Gideon, hrabar i moćan čovjek Suci 6 1 Izraelci su činili što je zlo u očima Jahvinim; i Jahve ih je predao u ruke Midjancima za sedam godina. 2 I ruka Midjana nadvlada Izraela; i zbog Midjana sinovi Izraelovi načiniše sebi jazbine u gorama, špilje i utvrde. 3 I kad je Izrael posijao, dođoše Midjanci, Amalečani i sinovi Istoka, čak i oni dođoše protiv njih; 4 Utaborili su se protiv njih i uništili prinos zemlje sve do Gaze, ne ostavivši Izraelu hrane, ni ovaca, ni vola, ni magarca. 5 Jer su došli sa svojom stokom i šatorima, i dolazili su kao skakavci u mnoštvu; jer i njima i njihovim devama nije bilo broja; i ušli su u zemlju da je unište. 6 Izrael je zbog Midjanaca bio vrlo osiromašen, te su sinovi Izraelovi vapili Jahvi. 7 Kad su sinovi Izraelovi vapili Jahvi zbog Midjanaca, 8 Jahve posla proroka sinovima Izraelovim koji im reče: “Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘Ja sam vas izveo iz Egipta, izveo vas iz kuće ropstva. 9 Izbavio sam vas iz ruku Egipćana i iz ruku svih koji su vas tlačili, otjerao sam ih ispred vas i dao vam njihovu zemlju; 10 I rekao sam vam: ‘Ja sam Jahve, Bog vaš; ne bojte se bogova Amorejaca, u čijoj zemlji prebivate.’ Ali niste poslušali glasa moga. 11 Anđeo Gospodnji dođe i sjede pod hrast koji bijaše u Ofri, a pripadaše Joašu Abiezretu. Njegov sin Gideon vršio je pšenicu u tijesku da je sakrije od Midjanaca. 12 Anđeo Gospodnji ukaza mu se i reče mu: “Gospodin je s tobom, hrabri junače!” 13 Gideon mu reče: “O, Gospodine moj, ako je Jahve s nama, zašto nas je onda sve ovo snašlo? I gdje su sva njegova čudesa o kojima su nam pričali naši oci govoreći: ‘Nije li nas Jahve izveo iz Egipta? A sada nas je Jahve ostavio i predao nas u ruke Midjancima.’” 14 Jahve ga pogleda i reče: “Idi u ovoj svojoj snazi i spasit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca. Nisam li te ja poslao?” 15 A on mu reče: “O, Gospodine moj, čime ću spasiti Izraela? Gle, moja je obitelj siromašna u Manašeu, a ja sam najmanji u domu svoga oca.”
1
Gideon, hrabar i moćan čovjek
16 A Jahve mu reče: “Ja ću biti s tobom i ti ćeš pobiti Midjance kao jednog čovjeka.” 17 A on mu reče: "Ako sam našao milost u tvojim očima, pokaži mi znak da ti govoriš sa mnom." 18 Ne idi odavde dok ne dođem k tebi i ne donesem svoj dar i ne stavim ga preda te. A on reče: "Ostat ću dok se ne vratiš." 19 Gideon uđe i pripravi jare i beskvasne kolače od jedne efe brašna; meso stavi u košaru, a juhu uli u lonac te je donese k njemu pod hrast i prinese mu je. 20 Anđeo Božji reče mu: "Uzmi meso i beskvasne kolače i položi ih na ovu stijenu, a juhu izlij." I on učini tako. 21 Anđeo Gospodnji ispruži kraj štapa koji mu bijaše u ruci i dotakne se mesa i beskvasnih kolača. Iz stijene sukne oganj i proždre meso i beskvasne kolače. Anđeo Gospodnji tada nestade s njegova lica. 22 A kad Gideon shvati da je to anđeo Gospodnji, reče Gideon: “Jao, Gospodine BOŽE! Jer sam vidio anđela Gospodnjeg licem u lice.” 23 A Jahve mu reče: “Mir tebi! Ne boj se, nećeš umrijeti!” 24 Gideon ondje sagradi žrtvenik Jahvi i nazva ga Jehova Šalom. On je do danas još u Ofri Abiezerovoj. 25 Iste noći reče mu Jahve: “Uzmi junca svoga oca, drugog junca od sedam godina, i sruši Baalov žrtvenik koji ima tvoj otac i posjeci gaj koji je kraj njega!” 26 I sagradi žrtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu ove stijene, na određenom mjestu, i uzmi drugog junca i prinesi paljenicu drvima iz gaja koji ćeš posjeći. 27 Gideon uze deset ljudi od svojih slugu i učini kako mu je Jahve rekao. I kako se bojao očeve kuće i ljudi iz grada, nije to mogao učiniti danju, pa je to učinio noću. 28 A kad su se gradski ljudi digli rano ujutro, gle, Baalov žrtvenik bio je srušen, a gaj koji je bio uz njega bio je posječen, a drugi junac bio je prinesen na žrtveniku koji je bio sagrađen. 29 I rekoše jedan drugome: "Tko je to učinio?" A kad se raspitaše i upitaše, rekoše: "Gideon, sin Joašev, učinio je to." 30 Tada ljudi iz grada rekoše Joašu: “Izvedi svoga sina da umre, jer je srušio Baalov žrtvenik i posjekao gaj koji je bio kraj njega.” 31 Joaš reče svima koji su stajali protiv njega: "Hoćete li se zalagati za Baala? Hoćete li ga spasiti? Tko se za njega zalaže, neka bude pogubljen do jutra! Ako je bog, neka se sam zalaže za sebe jer mu je jedan srušio žrtvenik." 32 Stoga ga toga dana prozva Jerubaal govoreći: “Neka se Baal parni s njim jer mu je srušio žrtvenik!” 33 Tada se sabraše svi Midjanci i Amalečani i sinovi Istoka, pređoše i utaboriše se u dolini Jizreelskoj. 34 Ali Duh Gospodnji siđe na Gideona i on zatrubi u trubu; a Abiezer se okupi za njim. 35 Posla glasnike po cijelom Manašeu, koji se također okupio za njim. Posla glasnike i Ašeru, i Zebulunu, i Naftaliju, koji im izađu u susret. 36 Gideon reče Bogu: “Ako ćeš mojom rukom spasiti Izraela, kao što si rekao, 37 Evo, metnut ću runo vune na gumno; ako rosa bude samo na runu, a suho na svoj zemlji izvan njega, tada ću znati da ćeš mojom rukom spasiti Izraela, kao što si rekao. 38 I tako je bilo: jer je rano ujutro ustao, savio runo i iscijedio rosu iz runa, punu zdjelu vode. 39 Gideon reče Bogu: “Neka se ne razgnjevi na mene, pa ću progovoriti samo ovaj put. Molim te, dopusti mi da isprobam samo ovaj put s runom. Neka samo runo bude suho, a po svoj zemlji neka bude rosa.” 40 I Bog učini tako one noći: jer je samo runo bilo suho, a rosa je bila po svoj zemlji.
Suci 7 1 Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod koji je bio s njim ustaše rano i utaboriše se kraj studenca Haroda. Midjanska vojska bila je sjeverno od njih, kod brda More, u dolini.
2
Gideon, hrabar i moćan čovjek
2 A Jahve reče Gideonu: “Previše je ljudi s tobom da bih im predao Midjance u ruke, da se Izrael ne bi uzdigao preda mnom govoreći: ‘Moja me ruka spasila.’” 3 A sada idi i objavi u uši naroda: ‘Tko se boji i plaši, neka se vrati i ode rano s gore Gileadske!’ Vratilo se od naroda dvadeset i dvije tisuće, a ostalo ih je deset tisuća. 4 A Jahve reče Gideonu: “Naroda je još previše; dovedi ih do vode, ondje ću ih iskušati za tebe. I bit će: onaj za koga ti kažem: Neka ide s tobom, taj će ići s tobom; a za koga ti kažem: Neka ne ide s tobom, taj neće ići.” 5 On dovede narod k vodi, a Jahve reče Gideonu: “Svaki koji lapće vodu jezikom kao što pas lapće, njega ćeš postaviti napose; tako i svakoga tko se pokloni na koljena da pije.” 6 A broj onih koji su laptali stavljajući ruku na usta bio je tri stotine ljudi; a sav ostali narod klečao je da pije vodu. 7 A Jahve reče Gideonu: “S tri stotine ljudi koji su laptali spasit ću vas i predat ću Midjance u vaše ruke. A sav ostali narod neka ide svaki na svoje mjesto.” 8 Tada narod uze hranu i trube. On otpusti ostatak Izraela, svakoga u njegov šator, a onih tri stotine ljudi zadrži. Midjanska vojska bijaše mu podređena u dolini. 9 Iste noći reče mu Jahve: “Ustani, siđi u tabor, jer sam ga predao u tvoje ruke.” 10 Ako se bojiš sići, idi ti s Purom, slugom svojim, u tabor. 11 Čut ćeš što govore, i poslije će ti se ruke ojačati da siđeš u tabor." Tada siđe sa svojim slugom Purom izvan naoružanih ljudi koji su bili u taboru. 12 Midjanci i Amalečani i svi sinovi istoka ležali su u dolini kao skakavci u mnoštvu; a deve njihove bijahu bez broja, kao pijesak uz obalu morsku u mnoštvu. 13 Kad je Gideon došao, gle, jedan čovjek ispriča san svom drugu: “Sanjao sam san: gle, pogača ječmenog kruha otkotrlja se u midjanski tabor i dođe do šatora, udari ga te se sruši i prevrne ga, tako da šator ostane ležati na mjestu.” 14 A njegov drug odgovori i reče: “To nije ništa drugo nego mač Gideona, sina Joaševa, Izraelca; jer je Bog u njegove ruke predao Midjance i svu vojsku.” 15 Kad je Gideon čuo san i njegovo tumačenje, poklonio se, vratio se u izraelski tabor i rekao: “Ustanite, jer vam je Jahve predao u ruke midjansku vojsku!” 16 I podijeli tri stotine ljudi u tri čete i stavi svakome u ruku trubu, prazne vrčeve i svjetiljke u vrčeve. 17 I reče im: “Pogledajte me i učinite isto! Kad izađem izvan tabora, učinite i vi kako ja činim.” 18 Kad zatrubim u trubu, ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zatrubite u trube sa svih strana cijelog tabora i viknite: Mač Gospodnji i Gideonov! 19 Gideon i stotinu ljudi koji su bili s njim došli su izvan tabora na početku srednje straže; tek su postavili stražu; zatrubili su u trube i razbili vrčeve koje su imali u rukama. 20 Tri čete zatrubiše u trube i razbiše vrčeve, uzeše svjetiljke u lijevoj ruci, a trube u desnoj ruci da trube u njima. I vikaše: "Mač Gospodnji i Gideonov!" 21 I svaki je stajao na svom mjestu oko tabora; a sva je vojska trčala, vikala i bježala. 22 Tri stotine zatrubiše u trube, i Jahve okrenu mač svakoga protiv njegova bližnjega, po cijeloj vojsci. Vojska pobjegne u Betšitu u Cereratu i na granicu Abel-Mehole, do Tabata. 23 Izraelci se sabraše iz Naftalija, iz Ašera i iz cijelog Manašea i krenuše u potjeru za Midjancima. 24 Gideon posla glasnike po cijeloj Efrajimovoj gori govoreći: “Siđite pred Midjance i pred njima preuzmite vodu do Bet-Bare i Jordana!” Tada se svi Efrajimovci skupiše i prevezoše vodu do BetBare i Jordana. 25 Uhvatiše dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba, i ubiše Oreba na stijeni Orebu, a Zeeba ubiše kod Zeebove tijeskare. Progoniše Midjance i donesoše glave Oreba i Zeeba Gideonu s druge strane Jordana.
3
Gideon, hrabar i moćan čovjek
Suci 8 1 A Efrajimovci mu rekoše: “Zašto si nam tako učinio te nas nisi pozvao kad si išao ratovati s Midjancima?” I oštro ga prekore. 2 I reče im: “Što sam ja učinio u usporedbi s vama? Nije li pabirčenje grožđa Efrajimovo bolje od berbe Abiezerove? 3 Bog vam je u ruke predao midjanske knezove, Oreba i Zeeba. Što sam ja mogao učiniti u usporedbi s vama? Tada se njihov gnjev prema njemu smirio kad je to rekao. 4 Gideon dođe do Jordana i pređe ga, on i tri stotine ljudi koji bijahu s njim, izmučeni, ali ih ipak progone. 5 I reče ljudima iz Sukota: “Dajte, molim vas, kruha ljudima koji me slijede, jer su umorni, a ja progonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske.” 6 A sukotski knezovi rekoše: “Jesu li ruke Zebaha i Salmune sada u tvojoj ruci da dajemo kruha tvojoj vojsci?” 7 Gideon reče: “Zato, kad Jahve preda Zebaha i Salmunu u moje ruke, rastrgat ću vam tijelo pustinjskim trnjem i dračem.” 8 Odatle se popeo u Penuel i govorio im je isto. Penuelčani su mu odgovorili kao što su mu odgovorili Sukotčani. 9 A on reče i ljudima iz Penuela: “Kad se vratim u miru, srušit ću ovu kulu.” 10 Zebah i Salmuna bili su u Karkoru i s njima njihove vojske, oko petnaest tisuća ljudi, svi koji su ostali od svih vojski sinova istoka; jer je palo sto dvadeset tisuća ljudi koji su izvukli mač. 11 Gideon pođe putem onih koji su živjeli u šatorima istočno od Nobaha i Jogbehe i porazi vojsku, jer je vojska bila sigurna. 12 A kad su Zebah i Salmuna pobjegli, on ih je progonio i uhvatio dva midjanska kralja, Zebaha i Salmunu, te je uznemirio svu vojsku. 13 Gideon, sin Joašev, vrati se iz bitke prije nego što je sunce izašlo. 14 Uhvati jednog mladića među ljudima iz Sukota i upita ga, a on mu opisa knezove Sukota i starješine njegove, sedamdeset i sedamnaest ljudi. 15 Dođe k ljudima iz Sukota i reče: “Evo Zebaha i Salmune s kojima ste me grdili govoreći: ‘Jesu li ruke Zebahove i Salmunine već u tvojoj ruci da dajemo kruha tvojim umornim ljudima?’ 16 I uze starješine grada, trnje iz pustinje i drač te njima pouči ljude iz Sukota. 17 Srušio je kulu Penuel i pobio ljude iz grada. 18 Tada reče Zebahu i Salmuni: "Kakvi su bili ljudi koje ste ubili na Taboru?" A oni odgovoriše: "Kao što si ti, takvi su bili; svaki je nalikovao djeci kraljevoj." 19 A on reče: “To su bila moja braća, sinovi moje majke. Tako živ bio Jahve, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio.” 20 I reče Jeteru, svom prvencu: "Ustani i pobi ih!" Ali mladić ne izvuče mač, jer se bojao, jer je još bio mladić. 21 Tada Zebah i Salmuna rekoše: “Ustani i napadni nas! Jer kakav je čovjek, takva mu je snaga!” Gideon ustade i ubi Zebaha i Salmunu te uze ukrase s vratova njihovih deva. 22 Tada Izraelci rekoše Gideonu: “Vladaj nad nama, ti i sin tvoj i sin sina tvojega, jer si nas izbavio iz ruke Midjanaca.” 23 A Gideon im reče: “Ja neću vladati nad vama, niti će vam sin moj vladati. Jahve će vladati nad vama.” 24 Gideon im reče: "Zamolio bih vas nešto: da mi svaki od vas da naušnice od svog plijena. Imali su zlatne naušnice jer su bili Izmaelci." 25 A oni odgovoriše: "Rado ćemo im dati." I raširiše haljinu i u nju svaki baci naušnice od svog plijena.
4
Gideon, hrabar i moćan čovjek
26 A težina zlatnih naušnica koje je zatražio bila je tisuću i sedam stotina zlatnih šekela, osim ukrasa, ogrlica i grimizne odjeće koju su imali midjanski kraljevi i osim lančića koji su bili oko vratova njihovih deva. 27 Gideon od toga načini efod i stavi ga u svoj grad, Ofru. Sav Izrael ode onamo za njim bludničeći. To postade zamka Gideonu i njegovoj kući. 28 Tako su Midjanci bili pokoreni pred sinovima Izraelovim, te više nisu dizali glave. I zemlja je bila u miru četrdeset godina za Gideonovih dana. 29 Jerubaal, sin Joašev, ode i nastani se u svojoj kući. 30 Gideon je imao sedamdeset i deset sinova koji su mu rođeni, jer je imao mnogo žena. 31 I njegova konkubina koja je bila u Šekemu rodi mu sina, kojemu on nadjenu ime Abimelek. 32 Gideon, sin Joašev, umrije u dubokoj starosti i pokopan je u grobnici svoga oca Joaša u Ofri Abiezerovoj. 33 Čim je Gideon umro, Izraelci su se vratili i pustili se u blud za Baalima te su Baalberita učinili svojim bogom. 34 Izraelci se nisu sjećali Jahve, Boga svoga, koji ih je izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja sa svih strana. 35 Niti su iskazali ljubaznost domu Jerubaalovu, to jest Gideonovu, prema svoj dobroti koju je on iskazao Izraelu.
Raščlamba stih po stih Priča o Gideonu u Knjizi sudaca, od 6. do 8. poglavlja, jedna je od najuzbudljivijih pripovijesti u Bibliji. Ona kronološki opisuje ciklus pobune i ugnjetavanja nacije, nevoljki i prestrašeni poziv neočekivanog junaka, čudesnu vojnu pobjedu postignutu sa samo 300 ljudi i složene posljedice uspjeha.
Poglavlje 6: Ugnjetavanje, poziv i priprema Stihovi 1–6 (Ugnjetavanje Midjana): Budući da su Izraelci činili zlo u očima Jahvinim, Bog ih je predao u ruke Midjancima na sedam godina. Midjanci, Amalečani i sinovi istoka opustošili su zemlju, uništavajući usjeve i stoku, prisiljavajući Izraelce da se skrivaju u jazbinama, špiljama i planinama. Stihovi 7–10 (Proročanska opomena): Kad je Izrael vapio Gospodinu zbog Midjanaca, Bog je poslao proroka da ih podsjeti na svoju milost – kako ih je izveo iz Egipta i zapovjedio im da se ne boje bogova Amorejaca – ali oni nisu poslušali njegov glas. Stihovi 11–16 (Pojavljuje se Anđeo Gospodnji): Anđeo Gospodnji dođe i sjede pod hrast u Ofri, koji je pripadao Joašu Abiezretu. Njegov sin Gideon vršio je pšenicu u tijesku da je sakrije od Midjanaca. Anđeo je izjavio: "Gospodin je s tobom, hrabri junače." Gideon je to doveo u pitanje, ukazujući na Izraelovo siromaštvo i vlastiti nizak status u očevoj kući. Gospodin ga uvjeri rekavši: "Doista, ja ću biti s tobom." Stihovi 17–24 (Znak prihvaćanja): Gideon je zatražio znak kojim bi dokazao da to zaista Bog govori, pripremajući meso i beskvasne kolače. Kad je anđeo vrhom svog štapa dotaknuo prinos, vatra je iz stijene izbila i progutala ga, a anđeo je nestao. Shvativši tko je to, Gideon se bojao za svoj život, ali Gospodin mu je rekao: "Mir tebi; ne boj se, nećeš umrijeti." Gideon je tamo sagradio žrtvenik nazvan Jehova-šalom (Gospodin je mir).
5
Gideon, hrabar i moćan čovjek
Stihovi 25–32 (Uništenje Baalovog žrtvenika): Iste noći, Bog je rekao Gideonu da uzme drugog bika svoga oca i sruši očev žrtvenik Baalu, posjekavši drveni gaj (Ašeru) pokraj njega. Gideon je to učinio noću s deset slugu iz straha od svoje obitelji i građana. Kad su ga sljedećeg jutra otkrili, građani su zahtijevali njegovu smrt, ali Joaš ga je branio rekavši: "Hoćete li se zalagati za Baala?... neka se sam zalaže za svoju stvar." Zbog toga je Gideon prozvan Jerubaal ("Neka se Baal zalaže protiv njega"). Stihovi 33–35 (Duh Božji osnažuje Gideona): Midjanci i Amalečani okupili su se i utaborili u dolini Jizreel. "Duh Gospodnji siđe na Gideona" (doslovno ga odjenu), i on zatrubi u trubu, okupljajući klanove Abiezera, Ašera, Zebuluna i Naftalija da ga slijede. Stihovi 36–40 (Znak runa): Još uvijek tražeći utjehu, Gideon je zatražio od Boga znak koristeći vuneno runo. Prvo je zatražio rosu samo na runu dok je tlo ostalo suho; Bog mu je to uslišio. Zatim je zatražio da runo bude suho dok je tlo imalo rose; Bog je i to učinio.
Poglavlje 7: Prorijeđena vojska i pobjeda nad Midjancima Stihovi 1–3 (Smanjivanje broja vojnika): Jerubaal (Gideon) i njegova vojska ulogorili su se blizu bunara Haroda, dok su Midjanci bili na sjeveru. Bog je rekao Gideonu da je ljudi previše , da Izrael ne bi prisvojio slavu za sebe nad Bogom. Bog je naredio Gideonu da objavi da svatko tko se boji može otići. Otišlo je 22 000 ljudi , ostavljajući 10 000 iza sebe. Stihovi 4–8 (Iskušenje vode): Bog je rekao da ih je još uvijek previše. Rekao je Gideonu da ih odvede do vode, gdje će ih On razdvojiti. Oni koji su laptali vodu jezicima poput psa (300 ljudi) bili su odvojeni. Oni koji su kleknuli da piju poslani su kući. Sa samo 300 ljudi, Bog je obećao da će predati Midjance u Gideonove ruke. Stihovi 9–15 (Midjanski san): Te noći, Bog je rekao Gideonu da siđe u neprijateljski tabor jer mu ga je predao u ruke. U pratnji svog sluge Pure, Gideon je čuo midjanskog vojnika kako svom suputniku priča san o ječmenom kruhu koji se kotrljao u midjansku vojsku i udario u šator tako da se srušio. Drugi vojnik je to protumačio: "Ovo nije ništa drugo nego Gideonov mač... jer mu je Bog predao Midjance u ruke." Poštujući Boga, Gideon se s pouzdanjem vratio svojim ljudima. Stihovi 16–22 (Strategija svjetiljki i vrčeva): Gideon je podijelio 300 ljudi u tri čete. Svakome je dao trubu, prazan vrč i baklju (svjetiljku) unutar vrča . Opkolivši logor noću, zatrubili su u trube, razbili vrčeve, držali baklje u lijevoj ruci, a trube u desnoj, i vikali: "Mač Gospodnji i Gideonov!" Panika je zahvatila midjanski logor i Gospodin je okrenuo mač svakoga protiv njegovog bližnjega u cijeloj vojsci. Stihovi 23–25 (Potjera): Izraelci iz Naftalija, Ašera i Manašea progonili su Midjance u bijegu. Gideon je poslao glasnike preko Efrajimove gore da zauzmu vode ispred njih kod Bet-Bare i Jordana, uhvativši i pogubivši dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba , čije su glave donijeli natrag Gideonu.
Poglavlje 8: Potjera, sukobi i posljedice Stihovi 1–3 (Diplomatska rezolucija s Efrajimom): Efrajimovi ljudi gorko su se žalili što nisu ranije pozvani u borbu. Gideon je odgovorio ponizno i taktično: "Što sam ja sada učinio u usporedbi s vama? Nije li pabirčenje grožđa Efrajimovo bolje od berbe Abiezerove?" Njegov blagi odgovor odvratio je njihov gnjev.
6
Gideon, hrabar i moćan čovjek
Stihovi 4–9 (Odbijanje kod Sukota i Penuela): Gideon i njegovih 300 iscrpljenih ljudi prešli su rijeku Jordan u žestokoj potjeri za preostalim midijanskim kraljevima, Zebahom i Zalmunom. Zatražili su od starješina Sukota i Penuela kruh kako bi nahranili umorne trupe, ali vođe su se rugali Gideonu i odbili, rekavši da još nisu zarobili kraljeve. Gideon ih je upozorio da će se vratiti da ih kazni trnjem i dračem. Stihovi 10–17 (Kazna i zarobljavanje): Gideon je iznenadio preostalu midjansku vojsku i zarobio kraljeve Zebaha i Zalmunu . Po povratku je kaznio starješine Sukota koristeći pustinjsko trnje i drač, srušio je kulu Penuel i pobio ljude iz grada. Stihovi 18–21 (Sudbina kraljeva): Gideon je upitao Zebaha i Zalmunu kakve su ljude ubili na Taboru, otkrivši da su to njegova braća. Zapovjedio je svom najstarijem sinu Jeteru da ih ubije, ali dječak se bojao jer je još bio mlad. Dva kralja su zatim zamolila Gideona da ih sam ubije, a Gideon ih je ubio, skinuvši polumjesečaste ukrase s vratova njihovih deva. Stihovi 22–27 (Zlatni efod i Izraelov propust): Izrael je pokušao učiniti Gideona i njegovu lozu nasljednim vladarima, ali Gideon je to odlučno odbio, izjavivši: "Jahve će vladati nad vama." Međutim, Gideon je zatražio: da mu svatko od plijena da naušnicu. Sakupio je 1755 šekela zlata i napravio efod , postavivši ga u svoj grad Ofru. Nažalost, cijeli Izrael se tamo odao za njim i on je postao zamka Gideonu i njegovoj kući. Stihovi 28–35 (Gideonova smrt i Izraelov zaborav): Midjanac je bio pokoren, a zemlja je imala mir 40 godina za Gideonovog života. Gideon je umro u dubokoj starosti i pokopan je u grobu svog oca Joaša. Odmah nakon njegove smrti, Izraelci su se vratili duhovnom preljubu, štovali su Baalberit i nisu pokazali ljubaznost prema domu Jerubaala (Gideona) za sve dobro koje je učinio.
Ključne pouke iz priče o Gideonu Bog koristi neočekivane i slabe: Gideon se isprva skrivao u strahu i smatrao svoj klan najslabijim u Manašeu. Bog je namjerno smanjio njegovu vojsku s 32 000 na 300 kako bi dokazao da pobjeda dolazi iz božanske moći, a ne iz ljudske. Strpljenje s ljudskom sumnjom: Bog je Gideonove duboke nesigurnosti i zahtjeve za znakovima (vatra i runo) dočekao s nevjerojatnim strpljenjem i milošću, nježno gradeći njegovu vjeru korak po korak. Pravo vodstvo uključuje poniznost: Gideon je uspješno upravljao krhkom plemenskom politikom (smirujući Efrajimce) i odlučno je odbio kraljevsku vlast, priznajući da samo Bog treba vladati nad Izraelom. Opasnost od kompromisa u uspjehu: Unatoč nevjerojatnim pobjedama, Gideonovo stvaranje zlatnog efoda postalo je duhovna zamka (idolopoklonstvo) za njegovu obitelj i naciju, dokazujući da je duhovna budnost potrebna čak i - i posebno - nakon velikog trijumfa.
7