POGLAVLJE 1 1 I Jošija je proslavio blagdan Pashe u Jeruzalemu svome Gospodinu, i prinio je Pashu četrnaestog dana prvog mjeseca; 2 Postavivši svećenike prema njihovim dnevnim redovima, obučeni u duge haljine, u hramu Gospodnjem. 3 I reče Levitima, svetim Izraelovim službenicima, neka se posvete Gospodinu, da postave sveti kovčeg Gospodnji u kući koju je sagradio kralj Salomon, sin Davidov. 4 I reče: Nećete više nositi kovčeg na svojim ramenima: sada dakle služite Gospodinu, svome Bogu, i služite njegovu narodu Izraelu, i pripremite se prema svojim obiteljima i rodovima, 5 Prema propisu Davida, kralja Izraelova, i prema veličanstvenosti njegova sina Salomona, i stojeći u Hramu prema različitim dostojanstvima obitelji vaših levita, koji služite pred svojom braćom, sinovima Izraelovim. , 6 Prinesite pashu po redu i pripremite žrtve za svoju braću i svetkujte pashu po zapovijedi Gospodnjoj, danoj Mojsiju. 7 I narodu koji se ondje našao Jošija je dao trideset tisuća janjaca i jarića i tri tisuće teladi: to je dano od kraljeva davanja, kako je obećao, narodu, svećenicima i Levitima. 8 Helkija, Zaharija i Sijelo, upravitelji hrama, dadoše svećenicima za Pashu dvije tisuće i šest stotina ovaca i tri stotine teladi. 9 I Jekonija, i Samaja, i njegov brat Natanael, i Asabija, i Okijel, i Joram, tisućnici, dadoše levitima za Pashu pet tisuća ovaca i sedam stotina teladi. 10 Kad je to bilo učinjeno, svećenici i leviti, koji su imali beskvasne kruhove, stajali su vrlo lijepo poredani prema rodovima, 11 I prema nekoliko dostojanstava otaca, pred narodom, da žrtvuju Gospodinu, kako je zapisano u Mojsijevoj knjizi: i tako su učinili ujutro. 12 I pekli su pashu na vatri, kao što je i pripadalo; 13 I postavi ih pred sav narod, a poslije su pripremili za sebe i za svećenike, svoju braću, sinove Aronove. 14 Jer su svećenici prinosili salo do noći, a leviti su pripremali za sebe, a svećenici svoju braću, sinove Aronove. 15 I sveti pjevači, sinovi Asafovi, bijahu u svom redu, prema odredbi Davidovoj, naime Asaf, Zaharija i Jedutun, koji je bio iz kraljeve pratnje. 16 Osim toga, vratari su bili na svakim vratima; nije bilo dopušteno da itko ode od svoje redovne službe: za njihovu su braću Leviti pripremali za njih. 17 Tako su bile stvari koje su pripadale žrtvama Gospodnjim izvršene u onaj dan, da bi se mogla slaviti Pasha, 18 I prinesite žrtve na žrtveniku Gospodnjem, prema zapovijedi kralja Jošije. 19 Tako su sinovi Izraelovi, koji su bili prisutni, slavili Pashu u to vrijeme i Blagdan slatkih kruhova sedam dana. 20 I takva se pasha nije svetkovala u Izraelu od vremena proroka Samuela. 21 Da, svi kraljevi Izraela nisu slavili Pashu kao Jošija, i svećenici, i Leviti, i Židovi, sa svim Izraelom koji se našao u Jeruzalemu. 22 Osamnaeste godine Jošijina kraljevanja svetkovala se ta pasha. 23 I djela ili Jošije bijahu čestiti pred svojim Gospodarom sa srcem punim pobožnosti. 24 Što se tiče stvari koje su se dogodile u njegovo vrijeme, one su bile napisane u prethodnim vremenima, u vezi s onima koji su griješili, i činili zlo protiv Gospodina iznad svih ljudi i kraljevstava, i kako su ga oni silno ražalostili, tako da su riječi Gospodin je ustao protiv Izraela.
25 Nakon svih ovih Jošijinih djela dogodilo se da je faraon, kralj egipatski, došao da digne rat kod Carchamisa na Eufratu; i Jošija je izašao protiv njega. 26 Ali egipatski kralj posla k njemu govoreći: Što ja imam s tobom, kralju judejski? 27 Ne šalje me Gospodin Bog protiv tebe; jer je moj rat na Eufratu: i sada je Gospod sa mnom, da, Gospod je sa mnom i tjera me naprijed: odstupi od mene i ne budi protiv Gospoda. 28 Ali Jošija nije odvratio svoja kola od njega, nego je krenuo s njim u borbu, ne obazirući se na riječi proroka Jeremije izgovorene na usta Gospodnja: 29 Ali pridružio se bitki s njim u ravnici Magiddo, i knezovi su došli protiv kralja Jošije. 30 Tada reče kralj svojim slugama: Izvedite me iz bitke! jer ja sam vrlo slab. I odmah ga njegove sluge odvedoše iz bitke. 31 Zatim se popne na svoja druga kola; i vraćen u Jeruzalem umro je i pokopan u očevoj grobnici. 32 I u cijelom su Židovu oplakivali Josiju, da, Jeremy prorok je oplakivao Josiju, a poglavari sa ženama oplakivali su ga do današnjeg dana: i to je izdano kao uredba koja se neprestano vrši u cijelom narodu Izraela. 33 Ovo je zapisano u knjizi priča o kraljevima Judinim, i svako djelo koje je Jošija učinio, i njegova slava, i njegovo razumijevanje zakona Gospodnjega, i stvari koje je prije činio, i stvari koje su sada recitirane, izviještene su u Knjizi kraljeva Izraela i Judeje. 34 Narod uze Joahaza, sina Jošijina, i zakralji ga mjesto njegova oca Jošije, kad su mu bile dvadeset i tri godine. 35 I vladao je u Judeji i Jeruzalemu tri mjeseca, a zatim ga je egipatski kralj svrgnuo s vlasti u Jeruzalemu. 36 I odredi porez na zemlju od stotinu talenata srebra i jedan talent zlata. 37 Kralj Egipta također je kralja Joakima, njegova brata, postavio kraljem Judeje i Jeruzalema. 38 I sveza Joakima i velikaše, ali Zaraka, njegova brata, uhvati i izvede ga iz Egipta. 39 Joacim je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj u zemlji Judeji i Jeruzalemu; i činio je zlo pred Gospodom. 40 Zato se protiv njega pojavi Nabuhodonosor, kralj Babilona, okova ga mjedenim lancem i odvede u Babilon. 41 Nabuhodonosor je također uzeo sveto posuđe Gospodnje, odnio ga i postavio u svoj hram u Babilonu. 42 Ali ono što je zapisano o njemu, io njegovoj nečistoći i bezbožnosti, zapisano je u kronikama kraljeva. 43 Umjesto njega zakralji se njegov sin Joacim. Kad mu je bilo osamnaest godina, postao je kralj; 44 I vladao je samo tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; i činio zlo pred Gospodinom. 45 Tako je nakon godinu dana Nabuhodonosor poslao i naredio da ga donesu u Babilon sa svetim posuđem Gospodnjim; 46 I postavi Zedekiju za kralja Judeje i Jeruzalema, kad mu je bila dvadeset i jedna godina; i vladao je jedanaest godina: 47 I on je činio što je zlo u očima Gospodnjim, i nije mario za riječi koje mu je rekao prorok Jeremija iz usta Gospodnjih. 48 I nakon što ga je kralj Nabuhodonosor natjerao da se zakune imenom Gospodnjim, on se zakleo i pobunio; i otvrdnuvši vrat svoj, srce svoje, prestupio je zakone Gospodina Boga Izraelova. 49 I upravitelji naroda i svećenika činili su mnoge stvari protiv zakona i propuštali sve nečistoće svih naroda i oskvrnili hram Gospodnji, koji je bio posvećen u Jeruzalemu. 50 Ipak, Bog njihovih otaca poslao je svoga glasnika da ih pozove natrag, jer je poštedio i njih i svoj šator. 51 Ali oni su njegove glasnike ismijavali; i, gledajte, kad im je Gospodin govorio, oni su ismijavali njegove proroke.
52 Tako daleko, da je on, gnjevan na svoj narod zbog njihove velike bezbožnosti, zapovjedio kraljevima Kaldeja da krenu protiv njih; 53 Koji su ubili svoje mladiće mačem, da, čak i unutar kruga svog svetog hrama, i nisu poštedjeli ni mladića ni djevojku, starca ni djeteta, među njima; jer im je sve predao u ruke. 54 I uzeše sve sveto posuđe Gospodnje, veliko i malo, s posuđem Kovčega Božjega i kraljevim blagom, i odnesoše ih u Babilon. 55 Dom Gospodnji spališe, srušiše jeruzalemske zidove i zapališe njegove kule. 56 A što se tiče njezinih veličanstvenih stvari, one nikada nisu prestale dok ih sve nisu uništile i uništile, a narod koji nije bio pobijen mačem odveo je u Babilon. 57 Koji postadoše sluge njemu i njegovoj djeci, dok Perzijanci ne zavladaše, da se ispuni riječ Gospodnja izrečena na Jeremijina usta: 58 Dok zemlja ne uživa svoje subote, sve vrijeme svoje pustoši ona će počivati do navršenih sedamdeset godina. 2. POGLAVLJE 1 Prve godine Kira, kralja Perzijanaca, da se ispuni riječ Gospodnja koju je obećao na Jeremijina usta; 2 Gospodin je podigao duh Kira, kralja Perzijanaca, i on je objavio po cijelom svom kraljevstvu, a također i pisanjem, 3 Govoreći: Ovako govori Kir, kralj Perzijanaca; Gospodin Izraelov, Svevišnji Gospodin, postavio me kraljem svega svijeta, 4 I naredi mi da mu sagradim kuću u Jeruzalemu u Židovima. 5 Ako dakle ima tko od vas iz njegova naroda, neka Gospodin, i to njegov Gospodin, bude s njim i neka se popne u Jeruzalem, koji je u Judeji, i neka sagradi dom Gospodina Izraelova, jer on je Gospodin koji prebiva u Jeruzalemu. 6 Tko dakle živi u okolnim mjestima, neka mu pomogne, kažem, koji su mu susjedi, zlatom i srebrom, 7 S darovima, s konjima, s govedima i s drugim stvarima, koje su zavjetom određene za hram Gospodnji u Jeruzalemu. 8 Tada ustadoše poglavari obitelji Judeje i plemena Benjaminova; također svećenike i levite i sve one koje je Gospodin potaknuo da idu gore i sagrade Dom Gospodinu u Jeruzalemu, 9 I oni koji su živjeli oko njih, i pomagali im u svemu sa srebrom i zlatom, s konjima i stokom, i s vrlo mnogo besplatnih darova velikog broja čiji su umovi bili na to potaknuti. 10 Kralj Kir također je iznio svete posude koje je Nabuhodonozor odnio iz Jeruzalema i postavio u svoj hram s idolima. 11 Kad ih je Kir, kralj Perzijanaca, izveo, predao ih je svome rizničaru Mitridatu: 12 I predao ih je Sanabasaru, upravitelju Judeje. 13 Ovo je bio njihov broj; Tisuću zlatnih čaša, tisuću srebrnih, srebrnih kadionica dvadeset i devet, zlatnih čaša trideset i srebrnih dvije tisuće četiri stotine i deset, i tisuću drugih posuda. 14 Dakle, svega posuđa od zlata i srebra, što je odneseno, bilo je pet tisuća četiri stotine šezdeset i devet. 15 Sanabassar ih je vratio iz Babilona u Jeruzalem zajedno s onima iz sužanjstva. 16 Ali u vrijeme Artekserksa, kralja Perzijanaca Belemus, i Mitridat, i Tabelius, i Rathumus, i Beltethmus, i Semellius tajnik, s drugima koji su bili s njima u službi, koji su živjeli u Samariji i drugim mjestima, pisali su mu protiv oni koji su živjeli u Judeji i Jeruzalemu slijede ova pisma;
17 Kralju Artexerxesu, našem gospodaru, tvojim slugama, Rathumu, pripovjedaču, i Semeliju, pisaru, i ostatku njihova vijeća, i sucima koji su u Celosyriju i Fenikiju. 18 Neka sada bude poznato gospodaru kralju, da Židovi, koji su došli od vas do nas, kad su došli u Jeruzalem, taj buntovnički i zao grad, grade trgovišta, popravljaju njegove zidove i polažu temelje hram. 19 Sada ako se ovaj grad i njegove zidine ponovo sagrade, ne samo da će odbiti davati danak, nego će se i pobuniti protiv kraljeva. 20 I budući da su stvari koje se odnose na hram sada u rukama, smatramo da je primjereno ne zanemariti takvu stvar, 21 Ali razgovarati s našim gospodarom kraljem, s namjerom da se, ako je po tvojoj volji, to može potražiti u knjigama tvojih otaca: 22 I naći ćeš u kronikama što je zapisano o ovim stvarima, i shvatit ćeš da je taj grad bio buntovan, da je uznemiravao i kraljeve i gradove. 23 I da su Židovi bili buntovni i da su u njemu uvijek dizali ratove; zbog čega je i ovaj grad opustošen. 24 Stoga ti sada izjavljujemo, o gospodaru kralju, da ako se ovaj grad ponovno sagradi i njegove zidine ponovno podignu, odsada nećeš imati prolaza u Celosyriju i Feniku. 25 Tada je kralj ponovno pisao Rathumusu, pripovjedaču, Beltethmusu, Semeliju, pisaru, i ostalima koji su bili zaduženi, i stanovnicima Samarije, Sirije i Fenike, na ovaj način; 26 Pročitao sam poslanicu koju ste mi poslali: stoga sam zapovjedio da se pažljivo istražuje, i otkriveno je da je taj grad od početka bio protiv kraljeva; 27 I ljudi u njemu bili su predani pobuni i ratu: i da su moćni i žestoki kraljevi bili u Jeruzalemu, koji su vladali i utjerivali danak u Celosyriju i Fenikiju. 28 Sada sam, dakle, naredio da spriječim te ljude u izgradnji grada i da se pazi da se ništa više ne radi u njemu; 29 I da ti zli radnici više ne smetaju kraljevima, 30 Tada je kralj Artekserkso pročitao njegova pisma, Ratum i pisar Semelije, i ostali koji su bili s njima u službi, žurno krenuvši prema Jeruzalemu s četom konjanika i mnoštvom ljudi u bojnom redu, počeli su ometati graditelje ; a gradnja hrama u Jeruzalemu prestala je do druge godine vladavine Darija, kralja Perzijanaca. POGLAVLJE 3 1 Kad je Darije zavladao, priredio je veliku gozbu za sve svoje podanike, i za sav svoj dom, i za sve prinčeve Medije i Perzije, 2 I svim namjesnicima, kapetanima i namjesnicima koji su bili pod njim, od Indije do Etiopije, stotinu dvadeset i sedam pokrajina. 3 Kad su jeli i pili i nasitivši se otišli kući, tada kralj Darije uđe u svoju spavaću sobu, zaspa i ubrzo se probudi. 4 Tada su tri mladića, koji su bili stražari koji su čuvali kraljevo tijelo, razgovarali jedan s drugim; 5 Svatko od nas neka izgovori rečenicu: onome tko pobijedi, i čija će se presuda činiti mudrijom od ostalih, njemu će kralj Darije dati velike darove i velike stvari u znak pobjede: 6 Kao, biti odjeven u purpur, piti zlato i spavati na zlatu, i kola sa zlatnim uzdama, i oglavlje od finog lana, i lanac oko vrata. 7 On će sjediti do Darija zbog svoje mudrosti i zvat će se Darije njegov rođak. 8 I tada je svaki napisao svoju kaznu, zapečatio je i položio pod svoj jastuk kralju Dariju;
9 I reče da će mu neki dati spise, kad kralj ustane; i na čijoj će strani kralj i tri princa Perzije procijeniti da je njegova kazna najmudrija, njemu će se dati pobjeda, kako je određeno. 10 Prvi je napisao, Vino je najjače. 11 Drugi je napisao: Kralj je najjači. 12 Treći je napisao: Žene su najjače, ali iznad svega Istina odnosi pobjedu. 13 Kad je kralj ustao, uzeli su svoje spise i predali mu ih, pa ih je on pročitao. 14 I poslavši, on pozva sve knezove Perzije i Medije, i namjesnike, i kapetane, i namjesnike, i glavne časnike; 15 I posadi ga na kraljevsku sudačku stolicu; a spisi su čitani pred njima. 16 I reče: "Pozovite mladiće, pa će oni sami izreći svoje kazne." Pa su pozvani i ušli su. 17 I reče im: Izjasni nam što misliš o spisima. Tada je počeo prvi, koji je govorio o jakosti vina; 18 I reče ovako: O ljudi, kako je jako vino! dovodi u zabludu sve ljude koji ga piju: 19 To čini da su misli kralja i siročadi jedno; roba i slobodnjaka, siromaha i bogataša: 20 I svaku misao pretvara u radost i veselje, tako da se čovjek ne sjeća ni tuge ni duga. 21 I obogaćuje svako srce, tako da se čovjek ne sjeća ni kralja ni upravitelja; i čini da se sve govori talentima: 22 I kad su u svojim čašama, zaboravljaju svoju ljubav prema prijateljima i braći, i malo zatim izvlače mačeve: 23 Ali kad su od vina, ne sjećaju se što su učinili. 24 O vi ljudi, nije li vino najjače, koje tjera da se tako čini? I kad je to rekao, šutio je. POGLAVLJE 4 1 Tada je drugi, koji je govorio o snazi kraljevoj, počeo govoriti: 2 O vi ljudi, ne ističu li se snagom ljudi koji vladaju morem i kopnom i svim stvarima u njima? 3 Ali ipak je kralj moćniji: jer on je gospodar svih ovih stvari i ima vlast nad njima; i što god im zapovjedi oni čine. 4 Ako im naredi da ratuju jedni protiv drugih, oni to i učine; ako ih pošalje protiv neprijatelja, oni idu i ruše planinske zidove i kule. 5 Ubijaju i bivaju ubijeni, a ne krše kraljevu zapovijed: ako pobijede, sve donose kralju, kao i plijen, kao i sve ostalo. 6 Isto tako za one koji nisu vojnici i nemaju veze s ratovima, nego se bave stočarstvom, kad ponovno požnju ono što su posijali, donose to kralju i tjeraju jedni druge da plaćaju danak kralju. 7 A ipak je on samo jedan čovjek: ako zapovjedi da se ubije, ubijaju; ako zapovjedi da poštede, poštede; 8 Ako zapovjedi da udare, oni udare; ako zapovjedi da se pustoši, oni pustoše; ako on naredi da se gradi, oni grade; 9 Ako zapovjedi da sijeku, sijeku; ako on naredi da se sadi, oni sade. 10 Tako mu se pokorava sav njegov narod i njegove vojske; nadalje on liježe, jede i pije i odmara se. 11 A ovi bdiju oko njega, nitko ne smije otići i raditi svoj posao, niti mu u bilo čemu biti neposlušni. 12 O ljudi, kako kralj ne bi bio najmoćniji, kad mu se tako pokoravaju? I držao je jezik za zubima. 13 Tada je treći, koji je govorio o ženama i istini (to je bio Zorobabel), počeo govoriti. 14 O ljudi, nije veliki kralj, niti mnoštvo ljudi, niti je vino ono što je vrhunsko; tko je onda taj koji njima vlada ili ima vlast nad njima? zar nisu žene?
15 Žene su rodile kralja i sav narod koji vlada morem i kopnom. 16 Čak su i oni došli, i oni su uzgajali one koji su zasadili vinograde iz kojih dolazi vino. 17 Oni također prave odjeću za ljude; oni donose slavu ljudima; a bez žena ne može biti muškaraca. 18 Da, i ako su ljudi sakupili zlato i srebro, ili bilo koju drugu dobru stvar, zar ne vole ženu koja je lijepa i lijepa? 19 I puštajući sve te stvari, zar ne zinu, i čak otvorenih usta ne upiru svoje oči u nju; i zar svi ljudi više ne žude za njom nego za srebrom ili zlatom ili bilo kojom dobrotom? 20 Čovjek ostavi svoga oca koji ga je odgojio i svoju domovinu i prione uza svoju ženu. 21 Ne želi provesti život sa svojom ženom. i ne sjeća se ni oca, ni majke, ni domovine. 22 I po ovome morate znati da žene vladaju vama: ne radite li i ne trudite se i sve dajete i donosite ženi? 23 Da, čovjek uzima svoj mač i odlazi da pljačka i krade, da plovi po moru i po rijekama; 24 Ugleda lava i ide u tami; a kad je ukrao, opljačkao i opljačkao, donosi to svojoj ljubavi. 25 Stoga čovjek voli svoju ženu više nego oca ili majku. 26 Da, mnogi su poludjeli zbog žena i postali sluge radi njih. 27 Mnogi su također stradali, griješili i griješili zbog žena. 28 A sada mi ne vjerujete? nije li kralj velik u svojoj moći? ne boje li se svi krajevi da ga dotaknu? 29 Ipak, vidio sam njega i Apame, kraljevu priležnicu, kćer divnog Bartakusa, kako sjedi s desne strane kralja, 30 I uzevši krunu s kraljeve glave i stavivši je sebi na glavu; udarila je i kralja lijevom rukom. 31 Ipak, uza sve to kralj je razjapio usta i zurio u nju otvorenih usta: ako mu se ona smijala, smijao se i on; ali ako bi mu se bilo što razljutilo, kralj je volio laskati da se ona s njim pomiri. opet. 32 O vi muškarci, kako može biti da žene ne budu jake, kad tako rade? 33 Tada su se kralj i knezovi pogledali, pa je počeo govoriti istinu. 34 O vi muškarci, zar žene nisu jake? velika je zemlja, visoko je nebo, brzo je sunce u svom hodu, jer on okružuje nebesa unaokolo i vraća svoj put natrag na svoje mjesto u jednom danu. 35 Nije li velik onaj koji to čini? stoga je istina velika i jača od svega. 36 Sva zemlja kliče istinom, a nebo je blagoslivlja: sva se djela tresu i tresu od nje, i nema s njom ništa nepravednog. 37 Vino je zlo, kralj je zlo, žene su opake, sva su djeca ljudska opaka, i takva su sva njihova opaka djela; i nema istine u njima; u svojoj će nepravdi i oni propasti. 38 Što se tiče istine, ona traje i uvijek je jaka; živi i pobjeđuje zauvijek. 39 Kod nje nema prihvaćanja osoba ni nagrada; ali ona čini ono što je pravedno i suzdržava se od svega nepravednog i zlog; i svi ljudi dobro rade kao njezina djela. 40 Ni u njezinu sudu nema nepravde; i ona je snaga, kraljevstvo, moć i veličanstvo, svih vjekova. Blagoslovljen Bog istine. 41 I na to je šutio. I sav je narod tada povikao i rekao: Velika je Istina i moćna iznad svega. 42 Tada mu kralj reče: Traži što hoćeš više nego što je napisano u pismu, i dat ćemo ti, jer si proglašen najmudrijim; a ti ćeš sjediti do mene i zvat ćeš se moj rođak. 43 Tada reče kralju: “Sjeti se svoga zavjeta kojim si se zavjetovao da ćeš sagraditi Jeruzalem na dan kad si došao u svoje kraljevstvo.
44 I poslati sve posude koje su bile odnesene iz Jeruzalema, koje je Kir odvojio, kad se zavjetovao da će uništiti Babilon, i poslati ih natrag onamo. 45 Ti si se također zavjetovao da ćeš sagraditi hram, koji su Edomci spalili kad su Judeju opustošili Kaldejci. 46 A sada, o gospodaru kralju, ovo je ono što zahtijevam i što želim od tebe, i ovo je kneževska darežljivost koja proizlazi iz tebe samog: želim stoga da izvršiš zavjet, izvršenje kojega svojim vlastitim ustima zavjetovao si se Kralju nebeskom. 47 Tada ustade kralj Darije, poljubi ga i napisa za njega pisma svim rizničarima, namjesnicima, kapetanima i namjesnicima, da bi sigurno ispratili njega i sve one koji idu s njim da grade Jeruzalem. 48 Napisao je također pisma zapovjednicima koji su bili u Celosyriju i Feniciji, i njima na Libanu, da donesu cedrovo drvo s Libana u Jeruzalem i da s njim sagrade grad. 49 Štoviše, napisao je za sve Židove koji su otišli iz njegovog kraljevstva gore u Židovstvo, u vezi s njihovom slobodom, da nijedan časnik, nijedan vladar, nijedan poručnik ili blagajnik ne smije nasilno ući na njihova vrata; 50 I da sva zemlja koju drže bude slobodna bez danka; i da bi Edomci trebali prepustiti židovska sela koja su tada držali: 51 Da, da bi se godišnje davalo dvadeset talenata za izgradnju hrama, sve do vremena kada je sagrađen; 52 I drugih deset talenata godišnje, da se svaki dan održavaju žrtve paljenice na žrtveniku, jer im je bila zapovijed prinijeti sedamnaest. 53 I da svi oni koji su otišli iz Babilona da sagrade grad imaju slobodnu slobodu, kao i oni kao i njihovo potomstvo, i svi svećenici koji su otišli. 54 Napisao je također u vezi. zaduženja i svećenička odjeća u kojoj služe; 55 Isto tako i za zaduženja nad levitima, koja će im se dati do dana kada Dom bude dovršen i Jeruzalem sagrađen. 56 I zapovjedi da se svima koji drže grad daju mirovine i plaće. 57 Poslao je i sve posude iz Babilona, koje je Kir odvojio; i sve što je Cyrus dao kao zapovijed, isto je naredio da se izvrši i poslao u Jeruzalem. 58 Kad je ovaj mladić izišao, podigao je lice prema nebu prema Jeruzalemu i hvalio Kralja nebeskoga, 59 I reče: Od tebe dolazi pobjeda, od tebe dolazi mudrost, i tvoja je slava, a ja sam tvoj sluga. 60 Blagoslovljen si, koji si mi dao mudrost, jer tebi zahvaljujem, Gospodine otaca naših. 61 I tako on uze pisma, izađe i dođe u Babilon, i ispriča sve svojoj braći. 62 I hvališe Boga svojih otaca, jer im dade slobodu i slobodu 63 Ići gore i sagraditi Jeruzalem i Hram koji se zove njegovim imenom; i slavili su uz glazbena glazbala i veselje sedam dana. POGLAVLJE 5 1Nakon toga su bili glavni ljudi obitelji izabrani prema svojim plemenima, da idu gore sa svojim ženama, sinovima i kćerima, sa svojim slugama i sluškinjama, i svojom stokom. 2 I Darije posla s njima tisuću konjanika, dok ih ne dovedoše natrag u Jeruzalem sigurno, i s glazbalima, pločama i sviralama. 3 I sva su njihova braća igrala, a on ih je natjerao da idu zajedno s njima. 4 I ovo su imena ljudi koji su otišli, prema njihovim obiteljima među njihovim plemenima, prema njihovim glavama.
5 Svećenici, sinovi Finesa, sina Aronova: Isus, sin Josedeka, sina Sarajina, i Joakim, sin Zorobabela, sina Salatielova, iz kuće Davidove, iz roda Faresova, iz pleme Judino; 6 Koji je izrekao mudre rečenice pred perzijskim kraljem Darijem druge godine njegove vladavine, u mjesecu nisanu, koji je prvi mjesec. 7 A ovo su oni iz Židova koji su došli iz ropstva, gdje su živjeli kao stranci, koje je Nabuhodonosor, kralj Babilona, odveo u Babilon. 8 I vratiše se u Jeruzalem, i u druge dijelove Židova, svatko u svoj grad, koji su došli sa Zorobabelom, s Isusom, Nehemijom, i Zaharijom, i Rezajom, Enenijem, Mardohejem. Beelsarus, Aspharasus, Reelius, Roimus i Baana, njihovi vodiči. 9 Broj njih iz naroda i njihovih upravitelja, sinova Forosovih, dvije tisuće sto sedamdeset i dva; Safatovih sinova četiri stotine sedamdeset i dva: 10 Sinovi Aresovi, sedam stotina pedeset i šest: 11 Phaath Moabovih sinova dvije tisuće osam stotina dvanaest; 12 Elamovih sinova tisuću dvjesto pedeset i četiri; Zathulovih sinova devet stotina četrdeset i pet; Corbeovih sinova sedam stotina pet; Banijevih sinova šest stotina četrdeset i osam; 13 Bebajevih sinova šest stotina dvadeset i tri; Sadasovih sinova tri tisuće dvjesto dvadeset i dva; 14 Adonikamovih sinova šest stotina šezdeset i sedam; Bagojevih sinova dvije tisuće šezdeset i šest; Adinovih sinova četiri stotine pedeset i četiri; 15 Aterezijevih sinova devedeset i dva; Ceilanovih i Azetasovih sinova sedamdeset i sedam; Azuranovih sinova četiri stotine trideset i dva; 16 Ananijinih sinova stotinu i jedan; Aromovih sinova trideset dva; Bassovih sinova trista dvadeset i tri; Azefuritih sinova stotinu i dva; 17 Meterovih sinova tri tisuće i pet; Betlomonovih sinova stotinu dvadeset i tri; 18 Oni iz Netofe, pedeset i pet; oni iz Anatota, stotinu pedeset i osam; oni iz Betsamosa, četrdeset i dva; 19 Oni iz Kiriathiariusa, dvadeset i pet; oni iz Caphire i Berotha, sedam stotina četrdeset i tri; oni iz Pira, sedam stotina; 20 Oni iz Hadije i Ammidoja, četiri stotine dvadeset i dva; oni iz Cirama i Gabdesa, šest stotina dvadeset i jedan; 21 Oni iz Macalona, stotinu dvadeset i dva; oni iz Betoliusa, pedeset i dva; sinovi Nephisovi, stotinu pedeset i šest; 22 Calamolalusovih i Onusovih sinova sedam stotina dvadeset i pet; Jerechusovih sinova dvjesto četrdeset i pet; 23 Anninih sinova tri tisuće tri stotine i trideset. 24 Svećenici: sinovi Jeddua, sina Isusova među sinovima Sanasibovim, devet stotina sedamdeset i dva; sinovi Meruthovi tisuću pedeset i dva; 25 Phassaronovih sinova tisuću četrdeset i sedam; Carmeovih sinova tisuću i sedamnaest. 26 Leviti: sinovi Isusovi, Kadmielovi, Banua i Sudija, sedamdeset i četiri. 27 Sveti pjevači: sinovi Asafovi, stotinu dvadeset i osam. 28 Vratari: Salumovi sinovi, Jatalovi sinovi, Talmonovi sinovi, Dacobijevi sinovi, Tetini sinovi, Samijevi sinovi, ukupno stotinu trideset i devet. 29 Sluge hrama: Ezavovi sinovi, Asifini sinovi, Tabaotovi sinovi, Kerasovi sinovi, Sudovi sinovi, Falejevi sinovi, Labanini sinovi, Grabini sinovi, 30 Sinovi Acua, sinovi Uta, sinovi Cetab, sinovi Agaba, sinovi Subai, sinovi Anan, sinovi Cathua, sinovi Geddur, 31 Sinovi Airusovi, sinovi Daisanovi, sinovi Noeba, sinovi Chaseba, sinovi Gazera, sinovi Azia, sinovi Phinees, sinovi Azare, sinovi Bastai, sinovi Asana sinovi Meanijevi, sinovi
Naphisijevi, sinovi Acubovi, sinovi Aciphani, sinovi Assurovi, sinovi Faracimovi, sinovi Basalothovi, 32 Sinovi Meeda, sinovi Coutha, sinovi Charea, sinovi Charcusa, sinovi Asererovi, sinovi Thomoi, sinovi Nasithovi, sinovi Atipha. 33 Sinovi Salomonovih slugu: sinovi Azaphionovi, sinovi Pharirini, sinovi Jeelijevi, sinovi Lozonovi, sinovi Izraelovi, sinovi Saphethovi, 34 Sinovi Hagia, sinovi Pharacareth, sinovi Sabi, sinovi Sarothie, sinovi Masias, sinovi Gar, sinovi Addus, sinovi Suba, sinovi Apherra, sinovi Barodis , sinovi Sabatovi, sinovi Alomovi. 35 Svih hramskih službenika i sinova Salomonovih slugu bilo je tri stotine sedamdeset i dva. 36 Ovi su došli iz Thermeletha i Thelersasa, Charaathalar ih je vodio, i Aalar; 37 Niti su mogli pokazati svoje obitelji, niti svoje rodove, kako su bili od Izraela: sinova Ladana, sina Banova, sinova Necodanovih, šest stotina pedeset i dva. 38 I od svećenika koji su uzurpirali službu svećeništva i nisu bili pronađeni: sinovi Obdijini, sinovi Accozovi, sinovi Addusovi, koji je oženio Augiju, jednu od kćeri Barzelusa, i dobio ime po njegovu imenu. 39 I kad je tražen opis roda ovih ljudi u registru, ali nije pronađen, bili su uklonjeni iz vršenja svećeničke službe: 40 Jer Nehemija i Atarija rekoše im da ne bi trebali biti dionici svetih stvari, dok se ne digne veliki svećenik odjeven u nauk i istinu. 41 Izraelaca, od njih od dvanaest godina i više, bilo ih je četrdeset tisuća, osim dvije tisuće tri stotine i šezdeset slugu i sluškinja. 42 Njihovih slugu i sluškinja bilo je sedam tisuća tri stotine četrdeset i sedam; pjevača i pjevačica dvije stotine četrdeset i pet; 43 Četiri stotine trideset i pet deva, sedam tisuća trideset i šest konja, dvjesto četrdeset i pet mazgi, pet tisuća pet stotina dvadeset i pet životinja u jarmu. 44 I neki od poglavara svojih obitelji, kad su došli u hram Božji koji je u Jeruzalemu, zavjetovali su se da će opet podići kuću na njegovu mjestu prema svojim mogućnostima, 45 I dati u svetu riznicu radova tisuću funti zlata, pet tisuća srebra i stotinu svećeničkih odora. 46 I tako su stanovali svećenici i leviti i narod u Jeruzalemu i na selu, također pjevači i vratari; i sav Izrael u svojim selima. 47 Ali kad se približio sedmi mjesec i kad su sinovi Izraelovi bili svaki na svome mjestu, svi su zajedno zajedno došli na otvoreno mjesto prvih vrata koja su na istoku. 48 Tada ustade Isus, sin Josedekov, i njegova braća, svećenici, i Zorobabel, sin Salatielov, i njegova braća, i pripraviše žrtvenik Boga Izraelova, 49 Da se na njemu prinose žrtve paljenice, kako je izričito zapovjeđeno u knjizi Mojsija, čovjeka Božjega. 50 I okupili su se k njima iz drugih naroda zemlje, i podigli su žrtvenik na njegovu vlastitom mjestu, jer su svi narodi zemlje bili u neprijateljstvu s njima i tlačili su ih; i prinosili su žrtve prema vremenu i žrtve paljenice Jahvi ujutro i navečer. 51 Također su držali Blagdan sjenica, kao što je naređeno u Zakonu, i svakodnevno su prinosili žrtve, kako je trebalo. 52 A nakon toga trajni prinosi, žrtve subotama, mladom mjesecu i svim svetim blagdanima. 53 I svi koji su se zavjetovali Bogu počeli su prinositi žrtve Bogu od prvoga dana sedmoga mjeseca, premda hram Gospodnji još nije bio sagrađen. 54 I dadoše zidarima i tesarima novac, meso i piće, veselo.
55 Oni iz Sidona i Tira također su dali kola da donesu cedrovo drveće s Libana, koje je trebalo dovoziti čamcima u luku Jopa, prema zapovijedi Kira, kralja Perzijanaca. 56 I druge godine i drugog mjeseca nakon njegova dolaska u hram Božji u Jeruzalemu počeli su Zorobabel, sin Salatielov, i Isus, sin Josedekov, i njihova braća, i svećenici, i leviti, i svi koji su bili doći u Jeruzalem iz sužanjstva: 57 I položiše temelj domu Božjemu prvog dana drugog mjeseca, druge godine nakon što su došli u Židove i Jeruzalem. 58 I postavili su levite od dvadeset godina nad djelima Gospodnjim. Tada ustade Isus, njegovi sinovi i braća, i Kadmiel, njegov brat, i sinovi Madiabunovi, sa sinovima Jode, sina Elijadunova, sa svojim sinovima i braćom, svi leviti, jednodušno prednjačeći posao, radeći na unapređenju radova u domu Božjem. Tako su radnici sagradili hram Gospodnji. 59 A svećenici su stajali obučeni u svoje haljine s glazbalima i trubama; a leviti, sinovi Asafovi, imali su cimbale, 60 Pjevanje zahvalnica i slavljenje Gospodina, kako je naredio David, kralj Izraelov. 61 I pjevahu iz sveg glasa pjesme u hvalu Gospodinu, jer je zauvijek njegova milost i slava u svemu Izraelu. 62 Sav je narod zatrubio u trube i klicao iza glasa, pjevajući zahvalne pjesme Gospodinu za podizanje doma Gospodnjega. 63 I od svećenika i levita, i od poglavara njihovih obitelji, starješine koji su vidjeli prijašnju kuću, došli su do gradnje ove s plačem i velikim jaukom. 64 Ali mnogi su uz trube i radost klicali iza glasa: 65 Tako da se trube ne čuju zbog plača naroda: ipak je mnoštvo čudesno trubilo, tako da se čulo nadaleko. 66 Stoga kada su to čuli neprijatelji plemena Judina i Benjamina, saznali su što bi taj zvuk truba trebao značiti. 67 I opaziše da oni koji bijahu iz zarobljeništva sagradiše hram Gospodinu Bogu Izraelovu. 68 Tako su otišli Zorobabelu i Isusu i glavarima obitelji i rekli im: "Gradit ćemo zajedno s vama." 69 Jer mi isto tako, kao i vi, slušamo vašeg Gospodara i žrtvujemo mu od dana Azbazareta, kralja Asiraca, koji nas je ovamo doveo. 70 Tada im rekoše Zorobabel, Isus i poglavari Izraelovih obitelji: "Nije na nama i vama da zajedno gradimo kuću Gospodinu, Bogu našemu." 71 Mi sami ćemo graditi Gospodinu Izraelovu, kako nam je zapovjedio Kir, kralj perzijanski. 72 Ali pogani zemlje koji su pritiskali stanovnike Judeje i držali ih u tijesnom stanju, spriječili su njihovu izgradnju; 73 I svojim tajnim spletkama, i narodnim uvjeravanjima i metežima, ometali su završetak gradnje sve vrijeme dok je kralj Kir živio: tako su bili spriječeni u gradnji dvije godine, sve do Darijeve vladavine. POGLAVLJE 6 1 Druge godine kraljevanja Darija Ageja i Zaharije, sina Addova, proroci, prorokuju Židovima u Židovima i Jeruzalemu u ime Gospodina, Boga Izraelova, koji bijaše na njima. 2 Tada ustadoše Zorobabel, sin Salatielov, i Isus, sin Josedekov, i počeše graditi Dom Gospodnji u Jeruzalemu, a proroci Gospodnji bijahu s njima i pomagahu im. 3 U isto vrijeme došao je k njima Sisin, upravitelj Sirije i Fenike, sa Satrabuzanom i njegovim drugovima, i rekao im: 4 Po čijem nalogu gradite ovu kuću i ovaj krov i sve druge stvari izvodite? i tko su radnici koji to izvode? 5 Ipak su židovske starješine stekle naklonost jer je Gospodin pohodio sužanjstvo;
6 I nisu bili spriječeni da grade, sve dok Dariju nije dano značenje u vezi s njima, i dok nije primljen odgovor. 7 Primjerak pisama koje su Sisinnes, namjesnik Sirije i Fenike, i Satrabuzan, sa svojim drugovima, vladarima Sirije i Fenike, napisali i poslali Dariju; Kralju Dariju, pozdrav: 8 Neka sve bude poznato našemu gospodaru kralju: kad smo došli u zemlju Judeju i ušli u grad Jeruzalem, našli smo u gradu Jeruzalemu židovske starješine koji su bili u ropstvu. 9 Gradeći kuću Gospodinu, veliku i novu, od klesanog i skupocjenog kamenja, a drvo je već položeno na zidove. 10 I ti su radovi obavljeni velikom brzinom, i posao napreduje u njihovim rukama, i sa svom slavom i marljivošću je napravljen. 11 Tada upitasmo te starješine, govoreći: Po čijoj zapovijedi gradite ovu kuću i postavljate temelje ovim djelima? 12 Stoga, u namjeri da ti možemo dati znanje pismenim putem, tražili smo od njih koji su bili glavni izvršitelji, i tražili smo od njih pismena imena njihovih glavnih ljudi. 13 Tako su nam dali ovaj odgovor: Mi smo sluge Gospodina koji je stvorio nebo i zemlju. 14 A što se tiče ove kuće, sagradio ju je prije mnogo godina veliki i jaki kralj Izraela i dovršena je. 15 Ali kad su naši očevi razgnjevili Boga i sagriješili protiv Gospodina Izraela koji je na nebu, on ih je predao u vlast Nabuhodonosora, kralja Babilona, Kaldeja; 16 Koji je srušio kuću i spalio je, a ljude odveo u zarobljeništvo u Babilon. 17 Ali prve godine kada je kralj Kir vladao zemljom Babilonom, kralj Kir je napisao da se sagradi ovaj dom. 18 A svete posude od zlata i srebra, koje je Nabuhodonosor odnio iz kuće u Jeruzalemu, i stavio ih u svoj vlastiti hram, kralj Kir iznio je ponovno iz hrama u Babilonu, i predao ih je Zorobabelu i Sanabassaru, vladaru, 19 Sa zapovijedi da odnese te iste posude i stavi ih u hram u Jeruzalemu; i da se na njegovu mjestu sagradi hram Gospodnji. 20 Tada je isti Sanabassar, došavši ovamo, položio temelje domu Gospodnjem u Jeruzalemu; i od tog vremena do ovoga što je još uvijek zgrada, još nije u potpunosti završeno. 21 Sada, dakle, ako se kralju čini dobrim, neka se potraži među zapisima kralja Kira: 22 I ako se otkrije da je izgradnja Doma Gospodnjega u Jeruzalemu izvršena s privolom kralja Kira, i ako je naš gospodar kralj tako naklonjen, neka nam to kaže. 23 Tada zapovjedi kralju Dariju da potraži među zapisima u Babilonu: i tako je u Ekbatanu, palači, koja je u zemlji Mediji, pronađen svitak u kojem su bile zabilježene te stvari. 24 Prve godine vladanja Kira, kralj Kir, zapovjedi da se ponovno sagradi Dom Gospodnji u Jeruzalemu, gdje se prinose žrtve neprestanom vatrom: 25 Njegova visina neka bude šezdeset lakata i široka šezdeset lakata, s tri reda klesanog kamenja i jednim redom novog drva te zemlje; a troškovi toga će se dati iz kuće kralja Cyrusa: 26 I da sveto posuđe doma Gospodnjega, i od zlata i od srebra, koje je Nabuhodonosor uzeo iz kuće u Jeruzalemu i odnio u Babilon, treba vratiti u kuću u Jeruzalemu, i postaviti na mjesto gdje bili su prije. 27 I također je zapovjedio da Sisinnes, namjesnik Sirije i Fenice, i Sathrabuzanes, i njihovi drugovi, i oni koji su bili postavljeni za vladare u Siriji i Feniciji, trebaju paziti da se ne miješaju u to mjesto, nego trpe Zorobabela, slugu Gospodine i namjesnik Judeje i starješine židovske da na onom mjestu sagrade Dom Gospodnji. 28 Zapovjedio sam i da se ponovno sagradi; i da se marljivo trude pomoći onima koji su bili u ropstvu Židova, dok se Dom Gospodnji ne dovrši.
29 I od danka Celosirije i Fenike jedan dio koji će se pažljivo dati ovim ljudima za žrtve Gospodnje, to jest, namjesniku Zorobabelu, za junce, ovnove i janjad; 30 I također žito, sol, vino i ulje, i to neprestano svake godine bez daljnjeg pitanja, prema onome što će svećenici koji budu u Jeruzalemu označiti da se svakodnevno troši: 31 Da se prinose svevišnjem Bogu za kralja i za njegovu djecu i da se mole za svoje živote. 32 I zapovjedio je da svakome tko bi prekršio, da, ili omalovažavao bilo što što je prije rečeno ili napisano, iz njegove vlastite kuće treba uzeti stablo, i on na njemu biti obješen, a sva njegova dobra zaplijenjena za kralja. 33 Dakle, Gospodin, čije se ime ondje zaziva, neka prokletstvom uništi svakoga kralja i narod koji pruži ruku da spriječi ili uništi dom Gospodnji u Jeruzalemu. 34 Ja, kralj Darije, naredio sam da se u skladu s ovim stvarima radi s marljivošću. POGLAVLJE 7 1 Zatim Sisin, namjesnik Celosirije i Fenice, i Satrabuzan, sa svojim drugovima koji su slijedili zapovijedi kralja Darija, 2 Vrlo pažljivo je nadgledao sveta djela, pomažući židovskim starješinama i upraviteljima hrama. 3 I tako su uspjela sveta djela, kad su proroci Aggeus i Zacharias prorokovali. 4 I dovršiše te stvari po zapovijedi Gospodina, Boga Izraelova, i uz pristanak Kira, Darija i Artekserksa, perzijskih kraljeva. 5 I tako je sveta kuća bila dovršena dvadeset trećeg dana mjeseca Adara, šeste godine Darija, kralja Perzijanaca. 6 I sinovi Izraelovi, svećenici, leviti i drugi koji su im bili pridodani iz sužanjstva, činili su kako je zapisano u Mojsijevoj knjizi. 7 Za posvećenje hrama Gospodnjega prinesoše stotinu junaca, dvije stotine ovnova, četiri stotine janjaca; 8 I dvanaest jaraca za grijeh svega Izraela, prema broju glavara plemena Izraelovih. 9 I svećenici i leviti stajahu raspoređeni u svojim haljinama, prema svojim rodovima, u službi Gospodina, Boga Izraelova, prema Mojsijevoj knjizi, i vratari na svakim vratima. 10 I sinovi Izraelovi koji bijahu iz zarobljeništva slavili su Pashu četrnaestoga dana prvoga mjeseca, nakon što su svećenici i leviti bili posvećeni. 11 Oni koji su bili iz sužanjstva nisu bili svi zajedno posvećeni, ali su se leviti svi zajedno posvetili. 12 I tako su prinijeli pashu za sve one iz sužanjstva, za svoju braću svećenike i za sebe. 13 I jeli su sinovi Izraelovi koji su izašli iz ropstva, svi oni koji su se odvojili od gnusoba naroda zemlje i tražili Gospodina. 14 I svetkovahu Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana, veseleći se pred Gospodinom, 15 Jer on je okrenuo prema njima savjet kralja asirskoga, da ojača njihove ruke u djelima Gospodina, Boga Izraelova. POGLAVLJE 8 1 I nakon ovih događaja, kad je zavladao Artekserks, kralj Perzijanaca, došao je Ezdra, sin Saraje, sina Ezerije, sina Helkije, sina Saluma, 2 Sin Sadducov, sin Achitobov, sin Amariasov, sin Eziasov, sin Meremothov, sin Zaraiasov, sin Saviasov, sin Boccasov, sin Abisumov, sin Phineesov , sin Eleazara, sina Arona, velikog svećenika. 3 Ovaj je Ezdra otišao iz Babilona kao pisar, vrlo spreman u Mojsijevu zakonu, koji je dao Bog Izraelov.
4 Kralj mu je iskazao čast, jer je našao milost u njegovim očima u svim svojim molbama. 5 Išli su s njim i neki od sinova Izraelovih, od svećenika levita, od svetih pjevača, vratara i službenika hrama u Jeruzalem, 6 Sedme godine Artekserksova kraljevanja, petoga mjeseca, bila je to sedma godina kraljeva; jer su otišli iz Babilona prvog dana prvog mjeseca i stigli u Jeruzalem, prema uspješnom putu koji im je Jahve dao. 7 Jer Ezdra je imao vrlo veliku vještinu, tako da nije izostavio ništa od zakona i zapovijedi Gospodnjih, nego je poučio sav Izrael uredbama i sudovima. 8 Sada slijedi primjerak naloga, koji je bio napisan od kralja Artexerxesa, i došao do Esdre, svećenika i čitača Zakona Gospodnjeg; 9 Pozdravlja kralj Artekserks Ezdri, svećeniku i čitaču Zakona Gospodnjega: 10 Odlučivši da budem milostiv, izdao sam nalog da oni iz naroda židovskoga i svećenika i levita koji su u našem kraljevstvu, koji to žele i žele, idu s tobom u Jeruzalem. 11 Svi, dakle, koji to žele, neka pođu s tobom, kako se bude činilo dobrim i meni i mojih sedam prijatelja savjetnika; 12 Da mogu paziti na stvari Judeje i Jeruzalema u skladu s onim što je u zakonu Gospodnjem; 13 I nosite darove Gospodu Izraelovu u Jeruzalem, koje smo ja i moji prijatelji zavjetovali, i sve zlato i srebro koje se može naći u zemlji Babilonskoj, Gospodu u Jeruzalemu, 14 S onim što se daje od naroda za hram Gospodina Boga njihova u Jeruzalemu; i da se skuplja srebro i zlato za junce, ovnove i janjad i stvari koje pripadaju tome; 15 Da mogu prinositi žrtve Gospodinu na žrtveniku Gospodina, Boga svojega, koji je u Jeruzalemu. 16 I što god ti i tvoja braća hoćete učiniti sa srebrom i zlatom, činite po volji Boga svojega. 17 I sveto posuđe Gospodnje, koje ti je dano za upotrebu u hramu Boga tvojega, koji je u Jeruzalemu, postavi pred Boga svoga u Jeruzalemu. 18 Što god se drugoga sjetiš za upotrebu u hramu Boga svojega, dat ćeš iz riznice kraljeve. 19 I ja, kralj Artekserkso, također sam zapovjedio čuvarima blaga u Siriji i Fenikiji, da sve što Ezdra, svećenik i čitač zakona Boga Svevišnjega, pošalje, da mu to brzo daju, 20 Do stotinu talenata srebra, isto tako i pšenice do stotinu korova, i stotinu sikala vina, i drugoga u izobilju. 21 Neka se sve po zakonu Božjem marljivo vrši Svevišnjemu Bogu, da gnjev ne dođe na kraljevstvo kralja i njegovih sinova. 22 Zapovijedam vam također, da ne tražite porez niti bilo kakav drugi namet od bilo kojeg svećenika, ili levita, ili svetih pjevača, ili vratara, ili poslužitelja hrama, ili bilo koga tko ima poslove u ovom hramu, i da nitko nema ovlasti bilo što im nametati. 23 A ti, Esdra, prema mudrosti Božjoj postavi suce i pravednike, da mogu suditi u svoj Siriji i Fenikiji svima koji poznaju zakon Boga tvojega; a one koji to ne znaju ti ćeš poučavati. 24 I tko god prekrši zakon Boga tvoga i kralja, bit će strogo kažnjen, bilo smrću ili drugom kaznom, novčanom kaznom ili zatvorom. 25 Tada reče pisar Ezdra: Blagoslovljen budi jedini Gospodin, Bog mojih otaca, koji je ovo stavio u srce kralju da proslavi dom svoj koji je u Jeruzalemu. 26 I iskazao mi je čast u očima kralja, njegovih savjetnika i svih njegovih prijatelja i plemića. 27 Zato sam bio ohrabren pomoću Gospodina, Boga svojega, i okupio sam Izraelce da pođu sa mnom.
28 A ovo su poglavari po svojim obiteljima i po nekoliko dostojanstava, koji su otišli sa mnom iz Babilona za vrijeme vladavine kralja Artekserksa: 29 Od Phineesovih sinova Gerson; od Itamarovih sinova Gamael; od Davidovih sinova Lettus, Sechenijin sin; 30 Od sinova Farezovih Zaharija; a s njim je bilo stotinu i pedeset ljudi. 31 Od sinova Pahat Moabovih, Eliaonias, sin Zaraias, i s njim dvije stotine ljudi; 32 Od Zathoeovih sinova, Sechenias, Jezelusov sin, i s njim tri stotine ljudi; od Adinovih sinova, Obeth, Jonathanov sin, i s njim dvije stotine i pedeset ljudi; 33 Od Elamovih sinova, Jošija, sin Gotolijin, i s njim sedamdeset ljudi; 34 Od Safatijinih sinova Zaraja, Mihaelov sin, i s njim sedamdeset i deset ljudi; 35 Od sinova Joabovih, Abadja, sin Jezelov, i s njim dvije stotine i dvanaest ljudi; 36 Od Banidovih sinova, Asalimoth, sin Jošafijin, i s njim stotinu i šezdeset ljudi; 37 Od sinova Babijevih, Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeset i osam ljudi; 38 Od sinova Astatovih, Johannes, sin Acatanov, i s njim stotinu i deset ljudi; 39 Od Adonikamovih sinova posljednji, a ovo su njihova imena, Elifalet, Jevel i Samaja, i s njima sedamdeset ljudi. 40 Od Bagovih sinova Uthi, Istalkurov sin, i s njim sedamdeset ljudi. 41 I skupio sam ih do rijeke zvane Theras, gdje smo podigli svoje šatore tri dana; i onda sam ih pregledao. 42 Ali kad ondje ne nađoh nikoga od svećenika i levita, 43 Tada sam poslao Eleazaru, Iduelu i Masmanu, 44 I Alnathan, i Mamaias, i Joribas, i Nathan, Eunatan, Zacharias, i Mosollamon, glavni ljudi i učeni. 45 I naredio sam im da odu do Saddeusa, kapetana, koji je bio na mjestu riznice. 46 I zapovjedi im da govore Daddeusu, i njegovoj braći, i rizničarima u onom mjestu, da nam pošalju ljude koji bi mogli vršiti svećeničku službu u domu Gospodnjem. 47 I moćnom rukom našeg Gospodina doveli su nam vješte ljude od sinova Molija, sina Levijeva, sina Izraelova, Asebebiju, i njegove sinove, i njegovu braću, kojih je bilo osamnaest. 48 A Asebia, Annus i Osaias njegov brat, od sinova Channuneusovih, i njihovi sinovi, bili su dvadeset ljudi. 49 Od hramskih slugu koje bijaše odredio David i glavnih ljudi za službu levita, naime, dvjesta i dvadeset hramskih slugu, čiji je popis imena bio prikazan. 50 I tamo sam se zavjetovao na post mladićima pred našim Gospodinom, da želim od njega uspješan put i za nas i za one koji su bili s nama, za našu djecu i za stoku: 51 Jer sam se stidio tražiti od kralja pješake i konjanike i ponašanje za zaštitu od naših protivnika. 52 Jer mi smo rekli kralju da će moć Gospodina, Boga našega, biti s onima koji ga traže, da ih podupire na sve načine. 53 I opet smo molili našeg Gospodina što se tiče ovih stvari, i našli smo da nam je naklonjen. 54 Zatim sam odvojio dvanaest glavara svećenika, Esebriasa i Assanija, i deset ljudi od njihove braće s njima. 55 I izvagao sam im zlato i srebro i sveto posuđe Doma našega Gospodina, koje su dali kralj i njegovo vijeće, knezovi i sav Izrael. 56 I kad sam to izvagao, predao sam im šest stotina i pedeset talenata srebra, i srebrne posude od sto talenata, i sto talenata zlata,
57 I dvadeset zlatnih posuda i dvanaest posuda od mjedi, od fine mjedi, blistavih poput zlata. 58 I rekoh im: I vi ste sveti Gospodinu, i posuđe je sveto, a zlato i srebro zavjet su Gospodinu, Gospodaru otaca naših. 59 Pazite i čuvajte ih dok ih ne predate poglavarima svećeničkim i levitskim, i glavarima obitelji Izraelovih u Jeruzalemu, u odaje Doma Boga našega. 60 Tako su svećenici i leviti, koji su primili srebro, zlato i posuđe, donijeli u Jeruzalem, u hram Gospodnji. 61 I od rijeke Theras krenusmo dvanaestog dana prvog mjeseca, i stigosmo u Jeruzalem moćnom rukom našeg Gospodina, koja je bila s nama: i od početka našeg putovanja Gospodin nas je izbavio od svakog neprijatelja, i tako došli smo u Jeruzalem. 62 I kad smo bili ondje tri dana, zlato i srebro koje je bilo izvagano predano je četvrtog dana u kuću našega Gospodina svećeniku Marmotu, sinu Irijevu. 63 I s njim je bio Eleazar, sin Phineesov, i s njima Josabad, sin Isusov, i Moeth, sin Sabbanov, leviti: svi su bili predani brojem i težinom. 64 I sva je težina njihova zapisana istoga časa. 65 Oni koji su izašli iz ropstva prinesoše žrtvu Gospodinu, Bogu Izraelovu, dvanaest junaca za sav Izrael, osamdeset i šesnaest ovnova, 66 Sedamdeset janjaca, dvanaest jaraca za pričesnicu; svi oni žrtva Gospodu. 67 I predadoše kraljeve zapovijedi kraljevim namjesnicima i namjesnicima Celosirije i Fenice; te su častili narod i hram Božji. 68 Kad su se te stvari dogodile, poglavari su došli k meni i rekli: 69 Narod Izraelov, knezovi, svećenici i leviti, nisu odbacili od sebe stranog naroda zemlje, niti prljavštine pogana, naime Kanaanaca, Hetita, Ferezejaca, Jebusejaca i Moapaca, Egipćani i Edomci. 70 Jer i oni i njihovi sinovi oženili su se s njihovim kćerima, i sveto se sjeme pomiješalo s strancima u zemlji; i od početka ove stvari vladari i velikaši bili su sudionici ove nepravde. 71 I čim sam čuo ove stvari, razderah svoju odjeću, i svetu odjeću, i iščupah kosu sa svoje glave i brade, i sjeo sam tužan i vrlo težak. 72 Tako su se svi oni koji su tada bili ganuti na riječ Gospodina, Boga Izraelova, okupili k meni, dok sam ja tugovao zbog bezakonja; ali sam sjedio mirno pun težine do večernje žrtve. 73 Zatim ustajući od posta s razderanom odjećom i svetom odjećom, i prigibajući koljena, i pružajući ruke prema Gospodinu, 74 Rekoh: Gospode, zastiđen sam i posramljen pred tvojim licem; 75 Jer su naši grijesi umnoženi iznad naših glava, a naše neznanje doprlo je do neba. 76 Jer od vremena naših otaca bili smo i jesmo u velikom grijehu, sve do današnjeg dana. 77 I za naše grijehe i naših očeva mi s našom braćom i našim kraljevima i našim svećenicima bili smo predani kraljevima zemlje, maču i sužanjstvu, i za plijen sa sramotom, sve do današnjeg dana. 78 I sada nam je u određenoj mjeri milost iskazana od tebe, o Gospodine, da bi nam ostao korijen i ime na mjestu tvoga svetišta; 79 I da nam otkrije svjetlo u domu Gospodina, Boga našega, i da nam da hranu u vrijeme našega ropstva. 80 Da, kada smo bili u ropstvu, nismo bili napušteni od našeg Gospodara; ali nas je učinio milostivim pred perzijskim kraljevima, tako da su nam dali hranu;
81 Da, i počastili hram našega Gospodina, i podigli opustošeni Sion, da su nam dali siguran boravak u Židovima i Jeruzalemu. 82 A sada, o Gospodine, što ćemo reći, imajući ovo? jer smo prestupili tvoje zapovijedi, koje si dao preko svojih slugu, proroka, govoreći: 83 Da je zemlja, u koju ulazite da je posjedujete kao baštinu, zemlja zagađena nečistoćama stranaca zemlje, i oni su je ispunili svojom nečistoćom. 84 Stoga sada ne pridružujte svoje kćeri njihovim sinovima, niti uzimajte njihove kćeri svojim sinovima. 85 Štoviše, nikada nećete tražiti mir s njima, da možete biti jaki, i jesti dobra zemlje, i da možete ostaviti baštinu zemlje svojoj djeci zauvijek. 86 I sve što nam se dogodilo učinjeno nam je zbog naših zlih djela i velikih grijeha; jer ti si, Gospodine, olakšao grijehe naše, 87 I dao si nam takav korijen: ali mi smo se opet vratili da prekršimo tvoj zakon i da se pomiješamo s nečistoćom naroda zemlje. 88 Ne bi li se mogao ljutiti na nas da nas uništiš, dok nam nisi ostavio ni korijena, ni sjemena, ni imena? 89 O Gospode Izraelov, ti si istinit: jer danas smo ostali korijen. 90 Gle, sada smo pred tobom u svojim bezakonjima, jer ne možemo više stajati zbog ovih stvari pred tobom. 91 I dok se Esdras u svojoj molitvi ispovijedao, plačući i ležeći na tlu ispred hrama, okupilo se k njemu iz Jeruzalema vrlo veliko mnoštvo muškaraca, žena i djece: jer među mnoštvom je bio veliki plač. 92 Tada je Jechonias, Jeelusov sin, jedan od Izraelovih sinova, povikao, i rekao, O Esdras, sagriješili smo protiv Gospodina Boga, oženili smo se tuđinkama iz naroda zemlje, i sada je cijeli Izrael na visini . 93 Zakunimo se Gospodinu da ćemo otpustiti sve svoje žene, koje smo uzeli od pogana, s njihovom djecom, 94 Kao što si ti odredio, i svi koji se pokoravaju zakonu Gospodnjem. 95 Ustani i izvrši izvršenje: jer tebi pripada ova stvar, a mi ćemo biti s tobom: hrabro se ponašaj. 96 Tako je Ezdra ustao i zakleo se od glavara svećenika i levita cijelog Izraela da će učiniti nakon toga; i tako su se zakleli. POGLAVLJE 9 1 Tada je Ezdra ustao iz dvorišta hrama i otišao u odaju Joanana, sina Eliasibova, 2 I ostade ondje, i nije jeo mesa niti pio vode, oplakujući velike nepravde mnoštva. 3 Po cijelom Židovstvu i Jeruzalemu bio je proglas svima koji su bili iz sužanjstva da se skupe u Jeruzalemu. 4 I da svakome tko se ne sastane ondje u roku od dva ili tri dana prema odredbi starješina koji su nosili vladanje, njihova stoka treba biti zaplijenjena za korištenje hrama, a on sam izbačen od onih koji su bili iz zarobljeništva. 5 Za tri dana okupili su se svi iz plemena Judina i Benjaminova u Jeruzalemu, dvadesetoga dana devetoga mjeseca. 6 I sve je mnoštvo dršćući sjedilo u širokom dvorištu hrama zbog sadašnjeg ružnog vremena. 7 Tako je Esdras ustao i rekao im: Prekršili ste zakon oženivši se tuđim ženama, time povećavajući grijehe Izraelove. 8 I sada ispovijedanjem dajte slavu Gospodinu Bogu naših otaca, 9 Vršite njegovu volju i odvojite se od pogana zemlje i od tuđinki.
10 Tada povika sve mnoštvo i reče iza glasa: Kako si rekao, tako ćemo učiniti. 11 Ali budući da je naroda mnogo, i ružno je vrijeme, tako da ne možemo izdržati bez njega, a ovo nije posao od dana ili dva, budući da je naš grijeh u ovim stvarima daleko raširen. 12 Zato neka vladari mnoštva ostanu, i neka svi iz naših stanova koji imaju tuđinke dođu u određeno vrijeme, 13 I s njima poglavari i suci svakog mjesta, dok ne odvratimo gnjev Gospodnji od sebe zbog ove stvari. 14 Tada su Jonatan, sin Azaelov, i Ezekija, sin Teokanov, prema tome preuzeli ovu stvar na sebe; a Mosolam, Levis i Sabatej pomogli su im. 15 I oni koji bijahu iz sužanjstva činili su po svemu tome. 16 Svećenik Ezdra izabra mu glavne ljude svojih obitelji, sve poimence, i prvoga dana desetog mjeseca sastali su se da ispitaju stvar. 17 Tako je njihova stvar koja je držala tuđinske žene okončana prvog dana prvog mjeseca. 18 I od svećenika koji su se okupili i imali su žene tuđinke, našli su se: 19 Od sinova Isusa, sina Josedekova, i njegove braće; Matthelas i Eleazar, te Joribus i Joadanus. 20 I dadoše ruke da otpuste svoje žene i da prinesu ovnove da se pomire za svoje prijestupe. 21 Od sinova Emmerovih; Ananija, i Zabdeus, i Eanes, i Sameius, i Hiereel, i Azarias. 22 Od sinova Phaisurovih; Elionas, Massias Israel, i Nathanael, i Ocidelus i Talsas. 23 i od levita; Jozabad, i Semis, i Kolije, koji se zvao Kalita, i Patej, i Juda, i Jona. 24 Od svetih pjevača; Eleazur, Bachurus. 25 Od nosača; Salumus i Tolbanes. 26 Od Izraelaca, od sinova Forosovih; Hijerma, i Edija, i Melhija, i Maelus, i Eleazar, i Asibija, i Baanija. 27 Od Elinih sinova; Matanija, Zaharija i Hijerijel, Hieremot i Edija. 28 Od sinova Zamothovih; Eliadas, Elisimus, Othonias, Jarimoth, and Sabatus, and Sardeus. 29 od sinova Babajevih; Johanes, i Ananija, i Josabad, i Amatheis. 30 Od sinova Manijevih; Olamus, Mamuchus, Jedeus, Jasubus, Jasael i Hieremoth. 31 Od sinova Addijevih; Naathus i Moosias, Lacunus i Naidus i Mathanias i Sesthel, Balnuus i Manasseas. 32 Od Anninih sinova; Elionas i Aseas, i Melchias, i Sabbeus, i Simon Chosameus. 33 Od sinova Asomovih; Altanej, i Matija, i Baanaja, Elifalet, i Manasije, i Semej. 34 Od sinova Maanijevih; Jeremija, Momdis, Omaerus, Juel, Mabdai, i Pelias, i Anos, Karabasion, i Enasibus, i Mamnitanaimus, Eliasis, Bannus, Eliali, Samis, Selemias, Nathanias: i od sinova Ozora; Sesis, Esril, Azael, Samat, Zambis, Josip. 35 I od Etminih sinova; Mazitias, Zabadaias, Edes, Juel, Banaias. 36 Svi su oni uzeli tuđinke za žene i otpustili ih s njihovom djecom. 37 Svećenici i leviti i oni koji bijahu iz Izraela nastaniše se u Jeruzalemu i na selu prvoga dana sedmoga mjeseca; tako su sinovi Izraelovi bili u svojim prebivalištima. 38 I skupi se sve mnoštvo jednodušno na široko mjesto svetoga trijema prema istoku. 39 I rekoše Ezdri, svećeniku i čitaču, da će donijeti Mojsijev zakon, koji je dan od Gospodina, Boga Izraelova.
40 Tako veliki svećenički Ezdra donese zakon cijelom mnoštvu od muškarca do žene i svim svećenicima da čuju zakon prvoga dana sedmoga mjeseca. 41 I čitao je u širokom dvorištu pred svetim trijemom od jutra do podneva, pred muškarcima i ženama; a mnoštvo je pazilo na zakon. 42 I Ezdra, svećenik i čitač zakona, ustade na drvenu propovjedaonicu, koja je bila napravljena za tu svrhu. 43 Matatija, Sam, Ananija, Azarija, Urija, Ezekija, Balazam, s desne strane ustadoše do njega: 44 A s njegove lijeve strane stajali su Phaldaius, Misael, Melchias, Lothasubus i Nabarias. 45 Tada je Ezdra uzeo knjigu zakona pred mnoštvo: jer je sjedio časno na prvom mjestu pred svima njima. 46 I kad je otvorio zakon, svi su se uspravili. Tako je Ezdra blagoslovio Gospodina Boga Svevišnjega, Boga nad vojskama, Svemogućega. 47 Sav narod odgovori: Amen! i podigavši ruke padoše na zemlju i pokloniše se Gospodinu. 48 Također su Isus, Anus, Sarabias, Adinus, Jacubus, Sabateas, Auteas, Maianeas i Calitas, Asrias i Joazabdus i Ananias, Biatas, leviti, poučavali zakon Gospodnji, čineći ih da ga razumiju. 49 Tada je Attharates rekao Esdri, velikom svećeniku. i čitaču i levitima koji su poučavali mnoštvo, sve govoreći: 50 Ovaj je dan svet Gospodinu; (jer su svi plakali kad su čuli zakon :) 51 Idi dakle, jedi masno i pij slatko, i pošalji dio onima koji nemaju ništa; 52 Jer ovaj je dan svet Gospodinu, i nemoj biti žalostan; jer će vas Gospodin dovesti u čast. 53 Tako su leviti sve objavili narodu govoreći: "Ovaj je dan svet Gospodinu." ne budi žalostan. 54 Tada odoše svaki svojim putem da jedu i piju, da se vesele i da daju dio onima koji nemaju ništa i da se vesele; 55 Zato što su razumjeli riječi u kojima su bili poučeni i zbog čega su se okupili.