Hrvatska 2020,posebno izdanje

Broj 1/2013.

Moramo postati zemlja inkubator

Željeni scenarij do kraja desetljeća: Poduzetni i inovativni uspijevaju i ostaju u Hrvatskoj te potiču rast i razvoj

Anketa: Kako do društva znanja 2020?

Odgovaraju ugledni znanstvenici, poduzetnici i uspješni studenti

Hipersfera

Izum hrvatskih znanstvenika na prekretnici Ili će za komercijalizaciju dobiti podršku Hrvatske ili će taj projekt stratosferske platforme odletjeti u drugu zemlju, gdje ga žele u ministarstvu obrane

SPONZORI

Sadržaj

Hrvatska mora postati zemlja inkubator

Anketa

Ugledni znanstvenici, poduzetnici, ali i uspješni studenti odgovaraju na pitanje kako razviti Hrvatsku u okviru europske strategije 2020 6-17

Može li Hrvatska pronaći snage da postane uspješna izvozna zemlja čiji će se rast temeljiti na inovacijama i istraživanju 4-5

Ericsson NT i Končar impressum Glavni urednik: Darko Markušić zamjenica GlavnoG urednika: Gordana Grgas pomoćnik GlavnoG urednika: Vladimir Nišević Grafika: Predrag Vučinić - Red Point fotoGrafije: Pixsell, Fotolia stYria international: direktori: Boris Trupčević, Mario Vrgoč uprava: Boris Trupčević, Radovan Klarić, Sandra Lončar; prokuristi: Renato Ivanuš, Ivana Krajinović prodaja oGlasa: Petra Ivičević-Bakulić, direktorica; Jasna Bibić, voditeljica prodaje telefon: 01/6326-016 izdavač: 24sata d.o.o.

Oreškovićeva 6H/1, 10000 Zagreb telefon: 01/6326-000 telefaks: 01/6326-060 e-mail: redakcija@poslovni.hr tisak: Grafički zavod Hrvatske, Radnička cesta 210, 10.000 Zagreb

Dvije hrvatske tvrtke koje se razvijaju upravo uz ulaganje u R&D nude svoju viziju budućeg razvoja gospodarstva 18-19

Intervju

U Hrvatskoj ima kapitala za inovativne projekte, ali se ne koristi, kaže Hrvoje Meštrić, ravnatelj BICRO-a 24-28

Internetsko Europa 2020 stvoriti model istraživanje Moramo koji će se temeljiti na znaU jedinstvenoj internetskoj anketi više od 1000 ispitanika ponudilo je svoje viđenje razvoja države do 2020. godine 20-21

nju i zaposlenosti, najavio je strategiju EU 2020. predsjednik EK Jose M. Barroso 22-23

Oaza inovativnih tvrtki

Biotehnološka revolucija

Priča o Zagrebačkom poduzetničkom inkubatoru iz Start upkojega uskoro izlaze prve uspješne ICT tvrtke, a već se stvaraju i nove 29-30

Hrvatski baloni lete na istok

Veliki test za hrvatsku državu priča je o tvrtki Hipersfera koja će ukoliko ne dobije novce od države biti prisiljena svoje inovacije prodati u euroaziji 32-33

Morska riba iz Podravine

Inovativni način korištenja biootpada mogao bi u idućih nekoliko godina dovesti proizvodnju 100 tona morske ribe u blizinu Koprivnice 36-37

Biocentar u Zagrebu svoje prve stanovnike primit će već iduće godine, a u malim laboratorijma od 20 metara četvornih krenut će nova proizvodna revolucija 31

Intervju

Tomislav Smolić, izvršni direktor za sektor razvoja i istraživanja u Agrokoru govori o ulasku koncerna na jednu od najjačih svjetskih mreža za otvorene inovacije NineSigma 34-35

Hrvatsko znanje i francuski novac

Francuska tvrtka Alstom kupila je nekadašnju Jugoturbinu, a danas R&D odjel iz Karlovca svoje znanje prenosi ostalim podružnicama Alstoma 38-41

Prvi hrvatski tablet

Složeno u kineskom Dongguanu, ali osmišljeno u Zagreba, priča je to o nastojanjima M Sana da kroz brend Vivax Hrvatsku stavi na ICT kartu svijeta 42 3

Uvodnik

Trebamo zemlju inkubator Želimo dati priliku poduzetnicima, menadžerima, znanstvenicima, inovatorima, ulagačima... da pokažu piscima strategija gdje su prave prilike za pametan i održiv razvoj, a što je iluzija i bacanje novca, te gdje se novi trendovi u Hrvatskoj već stvaraju i vode uspješnoj 2020.

Piše: Gordana Grgas

Z

ašto prilog Hrvatska 2020., iako je jasno da je ta godina u nekom strateškom smislu praktički iza ugla? Može li se išta promijeniti u sedam godina?

Sudeći prema rezultatima ankete na našoj web stranici - da, ali političari to moraju odrediti kao prioritet.

Kako kažu neki naši sugovornici u ovom prilogu o strategiji rasta, odgovor na pitanje kakvu Hrvatsku želimo krajem desetljeća zaista više nije stvar futurologije, mi smo u cajtnotu. Odgovor bi trebali imati, no - nemamo. I zato projekt Poslovnog dnevnika Hrvatska 2020., oko kojeg se nadamo da ćemo angažirati široki krug velikih i malih poduzetnika, menadžera, investitora, znanstvenika, nastavnika, inženjera, istraživača, inovatora, konzultanata, studenata... da kažu onima koji pišu državne strategije kamo da gledaju i koje da putove otvaraju, gdje leže razvojne prilike, gdje poduzetni i pametni ljudi nove trendove već stvaraju, a što su iluzije i bacanje novca.

Ukratko, rok ni predug da se izgubimo, ni prekratak, pa da ništa ne stignemo; i financijski ga prekriva višegodišnji proračun Europske unije, zamišljen da pomogne europsku strategiju 4

rasta do 2020., koju je Unija usvojila 2010. godine, a od srpnja će biti i naša. Ovo je stoga godina, smatra jedan naš sugovornik, odlučujuća. Ako tako odlučimo, svaka to može biti, pa zašto onda ne ova, dodala bih. ict, biotehnologija, što još?

Nije nam cilj zdvajati iako bi, kad se sabere sva hrvatska statistika, za to imali pregršt razloga; trudili smo se i našli dokaze da se, unatoč krutoj državnoj mašini, besparici i općem društvenom pesimizmu, oko nas zbivaju i pozitivne promjene, na tragu pametnog, održivog i uključivog rasta, koji pak ovisi o R&D-u, inovacijama, poduzetničkoj kulturi, obrazovanim radnicima i konkurentnim tvrtkama.

Istina, to su zasad nepovezane točke, no očita je prilika za rast kroz razvoj novih industrija, u ICT-u, biotehnologiji, pa možda i nanotehnologiji, energetici, akvakulturi, iz akademskih krugova dolaze kvalitetni projekti, primjerice iz robotike... Sektor proizvodnje softvera mogao bi se povećati pet puta i zamijeniti tradicionalne industrije (Mihovil Barančić, udruga poslovnih anđela CRANE); ICT je sna-

Sektor proizvodnje softvera u Hrvatskoj mogao bi se povećati, procjene su naših sugovornika, čak pet puta i tako zamijeniti neke tradicionalne industrije

žan strateški gospodarski subjekt s velikim izvoznim potencijalom (Gordana Kovačević, ENT); hrvatsko energetsko tržište doživjet će značajnu transformaciju koja će rezultirati dinamičnim investicijskim i poslovnim okruženjem (Zoltán Áldott, Ina); jedna od najbrže rastućih tehnologija u EU je fotonaponska pretvorba energije sunca u električnu, što je putokaz i za nas (Ljubomir Majdandžić, Hrvatska stručna udruga za sunčevu energiju); mogli bismo biti etablirani i brendirani proizvođač organske hrane za EU (Dario Lovrić, tajnik Nacionalnog foruma)... Ispostavlja se pak da bi državnim stratezima dobar primjer mogli dati ne Skandinavci, koji su od nas u pristupu R&D-u udaljeni svjetlosne godine, i ne toliko Irci, koji su u 20-ak godina pomoću kvalitetnih stranih ulaganja razvili gospodarstvo i podigli zaposlenost, nego – Baski. Regija u Španjolskoj, Baskija, gdje su na vrijeme zaključili da sa zastarjelom tehnologijom ne mogu naprijed i okrenuli se obrazovanju, istraživanju i razvoju. Već su prestigli prosjek ulaganja Francuske u R&D, od 2,25% BDP-a, a cilj im je da dostignu i prestignu Šveđane, tumači Srđan Novak, voditelj Centra za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije zagrebačkog Sveučilišta. Mi u istu svrhu ulažemo 0,73% BDP-a, daleko premalo. Na Baskiju se u intervjuu referira i ravnatelj BICRO-a Hrvoje Meštrić, jer je ta pokrajina danas na 136% BDP-a EU-27, a krenuli su tako što su podržali otvaranje šest istraživačkih centara izvrsnosti, sedam centara za zajednička istraživanja, otvarali tehno-

loške parkove i klastere...

Jesmo li mi napokon tom putu?

Jedni kažu – ni blizu, oni najoptimističniji dodaju – na početku smo.

Uglavnom ipak mnogi priznaju da se infrastruktura polako stvara, nešto se miče. Još uvijek je, doduše, sve višemanje na poduzetnim i tvroglavim pojedincima, a pravi uspjeh je moguće očekivati tek kad su inovativni pojedinci povezani u sustav, u kojem su umreženi sa sveučilištem, kompanijama, istraživačkim institutima, tehničkim parkovima, centrima izvrsnosti. Kada svaka vrijedna ideja ili izum ima logičan put razvoja i završi kao komercijalni projekt. Kao izvozni proizvod. Kao poticaj drugima, kao domino efekt. Sada se, kako to opisuje u našem prilogu Ivo Špigel iz tvrtke Perpetuum Mobile, jedan od inicijatora Zagrebačkog inkubatora poduzetništva, mladi poduzetnici probijaju u novootvorenim inkubatorima prkoseći svemu maltene kao da su korov. I startup scena se razvija, ali na hrvatski način. Koliko će ih uspjeti ovdje, a koliko će ih otići u Bugarsku gdje imaju razvijen akceleratorski program koji financira EU? hipersfera kao državni test U međuvremenu, velike tvrtke, poput Ericsson Nikole Tesle i Končara, krče put za R&D na visokoj razini, dovoljno su za to jaki, a surađuju i s domaćom akademskom zajednicom. I karlovački Alstom je dobar primjer: profilirao se kao centar izvrsnosti, inženjeri iz R&D podružnice surađuju s međunarodnim timovima... Ipak, i to bi bilo plodnije da je ovo zemlja koja cijeni znanje. Sada je šansa da se to promijeni.

Oko agencije BICRO razvijaju se obećavajući projekti, u Zagrebu se novcem iz EU fondova gradi inkubacijski centar za bioznanosti i komercijalizaciju tehnologije, od kojeg se uskoro mnogo očekuje. I veće tvrtke okreću se inovacijama. Agrokor se nada inovativnim rješenjima kroz Nine Sigmu, a nakon godinu dana priprema u Podravini kreće projekt na kojem radi tvrtka Archea biogas s inovacijskim centrom za marikulturu MARIBIC iz Stona – rezultat će biti bioplinsko postojenje s uzgajalištem morskih riba... Bit će pak zanimljivo vidjeti kako će proći izum dvojice mladića, “špijunski cepelin” Hipersfera. Njihovom je upornošću nakon šest godina dogurao do potencijalnih ulagača, a zainteresirao je i hrvatsku državu. Nadajmo se da na kraju taj projekt neće biti komercijaliziran u nekoj drugoj zemlji - jer ova nije mogla ili znala biti njihov inkubator.

5

Anketa: Kako postići da Hrvatska 2020. bude gospodarstvo temeljeno na

Ovo je prijelomna godina, sada pišemo scenarij za budućnost

E p tr

Uzor nam treba biti Baskija, koja želi do 2020. postati vodeća europska regija u istraživanju i razvoju

Ula raz nos

O

dgovorit ću s primjerom Baskije. Nedavno smo imali priliku čuti njihova iskustva.

Ta mala pokrajina u Španjolskoj broji oko dva milijuna ljudi, a 1985. je imala BDP po stanovniku na razini 85% prosjeka EU i zastarjelu radno intenzivnu industrijsku proizvodnju pretežno zasnovanu na brodogradnji. Negdje u to vrijeme donijeli su strateške odluke, da sa zastarjelom tehnologijom ne mogu naprijed, okrenuli su se obrazovanju, istraživanju i razvoju i postavili ambiciozne ciljeve da do 2020. budu vodeća europska regija u istraživanju i razvoju. Zato su kao cilj postavili da 2020. dostignu Švedsku koja sada ulaže 3,2% BDP-a u istraživanje i razvoj, 2025. namjeravaju prestići regiju Stockholm koja ulaže 4,3% BDP-a, a 2030. žele biti apsolutni lider u Europskoj uniji s ulaganjima od 5% BDP-a. Postizanje tog ambicioznog cilja dalo je značajne i očigledne rezultate u ekonomiji: Baskija je 2010. ostvarila BDP po stanovniku koji je 135% prosjeka EU, dok je prosjek Španjolske pao na oko 80%. Još je važno napomenuti da Baskija trenutno nema problema s nezaposlenošću, dapače, oni se danas ozbiljno bave priljevom mozgova, a s odlijevom mozgova nemaju problema. Treba li tome bilo što dodati? Radi se samo o postavljanju ambicioznih ciljeva i odlučnosti društvene elite i prateće administracije da te ciljeve provede. Jer je današnja situacija u Hrvatskoj usporediva s onom koju je imala Baskija 1985.

Idemo li u tom smjeru i koliko smo tome prilagođeni pokazat će 2013. Trebali bismo svi shvatiti da je ovo prijelomna i povijesna godina. Naime, ove će se godine odrediti prioriteti i pravci razvoja koji će onda vrijediti do kraja 2020. Drugim riječima, danas pišemo scenarij za svoju budućnost, koja ovisno o našoj uspješnosti ili pogreškama, može biti u rasponu između Baskije i Grčke. Bojim se da ni politička ni intelektualna elita ne razumije dovoljno presudnost ovoga trenutka te raz6

znan

Tome Antičić, ravnatelj Instituta Ruđer Bošković

Trebamo sustav koji najboljima daje najviše Naglasak mora biti na edukaciji modernog znanstvenog kadra i samoodrživosti projekata Srđan Novak, voditelj Centra za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije mjere prilika i dalekosežnost posljedica o kojima odlučujemo upravo danas.

Ponavljam: 2013. godina će biti presudna. Istraživanje, razvoj i inovacije čine temelj sustava koji zovemo gospodarstvo utemeljeno na znanju.

Novac iz EU fondova trebamo iskoristiti da izgradimo infrastrukturu koja može odraditi taj sudbinski pomak, na sličan način kako je to učinila Baskija.

To znači da treba pojačati ulaganja u znanost, da treba osigurati cijelu infrastrukturu inovacijskog sustava: znanstvene centre izvrsnosti, urede za transfer tehnologije na sveučilištima, predinkubaciju i inkubaciju tvrtki koje razvijaju proizvode visoke tehnologije, financijske instrumente za potporu takvim tvrtkama u početnoj fazi, u fazi rasta i kasnije u procesu globalizacije tvrtke. I, naravno, temelj svega je vrhunska znanost i vrhunsko obrazovanje. Trebaju nam ljudi sa znanjem i vizijom, ali i s hrabrošću i odlučnošću bez koje nema poduzetništva. Tu sveučilišta imaju golemu odgovornost, a o tome se na žalost jako malo raspravlja na konstruktivan način.

K

i isku loga će H nika dars stven fazu čanu nošć što b

H

rvatska se mora promijeniti iz korijena ako teži postati moderna, bogata, visokotehnološki i ekonomski dinamična zemlja. Kako povećati ulaganje u znanost samo je jedan od mnogobrojnih izazova na koje Hrvatska mora odgovoriti. Nažalost, u tome je, između ostalog, sprječava glomazna, često nepotrebna i pretjerano spora birokracija, manjak fleksibilnosti u selektiranju, plaćanju i otpuštanju kadra kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Zatim, puno veći problemi, kao što su korupcija na brojnim razinama, nepovjerenje prema stranim stručnjacima, te možda najproblematičnije, generalno mišljenje da je opća “uravnilovka” normalno ili čak poželjno stanje. Za ispraviti navedene slabosti nužne su brojne promjene u zakonu i, puno teže, izmjene u općem mentalitetu. Jedan iznimno važan opći pristup je da se u svim poljima uspostavi sustav meritokracije, to jest da se najuspješnijima daje najviše.

Samo takav pristup može preporoditi gospodarstvo te zadržati kvalitetan kadar. Hrvatski znanstveni projekti moraju ići prema tome da najbolja znanost po međunarodnim kriterijima dobija najveće projekte. Veliki poticaji, kapitalne investicije i sl. također moraju ići prema ekonomski najperspektivnijim dijelovima. Dok je biranje strateških smjerova na razini države načelno opravdano, iznimno je važno i omogućiti slobodu da se dokazano kvalitetni dijelovi znanosti i gospodarstva podrže.

Na primjer, ako jedna grupa dobije veliki EU FP7 projekt, onda bi takvu grupu trebalo poticati na sve načine.

Nadalje, EU strukturne fondove treba maksimalno iskoristiti. Samo je važno ne ponoviti greške drugih EU zemalja, gdje se često išlo u megalomanske, neodržive projekte koji su samo nagomilali gubitke. Umjesto toga, naglasak bi morao biti na edukaciji modernog znanstvenog i inženjerskog kadra i samoodrživosti projekata.

Ivic T-HT

M sam da d Eur Hrv doč vla viz

o na

v

ciji mo-

o teži ški i ećati ogoažačesto eksikako veći ama, najuravaviti nu i, mno ustav više. vo te jekti unapotiema birapravokadrže. pročine. skoemaekte asak nže-

znanju, koje ulaže u R&D i potiče poduzetništvo, ima obrazovanu i zapošljiviju radnu snagu?

Energetskom tržištu predstoji značajna transformacija Ulazak u EU donosi gospodarstvu novu fazu razvoja koja istodobno pojačava odgovornost, ali pruža i dodatne prilike

K

ada u srpnju Hrvatska postane 28. članica Europske unije, bit će to pozitivan impuls koji će odrediti daljnji razvoj zemlje. Pozitivan kontekst EU i iskustva drugih zemalja bit će vrijedna podloga za kreiranje vlastite vizije razvoja koja će Hrvatsku pretvoriti u aktivnog čimbenika globalnih procesa. Za hrvatsko gospodarstvo, koje će uskoro postati dijelom jedinstvenog tržišta EU, to će predstavljati novu fazu razvoja koja će istodobno donijeti i pojačanu odgovornost i dodatne prilike. Inovativnošću, znanjem i jačanjem svijesti o važnosti što brže prilagodbe, hrvatsko gospodarstvo

Zoltan Aldott, predsjednik Uprave Ine

je u mogućnosti na primjeren način odgovoriti novonastalim prilikama te ih iskoristiti za učvršćivanje pozicije na proširenom tržištu.

U tom smislu posebno je važno ulaganje u razvoj te daljnje unapređenje tržišnog okruženja otklanjanjem administrativnih barijera i stvaranjem jasnog zakonodavnog okvira, čime se ostvaruju i preduvjeti za nove investicije.

Kad je riječ o investicijama koje će pridonijeti razvoju, značajan potencijal leži upravo u energetici. Jačanje energetske neovisnosti kroz diverzifikaciju izvora opskrbe kao i opskrbnih pravaca putem postojećih i budućih projekata važan su preduvjet dugoročnog

održivog rasta. U idućih će nekoliko godina hrvatsko energetsko tržište doživjeti značajnu transformaciju koja će rezultirati nastankom dinamičnog i poticajnog investicijskog i poslovnog okruženja.

Posebnu važnost za razvitak gospodarstva i sigurnost opskrbe tržišta energijom ima proizvodnja u Hrvatskoj, te će Ina i dalje, ulažući znatna sredstva u razvoj postojećih i istraživanje novih izvora nafte i plina, predano na tome raditi. Iskreno vjerujem kako će Hrvatska na najbolji način iskoristiti sve svoje mogućnosti te postati stabilna članica EU i poticajno okruženje za život i rad.

Nemamo viziju, a svi putovi nisu jednako dobri Ivica Mudrinić, predsjednik Uprave T-HT-a i predsjednik HUP-a

Možemo se samo nadati da strateški dokument Europa 2030.

Hrvatska neće dočekati bez vlastite jasne vizije razvoja

S

Iako koračamo put Europe, propuštamo prilike koje Europa nudi za pokretanje šire javne rasprave

vaka inventura trenutnog stanja u Hrvatskoj, u odnosu na europske strateške dokumente, odmah nas u prvom koraku vraća na činjenicu da naša zemlja i dalje nema cjelovitu viziju razvoja. A bez definiranja cilja ispada da su svi putevi jednako dobri, što dokazano nisu.

Tako, iako koračamo put Europe, u hodu propuštamo i one prilike koje Europa nudi za pokretanje šire javne rasprave i postizanje konsenzusa o tome kakvu Hrvatsku želimo. Nismo iskoristili priliku kada se prije nekoliko godina radilo na strategiji Europa 2020., ali niti nedavno kada je pokre-

nuta inicijativa stvaranja novog strateškog okvira Europa 2030.

Ocijenivši da Hrvatskoj pod hitno treba novi model društvenog razvoja, utemeljen na suvremenim spoznajama znanosti i dostignućima tehnologije, kao i na načelima održivog razvoja te europskoj perspektivi samostalne Hrvatske, Nacionalno vijeće za konkurentnost izradilo je još krajem 2010. godine Povelju razvoja Hrvatske do 2025. godine. Povelja je definirala tri cilja koja bismo trebali doseći do 2025. Kao prvi cilj postavljen je dvostruko veći BDP po stanovniku, jednak prosjeku EU, drugi je povećanje ukupne zaposlenosti stanovništva na

razinu od 75%, a treći je povećanje udjela visokoobrazovanih na razinu od 30%.

Razradili smo tada i tri ključna područja razvoja za ostvarenje ove vizije: afirmaciju društvenih vrijednosti kao što su odgovornost, rad, poštenje, solidarnost i socijalna pravda, zatim konkurentno, propulzivno, održivo, inovativno i poduzetno gospodarstvo te efikasno i poticajno društveno okruženje koje uključuje pravnu, socijalnu državu i racionalni zdravstveni, socijalni i mirovinski sustav te poticajno poslovno okruženje. Rekli smo krajem 2010. i da je za postizanje navedenih ciljeva potrebno ne samo zajedničko djelovanje svih ključnih društvenih skupina nego i podrška doslovce svakog građanina koji će krenuti od samoga sebe i dogovorena načela prihvatiti i živjeti kao vlastiti sustav vrijednosti. No, uoči zadnjih parlamentarnih izbora, u potpunosti je izostala politička podrška potrebna svakom pokušaju konsenzualnih definiranja širih društvenih okvira. Sada, kada smo još uvijek u prvoj polovici mandata sadašnje Vlade i na pragu Europe, možemo se samo nadati da će biti više sluha za bitne teme i da strateški dokument Europa 2030. Hrvatska neće dočekati bez vlastite jasne vizije razvoja.

7

Anketa: Kako postići da Hrvatska 2020. bude gospodarstvo temeljeno na

U p

Treba poticati startup kulturu Imamo mnogo tvrtki koje su najbolje u svojim nišama u svjetskim razmjerima, ali nije ih dovoljno i nisu poznate

H

rvatska je prekrasna zemlja za život i odmor. Po tome smo prepoznati u svjetskim razmjerima. Hrvatska nije zemlja za rad i ulaganje.

I po tome smo poznati u svjetskim razmjerima. Da bi netko uložio u Hrvatsku, mora prvo odbaciti 83 zemlje koje su na ljestvici konkurentnosti ispred nas. Zašto? Hrvatska mora što prije početi oslobadađati svoje potencijale. Preduvjet za to je uređenje kaotičnog stanja u državnim službama, javnim poduzećima, sustavu zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te obrazovanja.

Stvaranjem poduzetničke klime i uklanjanjem barijera, doći će do povećanja aktivnosti malih i srednjih tvrtki. Taj dio gospodarstva je vrlo prilagodljiv i može u krat-

Se sa Saša Cvetojević, Crane, suosnivač ZIP-a

kom roku ostvariti značajan napredak.

Pravilnim i usmjerenim poticanjem njihova rasta, moguće je stvoriti velik broj srednje velikih tvrtki, lidere u svojim nišama koji mogu brzim rastom postati velike tvrtke.

Trebamo pomoći dijelu velikih tvrtki koje imaju potencijal postati regionalno značajni igrači. EU fondove treba usmjeriti u razvoj tehničke infrastrukture – prvenstveno energetike i prometa. Poduzetništvo moramo prepoznati kao jedan od temeljnih pokretača razvoja. Imamo ljude koji su sposobni proizvesti najbrži električni automobil. Imamo jednu od najjačih tvrtki na području mobilnih tehnologija i naplate mobitelom u svjetskim razmjerima. Imamo mnogo tvrtki koje su najbolje u svojim nišama u svjetskim razmjerima.

No, nije ih dovoljno i nisu dovoljno poznate, te ih ne koristimo kao primjer za usmjeravanje novih, koji bi mogli njihovim stopama. Razvijanjem i poticanjem startup kulture možemo stvoriti značajnu osnovu za razvoj gospodarstva. Mogli bismo ponovno dobiti Teslu, Penkalu, azitromicin, torpedo, Vegetu, kravatu ili nešto drugo što nas može značajno povući naprijed. Kadrovi koje isporučuje obrazovni sustav značajno variraju od struke do struke, ali općenito ne zadovoljavaju potrebe gospodarstva. Tijekom školovanja zatupljuje se kreativnost i ne dobija se dovoljno vještina. Velike demografske probleme koji nas čekaju morat ćemo riješiti uvozom radne snage i smanjenjem iseljavanja koje može biti posljedica gospodarskog rasta.

‘Politička elita’ mora imati snage za promjene Ivo Špigel, član Uprave tvrtke Perpetuum Mobile

Na žalost, ne hrle bugarski startup projekti u Hrvatsku, već naši talentirani dečki i cure idu u Sofiju

8

S

I danas je u Hrvatskoj moguće pokrenuti uspješan startup, ali problem je što je to nadčovječni pothvat

prema nam se, dakle, ulazak u veliko društvo. Do prvoga će sprnja, po svemu sudeći, naizgled nepremostivi problemi sa susjedima biti riješeni, zadnje administrativne formalnosti ćemo tehnički odraditi i Hrvatska će postati nova članica Europske unije. Da naš prvi predsjednik nije bio toliko kratkovidan, mogli smo to biti već odavno, zajedno s nama toliko dragim Slovencima, ili u najmanju ruku istodobno kada i Bugari i Rumunji na koje volimo gledati s visoka. Nisu, međutim, bugarski startup projekti ti koji hrle u Hrvatsku već naši talentirani dečki i cure idu u Sofiju.

Tamo ih izvanredno osmišljeni akcele-

znan

ratorski programi, obilato financirani upravo fondovima Europske unije (preciznije – Jeremie fondom EIF-a) financiraju i spremaju za svjetska dostignuća – i iskreno im hvala na tome.

Hrvatska 2020. kao zemlja znanja, inovativnosti, zemlja koja privlači pametne glave iz čitave Europe, pa i svijeta, koji dolaze raditi u hrvatskim kompanijama ili svoje projekte dovode ovamo... Nezamisliv, nevjerojatan scenarij kojemu se treba smijati, ili ipak nešto što nam može biti ideja vodilja?

Jedno je sigurno – mi sada nismo na tom putu. Treba biti pošten i reći da su u proteklih godinu i pol ipak napravljeni neki pomaci na bolje. Ključ hrvat-

skog “gliba”, neprekidnog zapinjanja na dnu svih ljestvica napretka, poslovanja, konkurentnosti, obrazovanja i svega ostaloga je nespremnost na promjene na svim razinama, u kombinaciji s “političkim elitama” (ovo “elite” treba vrlo uvjetno shvatiti) koje nemaju volje, pa samim time nisu ni u stanju, pokrenuti niti nametnuti promjene.

Na reformi sveučilišta zube su slomili svi – HDZ-ovci, kukurikovci i svi njihovi koalicijski partneri. O tome da je sveučilište “apatično” govore u javnosti čak i rektori, ali uzalud. Sitni, materijalni interesi, sinekure, sukobi interesa i kapilarno povezivanje pokazuje se uvijek iznova jače od svih “prosvijetljenih” poziva za promjenama na bolje.

Kakve veze sve to ima s inovacijama, istraživanjem, startupima i zemljom znanja kakvu bismo Hrvatsku željeli tamo u nekoj dalekoj 2020. godini?

Pa, jednostavno. I danas je u Hrvatskoj moguće pokrenuti uspješan startup. Problem je, međutim, u tome da je danas u Hrvatskoj to nadčovječni pothvat čiji se entuzijastični pokretač mora boriti protiv svih i svega. Znanje, poduzetništvo, inovativnost, talent i izvrsnost su sada poput korova – korova koji će se probiti do sunca, rasti i razvijati ako je dovoljno žilav da uspije unatoč tom okviru. Zadatak nam je to mijenjati.

Mih

G

o ne Hrva razvi K rješa (pov nja c riti. D nutn i nek jer d na go štu te ekon D šiti: stvo štan boga ganj milij K i ma to n napr godi u drž gubi Petro

o na

znanju, koje ulaže u R&D i potiče poduzetništvo, ima obrazovanu i zapošljiviju radnu snagu?

U idućih sedam godina moramo proizvesti 50.000 informatičara Sektor proizvodnje softvera prema prošlogodišnjim analizama čini oko 2200 tvrtki sa 8800 zaposlenih i ukupnim godišnjim prihodom od oko 4,8 milijardi kuna

te, te anje azviemo darPenvatu vući ovni uke, spokreelike orat njegos-

anja oslonja i proaciji reba olje, kre-

sloi svi e da vnoteriesa i uvinih”

ama, ljom eljeli dini? rvatstarda je potmora odunost ji će ako tom ti.

Mihovil Barančić, Crane, udruga poslovnih anđela

G

ovoreći o 2020. izgleda nam da imamo napretek vremena i da je to neki datum u dalekoj budućnosti. U biti radi se o nepunih sedam godina u kojima bi Hrvatska trebala uhvatiti priključak s razvijenim zapadnim ekonomijama.

Kao i svakom problemu i njegovom rješavanju treba pristupiti od stanja (poviješću se neću zamarati), definiranja ciljeva i načina kako te ciljeve ostvariti. Dakle, hrvatsko gospodarstvo je trenutno u depresiji, razlozi su neefikasna i nekonkurenta poduzeća koja su takva jer država još uvijek preko 50% utječe na gospodarstvo, ne prepušta stvari tržištu te na taj način stagniramo dok druge ekonomije rastu.

Dva su načina kako ovu situaciju riješiti: prvi je restrukturirati gospodarstvo ubrzanom privatizacijom i prepuštanjem svega tržištu što nisu prirodna bogatstva i monopoli, dok je drugi ulaganjem dosadašnjih uludo bačenih milijardi u poticanje novih sektora.

Konačno napraviti privatizaciju i maknuti tu temu s dnevnog reda, to nema alternativu, to će se kad-tad napraviti, te ne vidim razloga da gubimo godine na isprazne rasprave dok tvrtke u državnom vlasništvu bilježe golemegubitke (primjerice samo Podravka i Petrokemija te brodogradilišta). To će,

naravno, kratkoročno rezultirati socijalnim lomovima jer će tvrtke trebati stabilizirati, čime će se bezuvjetno utvrditi razlozi neefikasnosnosti koji su često iskazani u višku zaposlenih. Dugoročno će većina (ne sve!) tvrtke preživjeti, postati efikasnije, rasti te u konačnici zapošljavati više ljudi. Koliko god bolno izgledao, ovaj prvi dio rješenja je lakši i kraći dio priče.

Teži dio je pronaći sektore u kojima možemo biti konkurentni te ih usmjereno podići. Za početak treba obrazovni sustav prilagoditi sa sadašnjeg, koji obučava ljude da bi radili u proizvodnji s početka industrijske revolucije, te zbog toga po završetku školovanja idu na Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ), na novi obrazovni sustav kojim bi već u školi usvajali znanja potrebna za 21. stoljeće u kojem se već nalazimo.

Takvu obrazovnu reformu prolaze npr. Sjedinjene Američke Države kroz koncept “New Tech High” srednjih škola koje pripremaju mlade ljude za budućnost. Zatim je potrebno izvršiti reformu visokih škola i fakulteta te obrazovati ljude koji će 2020. moći naći radno mjesto, koji će poznavati svjetske jezike i biti usmjereni novim tehnologijama.

Izvrstan primjer za ovo je jedan mali sektor kojeg većina ljudi još ne prepoznaje, a jedini ima visoke stope rasta u

Zamislite samo što bi bilo da umjesto brodogradnje potičemo sektor proizvodnje softvera sa 2 do 3 milijarde kuna

zadnjih nekoliko godina. To je sektor proizvodnje softvera koji prema prošlogodišnjim analizama čini oko 2200 tvrtki sa 8800 zaposlenih, ukupnim godišnjim prihodom od oko 4,8 milijardi kuna, izvozom od skoro milijardu kuna i dobiti od oko 500 milijuna kuna.

To je ono što trebamo poticati, te zamislite samo da godišnje potičemo taj sektor umjesto brodogradnje sa 2 do 3 milijarde kuna?

To znači da novac imamo, samo ga loše distribuiramo; da se podsjetimo, subvencije u proračunu su 6 milijardi kuna, dok su tekuće pomoći još dodatnih 6,9 milijardi kuna, dakle novca ima.

Potrebno je pokrenuti orijentaciju sveučilišta i visokih škola ka obrazovanju stručnjaka informatičke struke, možda specijaliziranim informatičkim ili još bolje sveučilištem za nove visoke tehnologije.

Treba inicirati i osnivanje 20-ak visokih škola u Zagrebu i još po barem jednu u svakoj županiji te na taj način dobiti priljev od 5000 diplomiranih stručnjaka informatičke struke te do 2020. imati brojku od 50.000 informatičara na tržištu rada, čime bi se sektor proizvodnje softvera mogao povećati pet puta i zamijeniti tradicionalne industrije koje su izgubile korak sa svjetskim tehnološkim liderima.

9

Anketa: Kako postići da Hrvatska 2020. bude gospodarstvo temeljeno na

Uspjeh nose ljudi koji imaju fokus, strast, posvećenost i viziju

V ra 20

Što Hrvatska može biti 2020. vidi se kroz nekoliko ključnih odrednica, od prometa do hrane i turizma

Mi vrij pot

Boris Golob, Znanstveno-tehnološki park Rijeka, STep Ri

G

odina 2020. je udaljena jedan puni visokoškolski ciklus te promišljanja o njoj ne spadaju u futurologiju. Danas bi morali poduzeti stvarne korake da tada vidimo prve rezultate. Koje? Kakvu želimo Hrvatsku tada? Je li Hrvatska bogata zemlja, bogom dana, lijepa naša? Po kriterijima “bogatstva” 21. stoljeća – da, svakako. Što imamo? Geografski položaj, ali ga ne znamo koristiti. Jedan strateški resurs – vodu – s kojim ne znamo što bi počeli. Sačuvanu zemlju i okoliš (zrak, sunce i more) jer smo industrijski siromašni, poljoprivredno zapušteni, a broj stanovnika u padu. Sve nabrojeno danas su naši problemi. Za sreću je potrebna vizija i nada. Za nesreću, uglavnom glupost, dopunjena lijenošću i pasivnošću. Što možemo biti 2020. godine?

Geografski/prometno/industrijski: Luke Rijeka i Ploče 40 milijuna tona tereta za CEE regiju uz dopunskih 10 milijuna tona lokalnih luka; strateški ulaz energenata (plin, nafta) za regiju; strateški izvoznik vode za regiju južnog Mediterana i Arapskog poluotoka od barem 100 milijuna m3; strateški izvoznik električne energije i naftnih derivata za regiju; centralni plato Hrvatske - distributivno-logistički centar regije.

Osobni transport: “InreCity” super brzi vlakovi sa Zagrebom kao čvorištem, s krakovima Beč, Budimpešta, Beograd, Rijeka. Mreža autocesta postoji, ali joj treba dodati jadransko-jonski pravac i koridor Vc za punu kapitalizaciju.

Poljoprivredno: Etablirani i brendirani proizvođač organske hrane za EU. Naši kapaciteti maksimalne proizvodnje takve hrane već danas (kad bi je imali) mogu zadovoljiti maksimalno desetak velikih gradskih aglomeracija u EU. Treba slijediti današnji primjer prehrambene industrije za lokalno okruženje (Agrokor, Atlantic, Vindija, Dukat itd.) i svakako je podržavati i ubuduće.

Znastveno/zdravstveno: Zemlja kvalitetnog studiranja (barem 20% populacije), a napose poslijediplomskih 10

znan

Odgovornost je i na znanstvenoj zajednici Dario Lovrić, tajnik Udruge Nacionalni forum studija s barem 10% stranih studenata te barem jednim europski referentnim sveučilištem. Barem četiri znanstvenoistraživačka centra kakav je u ideji bio MedILS. Barem dva tehnološka parka za nanotehnologije i organičke materijale te IT tehnologije. Barem pet “state of the art” medicinska centra koji sudjeluju u istraživanjima i primjeni eksperimentalnih liječenja na svjetskoj razini. Životno: Turistička zemlja, prilagođena i za duži, ali i trajni boravak ciljane populacije s visokim standardima potreba i zahtjeva.

Jesmo li za to spremni? Kulturološki i legislativno – ne! Zašto? Hrvatskoj trebaju ljudi koji imaju fokus, posvećenost, strast i viziju, kojima politika nije mjesto bogaćenja, nego odraz vrijednosti, odraz svijesti da u svojim kratkim životima moramo odraditi svoju dionicu.

Da li ih ima? Da, ali da li su djelatni – ne!

Sasvim karikaturalno, na razini kulture – kada naši “kulturni djelatnici” prestanu “umjetnički” komentirati u svom djelovanju “ustaše, partizane, komuniste, kapitaliste, neoliberaliste, rodjake ”, te si kao strateški zadatak postave kulturološki izazov svjetskog “brendiranja” Hrvatske, tada smo na pravom putu. Za puno ostvarenje svih potencijala potpuno isti trud trebaju napraviti svi stanovnici lijepe naše, napose političari.

Znanstvenici često nemaju interesa za suradnju s tvrtkama, a one kapacitete za korištenje vrhunskih znanja

M

i pod vana za m tički teško nost kapa da za men i nis

H

rvatska 2020. u Europi 2020. je krasna vizija koju nije moguće ostvariti radeći jednako kao i do sada. Za kompromise više nema vremena, za uprosječivanje više nema novca. Vrijeme je da cijela nacija stane iza onih uspješnih i konkurentnih, a da neuspješni prestanu ograničavati razvoj društva.

Imamo vrhunske znanstvenike i ispodprosječnu znanost; (pre)skupu znanstvenu zajednicu i mala ulaganja u znanost; imamo u svijetu dokazane uspješne tvrtke, ali nekonkurentno gospodarstvo; imamo veliki javni sektor, ali malo prilika za plasman proizvoda domaće industrije; imamo vrhunske stručnjake, ali za nove tehnologije i modernu industriju nepripremljenu i nekompetentnu radnu snagu. Popularno je pozivati se na inovacije i povezivanje znanosti i gospodarstva, no to se često čini s pogrešnih pozicija i bez razumijevanja. Osim iznimaka, hrvatski znanstvenici nemaju interesa za suradnju s poduzećima, a hrvatska poduzeća nemaju kapacitete za korištenje vrhunskih znanja (i opreme) koja postoje u znanstvenoj zajednici. Rezultat je nepostojanje komercijalizacije inovacija. Znanstvena zajednica treba preuzeti svoj dio odgovornosti za konkurentnost industrije, država treba stvoriti atraktivne uvjete za poslovanje, rast i razvoj domaćih te privlačenje stranih visokotehnoloških poduzeća. Treba riješiti apsurd nepostojanja zapošljive radne snage u državi s više od 370.000 nezaposlenih. Ulaganja u velike infrastrukturne projekte su kratkoročna rješenja privremenog zapošljavanja nekvalificiranih radnika, dok ulaganja u tehnološku infrastrukturu, prekvalifikaciju radne snage te poticanje suradnje znanosti i gospodarstva, donose razvoj (ne)postojeće industrije te stvaranje konkurentnog gospodarstva.

Priznavanje problema je pola rješenja, a čini mi se da se Hrvatska još uvijek nije iskreno pogledala u ogledalo.

Mar Teh

N n m otva ui pod ko p in p

o na

e oj

esa acinja

izija kao ena, me je tnih, štva. znaanja e, ali sekndunolotencije i čini izniradapakoja anje reba nduovaokoanja ezate su valirukradostostva. da se lo.

znanju, koje ulaže u R&D i potiče poduzetništvo, ima obrazovanu i zapošljiviju radnu snagu?

Već nam trebaju razvojni ciljevi za 2050. godinu Mi još nismo stvorili novi sustav vrijednosti koji bi odgovarao potrebama moderne Hrvatske

M

ože li Hrvatska 2020. imati gospodarstvo utemeljeno na znanju, bogatije društvo koje se stalno razvija, potiče istraživanje, razvoj i poduzetništvo, a radna joj je snaga obrazovana i lako se zapošljava, biti zemlja privlačna za mlade ljude? Sve su to uglavnom ciljevi političkih stranaka, koje je lako postaviti, no vrlo teško implementirati. U razdoblju samostalnosti pokazalo se da Hrvatska ima skromne kapacitete za ozbiljne strukturne promjene, a da za sve ozbiljne promjene postoji otpor. Mi mentalno još nismo raščistili s bivšim sustavom i nismo stvorili novi sustav vrijednosti koji bi

Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar

odgovarao potrebama moderne Hrvatske. A godina 2020. je blizu i ne treba očekivati bitne promjene. Zalažem se za postavljanje ciljeva za 2050. godinu, koji naravno kao prvu etapu uključuju 2020. godinu.

Dugoročni cilj treba imati jasniju viziju gdje Hrvatska treba stići i što sve za to mora napraviti, pa je temeljni izazov odrediti ispravan izbor pravaca razvoja. Za ostvarenje tih ciljeva nužna je sinergija znanosti, gospodarstva, državne i lokalne administracije, te sindikata i nevladina sektora, naravno temeljena na novim tehnologijama ovisno o mogućnostima. Hrvatska se zbog svoje veličine i veličine tržišta može razvi-

jati u određenim nišama globalnog tržišta ili u sklopu većih sustava na određenim globalnim projektima. Procjenjujem da su nove tehnologije realan prostor za postavljanje razvojnih ciljeva, jer u novim tehnologijama smo svi na određeni način u istoj poziciji pa imamo iste mogućnosti za razvoj.

U tom kontekstu treba promatrati i koristiti fondove Europske unije, koji bi se prvenstveno trebali utrošiti u infrastrukturu gdje smo u velikim deficitima u odnosu na razvijene članice Unije. Stvaranje pretpostavki za razvoj i povećanje kvalitete života je prvi cilj integracije u EU.

Nema uspješne strategije ako su iza nje nesposobni ljudi Marijan Ožanić, Tehnološki park Zagreb

Nova radna mjesta možemo otvarati samo u industriji i poduzetništvu koji moraju proizvoditi inovativne proizvode

N

egativna kadrovska selekcija kao tumor je zahvatila cijelo društvo i uništila Hrvatsku i njezin kreativni, znanstveni, poslovni i poduzetnički potencijal. Govore se fraze o društvu znanja, a više se ne zna niti što su inovacije, što je razvoj, što je proizvodnja, što je industrija, što je poduzetništvo, a još manje što je gospodarstvo temeljeno na znanju.

I to je ključ hrvatskih problema koje treba riješiti sada, kako bismo uopće mogli razmišljati o 2020. Najvažniji cilj koji mene zanima je društvo u kojem će sretno živjeti moja djeca i unuci (koliko god to utopistički zvučalo) i sva današ-

Treba najboljima pružiti svu logističku podršku na tržištu, da budu još bolji, da rastu i zapošljavaju nja mlada generacija koja sada pred sobom ne vidi nikakve šanse i boji se za svoju budućnost. Nema te strategije, programa i cilja kojeg mogu realizirati nesposobni i nekompetentni ljudi. Da bismo osigurali rast – pametan i održiv, moramo stvarati jako gospodarstvo i mnogo novih radnih mjesta. Nova radna mjesta možemo otvarati samo u industriji i poduzetništvu koji moraju proizvoditi inovativne proizvode, konkurentne na svjetskom tržištu.

Na žalost, u tom smjeru ne idemo.

Priča o izboru strateških prioriteta nema smisla. Ljudska kreativnost i poduzetnički duh teško se mogu usmjeravati i programirati. Treba naj-

boljima pružiti svu logističku podršku na tržištu, da budu još bolji, da rastu i zapošljavaju. A istodobno pokrenuti široku akciju poticanja razvoja poduzetništva kroz otvaranje mnogo novih poduzeća, provoditi selekciju, pružati podršku najboljima i stvarati nove pobjednike na tržištu.

To je dug i složen proces i to treba znati raditi. Nadao sam se da će nas kriza natjerati da počnemo provoditi drastične promjene na svim područjima i stvorimo novo društvo temeljeno na znanju. Tu novac iz Europske unije igra malu ulogu. Na žalost, ništa se nije promijenilo jer je mnogima ovako jako dobro.

11

Anketa: Kako postići da Hrvatska 2020. bude gospodarstvo temeljeno na

znan

Za napredak brzi internet, ali i bolja kadrovska politika Bez usluga kabelske ili IP televizije te brzog pristupa internetu mladi neće ostati u ruralnim područjima

Š

kolski sustav utemeljen na repetitivnom učenju, pokazao se promašenim. Zbog toga su naši učenici iznimno loši na međunarodnim PISA testovima, posebice u usporedbi s azijskim zemljama. Već od vrtića treba krenuti s razvijanjem prirodnih potencijala djece kroz igru. Također, nužno je prepoznati darovitu djecu i pružiti im izazove, jer bez izazova nema motiva. Ako imamo posebne programe za djecu s teškoćama u razvoju koja ne mogu pratiti regularnu nastavu, trebali bismo imati i programe za darovite kojima današnja nastava nije poticajna. Postojeći školski

Đuro Lubura, sudski vještak za telekomunikacije

sustav od darovitih često napravi lijene ljude budući u najranijoj dobi sve lako ostvaruju, samo na temelju inteligencije. Međutim, kada u starijim razredima inteligencija bez rada nije dovoljna, takva djeca nemaju radne navike i često ne iskoriste svoje potencijale.

Negdje sam čuo dobru izreku – “ne postoje lijeni, već samo nedovoljno motivirani ljudi”.

Ulaskom u Europsku uniju dobivamo priliku novcem fondova izgraditi i elektroničku telekomunikacijsku infrastrukturu nove generacije koja bi pomogla jednolikom razvoju Hrvatske i značajno povećala BDP. Bez usluga poput kabelske ili IP televizije i brzog pri-

stupa internetu ne možemo očekivati da će mladi ostati u ruralnim područjima, a to će posljedično dovesti do daljnjeg osiromašenja i pada proizvodnje. Vjerujem da će u budućnosti regionalnog razvoja, uz razvoj željezničkog prometa, naglasak biti upravo na razvoju komunikacijske infrastrukture i dostupnosti širokopojasnog interneta. No, bilo kakav ozbiljan napredak nije moguće provesti današnjom kadrovskom politikom. Na žalost, ljudi koji u Hrvatskoj nisu poželjni u svijetu su jako cijenjeni. Bez takvih ljudi nećemo u potpunosti iskoristiti potencijale ulaska Hrvatske u EU niti ostvariti zacrtane ciljeve do 2020.

Energija iz obnovljivih izvora posao budućnosti Ljubomir Majdandžić, Hrvatska stručna udruga za sunčevu energiju

H

rvatska uvozi više od 50% primarne energije, uvozi oko 30% električne energije, oko 40% plina, uvozi preko 95% nafte i naftnih derivata i uvozi 100% ugljena. To je krvna slika Hrvatske, dakako u energetskom smislu. Glede navedenog, ekološki osviještena Europa je već donijela niz novih mjera prema kojima članice Europske unije moraju smanjiti svoj uvoz primarne energije ispod 50%. Također se planira do 2020. godine povećati uporabu obnovljivih izvora energije na 20%, te istovremeno smanjiti emisiju štetnih plinova za 20%, dok bi se učinkovitost korištenja energije povećala do 2020. godine na 20%. Procjena je EU da će u 2020. na tehnologijama obnovljivih izvora energije u obrtu, malom i srednjem podu12

Hrvatska može postati izvoznikom ne samo energije već i hrane, te zaposliti u kratkom roku 100.000 radnika zetništvu biti zaposleno onoliko radnika koliko je sada u automobilskoj industriji. To je pokazatelj kojim putem ide razvijena Europa, te pokazatelj u kojem pravcu treba restrukturirati i hrvatsko (energetsko) gospodarstvo.

Ipak, početkom je godine hrvatska javnost bila šokirana i još je uvijek u nevjerici glede ograničenja kvota iz integriranih sunčanih elektrana. Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) je obavijestio sve zainteresirane nositelje projekata da je temeljem zaprimljenih zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu električne energije iz integriranih sunčanih elektrana s danom 31. prosinca 2012. dosegnuta kvota ograničenja od 15 MW za 2013., zapravo prije negoli je godina uopće počela. Nevjerojatan “hrvatski sindrom”, koji se očito

Procjena je EU da će 2020. na tehnologijama obnovljivih izvora energije biti zaposleno radnika koliko je sada u autoindustriji

istodobno pojavljuje u više različitih područja hrvatskog gospodarstva, već duže vrijeme zahvaća i područje energetike, energetike 21. stoljeća, koja se temelji na obnovljivim izvorima energije, osobito na energiji sunčeva zračenja u dobivanju toplinske, električne pa i rashladne energije. Zar nije izvrsno to što postoji interes građana za ugradnjom integriranih sunčanih elektrana osobito ovih manjih, snage do 10 kW? Što je loše u tome što i Hrvatska ima projektante, instalatere i tvrtke koje proizvode fotonaponske module? Nije li interes Hrvatske društvo bogatih građana koji debelo izdvajaju za energiju i još će više izdvajati ulaskom Hrvatske u EU? Zašto dio toga novca ne bi ostao u obitelji, gradu, županiji i konačnici u domovini, za bolji život i bolji standard svih građana? Bio bi to dodatak na mirovine, plaće, stipendije, socijalnu pomoć itd. U bilo kojem području hrvatskog gospodarstva, osobito novije hrvatske povijesti, ako želite i počnete nešto raditi istodobno se destruktivna manjina nameće kao legitimna te uvodi većini građana razna ograničenja i kvote, kao u ovom slučaju u proizvodnji energije. Ako prihvatimo logiku znanja i mudrosti kompetentnih stručnjaka koji će raditi u interesu naroda i države, Hrvatska može postati zemljom izvoznikom ne samo energije već i hrane, te zaposliti u vrlo kratkom roku 100.000 radnika u području energetike i poljoprivrede.

Dra min

Z tr

Fas rira

G

lizir stavl hrva sust zuso pitan prov u ob koje su vi su p nici obja Hrv zovn svije Drža tuga drug dale mož mog Koso mim naru Hrv janja do 3 drug obra stavl

o na

znanju, koje ulaže u R&D i potiče poduzetništvo, ima obrazovanu i zapošljiviju radnu snagu?

Učenicima nužno više od učionice i predavanja

cije

a će o će enja dućzničvoju nosti ozbinašjudi jako unou EU

čitih već nerja se neračene pa no to njom obito loše ante, otorvatbelo dvao dio adu, bolji ? Bio penojem stva, ako obno kao azna čaju timo tenresu stati rgije kom ner-

Doći će dan kad će znanje i R&D biti puno važniji od stranačkih iskaznica, a spremni će biti samo obrazovani Dragan Primorac, znanstvenik, bivši ministar znanosti i obrazovanja RH

Za državu znanja trebamo političku volju Fascinantni su rezultati postignuti nakon restrukturiranja poslovno-inovacijske agencije BICRO

G

odinama tvrdim da ako male države poput Hrvatske ne temelje svoje gospodarstvo na znanju, u globaliziranom svijetu uskoro neće predstavljati mnogo. Sve strategije razvoja hrvatskog obrazovnog i znanstvenog sustava su osmišljene i to konsenzusom svih najvažnijih čimbenika, i pitanje je samo političke volje da se provedu. Rezultati golemih ulaganja u obrazovanje, kao i svih promjena koje smo napravili do 2009. najbolje su vidljivi iz istraživanja 2010., kojeg su proveli ugledni svjetski znanstvenici među kojima i nobelovci, a koje je objavio američki tjednik Newsweek, Hrvatska se prema kvaliteti obrazovnog sustava našla na 22. mjestu u svijetu, ispred Sjedinjenih Američkih Država, Italije, Grčke, Norveške, Portugala, Španjolske, Izraela i brojnih drugih država. U ovom dijelu Europe daleko smo najbolji i jedino se Austrija može uspoređivati s nama. No, od moga odlaska, prvo Vlada Jadranke Kosor, a nakon toga i aktualna, golemim rezanjem proračuna ozbiljno su narušile započete procese u kreiranju Hrvatske kao “društva znanja”. Nastojanja kojima bi Hrvatska ubrzo došla do 30% visokoobrazovanih, kao i niz drugih projekata u cijeloj vertikali obrazovanja i znanosti, time su zaustavljena ili su bitno usporena.

S druge strane, fascinantni su rezultati postignuti nakon restrukturiranja Poslovno inovacijske agencije Hrvatske (BICRO). Uz pomoć Svjetske banke pokrenuli smo 2005. projekt tehnologijskog razvitka po uzoru na izraelsku i finsku administraciju.

Zbog preduvjeta koje smo stvorili, po prvi put na ovim prostorima poslovni sektor je uložio novac u razvojne projekte koji je bio ekvivalent novcu uloženom u projekte od strane države.

Od 220 milijuna kuna koje je uložila država, privukli smo još 200 milijuna kuna drugih investicija i pri tome zaposlili oko 1000 ljudi tijekom četiri godine. Zamislite da smo poticaje koje ulažemo u brodogradnju i poljoprivredu (oko 2,7% BDP-a), koji očito polučuju minimalne učinke, uložili u znanost i istraživanje.

Po gore navedenom modelu, više od 20-ak milijardi kuna tih sredstava uloženih u znanost i istraživanje tijekom četiri godine bi privuklo sličan iznos iz privatnog sektora i prema standardnim statistikama to bi rezultiralo otvaranjem više od 100.000 radnih mjesta. U isto vrijeme sektor poljoprivrede i brodogradnje ne bi stagnirao, kao što se neki boje, dapače ostalo bi mu dovoljno novca za smislene projekte, a jedan dio istraživanja BICRO-a bi bio usmjeren i prema ovim resorima.

O

d svog osnutka, Zagrebačka škola ekonomije i managementa (ZŠEM) primjenjuje najviše međunarodne standarde poslovnog obrazovanja. S ponosom često ističemo kako naši programi stoje rame uz rame programima najboljih svjetskih poslovnih škola, što je Eduniversal prepoznao proglasivši ZŠEM najboljom poslovnom školom u Hrvatskoj petu godinu uzastopce. Mi vjerujemo kako naša posvećenost kvaliteti u svakom dijelu obrazovnog iskustva može služiti kao obrazac mnogim obrazovnim institucijama, ne samo u Hrvatskoj, već u cijeloj istočnoj Europi. Svakog semestra primamo sve veći broj međunarodnih studenata (trenutno ih imamo oko 50), kojima je ZŠEM bio prvi izbor za međunarodnu razmjenu. Ovo je Đuro Njavro, dekan Zagrebačke sve moguće jer škole ekonomije i managementa je ZŠEM prepoznao važnost studija na engleskom jeziku i imamo iznimno veliki broj međunarodnih profesora i predavača te zato što smo prepoznali činjenicu kako je studentima potrebno više od učionice, predavanja i ispita. Naši studenti imaju mogućnost odlaska na međunarodnu razmjenu na čak 109 partnerskih sveučilišta. Naši diplomanti u pravilu s lakoćom pronalaze zaposlenje (74% nađe posao unutar četiri mjeseca nakon kraja studija) u čemu im pomaže naš Career centar.

Kako bi Hrvatska bila konkurentna u međunarodnom gospodarstvu, mora se okrenuti razvoju svog temeljnog kapitala. To su naši ljudi, naši mladi i ambiciozni budući poduzetnici, menadžeri, inženjeri i znanstvenici. Moramo proizvesti radnu snagu koja može i zna se natjecati s drugima, a to na ZŠEM-u sustavno radimo posljednjih deset godina. Uzimajući u obzir naš geostrateški položaj, prirodna bogatstva i prometnu povezanost, Hrvatskoj samo nedostaju mladi koji će znati ove prednosti u potpunosti iskoristiti. Zaista, kad bi hrvatske institucije samo dijelom primijenile principe i programe koje su ZŠEM-u stvar svakodnevnice, vjerujemo kako bi kvaliteta obrazovanja naglo skočila. Ovo je moguće i na ustanovama koje se ne bave poslovnim obrazovanjem, već tehničkim. Doći će dan kada će znanje i R&D biti puno važnije od članskih kartica, a ZŠEM-ovci će te dane dočekati spremni.

13

anketa: Kako postići da Hrvatska 2020. bude 2020. gospodarstvo na znanju, temeljeno koje ulaže u R&D Anketa: Kako postići da Hrvatska budetemeljeno gospodarstvo na i

Fakulteti najlošiji dio obrazovnog sustava, djeca kako odrastaju dobivaju sve manje Treba poticati konkurentnost ustanova na način da država plaća ili subvencionira školovanje u onim ustanovama s kojima su djeca i roditelji najzadovoljniji

T

renutno stanje našeg odgojnoobrazovnog sustava je slijedeće: vrtići su u najboljem stanju iako i tu ima prostora za napredak, dok su fakulteti najlošiji dio našeg sustava, odnosno kako djeca odrastaju dobivaju sve lošiju uslugu.

Kako promijeniti sustav? Sport i umjetnost vratiti u vrtiće, škole i fakultete. Djeca na jednom mjestu rješavaju sve svoje osnovne potrebe.

Treba poticati konkurentnost ustanova na način da država plaća ili subvencionira školovanje u onim ustanovama s kojima su djeca i roditelji najzadovoljniji bez obzira tko je vlasnik istih. Daljnje cijeloživotno školovanje te bavljenje sportom i umjetnošću je odgovornost svakog pojedinca. Školovati roditelje da ne upadaju u zamku pretjerane skrbi o djeci jer na taj način nam se događa da djeca odnosno mladež pretjerano dugo žive s roditeljima te se ne razvijaju u samostalne pojedince.

Mirovinski sustav je davno srušen, vjerojatno još 80-ih ili 90-ih godina, Prirodoslovno matematički fakultet (PMF) je obrazovao nekoliko generacija koje znaju izračunati koje je stanje, to treba učiniti i pokazati javnosti, nakon toga se na realnim osnovama dogovoriti kako to razriješiti, štiteći starije koji nam tu teško mogu pomoći. Slična je situacija sa zdravstvenim sustavom, samo još gora, i on je davno srušen, međutim tu država i lokalna zajednica imaju kompleksniju ulogu jer imaju u vlasništvu najveći dio onih koji nam pružaju zdravstvene usluge. Rješenje je slično: utvrditi stvarno stanje, odrediti stvarnu razinu usluga na realnim osnovama te ako država i lokalne zajednice ne znaju kvalitetno upravljati zdravstvenim ustanovama, postupno ili u cijelosti ih privatizirati, odnosno iz fonda plaćati ili subvencionirati usluge onim ustanovama koje tržište izabere.

Sve mjere koje država poduzima za dodatno zapošljavanje će u malom opsegu riješiti problem, ali ne treba odustati od njih nego ih stalno dorađivati prema zahtjevima tržišta. Nužan 14

potiče znan

D in za

Drž get pre

K

diti jama jest nađe važn birok To je kojo su in treba pote jom

Igor Žonja, predsjednik Uprave tvrtke Tau on-line je zaokret u radu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) koji treba restrukturirati, da bude samo koordinator, a ne i ustanova koja izvršava usluge jer je kao takva neefikasna.

Dodatno zapošljavanje se može dogoditi samo ako javni sektor provede restrukturiranje, te postane efikasniji, a HZZ uz ostale ustanove sustava pomogne u zbrinjavanju ljudi koji neće moći konkurirati na tržištu rada.

Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom, zakon o porezu na imovinu te zakon koji omogućava strateške investicije su pozitivne ideje koje treba doraditi i kvalitetno implementirati. Nužno je restrukturiranje javnog sektora koji će indirektno urediti tržište rada, roba i usluga, te smanjiti cijenu države. Sudstvo nam je u vrlo lošem stanju i pospješuje sve negativne procese, moramo tvrdoglavo inzistirati na efikasnosti sudstva, koje mora biti nezavisno, ali odgovorno. Fondovi

Strateška industrija je svakako turizam, ali treba raditi na svakom segmentu koji ima neke rezultate

Europske unije su velika prilika, ali također opasnost za nas koji smo nesposobni da ih iskoristimo. Može nam se dogoditi da više uplaćujemo u EU blagajnu nego što iz nje povlačimo, a i ono što povučemo da ne bude korisno našoj zajednici. Vjerojatno će takvi trendovi biti u početku, ali moramo biti uporni u tome da ih promijenimo u našu korist. To možemo postići ako smanjimo korupciju vezano uz iste, što je uspjelo samo rijetkima u EU. Strateška industrija je svakako turizam, ali treba raditi na svakom segmentu koji ima neke rezultate, npr. Đuro Đaković Holding trenutno ima velike potencijale, no postoji još dobrih primjera koje treba podržati, a u slučajevima gdje ne možemo naći rješenje, treba što prije promijeniti politiku kupnje birača i investirati u nove prilike. Sanirati i redefinirati energetiku i poljoprivredu. I, svakako, uvijek uključiti tržište kao regulator, uz što manji utjecaj države koji je ipak nužan.

Želj osn

Bi po jim po ku rad te in in

oR&D na i

o-

a, ali nesnam EU mo, a koriakvi amo nimo ako e, što

kako kom npr. ima brih sluešetiku priiku i kljumanji

potiče poduzetništvo, imauobrazovanu i zapošljiviju radnu snagu?ima znanju, koje ulaže R&D i potiče poduzetništvo,

obrazovanu i zapošljiviju radnu snagu?

Država ne mora investirati već urediti zakonski okvir Državne su investicije skupe i spore, u energetiku treba pustiti privatni kapital, koji će prepoznati potencijal i izazov

K

ako će Hrvatska postići da 2020. bude razvijenije gospodarstvo i bogatije društvo, bliže razinama ostalih članica Europske unije, uvelike će odrediti njezin sadašnji odnos prema investicijama. Ono čime se država pritom mora voditi jest pravilo da je kapital kao voda. On uvijek nađe put. Država, naime, ne treba preuzimati važnu ulogu u investiranju, već samo urediti birokraciju i sve prepustiti privatnom kapitalu.

To je posebno važno u sektoru energetike, u kojoj Hrvatsku čeka golemi posao. Državne su investicije skupe i spore, stoga u energetiku treba pustiti privatni kapital koji će prepoznati potencijal i izazov. Sigurnost opskrbe energijom može se povećati iskorištavanjem vlastitih

Jasminko Umićević, naftni konzultant

resursa i potencijala, učinkovitom uporabom energije, raznolikošću korištenja energijskih oblika i tehnologija, raznolikošću dobavnih pravaca i izvora energije te uporabom obnovljivih izvora energije.

Sa sigurnošću se može reći da je nedostatak interesa Ine za ulaganjem u istraživanje novih naftnih i plinskih polja glavni uzrok smanjenja vlastite proizvodnje.

Država mora novim zakonskim rješenjima omogućiti i drugim naftnim kompanijama sudjelovanje u istraživanju i proizvodnji nafte i plina na teritoriju Hrvatske, a uvjeren sam da za to postoji interes velikih međunarodnih naftnih kompanija. Dugoročno stabilnu opskrbu naftom i plinom Hrvatska može pove-

ćati izgradnjom infrastrukturnih objekata kao što je priključak na plinovod Južni tok. Što se tiče izgradnje LNG terminala na otoku Krku, prava prilika je propuštena 2008.

Sada će se zbog opće recesije te posebno nakon priključenja hrvatskog plinovodnog sustava na mađarski, teško naći interes za ulaganje više od jedne milijarde dolara u izgradnju LNG terminala.

Hrvatska definitivno mora širom otvoriti mogućnost investiranja u energetiku privatnim domaćim i inozemnim kompanijama, povijest nam pokazuje da su državne kompanije kao investitori neefikasni – investicije su preskupe, a rokovi dovršenja gotovo nikad nisu ispoštovani.

Postanimo brend hrane i inovativne proizvodnje Željko Goja, osnivač i direktor tvrtke HSTec

Bitno je da politika svojim mjerama podiže konkurentnost rada i izvoza, te da potiče inovativne investicije

N

Hrvatska treba graditi ljude i potencijal za nova europska partnerstva iz kojih će nastati mnogo novih malih tvrtki

užno je da se snažno okrenemo prema radu, znanju i poduzetničkoj kulturi uz smanjenje birokratiziranosti. Potrebno je definirati strategiju razvoja uz opći konsenzus oko vizije Hrvatske 2020. Strategija treba promicati rad, marljivost, kreativnost, inovacije, znanje i nadu. Za izlazak iz recesije moramo u tvrtke vratiti kulturu rada, inovativnosti i kreativnosti. Samo jasnom strategijom, misijom, vizijom i jasnim ciljevima razvoja možemo privući kvalitetne projekte, programe i partnerstva i ostvariti i prije 2020.

razvijenu, bogatiju zemlju ugodnu za rad i život. Naši glavni resursi su u prvom redu ljudi, prirodne ljepote, raznolikost i položaj. Hrvatska 2020. može postati poznati brend ne samo u turizmu već i u inovativnoj proizvodnji prepoznatljivih industrijskih proizvoda i proizvodnji prepoznatljive kvalitetne hrane. Za to su nužna efikasna i osmišljena ulaganja u razvoj. Mi u HSTecu kontinuirano ulažemo u razvoj, a efikasnost našeg razvojnog tima baziramo na principu otvorene inovacije, gdje se u suradnji s vanjskim partnerima, istraživačkim institucijama i kupcima

stvaraju stalno novi inovativni proizvodi. Mislimo da HSTec može biti jedan mali primjer koji pokazuje da se spojem velikog rada, znanja, tradicije i položaja može ostvarivati niz partnerstva i novih tvrtki i novih projekata za koje dodatnu priliku stvara ulazak u Europsku uniju. Danas više nije toliko važna trenutna snaga gospodarstva, veličina zemlje, broj stanovnika, već znanje ljudi, kulturne vrijednosti, okruženje, kvaliteta života, način komuniciranja i ponašanja.

Hrvatska treba graditi ljude i potencijal za nova europska partnerstva iz kojih može nastati veliki broj novih malih i srednjih tvrtki. Bitno je pritom da politika svojim mjerama kontinuirano podiže konkurentnost rada i izvoza uz organizirano poticanje investicija koje u sebi imaju elemente inovativnosti. Pri tome moramo iskoristiti financijski okvir strukturnih fondova. Ta sredstva mogu biti vrlo široke namjene i u velikoj mjeri moraju biti ulagana u razvoj inovativnog maloga i srednjega gospodarstva i u stvaranje efikasne regionalne razvojne infrastrukture. To može znatno pridonijeti podizanju razine razvijenosti regija.

15

Anketa: Kako postići da Hrvatska 2020. bude gospodarstvo temeljeno na

znan

Poduzetnici moraju razvijati svoje ideje, a ne čekati pomoć EU Usredotočimo se i na održivi rast koji će se temeljiti na promjeni odnosa države prema proizvodnji

Tea Đuro Horvat, direktor i vlasnik tvrtke Tehnix

Moramo slušati one koji su uspjeli To što sada radimo u Hrvatskoj nije dovoljno dobro ni da zaustavimo pad, a kamoli pokrenemo održivi razvoj

P

Stjepan Hittner, vlasnik tvrtke Hittner

H

rvatska najprije treba umjesto birokratske kulture razviti poduzetničku kulturu. Prema načinu djelovanja i pristupu poslu birokratske sredine afirmiraju poštivanje pravila i procedura, dok su poduzetničke sredine usmjerene na promjenu pravila i ostvarenje rezultata. Ako želimo biti okruženi inovacijama i kreativnošću, valja prepoznati i uzgajati takve osobine. Hrvatska 2020. mora se organizirati kao zemlja znanja i inovacija, koja daje šansu mladima za bolju budućnost. Iz tog razloga trebamo težiti tome da se što je moguće više povežemo između sebe. Moramo se usredotočiti i na održivi rast, a koji se mora temeljiti na promjeni odnosa države prema domaćoj proizvodnji, koja jedina stvara novu vrijednost.

A mi proizvođači, sa svoje strane, dajemo doprinos prelazeći sve više na “zeleno” poslovanje, uključujući u svoje ciljeve i društvenu dobrobit.

Kao proizvođača traktora i poljoprivredne mehanizacije posebno me boli odnos države prema poljoprivredni16

cima i proizvodnji hrane. Nije li logičnije poticati svoju proizvodnju? Zašto poljoprivreda i turizam nisu već sada tijesno povezani? Nema strategije koja bi to povezala. Definitivno trebamo raditi na prilagodbi sustava.

Specijalizirati se moramo u onome u čemu smo dobri, te vlastite nedostatke pretvoriti u prednost. Primjerice, zbog slabe industrijaliziranosti i slabe proizvodnje, naša je zemlja ostala nezagađena, pretvorimo to u prednost i specijalizirajmo se u proizvodnji zdrave hrane. Također, treba razvijati sve vidove turizma, poticati ruralni razvoj. Turizam i poljoprivreda su najvažniji za razvoj Hrvatske. Potrebno ih je samo kvalitetno povezati strategijama razvoja i kasnije projektima.

U tu svrhu treba koristiti i novac iz fondova Europske unije. Treba naučiti poduzetnike da ne čekaju pomoć Europe, nego da razvijaju vlastite ideje, a novac iz EU fondova koriste za pomak na bolje u poslovanju. Također, treba dati šansu mladima, da učine neku svoju ideju tržišno isplativom.

olitikom se moraju baviti sposobni, pošteni, obrazovani, potvrđeni u praksi. To moraju biti ljudi koji su svojom vještinom, znanjem i upravljanjem postigli rezultate organizirajući vlastita poduzeća koja se bave konkurentnom proizvodnjom na domaćem i svjetskom tržištu. Hrvati moraju shvatiti da se bez razvoja konkurentne inovativne industrije ne mogu nadati sretnijoj budućnosti. Hrvatska se mora pokrenuti razvojem i povećanjem broja zaposlenih u konkurentnoj industriji. Ovo što sada radimo nije dovoljno dobro niti da zaustavimo pad, a kamoli da pokrenemo održivi razvoj. Nacionalna strategija i bogatstvo nacije ovise o obujmu konkurentne industrije koju politika svojim strategijama podržava. Nedopustivo je da politika nastupa pojedinačno baveći se prošlošću - tko je kriv za loše stanje u državi, zašto smo zaostali, zašto propadamo. Pa mi to u gospodarstvu znamo i sram nas je; neugodno nam je kada slušamo kako lutamo, kako nas se uvjerava da će bez ozbiljnih promjena biti bolje. To je vrlo opasna teorija koja direktno ugrožava budućnost. Ulaskom u Europsku uniju imamo velike šanse za ubrzani industrijski razvoj, samo moramo već danas pitati one koji su uspjeli zajedno sa svojim timovima dokazati, da imaju vještinu i znanje, razviti konkurentnu industrijsku proizvodnju. Gotovo sam siguran da već 20 godina nismo išli u tom pravcu.

Nemojmo biti naivni ili uvjereni da ćemo to sada lako postići. Veliki problem je i neefikasnost javnih poduzeća koja svoju konkurentnost ostvaruju povećanjem cijene vlastitih privilegiranih usluga. Moja poruka mladima je da ne gube nadu, da se zaposle doma, jer odu li van formirat će svoju budućnost i novu obitelj koja će se teško vratiti na novi početak u našoj domovini, koja je sigurno najljepša zemlja na svijetu sa velikim šansama za uspješnu budućnost koju ćemo zajedno lakše ostvariti.

S koj liča nak na naj na od je

N m p

Sv cip bin

N

prili žive stud tržiš O zem raju ima ond iun ako stva

o na

nije ad, oj

teni, biti pravstita m na da se mogu nuti renobro rživi ise o stratupa staa mi nam da će orija psku zvoj, edno anje, tovo avcu. lako zeća jene ma je rmivranaješnu

znanju, koje ulaže u R&D i potiče poduzetništvo, ima obrazovanu i zapošljiviju radnu snagu?

Ideal: Biti stručnjak koji ne mora žrtvovati moralnost i standard Tea Gagro, studentica privatnog veleučilišta Vern

Sustav u kojem se odličan student nakon 5 godina studiranja najviše može nadati plaći od 1600 kn, je pogrešan

D

a bi Hvatska 2020. bila zemlja u kojoj mladi žele ostati, potreban je pomak u obrazovanju, investicijama i gospodarstvu uopće. Zabrinjavajuće je da u vremenu najvećih promjena u tehnologiji i poslovanju naš obrazovni sustav nije napravio značajni korak kojim bi pratio tempo. Ne zagovaram obrazovni sustav koji proizvodi radnu snagu za trenutno tržište, već sustav kojem je cilj vlastito razvijanje iz godine u godinu, koji anticipira potrebe tržišta i društva, te u vidu imam dugotrajni napredak.

Naravno taj razvoj treba biti kako na

Zabrinjavajuće je da u vremenu najvećih promjena u tehnologiji i poslovanju naš obrazovni sustav ne prati taj tempo strateškoj, tako i na operativnoj razini.

Veliki dio problema leži ne u krivom kadru, već u nepostojanju sustava vrijednosti koji nagrađuje najboljeg i potiče najlošijeg da prati tempo. Takav bi sustav analizom mogao izdvojiti najbolje studente, zaposlenike i institucije, a dodatni razvoj suradnje između poslodavaca i obrazovnih institucija mogao bi stvoriti odnos u kojem poslodavci lakše preuzimaju rizik ulaganja u mlade bez radnog iskustva. Sustav u kojem se odličan student nakon pet godina fakulteta najviše može nadati plaći od 1600 kuna je pogrešan. Sustav

u kojem studenti odgađaju diplomu jer posao preko “student servisa” donosi veću i sigurniju zaradu je pogrešan.

Danas većina visoko obrazovanih osoba u Hrvatskoj živi nižim standardom nego je to u drugim, razvijenijim zemljama. Jednostavna logika kaže da je mladoj osobi isplativije živjeti negdje drugdje, gdje će njezin rad biti više cijenjen, gdje će imati sustav koji potiče rad i ulaže u razvoj. Nadam se da će Hrvatska 2020. biti zemlja u kojoj ću se moći razvijati u stručnjaka svog područja bez da pritom žrtvujem moralnost, financijsku stabilnost ili obitelj.

Neka uspješni budu mentori mladima na početku karijere Svijet je sve kompleksniji, potičimo multidisciplinarnost u obrazovanju i olakšajmo kombiniranje više strasti tijekom studija

N

a pitanje što učiniti kako bi Hrvatska 2020. godine bila zemlja održivog gospodarskog rasta i veće društvene jednakosti, u kojoj svatko ima priliku uspjeti svojim radom, a ljudi kvalitetno žive, pokušat ću dati odgovor iz perspektive studenata i mladih ljudi koji upravo izlaze na tržište rada.

Od strateške je važnosti za razvoj svake zemlje da mladi ne iseljavaju nego ostaju, stvaraju i pokreću pozitivne promjene. Ako netko ima preduvjete uspjeti u Hrvatskoj, to smo onda mi, koji svoju zemlju najbolje poznajemo i u njoj se najbolje osjećamo. Mladi će ostati ako postoji vjera da se stvari kreću na bolje, a stvari će se kretati na bolje ako mladi ostaju

Ivo Sluganović, student Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Sveučilište u Zagrebu

– zatvoreni krug koji traži optimizam. Umjesto optimizma, prečesto smo zasuti negativnim porukama koje stvaraju osjećaj beznađa i dojam da se uspjeh postiže samo “drugdje”. Suprotno pokazuju mnogi naši uspješni poduzetnici, stručnjaci i znanstvenici: oni uspjevaju, kako unutar Hrvatske, tako i u inozemstvu. Počnimo svjesno prenositi njihove priče i povežimo kroz program mentorstva te iste pojedince s mladim ljudima na početku karijere. Tako ćemo im dati pristup bogatim iskustvima, poticaj za naporan rad i pozitivne uzore.

Potičimo multidisciplinarnost u obrazovanju i olakšajmo kombiniranje više strasti tijekom studija: svijet je sve kompleksniji, a pro-

blema koje je moguće riješiti jednom strukom ubrzano ponestaje. Potrebno je znanost još više povezati s gospodarstvom jer jedni imaju svježe, stvarne probleme, a drugi nova znanja, inovacije i ideje za nove proizvode.

Ne kaže se bez razloga da mirno more nikada nije stvorilo dobrog mornara. Zato raduje činjenica da je velik broj mladih krenuo u poduzetništvo i tako preuzeo odgovornost stvaranja novih radnih mjesta. Tome pomaže i sve veći broj inkubatora i programa koji potiču poduzetništvo, a to je smjer kojim treba nastaviti - država bi trebala učiniti sve da sustav prilagodi onima koji proizvode i izvoze jer održiv rast može biti temeljen samo na proizvodnji i inovacijama.

17

R&D lideri

Vežimo budućnost uz razvoj ICT-a ICT je jedan od malobrojnih sektora koji efikasno i vrlo brzo može potaknuti razvoj i otvaranje novih radnih mjesta, te dugoročno povećati i konkurentnost zemlje, piše Gordana Kovačević, predsjednica Uprave Ericssona Nikole Tesle

Miroslav Poljak, član Uprave Končara zadužen za korporativni razvoj

18

čem uklju obra

R

azvijene zemlje vezale su budućnost uz razvoj te korištenje ICT tehnologija što je njihovim ekonomijama osiguralo visoko mjesto na ljestvicama konkurentnosti. Zašto ne bismo i mi krenuli u istom pravcu? Da je to moguće i u Hrvatskoj, svjedoči Ericsson Nikola Tesla kao regionalni lider u ICTu, kompanija koja uspješno posluje više od šest desetljeća na zahtjevnom i konkurentnom globalnom tržištu, a utemeljena je na znanju, novim tehnologijama i inovacijama. Premda nemamo čarobnu kuglu da bismo vidjeli budućnost, predviđamo da će budući ekonomski rast i zaposlenost biti rezul-

tat inovativnih proizvoda, usluga i poslovnih modela o kojima danas niti ne razmišljamo. Ericsson Nikola Tesla je među rijetkim velikim poslovnim sustavima u Hrvatskoj s dugom tradicijom strateškog promišljanja i djelovanja u području visokih tehnologija.

Partnerstvu sa sveučilištima, znanstvenom i obrazovnom zajednicom te institutima danas dajemo veći značaj nego ikada. Prirodno je, s obzirom na vrstu posla i industriju u kojoj djelujemo, da smo orijentirani na tehničke fakultete te one koje stvaraju profile zaposlenika koji imaju multidisciplinarna znanja potrebna za rad u zahtjevnom globalnom okruženju. Također, snažno poti-

Končar 6% prihoda ulaže u R&D

i tema i to na osnovi potreba gospodarskih subjekata i nacionalne gospodarske strategije - kako je i praksa u zemljama EU. Znanost bi trebala biti u funkciji gospodarstva, a mi želimo da teme disertacija naših doktoranada budu u skladu s našom razvojnom politikom i od interesa za Končar. U skladu s tom politikom ustanovili smo i nagradu “Končar” koja se dodjeljuje svake godine za najbolju doktorsku disertaciju koja sadrži istaknuta znanstvena dostignuća iz područja tehničkih znanosti, s naglaskom na primjenjivosti u industriji.

Što za vas znači partnerstvo gospodarstva i akademske zajednice?

Končar intenzivno surađuje sa sveučilišnom i znanstvenom zajednicom. Društvo Končar – Institut za elektrotehniku, koje djeluje u okviru grupe, dio je znanstvene zajednice.

Naročito se zalažemo za građenje partnerskih odnosa između akademske zajednice i gospodarstva. To za nas znači dominantnu ulogu gospodarstva u izboru područja

Koliko investirate u R&D? U istraživanje i razvoj Končar – Institut za elektrotehniku niz godina ulaže između 40 i 55 milijuna kuna. Ostala društva grupe ulažu oko 2 posto ukupnog prihoda, što je dodatnih 50 milijuna kuna, a u razvoj proizvodnje i tehnologije i većinski dio amortizacije, što je daljnjih 50 milijuna kuna. Dakle, ulaganje društava Grupe Končar u istraživanje i razvoj može se procijeniti na minimalno 6 posto ukupnog pri-

1

2

700 U ko vlast koji učili istra u po a. O koob radi Split jeni u glo najm kom mre razv nja k nih r prve stre, nom sigu šenje u na ćilo j kovi uslu čivan knul razv ženo

hoda post vativ

3

jarst inže jedip stven nako nast tren naši pred te su vačk smo tva G izvrs Zagr

ga i s niti Tesla nim radijelogija. stvenstinego vrstu o, da ltete nika anja obalpoti-

skih ateZnastva, doknom ladu radu ne za drži učja mje-

ar – niz milirupe primilinolojnjih tava že se g pri-

čemo suradničku klimu u sustavu koji uključuje gospodarstvo te znanstveno obrazovnu zajednicu.

700 ZAPOSLENIH U R&D-U U kompaniji već šest desetljeća imamo vlastiti Centar za istraživanje i razvoj koji je, uz odličnu suradnju sa sveučilištima i fakultetima, okosnica istraživačkih te razvojnih aktivnosti u području telekomunikacija i ICTa. Od 1600 zaposlenih, mahom visokoobrazovanih stručnjaka, njih 700 radi na poslovima R&D u Zagrebu i Splitu. Mnogi proizvodi koji su razvijeni u hrvatskoj kompaniji ugrađeni su u globalne telekomunikacijske sustave najmodernijih (3G i 4G) mobilnih komunikacija i fiksne širokopojasne mreže. Jedan od većih projekata je bio razvoj hardverskog i softverskog rješenja ključnog za infrastrukturu mobilnih radio mreža. Nakon vrlo uspješne prve primjene u mreži australske Telstre, sustavi su dostupni i na globalnom tržištu. Hrvatskim građanima je sigurno puno poznatiji proizvod, rješenje koje smo razvili i implementirali u našoj zemlji - e-zdravstvo. Omogućilo je veću efikasnost i troškovnu učinkovitost u administraciji zdravstvenih usluga (e-recept, e-uputnica, e-naručivanje itd). Taj i slični projekti istaknuli su nas kao ICT lidera na području razvoja infrastrukture i usluga umreženog društva.

Ulaganja u R&D te inovativnost vlastite proizvodnje i djelatnosti su ključ uspješnih rezultata svake kompanije.

Uz to je suradnja sa sveučilišnim i znanstvenim institucijama i ulaganja u zajedničke projekte značajan element osiguranja fundamentalnih znanja i istraživanja novih tehnologija. To je bitan dio sustava istraživanje-obrazovanje-industrija-zajednica.

S druge strane, pojedini elementi takve suradnje važni su i u građenju uspješnih poslovnih rezultata.

“Izvješće o globalnoj konkurentnosti 2012.-2013.” smješta Hrvatsku na 81. mjesto među 144 zemlje svijeta.

Prestižu nas zemlje koje poboljšavaju svoju konkurentnost. Treba intenzivirati reforme u smjeru poboljšanja konkurentnosti poslovnog sektora i poslovnog okruženja – temeljem iskustva najuspješnijih zemalja. Važnost dobrog i funkcionirajućeg sustava regulacije i potpora razvojno istraživačkim i inovacijskim (R&D&I) aktivnostima je od presudnog utjecaja.

Zemlje s učinkovitim mehanizmom poticaja stiču globalnu prednost (Koreja, Kina i Indija) ili zadržavaju tehnološku i industrijsku konkurentnost (Njemačka, Austrija).

Dosadašnji lideri koji zamjećuju pad na svjetskoj ljestvici konkurentnosti pomno analiziraju svoju praksu potpora R&D&I aktivnostima, pripremajući poboljšanja ili reformu. Švedska

hoda. Taj, za hrvatske prilike, iznimno visok postotak, ključni je preduvjet razvoja niza inovativnih proizvoda.

3

Možete li navesti primjere suradnje sa sveučilištem?

Stipendiramo brojne studente dodiplomskih, te 60-ak studenata poslijediplomskih studija, većinom na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, Fakultetu strojarstva i brodogradnje te Fakultetu kemijskog inženjeringa i tehnologije. Nekolicina poslijediplomaca stipendira se po principu znanstvenog novaka radeći na sveučilištu, a koji se nakon stjecanja doktorata znanosti obvezuju nastaviti karijeru u Končaru. U Grupi Končar trenutno je zaposleno 26 doktora znanosti, a naši stručnjaci prepoznati su kao kvalitetni predavači na sveučilištima i veleučilištima te suradnici i voditelji znanstveno-istraživačkih i tehnologijskih projekata. Posebno smo ponosni na činjenicu da su četiri društva Grupe Končar inicijatori i osnivači Centra izvrsnosti za transformatore, koji pri FER-u u Zagrebu objedinjuje i koordinira znanstveno-

je 2011. povećala potpore R&D aktivnostima, a Velika Britanija je kao cilj postavila najkonkurentniji porezni sustav među G20.

Hrvatska kao dio europske unije inovacija može biti naša budućnost, a korake prema njoj moramo raditi strateški i s vizijom

istraživački program Transformatori i okoliš, Međunarodni kolokvij o transformatorima, te poslijediplomski specijalistički studij. Studij je međunarodnog karaktera, prvi ovakve vrste u Europi, a završile su ga već tri generacije, svaka sa 20-ak studenata.

4

Kako je organiziran sustav R&D-a u Končaru?

Grupa je definirala šest područja od strateških interesa – proizvodnja električne energije, transformatorske stanice, obnovljivi izvori, napredne mreže i računalne komunikacije, tračnička vozila te informacijske tehnologije. Imenovana su društva nositelji razvoja te koordinatori, a očekujemo da ćemo u tim područjima naći partnere u akademskoj zajednici te i ubuduće jačati suradnju. Jedan od modela čvršćeg povezivanja akademske zajednice i gospodarstva je i organiziranje “in-house” obrazovanja. U sklopu Končar – Instituta za elektrotehniku, zaposlenike podučavaju sveučilišni profesori i to u multidisciplinarnim područjima koja nisu bila dovoljno zastupljena niti u

MIJENJATI STRUKTURU IZVOZA Hrvatska ne može osigurati konkurentnost temeljenu na proizvodnji osnovnih dobara i usluga. Problem hrvatskog izvoza, uz obujam, predstavlja i njegova sve lošija struktura. Tržišno otvaranje, razvijen obrazovni sustav, dostupnost radne snage, tj. postojanje potencijalnih istraživača i razvojnih inženjera, nisu dostatni za značajnija ulaganja u R&D&I aktivnosti.

ICT proizvodni sektor u suradnji s potencijalom visokoobrazovnih institucija snažan je strateški gospodarski subjekt s velikim izvoznim potencijalom. On je jedan od malog broja gospodarskih subjekata koji efikasno i brzo može potaknuti razvoj i otvaranje novih radnih mjesta, te dugoročno povećati i konkurentnost zemlje. On ne traži jako visoka početna ulaganja u infrastrukturu, zapošljava visokoobrazovane ljude, te u relativno kratkom roku osigurava izlazak na tržište i potencijalnu dobit kroz stvorenu novu vrijednost. Hrvatska kao dio europske unije inovacija može biti naša budućnost. Korake prema njoj moramo raditi strateški i s jasnom vizijom što želimo postići i što moramo napraviti na tom putu.

dodiplomskim niti u poslijediplomskim studijima, a potrebna su za rad na područjima elektroenergetike.

5

Što očekujete da će se mijenjati u suradnji znanosti i gospodarstva?

Vlastitu održivost vidimo u razvoju proizvoda veće dodane vrijednosti i to s većim udjelom znanja na složenim proizvodima malih serija.

Naše je opredjeljenje jačati suradnju znanosti i gospodarstva, a nadamo se da će rezultirati i izgradnjom partnerstva na nekim područjima gdje je zasad to izostalo. Jedan od njih je izgradnja RD&D sustava (research, development & demonstration), gdje implementacija demonstracijskih pilot-projekata skraćuje inovacijski put i vrijeme razvoja proizvoda i otvara put suradnji s drugim zainteresiranima, poput HEP-a ili HŽ-a. Očekujemo da će produbljivanje odnosa s akademskom zajednicom rezultirati valoriziranjem znanstvenika na temelju razvojno-istraživačkih radova na konkretnim projektima u gospodarstvu, što danas nije slučaj.

19

Internetska anketa

Polovica ispitanika ključnom drži politiku Otkrili smo što javnost smatra ključnim za orijentaciju na razvoj i istraživanje, koji gospodarski sektori imaju izgleda postati hrvatska “pametna specijalizacija” i koliko u okretanju prema istraživanju i razvoju možemo očekivati od fondova Europske unije Piše: Nada Bašić, voditelj poslova istraživanja tržišta; Styria Hrvatska - medijski servisi

K

ao prvi korak u okviru projekta Hrvatska 2020., na internetskoj stranici Poslovni.hr proveli smo anketu “Prilike za istraživanje i inovacije u Hrvatskoj” i time aktivno uključili više od 1000 ljudi u svoj projekt. Odabrali smo upravo ovu temu budući da je ulaganje u istraživanje i razvoj i korištenje sredstava EU fondova u tu svrhu izuzetno važno za gospodarski razvoj, posebice kad se zna da je Hrvatska prema vlastitim ulaganjima u istraživanje i razvoj koja iznose 0,73% bruto domaćeg proizvoda pri dnu ljestvice europskih zemalja.

Na uzorku od ukupno 1019 ispitanika, posjetitelja web izdanja Poslovnog dnevnika (Poslovni.hr), provjerili smo stavove povezane s potencijalom Hrvatske za razvoj temeljen na znanju do kraja ovog desetljeća. Otkrili smo što javnost smatra ključnim za orijentaciju na razvoj i istraživanje, koji gospodarski sektori imaju najviše šanse postati hrvatska “pametna specijalizacija” i koliko u orijentaciji na istraživanje i razvoj možemo očekivati od strukturnih fondova Europske unije.

Može li Hrvatska postati ekonomija znanja?, bilo je prvo pitanje u našoj internetskoj anketi. Željeli smo provjeriti koliko je ključna uloga državne 20

politike u razvoju i inovacijama. Unatoč trenutačnim nepovoljnim gospodarskim prilikama, samo 22% ispitanika smatra da Hrvatska do kraja desetljeća nema izgleda postati ekonomija utemeljena na znanju ili barem postaviti osnove za takav razvoj. Ostalih 78% vjeruje da potencijal postoji, s tim da se kod većine radi o uvjetnom optimizmu.

Tako samo 18% ispitanika smatra da će do ekonomskog razvoja Hrvatske temeljenog na znanju svakako doći, dok čak 52,2% drži da je takav razvoj možda i moguć, ali da ovisi o politici, a 7,9% uspjeh vezuje uz dovoljno novca. Ovakva struktura odgovora ukazuje na to da se ključnim faktorom uspjeha ne smatra novac, nego politička volja da se krene u tom smjeru. povjerenje studenata Zanimljivo je da najviše vjere u razvoj Hrvatske kao ekonomije znanja pokazuju studenti i umirovljenici od kojih 23,8% odnosno 26,4%, vjeruje da će Hrvatska svakako postati ekonomija znanja, dok su s druge strane najmanje povjerenja u takav razvoj situacije pokazali nezaposleni od kojih tek svaki deseti smatra ovakav scenarij vjerojatnim.

Ideja razvoja Hrvatske kao društva znanja regionalno najmanje bezuvjetne

Poduzetnička inicijativa je na drugom mjestu kao presudni čimbenik (21,9%), a slijede strana ulaganja (12,6%)

podrške dobiva na jugu, odnosno u Dalmaciji (14,9%), gdje je i najzastupljeniji stav o ključnoj ulozi politike. Tako čak 62,1% ispitanika iz ove regije smatra da je ekonomija temeljena na znanju možda i ostvariva, ali da ovisi o politici. S druge strane, najviše povjerenja u Hrvatsku i njen razvoj u sljedećem desetljeću pokazali su oni koji u njoj ne žive – osobe iz inozemstva. Gotovo četvrtina (23,4%) ispitanika iz inozemstva vjeruje u to da će se Hrvatska tijekom sljedećeg desetljeća svakako razvijati na osnovu znanja, ali je i kod njih nazastupljeniji stav da je takav razvoj možda moguć ali uz političku volju (47,7%). Ključnim za uspjeh u orijentaciji Hrvatske na istraživanje i

razvo 56,7% kod i oko P gom (21,9 i na jim z nje i Ulaz orije nici i od 3 u EU za ra razvo ključ tanje ispit vima vanj 52,3 prog prog 9% j gram proc (Istr sum za hr

tur Zani misl tora razvo ska p zam skih traju

Daleniji o čak ra da ožda ruge sku i okabe iz 4%) o da esetanja, da je polipjeh nje i

Za uspjeh u orijentaciji na R&D bit će presudna: Strana ulaganja

Poduzetnička inicijativa 22,9%

12,6%

8,7%

Ulazak u EU

56,8%

Strategija države razvoj je strategija države. Ovaj stav ima 56,7% ispitanika, a nešto više je prisutan kod umirovljenika (69,8%) i u Zagrebu i okolici (62,1%).

Poduzetnička inicijativa je na drugom mjestu kao presudni čimbenik (21,9%), slijede strana ulaganja (12,6%) i na kraju ulazak u EU kojeg najvažnijim za orijentaciju zemlje na istraživanje i razvoj smatra tek 8,7% anketiranih.

Ulazak u EU kao okidač nove razvojne orijentacije nešto češće navode ispitanici iz Dalmacije (14,9%) i osobe mlađe od 30 godina (11,6%). Iako se ulazak u EU ne percipira kao osobito važan za razvoj orijentacije na istraživanje i razvoj, uloga EU fondova svakako jest ključna za financijsku potporu i pokretanje investicijskih projekata. Pitali smo ispitanike smatraju li da u EU fondovima ima dovoljno programa za istraživanje i inovacije u hrvatskim tvrkama: 52,3% anketiranih smatra da je takvih programa dovoljno, 15,7% drži da su programi tu, ali ne u dovoljnom broju, 9% je uvjerenih da nema dovoljno programa, dok 23% anketiranih ne može procijeniti. Ispitanici iz regije Zapad (Istra i Hrvatsko primorje) najmanje sumnjaju u dostatnost programa EU za hrvatske tvrtke. turizam, it i industrija hrane Zanimalo nas je i što naši posjetitelji misle o potencijalu gospodarskih sektora kao budućih nositelja gospodarskog razvoja Hrvatske (što treba biti hrvatska pametna specijalizacija?). Stoga su zamoljeni da od ponuđenih gospodarskih sektora odaberu jedan za koji smatraju da ima najviše šanse postati hrvat-

U internetskoj anketi PD-a prevladavaju muškarci (77,8%), dok su žene odgovarale u manjoj mjeri. U anketi je sudjelovalo najviše ispitanika između 30 i 39 godina (31,8%), a najmanje mlađih od 20 godina (4,3%) i starijih od 60 godina (5,5%).

Prema obrazovnoj strukturi ispitanika njih 66,8% je visoko obrazovano, a sa srednjom školom svega ih je 27,6%. Prema zaposlenju prevladavaju zaposlenici (27,4%) te rukovoditelji (13,2%) i studenti (12,1%).

Gotovo svaki deveti ispitanik vlasnik je tvrtke (10,7%), a slobodnim zanimanjima bavi se 5,3 posto ispitanika.

Svaki peti (19,9%) zarađuje više od 10.000 kuna, a svaki drugi dolazi iz kućanstva s prihodom iznad 10.000 kuna.

ska specijalnost. Sa čak 37,8% glasova sudionika našeg istraživanja, turizam i ugostiteljstvo odabrani su kao najprosperitetniji sektor za istraživanje i razvoj.

Na drugom i trećem mjestu su IT i industrija hrane i pića za koje se odlučilo 14,7%, odnosno 14,0% anketiranih. Energetika, zdravlje, sport i rekreacija, te obrazovanje i znanost dobili su između 5% i 7% glasova, dok ostale gospodarske sektore navodi daleko manji broj ispitanika. Zanimljivo je da se pri vrhu ljestvice nije našao niti jedan od četiri hrvatska gospodarska sektora koja već sada ostvaruju značajnu dodanu vrijednost: farmacija, telekomunikacije, energetika i financije. Osim energetike čiji potencijal za pametnu specijalizaciju vidi 6,6% ispitanika, razmjerno malo glasova dobili su farmaceutska industrija (3,5%), telekomunikacije (1,5%) i financije, tek 0,6%. Potencijal turizma i ugostiteljstva osobito naglašavaju stariji ispitanici (44,8% u skupini starijih od 50 godina), nezaposleni, umirovljenici (više od 45%), stanovnici Istre i Hrvatskog primorja (47,1%), te oni iz inozemstva (52,2%). IT kao pametnu specijalizaciju češće navode muškarci (16,5% u odnosu na žene, 10,6%), osobe u dobi od 30 do 39 godina (20,2%), te stanovnici Zagreba i okolice (18,8%). IT industrija je češći izbor i u segmentu “decision makera“(19,1%), koji su i manje od ostalih skloni naklonjeniji turizmu i ugostiteljstvu. Zanimljivo je da IT kao pametna specijalizacija nije osobito

zastupljen kod mlađih osoba, učenika i studenata. Kao potencijalnu pametnu specijalizaciju navodi ga 12,6% mlađih od 30 godina i isto toliko studenata.

Na kraju upitnika, zamolili smo ispitanike da daju prijedloge za tzv. pametnu specijalizaciju. Kao i u prethodnom pitanju, najveći broj odgovora odnosi se na turizam, često u kombinaciji s pratećim područjima poput uzgoja zdrave hrane, održivog razvoja općenito, ali i specifičnije kao zdravstveni turizam. Većina ispitanika upravo turizam u kombinaciji s uzgojem organskih namirnica i prerađivačkom industrijom vidi kao komparativnu prednost Hrvatske kojom bi se ne samo potaknulo zapošljavanje i promovirao pozitivan identitet zemlje, nego i otvorila mogućnost izvoza takvih jedinstvenih proizvoda u inozemstvo.

Od energetike dO autOmObila Veliki broj ispitanika dao je i ideje vezane uz energetiku, nerijetko iz obnovljivih izvora. Navode se i prijedlozi o orijentaciji prema tehnološki naprednijm industrijama poput ICT-a, biotehnologije, uz suradnju sa znanstvenom zajednicom.

Uspješne priče hrvatskih proizvoda, poput one o razvoju najbržeg električnog automobila na svijetu “Concept 1” koji je osmislio inovator Mate Rimac, kao i nedavno predstavljanje kabriolet modela Dok-ing XD automobila, vjerojatno je inspirirao i neke od anketiranih da navedu automobilsku industriju kao kandidata za pametnu specijalizaciju.

21

Strategija europa 2020. ima 3 prioriteta

razvoj

Strategija za socijalnu tržišnu ekonomiju “Jednostavno, ne možemo si priuštiti da žrtvujemo ulaganja koja su orijentirana na budućnost, u obrazovanje, istraživanje ili inovacije”, poručili su šefovi država i vlada EU u veljači, kada su odlučivali o proračunu 2014.-2020., koji podupire strategiju rasta Europa 2020 Piše: Gordana Grgas

M

oramo stvoriti novi gospodarski model koji će se temeljiti na znanju, gospodarstvu s niskom emisijom ugljičnog dioksida i visokom razinom zaposlenosti. Tako je strategiju rasta Europa 2020. prije skoro tri godine najavio predsjednik Europske komisije Jose M. Barroso, a opisana je kao vizija europske socijalne tržišne ekonomije za 21. stoljeće. Hrvatska na tu zabavu kasni i zato bi trebala iskoristiti priliku koja se sada otvara, kroz prioritete proračunskog okvira EU 2014.2020; oni su važni za realizaciju europske strategije, fokusirane na podršku rastu, poduzetništvu, konkurentnosti i stvaranju radnih mjesta. Hrvatskim piscima strategija to bi moralo služiti kao misao vodilja. nade erasmus i horizon 2020 “Jednostavno, ne možemo si priuštiti da žrtvujemo ulaganja koja su orijentirana na budućnost, u obrazovanje, istraživanje ili inovacije”, zapisali su u zaključcima s posljednjeg sastanka Europskog vijeća šefovi država i vlada Europske unije u veljači, kada su odlučivali 22

o novom proračunu u uvjetima ekonomske krize i pritiska fiskalne konsolidacije. Njihov je prijedlog da se čak 37 posto, za 34 milijarde eura, uveća trošak upravo za ta područja, te da se za 30 milijardi eura poveća za prekogranične energetske, prometne i digitalne mreže.

I ključne inicijative, “Erasmus for all” (program razmjene za studente i nastavnike) i “Horizon 2020” (najveći istraživački i inovacijski program na kontinentu) će biti značajno uvećani.

Strategija Europa 2020. nastala je zbog ekonomske krize, a Europska je komisija predstavila tri moguća scenarija. Zaključili su da je Europi ostavljen jasan, ali težak izbor: ili će se suočiti s izazovima oporavka, s globalizacijom, pritiskom na resurse, starenjem, te vratiti konkurentnost, podići produktivnost i staviti EU na put prema napretku (što vodi tzv. održivom oporavku), ili će nastaviti u sporom i uglavnom nekoordiniranom ritmu s reformama i tako riskirati da završi s trajnim gubitkom bogatstva, te tromim postotkom rasta (ulazak u tzv. tromi oporavak), što pak može dovesti do visokih stopa nezaposlenosti i socijalne bijede, a na kraju i do

pametan rast: 1. razvijanje ekonomije utemeljene na

20

znanju i inovaciji održiv rast: promicanje ekonomije koja učinkovitije iskorištava resurse, koja je zelenija i konkurentnija uključiv rast: njegovanje ekonomije s visokom stopom zaposlenosti koja donosi društvenu i teritorijalnu povezanost

2.

milijuna ljudi manje trebalo bi biti u opasnosti od siromaštva

3.

75%

populacije između 20-64 godina trebalo bi biti zaposleno

Europa 2020. usmjerena je na pametni i održiv rast, poduzetništvo, konkurentnost, nova radna mjesta i smanjenje siromaštva

relativnog pada na svjetskoj sceni (što će voditi scenariju „izgubljenog desetljeća“). Države članice EU odlučile su se za prvi scenarij.

Ekonomska kriza je, naravno, odmogla ispunjavanju ciljeva Europe 2020. kad se govori o ulaganju u veću zaposlenost, R&D, energiju, obrazovanje i borbu protiv siromaštva, ali se od toga ne odustaje. Na razini 27 članica Unije, ulaganja u R&D kao dio BDP-a u 2011. godini bila su na 2,03%, a cilj do 2020. godine je 3%. No, to je europski prosjek. Dio razvijenijih zemalja taj je cilj ispunio i premašio: Finska, Švedska i Danska daleko su iznad 3% bile još preklani (s time da su nacionalni ciljevi

Šved ulažu Aust do k nje u bila Prem 0,73 R&D nas s ska, Hrva njilo ne č neda

. ta

-

se, ku-

oja eri-

(što esetle su

dmo020. aponje i toga nije, 2011.

020. proe cilj dska e još iljevi

40%

mlađe generacije trebalo bi završiti tercijarni stupanj obrazovanja

10%

treba smanjiti rano napuštanje školovanja među mladima

20%

treba smanjiti emisiju stakleničkih plinova, 20% energije dobivati iz obnovljivih izvora i 20% povećati energetsku učinkovitost

Švedske i Finske da do 2020. u R&D ulažu 4% BDP-a), dok su Njemačka i Austrija blizu cilja. Hrvatska? Kad bi do kraja desetljeća udvostručila ulaganje u R&D, to bi bio dobar rezultat, a bila bi na pola puta do europskog cilja.

Prema podacima Eurostata, sada je na 0,73% (s time da je 2008. ulaganje u R&D bilo veće, na razini 0,85%), a iza nas su Malta, Latvija, Slovačka, Bugarska, Cipar i Rumunjska. Budući da je Hrvatska u recesiji od 2008., što je smanjilo razinu BDP-a za više od 10%, to i ne čudi. Dodatan je problem, kako su nedavno zaključili i u Europskoj komi-

InIcIjatIve europe 2020.

U

nija inovacija – fokusiranje politike R&D-a te inovacija na glavne izazove, uz premošćivanje jaza između znanosti i tržišta pri komercijalizaciji. Primjerice, patent Zajednice bi svake godine mogao tvrtkama uštedjeti 289 milijuna eura; Mladi u pokretu – poboljšanje kvalitete i međunarodne privlačnosti europskog sustava visokog obrazovanja promicanjem mobilnosti studenata i mladih stručnjaka; Digitalni plan za Europu – ostvarivanje održivih gospodarskih i socijalnih koristi od Jedinstvenog digitalnog tržišta temeljenog na brzom internetu; Europa koja učinkovito iskorištava resurse – podržavanje prelaska na takvo gospodarstvo, koje ujedno proizvodi manje ugljičnog dioksida. Treba se držati ciljeva postavljenih do 2020. oko proizvodnje energije, učinkovitosti i potrošnje. Uvoz nafte i plina trebao bi se smanjiti za 60 mlrd. eura do 2020; Industrijska politika za “zeleni rast” – pomoći ind. bazi EU da postane konkurentna u svijetu nakon krize, promicanjem poduzetništva i novih vještina; Plan za stjecanje novih vještina i nova radna mjesta – stvaranjem uvjeta za modernizaciju tržišta rada radi povećanja razina zaposlenosti i osiguranje održivosti socijalnih modela, dok baby-boom generacija odlazi u mirovinu; Europska platforma protiv siromaštva – osiguranje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije pomaganjem siromašnima i socijalno isključenima;

siji, da je u Hrvatskoj visok udjel ulaganja u R&D iz javnog sektora, skoro 50 posto, a javno-privatna suradnja u sektoru istraživanja, razvoja i inovacija otežana je administrativnim ograničenjima, manjkom zajedničkih projekata, transnacionalnih veza, nedovoljno razvijenim akademskim poduzetništvom i niskim apsorpcijskim kapacitetom poslovnog sektora. Dijagnoza je zaokružena konstatacijom da je efikasnost ulaganja u R&D&I u Hrvatskoj glavna slabost jer se rijetko pretvore u komercijalno upotrebljivo znanje.

travanj za program reformI Kako stojimo po ostalim parametrima vezanim uz ciljeve EU-a do kraja desetljeća? Prema podacima iz 2010., udjel energije dobivene iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije je 14,6% , dok je europski cilj 20% do kraja desetljeća. Činjenica je da je europski prosjek u 2010. u tom parametru bio niži od hrvatskog (EU 27 je iz obnovljivih izvora te godine dobivao 12,5%), ali mnoge su zemlje veća tada bile daleko ispred Hrvatske, a ostale su od tada ulagale više od nas. Švedska je bila na 47,9%, Latvija na 32,6%, Finska na 32,2%, Austrija na 30,1%, Estonija na 24,3%, Slovenija na 19,8%... Po razini zaposlenosti BDp-a eu treba stanovništva u dobi od 24 do investirati u 64 godine starosti mi smo s 57% istraživanje i daleko ispod europskog prosjeka, razvoj a pri kraju ljestvice smo i po tome koliko građana ima visoko ili više obrazovanje, dok smo po udjelu stanovništva pred rizikom siromaštva u europskom vrhu... Promijeniti tu sliku bit će teško, ali Hrvatska može koristiti europ-

3%

ski know-how, a dobivat će i konkretne smjernice, što je već počelo u pripremi za europske strukturne fondove. Naime, strategija Europa 2020. uključena je u tzv. europski semestar, što je ekonomska koordinacija koja se u EU provodi prvih šest mjeseci svake godine: Europska komisija objavljuje godišnje istraživanje rasta (AGS) u kojem ocjenjuje provođenje strategije Europa 2020., ali i strukturnih i proračunskih politika, te predlaže vodiče za primjenu ciljeva za svaku godinu. Na proljetnoj sjednici Europskog vijeća šefovi država usvajaju pak glavne smjernice i prioritete za članice, nakon čega, u travnju, članice dostavljaju nacionalne programe reformi (NRP). Krajem svibnja pak Europska komisija objavljuje nacrte preporuka za svaku članicu (Hrvatska će svoje preporuke dobiti odmah nakon ulaska u članstvo, najavili su iz Bruxellesa), što šefovi država potom usvajaju do ljeta... A onda, u drugom dijelu godine, slijedi sastavljanje državnih proračuna, na osnovu tako dogovorenih preporuka na europskoj razini. Čini se prilično eurokratiziran proces, što je česta primjedba kada su u pitanju europske inicijative; mnogo papira, duge pripreme, mnogo koordiniranja..., ali barem, kao rezultat, hrvatska uprava neće previše improvizirati. Negativna strana je što su i građani i regije u to obično premalo uključeni. Sada se ipak najavljuje rasprava o strategijama koje moraju biti usvojene do kraja godine, pa se možda iznenadimo. Prvi nacrt dokumenta o tome kako će Hrvatska koristiti novac iz EU fondova očekuje se do kraja lipnja, što je prvi korak prema Hrvatskoj/Europi 2020.

23

Intervju

Osnivamo venture capital fond J

edina državna institucija koja u hrvatskoj potrazi za inovacijama u gospodarstvu i poticanju konkurentnosti zaista ima uspjeha, poslovno-inovacijska agencija BICRO, lani je zbog štednje bila zamalo ugašena.

I to na korak do ulaska u Europsku uniju, koja će u Hrvatsku upravo za poticanje inovativnosti godišnje nuditi milijune eura. Sada je budućnost BICRO-a sigurna, a navodno ima i središnju ulogu u osmišljavanju nacionalne strategije inovativnosti. O tome smo razgovarali s ravnateljem agencije Hrvojem Meštrićem.

Koji su najuspješniji projekti u koje je BICRO do sada financijski podupro?

Možda bi kao ogledni primjerak uspješne “priče” naveo tvrtku Pet minuta, koja je razvila Shout’Em platformu za izradu mobilnih aplikacija, a u koju je BICRO uložio 1,7 milijuna kuna. Riječ je o zagrebačkoj ICT tvrtki koja je razvila globalno konkurentan proizvod, a BICRO je prepoznao njen potencijal u samom početku.

Kasnije dobivaju potporu od slovenskog fonda rizičnog kapitala - RSG Capital. Sad ta tvrtka prodaje usluge u SAD-u, a zadržali su razvojni dio u Zagrebu, i pripremaju se za treću rundu financiranja, odnosno investiciju od pet milijuna dolara.

Drugi je tvrtka Banko koja je razvila pneumatsku brusilicu i testirala ju u suradnji s brodogradilištem Brodosplit. BICRO je u Banko uložio 7,6 milijuna kuna u razvoj.

24

Brusilica radi od 60 do 100 posto efikasnije od konkurencije i ima dvostruko dulji radni vijek, pa tvrtka cilja na tri do pet posto svjetskog tržišta. BICRO je dodatno uložio 3,6 milijuna kuna u izradu još naprednije verzije tog alata. Treći projekt koji bih izdvojio je Biocentar, inkubacijski centar za bioznanonosti i komercijalizaciju tehnologije koji se gradi na kampusu Borongaj i za koji smo od EU dobili potporu od 16 milijuna eura. U Biocentru će tvrtke iz područja razvoja i testiranja lijekova, prehrambenih proizvoda, marikulture i druge moći koristiti laboratorije za razvoj novih proizvoda i procedura.

Gdje smo inovativni u akademskom i javnom sektoru?

Iz akademskih krugova ima dosta vrlo kvalitetnih projekata iz robotike. Primjerice, financiramo novi sustav upravljanja robotskim rukama koje se primjenjuju u različitim vidovima automatizirane proizvodnje, odnosno u tvornicama koje će zamijeniti manualne pokretne trake. Projekt “Automatska montaža dvoručnim robotom” vodi prof. dr. sc. Bojan Jerbić s Fakultet strojarstva i brodogradnje. Drugi je izvrstan primjer - projekt razvoja bioničkog sučelja u suradnji s belgijskim institutom IMEC-om na Medicinskom fakutetu u Splitu kojeg vodi dr. sc. Damir Kovačić, “Auditorno neuro-elektronsko sučelje”.

Može li se reći da su Hrvati tehnički vrlo inovativni ili su Shout’Em i Banko

tek usamljeni primjeri?

Teško je tako generalizirati. Prema broju prijava i kvaliteti inovativnih projekata koji od nas traže potporu može se reći da u Hrvatskoj postoji velik inovacijski potencijal. Međutim, on se temelji na talentiranim pojedincima i sve dok oni nemaju sustavnu i koordiniranu podršku svih državnih tijela s jedne, zatim sveučilišta s druge, poduzetnika i velikih kompanija s treće, i konačno, dok nema financijske potpore koju očekujemo od strukturnih fondova EU, teško će se u javnosti steći dojam da su Hrvati inovativni. Inovativnost buja kad ima podlogu, odnosno infrastrukturu na kojoj može bujati. U Hrvatskoj je izgradnja te infrastrukture krenula još 1998., ali nažalost ide polako.

Koliko se novca očekuje iz EU fondova?

Od iduće godine iz EU će u Hrvatsku godišnje ulaziti oko 1,1 milijardu eura, ako ih povučemo kroz projekte. Oko 200 milijuna eura očekuje se da će ići za inovacije, inovacije u poslovanju i kreativnim industrijama. BICRO računa na barem 20 milijuna eura godišnje.Želja je da ta sredstva što više koriste mali i srednji poduzetnici, a kako bi to trebalo izgledati definirat će se u nacionalnoj strategiji.

Trenutno novac ide kroz više kanala: ministarstva poduzetništva i obrta, gospodarstva, turizma, poljoprivrede, te BICRO, HAMAG, HBOR itd.

Zašto ulagati toliko u inovacije, a ne

davor puklavec/pixsell

U Hrvatskoj ima kapitala za inovativne projekte, ali se ne koristi. Mislim na FGSove. Zato ćemo 2014. godine uz pomoć EU osnovati fond koji će ići u takve rizike i pomoći stvaranje hrvatske Nokije, Googlea ili Skypea, kaže Hrvoje Meštrić, ravnatelj BICRO-a, poslovno-inovacijske agencije Razgovarao: Bernard Ivezić

u gradnju hotela i turističkih sadržaja, kad turizam nosi trećinu BDP-a?

Uvjeren sam da će i za turizam biti dostupna sredstva. Poticanje inovacija, i to konkretno kroz BICRO koji je usmjeren prema komercijalnim akademskim projektima te malim i srednjim poduzetnicima, a ne velikim sustavima poput Ericssona NT, Plive, Končara, AVL-a i Galapagosa, koji imaju vlastiti razvoj, model je izravnog poticanja konkurentnosti najvećeg dijela gospodarstva. Gotovo 99 posto tvrtki u Hrvatskoj su male i srednje i s tim sredstvima potičemo inovacije u njihovom poslovanju od razvoja prototipova do komercijalizacije. Uloženih 0,1 posto BDP-a u istraživanja i razvoj nakon sedam godina povećava BDP za 1,2 posto.

Svjetska banka je izračunala da kad bi Hrvatska ulagala 3 posto BDP-a u istraživanja i razvoj, do 2020. naš bi se BDP povećao za 5,8 posto. To je recept za uspjeh iskušan u Kanadi, SAD-u, Njemačkoj, Japanu i Južnoj Koreji. Primijenila ga je i Baskija podržavši otvaranje šest istraživačkih centara izvrsnosti, sedam centara za zajednička istraživanja, zatim otvaranje tehnoloških parkova i klastera. Danas je ta pokrajina na 136 posto BDP-a EU-27.

Hrvatska je ispod prosjeka BDP-a EU-27.

Koliko ulaganja u R&D potiču otvaranje radnih mjesta?

Ne samo da povećavaju broj radnih mjesta, već poboljšavaju njihovu kvalitetu, od radnih uvjeta do plaće.

To bi nam možda trebao biti i ključan razlog zašto ulagati u istraživa-

nja i razvoj. Hrvatska danas ima mnogo radno-intenzivne proizvodnje koja je slabo plaćena i bit će još manje jer Kinezi su pokazali da uvijek mogu jeftinije. Već uz malo inovativnosti u nebrojeno slučajeva pokazali smo da smo u proizvodnji koja se temelji na znanju itekako konkurentni. U tim uvjetima smo još uvijek jeftinija radna snaga od one u zapadnoj Europi, a unatoč tome, to su za naše prilike iznimno dobro plaćena radna mjesta.

Znači dovoljno je povući 100 milijuna eura iz fondova EU da bi to postigli?

To bi bilo dovoljno da su sve pretpostavke riješene. Velike strane korporacije neće ovdje otvarati istraživačke laboratorije jer nemaju stotine ili tisuće ljudi specijaliziranih za neko znanstveno-tehnološko područje. Ali možemo se specijalizirati za određena područja, kao, primjerice, Švicarci za određene oblike bankarstva. Prilika za Hrvatsku je da pronađe takve niše u kojima može stvoriti dodanu vrijednost po kojoj će biti globalno prepoznatljiva. Ima mnogo primjera gdje zapadne zemlje ugrađuju svoje znanje u lanac vrijednosti i izvoze takve poboljšane, inovirane proizvode. To je budućnost razvoja.

Imate istraživanja i razvoj u Hrvatskoj, ovdje koristite know-how, a u Kini proizvodite i zatim proizvod izvozite pod svojim brendom.

Kao što je M San napravio prvi hrvatski tablet Vivax?

Da. Bitno je da se onaj dio proizvodnje koji donosi najveću vrijednost nalazi u Hrvatskoj. Zato ne možemo naš razvoj temeljiti samo na građevini, jednostavnoj prerađivačkoj industriji i turizmu. Ikea danas prodaje kuće koje “skidate” s polica i montirate takoreći odmah, automobilska industrija je u krizi pokazala da jednostavne prerađivače čim krene kriza ne treba, pa im otkazuje narudžbe i ostavlja bez posla, a turizam bez inovativne ponude, uz mediteranske susjede kakve mi imamo, više ne prolazi. Brodogradnja je najbolji primjer koje su posljedice neulaganja u istraživanja, razvoj i inovacije. No, moramo biti svjesni da, ovisno o industriji, plodovi ulaganja u R&D dolaze tek nakon pet, pa

Uloženih 0,1 posto BDP-a u istraživanje i razvoj nakon sedam godina povećava BDP zemlje za 1,2 posto 25

čak i 15 godina. Pliva se tako uspješno prodala samo zato što je još 80-ih ušla u istraživanja novih lijekova, pa joj je intelektualna imovina bila iznimno vrijedna.

Iz koje industrije je najveći broj prijava s inovativnim projektima? Čak 40 posto svih projekata koji traže potporu BICRO-a dolazi iz ICT industrije. U tom smislu ICT je industrija u kojoj Hrvatska ima veliki potencijal rasta. Dodatno, to je takav tip industrije da ne traži velika kapitalna ulaganja, efekt se vidi relativno brzo, a izvoz je praktički trenutan, odnosno čim ste na internetu možete izvoziti. K tome, imamo četiri kvalitetna ICT fakulteta, a studenti koji izlaze iz njih pokazuju visok stupanj interesa za poduzetništvo. Konačno, za daljnji razvoj ICT industrije ne trebaju nam velike korporacije, dovoljno je imati veliki broj aktivnih malih i srednjih poduzetnika okrenutih izvozu.

Svjedoci smo da ih ima sve više.

Koja su još područja potencijal?

Uvjerljivo, biotehnologija. Može pokrenuti poljoprivredu, marikulturu, pa prehrambenu industriju, ali i istraživanja i razvoj ljekova te inovacije u medicinskim postupcima. U ovom području imamo i jake domaće proizvođače poput Agrokora, Podravke, Vindije i drugih te jake obrazovne institucije. Da je privatni sektor već primijetio potrebu za time dokaz je Agrokorov ugovor s američkom udrugom NineSigma koja ima bazu stručnjaka, primarno američkih, koji su zainteresirani rješavati probleme koje im zadaju kompanije. Mislim da bi trebalo takve posrednike između velikih kompanija s jedne strane i istraživača, startupa i malih i srednjih inovativnih poduzetnika graditi u Hrvatskoj. Osim toga, trebali bismo se usmjeriti prema nanotehnologiji jer riječ o tehnologijama koje pomažu i koriste se u proizvodnji, od obuće i odjeće preko lijekova do građevinskih materijala, zaštite okoliša i poljoprivrede. Važna je i energetika, posebice u razvoju sustava za obnovljive izvore, s obzirom na to da nam je to strateška odrednica, a imamo tradiciju i visokokvalitetne inženjere.

EU traži da se specijaliziramo za industrije u kojima želimo biti globalno među najboljima. Što mislite o tome?

To nije samo izazov koji su postavili Hrvatskoj već u idućih godinu i pol dana na to pitanje moraju odgovoriti sve članice EU. Za nas to neće biti uvjet do 2015. godine.

S jedne strane, iznimno je dobro da počnemo govoriti o tome, tzv. pametnoj specijalizaciji, jer ona će nam pomoći da dođemo do strategije i sinhroniziranog djelovanja društva u ključnim područjima.

To što to nismo radili do sada bila nam je jedna od najvećih kočnica u razvoju.

Međutim, Hrvatska je premala da bi se 26

davor puklavec/pixsell

Intervju

Za daljnji razvoj ICT industrije ne trebaju nam velike korporacije, dovoljno je imati veliki broj aktivnih malih i srednjih poduzetnika okrenutih izvozu

odlučila za jednu ili dvije industrije. Trebali bi osmisliti strategiju pametne specijalizacije koja će omogućiti da budemo fleksibilni u praćenju tehnololoških trendova. Možemo staviti naglasak na tehničko obrazovanje. Također, osmisliti strategiju inovacija i uvesti koordinaciju pri Vladi za inovacije, koja bi predlagala na što staviti naglasak u razvoju. Najveći izazov će biti implementacija.

Agrokor je potražio partnera za otvorene inovacije, slično kreće raditi ZIP, a najava ima još. Hoćete li podupirati razvoj posrednika?

Da, jer su oni ključni. Oni povezuju velike korporacije s malim i srednjim poduzetnicima, odnosno startupima. Velikima pružaju novi način istraživanja i razvoja koji nadograđuje njihove interne odjele. Imamo velikih kompanija koje bi mogle imati te potrebe, poput Agrokora, Podravke, Hrvatskog telekoma, Ericssona NT, Končara, Galapagosa, Plive, većih banaka itd. BICRO već skenira teme koje interesiraju poduzetnike i takve projekte preporuča akademskoj zajednici. To nije samo model koji bi mogao interesirati privatne poduzetnike već i javni sektor. Financirali smo, primjerice, projekt inovativnog sučelja za uredsko poslova-

nje. Znači postoje projekti istraživanja i razvoja koji bi tako mogli unaprijediti javni sektor.

Kako vam se poduzetnici mogu javiti?

Mi smo drugačiji tip posrednika od onih koje smo spomenuli jer smo usmjereni na jačanje poduzetnika, a ne na konkuriranje njima. Posrednik smo u tom smislu što preko natječaja tražimo tvrtke kojima je, primjerice, potrebna konzultantska pomoć za upravljanje i zaštitu intelektualnog vlasništva. Vrijednost pomoći bila je 50.000 eura i odaziv je bio odličan. Imali smo 121 prijavu, od kojih je 68 bilo potpunih, a 22 smo odabrali za financiranje.

Na selekcijske postupke su se znali žaliti i neki poslovno uspješni inovatori poput Hittnera. Kako birate projekte?

Postupak se temelji na savjetima Svjetske banke preko koje smo doveli stručnjake iz finskog Tekesa i izraelske agencije za tehnologiju koja upravlja inovacijskim sustavom. Ocjenuje se izvrsnost tehnologije i njena primjenjivost u poslovanju. U interesu nam je da damo više novca za manji broj projekata koji su kvalitetni, nego da damo više manjih iznosa koji neće biti dovoljni da se projekti dovrše. Prvo ocjenjuju poslovno financijski evaluatori i vanjski, poslovno-tehničko-tehnološki

evalu Daju vijeć ugov njak cijsk Fond dodij su ne odab sličn U Hr živan ili st BDP supr živan plod deve Face i nov dugo spjeh žite u i da n mog šans cijelo jedn mišlj

anja editi

iti? onih ni na riramislu jima ntska ektuila je mali otpuje. i tori e? etske ake iz tehustagije i intemanji go da e biti ocjeori i loški

BICRO pomaže inovativne akademske i projekte u malom poduzetništvu, a ulaskom u EU imat će više novca za to

evaluatori, koji čine evaluacijski odbor.

Daju preporuke ravnatelju i Upravnom vijeću koje odobrava projekte. Upravo ugovaramo vanjske post-evaluacije stotinjak projekata kako bi unaprijedili selekcijski proces.

Fond menadžeri kažu da ih, kad ne dodijele novac projektima, optužuju da su neučinkoviti, a ako imaju jedan loš odabir, gube funkciju. I BICRO radi po sličnim načelima. Dijeli li i takav oprez?

U Hrvatskoj nismo naučili ulagati u istraživanja i razvoj. To nisu ulaganja u ceste ili stanove čime se kratkoročno podiže BDP i odmah može uslikati rezultat. Baš suprotno. Znatan broj ulaganja u istraživanja i razvoj možda nikada ne urodi plodom. Na jedan Google ili Facebook devet je sličnih propalo, a i da bi Google i Facebook uspjeli trebalo je dosta vremena i novca. To su rizične priče, ali one koje dugoročno čine razliku. No, čak i “neuspjeh” to zapravo nije. Svaki put kad uložite u R&D uložili ste u ljude, a oni taman i da ne uspiju od prve, nešto su naučili, i mogu to znanje iskoristiti. Mnogo je veća šansa da će iz druge uspjeti. Ili iz treće. No, cijelo to vrijeme rade, stvaraju novu vrijednost, grade odnose, donose nova razmišljanja, koncepte, proizvode i nekoga

Agencija BICRO osnovana je 1998., nalazi se u Planinskoj 1 u Zagrebu, a u njoj trenutno radi 47 zaposlenika

zapošljavaju. Kod inovacija nije sramota ne uspjeti. Sramota je ne činiti ništa.

Hrvatska treba dići ulaganja u R&D, a očekuje se i da ih daleko više bude iz privatnog sektora. Država pak novac uglavnom dijeli unutar svog sustava.

Državno financiranje istraživanja i razvoja favorizira javni sektor i akademsku zajednicu. Na njih ide do 2 milijarde kuna godišnje, dok poduzetnici dobivaju zanemarivo malo i to isključivo na projektnoj bazi.

Drugim riječima, sustav pojede novac koji bi mogao dobiti i privatni sektor. BICRO, koji pomaže inovativne akademske i projekte u malom i srednjem poduzetništvu, očekuje da će više moći pomoći gospodarstvu jer EU kod financiranja stavlja naglasak upravo na to. Zato s optimizmom iščekujemo sredstva iz strukturnih fondova.

Jedino s takvim iskorakom može se promijeniti odnos u korist poticanja inovativnosti u privatnom poduzetništvu.

Kakav je omjer financiranja javno-privatno u BICRO-u?

U PoC programu, gdje se odobravaju sredstva za provjeru inovativnog koncepta, u prva tri kruga natječaja odobrili smo sredstva za 44 poduzetnika i 26 projekata koji su došli iz znanstvenih institucija. I kod tih 26 projekata iz znanstvenih krugova treba, naime, uzeti u obzir da će neki od znanstvenika na temelju PoC-a doći korak bliže komercijalizaciji nečega što može imati veliki tržišni učinak, jer ne bi do toga moglo doći bez znanstvenog istraživanja.

Država je unazad godinu dana BICRO zamalo ugasila, smanjujući mu sredstva i odugovlačeći s potpisivanjem zajma Svjetske banke, koja je takoreći lobirala da se agencija ne ugasi.

Kriza je, pa nema novca i tu treba biti realan. Međutim, smatram da danas prioritet mora biti poticanje inovativnosti jer je to ključ konkurentnosti. BICRO je 2006. imao budžet od 80 milijuna kuna, a danas je upola manji iako je potencijal dvostruko veći. Da imamo i 150 milijuna kuna, sve bismo ih mogli usmjeriti u potpore inovativnim projektima u malom i srednjem poduzetništvu jer u BICRO-u već postoji toliko projekata spremnih za financiranje. Kad bi samo nekoliko bilo uspješno, kroz nekoliko godina vratilo bi se svih 150

milijuna uloženih kuna. S druge strane, višestruko veća sredstva godinama smo ulagali u velike industrije, kao što su građevina i brodogradnja, a sada im još otpisujemo dugove.

OECD je analizirao stanje i zaključio da imamo šumu izvora financiranja i pravila za R&D. Što poduzetnici mogu očekivati u idućem razdoblju?

Poduzetnik koji danas traži poticaje za razvoj istraživanja i razvoj, inovativnost, s pravom je zbunjen. Mora se mnogo raspitivati jer koordinacija između državnih tijela nije kakva bi trebala biti. Poduzetnik ne zna ni što može očekivati, jer nema sustavnog pristupa. No, to će se promijeniti. Radi se nacionalna strategija inovacija koja će dovesti do jedinstvenog sustava. Nije nužna centralizacija već koordinacija. Sveučilišta su najvažnija jer tamo ima i projekata i studenata. Bitno je da oni znaju da projekte mogu pokrenuti u poslovnim inkubatorima, te da se znanstvenici s projektima mogu obratiti uredima za transfer tehnologije. Bitno je da znaju kako inicijalnu investiciju mogu dobiti već u inkubatoru ili od poslovnih anđela. Nadalje, ako imaju početna sredstva, da projekte mogu razvijati u tehnološkim parkovima kakvi postoje u Čakovcu, Osijeku, Varaždinu i Rijeci.

Također, da im takva sredstva može dati i država kroz BICRO te program Poduzetnički implus. HBOR im može dati povoljan kredit, a Hamag-invest garancije. Ministarstvo turizma im može poduprijeti projekt inovativnosti u turizmu, a ima programa čak i za poticanje inovativnosti u drvnoj industriji. No, to će uskoro biti umreženije i vidljivije poduzetnicima.

U tom smislu se predlažu razne mjere, a Vlada je tako BICRO-u pripojila Hrvatski institut za tehnologiju, što je jedan od prvih koraka naprijed.

EU naglasak stavlja na regionalne razvojne agencije i kroz njih kanalizira velik dio novca. Kako surađujete s tim agencijama?

Suradnja je vrlo živa. No, njihov je problem, kao i kod poduzetnika, u nedostatku informacija. Inovacija je postala buzzword u Hrvatskoj, ali nije dovoljno samo nalijepiti na projekt riječ inovativan, pa da on to i bude. Projekt treba sadržavati neku novinu, da iza njega stoje ljudi koji su razvili inovaciju i da ona dolazi iz nekog sustava. Inovacije u pravilu moraju doći iz tvrtki ili organizacija općenito, jer one imaju potrebe koje se s inovacijama efikasnije ili kvalitetnije rješavaju. Suradnja s regionalnim razvojnim agencijama će se poboljšati kad se dovrši strategija inovacija. K tome, riješit će i neke probleme na koje je ukazao i OECD, a to su dupliciranje projekata i institucionalna fragmentiranost. To bi moglo ojačati i političku 27

Intervju biti puno napretka dok se u Hrvatskoj ne osnuje barem jedan venture capital fond čija bi namjera bila da ide u takve rizike i pomogne stvaranje hrvatske Nokije, Googla ili Skypea. O tome razgovaraju BICRO, Hamag i HBOR, a želimo uključiti i FGSove te druge predstavnike investicijskog sustava. Plan je da prvi venture capital fond Hrvatska dobije iduće godine i da će ga financirati Europski investicijski fond (EIF). Slično su napravile sve nove članice Unije. U Bugarskoj je država povukla 21 milijun eura iz EIF-a, raspisala javni natječaj i dodijelila ta sredstva na upravljanje dvama društvima za upravljanje fondovima. Toliko su aktivni da su čak u Hrvatskoj pronašli niz zanimljivih projekata.

Da li će to biti dovoljno da stvorimo pretpostavke za hrvatski Google, Facebook ili Skype?

S moje pozicije gledano uvjeren sam da je to moguće, ali morat ćemo povećati broj projekata koje podupiremo. To znači da će biti puno više pogrešaka da bi možda dobili nekoliko pogodaka. I to su zapravo jedini realni izazovi koji su pred nama, sve ostale izazove možemo si nepotrebno stvoriti jedino sami.

Za R&D trebaju mladi ljudi, a oni žele otići i imamo sve stariju populaciju.

Točno je da za ovo trebaju mladi ljudi i da nam populacija stari. Međutim, točno je i da velik broj visokoobrazovanih mladih nema posla, i ako odu oni, koji su naša budućnost, onda ništa više nema smisla raditi u Hrvatskoj neovisno koji smjer razvoja odaberemo. Zato nam uz strategiju inovativnosti treba i populacijska politika koja će paziti na naše mlade ljude. Pomoglo bi i kad bi imali sveučilišta i fakultete

Hrvatskoj posljednjih 20 godina nedostaje neki globalni inovativni tehnološki brend koji bi nas postavio na investicijsku kartu svijeta 28

davor puklavec/pixsell

predanost inovativnosti na svim razinama vlasti, što je OECD također istaknuo.

Tko je u Europi dobro povezao svoje institucije za poticanje inovativnosti?

Finska je vjerojatno najbolji primjer. Oni iz proračuna ulažu 500 milijuna eura godišnje u sustav poticanja inovativnosti što koordinira 300 profesionalaca. Usporedbe radi, Finska je po broju stanovnika na razini Hrvatske. No, oni imaju mrežu poslovnih inkubatora, akceleratora, venture capital fondove i tehnološke parkove.

Drugim riječima, infrastrukturu kakvu mi tek razvijamo. Finska ima Nokiju, poznati brend koji je izrastao na inovacijama. Estonija ima Skype. Hrvatskoj u posljednjih 20 godina nedostaje takav globalni inovativni tehnološki brend da nas postavi na investicijsku kartu. Investitori danas idu u Estoniju jer se nadaju da će naletjeti na neki novi Skype. Nije to baš racionalno, jer ne rađaju se Skypeovi samo tako. No, za Estoniju je ključno da im takav imidž povećava izravna strana ulaganja čak i u krizi.

Imamo hipersferu, leteće brodove koji mogu konkurirati satelitima, i električne automobile od Rimca i Dok-inga, ali ne čini se da je ikome stalo poduprijeti ih. Vi imate drukčije informacije?

Da, jer je BICRO financirao tvrtku Hipersfera, koja je zatim dobila dodatnu investiciju od domaćih privatnih ulagača, ali da bi se taj projekt realizirao nužno je još kapitala. Ima zainteresiranih stranih ulagača, ali to onda znači da se tvrtka mora preseliti u SAD ili Tursku. U Hrvatskoj ima kapitala za takve projekte, ali se on ne koristi.

Recimo, u projekte koje spominjete mogli bi uložiti FGS-ovi. Ali bojim se da neće

Bugarska je povukla 21 mil. eura iz EIF-a.

Dva tako osnovana fonda toliko su aktivna da i u Hrvatskoj nalaze projekte

Uz strategiju inovativnosti, treba nam i populacijska politika koja će paziti na naše mlade ljude, kaže ravnatelj BICRO-a H. Meštrić

koji bi prilagođavali upisne kvote budućim potrebama tržišta rada. No, pitanje je da li je to za njih izazov i žele li se njime baviti. Do sada, naime, nije uspjela nijedna izmjena zakona koja bi imala utjecaja na upisne kvote. Državi je interes da se povećaju upisne kvote na tehničkim, a smanje na humanističkim studijima. No, dosad nije bilo uspjeha u tome. Druga stvar je da Hrvatska danas ima previše visokoobrazovnih institucija i postavlja se pitanje njihove kvalitete. Od generacije koja ima 40.000 srednjoškolaca njih 38.000 upisuje se na studije raznih vrsta, a znamo da ih nisu svi u mogućnosti završiti. S druge strane, trebate velik broj obrazovanih ljudi da bi se pojavili inovativni startupi.

Krenuli ste u gradnju inkubatora Biocentra u Zagrebu. Mogu li slične inkubatore dobiti i manji gradovi i mjesta po Hrvatskoj?

Odabir lokacije nije proizvoljan i Biocentar nije u Zagrebu da bi nam bio blizu. U Zagrebu je najviše tvrtki iz tog područja, najviše studenata i najviše poslovnih inicijativa.

Općenito inkubatore ima smisla postavljati tamo gdje postoji industrija kojoj startupi žele i mogu prodavati usluge ili tamo gdje je mnogo poduzetnih ljudi.

Zato u Varaždinu imate tehnološki park za ICT, a u Zadru zasad nemate jer tamo nema ni sveučilišta koje bi stvaralo radnu snagu u ICT-iju (zasad) i takve poduzetnike. No, možda tamo može biti inkubator za nešto drugo. Primjerice, već niz godina razvijamo centar kompetencije za marikulturu u Stonu sa Sveučilištem u Dubrovniku (MARIBIC) jer se školjkaši upravo tamo uzgajaju.

Startup

U godinu dana stvorili oazu inovativnih tvrtki

U

torak je deset sati. U Zagrebačkom inkubatoru poduzetništva (ZIP), jedinom startup inkubatoru u regiji, okupljaju se osnivači na redovitom operativnom sastanku. Jedan od njih je Damir Sabol, poduzetnik koji zna kako od nule, koristeći tehnička znanja i menadžerske vještine s jedne, te financijska sredstva, logistiku i umreženost privatnih ulagača i fondova s druge strane, od startupa stvoriti tvrtku koju može prodati za 100 milijuna kuna i to u Hrvatskoj; kao što je prije sedam godina učinio s Iskonom. Prethodni sastanak ZIP-a propustio je kako bi zajedno s popularnim domaćim proizvođačem mobilnih aplikacija Infinumom u Londonu europskim bankama predstavio sustav za mobilno bankarstvo koji se temelji na njegovoj novoj tehnologiji PhotoPayju, a koji je u Hrvatskoj postao najbržerastuća m-banking aplikacija generiravši Erste banci u 10 mjeseci više od sedam milijuna eura prometa. Sada je spreman za, naglašava, kratko druženje.

“Redovito u kalendar pišemo sat vremena za sastanak, ali kad krenemo ne možemo se zaustaviti i često raspravljamo i više od dva sata, ne samo o startupima koji rade kod nas ili koji nas zanimaju, već i o inovacijama, izvorima financiranja, gospodarstvu i budućim kretanjima”, kaže nam Sabol.

Zip.factory uZ savski nasip ZIP-ov inkubator, čiji su radni prostor od milja nazvali ZIP.Factory, nalazi se svega stotinjak metara od stećka koji uz stari zagrebački Savski most označava granicu nekadašnjih Ilirskih provincija. Vrlo simbolično, uzmemo li u obzir da je upravo u vrijeme Ilirskih provincija Hrvatska dobila svoje prve novine na hrvatskom jeziku, a Dalmacija prve škole. Ne treba ni govoriti koliko je obrazovanje važno za razvoj, a Francuzi, vladari Ilirskih provincija, sa sobom su u tadašnju Hrvatsku donijeli građanski duh i obrazovanje.

ILUSTRACIJA: PREDRAG VUČINIĆ

Zagrebački inkubator poduzetništva završio je prvo tromjesečje prvog predinkubacijskog programa u kojem je sudjelovalo devet timova, a osam ih ide dalje Piše: Bernard Ivezić

20

Start up

poslovnih mentora na raspolaganju imaju startupovi u ZIP-u

Damir Sabol pojašnjava da je ideja ZIP-a danas donijeti budućim hrvatskim poduzetnicima, mahom, mladim i inovativnim ljudima - poslovni duh i poslovno obrazovanje, što je ključ za razvoj startupa.

“Jako sam zadovoljan jer smo od travnja prošle godine do danas, i to

od nule, vlastitim sredstvima, vremenom i radom stvorili jedinstveno mjesto u regiji, oazu inovativnih poslovnih tvrtki i izvor koji napaja hrvatsku startup zajednicu”, kaže Sabol.

Dodaje da je točno da se stvorio ‘hype’ oko startupa, ali da on ima realnu podlogu. Timova, ideja, projekata i 29

Startup uspješnih primjera startupa ima, a ima i zainteresiranih domaćih i stranih ulagača. I zato, pojašnjava, imaju mogućnost tu energiju pretvoriti u prvu regionalnu startup infrastrukturu, oslonac kako startupima tako i ulagačima i potencijalnim partnerima.

Ivo Špigel, predsjednik udruge ZIP, kaže da su u manje od godinu dana uspjeli postaviti temelje i potaknuti daljnji razvoj. Kao da su od makadama napravili asfaltiranu cestu.

“No, daleko smo od autoceste, jer teško je u manje od godinu dana bez vanjskih izvora financiranja prestići Španjolce ili Fince gdje poticanje startupa nije usamljena inicijativa grupice poduzetnika već općeprihvaćen smjer razvoja i inovativnosti u tim društvima”, kaže Špigel. Ističe da je ZIP upravo završio prvo tromjesečje prvog predinkubacijskog programa u kojem je sudjelovalo devet timova koji su dorađivali svoje poslovne planove, tehnologije, ali i sami sebe. Od njih devet, osam ih je uspješno završilo tu fazu i ide dalje. Otvorili su prijave za dodatnih pet do šest timova koji će ući u novi predinkubacijski program.

Ističe da su uz timove, posebno zadovoljni mrežom od 20 poslovnih mentora koji pomažu startupove svojim znanjem tehnologije, međunarodne prodaje, prava, marketinga i drugih područja. Uskoro dolaze i prvi strani mentori. stvaraju novu generaciju “Već sada vidimo da taj uspjeh može biti mnogo širi jer je ZIP dobra podloga za stvaranje nove generacije poduzetnika. Stvorili smo mjesto na kojem se timovi međusobno pomažu, do čega je došlo potpuno spontano, a upravo je to iskra za stvaranje nove zajednice poduzetnika koji svoj uspjeh grade na znanju i kompetencijama”, kaže Špigel.

Kako to izgleda u praksi posvjedočio je najaktivniji hrvatski ulagač u startupe Saša Cvetojević, koji je kao suosnivač ZIP-a pomogao projekt ustupivši mu poslovni prostor. Trenutno najuspješniji projekt u inkubatoru je Publiconn, društvena mreža za fondove Europske unije koja već ima više od 1200 korisnika iz 29 zemalja, a želi prerasti u investicijski forum koji će tvrtkama i organizacijama iz javnog sektora omogućiti izravan pristup ulagačima. Da je na dobrom putu svjedoči podatak kako već sada ima više od 150 otvorenih natječaja. No, upozorava da je riječ o projektu koji se razvijao dvije godine prije nego je došao u ZIP. S druge strane, tim koji je radio na startupu Indoor Vision, pobjedniku 30

Microsoftovog tehnološkog natjecanja Imagine Cup za Hrvatsku, obustavio je daljnji razvoj. Oni su razvili tehnologiju koja pomoću kamere mobitela glasom navodi slabovidne osobe. Taj se projekt pokazao preambicioznim za realizaciju s obzirom na današnje tehnologije, ali u ZIP-u kažu da je i to uspjeh. Članovi tima, koji su veliki potencijal, sad znaju gdje je taj njihov projekt, i mogu se posvetiti nekom drugom projektu.

Cvetojević kaže da timovi BackWay i Fieldpod uspješno napreduju, Mash. me je pred lansiranjem, projekt nutrioCode je nadograđen pa u daljnjem razvoju planira primijeniti i B2C i B2B koncept. Navodi da je portal Šminkerica zadržao visoku posjećenost, iDermi se smiješi investicija, a dalje nastavlja i projekt 2D market digitalne distribucije multimedije.

Ivo Špigel naglašava da su poslovni inkubatori poput zagrebačkog ZIP-a

Otvorena je prijava za dodatnih 5 do 6 timova koji će ući u novi predinkubacijski program u ZIP-u

Tim BackWay uspješno napreduje, a iDermi se smiješi investicija, kaže Saša Cvetojević, poslovni anđeo

uobičajeni u Berlinu i Londonu gdje ih ima niz. Neki su poput Rocket Interneta u Berlinu prerasli u tvornice novih tvrtki. Drugi poput bugarskih LAUNCHuba i Elevena privukli su čak 21 milijuna eura iz europskih fondova i sad tim sredstvima potiču lokalno i regionalno poduzetništvo, među inima i dva hrvatska projekta. EU sa svojim fondovima, naime, podupire oko 50 startup inkubatora i akceleratora, odnosno inkubatora koji su nadograđeni fondom i omogućavaju brzu eskpanziju tvrtki, i tako diljem Europe. jagma oko HackatHona “Razlog bujanja takvih mjesta je što velike kompanije danas više no ikad trebaju suštinske inovacije, a same ih nisu sposobne stvoriti. To je potaknulo stvaranje startup infrastrukture, točaka prema kojima gravitiraju inovativni timovi i inovacije i s kojima odjeli za istraživanje i razvoj velikih kompanija mogu surađivati na način koji je njima prirodniji”, kaže Špigel.Kao primjer navodi njihov novi ugovor s BeeOne, tvrtkom kćeri Erste banke, koja se bavi isključivo inovacijama u financijskoj industriji. A slične ugovore ZIP uskoro očekuje s tvrtkama iz područja telekomunikacija i visoko-tehnološke proizvodnje.

Mihovil Barančić, suosnivač ZIP-a, ističe da su tu priliku prvo prepoznali inovativni timovi. Kako to izgleda najbolje pokazuje podatak da su karte za ZIP-ov i Ersteov Hackathon, gdje će se timovi natjecati u rješavanju poslovnog problema koji će im postaviti BeeOne, planule u 30 sekundi otkako su ih ponudili na internetu. A tim koji pobijedi, ne samo da zadržava pravo na svoju ideju već dobiva i novčanu nagradu, po članu tima oko 10.000 kuna. “Glavni posao ZIP-a u ovom trenutku je promjena načina razmišljanja i drago mi je da ima sve više tvrtki koje uviđaju prednosti širokog poticanja inovativnosti”, kaže Barančić.

Pojašnjava da u idućih nekoliko godina očekuje kako će hrvatske tvrtke podupirati startupe u testiranjima svojih proizvoda, plasmanu u inozemstvo, financijski ih podupirati u širenju i sve ono što kompanije rade vani. “Teško je očekivati da će se u Hrvatskoj stvoriti fond veličine Google Venturesa, ali siguran sam da će se pojaviti novi modeli financiranja koji će biti korisni velikim kompanijama, poticati njihovu inovativnost, a s druge strane mladim i inovativnim ljudima otvoriti prilike za rast i razvoj u Hrvatskoj, što je bit stvari i ono na čemu radi ZIP”, zaključuje Barančić.

BIOCentar

Centar koji nas uvodi u biotehnološku revoluciju

G

rađevinski radovi na izgradnji najvećeg infrastrukturnog projekta u Hrvatskoj, Biocentra na Borongaju, započeli su krajem prošle godine. Prvi stanari, inovacijske tvrtke koje će raditi na razvoju proizvoda s područja bioznanosti i znanosti o životu, očekuju se već krajem 2014., najavljuju Gordan Leskovar, voditelj projekta Biocentra, te Ivo Friganović, njegov idejni kreator, ujedno i koordinator inovacijskih programa u BICRO-u. Važnost Biocentra Friganović dočarava kroz tehnološke revolucije kroz koje je naša civilizacija prošla. Šesta tehnološka revolucija, u kojoj se trenutačno nalazimo, objašnjava Friganović, kombinacija je IT-a, biotehnologije i nanotehnologije. Kako je IT u zreloj fazi razvoja, biotehnologija na početku razvoja, a nano tek stiže, ne treba dvojiti koliko je za hrvatsko gospodarstvo važno pokrenuti korištenje mogućnosti koje biotehnološka revolucija nudi. Njezinu važnost osobito oslikava činjenica da će, prema procjenama, biotehnologija imati utjecaja ne samo na farmaceutiku, već i na dijagnostiku, prehranu, energiju, poljoprivredu, ekologiju te industrijske procese. ovaj biznis ne ide iz garaže “Biocentar je dio slagalice bez kojeg se ne može”, ističe Friganović. Kako navodi, u IT-u ljudi su biznis mogli započeti u garaži, a sve što im je trebalo bio je stol i računalo. No, kod razvoja biotehnologije, bez laboratorijskih kapaciteta ne može se ništa. Kad se još uzme u obzir da je za razvoj novog lijeka i njegovo stavljanje na tržište potrebno od osam do 12 godina te milijuni dolara, postojanje centra u kojem bi startup tvrtke mogle razvijati svoja znanja i ideje od neosporne je važnosti. Potvrđuju to i Mladen Merćep, direktor Amalgena, te Gordan Lauc, direktor Genosa, koji su se i sami upustili u avanturu pokretanja tvrtki za razvoj lijekova. “Institucije poput Biocentra su neophodne

PD

Biocentar u Zagrebu trebao bi stanare primiti iduće godine, a već se radi na marketinškoj strategiji i razradi kriterija koje će startupovi morati zadovoljiti za ulazak Piše: Josipa Ban/VLM točnu analizu glikana. “Za pokretanje vlastitog poduzeća u području biomedicine najveći problem je velika investicija u opremu koja se onda u malo koristi. Biocentar bi trebao olakšati te probleme na način da osigura zajedničku infrastrukturu koju bi onda unajmljivali po potrebi. To će zasigurno olakšati pokretanje malih biotehnoloških poduzeća”, ističe Lauc.

Na 3500 četvornih metara nalazit će se 20 laboratorija s najsuvremenijom opremom te uredski prostori

Čak 85 posto projekta vrijednog 18,1 milijun eura financira se uz pomoć IPA programa Europske unije, komponenta IIIc, za regionalnu konkurentnost

jer u trenutku pokretanja znanstvenoistraživačke tvrtke ogroman postotak sredstava morate investirati u opremu i infrastrukturu za provođenje istraživanja na projektu za koji ne znate hoće li uspjeti ili ne”, ističe Mladen Merćep, direktor i osnivač tvrtke Amalgen koja se bavi istraživanjem u prirodnim, tehničkim i tehnološkim znanostima.

“Ideja je da se razviju novi lijekovi za liječenje upalnih i autoimunih bolesti”, objašnjava djelatnost svoje tvrtke osnovane 2010., a koja trenutačno radi na razvoju novih kemoterapeutika. Merćep je uspio pokrenuti istraživanje, no kako kaže, trebao je naći alternativno rješenje pa je uz pomoć suradnih ustanova iz zemlje i inozemstva uspostavio “virtualni biocentar”. Pokretanje Biocentra u Hrvatskoj bitno će povećati mogućnost suradnje na zajedničkim projektima, te uspostavu integriranih i visoko motiviranih multidisciplinarnih timova koji su preduvjet u rješavanju složenih biomedicinskih problema.

“Bez Biocentra pokretanje inovativnih poduzeća u području biomedicinskih znanosti daleko je teže”, zaključuje Merćep.

Potvrđuje to i Gordan Lauc, direktor i osnivač prvog privatnog laboratorija za DNK analizu te jednog od najboljih laboratorija u svijetu za visokopro-

12 eura za labos, 8 za ured U BICRO-u pak, koji je izradio projekt za pokretanje tog inkubacijskog centra za bioznanosti i komercijalizaciju tehnologije, te će biti njegov vlasnik, trenutačno su usredotočeni na izradu marketinške strategije i na razradu kriterija koje će startup tvrtke morati zadovoljiti da bi ušle u BIOCentar. U jesen ove godine ona bi trebala biti završena te kako najavljuje Leskovar “počinje predstavljanja centra po Hrvatskoj”. Kako bi tvrtke mogle postati stanari prvog inkubacijskog centra za bioznanosti osim što im projekt mora biti odobren potreban je i novac. A unutar najvećeg infrastrukturnog projekta u Hrvatskoj, vrijednog 18,1 milijun eura čija se izgradnja financira uz pomoć IPA programa Europske unije, komponenta IIIC, za regionalnu konkurentnost (85 posto) te hrvatske Vlade, mlade tvrtke mogu očekivati sve što im treba za rad.

Na 3500 četvornih metara površine nalazit će se 20 laboratorija s najsuvremenijom opremom. Veličina laboratorija bit će 50 kvadrata, s time da će se zidovi moći rušiti ili pregrađivati, ovisno o potrebama i veličini stanara. Svoje usluge Biocentar će nuditi po tržišnim cijenama s najamninom od oko 12 eura po četvornom metru za korištenje laboratorija te osam eura za uredski prostor. No, kako ističe Friganović, ovo će niz godina biti subvencionirana operacija “sa čvrstom željom da ona za osam godina postane samoodrživa i da operativne troškove možemo podmirivati iz usluga koje pružamo.”

31

Hipersfera

Lete li hrvatski baloni na istok Tvrtka Hipersfera koja je razvila sustav nadzora zračnim brodovima od sredine 2012. godine čeka podršku Vlade, u međuvremenu projekt bi mogla financirati i ekskluzivno za svoje potrebe uzeti jedna euroazijska država čime bi Hrvatska izgubila strateški važan projekt Piše: Majda Žujo

A

mbiciozan projekt sustava nadzora zračnim brodovima koji bi u Hrvatskoj do 2020. godine mogao otvoriti tisuću novih radnih mjesta za visokokvalificirane radnike, uskoro bi mogao dobiti svog velikog strateškog partnera. Riječ je o izumu hrvatskih znanstvenika koji zamjenjuje daljinsko snimanje zemlje iz satelita ili aviona te tako može poslužiti kao najpraktičniji i najjeftiniji sustav nadzora široke primjene. A nakon šest godina razvijanja projekta nazvanog Hipersfera, njegovi začetnici - Bojan Pečnik i Robert Grilc, u ozbiljnoj su fazi pregovora s hrvatskim državnim institucijama, odnosno ministarstavima koja bi imala najviše koristi od primjene ovakvog sofisticiranog “špijunskog cepelina”, ali i institucijama i tvrtkama u inozemstvu. Za nastavak projekta potrebno je uložiti još pet milijuna eura i to za razdoblje od 18 mjeseci koliko je potrebno za razvoj komercijalnog sustava.

“Sredinom 2012. započeli smo razgovore s Ministarstvom unutarnjih poslova, nastavili s Ministarstvom pomorstva, prometa i veza, Ministar32

stvom obrane i Ministarstvom poduzetništva i obrta. Svaka navedena institucija nalazi praktičnu primjenu unutar svoje domene djelovanja. Vjerujem kako ćemo u budućem razdoblju doći do zaključka i ispitati mogućnosti za kvalitetnu i plodonosnu suradnju”, kaže Robert Grilc zadužen za menadžerski dio poslovanja u Hipersferi, tvrtki koja je dobila i ime po idejnom projektu. primjenjivo na schengen Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska će, naime, postati dio schengenskog prostora, a time i “čuvar” vanjskih granica EU, pa bi Hipersfera mogla imati ključnu ulogu u olakšavanju njezinog nadzora s obzirom na 1300 kilometara dugu granicu koja se proteže terenom koji je često nedostupan i nema načina da ga se šiti samo ljudstvom. No, ako se hrvatska Vlada ubrzo ne odluči je li zainteresirana za ovu investiciju ili ne, projekt će biti ponuđen nekome drugom. Zapravo, vlada jedne euroazijske zemlje već je pokazala ozbiljan interes za Hipersferu pa je vrlo izvjesno da će hrvatski zračni brodovi uskoro zaploviti u smjeru istoka.

Do sada je u razvoj Hipersfere uloženo 1,1 milijun eura, a u financiranju je najviše sudjelovao BICRO koji je izdvojio 70 posto sredstava

“Ne bih želio otkriti o kojoj se zemlji radi, ali pregovarali smo s njihovim ministarstvom obrane i mogu reći da su stvari načelno dogovorene na najvišoj razini. U tri dana smo praktički prošli ono što smo u Hrvatskoj prolazili šest godina”, kaže Grilc dodajući da će, u slučaju da prihvate njihov projekt, vlada te zemlje vjerojatno zahtijevati da ga ne koristi nitko drugi.

Do sada je u razvoj Hipersfere uloženo 1,1 milijun eura, a u financiranju je najviše sudjelovala poslovno inovacijska agencija BICRO koja je izdvojila 70 posto sredstava, dok je ostatak sredstava došao od privatnih, domaćih investitora. Novac je to koji je uložen kako bi se razvio patent autonomne stratosferske platforme pogodne za nadzor granice, praćenje stanja, nadzor širenja požara, praćenje gustoće prometa, nadgledanje mora i slično. Osnovna funkcija zračnog broda je fotografiranje zemlje iznad strateške točke gdje se prikupljaju podaci i šalju natrag na zemlju.

Nakon toga se prikupljeni podaci procesuiraju te su dostupni korisniku na određenom poslužitelju. Takva usluga omogućuje klijentu, kao što su, primjerice, Google, ili pružatelji telekomunikacijskih usluga, da unaprijedi svoje usluge za krajnje korisnike.

tržište od 7,3 mlrd. dolara Inače, vrijednost tržišta daljinskog istraživanja na kojem bi Hipersfera mogla Tim od 15 inženjera uskoro naći i svoje mjesto pod suncem, predstavio je prošle u 2011. je iznosila 7,3 milijarde dolara. godine hrvatskoj A u BICRO-u smatraju kako Hipersfera javnosti Hipersferu, ima potencijal preuzeti značajan posto“zračni brod” za naj- tak udjela na tržištu nakon komercijapreciznije snimanje lizacije te dodatno stvoriti novo tržište iz zraka; osnovna koje danas još uvijek ne postoji. Brodovi funkcija zračnog bi se mogli koristiti i za gradnju novih broda je fotografiaplikacija koje bi prodonijele razvoju ranje zemlje iznad ICT industrije i utjecale na način života strateške točke u svijetu u kojem živimo. “Jedan od prigdje se prikupljaju mjera je Google Earth u realnom vrepodaci i šalju natrag menu. Tako će fotografije stare mjesena zemlju cima/godinama zamijeniti one stare nekoliko sekundi/minuta. Samo statistički podaci o kretanjima ljudi i prijevoznih sredstava na području jedne od svjetskih metropola imat će golem značaj za upravljanje gradom ili razvoj poslovnih ideja i ostvarivanje poslovnih potencijala”, objašnjava Pečnik, znanstveni mozak Hipersfere. Također, dodaje Pečnik, Hipersfera može služiti i za nadzor privatne imovine u svrhu njezinog osiguranja. No, platformu bi bilo lakše prodati, odnosno naći investitore kada bi država imala više sluha za njezin potencijal. I to ne samo na način da potiče razvoj projekta već da ga i primjenjuje. Naime, kaže nam Grilc, teško je stranom investitoru prodati nešto kada vlastita Vlada

nema za to interesa. “Kada bi Vlada bila investitor, projekt bi sigurno imao veću snagu”, ističe Grilc. No, nažalost, do sredine 2012. državna administracija nije uviđala problem s kojim se projekt bori već godinama.

“Hrvatska je postala neatraktivna destinacija za ulaganja, a posebice u visoku tehnologiju. Razlog takvom stanju treba tražiti u višegodišnjem zanemarivanju izrade strategije, kulturi koja odobrava nepotistički sistem itd. Naime, projekt Hipersfera ima predznak nacionalnog interesa, a slični su projekti u svijetu podržani od strane državnih institucija”, kaže Grilc, no vjeruje kako će se u predstojećem razdoblju pronaći rješenje te kako će projekt dobiti željenu pažnju državne administracije, ili će postati alat u izgradnji gospodarstva neke druge svjetske države. A razvoju projekta mogao bi pomoći i skori ulazak Hrvatske u EU, kada ćemo postati korisnici strukturnih fondova.

“Pratimo mogućnosti apliciranja za novac iz fondova Europske unije, ali do sada nismo pronašli adekvatan natječaj koji bi uskladio ciljeve projekta sa ciljevima natječaja. Strukturni fondovi EU nas tek očekuju, a definirani ciljevi i strategije neće biti objavljeni prije 2014. godine. S obzirom na to da su strukturni fondovi orijentirani na mala i srednja poduzeća više od pretpristupnih fondova EU, razmišljamo i o toj mogućnosti sufinanciranja, iako još godinu dana nećemo imati saznanja o sinergiji ciljeva projekta sa ciljevima fondova”, ističe Grilc za kojeg nema bojazni da bi zbog stagnacije u realizaciji projekt mogao zastarjeti. sada su u stanju hibernacije “Trenutno ne postoji projekt koji ima i približno slične performanse i koji za tako malo novca može doći do faze u kojoj smo mi danas. Tehnologija koju nudimo na tržištu je još uvijek na najvišem nivou razvoja, vrijeme nas nije pregazilo. Za ovakve projekte je normalno da dugo sazrijevaju i da od njihovog početka do zrelosti prođe desetak godina”, poručuje Grilc.

Kako bi osigurali dostatna sredstva za nastavak projekta, projekt Hipersfera nalazi se u procesu hibernacije, što podrazumijeva rezanje svih nepotrebnih fiksnih troškova.

“Trenutno na projektu nema zaposlenih, ali su svi članovi tima volonteri na projektu. U vrijeme kada je projekt bio u potpunosti aktivan, tvrtka Hipersfera zapošljavala je 25 inženjera i stručnjaka. Prilikom ponovnog pokretanja projekta, na njemu će biti zaposleno dodatnih 25 stručnjaka, koji će projekt dovesti do njegovog punog potencijala”, kaže nam Grilc.

33

intervju

NineSigma već obučava u Vrbovcu Tomislav Smolić, izvršni direktor za sektor razvoja i istraživanja u Agrokoru, govori o ulasku koncerna na jednu od najjačih svjetskih mreža za otvorene inovacije NineSigma koja okuplja dva milijuna znanstvenika, o nužnosti ulaganja u inovacije te razvoju novih proizvoda Piše: Danijela Jozić/VLM

Z

a otprilike mjesec i pol dana koncern Agrokor će na jednoj od najjačih svjetskih mreža za otvorene inovacije NineSigma oglasiti svoj prvi zahtjev u kojem traži rješenje inovatora i znanstvenika. Što će to točno biti, još nije određeno, ali nije isključeno da prvi zahtjev možda dođe upravo iz PIK-a Vrbovec, koji je prvi na listi Agrokorovih kompanija u kojoj ovih dana stručnjaci NineSigme kreću s edukacijama. Agrokor je jednoipolgodišnji ugovor s NineSigmom potpisao početkom veljače, čime se pridružio vodećim multinacionalkama koje koriste usluge tzv. otvorenih inovacija. Pojednostavljeno, riječ je o mreži koja okuplja više od dva milijuna znanstvenika koji nude pomoć u pronalaženju inovativnih rješenja za različite industrije. O tome što ugovor sa Amerikancima znači za koncern, pojasnio nam je Tomislav Smolić, izvršni direktor Agrokorovog sektora za razvoj i istraživanje.

Pripreme za potpisivanje ugovora s NineSigmom trajale su godinu dana.

Zašto tako dugo i je li bilo zahtjevno?

Nije bilo jednostavno. To je velik i zahtjevan projekt koji pretpostavlja promjenu inovacijske kulture u čitavom Agrokoru.

Najprije smo koncept otvorenih inovacija morali prezentirati u svim našim kompanijama te procijeniti stupanj ino34

vacijske kulture koji nije isti u svakoj od njih. Morali smo pritom dobiti podršku ključnih menadžera na svim razinama upravljanja. Osim pristupa globalnoj inovacijskoj zajednici, projekt podrazumijeva i izgradnju interne mreže znanja što znači da smo morali izgraditi unutarnju kolaboracijsku platformu – to je neka vrsta Agrokorove društvene mreže. Usto smo razvili informatičku aplikaciju kroz koju svaki od naših 40 tisuća zaposlenih na jednom mjestu može iznijeti svoju ideju.

Zašto Agrokoru treba ulazak u mrežu NineSigma?

Relevantni podaci iz Europe pokazuju da je inovacijski kapacitet poluga broj jedan za rast i razvoj kompanije i to ispred ispred organskog rasta i reza-

NaziVi programa

A

grokor na platformu NineSigme ulazi pod nazivom ‘Svijet, naš laboratorij’. Zanimljivi su i nazivi programa vodećih multinacionalki: Connect&Develop (P&G), Sharing is Winning (Nestle), Challenges and Wants (Unilever), My Starbucks Idea (Starbucks), Lego Cuusoo (Lego) itd. Tako će i Agrokorov, na engleskom - “World, our Laboratory”, biti uskoro otvoren za sve znanstvenike umrežene u NineSigmi.

nja troškova. Zato i vrijedi parola: ‘Innovate or die’. Agrokor kontinuirano ulaže u istraživanje i razvoj te u nove tehnologije jer jedino time omogućava razvoj novih proizvoda. Ključni trenutak za svaku kompaniju je brzina i kontinuirani izlazak na tržište s novim proizvodom jer njihov je životni ciklus zapravo vrlo kratak. Ledo svake godine jednu četvrtinu asortimana sladoleda zamjenjuje novim proizvodima. Svake godine je jedan od tih proizvoda među top tri najprodavanija sladoleda. U četiri od zadnjih pet godina Ledo je dobitnik prve nagrade za inovativnost i to od Svjetske udruge proizvođača sladoleda.

Koliko ipak ti novi proizvodi mogu zbuniti potrošače? Što je sa starim, dobrim poznatim proizvodima?

To ovisi od industrije do industrije. Od Leda se inovativnost očekuje jer je to takav biznis i kupci to žele. S druge strane, to kod Zvijezde nije slučaj jer su ulje i margarin nešto konzervativniji proizvodi.

Kako izgleda koncept otvorenih inovacija u praksi?

Zajedno s NineSigmom detektirat ćemo probleme, razvrstati ih te odlučiti koje ćemo objaviti na globalnoj inovacijskoj mreži. Kad dobijemo prve ponude rješenja, odabrat ćemo ono koje nam najviše odgovara. U konačnici NineSi-

gma rovo biti i konz Agro sutn nalk prob ukra Cijel sti in jedan ideje to, in prvo se na kora šenju s njim direk jekta Mož mjer prek Dob Njih na id kom u ko naći na pl javio post

nnoulaže hnoazvoj k za nuizvoravo ednu mjedine p tri ri od prve etske

m,

. Od je to ruge j jer ativ-

no-

emo koje jskoj e rjenajneSi-

gma posreduje pri sklapanju Agrokorovog ugovora s inovatorom a to može biti istraživački projekt, otkup licencije, konzalting ili neki drugi vid suradnje.

Agrokor pristupa mreži gdje su prisutne vodeće svjetske multinacionalke. Koliko je ona sigurna da vaš problem ili zahtjev za inovacijom ne ukradu drugi konkurenti?

Cijeli se koncept zasniva na povjerljivosti informacija. Kad bi se dogodio samo jedan slučaj curenja informacija ili krađa ideje to bi značilo propast koncepta. Uz to, informacije koje se na mreži dijele u prvoj fazi nisu povjerljive i razmjenjuju se na vrlo površan način. Tek u idućem koraku, kad dobijete grupu ideja o rješenju problema, odaberete kandidata i s njim krenete u pregovore. Tu sklapate direktan ugovor i o detaljima vašeg projekta zna samo on.

Možete li navesti neki konkretan primjer uspješno realiziranog projekta preko platformi otvorenih inovacija?

Dobar je primjer P&G-ovog Pringlesa.

Njihova je direktorica marketinga došla na ideju da se na svakom pojedinom komadu čipsa ispiše poruka. To se svima u kompaniji svidjelo, ali je trebalo pronaći rješenje u praksi. Pitanje su stavili na platformu nakon čega im se vrlo brzo javio jedan obrtnik iz Italije koji je imao postrojenje za tako nešto. Stvar se rije-

Mi nismo multinacionalka koja može ulagati jako velika sredstva u istraživanje i razvoj, pa je za nas koncept otvorenih inovacija vrlo pogodan

šila brzo, a da su išli uobičajenim putem, morali bi tražiti posebnog dobavljača te zajedno investirati golem novac u istraživanje. To je tipičan primjer i poanta koncepta otvorenih inovacija, da izvan granica vaše industrije u nekoj drugoj tehologiji i tehničkoj disciplini nađete rješenje za vaš problem.

Koliko će suradnja s NineSigmom donijeti konkretne financijske koristi Agrokoru?

Trenutno radimo na odabiru projekata. Još ne znamo koje i koliko ćemo ih pustiti na platformu. Ne znamo ni koliko će nam rješenja biti ponuđeno i koliko ćemo ih morati platiti. Zasad nije moguće egzaktno reći kako će ovaj ugovor utjecati na brojke o poslovanju.

Ali postoji jedna studija, švicarske tvrtke Syngenta, o tome koliki je utjecaj ovakvog koncepta na rast i razvoj kompanije. U toj tvrtki koja se bavi agrobiznisom došli su do zaključka da su tijekom tri godine provođenja programa otvorenih inovacija ostvarili povrat na investiciju od čak 182 posto i to na temelju niza benefita. Od izbjegavanja pravnih sporova kod licenciranja, povećanja produktivnosti njihovih istraživača, koristi od interne kolaboracije do pronalaženja talenata izvan agrobiznisa itd.

Same platforme otvorenih inovacija pak objavljuju da je uspješnost realizacije

traženih rješenja od 40 do 60 posto.

Koliko su inovacije i razvoj važni za Agrokor?

Za Agrokor, čije su tvrtke lideri u svim biznisima u kojima posluje u regiji, ulaganje u istraživanje i razvoj esencijalno je i nužno da bismo mogli ostvariti rast.

Mi smo toga svjesni i zato smo i odlučili tražiti novi inovacijski model. Mi nismo multinacionalka koja može ulagati tako velika sredstva u istraživanje i razvoj pa je za nas koncept otvorenih inovacija vrlo pogodan model.

Vlasnik Agrokora Ivica Todorić spada u nešto stariju generaciju domaćih biznismena. Kako on reagira na nove ideje, inovacije?

Ivica Todorić je čovjek ideje. On je natprosječno perceptivna osoba za sve što je novo i ima naglašen osjećaj za nove trendove. Ne samo da je otvoren za nove ideje već ima i vrlo visoka očekivanja od suradnika, pogotovo od nas koji radimo na razvoju novih proizvoda. Vrlo često je i osobno uključen u razvoj novih proizvoda, neki put mi se čini da nama iz ‘razvoja’ zavidi što nema vremena za to jer je to njegova najveća strast. Kreativac je, a njegova je kreativnost utkana u temelje Agrokora. Često se dogodi da se, dok radimo na nekom problemu, on pridruži s potpuno drukčijom perspektivom i sve preokrene.

Suradnju s NineSigmom prepoznao je odmah kao novu realnost, a i tražio je od nas da pokrenemo novu inovacijsku strategiju.

Kakva je ona dosad bila? Koliko je ovo važan korak za budući razvoj?

Agrokor je i dosad surađivao s istraživačkim institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu, kao i s konzultantima. Takva suradnja je pomalo ograničavajuća jer do suradnika dolazite samo osobnim kontaktima. Putem NineSigme probleme postavljamo na svjetsku platformu gdje dolazimo do dva milijuna znastvenika, a mogućnost da će vam se javiti pravi partner povećava se na n-tu potenciju. To je najveća prednost koju ćemo dobiti.

Kako je to voditi brigu o inovacijskom potencijalu više od 50 tvrtki iz sustava Agrokora?

Moja pozicija podrazumijeva da se bavim iniciranjem i upravljanjem strateškim projektima i timovima. Ni ja, niti moj uži krug suradnika, ne bi ga mogli raditi da nemamo dobre timove u tvrtkama koncerna. Ti su timovi najveći oslonac u našem radu jer novi proizvodi ne nastaju u uredima nego u laboratorijima. Na svoje sam suradnike iznimno ponosan. Podržavam ih, koliko god mogu, jer o tome ovisi budućnost razvoja cjelokupnog koncerna.

35

Archea biogas

Dobra ideja: Bioplin i morska riba iz Podravine Ovog ljeta tvrtka Archea biogas kreće s izgradnjom prvog bioplinskog postrojenja u Hrvatskoj s inovativnim konceptom u sklopu kojega će se već iduće godine 100 tona morske ribe uzgajati na kontinentu, pored Koprivnice Piše: Danijela Jozić/VLM

J

este li ikad jeli brancina ili srdelu iz Podravine? Zvuči nevjerojatno, no već 2014. bi čak 100 tona morske ribe uzgojene na kontinentu moglo biti ponuđeno domaćim i inozemnim kupcima. Za više od 1,8 milijuna eura vrijedan projekt izgradnje modernog bioplinskog postrojenja u sklopu kojeg će se proizvoditi električna energija, ali i morska riba, napokon su riješeni papiri.

Lokacija je u sklopu Poljoprivredne zadruge Imbriovec (općina Đelekovec pored Koprivnice), a nositelj projekta je tvrtka Archea biogas. “Projektiranje je krenulo. U sklopu poljoprivredne zadruge na površini od dva hektara izgradit ćemo najmodernije i najinovativnije bioplinsko postrojenje u Hrvatskoj”, kaže nam Zvonko Bratuša, direktor tvrtke Archea biogas. dobrodošla Njemačka veza Riječ je o, na ovim prostorima, jedinstvenom projektu kojim se zbrinjava biootpad, proizvodi energija, a istodobno ekološki uzgaja riba. Glavni partner u ovom projektu je MARIBIC tehnološki i poslovno-inovacijski cen36

tar za marikulturu iz Stona. Bratuša je već godinama poslovno i indirektno vlasnički povezan s kompanijom Archea Anlagenbau iz Hannovera, koja se bavi izgradnjom bioplinskih postrojenja, i tijekom jednog posla

u Njemačkoj upoznao je Juricu JugDujakovića, direktora MARIBIC-a.

Dujaković je 12 godina radio u Americi kao direktor istraživanja i razvoja tvrtke upravo iz ovog područja.

Njemačka tvrtka koja ih je angažirala

‘projekata ima, ali Novca Nema - spas su eu foNdovi’

I

zgradnja ovog objekta iznimno je značajna za Hrvatsku s obzirom na to da bi to bio jedan od najmodernijih pogona za ekološki održivu proizvodnju ribe i bioplina u Europi”, poručio nam je putem maila Jurica Jug-Dujaković, direktor MARIBIC-a, koji se trenutno nalazi u Americi. “To je jedan od brojnih sličnih projekata koje MARIBIC razvija s privatnim partnerima, ali je zbog trenutne situacije i nedostatka finacijskih sredstava realizacija velikog broja ovakvih projekata upitna. Nadamo se da će dio takvih inovativnih razvojnih projekata biti moguće realizirati preko strukturnih fondova Europske unije, kao što je to slučaj s drugim europskim zemljama u kojima na taj način funkcionira većina tehnoloških centara”, navodi Dujaković. Tehnološki i poslovnoinovacijski centar za marikulturu MARIBIC, u vlasništvu je Sveučilišta u Dubrovniku. Osnovan je

u lipnju 2008. godine iz Razvojno-istraživačkog centra za marikulturu, kao dio programa tehnološkog razvitka Republike Hrvatske – TEHCRO (to je jedan od programa Hrvatskog poslovnoinkubacijskog centra BICRO). Centar je djelomično financiran kreditom Svjetske banke.

Osnovna mu je zadaća biti stručna, obrazovna i tehnološka podrška akvakulturnoj industriji u razvitku novih tehnologija i poticanju poduzetništva. Među najvažnijim zadaćama MARIBIC-a jest upravo pružanje usluga industriji: od onih konzultantskih do obuke djelatnika za korištenje različitih uzgojnih tehnologija. Nude razvoj novih proizvoda ili unapređenja kvalitete gotovog proizvoda, marketinšku potporu te zbrinjavanje nus-proizvoda životinjskog podrijetla, upravo upotrebom tehnologija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

razv i pov bren osno budu rom da se skoj

u po No, prili Izgr goj lo ali ta sku dana nje z “S iz u srp seca nja godi Njeg post ganj Intra Jurč zadr

Jug-a. io u nja i učja. irala

og noRO noloke. na iu etC-a nih tevoj tovaavo iz

KaKo funKcionira postrojenje

P

razvila je i liniju svježih proizvoda ribe i povrća i zaštitila ih kao tri različita brenda, a MARIBIC je upravo na osnovu tog iskustva i definirao svoju buduću poslovnu strategiju. S obzirom na povijest dvaju partnera, ideja da se takav projekt realizira u Hrvatskoj bila je posve logična. u podravini startaju u srpnju No, tipično za domaće investicijske prilike, nije odmah sve teklo glatko.

Izgradnja je isprva trebala biti na drugoj lokaciji (Orehovica u Međumurju), ali tamo entuzijasti da proizvedu morsku ribu na kopnu niti nakon godine dana čekanja nisu imali riješeno pitanje zemljišta.

“S izgradnjom u Podravini startamo u srpnju, a treba nam oko četiri mjeseca da objekt bude gotov. Proizvodnja ribe mogla bi krenuti do kraja godine”, prognozira Zvonko Bratuša.

Njegova tvrtka u projekt investira 51 posto sredstava dok se ostatak ulaganja odnosi na projektantsku firmu Intrag u vlasništvu poduzetnika Josipa Jurčevića i Viadukta. “Poljoprivredna zadruga Imbriovec daje nam zemljište

MONTAŽA

U Hrvatskoj planiramo ulaganja od 20 mil. eura. Pred sklapanjem smo ugovora o zbrinjavanju otpada s nekoliko kompanija, kaže Z. Bratuša iz Archea biogasa

roizvodni objekt u Imbriovcu uz bioplinsko postrojenje sadrži i zatvoreni recirkulacijski sustav za proizvodnju ribe. On koristi toplinu koju otpušta bioplinsko postrojenje i električnu energiju koju ono proizvodi, a snabdijeva ga istodobno s dijelom biološkog materijala potrebnog za proizvodnju bioplina. Materijal se sastoji od koncentriranih ribljih fekalija i otpadaka od prerade ribe. Recirkulacijski sustav je dizajniran u MARIBICu, kao i sustav za obradu otpadne vode iz bazena za uzgoj ribe. Sustav za proizvodnju ribe recirkulira vodu iz uzgojnih tankova i ponovno ih vraća u proces, pa su potrebne minimalne količine zamjenske svježe vode (od 5 do 10 posto dnevno koja se gubi evaporacijom i procesom filtracije). Kontrola kvalitete vode održava se posebno izrađenim kompjuterskim softverom. Sustav za obradu otpadne vode prikuplja riblje otpatke i nepojedenu hranu koji onda odlaze u bioplinsko postrojenje.

Tako su obje proizvodne aktivnosti povezane u zajednički sustav koji ne samo da eliminira negativan utjecaj oba proizvodna procesa, proizvodnje ribe i bioplina, na okoliš, nego koristi toplinu (koja se u konvencionaloj proizvodnji otpušta u atmosferu), te otpadne vode i nusprodukte od prerade ribe čije uklanjanje predstavlja problem na svim ribljim farmama.

‘neKa nam se javi inženjer Koji zna njemačKi’

P

otrebno je mlade ljude podržati u nastojanju da postanu poduzetnici. A mladi pak moraju ulagati u obrazovanje. Evo, Archea već neko vrijeme bezuspješno traži inženjera koji govori njemački jezik. Plaća je dvije i pol tisuće eura neto. Nadam se da će nam se netko javiti ako to objavite...”, bez ustezanja nam je rekao Zvonko Bratuša, direktor tvrtke Archea biogas.

i svoj supstrat tj. mulj koji ćemo prerađivati. Dio biootpada koji ćemo prerađivati dolazit će i iz Podravke. Više od 80 posto tvrtki koje će sudjelovati u izgradnji bioplinskog postrojenja i uzgajališta ribe bit će iz Hrvatske. Čak su i moji partneri u Njemačkoj iznenađeni što se sve zapravo može proizvesti kod nas. Primjerice, mozak čitavog pogona - hidrolizer - proizvest će čakovečka tvrtka Midi”, precizira Bratuša.

U Hrvatskoj, gdje se bioplinska postrojenja mogu izbrojati na prste jedne ruke, leži ogroman potencijal

za njihovu izgradnju. Njemačka ih ima čak 8000, a Archeina su specifična jer, osim što prerađuju otpad, u konačnici proizvedu nezagađenu biomasu koja se može sušiti i pretvarati u pelete ili korisno gnojivo.

“Trenutno u Hrvatskoj planiramo investicije od oko 20 milijuna eura.

Pred sklapanjem smo ugovora o zbrinjavanju otpada s nekoliko poznatih kompanija”, otkriva Bratuša.

“Kao poduzetnik smatram da nam u Hrvatskoj treba manje birokracije.

Vlada bi trebala natjerati banke da prate ovakve projekte jer, kao što je poznato, do 2020. godine moramo ispuniti kvotu o proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. Još smo daleko od ispunjenja tog cilja”, upozorava Bratuša.

S obzirom na to da je Archein savjetnik za čitavu regiju prije tjedan dana je bio u Novom Sadu, znaju da Vojvođani pokazuju veliki interes za izgradnju bioplinskih postrojenja. I dok na regionalnim tržištima priča o bioplinskim postrojenjima, s uz to iznimno inovativnim rješenjima, ide puževim korakom, njemačka Archea nedavno je osnovala tvrtku u Brazilu.

Već imaju narudžbe za gradnju čak dvije tisuće bioplinskih postrojenja.

Prvi pozivi stižu im i iz Rusije...

Ako Hrvatska neće, čini se da itekako ima zemalja gdje to hoće i na tome već naveliko rade.

37

Francusko ulaganje u hrvatsko znanje

robert anić/pixsell

Alstom

Nastala na ostacima nekadašnje Jugoturbine, tijekom godina hrvatska se podružnica francuske Alstom grupe profilirala kao centar izvrsnosti, a izvozi više od 70% proizvodnje. Sada se čak razmišlja o tome da iz Karlovca bude organizirano virtualno nadziranje proizvodnje u jednoj od Alstomovih tvornica u svijetu Piše: Saša Paparella/VLM

N

akon što je dvaput u zadnjih 20-ak godina bio pred stečajem, karlovački Alstom, tvornica u kojoj se još od 1949. proizvodi energetska oprema i komponente parnih turbina, ne samo da je opstao, već se pretvorio u jednog od poželjnijih hrvatskih poslodavaca. Već desetak godina nekadašnja Jugoturbina dio je Alstom Grupe, vodeće u svijetu u primjeni inovativnih i ekološki poželjnih tehnologija za proizvodnju energetske opreme, prijenos energije i sektor transporta.

Karlovački inženjeri, a u Alstomu ih je zaposleno gotovo 200, postali su dio međunarodnih timova Alstom grupe u području istraživanja i razvoja komponenti plinskih i parnih turbina, konstrukcije pomoćnih sustava, planiranja rasporeda opreme i cjevovoda te projektiranja opreme za kontrolu i nadzor.

Inženjeri Alstom Hrvatske iz poslovne jedinice R&D/E (Istraživanje i razvoj i Inženjering) surađuju s međunarodnim timovima unutar korporacije na razvoju proizvoda za projekte na međunarodnoj razini. Neki od 38

tih proizvoda se ujedno i proizvode u Karlovcu.

Alstom Hrvatska posluje unutar tri poslovne jedinice - uz R&D/E, tu su Proizvodnja i Lokalni servisni centar (LSC), koji radi na poslovima u regiji, a što se odnosi uglavnom na područje bivše Jugoslavije i Albaniju.

LSC modernizira i unapređuje energetska postrojenja te servisira postojeće opreme. Ujedno raste i potreba za izgradnjom novih energetskih postrojenja. Glavninu svoje proizvodnje karlovačka tvornica sada plasira na udaljena druga tržišta, od Australije do Afrike i Južne Amerike. Prošle godine izvezeno je više od 70 posto proizvedenoga, a uobičajeno je više od 90 posto. Dominatno se izvozi u Švicarsku kao međudestinaciju, odakle stiže narudžbe za velike projekte, a onda se prozvodi plasiraju diljem svijeta. stvaranje znanja “Servisni centar u suradnji s Alstom grupom u cijelosti može odgovoriti na sve potrebe na energetskom tržištu. Prijenos znanja i tehnologija je prednost koju ima svaka podruž-

p

n Inženjeri Alstom Hrvatske iz poslovne jedinice R&D/E surađuju s međunarodnim timovima unutar korporacije

nica u korporaciji, a upravo je i naša tvrtka usmjerena na primjenu i stvaranje znanja”, kaže nam Damir Vranić, predsjednik Uprave Alstoma Hrvatska. Uz transfer znanja, Karlovčanima vlasnik pomaže i, zatreba li, jednostavnim i brzim financiranjem. Tu Alstom ima prednost pred ostalima na hrvatskom tržištu, novac za poslove ugovorene vani stiže u dan, shodno uvjetima plaćanja.

“Tijekom godina hrvatska se podružnica profilirala kao centar izvrsnosti s tehnološki naprednim rješenjima, primjerice konstrukciji i pro-

na nic do do 12 ta uz Fra zv rje dio st bil ga cim do

naša stvaanić, rvatnima stavtom rvatovotima

a se izvrješepro-

povijest tvrtke - od bankrota do uspjeha

N

ekadašnju Jugoturbinu - Tvornicu parnih turbina je 1991. u stečaju kupila multinacionalka ABB i tvrtka mijenja naziv u ABB - Tvornica energetskih postrojenja. Nije se krenulo dovoljno ambiciozno, novi vlasnici nisu imali dovoljno konkretne planove za tvornicu, od 1200 ljudi zadržali su njih 300. Nakon desetak godina uspona i padova, 2000. tvrtku preuzima Alstom, multinacionalka sa sjedištem u Francuskoj, vodeća svjetska kompanija za proizvodnju energetske opreme, prijenos energije i rješenja transporta. Tvornica u Karlovcu je bila dio energetskog sektora ABB-a koji je kupljen od strane Alstom grupe. Tvrtka je 2001. ponovno bila u dosta lošoj situaciji, u Karlovac je već stigao čovjek koji je trebao ugasiti tvornicu. Radnicima postaje jasno u kakvoj su situaciji, dolazi do promjene menadžmenta i na čelo Uprave

se postavlja novi menadžment tim na čelu s Damirom Vranićem. Taj se inženjer, koji je u tvrtki od kraja 80-ih, prije toga vratio iz Švicarske, gdje je dvije godine proveo na privremenom radu. Nakon povratka je kraće vrijeme radio u Odjelu vođenja narudžbi, bio je direktor proizvodnje, a 2004. izabran je za predsjednika Uprave Alstoma Hrvatska. U tvrtki je u to vrijeme radilo oko 500 ljudi. “U tom trenutku su nam obveze bile 51,8 milijuna kuna veće od vrijednosti imovine, što je situacija bankrota. Likvidnost nas je spasila od stečaja, a bila je osigurana unutarkompanijskim kreditom. Počeli smo raditi kvalitetnije, voditi brigu o poslovanju, posložili troškovnu strukturu. Kad su francuski vlasnici vidjeli da osvajamo nove, profitabilne narudžbe, odlučeno je da nas se pusti da pokažemo što znamo”, kaže Vranić.

Damir Vranić, predsjednik Uprave Alstoma Hrvatska, upozorava da im zbog visokih poreza prijeti nekonkurentnost

izvodnji specifičnih tipova lopatica parnih turbina te kompresorskih lopatica plinskih turbina. Također, visoka razina kompetencije postignuta je u području rekondicioniranja strukturnih dijelova plinskih turbina”, ističe Vranić.

Zadovoljni predstavnici vlasnika pristali su uložiti u zadnjih nekoliko godina preko 40 milijuna eura.

Od toga je 10 milijuna eura uloženo u dva nova, kapitalna stroja, a ostatak u novu tehnologiju. Ukupno je 20 milijuna eura uloženo u proizvodnju lopatica. “Da smo ostali na original39

Alstom nom proizvodnom programu ne bi bilo dovoljno posla. A kad bi na ovim novim strojevima, koji imaju nevjerojatne mogućnosti, i dalje proizvodili kompresorske lopatice za plinske turbine, mogli bismo umjesto nekadašnjih 20.000 raditi po 140.000 komada godišnje. Sada smo promijenili program i proizvodimo lopatice za parne turbine koje su po dizajnu zahtjevnije i radimo ih malo više od 70.000, i to sve za poznatog kupca unutar servisnog segmenta”, kaže Vranić. Sada predstavnici vlasnika čak razmišljaju i o tome da iz Karlovca bude organizirano virtualno nadziranje proizvodnje u jednoj od tvornica u svijetu, o kojima bi skrbili inženjeri u Karlovcu, a neki od njih bili bi u samom početku i privremeno poslani u tu tvornicu, dok se proces proizvodnje ne stabilizira.

Najviše problema ima s domaćom birokracijom. Alstom je jedno vrijeme u doba procvata gospodarstva imao manjak kadrova, pa je predloženo da se “uveze” deset inženjera iz Makedonije. Međutim, na Zavodu za zapo-

šljavanje su u to vrijeme bila dvojica nezaposlenih domaćih inženjera. Zbog nedostatka mobilnosti ni ta dvojica nisu došla raditi u Karlovac, a Alstom nije dobio dozvolu za dolazak Makedonaca koji su bili spremni preseliti se i raditi. Zato Alstom sada pomaže Karlovačkom veleučilištu, donira računala, šalje svoje stručnjake kao predavače. Na taj način školuju i vlastite kadrove. “Država ne radi sistematično na prilagodbi školovanja potrebama poslodavaca. U srednjim školama nema zavarivača, bravara i strojarskih tehničara. Treba pratiti tržište rada i odrediti kvote. Šumari, staklari i stolari nas stalno zovu, a nama trebaju stručnjaci metalske struke”, žali se Vranić. korekcije plAće Uvjeti rada u Alstomu su vrlo pristojni, prosječna mjesečna neto isplata na razini godine je oko 8000 kuna. Svake godine se korigira ugovorna bruto plaća. Daljnje individualne korekcije su prema ostvarenim rezultatima i

nAdzorni odbor bez frAncuzA

U

prava Alstoma u Hrvatskoj nema mnogo kontakata s Francuskom. Servisni centar je vezan uz Milano, gdje je sjedište regije jugoistočna Europa, koje obuhvaća područje od Egipta preko Turske i Balkana do Italije; jedinica Istraživanje i razvoj i Inženjering je povezana s Alstomovim sjedištem plinskog biznisa u Badenu, Švicarska. Također, od petero članova Nadzornog odbora Alstoma Hrvatska, u kojem sjede predstavnici triju funkcionalnih cjelina, trenutno nema niti jednog Francuza, a službeni jezik u kompaniji je engleski.

učinkovitosti pojedinca, a na primanja svakog zaposlenika utječu i poslovni rezultati. “Trenutno radimo na poboljšanju uvjeta za inženjere jer Mercerova istraživanja pokazuju određenu potplaćenost. Moramo ostati konkurentni, odnosno paziti na troškovnu strukturu pa je određen i trogodišnji period u kojem bismo i plaće inženjera učinili još atraktivnijima i osigurali da nema prevelike fluktuacije. Nismo ide-

alni, Ljud škol onal dnev ren preg cijsk pore nih n osta i dug neko rješa tivno nić.

final nije nom nom bina često 100 uklju je ge min

A

A

br no ele sk se va bil

40

anja ovni boljerceđenu nkuovnu išnji njera li da ide-

opremu investitor odabrati. Ako posao osvoji investitor s kojim će se Alstom pojaviti, naša će tvornica zasigurno biti uključena u izradu i obradu pojedinih komponenti proizvoda i možebitno sudjelovati u završnoj montaži same turbine. Mi već održavamo Plomin 1 i Plomin 2, a ovaj potonji smo i proizveli”, kaže Vranić. Nakon manjeg pada prihoda u poslovnoj godini 2009.

i 2010., Alstom se brzo vratio natrag i po prvi puta ostvario prihod veći od 400 milijuna kuna. Kako dalje napredovati?

mAnje poznAti u jAvnosti

A

lstom, koji je 2010. osvojio Zlatnu kunu HGK za najbolje veliko trgovačko društvo u Hrvatskoj, jedna je od triju najvećih tvrtki u Karlovačkoj županiji. I dok su preostale dvije - Karlovačka pivovara i HS produkt, kroz medije izgradile prepoznatljivost i na nacionalnoj razini, za Alstom se zna uglavnom u lokalnoj zajednici.

“Da, nismo stavili toliki naglasak na eksternu komunikaciju, no kupci i poslovni partneri su vrlo dobro upoznati sa nama”, kaže Damir Vranić, koji je zbog doprinosa spašavanju i razvoju tvrtke 2009. godine dobio Crominu nagradu za menadžera godine.

roBErT ANIć/pIxSEll

ta no, butana vira nkza,

alni, ali mislim da smo fer poslodavci.

Ljudi kod nas dobivaju mogućnost školovanja, napredovanja, internacionalno okruženje, osigurani su 24 sata dnevno, svi zaposlenici imaju ugovoren menadžerski opseg zdravstvenog pregleda godišnje. Nije ih lako financijski motivirati, jer imamo golemo porezno opterećenje i puno parafiskalnih nameta. Značajno smo skuplji od ostalih kompanija s jugoistoka Europe i dugoročno nam prijeti da postanemo nekonkurentni. Taj je problem sve teže rješavati samo kroz povećanje produktivnosti i efikasnosti”, upozorava Vranić.

Karlovački Alstom više nema kao finalni proizvod cijelu turbinu, za to nije bilo dovoljno posla na dodijeljenom tržištu. Danas proizvode uglavnom komponente plinskih i parnih turbina, primjerice turbinske lopatice, no često se radi i sa kućištima turbina i do 100 tona težine. Hoće li se kompanija uključiti u nove projekte? “Da, Alstom je generalno zainteresiran za TE Plomin 3, što naravno ovisi o tome koju će

povećAnje kApAcitetA “Stalno osluškujemo tržište. U našim rukama je relativno malo parametara i manje-više smo ih potrošili. Imamo još malo prostora na produktivnosti, ali to nije beskrajna kategorija. U isporukama na vrijeme došli smo do 97 posto, što je impresivan rezultat, ali nas ne treba zadovoljiti. U servisnom segmentu je od izuzetnog značaja isporuka na vrijeme. Do sada smo kontinuirano dizali kapacitete strojeva i ljudi. Lagano podižemo ljestvicu produktivnosti, koristimo neke izvorno japanske metode i tehnike prilagođene za naše uvjete, rezultati nam omogućuju da u ovako složenoj situaciji ne dižemo cijenu proizvoda, već imamo prostora i za pokoje spuštanje cijene, što je vrlo značajno za konkurentsku poziciju kompanije”, kaže naš sugovornik.

Karlovački Alstom zadnjih godina proizvodi uglavnom komponente plinskih i parnih turbina

Alstom grupA

A

lstom Grupa zapošljava više od 92.600 ljudi u 100 zemalja svijeta i ostvarila je prihod od 19,9 milijardi eura u 2011./2012. godini. Najbrži vlak na svijetu i metro s najviše kapaciteta rezultat su Alstomove tehnologije, a Grupa pruža i integrirana rješenja i nudi pripadajuće usluge za elektrane prema principu “ključ u ruke” i to neovisno o kojem je pogonskom gorivu riječ: voda, nuklearna energija, plin, ugljen, vjetar. Intenzivno se ulaže u istraživanje i razvoj te potiču inovacije na svim razinama. Tu je važan razvoj plinskih turbina i kombi- postrojenja koja omogućavaju fleksibilnost, čime se izvrsno dopunjuju s obnovljivim izvorima energije.

41

M San

Složeno u Dongguanu, ali taj tablet je iz Zagreba

R

obotske ruke na početku proizvodne trake u M Sanovoj tvornici u Dongguanu počele su se kretati. Pet dobavljača hardverskih komponentni isporučilo je naručene module. Rockchip je isporučio svoj dvojezgreni 1,5GHz-ni procesor, druga tvornica matične ploče, treća module od 1Gb radne memorije, četvrta wifi antene, Waysion Technology je isporučio touch screen ekrane, a stigla je i druga elektronika kao i stražnji poklopac napravljen od posebno otporne plastike.

Slijedi finalizacija, 11 mjeseci istraživanja i razvoja u Zagrebu, pregovaračkog umijeća u nabavi u Kini te logističke potpore u Kini, Singapuru i Hrvatskoj.

Proces u kojem se većina vrijednosti, intelektualni kapital koji čini proizvod i brend, stvara u Zagrebu. Slično kao što Apple iPhone stvara u SAD-u, iako nosi oznaku Made in China.

DRUGA GENERACIJA VIVAXA 7” Na kraju proizvodne trake Marijan Janko, voditelj kontrole kvalitete Vivaxa, s nestrpljenjem čeka prve primjerke druge generacije Vivaxovog 7’’ tableta.

Prije nego li je u proizvodnju pušten prvi hrvatski tablet, ističe, njih više od 50 uništili su u testiranjima kompatibilnosti, izdržljivosti i korisničkog iskustva, kako bi zadovoljili kriterije kvalitete koje je odredio razvojni tim u Zagrebu. “U drugoj generaciji Vivax 7’’ tableta žrtvovali smo ih manje, jer smo mnogo naučili u međuvremenu, ali opet, prije nego novi modeli izađu na tržište, radimo dodatna testiranja. Određeni broj tableta uspoređujemo s golden sampleom, idealnim primjerkom kakav želimo da po kvaliteti budu svi tableti”, kaže Janko.

Druga generacija Vivax 7’’ tableta, koji je u veljači došao u hrvatske dućane i web trgovine, po tehničkim se obilježjima, čak i dizajnom sa zaobljenim sivim kućištem, natječe se s Googleovim Nexusom 7. Po tim je karakteristikama nadmašio prvu generaciju Samsungovog 42

davor puklavec/pIXSell

Vladimir Brkljača, voditelj Vivaxa i tima koji je napravio prvi hrvatski tablet, kaže da je to tek početak razvoja u segmentu pametnih IT uređaja Piše: Bernard Ivezić

7’’ Galaxy Taba, a po jačini procesora i drugu generaciju tog popularnog Andorid tableta.Nasljednik prvog hrvatskog tableta, ipak neće pomesti najrazvikanije konkurente. Iako ima dvojezgreni 1,5GHz procesor i 1GB rama, njegova baterija nema kapacitet od 4000 mAh već 3000 mAh. Jednako tako, iako dolazi s IPS ekranom rezolucije 1024x600px, čiji multi-touch reagira na pomak svih deset prstiju odjednom, ima samo jednu kameru, onu prednju od 2mpx i mogućnost video snimanja. Razvikaniji konkurenti dolaze u pravilu s dvije kamere od čega jedna ima blic.

Vladimir Brkljača, voditelj Vivaxa i tima koji je napravio prvi hrvatski tablet naglašava da cilj ni nije natjecati se s brendovima u gornjem segmentu tržišta.

“Naša je prilika u srednjem segmentu, koji je najveći i u kojem korisnici traže najbolji odnos cijene i kvalitete”, pojašnjava. Navodi da je R&D skup, ali da se hrvatske tvrtke mogu natjecati sa svjetskim korporacijama ako dobro poznaju potrebe korisnika, imaju logistiku i spremne su uložiti u razvoj. Za M San, kao najvećeg proizvođača računala u Hrvatskoj, širenje ponude na tablet logičan nastavak razvoja. “Unatoč tome nije bilo lako, jer ovo je prvi proizvod od njih 1500, koliko ih je Vivax pod svojim bren-

dom razvio u posljednjih devet godina, koji je čisto informatički i prvi pri čijem je odabiru pri kupnji u pravilu odlučujuće mišljenje najzahtjevnijih korisnika - djece”, kaže Brkljača.

Vladimir Brkljača, Katarina Halar i Marijan Janko, članovi M Sanovog tima koji je na hrvatsko tržište lansirao tablet Vivax 7’’, a najavljuju i prvi hrvatski pametni mobitel

DJECA PRVA TEsTIRALA Janko kaže da je po prvi puta o svom poslu učio od vlastite djece. Radnu verziju tableta testirao je i sa svojim ukućanima, a oni su mu pokazali što sve tablet treba moći. “Djeca su bila najžešći kritičari prve generacije našeg tableta i zahvaljujući njima druga generacija ima izvanredne tehničke performanse, instantan odaziv i ukupno mnogo kvalitetnije korisničko iskustvo”, kaže Janko.

Katarina Halar, menadžerica proizvoda linije Vivax, pojašnjava da su prvu generaciju tableta dizajnirali tako da bude jednostavna za korištenje s 3G stickom te u crnoj i bijeloj boji. No, prateći razvoj tržišta, otkrili su da se tableti u Hrvatskoj mahom na internet spajaju preko wifi bežične veze. Također, dok su prije bili bijeli ili crni, sad na tržište sve češće dolaze u sivoj boji. “Druga generacija Vivax 7’’ tableta zbog toga ima sivu masku, tablet je tanji, zaobljeniji, lakši za držanje i atraktivniji, a ima iste mogućnosti spajanja kao i prije”, kaže.

Brkljača navodi da je to tek početak razvoja u segmentu pametnih IT uređaja. “Vivax je krenuo sa svega nekoliko proizvoda, među inima, dva CRT televizora. U međuvremenu smo ponudili tanke TFT modele da bi danas u ponudi imali i Vivax LED televizore velikih dijagonala koji podržavaju full HD imaju DVB-T tuner i multimedijski player tako da izravno s USB-a možete slušati glazbu i gledati filmove”, kaže Brkljača. “Proces razvoja novih modela smo skratili s 11 na šest mjeseci, a tržišni uspjeh i interes koji je pobudio tablet omogućili su nam da budemo spremni krajem ožujka, odnosno početkom travnja za lansiranje prvog hrvatskog pametnog mobitela”, zaključuje Brkljača.

ADV 107/2013 HR

Savršena logistika.

Veća učinkovitost. Diljem svijeta.

Je li vaš protok robe pregledan? Vaši rokovi kratki? Mogu li se smanjiti vaše zalihe u skladištu ili fiksni i ostali troškovi? U mreži nabave, proizvodnje, skladištenja i distribucije pokrećemo skupa s vama ljude, robu i podatke prema jasnom cilju: poboljšanju vaše logistike radi ostvarivanja prednosti u odnosu na konkurenciju.

Uvjerite se i sami u pokretačku snagu GW-a.

Servisni telefon +385.1.3436926

GW_107_Poslovnidnevnik_200x265+3.indd 1

www.gw-world.com

13.01.13 23:12