Nazarejski zavjet Brojevi 6:1-21 1 I Jahve reče Mojsiju: 2 Reci sinovima Izraelovim: ‘Kad se čovjek ili žena odvoje da se zavjetuju kao nazarejci, da se posvete Jahvi, 3 Neka se kloni vina i žestokih pića i neće piti vinskog octa ni octa žestokih pića, niti će piti ikakvog žestokog pića od grožđa, niti će jesti vlažno ili suho grožđe. 4 Sve dane svoga odvojenog života ne smije jesti ništa što je načinjeno od vinove loze, od zrna do ljuske. 5 Sve dane zavjeta njegova odvojenosti britva neće dotaknuti njegovu glavu; dok se ne ispune dani u kojima se posveti Gospodinu, bit će svet i pustit će da mu rastu pramenovi kose na glavi. 6 Sve dane dok se posveti Gospodinu, neće se približiti nijednom mrtvome tijelu. 7 Ne smije se okaljati ni zbog oca svoga ni zbog majke svoje, ni zbog brata svoga ni zbog sestre svoje kad umru, jer je posvećenje Boga njegova na njegovoj glavi. 8 Sve dane svoga odvojenog života on je svet Jahvi. 9 Ako tko umre iznenada zbog njega i oskvrne glavu svog posvećenja, tada će obrijati glavu na dan svog očišćenja, sedmoga dana neka je obrije. 10 A osmog dana neka donese dvije kornjače ili dva mlada goluba svećeniku, na vrata šatora sastanka: 11 Svećenik će jedno prinijeti kao žrtvu za grijeh, a drugo kao žrtvu paljenicu i time će za njega izvršiti obred pomirenja jer je sagriješio mrtvacem te će mu istoga dana posvetiti glavu. 12 Posvetit će Jahvi dane svoga odvojenosti i prinijet će jednogodišnje janje kao žrtvu naknadnicu; ali će se prethodni dani izgubiti, jer je njegovo odvojenost bila oskvrnuta. 13 A ovo je zakon za Nazarećanina: kad se ispune dani njegova odvojenja: neka ga dovedu na vrata šatora sastanka. 14 I neka prinese svoju žrtvu Jahvi, jedno janje od godinu dana bez mane za paljenicu, jednu ovcu od godine dana bez mane za žrtvu za grijeh i jednog ovna bez mane za žrtvu pričesnicu, 15 I košaru beskvasnih kruhova, kolače od finog brašna pomiješanog s uljem i beskvasne kolače pomazane uljem, i njihovu prinosnicu i njihove ljevanice. 16 Svećenik će ih dovesti pred Jahvu i prinijeti njegovu žrtvu za grijeh i njegovu paljenicu. 17 I prinijet će ovna kao žrtvu pričesnicu Jahvi, s košarom beskvasnih kruhova; svećenik će prinijeti i njegovu prinosnicu od hrane i njegovu žrtvu od pića. 18 Nazarećanin će obrijati glavu svoje posvećenosti na ulazu u šator sastanka i uzeti kosu s glave svoje posvećenosti te je staviti u vatru koja je pod žrtvom pričesnice.
1
Nazarejski zavjet
19 Svećenik će uzeti kuhanu plećku ovnova, jedan beskvasni kolač iz košare i jednu beskvasnu hostiju i staviti ih na ruke Nazarećanina, nakon što se obrije kosa njegova posvećivanja. 20 Svećenik će ih prinijeti kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom; to je sveto za svećenika, s prsima prikaznice i plećkom podizanice; a poslije toga nazarej može piti vino. 21 Ovo je zakon o nazarećanu koji se zavjetovao i o njegovu prinosu Jahvi za svoje odvajanje, osim onoga što će dobiti: prema zavjetu koji je dao, onako mora činiti po zakonu svog odvajanja.
Samson Suci 13 1 Izraelci su opet činili zlo u očima Jahvinim; i Jahve ih je predao u ruke Filistejaca za četrdeset godina. 2 A bijaše jedan čovjek iz Zore, iz roda Danovaca, po imenu Manoah; a žena mu bijaše neplodna i nije rađala. 3 Anđeo Gospodnji ukaza se ženi i reče joj: “Evo, neplodna si i ne rađaš, ali ćeš začeti i roditi sina.” 4 Zato se sada čuvaj i ne pij vina ni žestokih pića, niti jedi ništa nečisto! 5 Jer, evo, začećeš i rodit ćeš sina, i britva neće doći na njegovu glavu; jer će dijete od utrobe biti Nazarej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca. 6 Žena dođe i javi mužu: “Došao mi je čovjek Božji, lice mu je bilo kao lice anđela Božjega, vrlo strašan. Ali ga nisam pitala odakle je, niti mi je rekao svoje ime. 7 Ali mi reče: “Evo, začećeš i rodit ćeš sina; a sada ne pij vina ni žestokog pića, niti jedi ništa nečisto, jer će dijete biti Nazarej Božji od utrobe do dana svoje smrti.” 8 Tada Manoah pomoli Jahvu i reče: “Gospodaru moj, neka se čovjek Božji kojega si poslao vrati k nama i pouči nas što da činimo s djetetom koje će se roditi.” 9 Bog usliši Manoahov glas; i anđeo Božji vrati se ženi dok je sjedila u polju; ali Manoah, njezin muž, nije bio s njom. 10 Žena se brzo otrča i javi to svom mužu te mu reče: “Evo, ukazao mi se čovjek koji je došao k meni neki dan.” 11 Manoah ustade i ode za svojom ženom. Dođe k čovjeku i reče mu: "Jesi li ti onaj čovjek koji je govorio ženi?" On odgovori: "Jesam." 12 A Manoah reče: "Neka se sada obistine tvoje riječi. Kako ćemo upravljati djetetom i kako ćemo s njim postupiti?" 13 Anđeo Gospodnji reče Manoahu: “Neka se čuva svega što sam rekao ženi.” 14 Ne smije jesti ništa što dolazi s vinove loze, niti neka pije vina ili žestokog pića, niti neka jede išta nečisto; sve što sam joj zapovjedio neka drži. 15 Manoah reče anđelu Gospodnjemu: “Molim te, dopusti nam da te zadržimo dok ti ne pripremimo jare.” 16 Anđeo Gospodnji reče Manoahu: "Ako me i zadržiš, neću jesti tvoga kruha. Ako prineseš paljenicu, moraš je prinijeti Gospodu." Jer Manoah nije znao da je on anđeo Gospodnji. 17 Manoah reče anđelu Gospodnjemu: “Kako ti je ime? Da te počastimo kad se obistine tvoje riječi?” 18 Anđeo Gospodnji reče mu: “Zašto pitaš za moje ime, kad je tajno?” 19 Manoah uze jare s prinosom od mesa i prinese ga na stijeni Jahvi. Anđeo učini čudo; Manoah i njegova žena promatrahu. 20 Kad se plamen s žrtvenika dizao prema nebu, anđeo Gospodnji popeo se u plamenu žrtvenika. Manoah i njegova žena pogledali su i pali licem na zemlju. 21 Ali se anđeo Gospodnji više nije ukazao Manoahu i njegovoj ženi. Tada Manoah prepozna da je to anđeo Gospodnji. 22 A Manoah reče svojoj ženi: “Sigurno ćemo umrijeti jer smo vidjeli Boga.” 23 Ali mu žena reče: “Da bi nas Jahve htio ubiti, ne bi primio od nas paljenice i prinosa prinosa, niti bi nam pokazao sve to, niti bi nam u ovo vrijeme rekao takve stvari.” 2
Nazarejski zavjet
24 Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete rasde i Jahve ga blagoslovi. 25 Duh Gospodnji poče ga povremeno pokretati u Danovom taboru između Sore i Eštaola. Suci 14 1 Samson siđe u Timnatu i u Timnatu ugleda ženu između kćeri Filistejaca. 2 On dođe gore i javi to ocu i majci: “Vidio sam ženu u Timni, jednu od kćeri Filistejaca. Uzmite mi je za ženu.” 3 Tada mu otac i mati rekoše: “Zar nema žene među kćerima tvoje braće ili u svemu mom narodu, te ideš uzeti ženu od neobrezanih Filistejaca?” Samson reče ocu: “Uzmi mi je, jer mi se sviđa.” 4 Ali njegov otac i njegova majka nisu znali da je to od Jahve, da traži prigodu protiv Filistejaca; jer su u to vrijeme Filistejci vladali Izraelom. 5 Samson siđe tada s ocem svojim i majkom svojom u Timnatu i dođe do timnatskih vinograda. Kad gle, mladi lav riče na njega. 6 Duh Gospodnji siđe na njega i on ga rastrga kao što bi rastrgao jare, a nije imao ništa u ruci; ali ne kaza ocu ni majci što je učinio. 7 I siđe dolje i razgovara sa ženom; i ona se svidjela Samsonu. 8 Nakon nekog vremena vrati se da je uzme i skrene da vidi lavlja trupla. U lavlja trupla bijaše roj pčela i med. 9 I uze ga u ruke i nastavi jesti. Dođe k ocu i majci te im dade, te jedoše. Ali im ne reče da je med izvadio iz lavljeg trupla. 10 Tada siđe njegov otac k ženi, a Samson ondje priredi gozbu, jer su tako običavali mladići. 11 I kad ga ugledaše, dovedoše trideset pratitelja da budu s njim. 12 Samson im reče: "Zadat ću vam zagonetku. Ako mi je uspijete odgonetnuti u sedam dana gozbe i otkriti je, dat ću vam trideset plahti i trideset odjeće za presvlačenje." 13 Ako mi je ne možete odgonetnuti, dat ćete mi trideset plahti i trideset preodjeće za presvlačenje. A oni mu rekoše: "Odgodi svoju zagonetku da je čujemo." 14 I reče im: "Iz onoga koji jede izađe meso, a iz jakog izađe slatko." I nisu mogli odgonetnuti zagonetku u tri dana. 15 Sedmoga dana rekoše Samsonovoj ženi: "Zavedi svog muža da nam odgonetne zagonetku, da ne spalimo tebe i kuću tvoga oca. Zar nas pozivate da uzmemo ono što imamo?" 16 Samsonova žena zaplaka pred njim i reče: “Mrziš me i ne voliš me. Zadao si zagonetku sinovima moga naroda, a meni je nisi odgonetnuo.” On joj reče: “Nisam je odgonetnuo ni ocu ni majci, pa da je tebi odgonetnem?” 17 I plakala je pred njim sedam dana, dok je trajala njihova gozba. A sedmoga dana joj je on otkrio zagonetku jer ga je jako mučila. I ona je otkrila zagonetku sinovima svoga naroda. 18 A ljudi iz grada rekoše mu sedmog dana prije zalaska sunca: “Što je slađe od meda i što je jače od lava?” On im reče: “Da niste orali mojom junicom, ne biste odgonetnuli moju zagonetku.” 19 Duh Gospodnji siđe na njega te siđe u Aškelon i pobi trideset ljudi, uze im plijen i dade im svečanu odjeću onima koji odgonetnu zagonetku. Tada se razgnjevi i vrati se u kuću svoga oca. 20 Ali Samsonova žena bila je dana njegovu drugu, kojeg je koristio kao prijatelja. Suci 15 1 Malo kasnije, za vrijeme žetve pšenice, Samson posjeti svoju ženu s jaretom i reče: "Ući ću k svojoj ženi u sobu." Ali mu otac njezin ne dopusti da uđe. 2 A otac joj reče: “Mislio sam da si je potpuno mrzio; zato sam je dao tvome drugu. Nije li njezina mlađa sestra ljepša od nje? Uzmi nju, molim te, umjesto nje.” 3 Samson reče za njih: “Sada ću biti bez krivnje od Filistejaca, premda im činim zlo.” 4 Samson ode i uhvati tri stotine lisica, uze gorilice, sastavi ih rep uz rep i stavi gorilicu u sredinu između dva repa.
3
Nazarejski zavjet
5 A kad je zapalio glavnjače, pustio ih je u filistejska žita i spalio je i gomile i žitarice, vinograde i masline. 6 Filistejci tada rekoše: “Tko je to učinio?” Oni odgovoriše: “Samson, zet Timnjanina, jer mu je uzeo ženu i dao je njegovu drugu.” Filistejci dođoše i spališe nju i njezina oca. 7 Samson im reče: “Ako ste to učinili, ja ću se osvetiti na vama i poslije toga ću prestati.” 8 I zada im veliki pokolj od kuka do bedra. Siđe i nastani se na vrhu stijene Etam. 9 Filistejci tada odoše i utaboriše se u Judeji te se raširiše u Lehiju. 10 Judejci rekoše: “Zašto ste došli na nas?” Oni odgovoriše: “Došli smo svezati Samsona i učiniti s njim kao što je on učinio s nama.” 11 Tada tri tisuće Judejaca odoše na vrh stijene Etam i rekoše Samsonu: "Zar ne znaš da su Filistejci naši vladari? Što si nam to učinio?" On im reče: "Kao što su oni učinili meni, tako sam i ja učinio njima." 12 A oni mu rekoše: “Sišli smo da te svežemo i predamo u ruke Filistejaca.” Samson im reče: “Zakunite mi se da me nećete sami napasti.” 13 A oni mu rekoše: “Ne, nego ćemo te čvrsto svezati i predati u njihove ruke, ali te sigurno nećemo ubiti.” I svezaše ga dvama novim užetom i podigoše ga sa stijene. 14 Kad je došao u Lehi, Filistejci su vikali protiv njega. Duh Gospodnji snažno je došao na njega, te su mu užad na rukama postala kao lan spaljen u vatri, a spone su mu spale s ruku. 15 I nađe novu magareću čeljust, pruži ruku, uze je i njome pobi tisuću ljudi. 16 A Samson reče: “Čeljustima magarećima, hrpe na hrpe, čeljustima magarećima pobio sam tisuću ljudi.” 17 Kad je završio s govorom, baci čeljust iz ruke i nazva to mjesto Ramat-Lehi. 18 I osjećao je veliku žeđ te je zazvao Jahvu i rekao: “Ti si dao ovo veliko izbavljenje u ruke svoga sluge, a sad hoću li umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?” 19 Ali Bog razdvoji udubinu u čeljusti i iz nje poteče voda. Kad se napi, vrati mu se duh i oživi. Zato to mjesto nazva En-Hakore, koje je u Lehiju do danas. 20 I sudio je Izraelu u vrijeme Filistejaca dvadeset godina. Suci 16 1 Tada Samson ode u Gazu i ondje ugleda bludnicu te uđe k njoj. 2 Javiše se stanovnicima Gaze: “Samson je došao ovamo!” Opkoliše ga i cijelu noć ga čekaše na gradskim vratima. Mirovali su cijelu noć govoreći: “Ujutro, kad svane, ubit ćemo ga.” 3 Samson je ležao do ponoći, a u ponoć ustade, uze vrata gradskih vrata i oba dovratnika, ode s njima zajedno s priječnicama, stavi ih na ramena i odnese ih na vrh brda koje je nasuprot Hebronu. 4 Poslije se dogodi da je zavolio ženu u dolini Sorek, koja se zvala Dalila. 5 Filistejski knezovi dođoše k njoj i rekoše joj: “Zavedi ga i vidi u čemu leži njegova velika snaga i kako ga možemo nadvladati, da ga svežemo i ponizimo. A mi ćemo ti dati svaki od nas tisuću i stotinu srebrnjaka.” 6 Dalila reče Samsonu: “Reci mi, molim te, u čemu leži tvoja velika snaga i čime bi te mogli svezati da te ponize?” 7 Samson joj reče: “Ako me svežu sa sedam zelenih užeta koje se nisu osušile, oslabit ću i biti kao svaki drugi čovjek.” 8 Tada joj filistejski knezovi donesoše sedam zelenih vrpci koje nisu bile osušene, i ona ga njima sveza. 9 A ondje su stajali ljudi u zasjedi i čekali s njom u sobi. A ona mu reče: “Filistejci na tebe, Samsone!” On prekine uzice kao što se prekine kučina kad dotakne vatru. Nije se znala njegova snaga. 10 A Delila reče Samsonu: “Gle, rugao si mi se i govorio mi laži. Reci mi sada, molim te, čime bi te mogli svezati.”
4
Nazarejski zavjet
11 A on joj reče: “Ako me čvrsto svežu novim užadima koja nikad nisu bila korištena, oslabit ću i biti kao svaki drugi čovjek.” 12 Dalila tada uze nova užad i sveza ga njima te mu reče: “Filistejci na tebe, Samsone!” A u sobi su bili zasjedaši. I on ih prekide sa svojih ruku kao nit. 13 Dalila reče Samsonu: “Do sada si me varao i lagao mi. Reci mi čime bi te mogli svezati.” On joj reče: “Ako spleteš sedam pramenova moje glave s mrežom.” 14 Ona ga pričvrsti klinom i reče mu: “Filistejci na tebe, Samsone!” On se probudi i ode s klinom od grede i s mrežom. 15 A ona mu reče: “Kako možeš reći: 'Volim te', kad tvoje srce nije sa mnom? Tri puta si me prevario i nisi mi rekao u čemu leži tvoja velika snaga.” 16 I dogodi se, dok ga je ona svaki dan pritiskala svojim riječima i navaljivala, tako da mu se duša smrtno mučila; 17 On joj otkri sve svoje srce i reče joj: "Britva nije dotakla moju glavu, jer sam nazarej Božji od utrobe majke svoje. Ako se obrijem, snaga će me napustiti, oslabit ću i biti kao svaki drugi čovjek." 18 Kad je Dalila vidjela da joj je otkrio sve svoje srce, posla po knezove filistejske govoreći: "Dođite i ovaj put gore, jer mi je otkrio sve svoje srce." Tada knezovi filistejski dođoše k njoj i donesoše novac u ruci. 19 Uspava ga na svojim koljenima, dozva čovjeka i naredi mu da mu obrije sedam pramenova s glave. Poče ga mučiti i snaga mu napusti. 20 A ona reče: “Filistejci na tebe, Samsone!” On se probudi i reče: “Izaći ću kao i prije i otresti se!” Nije znao da se Jahve udaljio od njega. 21 Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu, svezaše ga mjedenim okovima i mljeo je u tamnici. 22 Međutim, kosa na njegovoj glavi ponovno je počela rasti nakon što se obrijao. 23 Tada se knezovi filistejski sabraše da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele, jer rekoše: “Naš bog predade nam u ruke Samsona, našega neprijatelja.” 24 Kad ga narod vidje, hvališe svoga boga, jer rekoše: “Bog naš predade nam u ruke našeg neprijatelja i pustošitelja naše zemlje, koji pobi mnoge od nas.” 25 Kad im se srca razveselila, rekoše: "Pozovite Samsona da nas zabavlja!" I pozvaše Samsona iz tamnice, a on ih zabavlja i postaviše ga među stupove. 26 Samson reče dječaku koji ga je držao za ruku: "Pusti me da opipam stupove na kojima kuća stoji i da se na njih naslonim." 27 Kuća je bila puna muškaraca i žena; ondje su bili svi filistejski knezovi; a na krovu je bilo oko tri tisuće muškaraca i žena koji su gledali kako se Samson zabavlja. 28 Samson zazva Jahvu i reče: “Gospodine BOŽE, sjeti me se, molim te, i ojačaj me, molim te, samo ovaj put, Bože, da se već jednom osvetim Filistejcima za svoja dva oka.” 29 Samson se uhvati za dva srednja stupa na kojima je kuća stajala i na kojima je bila poduprta, za jedan desnom rukom, a za drugi lijevom. 30 Samson reče: "Neka umrem s Filistejcima!" I pokloni se svom snagom svojom, i kuća se sruši na knezove i na sav narod koji je bio u njoj. Tako je bilo više mrtvih koje je pobio umirući nego onih koje je pobio za života. 31 Tada siđoše njegova braća i sva obitelj njegova oca, uzeše ga, donesoše ga i pokopaše ga između Zore i Eštaola u grobu njegova oca Manoaha. I sudio je Izraelu dvadeset godina.
Samuel 1. Samuelova 1 1 Bijaše čovjek iz Ramatajimzofima, s Efrajimove gore, a ime mu bijaše Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufa, Efraćanin.
5
Nazarejski zavjet
2 Imao je dvije žene; jednoj je bilo ime Hana, a drugoj Penina. Penina je imala djecu, a Hana nije imala djece. 3 Taj je čovjek svake godine išao iz svoga grada da se klanja i prinosi žrtvu Jahvi nad vojskama u Šilu. Ondje su bila i dva Elijeva sina, Hofni i Finehas, svećenici Jahvini. 4 A kad je došlo vrijeme da Elkana prinese prinos, dade svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima dijelove. 5 Ani je dao dostojan dio jer je volio Hanu, ali joj je Jahve zatvorio utrobu. 6 A i protivnik ju je jako razljutio da je uznemiri jer joj je Jahve zatvorio utrobu. 7 I kao što je to činio svake godine, kad god je išla u Dom Gospodnji, tako ju je ona razljutila; zato je plakala i nije jela. 8 Tada joj reče Elkana, muž njezin: “Hana, zašto plačeš? Zašto ne jedeš? Zašto ti je srce žalostno? Nisam li ti ja bolji od deset sinova?” 9 Hana ustade nakon što su jeli u Šilu i pili. A svećenik Eli sjedio je na stolcu kraj stupa hrama Gospodnjeg. 10 Ona bijaše ogorčena u duši te se pomoli Jahvi i gorko zaplaka. 11 I zavjetuje se i reče: “Jahve nad vojskama, ako pogledaš na nevolju sluškinje svoje i sjetiš se mene, i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego joj daš muško dijete, dat ću ga Jahvi za sve dane života njegova i britva neće doći na njegovu glavu.” 12 Dok je ona i dalje molila pred Gospodinom, Eli je pazio na njezina usta. 13 Ana je govorila u sebi; samo su joj se usne micale, ali se glas nije čuo; stoga je Eli pomislio da je pijana. 14 A Eli joj reče: "Dokle ćeš biti pijana? Prestani piti vino." 15 A Ana odgovori i reče: “Ne, gospodaru moj, ja sam žena žalostna duha. Nisam pila ni vina ni žestokog pića, nego sam izlila dušu svoju pred Gospodinom.” 16 Ne smatraj svoju sluškinju kćeri nevaljalnom, jer sam do sada govorila od velike tuge i žalosti svoje. 17 Eli odgovori i reče: “Idi u miru! Bog Izraelov neka ti usliši molbu koju si od njega tražila.” 18 A ona reče: “Neka sluškinja tvoja nađe milost u tvojim očima!” Žena ode svojim putem i jede, i lice joj više ne bijaše tužno. 19 Ujutro ustadoše rano i pokloniše se pred Gospodinom, pa se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna svoju ženu Hanu i Gospodin se sjeti nje. 20 Kad je došlo vrijeme da Ana zatrudni, rodi sina i nadjenu mu ime Samuel, govoreći: "Jer sam ga zamolila od Gospodina." 21 I čovjek Elkana i sva njegova kuća odoše gore da prinesu Jahvi godišnju žrtvu i svoj zavjet. 22 Ali Ana nije otišla gore; jer je rekla svom mužu: “Neću ići gore dok se dijete ne odbije od dojke, pa ću ga tada dovesti da se pojavi pred Gospodinom i ondje ostane zauvijek.” 23 A Elkana, muž njezin, reče joj: "Čini što ti se čini dobrim; ostani dok ga ne odbiješ od sisa; samo neka Jahve ispuni svoju riječ." Žena je ostala i dojila sina dok ga nije odbila od sisa. 24 A kad ga je odbila od prsa, uze ga sa sobom s tri vola, jednom efom brašna i mjehom vina te ga dovede u Dom Gospodnji u Šilu. Dijete je bilo još malo. 25 Zaklaše junca i dovedoše dijete Eliju. 26 A ona reče: “O, gospodaru moj, tako živa duša tvoja, gospodaru moj, ja sam žena koja je ovdje stajala kraj tebe moleći se Jahvi.” 27 Za ovo dijete sam se molila i Gospodin mi je ispunio molbu koju sam od njega tražila: 28 Zato sam ga posudio Gospodinu; dok god je živ, bit će posuđen Gospodinu. I ondje se poklonio Gospodinu.
6
Nazarejski zavjet
Ivan Krstitelj Luka 1 1 Budući da su mnogi poduzeli da sastave deklaraciju o onome što među nama najsigurnije vjeruje, 2 Kao što su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, 3 I meni se, budući da sam od samog početka sve savršeno razumio, činilo dobrim da ti pišem redom, preuzvišeni Teofile, 4 Da bi spoznao istinitost onoga u čemu si poučen. 5 U vrijeme Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik po imenu Zaharija, iz Abijine reda; a žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a zvala se Elizabeta. 6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom, besprijekorno vršeći sve zapovijedi i uredbe Gospodnje. 7 Nisu imali djece jer je Elizabeta bila neplodna, a oboje su već bili u poodmakloj dobi. 8 I dogodi se da je, dok je obavljao svećeničku službu pred Bogom po redu svoje čete, 9 Prema običaju svećeničke službe, njegov je ždrijeb bio da pali tamjan kad uđe u Hram Gospodnji. 10 A sve mnoštvo naroda molilo se vani za vrijeme tamjenja. 11 I ukaza mu se anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog žrtvenika. 12 Kad ga Zaharija ugleda, prestraši se i obuzme ga strah. 13 Anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana je tvoja molitva! Žena tvoja Elizabeta rodit će ti sina i nadjenut ćeš mu ime Ivan." 14 I bit ćeš u radosti i veselju, i mnogi će se radovati njegovu rođenju. 15 Jer će biti velik u očima Gospodinovim i neće piti ni vina ni žestokog pića; bit će ispunjen Duhom Svetim još od utrobe majke svoje. 16 I mnoge će Izraelce obratiti Gospodinu, Bogu njihovom. 17 I ići će pred njim u duhu i snazi Ilijinoj da obrati srca otaca k djeci i neposlušne k mudrosti pravednika; da pripremi Gospodinu narod spreman. 18 A Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću to znati? Jer ja sam star čovjek, a moja žena je u poodmakloj dobi." 19 Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabrijel koji stojim pred Bogom i poslan sam da govorim s tobom i da ti objavim ovu radosnu vijest." 20 I evo, nijem ćeš biti i nećeš moći govoriti do dana kad se to zbude, jer ne vjeruješ mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme. 21 A ljudi su čekali Zahariju i divili se što se tako dugo zadržao u hramu. 22 A kad izađe, nije mogao s njima govoriti. I shvatiše da je imao viđenje u hramu. Jer im dade znak i ostade nijem. 23 Čim se navršiše dani njegove službe, on ode kući svojoj. 24 Nakon tih dana zače njegova žena Elizabeta i krila se pet mjeseci govoreći: 25 Tako je Gospodin učinio sa mnom u dane kad je pogledao na mene, da ukloni moju sramotu među ljudima. 26 A u šestom mjesecu poslan je anđeo Gabrijel od Boga u grad galilejski, koji se zove Nazaret, 27 Djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip, iz doma Davidova; a ime djevice bilo je Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, ti koja si obdarena milostima! Gospodin je s tobom! Blagoslovljena si ti među ženama!" 29 Kad ga je ugledala, prestraši se njegovim riječima i razmišljaše kakav bi to pozdrav trebao biti. 30 Anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga." 31 I evo, začećeš u svojoj utrobi i rodit ćeš sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega; i Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. 33 I vladat će nad domom Jakovljevim zauvijek; i kraljevstvu njegovu neće biti kraja. 34 Marija tada reče anđelu: "Kako će to biti kad ja ne poznajem muškarca?"
7
Nazarejski zavjet
35 Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na tebe i sila Svevišnjega osjenit će te. Zato će se i sveto biće, koje će se od tebe roditi, zvati Sin Božji." 36 A evo i tvoja rođakinja Elizabeta, i ona je začela sina u starosti; ovo je šesti mjesec s njom, koju su zvali neplodnom. 37 Jer Bogu ništa neće biti nemoguće. 38 A Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!" Anđeo ode od nje. 39 Marija ustade u one dane i žurno ode u gorje, u grad Judin. 40 I uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 41 Kad Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi i Elizabeta se ispuni Duhom Svetim. 42 I ona poviče jakim glasom: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!" 43 I odakle mi ovo da mi dođe majka Gospodina mojega? 44 Jer, gle, čim je glas tvog pozdrava dopro do mojih ušiju, dijete je od radosti poskočilo u mojoj utrobi. 45 Blažena je ona koja je vjerovala, jer će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospodina. 46 A Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, 47 I duh se moj radovao u Bogu, Spasitelju mome. 48 Jer pogleda na neznatnost sluškinje svoje; od sada će me, evo, blaženom zvati svi naraštaji. 49 Jer velike mi je stvari učinio Silni, i sveto je ime njegovo. 50 I milosrđe njegovo je nad onima koji ga se boje od koljena do koljena. 51 Pokazao je snagu svojom rukom, raspršio je ohole u mislima srca njihova. 52 On je oborio moćne s njihovih mjesta, a uzvisio ponizne. 53 Gladne je nasitio dobrima, a bogate je otpustio prazne. 54 Pomogao je Izraelu, slugi svome, sjećajući se milosrđa svoga; 55 Kao što je govorio našim ocima, Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka. 56 Marija je ostala s njom oko tri mjeseca, a zatim se vratila u svoju kuću. 57 Elizabeti je došlo vrijeme da rodi i ona je rodila sina. 58 Njezini susjedi i rođaci čuli su kako joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe i radovali su se s njom. 59 Osmog dana dođoše obrezati dijete i nadjenuše mu ime Zaharija, po imenu njegova oca. 60 A majka mu odgovori: "Ne tako, nego će se zvati Ivan." 61 A oni joj rekoše: "Nitko u tvome rodu ne zove se tim imenom." 62 I davali su znakove njegovu ocu kako bi htio da ga nazovu. 63 I zatraži pisaću pločicu i napisa: "Ivan mu je ime." I svi se diviše. 64 I odmah mu se otvoriše usta i jezik mu se odriješi te progovori i hvali Boga. 65 Strah obuze sve koji su živjeli oko njih i progovoriše se o svim tim riječima po cijelom gorju Judeje. 66 Svi koji su to čuli, pohraniše to u svoja srca govoreći: “Kakvo će ovo dijete biti!” I ruka Gospodnja bila je s njim. 67 A otac mu Zaharija bio je ispunjen Duhom Svetim i prorokovao je govoreći: 68 Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio svoj narod, 69 I podigao nam je rog spasenja u domu Davida, sluge svoga; 70 Kao što je govorio ustima svojih svetih proroka, koji su od početka svijeta: 71 Da bismo bili spašeni od naših neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze; 72 Da izvrši milosrđe obećano ocima našim i da se sjeti svog svetog saveza; 73 Zakletva kojom se zakleo našem ocu Abrahamu, 74 da nam da, izbavljeni iz ruku naših neprijatelja, da mu služimo bez straha, 75 U svetosti i pravednosti pred njim, sve dane života našega. 76 A ti, dijete, zvat ćeš se prorokom Svevišnjega, jer ćeš ići pred licem Gospodinovim da mu pripraviš putove;
8
Nazarejski zavjet
77 Da bi svom narodu dao spoznanje spasenja oproštenjem grijeha njihovih, 78 Po nježnoj milosti Boga našega; po kojoj nas je pohodila zora s visina, 79 da osvijetli one koji sjede u tami i sjeni smrti, da uputi naše noge na put mira. 80 Dijete je raslo i jačalo duhom te je boravilo u pustinji do dana svoga pojavljivanja Izraelu.
9