exclusive

exclusive Broj 1 / rujan 2012. / BESPLaTan PrIMjEraK

locomotion bugatti galibier 16c

business time satovi za velike planove beauty muškarci pod skalpelom cool office bÜro 24/7

plus vedrana likan

marina viculin angela ahrendts željko bročilović carlos

content

24

38 60 5 MY HOLIDAY Vedrana Likan dijeli s nama svoje uspomene s godišnjeg odmora 8 CULTURE

O novim projektima u Klovićevim dvorima razgovaramo s Marinom Viculin

10 LOCOMOTION

Bugatti Galibier 16C – Veyronov debitant uskoro stiže

16 INTERVIEW

42 JEWELLERY

Srebrni sjaj talijanskog draguljara Pomellatija

44 GASTRO

Željko Bročilović Carlos, specijalist za fina i rijetka vina

48 COOKING TREND Hrana je seks 21. stoljeća

Privatno i poslovno o Branku Rogliću

50 AUTOTEST Citroën DS5 na menadžerskom testu

20 GLOBETROTTER Najluksuznije čekaonice u svjetskim zračnim lukama

52 SAILING Nova Rivina ‘jedra’

24 BEAUTY Zašto se i muškarci sve više podvrgavaju tretmanima za pomlađivanje

56 ONLINE TREND Ljudsko lice društvenih mreža

29 BEAUTY TREND

58 PERSONAL COACH Meditacija online

30 CASE STUDY

59 DESK TREND Top proizvodi za ured sa stilom

Top beauty proizvodi Kako je Angela Ahrendts vratila staru slavu Burberryju

34 FASHION TREND

Burberry kolekcije jesen/zima

38 BUSINESS TIME

Satovi za biznismene u trapericama

42

60 COOL OFFICE

Büro 24/7, mjesto na kojem je užitak raditi

64 AFTER 5

34

Što pogledati, pročitati, posjetiti, kupiti...

Izdavač: 24sata d.o.o., Oreškovićeva 6H/1, 10000 Zagreb, telefon: 01/6326-000 E-mail: redakcija@poslovni.hr Glavni urednik: Darko Markušić Styria international: direktori za RH: Boris Trupčević, Mario Vrgoč Uprava: Boris Trupčević, Radovan Klaić, Sandra Lončar; prokuristi: Renato Ivanuš, Ivana Krajinović Urednica priloga: Lidija Šeatović Tiskara:Tiskara Vjesnik, Slavonska avenija 4, Zagreb, Prodaja oglasa: Petra Ivičević-Bakulić, direktorica; Jasna Bibić, voditeljica prodaje, telefon: 01/6326-016 Grafička priprema: Redpoint: Predrag Vučinić Lektura: Iva Udiković Poslovni Exclusive je izdanje Poslovnog dnevnika

3

my hoLIday

Istraživanje novih odredišta, upoznavanje ljudi, uživanje u nizu novih okusa, boja i mirisa strasti su Vedrane Likan, direktorice Colliers Internationala

Jedno ljeto, dva kontinenta, pet zemalja, sedam gradova

V

eć u rano proljeće, kada je počelo prvo krojenje kalendara i destinacija, kao da sam znala da će ovo ljeto, iako isplanirano gotovo do detalja, biti prepuno iznenađenja i neplaniranih obrata. I onda, prije samoga kraja već standardno radnog srpnja, u kolovoz sam ušla s uvjerenjem da ću “samo” puno putovati, malo razmišljati, dosta čitati i nigdje se ne žuriti.

No prognoze iz proljeća ubrzo su se pokazale točnima.

VIa maRoKo Početkom kolovoza prijateljica i ja smo se preko Venezije i Madrida uputile u Maroko.

Početkom kolovoza već je u Zagrebu bilo više od 35 stupnjeva Celzijevih tako da nas ni Italija ni Španjolska nisu iznenadile. Za Maroko i njegove ekstravisoke ljetne temperature psihički smo se pripremale jer, znano je, ljeto nije pravo doba za otkrivanje afričkoga kontinenta. Marakeš nas je dočekao toplotnim udarom koji ni lokalnom stanovništvu nije bio

po volji. Prosječnih 45 stupnjeva i vruć gotovo pustinjski vjetar od prvoga dana pa čitav tjedan koliko smo provele u Maroku bili su naša svakodnevica. No kako kažu – živ čovjek na sve se navikne. I doista. Već prvog dana prilagodile smo svoje bioritmove novim okolnostima i odlučile uživjeti se u sve što nam Maroko svojim bojama, mirisima, temperaturom, kulturom i izazovima donosi.

Bilo je to doba Ramazana. Lokalno stanovništvo od izlaska sunca do sumraka ne jede i ne pije ništa, a navečer, nakon večere u 19 sati, odlazi na molitvu. I tada počinje život. Čitava noć posvećena je druženju, hrani i boravku na otvorenom i u društvu. Marakeš je turistički grad, no bez obzira na nebrojeno puno turista na ulicama, a posebno na Jamaa el Fni – glavnom trgu u starom dijelu grada na kojem je “souk” – tržnica, lokalno stanovništvo u potpunosti poštuje svoje običaje i rituale.

A putnicima poput nas jedino preostaje da to poštujemo. Kaže se da je glavna razlika između putnika i turista što putnici prilagođavaju svoje ponašanje okruženju u kojem se nalaze i time izražavaju poštivanje, ali i svoju pripadnost prostoru i društvu u kojem borave. U Maroku se lokalno stanovništvo vrlo tradicionalno odijeva, žene nose burke,

Na glavnom trgu marakeša Jamaa el Fniju nalazi se i ‘souk’, tržnica – centar druženja, obilja hrane i običaja koje lokalno stanovništvo u potpunosti poštuje

5

my holiday a muškarci kaftane. Zapadnjake neće nitko osuditi ako nose nama standardnu ljetnu odjeću, no kratke hlačice i majice bez rukava kod žena u Maroku nisu odjevna kombinacija za šetnju gradom. Društvo je vrlo zatvoreno u vezi s nekim slobodama koje zapadno društvo smatra normalnim, poput veze prije braka ili emancipacije žena. No i to se postepeno mijenja. Maroko se sve više razvija, što na temelju nove politike koja otvara tržište prema stranim investitorima, što zbog novih mladih generacija koje su izložene suvremenom načinu života i žele živjeti u skladu s trendovima. Tržište je očigledno doživjelo gospodarsku krizu, no u usporedbi s našim poimanjem i proživljavanjem društvene, političke i gospodarske krize Maroko je daleko napredniji. Tržište se propulzivno razvija, naročito u segmentima poljoprivrede, turizma, pojedinih industrija i sektora uslužnih – “outsourcing” djelatnosti.

Casablanca, marokansko poslovno središte, sve više dobiva zapadnjačke obrise velegrada. No povijesno nasljeđe i tradicija snažno su ukorijenjene u životima lokalnih žitelja

osim u ljepotama maroka Vedrana je uživala i u stjecanju novih poslovnih iskustava.

Poslovna kultura u maroku vrlo je razvijena

Glavna razlika između putnika i turista je što putnici prilagođavaju svoje ponašanje okruženju u kojem se nalaze i time izražavaju poštovanje 6

CaSaBlaNCa Zahvaljujući tome Casablanca, marokansko poslovno središte, sve više počinje dobivati zapadnjačke obrise velegrada, a i životni standard iz dana u dan raste. Jedan od pokazatelja je i peti najveći na svijetu trgovački centar koji se u prosincu prošle godine otvorio u Casablanci u kojem su svoje mjesto našle trgovine nekih od najluksuznijih svjetskih modnih marki poput Louisa Vuittona, Fendija, Guccija, Ralpha Laurena ili Diora.

U Casablanci sam imala nekoliko poslovnih sastanaka. Poslovna kultura lokalnih tvrtki vrlo je slična onome što poznajemo, a velik naglasak stavlja se na kvalitetu obrazovanja zaposlenika. Većina mladih ljudi koje sam upoznala, mahom menadžera i direktora, školovali su se na najpriznatijim francuskim i engleskim sveučilištima, a u većini slučajeva svoje obrazovanje nastavljaju i nakon povratka u Maroko.

Marakeš i Casablanca imaju potpuno različite priče i atmosferu. Zajedničko im je što prosječan građanin, osim arapskog, izvrsno govori i francuski, jer je čitava sjeverna Afrika bila francuska kolonija. Zanimljivo je da se ta tradicija zadržala do danas. Ipak, mnogi govore i engleski. Ljudi su na ulicama vrlo ljubazni, a naročito djeca, koja će svakog namjernika u traženju pravog smjera ili ulice uzeti za ruku i izvesti na – ono što oni misle “pravi put” – uvijek u smjeru glavnog trga i tržnice. Iako turistički vodiči preporučuju da uvijek pored sebe imate sitan novac za djecu koja vam na ulici pomognu, naše iskustvo bilo je drukčije.

Nekoliko puta nam se dogodilo da smo na pitanje za smjer od sugovornika dobili odgovor da će nas uputiti i pokazati nam ga, ali da ne želi novac. “Ja ću vam pokazati kuda morate ići, a vi sa mnom vježbajte moj engleski. I svatko će dobiti što mu treba.”

MARAKEŠ U Marakešu posebno iskustvo sigurno su pregovori s lokalnim trgovcima. Doista za sve što se kupuje na tržnici može se pregovarati – od boce vode do kožnatih kofera.

Budući da turist, bez pomoći nekoga lokalnog, nikada neće znati što je zapravo najbolja cijena, čitav ritual pregovora najbolje je shvatiti kao igru nadmudrivanja iz koje obje strane izlaze kao dobitnici.

Nakon Maroka vratile smo se na Mediteran i posjetile Dubrovnik pa crnogorsko primorje, što je bio velik preokret. Ljeto na Jadranu odjednom se činilo ugodno toplo.

BARCELONA Još ugodnijih ljetnih 35 stupnjeva doživjela sam u Barceloni krajem kolovoza. Inače nemam običaj koristiti turističke autobuse, ali upravo u Barceloni sam se zarekla da ću u svakom gradu koji od sada posjetim prvi put napraviti upravo to.

U samo dva i pol dana vidjela sam Dalia i Miroa, upoznala čudesnoga Gaudija i njegove Casa Mila i Casa Batllo, uživala u desetak vrsta tapasa, pila vrhunsku sangriju, vidjela Sagradu Familia – baziliku čija je gradnja počela krajem 19. stoljeća i još traje, šetala parkom Guell, vidjela stadion na kojem su Maradona i Ronaldinho pisali nogometnu povijest, posjetila olimpijsko selo uz more, hranila guske u dvorištu katedrale…

Ovogodišnje ljeto očigledno nije bilo namijenjeno odmoru i relaksaciji, već istraživanju novih odredišta, upoznavanju novih ljudi, stjecanju novih poslovnih iskustava i uživanju u nizu sasvim novih okusa, boja i mirisa. Što me tek čeka ove jeseni!

U samo dva i pol dana posjeta Barceloni, ako ste dobro organizirani, moguće je vidjeti puno toga. Jedna od atrakcija sigurno je Sagrada Familia, bazilika čija je gradnja počela krajem 19. stoljeća i još traje. Tu su i Gaudijeve Casa Mila i Casa Batlo, a treba probati i sangriju

Godišnje uštede od čak 1.200 ili 2.000 kuna

Fiksna bez limita i plaćanja mjesečne naknade Za kraj ljeta, u periodu od 20. kolovoza do 30. rujna, Vipnet je pripremio posebnu promociju koja omogućuje godinu dana korištenja fiksne telefonije bez ikakve mjesečne naknade te pozive za 0kn/min prema svim fiksnim mrežama i Vip mobilnoj mreži. Ova ponuda namijenjena je svim novim te postojećim privatnim i poslovnim korisnicima koji u navedenom periodu aktiviraju neku od Vip govornih ili Internet tarifa u mobilnoj telefoniji na 3, 12 ili 24 mjeseca.

Tarifa Fiksna bez limita predsta-

vlja ponudu bez obaveza, što znači da nakon isteka promotivnog perioda, korisnik može prekinuti Ugovor za fiksnu telefoniju bez dodatnih naplata.

Također, ova ponuda je dostupna svima – privatnim i poslovnim korisnicima mobilne telefonije koji produljuju svoj pretplatnički Ugovor, novim pretplatnicima ili onima koji s Vip bonova prelaze na pretplatu.

Poslovni korisnici u tarifi Fiksna bez limita VPN ostvaruju i dodatnu pogodnost – 12 mjeseci bez

plaćanja mjesečne naknade za Fiksnu VPN opciju koja omogućava potpuno besplatne pozive između svih mobilnih i fiksnih priključaka u tvrtki te spajanje do 8 analognih ili IP telefonskih uređaja.

S obzirom na to da cijena ponuđenih tarifa izvan promotivne ponude iznosi 100, 61 kunu, ušteda koju privatni korisnici na godišnjoj razini mogu ostvariti iznosi više od 1.200 kuna, dok poslovni korisnici uz dodatnu pogodnost besplatne Fiksne VPN opcije mogu ostvariti uštedu veću od čak 2.000 kuna.

7

culture

Dovodim Picassa u Zagreb Struka je cijeni, kritika hvali, publika hrli na njezine izložbe. Što nam novo sprema ravnateljica Klovićevih dvora Marina Viculin doznala je naša suradnica Silvani Menđušić 8

K

ada su 1982. otvoreni Klovićevi dvori, novi muzejski prostor, današnja ravnateljica Marina Viculin svoj je studentski džeparac tada punila radeći na izložbama kao vodič čuvar u desetosatnim smjenama. Trideset godina poslije doista može reći da je svoj put prema mjestu prve žene ove renomirane institucije počela od najniže stepenice upoznavši četverostrani kompleks negdašnjega isusovačkog samostana od podruma do krova. Dugo je godina bila kustosica galerije, radila je izložbe Dore Maar, Picassa, Marca Chagalla, Tiziana, Tintoretta i Veronesea, dovela ovog proljeća skulpture Edgara Degasa, ciklusima Snapshot ili Brzo okidanje te retrospektivama hrvatskih fotografa otvorila fotografiji vrata na Jezuitskom trgu. Struka je cijeni, kritika hvali, publika hrli na njezine izložbe (Picassa je posjetilo gotovo 100.000 posjetitelja, a Chagalla 70.000), pa iako je njezino imenovanje popratila politički, a ne stručno intonirana javna polemika, Viculin može prilično mirno proslaviti svoj privatni jubilej nakon tri desetljeća u galeriji.

Ipak, na 30. obljetnicu djelovanja galerije kruna jesenske sezone, izložba Juraja Julija Klovića, na kojoj će se prvi put domaćoj i svjetskoj publici predstaviti taj “Michelangelo minijature”, bit će sve samo ne mirna.

Ozbiljan pOsaO Vrijedni Klovićevi radovi, naime, danas se ljubomorno čuvaju u trezorima najpoznatijih svjetskih knjižnica i muzeja, a kako njihovo posuđivanje izvan mjesta na kojima se čuvaju nije uobičajeno, organizacija izložbe najvećeg minijaturista renesansnog razdoblja bila je pravi pothvat. Trebalo je udovoljiti najstrožim kriterijima i osigurati rigorozne uvjete izlaganja i čuvanja molitvenika, lekcionara i časoslova, pa će krajem listopada Viculin i njezin tim vjerojatno drhtati nad specijalnim teretom koji će uoči otvaranja 8. studenoga stizati sa svih krajeva svijeta. Tako “Evangeliarium Grimani” stiže iz glasovite biblioteke Marciani u Veneciji, kodeks “Libro d’Ore” iz londonske British Library, “Rylnad Latin” u Zagreb dolazi iz Manchestera, originalni crteži posuđeni su iz Lovrea, British Museuma i Royal Collection Wndsor Castel, a iz firentinske galerije Uffizi preko Jadrana će u Hrvatsku krenuti jedan od najzanimljivijih eksponata izložbe, rijetki Klovićev autoportret. Ova će hrvatska i svjetska premijera radova jednog od najvećih europskih minijaturista razdoblja manirizma biti veliko finale dvogodišnjih napora galerije.

S Marinom Viculin razgovarali smo dan uoči otvaranja izložbe Vatroslava Kuliša, kojom je započela jesenska sezona. “Veselim se multimedijalnoj izložbi jednog od najpoznatijih imena svjetske umjetničke scene – Roberta Wilsona, začetnika vizualnoga postmodernog teatra i jednog od najtraženijih umjetnika današnjice, koji će nakon otvaranja izložbe u listo-

padu na predavanju predstaviti svoj životni projekt ‘Watermill Center’. Tu je i naravno izložba ‘Refleksije vremena 1945. – 1955.’ kojom kanimo prikazati ozračje vremena formiranja socijalističkog režima od 1945. do 1950. te njegovu dekonstrukciju od 1950. do 1955. kroz devet zanimljivih tematskih cjelina.”

S tom su izložbom kustosice Jasmine Bavoljak, koja će se otvoriti 29. studenoga na nekadašnji Dan Republike, Klovićevi dvori aplicirali na natječaje više puta, no valjda vrijeme, reći će Viculin, nije još bilo zrelo. “Refleksije vremena vjerojatno će biti najzanimljivije generacijama koje jasno osjećaju tragove tog vremena, ali ga ne poznaju pa ga pomalo i mistificiraju”, vjeruje ravnateljica. No atraktivni naslovi koji će nesumnjivo privući publiku nisu jedno na čemu Viculin radi. “Svoju sam strategiju htjela artikulirati u dva smjera: prvi je oživljavanje galerije u dnevnom ritmu u kojem očekujem jaču fluktuaciju ljudi koju neće samo poticati veliki projekti. Želim da ovu kuću ljudi doživljavaju kao svoj prostor pa krajem rujna počinjemo s ‘Off programom’, koji smo koncipirali oko performativnih događanja, predstava, koncerata, čitanja domaćih i stranih autora. Klovićeve dvore ne vidim samo kao prostor konzumacije, već prostor kreacije.”

KaKO razmišlja svijet Velik je kompliment radu svojeg tima Viculin zaslužila kad je Galerija Klovićevi dvori dobila poziv jedne od najvažnijih muzejskih kuća za multimedijalnu umjetnost u Europi, njemačkog Centra za medijsku umjetnost (Zentrum für Media Kunst) iz Karlsruhea da u njihovu prostoru postavi izložbu Ivana Faktora “Prvi program”, održanu kod nas 2010. godine, a promociju domaćih djela izvan naših granica kani još intenzivirati. “Drugi je važan korak inzistiranje na suradnji s drugim europskim kućama našeg profila. Mi ne možemo danas opstati ako ne ulazimo u koprodukcije s drugim kućama”, kaže ravnateljica.

Takva bi suradnja s pariškim Muzejem Picasso mogla rezultirati još jednom veličanstvenom izložbom za koju je već sada jasno da će, ostvari li se, biti još jedan “blockbuster”. “Muzej Picasso u Parizu se preuređuje pa smo najprije u šali pitali direktoricu tog muzeja Anne Baldassari, s kojom smo uspješno surađivali na izložbi ‘Dora Maar – Picasso, dodir pogledima’ bi li bilo moguće u Zagreb dovesti Picassa. Kada je stigao njezin ‘da’, pokrenuli smo sve mehanizme da u Klovićeve dvore dovedemo 50 Picassovih slika i skulptura, 40 fotografija i devet filmova.”

Iako intenzivno rade na sponzoriranju svojih izložbi tražeći partnere u biznisu, Viculin ističe kako su njihove izložbe mahom dobro posjećene i da financijske konstrukcije svojih skupih izložbi dobrim dijelom pokrivaju iz vlastitih prihoda.

Viculin vjeruje kako koncept na kojem sada rade zahtijeva vrijeme kako bi pokazali sve potencijali ove institucije, jer tvrdi da promjenom izložbenih prezentacija mijenjaju i svoju publiku. “Izložbe su primarno koncept, one sadržavaju i promoviraju određen način razmišljanja o svijetu.”

9

LOCOMOTION

REMEK-DJELO ILI KOPIJA? O Bugattijevoj prvoj limuzini GALIBIER 16C i svim polemikama koje ga prate piše Marina Biluš 10

S

vijet na njega čeka još od 2009. godine, a i prije nego se spustio na asfalt isprovocirao je žustre polemike. Za neke remek-djelo koje će suvremenu autoindustriju pomaknuti daleko od svega dosad viđenog, za druge pak samo pretenciozno nabrijana i ulickana igračka za milijardere koji zlata, dionica i keša ionako imaju dovoljno, Bugattijeva prva limuzina “mašinica” je koja će nesumnjivo podizati obrve. “Bit će to najbrži automobil na planetu”, najavio je prvi čovjek te autokompanije Wolfgang Durheimer pritom samouvjereno, možda čak i malčice bahato napomenuvši da dok god je na čelu Bugattija, ništa neće moći preteći sedan koji tek treba krenuti u proizvodnju.

Proizvođač dosad najbržeg, prema mnogima i najfascinantnijega serijskog automobila na svijetu – Veyrona, svojem je prvom izdanju s četvero vrata dao ime Galibier 16C. Konceptualnu verziju prvi su put otkrili prije više od tri godine nakon čega su novinari prenosili informaciju da će automobil ispod čekića izaći upravo u ovoj godini.

11

locomotion No to se ipak neće dogoditi, a sve vrijeme točan termin Galibierova cestovnog debija bio je tek predmet nagađanja, barem do ovoga ljeta kada je Durheimer dao naslutiti da će prvi kupci limuzinu moći dobiti u jesen 2013. godine. No i taj datum treba uzeti s rezervom jer, iako su vodeći ljudi VW grupe, u čijem je vlasništvu Bugatti, navodno dali zeleno svjetlo, pitanje je taktike – treba li revolucionarnu limuzinu kupcima ponuditi prije ili nakon nove izvedbe Veyrona, koju automobilska branša i imućna klijentela grozničavo iščekuju.

B

Bugattijev debitant ima četvero vrata, navodno će ga ‘vući’ 1400 konja kojima će se upravljati s potpuno novim automatskim mjenjačem s osam stupnjeva prijenosa... a sve to kako bi mogao postizati nezamislive brzine iznad 378 km na sat

ilo kako bilo, kada je riječ o hrvatskim “drumovima”, Galibiera će po njima moći provozati rijetki. Razlog je posve banalan. Cijena bi mu, iako službene potvrde nema, mogla dosegnuti 1,5 milijuna dolara. Sudeći prema Durheimerovim izjavama, Bugattijevu vodstvu ta je brojka pri dnu ljestvice prioriteta. “Cijena je zadnja stvar o kojoj odlučujemo kada je automobil na korak do proizvodnje”,

objasnio je.

A što im je onda prioritet? Mogao bi to biti dizajn na koji su pripadnici Bugattijeve elitne ciljane publike u početku imali zamjerke pa se konačna slika automobila brižljivo prekrajala još od 2009., za što su dijelom zaduženi i stručnjaci Italdesign-Giugiaroa. No puno više od vizualnog dojma pozornost proizvođača zaokuplja ono što bi tu limuzinu trebalo učiniti bržom od svih. Ne predomisle li se u zadnji čas, Galibiera će pokretati osam litreni motor sa 16 cilindara, preslika onoga koji “čuči” u Veyronu. Limuzina je ipak limuzina pa su preinake neizbježne, a u jednoj od njih krije se vjerojatno i najfrapantnija karakteristika ovog automobila. Da bi uspio potegnuti i nešto iznad 378 kilometara na sat, ovom će sedanu trebati više od prvotno planiranih 900 konjskih snaga. Zapravo puno više.

Riječ je, zasad ipak samo navodno, o 1400 “konja” kojima će se upravljati s potpuno novim automatskim mjenjačem s osam stupnjeva prijenosa. Da, 1400 konja! Nezamislivo, ali čini se ostvarivo.

Tu je naravno i hrpa kojekakvih noviteta poput specijalno kreiranih karbonsko-keramičkih kočnica.

No ruku na srce, da bi vam oči sjevnule kada pogled uperite i samo na fotografije Galibiera, nije potrebno znati što se nalazi ispod haube. Estetika je ovdje priča sama za sebe. Istina, u određenoj su mjeri u pravu oni koji gledajući njegov stražnji kraj prigovore “kopija Porscheove Panamere”, puno manje oni koji podrugljivo dobace: “Ma što kopija, brat blizanac.” Ali neka govore što žele, malo što na tom automobilu ne ostavlja umjetnički dojam. Dodatnu vrijednost zavodnički elegantnoj vanjštini daje i suvremena kombinacija metala – dijelovi ručno izrađeni od karbonskih vlakana izuzetno tamne plave boje koja se, kažu oni koji su ga i uživo vidjeli, pod svjetlom začuđujuće intenzivno sjaji. A sve je ušminkano vratima i prednjim “bokovima” obučenim u polirani aluminij.

Kako je u objavi za medije 2010. godine napomenula i sama kompanija, inspiraciju za “kostur” svoje prve limuzine našli su takoreći u vlastitu dvorištu, ali onome kasnih dvadesetih godina – automobilu Type 35, čija je arhitektura ukomponirana i u Veyron.

Kada je riječ o školjkastoj liniji koja se proteže dužinom gotovo

inspiraciju za školjkastu liniju koja se proteže dužinom gotovo cijeloga automobila kreatori su našli u vlastitu dvorištu — modelu 57 12

253-024-001

LOCOMOTION Decentni, no istodobno luksuzni interijer krase centralno postavljeni glavni instrumenti i vrhunski ekran putnog računala cijelog automobila, Galibier odaje počast modelu 57. Usput rečeno, upravo bi se time mogla „začepiti usta“ onima koji ih kritiziraju zbog kopiranja Panamere, jer ako su što kopirali, kopirali su 57-icu, a to i sami priznaju.

G

ledajući slike, odmah se uočava da Bugattiju nije padalo na pamet pretjerano kititi interijer. U kompaniji kažu da su njime željeli nastaviti ono što su započeli vanjskim obrisima Galibiera pa su se umjesto mora raznoraznih gumbića odlučili tek za dva velika: centralno postavljanje glavnog instrumenta i vrhunski ekran putnog računala koji može kliziti cijelom dužinom srednjega grebena sve do stražnjih sjedala.

Dobro sad, nije da su se baš potpuno odrekli pomodarstva – na sam centar upravljačke ploče smjestili su sat koji je posebno za Galibier izradio švicarski Parmigiani, koji će vlasnik ove limuzine moći nositi i na ruci. Posebna linija putne prtljage s kompanijskim logom i natpisom Galibier prema mišljenju autorice ovog teksta Bugattiju baš i nije trebala, ali kamo sreće da to bude jedina zamjerka ovom fascinantnom automobilu kada jednoga dana napokon izađe iz garaža u francuskome Molsheimu.

U određenoj su mjeri u pravu oni koji smatraju da je njegov stražnji dio kopija Porscheove Panamere. Neki idu toliko daleko i tvrde: ‘Što kopija?

Brat blizanac!’

14

Pomodarstvu se nije baš posve odoljelo – na centar upravljačke ploče smješten je sat koji je posebno za njih izradio švicarski Parmigiani, koji će vlasnik limuzine moći nositi i na ruci

vrlo su raznovrsne

Skijanje za oelji za one koji znaju uiva i povratnike na skije

Kada obitelji osjete volju za zimskim odmorom na osunčanoj južnoj strani Alpa, za snijegom prekrivenim širokim blagim stazama, rado se odazovu na ponude srdačnih domaćina u Koruškoj. U Bad Kleinkirchheimu, zahvaljujući „obiteljskom euru“, klinci vijugaju ovdašnjim stazama po vrlo povoljnim cijenama.

Koruška je zbog povoljnog geografskog položaja na alpsko-jadranskom prostoru poznata kao osobito sunčana pokrajina. Ovdje ćete uživati u blagoj zimskoj klimi gdje snijega nikada ne manjka. Klima se dakako odražava i na ljude koji ovdje žive.

Dođite i uživat ćete – nigdje se to obećanje ne ispunjava kao u Koruškoj.

rhekonski vrhunac u ellnessu Nove koruške terme

Razlog što na koruške prostrane staze dolazi toliki broj skijaša leži u tome što je njima radost užitka i kretanja u prirodi na prvom mjestu. To je ujedno i razlog što je Koruška zimsko odredište broj jedan za obitelji i one koji se vraćaju skijanju.

Više od 1.000 uređenih kilometara staza na 31 skijalištu Koruške i Istočnog Tirola nudi spustove prikladne za obitelji, blage brežuljke za ležerno skijanje. Naravno, ako ipak poželite malo ubrzati, skijaše i snowboardere ovdje očekuju i zahtjevnije staze, tereni za freeriding i zabavni parkovi. Dakle, ovdje će i oni koji traže izazov doći na svoje.

Što bi pak zima bila bez saune i tople termalne vode? Zasigurno to ne bi bila istinska zima u Koruškoj. Ove će se zime otvoriti posebno atraktivan hram wellnessa: novoizgrađene terme (KärntenTherme) s vodom iz vrućih termalnih izvora Villacha postavljaju sasvim nove kriterije. Ponudom ćete biti oduševljeni zbog prvoklasnog wellnessa kao i zbog zanimljive arhitekture, koja se odlično uklapa u krajolik obližnjeg brda Dobratsch. Pozivamo vas dakle na opuštanje u termalnim vodama, gdje ćete se moći u potpunosti prepustiti razmišljanju i sanjarenju.

eljski euro u a einkirchheimu

Naue skija  uspjeh zajamen

U koruškim školama skijanja, uz pomoć naših instruktora, svi će zasigurno ubrzo shvatiti u čemu je stvar. Stoga i ove godine nudimo tečajeve skijanja uz jamstvo uspjeha. Početnici ovdje mogu za tri dana naučiti skijati tako da poslije mogu bez problema svladati svaku plavu stazu. Sve je to dostupno po jedinstvenoj cijeni od 129,00 eura za djecu i odrasle. Ukoliko nakon tri dana još ne uspijete svladati prvi spust, bez problema ćemo vam vratiti novac koji ste dali za tečaj.

Zimske radosti možete rezervirati već sada!

www.koruska.com

© Studio Horst

© Edward

ng

rnten Werbu

Gröger/Kä

© Edward Gröger/Kärnten Werbung

Bad Kleinkirchheim, na južnom „balkonu“ Alpa u Koruškom gorju Nockberge, pruža alpsku skijašku zabavu i krasnu panoramu.

U okviru akcije „Obiteljski euro“ ovdje se ove godine nudi posebni tjedan obiteljskog odmora: djeca mlađa od 12 godina skijaju po cijeni od samo 1,00 eura dnevno, na izvrsno pripremljenim stazama u jednom od najvećih skijališta Koruške. Pojedinosti o ovoj akciji, uz informacije o tome koji hoteli sudjeluju, potražite na: www.familien-euro.at

interview

čovjek koji voli ljude

U

spješan poduzetnik, ribolovac, enolog, maslinar, savjetnik predsjednika Republike, predsjednik košarkaškoga kluba, jedriličar, kolekcionar... puno je afiniteta koji bi se mogli pripisati jednom od najuspješnijih hrvatskih poduzetnika, vlasniku Orbico grupe, Branku Rogliću. U javnosti ga se možda ne spominje toliko često kao neke druge hrvatske poduzetnike, za njega se ne vežu skandali, ne proziva ga se zbog nezakonito stečenog novca, a prosječnom građaninu na spomen njegova imena vjerojatno se ne bi odmah upalila lampica o kome je riječ. Roglić u svojemu uredu nema računalo, ne koristi “fensi” smartphone, nema čak ni osobnog vozača, a za svakoga tko ga nazove uvijek je dostupan i susretljiv. Čak ni sjedište njegove uprave u Koturaškoj

16

ulici u Zagrebu ne izgleda kao sjedište jedne od najuspješnijih hrvatskih tvrtki. Vlasnik je četrnaest tvrtki u trinaest zemalja koje zajedno ostvaruju promet od gotovo 800 milijuna eura. Čini se skroman, no ne i licemjeran da ne bi priznao da je bogat čovjek. “Jesam, bogat sam, ali to svoje bogatstvo ne koristim da bih se bahatio”, odgovara Roglić bez razmišljanja napomenuvši kako svojim najvećim bogatstvom smatra to što nikome ništa nije dužan. “Osjećam se mirnim i mislim da je to moje najveće bogatstvo, kao i to što imam sređenu obitelj koja živi onako kako bih htio.

Gradim prijateljske odnose koliko god je to moguće”, kaže. Istodobno o njemu ovisi sudbina 2,5 tisuća radnika koji su zaposleni u njegovim tvrtkama i sudbine njihovih obitelji.

No kao pravom poduzetniku, kaže Roglić, to mu je i teret i izazov.

“U mojem životu nismo zakasnili s plaćanjem ni jedne radničke plaće, nismo reprogramirali ni jedan kredit, našim dobavljačima ni jedan dan nismo zakasnili s plaćanjem. S te

PIXSELL

S jednim od naših najuspješnijih poduzetnika, vlasnikom Orbico grupe Brankom roglićem, razgovarala je naša novinarka Majda Žujo i pokušala saznati što radi u slobodno vrijeme, u čemu uživa, bez čega ne može...

strane sam sretan, ali mogu reći da cijela naša ekipa, i moja obitelj i menadžeri, živi asketski, pogotovo jer znamo da kriza još nije došla do svojega vrhunca”, priznaje. I u novinarskim krugovima Roglića prati slika pristupačna i razgovorljiva sugovornika, ali i biznismena koji je unatoč svojem bogatstvu ostao poprilično samozatajan i skroman.

“Skromnost je vrlina i drago mi je da je imam. Oduvijek sam znao da živim u maloj i siromašnoj zemlji, a u takvoj se zemlji ne

Branko Roglić vlasnik je četrnaest tvrtki u trinaest zemalja koje zajedno ostvaruju promet od gotovo 800 milijuna eura

možete bahatiti jer tu nema bogatih. Bogati su u Americi. I najbogatiji Hrvati su relativno siromašni u globalnom smislu”, komentira Roglić percepciju sebe u javnosti. Kako kaže, Hrvati su međusobno zavidan narod, a pucaju visoko i žive iznad svojih mogućnosti.

“Ogroman broj ljudi vozi mercedese, a da si to ne mogu priuštiti. Grade se preskupe vile koje se poslije ne mogu održavati. Kupuju se ogromne jahte koje se nakon nekog vremena prodaju za trećinu cijene koja je plaćena.

Mnogo je takvih primjera gdje ljudi nisu objektivno procijenili svoje mogućnosti i okolnosti u kojima žive”, smatra.

Puno hobija Svoj novac, osim na razvoj poslovanja, Roglić voli potrošiti i na hobije, kojih ima na pretek.

Toliko da je nevjerojatno kako za sve te hobije nađe vremena. “Nedavno smo bili u berbi sivog pinota. On je već u bačvama i vrije, a obrali smo i dingač i postup, što je nažalost

moralo proći bez mene jer sam bio na putu.

Evo, baš ću se večeras pridružiti svojoj ekipi i prešat ćemo dingač u selu Župi Biokovskoj iz kojeg potječe moja obitelj”, priča nam. No puno je to više od hobija jer Roglić ima 13.000 loza postupa i 1350 dingača, dok u Župi ima 3500 loza sivog pinota, kujundžuše i žilavke, te još 700 loza kujundžiše u Imotskom polju.

“Dingač je najbolji i najzvučnije ime među mojim vinima, međutim ja zbog zdravlja ne pijem crno vino pa najčešće pijem sivi

17

interview

PIXSELL

pinot”, kaže nam Roglić, a njegovim vinima očarani su svi koji su ih probali. “Jednom prilikom dao sam vino srpskom poduzetniku Miroslavu Miškoviću s kojim poslovno surađujem. Nakon dva tjedna nazvao me i rekao mi: ‘Jao, bre Branko, pa ti čuda radiš od vina!

Imao sam sinoć goste i rekli su mi da nikada u životu nisu pili tako dobro vino.’ Eto, to kaže čovjek koji je prošao cijeli svijet”, prisjeća se Roglić ponosan što je od svojeg hobija napravio nešto tako kvalitetno. Posebice ako se uzme u obzir da sam upravlja svom tehnologijom, a kako kaže, sve je naučio iz knjiga jedne slovenske enologinje. “Dosta vina darujem, ali uglavnom to popijemo moji prijatelji i ja. Ne bih ručao bez vina. To je Dalmatincu bogohulno. Radije ne bih ručao. Ništa bez čaše vina i zato smatram da je tzv. zakon o nula promila bio najgori zakon koji je u Hrvatskoj ikada donesen. Mogao ga je donijeti samo bolestan čovjek. U zemlji koja se bavi turizmom i koja proizvodi vino to je bio čisti sarkazam.” Ne bi bio Roglić pravi Dalmatinac da ne proizvodi i maslinovo ulje. Na Braču ima oko dvije tisuće maslina, a zemlju je, kaže, kupio još davno, i to vrlo povoljno, te se bacio na posao. Osim u maslinicima i vinogradima Roglić slobodno vrijeme rado provodi i na jedrenju i u ribolovu.

I taman kad je s entuzijazmom počeo pričati o još jednom hobiju, razgovor je iz susjedne sobe prekinula Roglićeva tajnica Marija, koja najbolje zna koliko je opterećen njegov raspored. “Pitajte ga koliko je puta ove godine bio u ribolovu! Ako smijem primijetiti, ti su hobiji na kapaljku. Devedeset posto vremena radi, a deset posto vremena izdvoji za hobije. I to sam puno rekla. Previše radi. Ja ga stalno ‘špotam’

18

Ukratko: Najdraža knjiga...

Brian Green: “Tkivo svemira”. Najdraža mi je jer sam po struci inženjer i zanima me kako je nastao i kako funkcionira svijet. Moramo znati gdje je početak.

Najdraži film...

Akcijski i kaubojski filmovi. Od njih mi je najdraži “Shane”, a od ostalih bez dileme “Kum”. Zanimljiv mi je život mafije. U svoj toj svojoj raboti imali su i poštene poglede.

Bili su čvrsti u nekim svojim principima pa makar ti principi bili i loši. Sada je mafija puno gora.

Glazba...

Od ozbiljne glazbe volim poslušati Wagnera, a od lakše glazbe Arsena Dedića. A tu je i Oliver, koji je vječan, kao i Hajduk.

Putovanje: Privatno ne putujem. Nekada na službeni put povedem ženu. Znam dobro vlasnika pa mi progleda kroz prste. Ali kao tradicionalnom Hrvatu najdraži grad mi je Beč. Što vas može fascinirati: U ovim godinama više ništa. Može me fascinirati samo ljudska glupost. Životni moto...

Pozdravi svakog čovjeka dok se penješ jer ćeš ga ponovo sresti dok budeš silazio.

Njegujem se...

Brijem se kao i svaki muškarac i koristim Burberry. Burberry je ozbiljan muški miris, a ja mislim da sam takav po karakteru.

O muškarcima koji pretjerano koriste kozmetičke proizvode...

O njima ne mislim ništa. Svaka im čast, ali mislim da se muškarac treba brijati, imati dezedorans i održavati higijenu, i to je sve. Čak se nikada nisam namazao kremom za sunčanje.

da si nađe više vremena za odmor, da mora misliti na sebe i svoje zdravlje, ali me ne sluša.

Odmara samo kad spava, a i to spavanje je po pola sata kad se ukrade”, dobacuje gospođa Marija, a iako nevoljko, i Roglić priznaje da je u pravu. “Jesam radoholičar, ali moji hobiji mi ne otežavaju život. Marija ima pravo. Ove sam godine u ribolovu bio tek nekoliko puta, ali smo zato imali izuzetan razvoj i to je najveći razlog da nisam imao vremena za hobije”, pravda se dodajući kako, kada za to nađe vremena, u ribe najčešće odlazi sa svojim prijateljem Ratom Tvrdićem (bivšim kapetanom košarkaške reprezentacije Jugoslavije) ili sinom Josipom.

“Na sjevernoj strani otoka Hvara ima pet ili šest dobrih lokacija koje sam registrirao u svojem GPS-u, i to mi je kao da odem do frižidera. Uhvatim tri-četiri kile ribe, moja žena Vjeka to očisti i onda ih pojedemo zajedno s prijateljima. Ljeti rijetko kupim ribu, no moram priznati da sam ove godine slabo išao u ribolov.”

Ribanje i ribarsko prigovaranje Najviše, kaže, lovi arbune jer su na tom području najrasprostranjeniji, ali nađe se tu i drugih riba poput škarpina, ugora, pauka, bukava. “Najveća riba koju sam ulovio je ugor od 3,8 kila. Ali ne lovim velike ribe jer ne lovim na parangal, već na udicu. Volim manje i kvalitetne ribe. Meni je udica sport, a ne parangal”, dodaje. Uskoči tako u svoj ribarski brod, dug 8,90 m s dva jaka motora i za pola sata je na mjestu gdje lovi ribu. A osim broda Roglić i njegova supruga Vjeka imaju i flotu od tridesetak brodova koje iznajmljuju, no nikada nisu bili na nijednom od njih.

LJUBAV PREMA SLIKAMA

PIXSELL

“Kao mlad sam bio jedriličar, ali se kasnije tome nisam imao vremena posvetiti. Devedesete sam kupio jedrilicu i dao joj ime ‘Makarska’. S tim smo brodom pobijedili na prvoj viškoj regati u slobodnoj Hrvatskoj.

To je bilo 1991. kada su jugoslavenski ratni brodovi otišli s Visa.

Skiper je bio bivši splitski gradonačelnik Ivan Kuret, a ja sam bio član posade.

Nakon toga smo išli na još nekoliko regata i osvojili smo jednu višku i jednu mrdujsku. Danas jedrim na svojem novom brodu koji se zove ‘Barba Branko’ po mojem stricu koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu”, prisjeća se Roglić, no priznaje da mu je danas jedrenje postalo pomalo fizički naporno iako ne toliko da bi prestao jedriti.

Roglić je i veliki kolekcionar slika. Neke od njegovih najvrednijih slika danas vrijede između 70 i 100.000 eura. U kući obitelji Mike Tripala, primjerice, izložena je kolekcija hrvatskih modernih likovnih autora. Tu su četiri slike Vlahe Bukovca, Miroslava Kraljevića i Emanuela Vidovića. “Cijeli vrh hrvatske moderne je u toj kući”, kaže Roglić, a u svojoj kolekciji broji ukupno 600 vrijednih umjetničkih djela. Ljubav prema slikarstvu rodila se zahvaljujući rođaku, slikaru Anti Gojaku, kod kojega je često odlazio kao dijete. “Imao je velik slikarski potencijal, ali se razbolio pa je ostao poznat tek na lokalnoj razini. Jako puno znao je o umjetnosti. Pričao mi je priče o Tizianu i Velázquezu, koji mu je bio najveći uzor jer je imao najbolju mjeru u slikarstvu. I tu se razvila ljubav prema slikama. Već sa 18 sam počeo kupovati slike”, prisjeća se Roglić. Prvu ozbiljnu sliku dobio je pak kada se ženio. Zapravo pola slike je kupio, a pola dobio. “Gojak mi je tada rekao: “Ćićo, (tako su me zvali prijatelji), dođi ja ću ti darovati jednu sliku za vjenčanje.” I izabrao sam najbolju pa mi je darovao pola”, prepričava nam tu anegdotu Roglić. “To mi je i najdraža slika.

Snijeg u Lici. I jedna Vidovićeva koju je grad Split darovao srpskom pukovniku kad je srpska vojska 1919. došla u Split.

Vrijedni prijatelji Kad ga pitate o prijateljima, Roglić kaže kako se najčešće druži s Ratom Tvrdićem kojeg poznaje još iz školskih dana kad su zajedno sjedili u klupi.

“Poznata je poslovica da čovjek može imati onoliko prijatelja koliko ima prstiju na jednoj ruci.

I ja ih po prilici imam toliko. Imate onih za koje možete reći da su vam poznanici, ali onog kome možete ostaviti imanje i kuću, a da ste pritom potpuno mirni, možete zvati prijateljem”, smatra Roglić. Među njegovim prijateljima često se spominjao bivši predsjednik države Stjepan Mesić, kojem je Roglić bio i savjetnik, a i danas su, kaže, u korektnim odnosima. “Mislim da je on jedan od prvih koji je prepoznao moje kvalitete, no u poslovnom smislu prijateljstvo s njim mi nije pomoglo, osim što sam dobio imidž savjetnika predsjednika države. Nikada nije intervenirao u poslu zbog mene. Pisalo se da sam dobio distribuciju Philip Morrisa u Hrvatskoj jer je on intervenirao, međutim on to nije ni znao.

je bio čovjek koji je volio čovjeka. Ja jesam kapitalist desne orijentacije, ali moje je srce socijaldemokratsko. Ne bih mogao izdržati da moj radnik ne primi plaću na vrijeme. To bi me najviše pogodilo”, tvrdi. U obnovu obiteljske kuće Mike Tripala Roglić je uložio 1,2 milijuna eura. Vlasnicima je za zemlju i kuću platio 500 i još 700 uložio u njezinu obnovu.

Tripalo uzor “Kuća je bila jako trošna i morali smo puno uložiti u adaptaciju. Kupili smo secesijski namještaj jer je vila iz razdoblja kasne secesije. Ovih ćemo dana u toj kući imati i prvi sastanak svih potpredsjednika naše grupe U obnovu obitako da je malo oživimo, a dogodine teljske kuće ćemo je početi iznajmljivati”, dodaje.

Mike Tripala Svojeg uzora, Tripala, Roglić je i sam Roglić je uložio upoznao. “Nismo bili veliki prijate1,2 milijuna lji, nekoliko puta smo se sreli. I on eura. Opremio i Savka Dapčević su bili veliki ljudi. ju je secesijskim Poštovao sam ih jer su bili Hrvati i namještajem iskreni i njihova je politika bila nešto jer je vila iz što čovjeka može privući. A osim što razdoblja kasne je bio dobar političar, Tripalo je bio i secesije dobar čovjek”, smatra Roglić dok za današnje političare kaže da bi ih 90 posto trebalo poslati u mirovinu. Budući da je na kraju sedmog desetljeća života, i sam razmišlja o mirovini.

“Razmišljao sam o mirovini, ali otići ću onda kada budem spreman. Već polako uvodim sinove u igru. Moja dva sina su do prije nekoliko mjeseci radili u menadžmentu i aktivno sudjelovali u pregovorima s dobavljačima i kupcima, a sada sam ih preselio ovdje, u sjedište grupe i polako spremam odstupnicu”, priča Roglić, a o tome kada će otići Mesić mi je drag čovjek jer je iskren, otvoren, u mirovinu, ovisi puno faktora kao i zdravlje. jer svakome kaže u lice ono što misli, a takvih je nažalost u Hrvatskoj jako malo”, govori Ro- Već sada sve rjeđe odlazi na službena putovanja, aktivno ne pregovara s dobavljačima i glić, ali priznaje da postoje stvari u kojima su kupcima. Zapravo je samo predsjednik nadse znali razići u mišljenjima. Neke teme zato zornog odbora svih kompanija, a menadžeri nisu nikada potencirali, ali sigurno je da su i njegovi sinovi rade operativni dio posla iako im mnoge političke ideje bliske, kao i stranka je njegova odluka ipak konačna. “Sjećam se iz koje je Mesić došao na poziciju predsjednekih velikih nogometaša i velikih košarkaša nika države. Poznato je, naime, da je Roglić koji su otišli na vrhuncu slave. Moj prijatelj simpatizer Hrvatske narodne stranke (HNS), Rato je otišao kada je bio najbolji. Mislim da i to najviše zbog poštovanja prema hrvatskom je to bolje nego da netko bude velik igrač i na proljeću i Miki Tripalu. Zato i ne čudi što je kraju bude zamijenjen zbog starosti. Čovjek nedavno kupio i obnovio kuću obitelji Tripalo se treba povući kad je na vrhuncu snage i u Sinju. “Tripalo je bio moj politički i životni pošteno ostaviti jakoj ekipi svoj posao da ga uzor. Bio je najbogatiji čovjek u Dalmaciji, vodi na novi način”. a otišao je u socijaldemokraciju. To znači da

Kada odem u mirovinu, provodit ću vrijeme u staroj obiteljskoj kući, ići u ribolov, baviti se vinogradarstvom. To je ono što me veseli...

19

globetrotter

bolje od sa m 20

Najljepše aerodromske čekaonice diljem svijeta uvelike nalikuju na apartmane hotela A-kategorije. Kakav raskoš pružaju one najluksuznije, istražili su Ozren Podnar i Ana Marija Pšeničnik

Š

to bi dao iranski izbjeglica Mehran Karimi Naseri da je umjesto u redovnoj čekaonici terminala 1 pariške zračne luke Charles de Gaulle mogao stanovati u luksuznoj čekaonici za putnike prve i poslovne klase!

Taj je nesretni čovjek zbog bizarne pravne zavrzlame bio prisiljen u čekaonici provesti gotovo osamnaest godina, između kolovoza 1988. i srpnja 2006. godine.

Njegova je agonija počela kad je iz Pariza sletio u London, ali nije imao dokumente koji su mu bili ukradeni. Stoga su ga Britanci vratili u Pariz gdje su ga Francuzi isprva uhitili, ali su ga pustili utvrdivši da je legalno ušao u zračnu luku. Budući da nije prekršio francuske zakone, nisu ga mogli izbaciti s aerodroma, a kako nije imao ničije državljanstvo, nisu ga imali ni kamo otpremiti.

Tek je 2006. napustio Charles de Gaulle kad je zbog bolesti prebačen u bolnicu, a odande u jedno pariško prihvatilište gdje navodno i danas prebiva. Njegova je životna drama nadahnula Stevena Spielberga za stvaranje filma “Terminal” iz 2004., u kojemu je ulogu “zatočenika aerodroma” tumačio Tom Hanks.

U luksuzno opremljenim prostorijama čekaonica ugodno ćete provesti vrijeme dok presjedate iz zrakoplova ili samo čekate svoj let

Luksuz za odabrane putnike Kad se zateknu na zračnoj luci Charles de Gaulle, za razliku od Nasera, Hanks i njegova partnerica iz filma Catherine Zeta Jones zacijelo se opuštaju na udobnijem mjestu

– u luksuznoj čekaonici Air France L’Espace Premiere, koja se nalazi na terminalu 2E. Ova je čekaonica rezervirana za putnike prve klase, koji se nakon dolaska na aerodrom upućuju u privatno, posebno odijeljeno područje za “check-in”. Zatim se sele u ovaj salon, u kojemu su svi dekori savršeno usklađeni s onima u kabini prve klase zrakoplova. To je vidljivo po plišanom crvenom tepihu, golemim kožnatim naslonjačima i drugome.

Brojne pogodnosti ove čekaonice uključuju radni prostor s besplatnim pristupom internetu, prostor za opuštanje na zavaljenim ležaljkama, tuširanje, masiranje u salonu za masažu, bogata jela, vina i pjenušce.

Na odlasku zastupnik aviokompanije ispraća putnike prema određenom izlazu iz zgrade, a potom ih privatna Mercedesova limuzina odvozi prema njihovu zrakoplovu.

Uz pomoć Priority Passa (www.prioritypass.com), kompanije koja svojim članovima omogućuje pristup elitnim dijelovima zračnih luka, odabrali smo još pet najudobnijih čekaonica s raznih krajeva svijeta.

U tim luksuzno opremljenim prostorijama ugodno ćete provesti vrijeme dok presjedate iz zrakoplova ili samo čekate svoj let.

A možda će vam se toliko svidjeti udobnost i raskoš “loungea” da ćete na aerodrom stići nekoliko sati prije nego što je potrebno, samo da biste se čim duže ljuljuškali u luksuzu.

Ili ćete poželjeti odgoditi let, u čemu će vam pomoći dežurni službenik, koji računa upravo na takvu vašu odluku. Naime, prvorazredne čekaonice uvelike nalikuju na apartmane hotela A-kategorije.

a mog leta

21

globetrotter

1 basel-MulhouseFreiburg (Francuska)

Čekaonica zračne luke EuroAirport BaselMulhouse-Freiburg imenovana je najboljom za 2012. u anketi provedenoj među 40.000 članova Priority Passa. Spomenuta čekaonica uvjerljivo je osvojila titulu najboljeg prostora unutar jedne zračne luke i pritom potukla šesto suparnica diljem svijeta. Ovo je tek drugi put u sedam godina da titulu osvaja čekaonica izvan američkoga kontinenta. Prošle je godine najboljim proglašen Finnair Lounge na drugom terminalu zračne luke u Helsinkiju.

Naziv zračne luke u kojoj se nalazi ovogodišnja pobjednica među čekaonicama sadrži imena triju gradova koje opslužuje. Zračna je luka smještena u Francuskoj, ali je u imenu prvo naveden grad švicarski Basel, jer je od nje udaljen najmanje, samo šest kilometara. Francuski Mulhouse je 22 km sjeverozapadno, a njemački Freiburg 70 km sjeverno od aerodroma.

Ne čudi da je upravo ovaj kompleks prostorija proglašen najboljim. Francuska čekaonica zaslužuje takvo priznanje već samim pogledom na golemu, divljenja vrijednu staklenu kupolu koja svjetlošću obasipa više od dvije stotine sjedećih mjesta i prostranu ugostiteljsku zonu.

Ova aerodromska čekaonica omogućuje vam informiranje i radne aktivnosti u uslužnom poslovnom centru. Nakon napornih putovanja na raspolaganju su vam tuševi, širok izbor hrane i pića. Prema mišljenju brojnih putnika, a i kritičara CNN-a, ovo mjesto nudi izvanredan doživljaj, koji izdvaja navedeni salon od ostalih svjetskih aerodromskih čekaonica.

2 Heathrow Airport (London – UK) Prostor za sastanke s pristupom besplatnom internetu, bogat izbor jela, vina i pjenušaca, prostor za opuštanje sa zavaljenim ležaljkama, tuširanje, masiranje u salonima za masažu... možda vam se toliko svidi da poželite (što više) odgoditi let ili na aerodrom doći prije nego je potrebno

22

Čekaonica British Airways Concorde u Londonu nalazi se na petom terminalu zračne luke Heathrow. Otvorena u ožujku 2008., ova čekaonica za putnike prve klase uključuje restoran s intimnim odjeljcima koji poslužuje hranu čitav dan, i bar, omeđen staklenom stijenom od poda do stropa. Iz bara se pruža pogled na zračnu luku tako da bi se, kao što s humorom primjećuje kritičar portala www.departures.com, uživatelji ove povlastice mogli naslađivati nad manje sretnim suputnicima.

Unaprijed se mogu rezervirati tri privatne sobe s kupaonicama u odvojenom objektu s pogledom na bazen, a širok raspon usluga ljekovitih kupki putnicima je dostupan u susjednom Elemis travel spa. Osoblje recepcije prijemnog odjela ovoga prostranog salona rezervirat će vam kazališne ulaznice, pozvati taksi ili promijeniti

Priority Pass kompanija je koja svojim članovima omogućava pristup elitnim dijelovima zračnih luka i osigurava njihovu privatnost zrakoplovnu rezervaciju u slučaju da želite malo duže ostati.

3 Frankfurtska zračna luka (Njemačka)

P Na o g sl r o ad v n ni o g na d t n je e v ča n j ik a

Čekaonica Lufthansa First-Class u Frankfurtu nalazi se pokraj prvoga terminala frankfurtske zračne luke. Čekaonica zauzima samostojeći objekt, odvojen od strke ostatka zračne luke i prostire se na više od 3500 četvornih metara.

Ova oaza mira nudi poseban luksuzni prostor za pušenje, bar koji poslužuje osamdeset vrsta viskija, posebne staklom omeđene odjeljke za radne aktivnosti, prostor za odmaranje s kožnatim sofama, budilice, ormare i zrcala te kupaonice s masažnim tuševima. Ugostiteljski prostor s prostranim namještajem, kao što su veliki stolovi za dvije osobe i kožnatim naslonjačima, poslužuje osvježavajuće napitke i hranu od pola šest ujutro

do pola dvanaest navečer koje dostavlja hvaljena bečka ugostiteljska tvrtka DO & Co. Putnike prema zrakoplovima odvoze vozači u Mercedesovim ili Porscheovim limuzinama.

bogatim izborom televizijskih programa. Pristup čekaonici dostupan je putnicima prve klase na međunarodnim ili transkontinentalnim letovima.

4 John F. Kennedy (New York – SAD)

5 Zračna luka u Dohi (Katar)

American Airlines Flagship čekaonica u New Yorku nalazi se na osmom terminalu, unutar čekaonice Concourse B Admirals Club međunarodne zračne luke John F. Kennedy. Na površini većoj od 2000 četvornih metara u ovoj čekaonici je, među ostalim sadržajima, smješten poslovni centar i internetski kafić. Posebna usluga omogućuje putnicima učitavanje, slanje i primanje informatičkih dokumenata na bilo kojoj lokaciji preko elektroničke pošte ili webstranica. Osim mogućnosti korištenja tuševa, konzumiranja svakovrsnih jela te široke ponude vina i ostalih alkoholnih pića salon je opremljen i vrhunskim, najmodernijim TV ekranima s

Čekaonica Qatar Airways Premium Terminal u Dohi nalazi se pokraj glavne zgrade za odlaske međunarodne zračne luke. Ovaj 90 milijuna dolara vrijedan privatni terminal, koji se prostire na više od 10.000 četvornih metara, pruža non-stop usluge katarskim putnicima prve i poslovne klase.

Moguće je razgledavati i kupovati u prostranim “duty-free” prodavaonicama, obaviti manikuru ili otići na tretman lica pomoću proizvoda kozmetičke tvrtke Elemis, igrati Sony PlayStation ili druge videoigre, raditi u poslovnom centru koji nudi i tajničke usluge ili se jednostavno prepustiti užicima bifea, opskrbljenog specijalitetima arapske i međunarodne kuhinje.

eplae se i odmore se u suncem okupanim Alpama!

Poslovni dnevnik pripremio je DAR za nove pretplatnike! Odaberite 3 mjeseca pretplate i najbrži novi pretplatnik dobiva vaučer noćenje za dvije osobe u Koruškoj s dvije dvodnevne ski-karte!

Požurite! Pošaljite mail na pretplata@poslovni.hr s naznakom "Koruška" do 01. 10. 2012.

Ponuda se odnosi na nove pretplatnike. Iznos tromjesečne pretplate je 486,82 kn + PDV. Dar se dobiva po zaprimljenoj uplati.

©Franz Gerdl/Kärnt en Werbung

imske rados u Koruškoj vrlo su raznovrsne Kada obitelji osjete volju za zimskim odmorom na osunčanoj južnoj strani Alpa, za snijegom prekrivenim širokim blagim stazama, rado se odazovu na ponude srdačnih domaćina u Koruškoj. Koruška je zbog povoljnog geografskog položaja na alpsko-jadranskom prostoru poznata kao osobito sunčana pokrajina. Ovdje ćete uživati u blagoj zimskoj klimi gdje snijega nikada ne manjka. Dođite i uživat ćete – nigdje se to obećanje ne ispunjava kao u Koruškoj. Više od 1.000 uređenih kilometara staza na 31 skijalištu Koruške i Istočnog Tirola nudi spustove prikladne za obitelji, blage brežuljke za ležerno skijanje. No ovdje zima ima puno više za ponuditi osim dugih staza. U Koruškoj i Istočnom Tirolu možete sva skijališta doživjeti uz samo jednu skijašku kartu, univerzalni ključ je TopSkipass.

Zima u Koruškoj znači užitak i opuštanje jer tu su novoizgrađene terme (KärntenTherme) s vodom iz vrućih termalnih izvora Villacha.

Osim toga, 1. koruško kupalište na samoj obali jezera Millstätter u gradu Millstattu pružit će vam doživljaj za sva vaša čula u svako godišnje doba.

Zimske radosti možete rezervirati već sada! www.koruska.com www.poslovni.hr

INFO: 01/6326-021

* Dobitnici individualno putuju u Korušku i odsjedaju u jednom od slobodnih hotela s 3 ili 4 zvjezdice.

Instinkt nije dovoljan.

beauty

24

NOVE GRANICE MUŠKE LJEPOTE

Kult lijepog izgleda, čini se, nije više ‘privilegij’ ženskog spola. Istražujemo što muškarce motivira da sve više posjećuju estetske kirurge Tekst: Lidija Šeatović

O

d samih početaka razvoja estetske kirurgije, polovicom prošlog stoljeća, pa sve do sedamdesetih godina, muškarci u klinikama estetskih kirurga bili su prava rijetkost. Čak i kad bi se pojavili, zahvati koje su obavljali svodili su se na korekcije nosa i ušiju. Rješavanje osnovnog problema (koji i danas u većini muči muškarce) – ćelavosti – prekinulo je taj trend i muškarci su, zahvaljujući dr. Normanu Orentreichu, dermatologu iz New Yorka, koji je usavršio

metodu transplantacije kose, počeli posjećivati klinike estetskih kirurga. Asortiman usluga koje su počeli zahtijevati polako se počeo širiti.

Iako je uvriježeno mišljenje da muškarcima izgled i nije toliko važan, sve manji broj muškaraca to doista i misli. Novija istraživanja pokazala su da se (ne samo) muškarcima lijepog izgleda automatski pripisuje i ljepša osobnost te da su takve osobe uspješnije u svojem poslu, da lakše dobivaju posao i brže napreduju.

Tome u prilog govori i to da u svim razvijenim zemljama u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, kontinuirano raste broj muškaraca koji se godišnje podvrgavaju estetskim zahvatima. Prema podacima britanskog Udruženja plastičnih kirurga objavljenim početkom prošle godine

25

(The British Association of Aesthetic Plastic Surgeons, BAAPS), deset posto kozmetičkih kirurških tretmana provedenih u Velikoj Britaniji 2010. godine otpada na muškarce.

Kap u moru, rekli bismo, no iz godine u godinu taj se postotak povećava, a posebno ga je zanimljivo promatrati u odnosu na momentalnu gospodarsku situaciju. Ukupno, muška kozmetička kirurgija pokazuje godišnju stopu rasta od sedam posto u 2010., u kojoj rinoplastika zauzima trinaest posto, a blefaroplastika blizu šest posto. Da je estetska kirurgija hit i među američkim muškarcima pokazuju rezultati istraživanja koje je objavilo Američko udruženje estetskih kirurga. Prema tom istraživanju operacije za uljepšavanje prosječno je koristilo dva posto više muškaraca 2010. u odnosu na 2009. godinu.

Mnoge se poznate svjetske face odlučuju za zahvate pomlađivanja. Nije tajna da je Michael Douglas već nekoliko puta bio na face liftingu, tu su Silvester Stallone, Tom Cruise i mnogi drugi

EPA

EPA

bEauTy

“Kada smo započeli s radom u našoj poliklinici, samo je dvadeset posto muškaraca bilo među pacijentima koji su se odlučili za neki estetski zahvat. Danas je taj broj znatno veći i iznosi trideset i šest posto”, kaže doc. dr.

Sanda Stanec, specijalist opće i plastične kirurgije, koja zajedno sa suprugom prof. dr. Zdenkom Stanecom već pet godina vodi kliniku Edumed u Zagrebu.

Nedavno provedeno istraživanje farmaceutskoga giganta Allergan pokazalo je da, bez obzira na podatak da se većina zahvata obavlja na ženama, kada dođe do momenta odluke (o tretmanu), razlike među spolovi-

EPA

BRZ OPORAVAK

Estetskim korekcijama danas se podvrgavaju većinom muškarci u dobi između 35 i 60 godina, fakultetski obrazovani, biznismeni 26

SLIKU SVOJU LJUBIM

ma nema: dvanaest posto mušo nečem sramotnom. Danas karaca na tjednoj bazi (pa čak i je stav potpuno drukčiji.

Prema podacima Američkog društva plastičnih kirurga, prošle češće) razmišlja o podvrgavanju Estetska kirurgija postala godine u SAD-u prvo mjesto estetskih zahvata, bilo da je riječ o mušnekom od zahvata u usporedbi je dostupna svima, ‘običkarcima ili ženama, drži botoks. Nakon botoksa muškarci najčešće sa trinaest posto žena; u Italiji nim’ ljudima iz susjedstva, pribjegavaju laserskom uklanjanju dlaka. Treće mjesto najtraženijih i Njemačkoj čak dva posto više o njoj se razgovara kao o zahvata ide na mikrodermoabrazije kojima muškarci “popravljaju” muškaraca ozbiljno važe tu nečem potpuno prirodnom nedostatke na licu i izglađuju bore. Uzme li se u obzir podatak da je odluku. U Francuskoj čak i četiri i normalnom, nije više tabu kod žena na trećemu mjestu liposukcija, čini se da je muškarcima posto više. tema. Upravo je stoga danas odraz njihova lica u ogledalu važniji nego ženama.

“Posljednjih deset godina potreba da se izgleda ljepše U Velikoj Britaniji druga najtraženija operacija kada su muškarci najčešći estetski zahvati u oba i mlađe, da se zaustavi vripacijenti je korekcija nosa, liposukcija, korekcija ušiju i uklanjanje spola su oni koji spadaju u tzv. jeme postala tako učestala i masnog tkiva ispod očiju. Zanimljivo je da je jedna od najtraženijih minimalno invazivne postupopćeprisutna”, potvrđuje dr. operacija uklanjanje muških grudi. ke: pomlađivanje primjenom Stanec. Danas se estetskim U poliklinici Edumed od invazivnih kirurških zahvata za koje se mušbotoksa i filera, radiofrekventne korekcijama podvrgavaju karci odlučuju u okviru estetske kirurgije najčešći su: korekcija nosa energije, lipofiling, kemijski pinajčešće muškarci u dobi (rinoplastika), operacija gornjih vjeđa (blefaroplastika), korekcija linzi, mezoterapija itd.”, kaže dr. od trideset i pet do šezdepovećanih grudi (operacija ginekomastije), korekcija odstojećih uški Stanec i dodaje: “To je potpuno set godina i većinom su to (otoplastika) te odstranjivanje viseće kože i viška masnog tkiva u razumljivo jer to nisu posebno osobe s fakultetskim obrapodručju prednje trbušne stijenke (abdominoplastika). složeni postupci, a cijenom su zovanjem. Broj “zvijezda s pristupačni velikom broju ljudi. estrade” danas je u manjini Osim toga takvi zahvati traju u odnosu na biznismene, što trideset minuta do sat vremena, se objašnjava dostupnošću koji “osiguravaju” vječnu mladost. Odgovor a nakon njih pacijent može nastaviti sa estetske kirurgije. je jednostavan. Muškarci i inače drukčije svim svakodnevnim aktivnostima. Postotak kupuju nego žene. Oni kupuju rjeđe, ali DOMINACIJA POSLOVNIH LJUDI nuspojava i komplikacija, ako se izvode kod “Zahvatima se podvrgava širok sloj popupropisno educiranog liječnika, zanemariv je, skuplje. Jedno kvalitetno Hugo Boss odijelo lacije”, dodaje dr. Kaliterna obrazlažući a osoba nakon tih postupaka izgleda mlađe muškarac će si priuštiti svake dvije godine. statistiku koju o svojim pacijentima vodi S druge strane žene “napadaju” butike (vrlo i svježije, a opet prirodno.” u klinici. “Kod muškaraca dominiraju oni često ne tako skupe) gotovo svakodnevno.

Slaže se i dr. Dinko Kaliterna, dermatoizmeđu četrdeset i šezdeset godina, pretežvenerolog koji u svojoj poliklinici Poliderma Za muškarce kupnja dobrog odijela kao i no dobrostojeći, raznih profila zanimanja, kupnja mlađeg izgleda je dobra investicija. obavlja, između ostaloga, zahvate uklanjauglavnom biznismeni.”

Oni su stoga spremni uložiti u skuplje (i nja dlačica, podizanja kapaka, oblikovanja Utrka za bolje mjesto u poslovnom sviradikalnije) metode pomlađivanja nego je obraza, tretiranje bora i slično. “U posljedjetu ili za zadržavanje postojećeg postala je to skupa krema protiv bora. Oni investiraju nje je vrijeme svjetski trend potražnja za posljednjih nekoliko godina sve bespoštedda bi im se ta investicija isplatila u bližoj neinvazivnim metodama pomlađivanja. nija i okrutnija. Ljudi su spremni učiniti Njihovi su rezultati jednako djelotovorni budućnosti. sve da zadovolje kriterije koje radno mjesto kao kod invazivnih metoda. Osim što kod Kult lijepog izgleda koji zagovara pred njih postavlja i u trajnom su strahu da takvih zahvata nema komplikacija, važno je današnje društvo sigurno je odgovoran za napomenuti da oporavak iznimno kratko porast zanimanja za estetske korekcije među će njihov posao pripasti nekom mlađem, simpatičnijem, ljepšem. traje. Primjerice, nakon tretmana ožiljaka muškarcima. Djelomična odgovornost za Predsjednika američkog Udruženja od akni oporavak je nekada bio tri-četiri stvaranje toga kulta svakako je u medijima estetskih kirurga Phillipa Haeckea iznenadiu kojima se doslovce glorificiraju zanimatjedna, a danas svega nekoliko dana”, kaže lo je to što upravo muškarci koji su izgubili nja kao što su manekeni, pjevači, glumci, dr. Kaliterna. posao i traže novi dolaze na tretmane povoditelji i sl. Prelistate li bilo koje novine To je osobito važno za muškarce koji mlađivanja. “Današnja gospodarska situaili časopis, ili upalite bilo koji televizijski pod pritiskom svojih poslovnih karijera ne cija ima pozitivne i negativne reperkusije program i usporedite broj članaka, odnosno mogu izdvojiti duže razdoblje za poslijevezano za ovu tematiku”, dodajte dr. Stanec. emisija posvećenih ljudima kojima je dobar operacijski oporavak koji je nužan kod “Recesija i loša financijska situacija s druge izgled ujedno i zanimanje s brojem priča o invazivnih estetskih operacija. nekim “običnim” ljudima koji se dokazusu strane ograničavajući faktor jer mnogi DOBRA INVESTICIJA ju svojim znanjem, radom, humanosti ili danas ne mogu izdvojiti novac za estetiku ili “Kada pogledate dvadeset godina unatrag, hrabrosti uočit ćete velik nerazmjer. Budući se boje to učiniti jer im je poslovna budućnajviše inovacija u estetskoj kirurgiji ostvada su u današnjem društvu vrijednosti potnost neizvjesna. Doktor Kaliterna pak smareno je baš u tim minimalno invazivnim puno iskrivljene, ne čudi da “obični” ljudi tra da momentalna gospodarska situacija, zahvatima. To je znak da estetska kirurgija žele kopirati izgled poznatih osoba nadajući ali i sama cijena zahvata nisu od presudne ukorak prati potrebe današnjega ubrzanog se da će, kao i te poznate osobe, uz izgled važnosti kada je u pitanju mlađi izgled. ritma modernog društva i odgovara na dobiti priznanje, novac, uspjeh i sreću.

“Ljudi dolaze zbog sebe, žele bolje zahtjeve koje joj postavlja”, kaže dr. Stanec.

“Pogledamo li dvadeset godina unatrag, izgledati da bi se bolje osjećali... Koliko god Zanimanje muškaraca zainteresiranih vidjet ćemo da je tada estetska kirurgija bila to apsurdno zvuči, cijena im ne igra ulogu. za pomlađivanje ipak ima dublje korijerezervirana samo za holivudske zvijezde i Bitan im je rezultat: ako su zadovoljni, tada ne. Nameće se pitanje zašto se nisu više bogataše. Odlasci pod nož bili su obavijeni im cijena nije problem.” okrenuli potrošnji kozmetičkih preparata velom tajnosti, a o tome se razgovaralo kao Na pitanje koliko se muškarci u

27

beauty Muškarci su spremni učiniti sve da zadovolje kriterije koje pred njih postavlja posao kako ne bi pripao nekom mlađem i ambicioznijem odnosu na žene razlikuju kao pacijenti, dr.

Stanec odgovara da je nemoguće generalizirati: “Svaki je pacijent osoba za sebe i zahtijeva individualni pristup.

Sudeći prema iskustvu koje imamo, čini se da su i tu muškarci jednostavniji i konkretniji. Tijekom prijeoperacijskih pregleda i konzultacija vrlo su sažeti i precizni te puno odlučniji u odnosu na žene. Često se, naime, događa da žene dolaze nekoliko mjeseci ili čak i godina na konzultacije o istom estetskom zahvatu, a nikada se ne odluče zakazati termin. Ima i onih koji ga i deset puta zakažu, a onda svaki put odgode zbog nekog razloga. Kod muškaraca to nije slučaj. Oni većinom, kada dođu na pregled, već su odluku o podvrgavanju estetskom zahvatu donijeli i zapravo dolaze samo radi dogovora o terminu te detaljima operacije i oporavka koji ih zanimaju”, kaže doktorica Stanec. dobro informirani

Slično je i u poliklinici dr.

Kliterne, koji kaže da muškarci uglavnom znaju što žele korigirati za razliku od žena koje često dolaze s općenitim zahtjevom da žele bolje izgledati, a odluku kako će to postići prepuštaju njemu.

Muškarci se i u načinu informiranja o estetskim zahvatima razlikuju od žena.

Dr. Kaliterna je oduševljen njihovim predznanjem, kaže da su prilično dobro informirani i da vrlo često o najnovijim tretmanima doznaje baš od svojih muških pacijenata. Dr. Stanec se slaže da i u tome postoji razlika između muškaraca i žena.

28

vječnom mladošću i ljepotom, muškarci nisu u tome izuzetak.

Koji su tome razlozi – vlastita nesigurnost, društvo koje je nametnulo kult ljepote ili nekonkurentnost u poslovnom svijetu – potpuno je svejedno. “Na estetski zahvat muškarci se uglavnom odlučuju nakon razvoda, prije Osobe koje imaju potpuno iskrivljezaposlenja ili kad nju sliku samoga sebe i žele postati postignu neki veći nešto što nisu primjeri su kod kojih uspjeh”, primjećuje estetska kirurgija nema opravdadr. Kaliterna prateći nja. Oni bi pomoć trebali potražiti svoje muške paciu nekim drugim ordinacijama jente.

Neposredni moti“Kod svakog pacijenta koji dođe na prvi vi za donošenje odluka o poduzimanju nepregled provodimo anketu s pitanjem kako koga estetskog zahvata svakako su nedostaci je došao do nas, a onda prikupljene podatke koje pacijent vidi na sebi i koji mu smetaju svake godine obrađujemo i analiziramo. Više i čine ga nesigurnim i nesretnim. od osamdeset posto naših muških pacijenata o nama je doznalo preko interneta, istražuupitni razlozi jući web-stranice različitih poliklinika. Kod “Kad osjetim takve promjene kod pacijenta pacijentica informiranje preko interneta u i vidim njegovo zadovoljstvo krajnjim reistoj je učestalosti kao i informacija iz tizultatom zahvata, dodatno se uvjerim kako skovina te usmena preporuka. Mislim da su estetska kirurgija za njega zapravo znači muškarci u vezi s estetskim zahvatima puno samopouzdanje i sigurnost te poboljšanje zatvoreniji nego žene. To je nešto što drže za kvalitete života. Postoje naravno i pacijenti sebe ili ostavljaju za uzak krug obitelji.” koji imaju potpuno iskrivljenu sliku sebe Ljudi su oduvijek bili u potrazi za i žele jednostavno postati nešto što nisu.

Takvi često dolaze na dogovor s fotografijama glumaca ili manekena želeći da im izgledom što više nalikuju. Pacijenti koji iz godine u godinu dolaze na Nakon svih tretmana u okviru tzv. pomlađivanja bez skalpela, dakle zahvate i stalno nalaze nešto što botoks, fileri, radiofrekventno pomlađivanje lica, pilinzi organskim još kvari njihov izgled, oni koji kiselinama, mezoterapija itd., nema štetnih posljedica nakon prese ne žele operirati zbog sebe stanka djelovanja određenog preparata. Što se botoksa tiče, čije nego zbog osobe s kojom su je djelovanje šest mjeseci, nakon prestanka djelovanja izgled se u u vezi te pacijenti koji se žele tretiranim regijama vraća na staro – znači kakav je bio prije šest podvrgnuti estetskom zahvatu mjeseci. to je svojevrsna kupnja vremena jer je osoba starija šest dok prolaze neko krizno razmjeseci, a u tim tretiranim regijama izgleda mlađe; postojeće bore doblje (razvod braka, gubitak su joj pliće, a nove se ne stvaraju dok botoks djeluje. Kontinuiraposla, smrt bliske osobe i sl.) nim aplikacijama botoksa moguće je usporiti starenje i zaustaviti primjeri su osoba kod kojih vrijeme u tretiranim regijama. Što se tiče filera i ostalih nabrojenih estetska kirurgija nema opravpostupaka, svi oni djeluju na tzv. remodeliranju kolagena. Nakon što danja. Takvim osobama trebalo se određeni filter resorbira, kolagen zadebljava i njegova se vlakna bi preporučiti druge stručnjake pregrađuju i slažu u raspored puno sličniji mladalačkoj koži tako da za rješavanje njihovih problese i nakon samo jednog tretmana filerom u određenoj regiji stanje ma”, zaključuje dr. Stanec. nikada ne vraća na ono prije tretmana, već je uvijek bolje, koža je

KuPNja VReMeNa

deblja, hidratacija i elastičnost kože veća, što sve pridonosi svježijem i mladalačkom izgledu.

Pravo je vrijeme da obnovite svoje kozmetičke zalihe! Isprobajte nove proizvode za savršen izgled

TOP BEAUTY products rnelle e 115 Cha Dior nud n k 9 te, 23 lak za nok

Dior rouge nu de 228 Indiscrete ruž za usne, 239 kn

YSL Dare to glow n°3 naughty pink iluminator tena, 290 kn

e Lib e sle

p

.co m

r ty ye m

e

as

k, m

er att ask b s i t o a za sp avanje www.

be

e

Lancôme La vie est belle ženski miris, EDP 50 ml, 630 kn

Kanebo Sensai cellular performance lifting radiance krema za njegu lica, 1800 kn

Chanel La crème yeux za njegu zrele kože oko očiju, 15 ml 1118 kn Dio r crèm Captur e rege e du n totale u n i noćn eratio t haut e n a kr ema , 80 9 kn

n beaassouline america anson Sw e uty by Claiborn m .co ter or -p knjiga, net-a

Givenchy Dahlia noir ženski miris, EDP 50 ml, 618 kn

case study

30

VELIKI ‘LIKE’ ZA ANGELU AHRENDTS Kako je šefica modnog diva prepoznala važnost digitalne tehnologije, modernizirala imidž kompanije i jednom od najstarijih modnih brendova vratila staru slavu i sjaj istražila Majda Žujo

S

pojiti uglađenu šeficu modnog carstva i drskoga kompjutoraškog “geeka” na prvi pogled ne zvuči samo kao nemoguća, već i kao apsurdna misija. Teško da bi se takve dvije osobe, iz dva različita svijeta, u normalnim okolnostima ikada susrele, a kamoli završile zajedno na ručku. No naoko nemogući scenarij dogodio se prošlog svibnja u Kaliforniji kada se Angela Ahrendts, glavna direktorica modne kompanije Burberry, iz svoje londonske rezidencije zaputila u Silicijsku dolinu na razgovor s osobom za koju je bila uvjerena da je ključna za budućnost njezine tvrtke.

31

case study

Susrela se s glavnim direktorom Salesforcea (vodeće kompanije za “cloud” rješenja i distribuciju računalnih programa) Marcom Benioffom sigurna u svoj naum: da će od Burberryja stvoriti kompaniju koja će biti dostupna baš svima i u svakom trenutku. A za to joj je bila potrebna dobra digitalna platforma.

U kratkom vremenu Benioff joj je skicirao svoju viziju kako bi Burberry mogao postati “društveno carstvo”, implementacijom tehnologija kao što su Salesforceov CRM, SAP (jedan od najvećih svjetskih proizvođača softvera), Twitter i Facebook. Ahrendts je to očito toliko fasciniralo da je skicu dijagrama našvrljanoga na papiru uokvirila i stavila na zid svojeg ureda.

“Mislim da sam konačno upoznala nekoga tko govori brže i ima više energije od mene.

Jednostavno smo se povezali”, komentirala ja Ahrendts poslije sastanka američkim medijima.

Za kupce koji komuniciraju Kratki sastanak pokazao se kao pun pogodak za ovaj 156 godina stari brend koji se dugo opirao tehnološkim inovacijama, a onda odjednom postao tehnološki predvodnik u industriji. Najveća zasluga za to svakako pripada Angeli Ahrendts, koja je znala prepoznati važnost digitalne tehnologije u životima svojih budućih potrošača. Otkada je prije šest godina došla na čelo kompanije, hrabro i inventivno mijenjala je imidž Burberrya, a njezini potezi povećali su godišnji promet kompanije na

32

Burberryjeva direktorica jedna je od najbolje plaćenih u modnom biznisu.

Njezina mjesečna plaća lani je iznosila gotovo 100.000 funti, a s bonusom od dva milijuna godišnje zarada joj se popela na 15,6 milijuna funti

tri milijarde dolara, što je dvostruko više nego 2007. godine. Dionice tvrtke pritom su porasle gotovo 300 posto, a tržište dionica na britanskoj burzi poraslo je 24 posto.

Kako bi zadržala rast Burberryja, Ahrendts je zaključila da se treba prilagoditi mladim i globalnijim potrošačima koji komuniciraju, dijele informacije i kupuju na internetu.

Stoga je najprije krenula u razvoj tehnološke strategije koja uključuje poznate alate poput Facebooka i Twittera, a onda i poslovni softver tvrtki Salesforce i SAP. Golem je to iskorak za poslovanje Burberrya, ali i općenito za biznis luksuznih brendova koji su povijesno zazirali

od tehnologije zbog straha da će izgubiti svoju auru ekskluziviteta i biti dostupniji “običnim smrtnicima”. “Burberry je napravio ono što nije napravila ni jedna druga organizacija u modnom biznisu. U žarište su stavili digitalne inovacije”, komentirala je Maureen Mullen, voditeljica tehnološke organizacije L2.

Zaposlenici koji šeću oko Burberryjeva londonskog sjedišta u zgradi Horsferry nedaleko od parlamenta predobro su odjeveni da bi sjedište modnog carstva itko zamijenio za tehnološku kompaniju. No atmosfera unutar zgrade nije daleko od tehnološke. Sedamdeset posto zaposlenika koji rade u Horseferryju

od vojnih kaputa do haute couturea mlađe je od 30 godina i potiče ih se da budu aktivni na Fecebooku i Twitteru tijekom radnog vremena. Sama Ahrendts, kojoj je 51 godina, za svoje mlade zaposlenike često kaže da su njezini interpretatori današnjega digitalnog svijeta.

I sama mu se lako prilagođava. Bila je jedna od prvih tvrtki koja je nabavila Apple iPad, a onda ih je nabavila i za zaposlenike u ostalim odjelima kompanije te glavnim trgovinama. (Znakovito, Burberyy ima i liniju futrola za iPad).

odjevni komadi luksuznoga britanskog brenda svoje prve inačice dobili su još davne 1856. kada je Burberry izrađivao jakne od nepropusnog materijala. nosili su ih mnogi istraživači na svojim ekspedicijama, a među najslavnijima od njih bili su osvajač južnog pola roald amundsen i voditelj ekspedicije na antarktiku ernest Shackelton. ipak, svoju pravu slavu Burberry je dobio u prvom svjetskom ratu kada mu je povjerena izrada vojnih kaputa. Sto godina poslije nastao je i kultni baloner koji je proslavila audrey hepburn u filmu “doručak kod tiffanyja”. karirani uzorak bež boje s crnim i crvenim prugama otada je postao vjerojatno najkopiraniji modni uzorak, a često ga se može vidjeti na mnogim slavnim osobama poput kate Middleton, victorie Beckham, Gwyneth paltrow i drugih.

Tehnološki kredibilitet Sve u kompaniji je digitalizirano, od proizvodnje i organizacije modnih događanja do komunikacije sa zaposlenicima.

Aghrendts i njezin kreativni direktor Christopher Bailey s njima imaju redovite web-konferencije, a nedavno su odlučili da će ih umjesto tromjesečni održavati mjesečno. A koliko su postali tehnološki kredibilni govori i to da je Burberry u svoje redove uspio regrutirati zaposlenike poznatih tehnoloških kompanija poput Nokije ili Microsofta. Pitanje “jesmo li zaboravili učiniti to digitalno”, u Burberryju uopće više ne postoji. Burrbery koristi Salesforceovu platformu Chatter ili, laički, korporativnu verziju Facebooka. Alat je to za koji će Ahrendt reći kako je ubrzao organizaciju cijeloga korporativnog sustava. Prodajni timovi u trgovinama, primjerice, bili su među prvima koji su primijetili da su krupniji muški kupci nezadovoljni, jer je za njih predviđen samo jedan model odijela u kojem se ne osjećaju dobro. Sjedište su odmah o tome obavijestili preko “Burberry chata” i dizajnerski tim je napravio izmjene.

Također kompanija jača svoje korporativne programske sustave koji će, kaže Ahrendts, rezultirati boljim iskustvom kupaca. Ahrendt i direktor SAP-a Bill McDernott predstavili su i novu zajedničku aplikaciju koja će prodajnim suradnicima pružati sve informacije o proizvodima i potrošačima i omogućiti im da imaju uvid u profil svakoga kupca. To znači da će prodavačica u trgovini imati povijest svih transakcija kupca i njegovih aktivnosti na društvenim mrežama koje se tiču Burberryja.

Ako se uspjeh može mjeriti u “lajkovima”, Ahrends je uspjela napraviti ono što do sada nikome nije pošlo za rukom. Burberry danas ima više Facebook i Twitter fanova nego ijedan luksuzni brend. Samo na Facebooku je njih 13,5 milijuna (što je primjerice manje od jednog masovnog brenda poput H&M-a), a na digitalne medije troši se čak polovica budžeta namijenjenog medijskoj promociji.

No i sama direktorica priznaje da nije lako izračunati stvarni povrat uloga koji je Burberry uložio u tehnologiju. Zato da bi bili sigurni u uspjeh mnoge od Burberryjevih akcija na društvenim mrežama nisu namijenjene samo povećanju prodaje. Burberry se trudi da od svoje stranice napravi multimedijalno iskustvo pa se na njoj mogu pronaći glazbeni spotovi neotkrivenih britanskih umjetnika (odjevenih u Burberry odjeću, naravno).

Kupci na internetu mogu naći i mnoge fotogalerije i snimke glamuroznih događaja na kojima se pojavljuju mnoge javne ličnosti.

Za jednu modnu reviju u Taipeima kreativni direktor Christopher Bailey kreirao je zaslon od 360 stupnjeva na kojem je prikazivana revija, a na online videu prikazivale su se snimke

dolaska lokalnih “celebrityja”.

Taj je video na Youtube kanalu imao više od 180.000 pregleda.

Impresivno, posebice imajući na umu da je to zapravo oglas koji netko odabere pogledati. S takvim rezultatima i ne čudi da je Burberryjeva direktorica jedna od najbolje plaćenih u modnom biznisu. Njezina mjesečna plaća lani je iznosila gotovo 100.000 funti, a s bonusom od dva milijuna godišnja zarada popela joj se na 15,6 milijuna funti. Zasluženo. Kompanija je 2011. godinu zaključila sa 24 posto rasta dobiti koja se popela na 366 milijuna funti.

Spas od propasti Prije svega šest godina tome se nitko nije nadao. Kada je 2006.

Ahrendts stigla iz Liz Claiborna u Burberry, Burberry je rasprodao licencije po cijelom svijetu, nedostajao mu je zajednički imidž i imao je loše rezultate na tržištu luksuznih brendova. Prodaja je rasla svega 2,2 posto na tržištu, koje je te godine bilježilo 13 posto rasta. Ahrendts je tada počela otkupljivati licencije i tražiti najbolji način za pozicioniranje brenda.

Ahrendt i Bailey su prepoznali da britanska baština i kultna odjeća moraju imati ključnu ulogu u definiranju napretka tvrtke.

Isto tako u brend su odlučili uključiti i modernu generaciju (generacija Y), grupu koja je do tada ostala zanemarena. Okrenuli su se i tržištima u nastajanju. Pokazalo se da su kupci petnaest godina mlađi od onih na tržištima SAD-a i Velike Britanije. Pitanje je bilo kako komunicirati s tom novom demografskom skupinom? Kojim jezikom oni govore? I tada im je sinulo da je to digitalni jezik. “Za sve što smo radili počeli smo se propitkivati kako ćemo postati još povezaniji i kako postati još digitalniji”, objasnila je Ahrendts dodajući kako su mlađe generacije češće na Facebooku nego na telefonu, u što se imala prilike uvjeriti sama gledajući svoju mladu nećakinju. Što joj je drugo preostalo doli sjesti u avion i zaputiti se u tehnološki raj. Ipak, uza sav entuzijazam za digitalne tehnologije Ahrendts nikada nije izgubila viziju vrlo “analognog” proizvoda koji Burberry čini ono što jest – odjeća i nakit.

Sedamdeset posto zaposlenika mlađe je od 30 godina i potiče ih se da budu aktivni na Facebooku i twitteru tijekom radnog vremena 33

fashion trend

34

Pravi gospodin Naglasak Baileyjeve jesenske kolekcije je na odijelima, i to onima za svakodnevno nošenje... u ured!

Naglasak cjelokupne muške kolekcije indikativna imena “The Gentlemen”, koju je Christopher Bailey kreirao za predstojeće godišnje doba, jest na odjelima, i to na onima namijenjenima svakodnevnom nošenju. Kombinirajući ih s kaputima i vestama s detaljima kao što su ispletene lisice i sove, ukomponirao ih je s torbama različitih veličina i oblika kao što su pismo torbe. Glavni detalj kolekcije su kišobrani s vrlo zanimljivom ručkom koji se transformiraju u štap sa zakovicama.

Tako je Bailey zaokružio urbanistički look odijela koja bi svaki osviješteni muškarac trebao posjedovati.

Kenwood Mix coffee maker www.kenwoodworld.com

Glavni detalj kolekcije su kišobrani sa zanimljivim ručkama koji se transformiraju u štap sa zakovicama

35

fashion trend

36

Urbani look Kaput od tvida, haljine od baršuna, parke stegnute u struku ... laganim korakom prema poslovnom uspjehu!

Kaputi i jakne u toplim jesenskim bojama od smeđe preko boje senfa do zelene i bordo prevladali su u ženskoj kolekciji hvaljenoga dizajnera Burberry Prorsuma, što ne čudi jer je ova kuća baš po njima i prepoznatljiva. Kaputi od tvida, haljine od baršuna, parke stegnute u struku s predimenzioniranim džepovima i (gotovo) sve ukrašeno mašnom – osnovni su “sastojci” moderne, urbane žene. Detalj koji zasigurno postaje jesensko-zimski must-have suknje su krojene kao olovke s velikim volanom sprijeda poznate kao peplum. Kao i u muškoj kolekciji, i žene su “uniformirane” te je tako naglašena njihova borbenost u (biznis) svijetu u kojem žive i djeluju.

Deatalji kojima Christopher Bailey nije mogao odoljeti u jesensko – zimskoj kolekciji za žene bili su: mašne, koje se nalaze gotovo na svakom odjevnom predmetu i peplum

37

business Time Graham swordfish iris

Nazvan prema latinskom nazivu za dugu, Iris. Posebnim tehnološkim postupkom na kućište je nanesen tanak oksidirani sloj na kojemu se svjetlost presijava u svim bojama spektra

Satovi iz Grahamove kolekcije nešto su poput modernih poslovnih ljudi koji ne moraju nositi odijelo kao potvrdu svojega uspjeha Tekst: Borivoje Dokler

Veliki satovi za velike planove 38

Chronofighter 1695

Jedini elegantni model Grahamove kolekcije objedinjuje poznatu švicarsku preciznost i kvalitetu s dozom britanskog stila

Chronofighter oversize Obnovljena je verzija Grahamova najpopularnijeg modela pripremljenog za najekstremnije uvjete

silverstone stowe raCing Model silverston stowe raCing Natjerat će sve ljubitelje motosporta da se naježe. Svaki njegov detalj vrišti sportski naglašenim porijeklom

Chronofighter fortress

Fortress odaje počast satovima kakve su koristili piloti RAF-ove eskadrile za Drugoga svjetskog rata

39

business time Prepoznatljivi po avangardnom dizajnu ovi modeli relativno su brzo došli visoko na popis želja obožavatelja mehaničkih umjetničkih djela

G

rahamov specifičan način spajanja engleske tradicije i stila sa švicarskom preciznošću na svoj osebujni i ekstravagantni način sve brže širi vojsku obožavatelja.

Posljednjih desetak godina cijela industrija luksuznih satova vrtoglavo je poprimila novu dimenziju. Naravno, uz nezamjenjivu besprijekornu preciznost i tehnički savršenu izradu, jednostavne, decentne linije i klasičan dizajn polako zamjenjuju avangardni izgled, neobični materijali i tehnološki inovativna rješenja.

Svojevrsna nenametljiva elegancija skupocjenih satova danas je zasjenjena modelima robusnih dimenzija vrišteće prisutnosti. Plemeniti materijali, poput zlata ili srebra, zamijenjeni su egzotičnim karbonom, keramikom i različitim slitinama otpornim na sve moguće ekstremne uvjete u kojima bi se mogli naći.

Funkcionalnost, prepoznatljiv i prenaglašen dizajn te mehanizmi s najrazličitijim mogućim komplikacijama i funkcijama nametnuli su nove standarde.

Britanska tvrtka Graham, s proizvodnjom u švicarskom Chaux-de-Fondsu, na čelu s Ericom Lothom, nezavisni je predstavnik ovakvoga novog i uzbudljivog smjera u razvoju urarske industrije. Prepoznatljivi po avangardnom dizajnu od najrazličitijih materijala, odnosno postupaka njihove obrade i vlastitim mehanizmima, Grahamovi modeli relativno su se brzo smjestili visoko na popis želja većine obožavatelja mehaničkih umjetničkih djela.

mitelja Georga Grahama (1673. – 1751.), oca popularnoga kronografa i inovatora nekoliko važnih patenata u urarskoj industriji. Čitava kolekcija satova, bilo da je posvećena zraku, cesti ili vodi, karakteristično je predimenzioniranih elemenata i uz vrlo naglašene kontrasne kombinacije boja. Izrazito sportskoga karaktera, zasnovana je na upotrebi tehnološki superiornih materijala preuzetih iz raznih industrijskih polja primjene, od autoindustrije do svemirske tehnologije. Modelima poput Chronofighter, Silverstone ili Swordfish jasno daju do znanja o kakvoj je kompaniji riječ i što se sve od njezinih proizvoda može očekivati.

Njihova je izdržljivost i otpornost namijenjena istraživačima i modernim osvajačima još neistraženih zemaljskih područja i gradskog asfalta ili korporacijske džungle. Sat u koji se uvijek možete pouzdati.

Satovi iz Grahamove kolekcije, nešto su poput modernih poslovnih ljudi, mladih i obrazovnih, sportaša ili informatičkih genija

SPORTSKI KARAKTER

Iako osnovana tek 1995. godine, podrijetlo ove britanske kompanije seže do urara i izu-

iako osnovana tek 1995. godine, podrijetlo ove britanske kompanije, na čijem se čelu nalazi eric Loth (slika desno), seže do urara i izumitelja Georga Grahama (slika gore), oca popularnoga kronografa

40

koji ne moraju nužno nositi odijelo kao potvrdu svojega uspjeha. Osjećaju se sasvim udobno na svojim pozicijama u ležernoj, sportskoj odjeći.

Crpeći inspiraciju i nasljeđe iz svoje bogate prošlosti, a uz pomoć novih tehnologija, Grahamovi modeli satova uobličuju je na posve nov i moderan način. Čak i njihov najnoviji model, Chronofighter 1695, inače zamišljen kao elegantni i uglađeni predstavnik tvrtkina bogatog nasljeđa i tradicije, sve je samo ne tipičan i tradicionalno jednostavan.

JEDNOSTAVNA ELEGANCIJA

Grahamova strast i posvećenost detaljima koja inače dovodi do zanimljivih kreacija na ovome je modelu pokazala sposobnost kreiranja, prema njihovu poimanju, “jednostavnog” i elegantnog modela.

Grahamovi inženjeri, dizajneri i majstori urari osmišljavaju modele na način koji je sve samo ne tipičan kod stvaranja švicarskoga sata. Imaju svoj nekako zaigrani pristup cijelom postupku. Kao posljedica nastaje jasno prepoznatljiv dizajn koji zrači samopouzdanjem, modeli koji su sve samo ne nesigurni ili nenametljivi.

Imaju velike mehanizme, velika kućišta, brojke i kazaljke. Naravno i velike planove za budućnost.

Pretplata već od 74 kn*!

Info telefon: 01/6326021 E-mail: pretplata@poslovni.hr

Gospodarstvo

pod povećalom!

Turizam & ugostiteljstvo

Gradevinarstvo & nekretnine

Energetika & naftna industrija

Trgovina na malo

Farmaceutska industrija

PROSINAC

Promet & veze

Trgovina na malo

RUJAN

Prehrambena industrija & pica

STUDENI

LISTOPAD

KOLOVOZ

Donesite pravu poslovnu odluku uz Sektorske analize hrvatskoga gospodarstva

Sektorske analize su serija online publikacija koja prati stanje i trendove te poslovne događaje u pojedinim gospodarskim sektorima u Hrvatskoj i njenom okruženju. Svako izdanje sadrži osnovne sektorske pokazatelje, opis glavnih trendova unutar sektora, pregled financijskih i makroekonomskih pokazatelja, te prikaz kretanja u okruženju.

Više informacija potražite na: http://bit.ly/sektorske_analize

Instinkt nije dovoljan. * cijena bez PDV-a

www.poslovni.hr

JEWEllEry

Cijene linije Pomellato 67 kreću se od 270 do tri i pol tisuće eura, a kolekcija sadrži velike Gourmette lance, Safari privjeske na kožnim lačićima i legendarno Chevaliere prstenje

Diamonds are the Girl’s Best Friends” pjevale su i Marilyn i Madonna, ali situacija se ipak znatno promijenila od polovine prošlog stoljeća kada su “muškarci više voljeli plavuše”. Možda ih, doduše, i danas više vole, ali Madonna sigurno (i) sama kupuje svoj nakit, dok je u vrijeme Neki to vole vruće ili Doručka kod Tiffanyja žena koja sam bira svoje dragulje bila poprilična sramota. U kultnoj seriji Momci s Madisona, koja se bavi slavnim počecima marketinške industrije na Madison aveniji u New Yorku početkom šezdesetih, muškarci su nakit kupovali ili da udobrovolje svoje supruge, ili da osvoje žene za koje su željeli da im postanu ljubavnice. A danas? Modna draguljarska industrija obiluje brendovima različite kvalitete, a oni najviši i najskuplji često izlaze na tržište s jeftinijim linijama kako bi se približili kupcima i spasili svoju poslovnu sudbinu. Ponekad takvi potezi imaju izvrsne rezultate, pa čak i potpomognu prodaju najluksuznijih proizvoda – ali takve poslovne priče nemaju uvijek sretan kraj, i čak pomognu pokopati “high end fashion” brendove

Svaki komad nakita u novoj kolekciji ‘izvučen’ je iz kompanijske arhive: ogrlice, naušnice, narukvice... suvremeno su dizajnerski reinterpretirane, a potom ručno izrađene

Svoj 45. rođendan, poznata talijanska draguljarska kuća Pomellato proslavila je lansiranjem, prvi put u povijesti, linije srebrnog nakita nazvanu Pomellato 67 Tekst: Katarina Lisek 42

koji su svoju reputaciju gradili desetljećima…

Upravo se na takav potez odlučila sjajna talijanska draguljarska kuća Pomellato – dugo poznata po svojem prekrasno izrađenom masivnom nakitu u zlatu,vrlo modernističkog i jednostavnog dizajna, ovoga je mjeseca prvi put u svojoj povijesti izbacila liniju srebrnog nakita, nazvanu Pomellato 67 – kako bi podsjetila na osnivanje kompanije prije 45 godina. Ta će kolekcija debitirat na američkom tržištu, u New Yorku, u legendarnoj robnoj kući Saks na Petoj aveniji, kao i u drugim Pomellatovim dućanima u Sjedinjenim Državama. U rodnoj Italiji, i europskim dućanima, ova prelijepo dizajnirana linija pojavit će se u studenom, dovoljno rano da uđe u najuži odabir dragocjenih, ali ne i ekscesivno skupih - božićnonovogodišnjih darova.

Za ženu sa snažnim identitetom Svaki komad nakita u novoj kolekciji “izvučen” je iz kompanijske arhive: ogrlice, naušnice, narukvice…. suvremeno su dizajnerski reinterpretirane, a potom ručno izrađene, kakva je već tradicija u Pomellatu. I ovog puta naročito je impresivno prstenje, s mat kamenjem – masivno, zaobljeno, kao “iz jednog komada” - divan ukras za svaku ženu koja se ne boji pokazati snažan identitet.

Andrea Morante, glavni izvršni direktor Pomellata, bivši visokopozicionirani menadžer iz investicijskih banaka Credit Suisse i Morgan Stanleya, kaže: “Zlatne narukvice ili lanci koje smo radili prije četrdeset godina danas bi bili premasivni i preteški, ali i preskupi. Imajući to u vidu, naš je kreativni direktor predložio: ‘zašto ne bismo pokušali koristiti srebro, učiniti naš nakit prihvatljivijim i ljudima manje platežne moći? I hajmo koristiti naše proslavljene dizajne, ali s modernom vibrom’. I tako je nastala srebrna kolekcija Pomellato 67. No probrani i najzahtjevniji kupci znaju da se često zna dogoditi da kada zlatari koriste manje dragocjen materijal, dakle u ovom slučaju srebro umjesto zlata, da se manje brinu za kvalitetu proizvodnje. No, u Pomellatu se zaklinju da im to ne pada na pamet, da će se komadi i dalje ručno izrađivati, i da ne dolazi u obzir da riskiraju ugled svojeg brenda za kratkoročno pojeftinjenje produkcije. Žele olakšati svojim kupcima, posebno mladima koji vole ovaj brend, da si mogu priuštiti nakit u kojem će uživati.

U Pomellatu priznaju da ih je nadahnula i Prada koja je najavila da se kasne šezdesete i rane sedamdesete vraćaju i kao modni trend, ali i način života, pa se time srebrna kolekcija Pomellato 67 još bolje uklapa u cjelokupnu modnu sliku ove sezone. Od svog osnutka 1967. kuća Pomellato smještena je između high-end draguljara poput Tiffanyja, Cartiera i Bulgarija, i nešto niže pozicioniranih proizvođača nakita. Ideja iza nastanka Pomellata bila je kreacija brenda koji će ipak moći kupiti i žene koje na nakit gledaju kao na svakodnevni accessory, i što je najvažnije, koje će si ga moći priuštiti same, a neće mora-

ti čekati muškarca da im ga daruje. Bila je to revolucionarna ideja – zato i danas Pomellato najviše vole osebujne žene snažnoga identiteta poput Tilde Swinton ili Natalie Portman. Kompanija je odlično odigrala ovu ideju i ispromovirala je tako da su 65 posto Pomellatovih kupaca žene, što je vrlo visok postotak za bilo koji ugledni draguljarski brend. Ipak, krajem 2010. godine i Pomellato je napravio kampanju u mušklim sportskim novinama, La Gazzetta dello Sport, naglašavajući povoljne cijene svojeg nakita. “Pomellato 67 pokušava slično i s ovim ‘srebrnim’ potezom, ciljajući na sasvim novu klijentelu”, kaže izvršni direktor Morante.

U Pomellatu računaju na mlade ljude, koji će biti sretni da započnu sa srebrnim nakitom, a poslije se mogu ‘prebaciti’ na zlato, kada financijski ojačaju. S druge strane tradicionalni zaljubljenici Pomellata sigurno će biti presretni sa srebrnim osvježenjem i željet će se počastiti i s pokojim novim komadom u vlastitoj kolekciji. Cijene linije Pomellato 67 kreću se od 270 do tri i pol tisuće eura, a kolekcija sadrži velike Gourmette lance, Safari privjeske na kožnim lančićima, i legendarno Chevaliere prstenje. Morante jasno kaže da bi isti Pomellato nakit u zlatu stajao osam do deset puta više.

Osvajanje globalnog tržišta Odabir da srebrna kolekcija ima premijeru u Americi nije nimalo slučajan – Amerikanke jako vole nositi srebro pa se u Pomellatu nadaju prijateljskoj recepciji. Bez obzira što je riječ o tradicionalnoj talijanskoj firmi, u Pomellatu su svjesni da bez uspjeha na globalnom tržištu nema nikakvog uspjeha. I da samo oni draguljari koji postignu svjetsko priznanje mogu računati da će preživjeti krizu. Pomellato već dvadesetak godina zapravo ima drugi, manje skupi brend - Dodo, koji se prodaje u zasebnim dućanima.

Direktor Morante prizaje da je Pomellato 67 sličan eksperiment, koji bi mogao prerasti u treći brend ovoga uglednog draguljara. I također kaže da već rade na njemu kao da je treći brend ali tržište, odnosno kupci, u najvećem broju žene, odlučit će sudbinu ove prekrasne kolekcije.

Sigurni smo da ovu prekrasnu kolekciju neće veselo pozdraviti samo zvijezde poput Mile Kunis, Jennifer Lopez, Cameron Diaz, Drew Barymore i drugih koje inače vole nositi Pomellato, već i mnoge žene diljem svijeta – koje se same, s punim pravom, vole nagraditi pokojim prekrasnim komadom. Što uopće ne znači da se muškarci trebaju osjetiti obeshrabrenima u naporima da nas i tako razvesele…

Ideja za nastanak Pomellata bila je kreacija brenda koji će moći kupiti i žene koje na nakit gledaju kao na svakodnevni ‘accessory’, i što je najvažnije, koje će ga si moći same priuštiti.

Pomellato danas najviše nose osebujne žene poput Salme Hayek i Tilde Swinton

43

GASTRO

Svom ‘gastarbajterskom’ životu, Carlos može zahvaliti na svom današnjem statusu u Hrvatskoj

44

VINSKI JE BIZNIS UNOSAN I RIZIČAN

Ž

S jedinim hrvatskim specijalistom za fina i rijetka vina, sommelierom Željkom Bročilovićem Carlosom, o vinskoj sceni u Hrvatskoj i svijetu uz čašu pjenušca razgovarala Marija Crnjak

eljko Bročilović Carlos, hrvatski sommelier s višegodišnjim međunarodnim iskustvom, koji razvija koncept restaurant & wine bara u zagrebačkom restoranu Dubravkin put, ljetos je postao jedini hrvatski “specijalist za fina i rijetka vina”.

Titulu koja mu je u okviru osvojene stipendije dodijelila Austrijska vinska akademija iz Beča, podružnica jedne od najjačih svjetskih vinskih škola, londonskog WSET-a, koja godišnje održava više od 800 seminara s nešto više od 15.000 polaznika. Carlos je u Beču učio od

najboljih svjetskih stručnjaka i “Masters of Wine”, kroz predavanja i degustacije egzotične skupine finih i rijetkih vina koja na svjetskom vinskom tržištu dostižu basnoslovne cijene. Našavši se među tek pet stipendista, kao jedini predstavnik iz Hrvatske, Carlos je stekao nove spoznaje o tržištima, marketingu i postojanju vina koja čine posebnu dimenziju svjetske vinske scene, kao i o bitnim elementima gastronomske ponude uz te dragocjene kapljice. Titula specijalista za fina i rijetka vina cijenjena je stoga što je riječ o izuzetno cijenjenim i skupim vinima pri čijoj kupnji, odabiru ali i prepoznavanju falsifikata treba imati stručnu osobu. O osvajanju prestižne titule, hrvatskoj vinskoj sceni i plasmanu hrvatskih vina na

45

GASTRO međunarodno tržište, kao i planovima koje želi realizirati na Tuškancu, s Carlosom smo razgovarali u idiličnom okruženju Dubravkina puta uz čašu Tomčeva pjenušca.

Kako ste dospjeli na popis stipendista Austrijske akademije i što nova titula znači za vas?

S Austrijskom vinskom akademijom surađujem desetak godina i ovaj poziv da budem stipendist za specijalizaciju za fina i rijetka vina bio mi je iznimno važan, jer u današnje vrijeme nije lako izdvojiti šest tisuća eura samo za školarinu. Mislim da su me odabrali jer vjeruju da znanja stečena u Beču neću koristiti za vlastiti probitak i zaradu, nego da ću ih prenositi kolegama i svima koji na neki način uživaju u vinu.

Otkud vrhunski sommelier koji je proputovao sve važnije vinske regije baš u Hrvatskoj koja tek treba pronaći put k svjetskom tržištu vina?

Odazvao sam se pozivu da u Dubravkinu putu postavimo moderan koncept restauranta i wine bara, s idejom da u klasičnom mediteranskom restoranu gost može popiti čašu dobrog vina i pojesti neku sitnicu i sve to u ugodnom urbanom okruženju. Pritom napominjem da moji poslodavci u potpunosti podržavaju projekt koji je u Hrvatskoj jedinstven i nije ga lako nametnuti tržištu. Mislim da smo ostvarili 60 posto onog što u konačnici planiramo. Još istražujemo tržište i nastojimo uskladiti naše želje s potrebama tržišta. Priznajem da je to izazov koji obvezuje i koji je nadasve zabavan, ali i naporan. Trudimo se razviti različite vinske priče, od “after work” do raznih drugih tematskih događanja. Za sada imamo dvije ideje koje su prilično neobične za naše pojmove, ali mogle bi se pokazati uspješnima. Prva ideja vezuje se uz djetinjstvo u kojem smo više nego danas imali prilike objedovati

Hrvatska vina za međunarodno tržište čista su egzotika, i to bi se trebalo iskoristiti u dobro isplaniranoj marketinškoj strategiji za velikim stolovima u društvu rodbine ili prijatelja. Danas su takva okupljanja znatno rjeđa, a naša je ideja da ih ponovno pokrenemo na jedan drugi način. Postavit ćemo velik stol za dvadesetak ljudi koji se nužno ne moraju ni poznavati i poslužiti im neformalan meni uz koji će se moći opustiti i međusobno upoznati. Želja nam je da neka od tih poznanstava sklopljenih za večerom u našem lokalu prerastu možda u prijateljstva ili ljubavi.

Druga priča, koja kreće krajem rujna, bit će vezana uz mlade ljude kojima želimo podignuti svijest o kvalitetnoj hrani i dobrim vinima. Uz cjenovne pogodnosti mlađoj populaciji (ispod 35 godina) nudit ćemo neka njima nova jela, sljubljena s odgovarajućim vinima.

kultura pijenja vina kod nas je još nerazvijena, kaže bročilović, piju se etikete, bez mnogo uživanja i poznavanja

46

Je li Hrvatska vinska destinacija, kako se često znamo hvaliti u nekim javnim nastupima, prema našim turistima?

Svaka zemlja koja proizvodi vina mogla bi se nazvati vinskom destinacijom, ali ona istodobno mora biti prepoznata i na domaćem i stranom tržištu. Biti na nečijoj vinskoj listi je atraktivno i neki od domaćih vinara u vezi s tim su nešto i uspjeli napraviti, ali je pitanje koje još nismo riješili kako biti prepoznati između brojnih svjetskih konkurenata.

Vinska scena u Hrvatskoj može se ugrubo podijeliti na dva segmenta, koji međusobno nisu povezani. S jedne strane postoji vinska industrija, velike tvrtke kao što su Badel, Agrokor, Kutjevo, a s druge strane su mali vinari koji kroz svoj stil života pokušavaju razviti tu kulturu ispijanja i uživanja u vinu. Nekolicina ih je u tome uspjela, no i dalje je tržište razjedinjeno, čemu je djelomice uzrok različita struktura vinskih regija unutar Hrvatske. Međutim, ima tu i borbe taština, međusobnih optužbi između trgovaca, ugostitelja i vinara o tome tko više zarađuje.

bogato iskustvo Carlos bi se mirne duše mogao nazvati gastarbajterom, čemu zapravo može zahvaliti na svojem današnjem statusu jer Hrvatska još nema adekvatne uvjete za vrhunsku edukaciju sommeliera koji mogu biti međunarodno konkurentni. 1993. godine otišao u Njemačku gdje je stažirao u jednom od tada najboljih restorana u Münchenu, obergine, kod šefa Witzigmana, koji je poslije proglašen kuharom stoljeća. godinu poslije upisuje u amsterdamu školu za barmena, a potom odlazi u italiju gdje postaje član talijanskog sommelier kluba te završava brojne stupnjeve edukacije povezane sa sommelierstvom. u italiji je stažirao u brojnim restoranima s Michelinovim zvjezdicama. bio je član u degustacijskoj komisiji talijanskog vodiča “gamberorosso” kao i ocjenjivač za njemački restoranski vodič “Warta”, radio edukaciju samostalno i preko sommelier kluba u italiji, austriji i Švicarskoj. Dvaput je proglašen sommelierom godine u alto adigeu te radio u prestižnim lokalima kao chef-sommelier, maitre d hotel ili restaurant manager. Poznat je kao utemeljitelj Zagreb Wine gourmet Festivala, jedan od pokretača bloga vinska priča, predavač pri hrvatskom sommelier klubu te naposljetku restaurant menadžer zadužen za postavljanje koncepta u restaurant & wine baru Dubravkin put.

Kako se stvar može promijeniti i je li moguće da Hrvatska postane prepoznatljiva? Čime to možemo postići?

Vrijeme je za neke veće rezultate nažalost prošlo jer kad se stvarala nova vinska scena mi smo bili u ratu i sada smo u raskoraku onog što tada nismo napravili i nekih novih trendova koji se danas razvijaju na globalnom tržištu. Međutim, postoji prostor na tržištu koji možemo iskoristiti. Hrvatska vina za međunarodno su tržište čista egzotika, i to bi se trebalo iskoristiti u marketinškoj strategiji kojom bi se trebala baviti jedna jaka institucija, koja do sada unatoč nekim nastojanjima nije uspjela zaživjeti. Potom je važno ustrojiti klastere u koje će se svrstati proizvođači istih vrsta vina kako bi se fokusirala njihova prodaja. Recimo, Istra ima desetke proizvođača malvazije i nitko neće imati interes kupovati sva ta vina, već će odabrati njemu najinteresantnije.

Kad su u pitanju sorte, međunarodnom tržištu mogu biti zanimljive tri hrvatske sorte: graševina, malvazija te plavac, te još neke autohtone sorte na kojima se može izgraditi čitava strategija. Nije mi jasno zašto se niz domaćih vinara okreće sortama poput caberneta ili merlota i ostalim globalnim sortama. Ne vidim zašto bi itko u Europi kupio baš cabernet sauvignon iz Hrvatske kad ni cjenovno ni kvalitativno ne možemo konkurirati tim vinom. Također treba znati da je viski biznis vrlo unosan, ali rijetki koji se u njega upuštaju svjesni su da trebaju računati na velik rizik od gubitka, velike žrtve u privatnom i obiteljskom životu.

Prvi korak mora biti proboj i osvješćenje domaćeg tržišta.

Kako to mislite?

Vrlo važan segment za plasman neke zemlje ili regije na vinsku scenu je stanje konzumenata unutar regije ili zemlje. Kultura pijenja vina u nas je nerazvijena. Prošećite zagrebačkim ulicama i obratite pozornost što ljudi piju, vrlo rijetko ćete pred gostima vidjeti čašu vina. Na ulicama Barcelone ili Milana ljudi će satima razgovarati o vinima. U nas je to vrlo rijetko, drugim riječima vino se povezuje sa statusom, piju se etikete, bez mnogo uživanja i poznavanja onog što se pije. Važna je etiketa i cijena. Treba priznati da se kvaliteta proizvoda podigla, a s njom i razina svijesti te očekivanja gostiju, no takva iskustva dijele vrlo uski krugovi ljudi. Taj prvi korak u proboju na domaće tržište i podizanje svijesti potrošača u nas se nastoji preskočiti jer vinari očito misle da je to nepremostiva zapreka. Bez tog napora bit će nemoguće nametnuti se na međunarodnoj vinskoj sceni. U međuvremenu, zašto se ne bismo ugledali na Švicarce koji sva svoja vina prodaju u Švicarskoj ili pak gotovo zanemarivi dio u švicarskim restoranima u Europi, i od toga ostvaruju vrlo dobar prihod.

47

cooking

Hrana je seks 21. stoljeća Zar nam je toliko loše da smo postali frigidni frikovi koje samo užitak finog, klizećeg zalogaja može utješiti?

Zapravo, možda nismo sasvim sigurni... za Exclusive propituje Tekst: Mara Hana

48

N

epregledno, sveprisutno, neodoljivo. I naravno, nužno, voljeno, obožavano, divno. Hrana! Prvi preduvjet preživljavanja, ali i prvi upoznati užitak i prva najbolja i sveobuhvatna utjeha na majčinoj dojci. Što bi nas uopće moglo bolje utješiti, razveseliti, smiriti od nekoliko biranih ili sasvim običnih i obožavanih zalogaja?

“Izgubljenima u novom mileniju”, u čudnim, teškim vremenima i epohi straha, može nam se na prvi pogled učiniti da nam je život razdvojen na profesionalni teror politekonomije i groznu pornografiju razdoblja slobodnog vremena.

Biće ranog 21. stoljeća povijest će vjerojatno zapamtiti kao studioznog, mahnitog, posvećenog svejeda, koji dobar dio svojih kreativnih snaga usmjerava na buduće zamamne obroke, a i društveni mu život dobrim dijelom ovisi o potrazi za biranim zalogajima ili razmjeni iskustava na istu temu. Kulinarstvo kao specifični segment kulture svakodnevice najtemeljitije se globaliziralo. Odavna su poznate sve svjetske kuhinje i sve njihove moguće i nemoguće izvedenice i kombinacije, sve postavke “ideološki” uvjetovanih priprema jela. Ponovno su emancipirane i donedavna prezrene namirnice poput čvaraka, kupusa ili ječma. Živimo okruženi nepreglednim kaosom recepata, kuharica, kulinarskih “realityja”, natjecanja, specijaliziranih i/ili putopisnih televizijskih kulinarskih emisija, slavnih profesionalnih šefova, “običnih” celebova-kuhara, anonimnih ljudi koji također kuhaju, najraznovrsnijih internetskih forumaša koji razglabaju o hrani, razmjenjuju recepte, trikove, upute...

LJUBAV IDE KROZ ŽELUDAC

i odanost i životna radost otkivaju kroz birani, rafinirani jelovnik. (Filmovi s kuhinjom kao fiksnim mjestom radnje ili entuzijastičnim kuharima kao protagonistima, poput “No Reservations” ili “Julie&Julia”, već su u kategoriji suvremenoga kulta hrane i kulinarstva). Također su se kuharice oduvijek sjajno prodavale jer su, kako tvrde neki književni teoretičari, primjeri “slikovnica za odrasle”, samo što se nitko dosad nije hvalio kolekcijom recepata ili vlastitom sjajnom izvedbom nekih od njih.

Također za visokoerotiziranu i seksualiziranu epohu općeg i obvezujućeg promiskuiteta (koja je dodijala i Bogu i vragu) hrana je eventualno bila tek neobvezni uvod jer se seks nakon birane večere smatrao ipak malo “sofisticiranijim”.

Seks, ta magična riječ, niz je godina značila oslobađanje, užitak, revoluciju, emancipaciju, obračun s lažnim moralom. Također je niz godina vladala salonima, klubovima, kavanama… svim javnim i privatnim prostorima suvremena čovjeka. Bila je to, tvrde psiholozi, opojna sloboda nakon čistunskih pedesetih, koja je s vremenom postala predostupna, previdljiva i predvidljiva. Uglavnom, siroti je eros odavno odsklizao u inflaciju i dosadu. Talijanska spisateljica Lidia Ravera, koja je još 1976. objavila iznimno uspješni “prethistorijski” chick-lit, knjigu “Krilate svinje” – krajnje seksualizirani dijalog dviju tadašnjih adolescentica, danas tvrdi da je starinski, “partnerski” seks pred izumiranjem. Jer suvremeni čovjek najerotičnijim smatra svoje tijelo, što Ravera dokazuje mahnitanjem savršenih tjelesnih uzora, fitnesa, dijeta, mantri “ono si što jedeš” te niza ozbiljnih poremećaja u prehrani. Opsesija hranom zamijenila je opsjednutom seksom i postala “općim mjestom” suvremenog doba, smatra Ravera, ali navodi i zanimljivo zapažanje koje se tiče nekih trendsetera posvećenih kulinarstvu: opsesivno promatranje kuharica, recepata, uputa, emisija, a da se ništa stvarno ne skuha i stvarno ne proba njoj nalikuje na ovisnost o elektroničkoj pornografiji!

Hrana je seks 21. stoljeća! Zar nam je toliko loše da smo postali frigidni frikovi koje samo užitak finog, klizećeg zalogaja može utješiti? Zapravo NAJEZDA MUŠKARACA možda nismo sasvim sigurni…

S druge strane sveprisutna slava kuIzmeđu erotike i hrane nikada linarstva ovisi o revidiranju postavki Filmovi s kuhinjom kao fiksnim mjestom radnje, kao npr. i nije postojala jasna granica kako ženske emancipacije, križarskom po‘Julie&Julia’, već su u kategoriji suvremenoga kulta hrane se i danas često vidi u, primjerice, hodu liječnika i nutricionista na junk reklamama za sladoled, ili u kuli fast food, kao i o kriznim vremenitnim scenama “Devet i pol tjedana” s Mickeyem Rourkeom i ma kada se baš i ne može jesti vani svaku večer. Da je stvar krajnje ozKim Basinger ili Meg Ryan u filmu “Kad je Harry sreo Sally” s biljna i znakovita svjedoči navala svakovrsnih muškaraca na svakovrsno, restoranskim orgazmom ispred divne, očaravajuće torte! Ili u “Čo- pa i obično, svakodnevno pripremanje hrane. Muškarci su tradicionalno koladi” gdje svaka erotska slutnja ima svoju egzaktnu čokoladnu bolji kuhari, jer su kuhari oduvijek bili zato što su “htjeli”, a ne “morali”, mješavinu. Ili u kultnoj “Babettinoj gozbi” gdje se i užitak i ljubav i vjerojatno zato što je jedino i samo kuhanje u nizu svakodnevnih, dosadnih, repetitivnih kućanskih poslova, čista kreacija i užitak. Suvremeni muškarci kuhanja se prihvaćaju “muški” o čemu svjedoče brojni “publicmenadžeri” prebukiranih kulinarskih tečaja u svim zapadnoeuropskim metropolama – “muškarci čine više od 60 posto polaznika naših tečaja”, ili “oni zure u lonce kao da je pred njima Miss Universe”, ili “donose svoje kulinarske noževe i slažu ih s koncentracijom opakih serijskih ubojica” ili “kupuju najskuplje i najmodernije kulinarske gadgete”. Možda je trenutak jednostavno takav da u neugodnom slalomu između ekonomskih i prehrambenih dijeta jedini preostali užitak predstavlja upravo hrana.

Seks je svoje “odradio”, a na teška vremena treba odgovoriti ekstremnom utjehom, poput one prve i najstarije – na majčinoj dojci. Kulinarska strast s druge strane čovjeku može donijeti i besmrtnost, izvan i iznad trenutne slave Jamieja Olivera, Gordona Ramseya ili Anthonyja Bourdaina.

Lukul je i danas, uz Cezara, jedan od najslavnijih Rimljana kasne antike.

Iako i sam uspješan i slavan vojskovođa, u vječnost je svoje ime zapisao zahvaljujući svojim divnim, maštovitim i raskošnim gozbama.

49

AUTOTEST

L’ECOLE FRANÇAISE

Tehničke karakteristike Motor: 2.0 dizel turbomotor 163 KS + elektromotor Aluminijski 17-inčni naplaci daju Citroënu DS4 izuzetno nabrijan i sportski izgled

37

or

Agresivna sportska linija od prvog pogleda priprema za žešću vožnju.

Dizajnom se naslanja na konceptni automobil C Sportlongue, predstavljen 2005. godine u Frankfurtu

Model DS5 najnoviji je član uzvišene francuske obitelji DS. Autmobil koji inspiraciju crpi iz svijeta aeronautike odlično kombinira eleganciju i agresivnost. Kakav je osjećaj voziti ga, provjerili smo iz menadžerskoga kuta...

P

rije nekoliko mjeseci, na putu prema restoranu u susjedstvu mojega ureda gdje redovno ručam, naišao sam na bijeli automobil pomalo futurističkog izgleda i nekoliko zgodnih djevojaka koje su se muvale oko njega. Dovoljno da vam privuče pozornost. Djevojka otvara vrata automobila i poziva me da uđem. Tko bi odbio, pomislit ćete... prava lovačka priča. Realnost se pokazala ipak nešto drukčijom. Djevojka je bila hostesa, a bijeli ljepotan novi model Citroëna DS5 Hybrid4, koji su upravo predstavljali u cityju našega grada gdje se srećom nalazi i moj ured.

Sjedam za upravljač, dojam i dalje ostaje futuristički, no ne previše, baš taman. “Može krug?” pitam nadobudno, no dobivam samo osmijeh i pažnju mladog Citroënova prodavača koji mi prilazi, vadi olovku u želji da zapiše moje ime i dogovori probnu vožnju. Hostesa odlazi iz kadra, mene posao odvodi dalje, no nedavno “za utjehu” dobivam isti model (automobila!!!) na testiranje. Stari znanac iz muške priče iz snova doista se pokazuje atraktivnim. Bijela mu boja odlično pristaje i još više pojačava futuristički doživljaj. Nije bilo potrebno gnjaviti se i vaditi ključ iz džepa. Prilazeći automobilu, on hvata signal i na moj dodir kvake otključava bravu. Unutrašnjost me vraća u mladost kada sam (ne znam koliko puta) gledao kultni “Top Gun”. O. K., letjet nećemo, ali ćemo guštati. Upoznajem se sa svim detaljima interijera i, iako na prvu čovjek može pomisliti da ih ima previše, pažljivijim proučavanjem i pregledom shvaćam da nema viška. Automobil je kompletno opremljen. Ono što nema vjerojatno vam neće ni trebati. Navigacija je tu, no krećem prema poznatom odredištu pa se koncentriram na kvalitetu glazbe koju proizvodi i na prve impresije. Pritisnem tipku start/stop, upale se sve lampice i mjerač brzine napravi “krug” do maksimuma i natrag te napiše “ready”.

Na head-up displeju primjećujem plavu “0”. O. K.,

idemo. Auto kreće bešumno. Gasim radio i otvaram prozore. Zaista je tih, čuje se samo kako gume klize i mame mi osmijeh na lice. Da, to je vožnja na elekričnu energiju. Gušt je i veći jer se i sam bavim prodajom energije pa me sve to skupa dodatno veseli. Nije mi ovo prvo iskustvo s hybridom, ali u kombinaciji s dizelskim motorom jest.

Nakon nekoliko stotina metara ipak snažnije dodajem gas i palim 2-litrenog dizelaša snage 163 KS. Dizelaš u suradnji s elektromotorom postiže 200 KS. Na semaforu promatram putnike iz susjednih automobila, primjećujem njihove zavidne i upitne poglede. Dobra je vijest da je DS5 automobil u kojem ćete ostati primijećeni. “Loša” je ta da će se više govoriti o autu nego o vama. Na središnjem grebenu nalazi se prekidač kojim se postavlja jedan od četiri načina vožnje: Auto, Sport, 4WD i ZEV (Zero Emission Vehicle). “ZEV“ je mod samo na električni pogon i nije puno upotrebljiv jer će pri malo jačem zahtjevu za energijom auto sam prebaciti u “Auto“ mod. Nije bilo potrebe za “4WD“, ali “Sport“ sam često koristio. Za sportsku vožnju puno mi se više sviđao “M” mod (manual) rada mjenjača nego automatski. Posebno poluge za prebacivanje brzina iza upravljača. Za pravi osjećaj brzine potežem do Krapine. DS5 lakoćom kroti autocestu i vrlo brzo dolazi do 200 km/h. Ne treba smetnuti s uma da policija neće imati razumijevanja za brzine iznad dopuštene, čak i ako vam je isprika da ste menadžer koji se “morao žrtvovati” i testirati automobil za jedne ugledne poslovne novine. U povratku ipak puno više uživam u audiosustavu nego u obaranju brzinskih rekorda i pitam se treba li me to zabrinuti. Vjerojatno ovo izdanje “iz budućnosti” i u mojem razmišljanju traži druge sadržaje od pukog stiskanja gasa ili se to i na mojem brojčaniku skupio ozbiljan broj godina?

Citroën je prodao više od 250.000 automobila DS serije (DS3, DS4 i DS5). Ne čudi jer je doista riječ o izuzetno lijepo dizajniranim automobilima koji pružaju “value for money” i potvrđuju staro pravilo prodaje: nađite svoju nišu i u njoj pokušajte biti što bolji.

37 KS Mjenjač: automatski sa 6 stupnjeva prijenosa Snaga: 147 kW ili 200 KS Unutrašnjost i kokpit su na vrlo visokoj razini kvalitete. Testirani model imao je sustav GPS navigacije

SailiNg

Morska vila

Novi 63’ Virtus najveći je Rivin otvoreni brod do sada. Svojim prepoznatljivim mediteranskim stilom interpretira inovativnost i unikatnu eleganciju svojih prethodnika Tekst: Borivoje Dokler

52

B

rodovi tvrtke Riva sinonim su luksuza, a zahvaljujući svojoj težnji za besprijekornom izradom, funkcionalnošću i izgledu često ih se smatra svojevrsnim vilama na vodi. Ugradnjom modernih instrumenata, izvrsnih motora, uz poboljšanu sigurnosti i ojačan trup, predstavljaju savršenu kombinaciju dugogodišnjeg iskustva i moderne tehnologije, funkcionalnosti te prepo-

znatljive elegancije.

Tvrtka Riva osnovana je u Italiji 1842. godine, a ove godine, kao dio Ferretti grupe, slavi 170. godišnjicu. Tim je povodom predstavila novi model Riva 63’ Virtus.

Novopredstavljeni 63’ Virtus najveći je Rivin otvoreni brod do sada, daje potpuno novi pristup tom konceptu. Svojim prepoznatljivim mediteranskim stilom interpretira Rivinu inovativnost te nastavlja unikatnu eleganciju dosadašnjih modela.

Dizajnirana je prema popularnom modelu Vertigo, a rezultat je suradnje između Officina Italiana Design odjela, tima zaduženog za izgled svih Rivinih brodova, AYT Advanced Yacht Technologyja, istraživačkog odjela Ferretti grupe i Centro Stile, njihova dizajnerskog i arhitektonskog odjela.

53

sailing Prostrani eksterijer omogućuje vlasnicima uživanje u društvu putnika zahvaljujući dvjema velikim palubama, a takav društveni aspekt nastavljen je i u kokpitu gdje se iza upravljača nalazi naslonjač dovoljan za čak tri osobe. Širok i udoban prostor opremljen je i hladnjakom, sudoperom, i po narudžbi, roštiljem. Sve u svrhu potpunoga hedonističkog iskustva.

Nova Riva 63’ Virtus poput ostalih modela opremljena je najnovijom tehnološkom opremom i modernim instrumentima, a pogone je dva MAN-ova V12 motora od 1000 kW pri 2300 okretaja u minuti, koji su zaduženi za sjajne performanse i najveću brzinu od 40 čvorova. Svojim snažnim karakterom kombiniranim s elegancijom i uglađenim detaljima tipičan je predstavnik kompanije i savršeni dodatak dosadašnjoj paleti plovila. Prilikom predstavljanja novog modela i zlatne obljetnice Aquarame osmišljen je i niz prestižnih događanja dostojnih nautičkih dragulja. Na pomno odabranim lokacijama poput Saint Tropeza i Monte Carla održane su gala večere, probne vožnje i prezentacije oslikavajući tako pravi duh kompanije u vidu slatkog života.

Vrhunska izrada, besprijekorna kvaliteta, inovativan i funkcionalan dizajn osiguravaju maksimalan i nezaboravan užitak

54

online

U svijetu online poslovanja najpotrebnija vještina je aktiviranje baze. o trendu velikog vala, odnosno prebacivanju tržišta s tehnologija na međuljudske odnose piše Vid Jeraj

Tehnologija u sl u zadovoljsTva 56

FOTOLIA

Č

l užbi

etrdesetih je godina lord Harold Samuel smatrao da je potrebno zadovoljiti samo tri stvari bitne kod vlasništva nekretnine, a to su “lokacija, lokacija, lokacija”. Devedesetih godina Bill Gates smatrao da je sve novce u web-poduzeću potrebno uložiti u marketing, marketing i samo marketing, a nakon Mreže 2.0 najpotrebnijim se vještinama u svijetu online-poslovanja smatra “aktiviranje baze”, odnosno prebacivanje težišta s tehnologija na međuljudske odnose. Tu na scenu spada tzv. velik val. Trend je to uporabe tehnologije u svrhu zadovoljenja vlastitih potreba i to uzajamno, jedni korisnici od drugih, umjesto odozgo prema dolje, odnosno iz tvrtke prema samom korisniku.

Prema podacima Svjetske statistike interneta, od 31. prosinca prošle godine svakog je dana na mrežu uključeno čak dvije milijarde i 260 milijuna ljudi, od čega na Europu i Aziju otpada 66,9 posto.

Iako je već posljednja dva desetljeća anglosaksonska kultura katalizator većine trendova s područja tehnokracije, već čitavo desetljeće i stručnjaci iz Irana, Indije i Kine prate ih u stopu, spomenimo samo inženjere u vrhu YouTubea.

dine proizvode, a da za to nisu primili plaću. Jasno, situacija je 2006. bila takva da su ljudi željeli stvoriti zajednicu u mreži kako bi se povezali, a tvrtke su se stoga osjećale ugroženima. Činilo se da je taj pokret nemoguće ukrotiti pa su mnogi direktori ostajali bez kose radom vlastitih nervoznih ruku.

Međutim, uskoro su krenuli grupirati pripadnike pokreta uočivši da se dijele na tri skupine: one koji postavljaju sadržaj, one koji ga komentiraju te one koji ga čitaju i prosljeđuju dalje.

Recentno provedeno istraživanje Mashablea, američkog news bloga za društvene medije, pokazalo je kako 66 posto odraslih koristi barem jednu od društvenih mreža poput Facebooka, Twittera, LinkedIna... “Kreatori” čine 18 posto odraslih internetskih korisnika, a u Europi ih je samo 10 posto. “Kritičara” ima čak i više jer je lakše reagirati nego stvarati, te je takvih jedan od četiri Amerikanaca, jedan od pet Europljana i 36 posto online Japanaca. U skupinu “promatrača” spadaju podvrste “skupljača”, koji bilježe URL-ove ili popunjavaju poveznicama svoj del.ici.ous, vodeći servis za markiranje omiljenih web-sadržaja, zatim članovi koji održavaju svoje profile na društvenim mrežama te neaktivni koji uopće ne sudjeluju. Među svim interentskim korisnicima 2007. 41 posto Amerikanaca, 53 posto Europljana, i samo 37 posto Južnokorejaca još nisu bili dijelom “velikog vala”.

suptilni marketing

sve je dopušteno

Govoreći dakle o podacima koje svakodnevno izmjenjujemo koristeći društvene mreže, marketinški su stručnjaci iz Proctor & Gamblea dokazali da je suptilni marketing unutar zajednice do četiri puta učinkovitiji od televizije. Best Buy je pak, ako govorimo o podacima iz istraživanja na području SAD-a, iskoristio obavijesne i informativne resurse više od tisuće zaposlenika unutar vlastite društvene mreže, a Dell se odlučio promijeniti slušajući gotovo doslovno vlastiti “unutarnji glas”. Drugim riječima, uključivši podatke korisnika u funkcioniranje gotovo svakog odjela svoje organizacijske strukture.

Ne moramo naglašavati kako je primjer brojnih malih poduzetnika koji su se cijeloj zemaljskoj kugli predstavili preko YouTubea, Facebooka ili blogera već postao enorman. Tako neovisna konzultantska kuća Forrester Research okuplja “malu vojsku” analitičara uključenih u istraživanja tržišta kapitala.

Među glavnim su analitičarima potpredsjednica Charlene Li i potpredsjednik Josh Bernof, ujedno autori teorije “velikog vala”. Istražujući ovu socijalnu dinamiku kroz 25 kategorija, od zdravstvene skrbi preko maloprodajnih trgovina i proizvoda za korisnike do poslovnih usluga, Li i Bernoff pokazuju kako vodeće tvrtke prikupljaju podatke, ostvaruju prihod, štede novac i aktiviraju svoje korisnike.

Na društvenim mrežama i otvorenim forumima je upravo u tijeku supstancijalno prevrednovanje vrijednosti reklamnih poruka. Čitavi frontovi, pa čak i ešaloni što komentatora, a što blogera, svojim britkim i krajnje upućenim tekstovima rađaju nove i nove generacije aktivista koji će predstaviti poje-

U tehnologijama novog vala nema hijerarhijske strukture i sve je dopušteno tako da se društvene mreže kojima se sudionici vala služe zna optužiti za prijetnju institucionalnoj moći. Sjetimo se da je u nas internetska zajednica, koja je sudjelovala u prosvjedima prošlog proljeća prozvana Facebookprosvjednicima. Ako pak menadžere zanima kako ih iskoristiti, treba ih početi pratiti. Na tražilicama se Wikipedijini članci uvijek pojavljuju na vrhu stranice, oni su osma najpopularnija stranica Mreže jer je plod stvaranja zajednice koja se trudi ostvariti nepristrani podatak. Kako Wikiji uz svaki članak sadrže i stranice za razgovor, na njima urednici stranice raspravljaju o razlozima zbog kojih određeni članak ima kakvu težinu te stoga od stvaranja wikipedijske jedinice o svojoj tvrtki svakog menadžera često dijeli samo jedan korak. Na kraju knjige o velikom valu autori upozoravaju da se nikada ne smije zaboraviti kako je bit velikog vala međuljudska aktivnost. “To je kao prvo. Kao drugo, dobro slušajte ili to naučite. Treće, budite strpljivi, jer se tehnologija toliko brzo razvija da ćete lako pomisliti kako je nećete moći pratiti. Četvrto, iskoristite prilike koje vam se ukažu povezujući se pomalo u grupu s korisnicima, zatim tražite prilike da proširite taj uspjeh. Budite i prilagodljivi i otvoreni za suradnju, a kao ključno, budite skromni, pri čemu se poentira da je knjiga ovih savjeta poput jiu-jitsua za menadžere. Snagu korisnika treba preokrenuti u svoju korist jer je istinska ironija da u ovom svijetu moć mogu imati samo skromni”, zaključuju Li i Bernoff.

57

personal coach

Meditirajte online Budući da nam je sve teže pronaći vremena za opuštanje i meditaciju, predlažemo da to učinite online metodom. Desetominutnu, vođenu meditaciju za vas je isprobla naša suradnica Josipa Ban duboko

M

editacija nam može pomoći u smanjenju stresa, briga, ovisnosti, poboljšanju koncentracije i imunosnog sustava. Veće zadovoljstvo i mir mogu se postići samo desetominutnom meditacijom jedanput dnevno. Budući da je ljudima danas teško izdvojiti i deset minuta, Andy Puddicombe, budistički redovnik, koji je svoje meditacijske vještine vježbao u Tibetu, osmislio je online meditacijski sustav. Ovaj Englez, iz lučkoga grada na jugozapadu Engleske, Bristola, prije nekoliko je godina uočio potrebu poslovnih ljudi za lako pristupnim i učinkovitim meditativnim mirom. Uz pomoć prijatelja, marketinškog stručnjaka, osmislio je i postavio briljantan online meditacijski sustav, Getsomeheadspace. Riječ je o desetominutnoj vođenoj meditaciji, dostupnoj na mobitelu ili računalu. Besplatna aplikacija može se skinuti na stranicama Headspacea.

Andy Puddicombe ističe da je trenirajući za budističkog redovnika otkrio da je fokusiranje na sadašnji trenutak jednako djelotvorno i kad se primjeni u svakodnevni život.

Konkretno, to znači da kad hodate na posao, jedete ili idete na spavanje, suptilne promjene mogu vas smiriti i promijeniti vam život, ističe.

58

Vrijeme za ručak iskoristite za meDitaciju oD Deset minuta. eVo seDam koraka:

a put iše irili. v i t es m sm te j čne ijelo i u lazi. o p ud do ini. to i se t k š t o o e b g kol slit e ne e kako azmi rirodnoj o j r i . r u r p t p tanju hni jak u uda nu na aki sasto a r h e v dajt liti s pogle jte zamis imate a š alni što u v h a z zahvalpok e i budit osjećaj i t lo a u n m k e a t t razmisli njuru. to će po e. a ta acij n it d u e n a m r e h zora srž ov bratite po o je sam rukama, o ru. ti tu s s nosti št k je te u i n ra , boju ru tu ra ako ćete h na e p s o ozorn t jezinu tem rebacite p p nost na n , a m ti s te u k prinese kad je pa u. m ro a i s njezin uku Volite li kako vaš um reagira. obratite pozornost slanije , li voljeli da je slađe ono što jedete? Biste usporeto na i obratite pozornost ili manje začinjeno? nim jelima. đujete li ga s prethod iti, nakon nekoliko zalogaja možda će vam dosad što je normalno, ali čim primijetite da vam misli vajte. bježe dalje od jela, vratite ih natrag. ne ubrza

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

prije nego što zavr šite s jelom i napu stite stol, ponovo duboko ud ahnite. prisjetite se kako je tanjur izgledao ka d je bio pun i kako izgleda sad. kad se koncentrira te na hranu, man je je vjerojatno da ćete jesti ono št o vam ne odgovara .

Uto lights, Ribarić rasvjeta www.ribaric.hr

Detalji za vaše poslovno sučelje birani sa stilom siguran su korak prema poslovnom uspjehu!

e m Ho eet e Sw Zidni sat, Hom

Cool office

ww w.h om esw eetho me.com.hr

Svijećnjaci u obliku biljarskih kuglica, Bo Koncept Zagreb Bo Koncept Zagreb

Stolice za ured Themelia www.themelia.hr

Mademoiselle Moschino ‘Red Hearts’ limitirana serija KARTELL www.kartell.it Kenwood Mix coffee maker www.kenwoodworld.com

Marc by Marc Jacobs torba za laptop www.net-a-porter.com

Stolna lampa Coco, Ribarić Rasvjeta www.ribaric.hr

Pribor za pisanje (lijevo: Diamond Edition, desno: Intuition Grenadella), Graf von Faber-Castell, www.graf-von-faber-castell.com

59

cool office Dugogodišnje prijateljice Mirela i iva sretne su što su ostvarile svoju dugogodišnju želju - da se u poslu posvete onome u čemu i same uživaju

POBJEDA U G 60

Ugodan ambijent ureda u crno-bijelim tonovima mjesto je u kojem Iva i Mirela sa svojim timom osmišljavaju teme i rade biznis – planove

Rusko-hrvatskI riječnik često je u upotrebi

Ideju da pokrenu lifestyle medijski projekt Mirela Forić-Srna i Iva Balaban realizirale su lansirajući hrvatsku ekstenziju ruskog portala Büro 24/7 Tekst: Silvana Menđušić

R

ijetki su bili oni koji nisu podigli obrve, zakolutali očima, odmahnuli rukom ili kojom već gestom demonstrirali sumnjičavost kada se početkom ljeta novinarskim, marketinškim i inim krugovima proširila vijest da dvije supruge nogometaša pokreću “lifestyle” web-stranicu. Znate već kako Zagreb nerado pokazuje entuzijazam prema

novim igračima. Mirela Forić-Srna i Iva Balaban otrpjele su na nogama kritike, odgovaranja i sumnje u njihov izdavački pothvat, istodobno strpljivo i oprezno slušajući sve one koji su im više ili manje velikodušno dijeli savjete.

Upozoravali su ih na nimalo ružičasto stanje na domaćem medijskom tržištu u kojem je veća vjerojatnost da izdavači otpuštaju svoju “momčad” nego zapošljavaju, češće gase staro nego pokreću novo, na neugodnu činjenicu da su se ukupni marketinški budžeti ozbiljno smanjili te da su one do sada ipak bile s druge strane

GOSTIMA

61

cool office Portal je zamišljen kao jedinstvena digitalna platforma koja simbolizira vodič kroz ‘najbolje od najboljega’ u svijetu lifestylea medijske utakmice, lica koja se pojavljuju na stranicama šarenih revija, a ne imena iz impresuma.

Ukratko, rječnikom svojih supruga, krenule su igrati utakmicu u gostima.

Upravo su zato danas prilično sigurne u ono što žele. “Slušale smo pažljivo, ali smo na kraju najviše vjerovale u svoju intuiciju”, reći će Mirela.

Idejom da naprave “lifestyle” medijski projekt dvije su se prijateljice dugo bavile.

Mirela Forić-Srna prva je otkrila stranicu Büro 24/7, ruski portal koji je pokrenula Miroslava Duma, jedna od bivših urednica ruskog izdanja Harpers Bazaara i modna ikona. Ime Miroslave Dume u Hrvatskoj je do lansiranja hrvatske ekstenzije bilo poznato samo pasioniranim čitateljima Voguea, koji je sve češće na svojim stranicama bilježio kako se na pariškom ili njujorškom tjednu mode odjenula Miroslava sugerirajući svojoj publici kako novi ruski val donosi svježa lica koja hrabro nose najsmjelije kombinacije.

Cyber svijeta se ne treba bojati “Svidio nam se taj portal koji je grafički nudio čiste linije i dobre fotografije, kvalitetne tekstove, tematiku koja je isključivala žutilo, a nudila članke koji mogu zainteresirati mlađu publiku koja želi znati što se u svijetu lijepih stvari događa”, objašnjavaju.

“Dugo smo htjele pokrenuti nešto poput takvog projekta, maštale o sličnoj ideji, a privatno smo htjele zatvoriti neka naša obiteljska poglavlja”, prepričava Iva Balaban, koja kaže kako je zahvalna Mireli koja ju je čekala da rodi treće dijete. Čim je Iva u veljači rodila djevojčicu Tesu, Mirela je odmah iz Ukrajine oglasila vrijeme za start. U proljeće je okrenula nekoliko telefonskih brojeva i organizirala sastanak u Moskvi s Miroslavom Dumom. “Mirela je organizirala susret, napravila financijski plan i bila pravi pokretački motor”, kaže Iva. Svjesne da takav projekt treba širu podršku i da se u poduzetnički pothvat ne ide bez saveznika, krenule su po svojem telefonskom adresaru. “‘Refrešale’ smo neke naše kontakte, shvatile da nam vrata nisu zatvorena te da ovdje ima ljudi koji nas u našem projektu žele pratiti”, kaže Iva. Kažu kako su proučile analize hrvatskih i ruskih stručnjaka te zaključile da se “cyber spacea” ne trebaju bojati. Iako ovdašnje tržište još nije smislilo sigurnu formulu po kojoj online medijski projekti mirno žive od oglašavanja, dvije nove izdavačice vjeruju da je potrebno

62

još neko vrijeme da se marketinški kolač “modernije” podijeli i u tome vide svoju priliku.

Ohrabrile su i najave potencijalnih klijenata.

“Razgovarali smo s nekim oglašivačima koji su nam priznali kako u svojim budžetima imaju rezervirane izvjesne iznose za online oglašavanje, no nisu do sada imali platformu čiji bi sadržaj pratio njihove zahtjeve.”

“Bez obzira na gospodarsku krizu, luksuz je jedini segment koji je u krizi rastao”, sigurna je Mirela koja kao diplomirana ekonomistica dobro poznaje i efekt crvenog ruža, fenomen poznat još od tridesetih godina prošlog stoljeća kad je Sjedinjene Američke Države pogodila opća recesija. Žene si tada, kao i za vrijeme svih svjetskih ekonomskih kriza, nisu mogle priuštiti skupe užitke, međutim nisu odustajale od malih zadovoljstava poput dekorativne kozmetike. Time su davale do znanja da i u krizi drže do sebe. Upravo na taj efekt i na žensku publiku koje će u krizi odvojiti svotu za neki mali luksuz i željeti pouzdan vodič računaju Mirela i Iva. Svoju šansu vide i u još jednoj svježoj i zanimljivoj poveznici.

“Naša je prednost što je Büro 24/7 ruska licencija, a Hrvatska je interesantno tržište ruskim potrošačima. Pokušat ćemo preko naše matične ruske stranice, čija smo prva licencija, predstaviti ruskom tržištu ono što Hrvatska može ponuditi u segmentu turizma, nekretnina, wellnessa i zdravlja. Zapravo u toj suradnji i otvaranju veza između dva tržišta vidimo našu prednost”, objašnjavaju.

Budžet i poslovni plan im je za sada konzervativan, “break even” očekuju da će postići za dvanaest mjeseci, a detalje licencnog ugovora s projektom Miroslave Dume čuvaju u diskreciji.

Polako, ali sigurno “Nitko nam nije dao sredstva da se s njima igramo i ne želimo gristi zalogaje koji su nam preveliki”, reći će Iva i Mirela objašnjavajući kako u izdavaštvu postoje dva puta: ili radite projekt kakav biste i sami čitali ili radite ono

Pripreme za lansiranje hrvatske franšize započele su u moskovskom uredu Büroa (prva slika dolje)

Ured u Zagrebu odražava profinjeni stil vlasnica (slika lijevo i dolje). Na party, povodom lansiranja hrvatske inačice, u zagrebački Mano došla je i Miroslava Duma (gore)

što vam se ne sviđa, ali mislite da bi se publici moglo svidjeti. Mirela i Iva odabrale su prvi pristup: elegantna platforma bez žutih tema ono je što su one željele.

“Büro 24/7 zamišljen je kao jedinstvena digitalna platforma koja simbolizira vodič kroz ‘najbolje od najboljeg’ u svijetu mode, ljepote, glazbe, filma, kazališta, suvremene umjetnosti, literature kao i društvene scene”, tako je opisan projekt na web-stranici.

Pitam ih da nam opišu okusima, mirisima i zvukovima koji dojam na korisnika treba ostaviti njihova digitalna platforma. “Kad bi Büro 24/7 bio miris, onda bi mirisao kao Chanel, da je piće, bio bi čaša fino rashlađenog šampanjca, da je tkanina, bio bi meki kašmir”, zabavljaju se Mirela i Iva. I bio bi vjerojatno dobar crveni ruž bez koje ni jedna žena zapravo ne može.

Za sve one koje trebaju elegantni vodič kroz lijepo Büro je, kako mu i ime kaže, otvoren 24 sata na dan sedam dana u tjednu.

63

After 5

Vrlo (za)petljana priča

Z redatelj rian Johnson (desno) vješto je razradio priču; jedan od najtalentiranijih mlađih američkih glumaca Joseph GordonLevitt (gore) ostvario je odličnu ulogu

64

Znanstveno fantastični triler Looper stiže u naša kina

nanstveno fantastični triler “Looper” stiže u naša kina s reputacijom jednog od najoriginalnijih ostvarenja svojega žanra u našem stoljeću.

Film redatelja i scenarista Riana Johnsona početkom rujna oduševio je publiku i kritiku na festivalu u Torontu gdje je imao svjetsku premijeru, a kod nas stiže usporedno s početkom redovnog prikazivanja u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji i još dvadesetak teritorija.

Priču filma nije baš jednostavno prepričati: utemeljena je na premisi kako su ljudi u bliskoj budućnosti pronašli način za putovanje kroz vrijeme, što gangsteri budućnosti zloupotrebavljaju – one koje žele likvidirati šalju u prošlost, gdje ih ubijaju beskrupulozni plaćenici zvani “looperi”, što bismo razmjerno doslovno mogli prevesti kao “petljaši”. Taj su naziv dobili zato što svaki od njih u pravilu u nekom trenutku dobije zadatak da ubije samoga sebe u starijoj dobi i time “zatvori petlju”. Jedan takav “looper” je Joe (Joseph Gordon-Levitt), koji živi u 2044. godini, jednoga dana shvati da je njegova nova meta on sam, u trideset godina starijoj dobi (Bruce Willis).

Starija verzija Joea ne namjerava dopustiti da ga njegovo mlađe “ja” ubije, pogotovo zato što u 2044. namjerava pošto-poto obaviti svoju misiju – ubiti jednog dječaka i tako spriječiti

da do 2070-ih postane moćan zločinac koji je, uz ostalo, kriv za smrt Joeove supruge.

Komplicirano, nema što, no svi se slažu kako je redatelj Johnson doista vješto i pedantno razradio priču pazeći da pokrije brojne paradokse kakve bi izazvao dolazak jedne osobe iz jednog razdoblja u drugo. Valja naglasiti kako “Looper” pritom nije samo dobro promišljena mozgalica, nego je jedan od glavnih aduta filma bogata razrada likova.

Jedan od najtalentiranijih mlađih američkih glumaca, Joseph Gordon-Levitt (vrlo zapažen u megahitovima Christophera Nolana “Početak” i “Vitez tame: Povratak”), ostvario je sjajnu međuigru s Bruceom Willisom, koji svojom interpretacijom filmu daje emotivno središte. S odličnim nastupima u “Looperu” i izvrsnom filmu Wesa Andersona “Kraljevstvo mjesečine”, Willis je ostvario glumački najjaču godinu svoje duge karijere. Budući da nije riječ o superskupom spektaklu, “Looper” možda neće biti među najgledanijim filmova godine, ali po svemu sudeći zajamčeno mu je mjesto među najhvaljenijima.

(Igor Saračević) LOOPER režija: Rian Johnson Uloge: B. Willis, Joseph Gordon-Levitt, Emily Blunt, Paul Dano, Jeff Daniels trajanje: 118 minuta

FILMOMANIJA

Pobjednici filmskih festivala Od 20. rujna do 30. rujna u kinu Cineplexx Centar Kaptol održat će se MAXtv Filmomanija 6, šesta filmska revija recentne europske i svjetske kinematografije, koja će gledateljima donijeti izbor najzanimljivijih filmova s najvažnijih svjetskih filmskih festivala. Tijekom revije koja će trajati punih deset dana bit će

prikazano više od dvadeset filmova, a prvi put u povijesti revije domaća će publika imati priliku vidjeti sva tri pobjednika najvećih filmskih festivala – Venecije (“Faust”, redatelja Aleksandra Sokurova), Berlina (“Cezar mora umrijeti”, redatelja Paola i Vittorija Tavijanija) i Cannesa (“Ljubav”, redatelja Michaela Hanekea).

IZLOŽBA

U sklopu prikazivanja selekcije fotografskih izložbi s festivala Rovinj Photodays, što se održava u Muzeju za umjetnost i obrt, i traje do 30. rujna, predstavljena je i samostalna izložba dobitnika ovogodišnje nagrade za najbolji umjetnički koncept, pulskog galeriste, poznatog fotografa i umjetnika Hassana Abdelghanija. Nagrada se prema ocjeni međunarodnog žirija dodjeljuje svake godine u sklopu festivala, a Abdelghani je osvojio ciklusom fotografija “Sa distance”, kojim je zabilježio davno pokojna lica Pule i Judenburga na gradskim grobljima. Autorov rad, nastao protekle godine, analognom tehnikom, bavi se istraživanjem i boljim upoznavanjem ovih gradova, a gradu živih približio se posjećujući njegov grad mrtvih.

Jedan od najatraktivnijih filmova novi je uradak Kena Loacha ‘Danak anđelima’, koji je u Cannesu osvojio nagradu žirija

TVORNICA SNOVA

Film ‘Faust’ je pobjednik festivala u Veneciji

ALBUM Alanis Morisette, “Havoc and Bright Lights”, 2012, Collective Sounds/Sony

Kanadska kantautorica Alanis Morisette na svojem se osmom albumu vraća u ispeglanom studijskom izdanju soft-rocka s loopovima bubnjeva i opreznim gitarama, kao da je ispala s kraja osamdesetih, duhovno-obiteljske tematike koja će bez problema šarmirati primetime Obiteljskog radija. Uvodne “Guardian” i “Woman Down” zvuče obećavajuće, no krade li se

Film ‘Vrata’ s Helen Mirren u glavnoj ulozi

to refleksivnim baladama “‘til you” i “Empathy” teren Joan Jett? Ako itko ni do treće pjesme još nije skopčao, ovaj već drugi album snimljen u suradnji sa skladateljem Guyom Sigworthom govori o iskustvu majčinstva.

Autorica koja je prije još svega deset godina poput divlje vučice galopirala okukama životnog stila Janis Joplin, a Kevin Smith joj u filmu “Dogma” povjerio je ulogu Boga, odlučila je smiriti loptu. Na podijeljeno zadovoljstvo.

(Vid Jeraj)

Dream Factory možete prepoznati po veselom prepoznatljivom dizajnu, a u svojoj ponudi bira kvalitetne, sigurne i provjerene igračke. Dječjoj igri i mašti nema kraja pa tako Dream Factory u svojoj ponudi nudi omiljene likove iz crtanih serija, pa se tako djevojčice mogu igrati sa svojom omiljenom PopPixie vilom, poletjeti u avanturu sa Winxicom ili krenuti u shopping s Hello Kitty. Zaigrani dječaci mogu testirati svoje borbene vještine novim linijama Ben10, Power Rangera i Monsuna.

Za one najmlađe Dream Factory je pripremio popularnu plišanu kolekciju Štrumpfova i Angry Birdsa.

Dream Factory asortiman dostupan je na svim kioscima, boljim knjižarama i trgovinama diljem Hrvatske.

65

After 5 PREDMET(I) ŽELJE

Lara&Olivia KNJIGA Lars Kepler, Hipnotizer, Fraktura, 2012.

Trostruko ubojstvo s mesarskim potpisom za sobom je ostavilo prijetnju u vidu još jednog skorašnjeg zločina prenerazivši život u predgrađu Stockholma. Profil ubojice tako je drzak i neposredan da njegova zlodjela ne ostavljaju mnogo taktičkog vremena istražiteljima koji se u utrci s nesanicom ne boje juriti čak ni u predvorje narkomanije. A tu su i bračne nevjere, balkanski ratovi, paranormalno i dječja svirepost; svi mogući reperi društvene patologije za jednu od najprodavanijih knjiga u Švedskoj. Iza imena autora običnijeg da ne može biti skriva se bračni dvojac portugalsko-švedskog porijekla koji pisanjem žanrovskih uspješnica čitateljstvo ostavlja bez daha. I koji znaju tajnu formulu da nije gotovo kad kompozicija kaže da je gotovo već kad pravila žanra kažu da je...

(Vid Jeraj)

66

U povodu izlaska na tržište novoga modela iPhone 5, tvrtka Calypso Crystal lansirala je prvu dizjnersku kolekciju maski koju je ekskluzivno za njih dizajnirala poznata dizajnerica Lara Bohinc. Rođena Slovenka, Lara Bohinc u svijetu je poznata kao jedna od najdinamičnijih svjetskih dizajnerica luksuznoga modnog nakita i accessoriesa. Druga modna ikona, jedna od najpoznatijih trendseterica današnjice, prekrasna Olivia Palermo, poslužila je kao inspiracija dizajnerima prestižnog brenda Jill Stuart da dizajniraju torbu koju su nazvali upravo po njoj. Torba će se moći nabaviti u narančastoj, crnoj i plavoj, a reklamnu kampanju ove torbice krasi sama Olivia.

Lara Bohinc kreirala je maske za novi iPhone 5

Olivia Palermo ‘poslužila’ je kao inspiracija i model u kampanji

Seal of Success Chief Executive MBA Program is specially designed for Chief Executives (CEOs and Board Members) www.cotrugli.eu/cemba cemba@cotrugli.eu +385 (1) 3706 270

Zagreb/belgrade/ljubljana/luxembourg