Hebrejima POGLAVLJE 1 1 Bog, koji je u raznim vremenima i na različite načine govorio u prošlosti ocima po prorocima, 2 U ovim posljednjim danima govorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kojemu je također stvorio svjetove; 3 Koji je bio sjaj njegove slave i očita slika njegove osobe, i koji je sve podupirao riječju svoje moći, kad je sam očistio naše grijehe, sjeo je s desne strane Veličanstva u visini; 4 Postavši toliko bolji od anđela, jer je naslijeđem stekao ime izvrsnije od njih. 5 Jer kojemu je od anđela ikada rekao: Ti si moj Sin, ja sam te danas rodio? I opet, ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin? 6 I opet, kad uvodi Prvorođenca na svijet, kaže: I neka mu se poklone svi anđeli Božji. 7 A o anđelima kaže: On anđele svoje čini duhovima, a službenike svoje plamenom ognjenim. 8 Ali za Sina kaže: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova; žezlo je pravednosti žezlo kraljevstva tvoga. 9 Ljubio si pravdu, a mrzio si bezakonje; zato te, Bože, Bog tvoj, pomaza uljem radosti više nego tvoje bližnje. 10 A ti si, Gospodine, u početku postavio temelje zemlji; i nebesa su djela tvojih ruku. 11 Oni će nestati; ali ti ostaješ; i svi će ostariti kao haljina; 12 I kao haljinu ćeš ih saviti, i oni će se promijeniti, ali ti si isti i tvoje godine neće nestati. 13 Ali kojemu je od anđela ikada rekao: Sjedi mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama? 14 Nisu li svi oni službeni duhovi, poslani da služe onima koji će biti baštinici spasenja? POGLAVLJE 2 1 Stoga trebamo najozbiljnije paziti na ono što smo čuli, da nam se ne bi dogodilo da izostanemo. 2 Jer ako je riječ koju su anđeli izgovorili bila čvrsta i svaki prijestup i neposluh primio je pravednu nagradu; 3 Kako ćemo uteći, ako zanemarimo tako veliko spasenje; kojega je najprije počeo govoriti Gospodin, a potvrdili su nam ga oni koji su ga slušali; 4 Bog im svjedoči i znakovima i čudesima, i raznim čudesima, i darovima Duha Svetoga, po svojoj volji? 5 Jer anđelima nije podložio svijet koji dolazi, o kojem govorimo. 6 Ali netko je na jednom mjestu posvjedočio: "Što je čovjek da ga se spominješ?" ili sin čovječji da ga pohodiš? 7 Učinio si ga malo manjim od anđela; okrunio si ga slavom i čašću i postavio ga nad djelima ruku svojih. 8 Sve si pokorio pod njegove noge. Jer u tome mu je sve podložio, nije ostavio ništa što mu nije podređeno. Ali sada vidimo da mu još nisu sve podvrgnute. 9 Ali vidimo Isusa, koji je učinjen malo manjim od anđela zbog muke smrti, slavom i čašću ovjenčan; da on Božjom milošću okusi smrt za svakog čovjeka.
10 Jer njemu, za kojega je sve i po kojem je sve, dovodeći mnoge sinove u slavu, dolikuje da zapovjednika njihova spasenja kroz patnje učini savršenim. 11 Jer i onaj koji posvećuje i oni koji su posvećeni svi su od jednoga; zbog čega ih se on ne stidi nazvati braćom, 12 Govoreći: Tvoje ću ime naviještati svojoj braći, usred crkve ću ti pjevati. 13 I opet ću se u njega pouzdati. I opet, evo mene i djece koju mi je Bog dao. 14 Budući da su djeca dionici krvi i mesa, i on je također bio dionik toga. da smrću uništi onoga koji ima moć smrti, to jest đavla; 15 I izbavi one koji su zbog straha od smrti cijeli život bili podvrgnuti ropstvu. 16 Jer on doista nije uzeo na sebe narav anđela; ali je na njega uzeo potomstvo Abrahamovo. 17 Stoga je u svemu trebao biti sličan svojoj braći, da bi mogao biti milosrdan i vjeran veliki svećenik u stvarima koje se odnose na Boga, da čini pomirenje za grijehe naroda. 18 Doista, budući da je sam patio u kušnji, može pomoći onima koji su u kušnji. POGLAVLJE 3 1 Stoga, sveta braćo, sudionici nebeskog poziva, uzmite u obzir apostola i velikog svećenika našeg zavjetovanja, Krista Isusa; 2 Koji je bio vjeran onome koji ga je postavio, kao što je i Mojsije bio vjeran u svoj kući svojoj. 3 Jer ovaj se čovjek smatra dostojnim veće slave od Mojsija, budući da onaj koji je sagradio kuću ima veću čast od kuće. 4 Jer svaku kuću sagradi netko; ali onaj koji je sve sagradio je Bog. 5 I Mojsije je doista bio vjeran u svoj svojoj kući, kao sluga, za svjedočanstvo o onome što će se poslije govoriti; 6 Ali Krist kao sin nad svojom kućom; čija smo mi kuća ako uzdanje i slavu nade čvrsto održimo do kraja. 7 Stoga (kao što Duh Sveti kaže, Danas, ako čujete njegov glas, 8 Ne otvrdnite srca svoja, kao u provokaciji, u dan kušnje u pustinji. 9 Kad su me oci vaši iskušavali, iskušavali me i gledali djela moja četrdeset godina. 10 Zato sam bio ožalošćen zbog tog naraštaja i rekao sam: Oni uvijek griješe u svom srcu; i ne upoznaše putove moje. 11 Zato sam se zakleo u svom gnjevu, Neće ući u moj počinak.) 12 Pazite, braćo, da u komu od vas ne bude zlo srce nevjere, da odstupi od Boga živoga. 13 Nego opominjite jedan drugoga svaki dan, dok se zove danas; da tko od vas ne otvrdne prijevarom grijeha. 14 Doista, postali smo dionici Kristovi ako početno pouzdanje čvrsto održimo do kraja; 15 Dok je rečeno: Danas, ako glas njegov čujete, ne otvrdnite srca svoja kao u provokaciji. 16 Jer neki, kad su čuli, razdražili su se, ali ne svi koji su izašli iz Egipta po Mojsiju. 17 Ali s kim je bio tužan četrdeset godina? nije li s onima koji su sagriješili, čija su tijela pala u pustinji? 18 A kome se zakleo da neće ući u njegov počinak, ako ne onima koji ne vjeruju?