Izvještaj kapetana i trenera reprezentacije invalida sa svjetskog prvenstva udicom na plovak PARDUBICE-ČEŠKA 30.05.-04.06.2016.
Okupljanje i polazak put Češke krenuli smo iz Ivanca. Prijevoz smo organizirali sa dva kombija, jedan od paraolimpijskog odbora, a drugi na korištenje dobili od grada Ivanca. Na put smo krenuli 29.05. sa ekipom od 11 članova, 5 takmičara, kapetan, trener i 4 pomagača. Ove godine to je bilo deseto sudjelovanje ove reprezentacije na svjetskim prvenstvima. Sastav ove reprezentacije je na okupu već na okupu 7 godina i nakon osvojene dvije bronce i dva srebra svi smo smatrali da je konačno došao taj trenutak da uzmemo zlatno svjetsko odličje. Po samom dolasku na vodu i upoznavanju sa stazom zaključili smo da bi to trebala biti naša ˝ribičija˝. Voda je jako bogata ribama srednje veličine 200300g do one krupnije 1000-1500g. u 4 dana treninga mi smo odlučno snimili i procijenili situaciju što se tiče samog ribolova. Znali smo točno kojim priborom, mamcima i tehnikom treba loviti. Zaključili smo da se najviše riba može uloviti na šteku a da je lov rolom samo rezervna opcija.za razliku od nas domaćini Česi koji su bili najveći favoriti jer su do sad bili najviše puta prvaci svijeta oni su lovili samo rolom, te druge tehnike nisu ni trenirali. Kako se bližio da prvog lova tako je rastao i naš optimizam. Svi smo potajno smatrali da je došlo vrijeme da se i mi popnemo na najviše postolje. Nakon prvog dana lova i vaganja nismo mogli vjerovati kakav smo rezultat postigli. Imali smo samo 8 negativnih bodova dok su sljedeći za nama imali 14 i 16 negativnih bodova. Drugi dan lova u koji smo ušli ipak pod malim opterećenjem jer smo znali da smo tek na pola puta do konačnog cilja koji je bilo ponovno briljantan. Dok su druge ekipe iz sata u sat imale manje ulova, kod nas je bila obrnuta situacija, mi smo lovili sve više i više. Nakon kraja takmičenja i vaganja našoj sreći nije bilo kraja jer smo ponosno bili najbolji i drugi dan. Do uspjeha se sigurno ne bi došlo da ova ekipa nije disala ko jedan. Svatko je svakog bodrio, svoja znanja i zapažanja prenosio drugima. Mi smo oduvijek bili svjesni da se samo zajedništvom i strpljenjem može doći do tako velikog cilja. Moram priznati da mi je velika čast i zadovoljstvo biti na čelu te ekipe. Ovom prilikom moram se zahvaliti HŠRS-u i paraolimpijskom odboru koji prate i podržavaju ovu reprezentaciju, a bez kojih ovi rezultati ne bi bili mogući. Obećajem još puno odličja sa svjetskih prvenstava.
ŽELJKO GEČEK