio postupak savijanja drva u jake, ali blage lukove, postupak koji njegova konkurencija nije uspjela razviti.

Stvorivši stolicu od najmanjega mogućeg broja dijela i standardiziravši njihove oblike tako da ih je mogao napraviti i priučeni šegrt te

54

in&out ožujak/2012.

i nija od boce vina JEDNOSTAVNOST Samo šest dijelova bilo je potrebno da se postigne savršenstvo

BEZVREMENOST Popularna bistro stolica svoje je mjesto našla i na poštanskoj marki

ih lako zapakirati u jednostavnu ambalažu, Thonet je postavio bazu efikasne masovne proizvodnje. Četvrto, stolica broj 14 je bezvremenski komad. Čini se da tu stolicu voli svako doba, bez obzira na modne trendove. To je i razlog zašto je Le Corbusier baš njome ukrašavao svoje modernističke interijere početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća, a to je i razlog zašto se nalazi u bistroima i zalogajnicama diljem svijeta. Dobro je to opisao britanski dizajner Jasper Morrison: “Odaje dojam svježine novog proizvoda zato što nikad nije napravljen bolji.”

Peto, stolica Thonet broj 14 vrlo elegantno stari i s vremenom se poboljšava. Kako se drvo i ljepilo opušta, struktura stolice postaje mekša. Na njoj je s vremenom sve ugodnije sjediti, a za razliku od drugih stolica i fotelja kojima vrijeme uništi presvlaku i izgled, broj 14 izgleda sve prisnije i sigurnije, kao stari prijatelj u kojega se može pouzdati. To vjerojatno nije bila namjera Michaela Thoneta, no to je tako, a nijedan majstor poslije njega nije uspio napraviti nešto slično. Čista sreća, vrhunski inženjerski duh ili božansko prosvjetljenje, teško je reći što je kreiralo broj 14, no vrlo je moguće da sve to u savršenim omjerima slilo je jedan proizvod.

Thonetov model broj 14 postao je doslovno dio povijesti. Ne samo što je stvoren proizvod na kojemu je nastala današnja vrlo uspješna kompanija Thonet, nego je ta stolica pokazala da industrija i modernizam mogu izgledati seksi. Ona zapravo označava kraj izgleda teške

industrije, komada čiji je dizajn i osjećaj diktirala proizvodnja, odnosno njezine (ne)mogućnosti.

IZVOR INSPIRACIJE

Ta bistro stolica služi i kao izvor inspiracije mnogim dizajnerima koji je modificiraju, a može se modificirati u beskonačnim varijantama, čime samo dokazuju kako je savršen dizajn iz sredine 19. stoljeća. Rade se metalne verzije, dodaju se presvlake, lagano mijenja osnovni izgled... Rezultat: nastaju vrlo uspješni komadi koji se izvrsno prodaju, što samo povećava ugled originalne stolice. Spomenimo samo Ikeu koja je napravila sličnu plastičnu verziju i koja je njihov bestseler od 1961. godine.

Thonet više nije jeftin kao boca vina, onoga pravog, mornarskog, kompanija se razdvojila na tri dijela, od kojih svaki radi svoju verziju originalnog dizajna, no originali se i dalje najbolje prodaju. Thonetova bistro stolica je takav primjer inženjerskog i dizajnerskog razmišljanja da samo možete sjesti i plakati pitajući se zašto i vama Bog nije podario kaplju te ingenioznosti. Sjesti na broj 14, naravno.

in&out ožujak/2012.

55

(vikend)

U centru svijeta i u svijetu bajki Travanj je idealan za (kratke) izlete u društvu prijatelja ili obitelji.

Zašto ne biste, za promjenu, posjetili Slavonski Brod i/ili Ludbreg? tekst: AnA CrnKOVIć fotografije: pIxsell

Prema rezultatima istraživanja koje je prošli mjesec objavila agencija za istraživanje tržišta GFK, Plitvička jezera najkvalitetniji je nacionalni park u Hrvatskoj, ali i najkvalitetnija vikend-destinacija. U kategoriji “Vikend-izletišta” – QUDAL istraživanja kvalitete, uz prvoplasirane Plitvice, na drugome mjestu je SPA&Sport Resort Sveti Martin, zatim slijede Istra, Sljeme, Kopački rit, Samobor, Rastoke i Opatija. U kategoriji “Nacionalni parkovi” tu su još nacionalni park Krka, nacionalni park Kornati te Brijuni. Nemamo ništa protiv toga, no Lijepa Naša osim ovih nešto komercijaliziranijih odredišta ima još puno lijepih mjesta koja imaju što ponuditi i koja vrijedi obići. Travanj je idealan za odlazak u prirodu, kraća putovanja posebno ako uzmemo u obzir da traju i školski proljetni praznici, pa tako na izlet može cijela obitelj.

Dan centra svijeta u centru svijeta ako biste pitali nekog Ludbrežanina gdje se nalazi njegov gradić, odgovor neće biti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Podravini nego u središtu svijeta. oni čvrsto vjeruju u legendu po kojoj “... s ovoga mjesta bijahu u davna vremena opisani krugovi zemaljski i na njihovim obodima smještene europske metropole”. stari rimljani izgradili su ovdje svoj Castrum iovia s forumom i termama, a na suprotnoj strani kugle zemaljske nalazi se antipod, južnopacifički vulkanski otočić antipodes, ostatak drevne antipodravine. Vjerni legendi, Ludbrežani svake godine na podu glavnoga gradskog trga dodaju po jednu pločicu koja nosi ime nekog od svjetskih gradova. taj se običaj ustalio na dan kada se slavi Ludbregov rođendan, Dan grada, pa će se tako i ove godine 1. travnja dijeliti slavljenička torta, a domaće podravsko vino točit će se izravno iz gradske fontane. Dakle, smatrate li se stanovnikom svijeta, ne smijete propustiti naći se u njegovu centru i dobro se provesti.

56

in&out ožujak/2012.

U svijetu bajki Dio svojeg života, u kojem je Ivana Brlić-Mažuranić stvorila svoja djela, prekrasne priče za djecu zbog čega je često nazivaju i “hrvatski Andersen”, provela je u Slavonskom Brodu.

Glavni trg u Slavonskom Brodu, na kojem se nalazi i kuća obitelji Brlić nosi njezino ime, a Brođani svake godine obilježavaju njezin rođendan nizom manifestacija koje će se ove godine održavati od 15. do 20. travnja. Tih tjedan dana cijeli je grad mjesto dječjih susreta i događanja poput onih literarnih, kazališnih, likovnih i fotoradionica. Početak obilježava predstava koja se održava na Ivaninom trgu, ispred njezine nekadašnje kuće, a završava vraćanjem gradskih ključeva gradonačelniku i svečanom predstavom u Osnovnoj školi Ivane Brlić Mažuranić koja je diljem Hrvatske poznata kao šarena škola jer je i izvana i iznutra oslikana likovima iz Ivaninih bajki.

Zemljini junaci Dok traju školski praznici nema razloga da se naši mališani ne educiraju i pri tome jako dobro zabavljaju. Na to su mislili u zagrebačkom zoološkom vrtu i organizirali Ekoakademiju. U jednom nezaboravnom danu može se naučiti kako pomoći životinjama, prirodi i cijelom planetu. Organizirane su zabavne i pustolovne igre, radionice i istraživanja u društvu deva, crvenih pandi, medvjeda, zmija i ostalih stanovnika zoološkog vrta. Za uspomenu polaznici dobivaju povelju o čuvanju prirode koju će naravno sami izraditi od recikliranog papira. Program traje za proljetnih praznika, od 31. ožujka do 6. travnja u prijepodnevnim i poslijepodnevnim terminima. Cijena je 70 kuna, a više informacija možete naći na web-stranicama zagrebačkog zooa (www.zgzoo.com).

in&out ožujak/2012.

57

2.

(za kraj)

Što je IN u travnju?

Domaća moda, sportska elegancija, vesele boje, lijepa koža, novi modni dodatak... inspirirajte se!

3.

Priredila: ana crnković

1.

1. Završnu večer dOVe fashion.hr-a obilježila je revija Branke Donassy, doajenke hrvatske mode, koja je prikazala kolekciju za sezonu jesen/zima 2012./2013., prema mnogima jednu od svojih najboljih do sada. 2. Uspješna suradnja Stelle Mccartney i adidasa i ove je godine iznjedrila kolekciju za proljeće/ljeto. Jedna od linija je i ona za jogu – meki, udobni komadi od organskog pamuka neutralnih boja. 3. Sunce nam se sve više smiješi pa zato nemojte zaboraviti dobar par sunčanih naočala. Odaberite Furlu! 4. Neka vas zaslijepe muškarčevi talenti, a ne njegova pretjerano sjajna koža. Biotherm zato jamči da ćete novim T-pur programom protiv masnoće i vlage dobiti “novu” kožu (losion za čišćenje 125 ml, 213 kn; gel 50 ml, 260 kn). 5. Nova asus serija k prijenosnika svojim atraktivnim bojama pravi je mamac za dolazak proljeća i oduševit će sve korisnice koje i odabirom računala pokazuju svoj stil i samosvjesnost. Ovisno o konfiguraciji, računala su u Mikronisu dostupna od 3699 kn. 6. i nokti u proljeće moraju dobiti novi look. Lancômov Vernis in Love dolazi u 22 nijanse, a koju ćete izabrati ovisi o rapoloženju. Cijena je 129 kn. 7.

Sensai PriMe SOlUTiON spojem Koishimaru svile i inovativne tehnologije za njegu kože ponovno budi stanice kože koje su s godinama prestale reagirati na podražaje te pojačava učinkovitost bilo kojeg proizvoda za njegu kože koji se nanese nakon njega.

7.

58

in&out ožujak/2012.

4.

5.

6.

PlUS intervju

KEN VANDERMARK TOMISLAV MILETIĆ

trenDOvi

OŽUJAK 2012.

BROJ 21

NOSI MI SE BIJELA BOJA tAKe Over

STRAH I PRIJEZIR U HERMÈSU SPOrt&ZDrAvLje

Style&Profile Tihana Harapin Zalepugin

DOPINGOM DO VRHUNSKIH REZULTATA

2nd Life

BORIS VUJČI∆

'Da nisam u bankarstvu, bavio bih se fotografijom'

Vlada li kult vjeËne mladosti