Nazarejski zavjet Brojevi 6:1-21 1 I Gospod reče Mojsiju govoreći: 2 Reci sinovima Izraelovim i reci im: Kad se čovjek ili žena odvoje da zavjetuju zavjet nazarećanstva, da se posvete Gospodu, 3 Neka se kloni vina i žestokih pića i neće piti vinskog octa ni octa od žestokih pića, niti će piti ikakvog žestokog pića od grožđa, niti će jesti vlažno ili suho grožđe. 4 Sve dane svog odvojenja neće jesti ništa što je načinjeno od vinove loze, od zrna do ljuske. 5 Sve dane zavjeta svoga nazaljenja britva neće doći na njegovu glavu; dok se ne ispune dani u kojima se posveti Gospodu, bit će svet i puštat će da mu raste kosa na glavi. 6 Sve dane dok se posveti Gospodu, neće se suočiti ni s jednim mrtvim tijelom. 7 Ne smije se okaljati ni zbog oca svoga, ni zbog majke svoje, ni zbog brata svoga, ni zbog sestre svoje, kad umru; jer je posvećenje Boga njegova na njegovoj glavi. 8 Sve dane svog odvojenog života on je svet Gospodu. 9 Ako ko umre iznenada zbog njega i oskvrne glavu posvećenja svoga, tada će obrijati glavu na dan svog očišćenja, sedmog dana neka je obrije. 10 A osmog dana neka donese dvije kornjače ili dva mlada goluba svećeniku, na vrata šatora od sastanka: 11 Svećenik će jedno prinijeti kao žrtvu za grijeh, a drugo kao žrtvu paljenicu i izvršiti za njega obred pomirenja zbog grijeha koji je počinio mrtvacem, i posvetit će mu glavu istog dana. 12 I posvetit će Gospodu dane svog odvojenosti i donijet će jednogodišnje jagnje kao žrtvu prijestupa; ali će se dani koji su bili izgubljeni, jer je njegovo odvojenost bila oskvrnjena. 13 A ovo je zakon za Nazarećanina, kad se ispune dani njegovog odvojenja: neka ga dovedu na vrata šatora sastanka. 14 I neka prinese Gospodu žrtvu svoju, jedno jednogodišnje janje bez mane za žrtvu paljenicu, i jedno jednogodišnje janje bez mane za žrtvu za grijeh, i jednog ovna bez mane za žrtvu zamir. 15 I košaru beskvasnog hljeba, kolače od finog brašna pomiješanog s uljem i kolače od beskvasnog hljeba pomazane uljem, i njihovu prinosnicu od mesa i njihove prinosnice od pića. 16 I svećenik će ih dovesti pred Gospoda i prinijeti njegovu žrtvu za grijeh i njegovu žrtvu paljenicu. 17 I prinijet će ovna kao žrtvu zahvalnu Gospodu, s korpom beskvasnog hljeba; svećenik će prinijeti i njegovu žrtvu od mesa i njegovu žrtvu od pića. 18 Nazarej će obrijati glavu svog posvećenja na vratima šatora od sastanka i uzeti kosu s glave svog posvećenja te je staviti u vatru koja je pod žrtvom za mir. 19 Svećenik će uzeti kuvanu plećku ovnova, jedan beskvasni kolač iz korpe i jednu beskvasnu hostiju i staviti ih na ruke Nazarećanina, nakon što se obrije kosa njegova posvećenja.
1
Nazarejski zavjet
20 I svećenik će ih prinijeti kao žrtvu pokretnu pred Gospodom; to je sveto za svećenika, s prsima pokretne žrtve i plećkom podignutom; a poslije toga nazarej može piti vino. 21 Ovo je zakon o nazarejcu koji se zavjetovao i o njegovom prinosu Gospodu za svoje odvajanje, osim onoga što će dobiti od svog odvajanja: prema zavjetu koji je dao, tako mora činiti po zakonu o svom odvajanju.
Samson Sudije 13 1 Izraelci su opet činili zlo u očima Gospodnjim; i Gospod ih je predao u ruke Filistejaca za četrdeset godina. 2 A bijaše jedan čovjek iz Zore, iz porodice Danova, po imenu Manoah; a žena mu bijaše neplodna i nije rađala. 3 Anđeo Gospodnji pojavi se ženi i reče joj: "Evo, neplodna si i ne rađaš, ali ćeš začeti i roditi sina." 4 Zato se sada, molim te, čuvaj i ne pij vina ni žestokih pića, niti jedi ništa nečisto. 5 Jer, evo, začećeš i rodit ćeš sina, i britva neće doći na njegovu glavu; jer će dijete od utrobe biti Nazarej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca. 6 Tada žena dođe i javi mužu svome: "Dođe mi čovjek Božji, a lice mu bijaše kao lice anđela Božjega, vrlo strašan. Ali ga nisam pitala odakle je, niti mi je rekao svoje ime." 7 Ali mi reče: "Evo, začećeš i rodit ćeš sina; i sada ne pij vina ni žestokog pića, niti jedi ništa nečisto, jer će dijete biti Nazarej Božji od utrobe do dana smrti svoje." 8 Tada Manoah pomoli Gospoda i reče: "Gospodaru moj, neka se čovjek Božji, kojeg si poslao, vrati k nama i nauči nas šta da činimo s djetetom koje će se roditi." 9 I Bog usliši Manoahov glas; i anđeo Božji vrati se ženi dok je sjedila u polju; ali Manoah, njen muž, nije bio s njom. 10 Žena požuri, otrča i javi to mužu svome, i reče mu: "Evo, pojavio mi se čovjek koji je došao k meni neki dan." 11 Manoah ustade i ode za svojom ženom, pa dođe k čovjeku i reče mu: "Jesi li ti onaj čovjek koji je govorio toj ženi?" On odgovori: "Jesam." 12 A Manoah reče: "Neka se sada obistine tvoje riječi. Kako ćemo se pobrinuti za dijete i kako ćemo s njim postupiti?" 13 Anđeo Gospodnji reče Manoahu: "Neka se žena čuva svega što sam rekao." 14 Ne smije jesti ništa što dolazi od vinove loze, niti neka pije vino ili žestoko piće, niti neka jede išta nečisto; sve što sam joj zapovjedio neka drži. 15 A Manoah reče anđelu Gospodnjem: "Molim te, dopusti nam da te zadržimo dok ti ne pripremimo jare." 16 Anđeo Gospodnji reče Manoahu: "Ako me i zadržiš, neću jesti od tvog hljeba; a ako prineseš žrtvu paljenicu, moraš je prinijeti Gospodu." Jer Manoah nije znao da je on anđeo Gospodnji. 17 A Manoah reče anđelu Gospodnjem: "Kako ti je ime? Da te počastimo kad se tvoje riječi ispune?" 18 Anđeo Gospodnji mu reče: "Zašto me pitaš za moje ime, kad je tajno?" 19 Manoah uze jare s prinosom od mesa i prinese ga Gospodu na stijeni. Anđeo učini čudo, a Manoah i njegova žena gledahu. 20 Jer kad se plamen s oltara dizao prema nebu, anđeo Gospodnji popeo se u plamenu oltara. Manoah i njegova žena pogledaše to i padoše licem na zemlju. 21 Ali se anđeo Gospodnji više nije pojavljivao Manoahu i njegovoj ženi. Tada Manoah prepozna da je to anđeo Gospodnji. 22 A Manoah reče svojoj ženi: "Sigurno ćemo umrijeti, jer smo vidjeli Boga." 23 Ali mu žena reče: "Da bi Gospod htio da nas ubije, ne bi primio od nas paljenicu i prinos prinosa, niti bi nam pokazao sve to, niti bi nam u ovo vrijeme rekao ovakve stvari." 24 Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete rasde i Gospod ga blagoslovi. 2
Nazarejski zavjet
25 I Duh Gospodnji poče ga povremeno pokretati u Danovom taboru između Zore i Eštaola. Sudije 14 1 Samson siđe u Timnu i u Timni vidje ženu od kćeri Filistejaca. 2 On ode gore i javi to ocu i majci: "Vidio sam ženu u Timni, jednu od kćeri Filistejaca; uzmite mi je za ženu." 3 Tada mu otac i majka rekoše: "Zar nema žene među kćerima tvoje braće ili u svemu mom narodu, te ideš uzeti ženu od neobrezanih Filistejaca?" Samson reče ocu: "Uzmi mi je, jer mi se sviđa." 4 Ali njegov otac i njegova majka nisu znali da je to od Gospoda, da traži priliku protiv Filistejaca; jer su u to vrijeme Filistejci vladali nad Izraelom. 5 Tada Samson siđe s ocem svojim i majkom svojom u Timnatu i dođe do vinograda timnatskih. I gle, mladi lav riče na njega. 6 I Duh Gospodnji siđe na njega snažno, te ga rastrga kao što bi rastrgao jare, a nije imao ništa u ruci; ali ne kaza ocu svome ni majci svojoj šta je učinio. 7 I siđe dolje i razgovara sa ženom; i ona se jako svidje Samsonu. 8 Nakon nekog vremena vrati se da je uzme, i skrenu da vidi lavlja trupla: i gle, u lavlja trupla bijaše roj pčela i med. 9 I uze ga u ruke svoje i jede, pa dođe ocu svome i majci i dade im, te jedoše; ali im ne reče da je med izvadio iz lavljeg trupa. 10 Tada njegov otac siđe k ženi, a Samson ondje priredi gozbu, jer su tako mladići obično činili. 11 I kad ga ugledaše, dovedoše trideset pratilaca da budu s njim. 12 Samson im reče: "Zadaću vam zagonetku. Ako mi je uspijete odgonetnuti u sedam dana gozbe i otkriti je, dat ću vam trideset plahti i trideset odjeće za presvlačenje." 13 Ako mi je ne možete odgonetnuti, dat ćete mi trideset plahti i trideset odjeće za preodjeću. A oni mu rekoše: "Odgodi svoju zagonetku da je čujemo." 14 I reče im: "Iz onoga koji jede izašlo je meso, a iz jakog je izašla slatkoća." I nisu mogli odgonetnuti zagonetku za tri dana. 15 Sedmoga dana rekoše Samsonovoj ženi: "Zamoli svog muža da nam otkrije zagonetku, da ne spalimo tebe i kuću tvoga oca. Zar nas pozivate da uzmemo ono što imamo?" 16 Samsonova žena plakaše pred njim i reče: "Ti me mrziš i ne voliš me. Zadao si zagonetku sinovima mog naroda, a meni je nisi rekao." A on joj reče: "Gle, nisam je rekao ni ocu ni majci, pa da je tebi kažem?" 17 I plakala je pred njim sedam dana, dok je trajala njihova gozba. I dogodi se sedmog dana da joj on javi zagonetku, jer ga je teško mučila. I ona javi zagonetku sinovima svog naroda. 18 A ljudi iz grada rekoše mu sedmog dana prije zalaska sunca: "Šta je slađe od meda, i šta je jače od lava?" A on im reče: "Da niste orali mojom junicom, ne biste odgonetnuli moju zagonetku." 19 I Duh Gospodnji siđe na njega, te siđe u Aškelon i pobi trideset ljudi među njima, uze njihov plijen i dade presvlake onima koji odgonetnu zagonetku. Tada se razgnjevi i vrati se u kuću svoga oca. 20 Ali Samsonova žena je data njegovom drugu, kojeg je koristio kao prijatelja. Sudije 15 1 Ali dogodi se malo poslije, za vrijeme žetve pšenice, da Samson posjeti svoju ženu s jaretom i reče: "Ući ću k svojoj ženi u sobu." Ali njen otac ne dade mu da uđe. 2 A njen otac reče: "Zaista sam mislio da si je potpuno mrzio; zato sam je dao tvom drugu. Zar njena mlađa sestra nije ljepša od nje? Uzmi nju, molim te, umjesto nje." 3 Samson reče za njih: "Sada ću biti bezgrešniji od Filistejaca, ako im nanesem zlo." 4 Samson ode i uhvati tri stotine lisica, uze gorilice, sastavi ih rep uz rep i metnu gorilicu između dva repa.
3
Nazarejski zavjet
5 A kad je zapalio glavnjače, pustio ih je u filistejska žita i spalio je i gomile i žitarice, vinograde i masline. 6 Filistejci tada rekoše: "Ko je to učinio?" A oni odgovoriše: "Samson, zet Timnjanina, jer mu je uzeo ženu i dao je svom drugu." Filistejci dođoše i spališe nju i njenog oca. 7 Samson im reče: "Ako ste to učinili, ja ću se ipak osvetiti za vas, i poslije toga ću prestati." 8 I zada im veliki pokolj od kuka do butina; siđe i nastani se na vrhu stijene Etam. 9 Filistejci su tada otišli gore i ulogorili se u Judeji, te se raširili po Lehiju. 10 A ljudi od Jude rekoše: "Zašto ste došli na nas?" A oni odgovoriše: "Došli smo da svežemo Samsona i da mu učinimo kao što je on učinio nama." 11 Tada tri hiljade ljudi od Jude odoše na vrh stijene Etam i rekoše Samsonu: "Zar ne znaš da su Filistejci naši vladari? Šta si nam to učinio?" A on im reče: "Kao što su oni meni učinili, tako sam i ja njima učinio." 12 A oni mu rekoše: "Sišli smo da te svežemo i predamo u ruke Filistejaca." Samson im reče: "Zakunite mi se da me nećete sami napasti." 13 A oni mu rekoše: "Ne, nego ćemo te čvrsto svezati i predati u njihove ruke, ali te sigurno nećemo ubiti." I svezaše ga s dva nova užeta i podigoše ga sa stijene. 14 A kad je došao u Lehi, Filistejci su vikali protiv njega. I Duh Gospodnji snažno je došao na njega, i užad koja je bila na njegovim rukama postala je kao lan spaljen u vatri, i okovi su mu spali s ruku. 15 I nađe novu magareću čeljust, pruži ruku svoju, uze je i pobi njome hiljadu ljudi. 16 A Samson reče: "Čilicom magarećom, hrpe na hrpe, vilicom magarećom pobio sam hiljadu ljudi." 17 Kad je završio govoreći, baci čeljust iz ruke svoje i nazva to mjesto Ramat-Lehi. 18 I osjećajući veliku žeđ, zavapi Gospoda i reče: "Ti si dao ovo veliko izbavljenje u ruke svog sluge; a sad hoću li umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanih?" 19 Ali Bog razdvoji udubinu u čeljusti, i iz nje poteče voda; i kad se napi, vrati mu se duh i oživi; zato ga prozva En-Hakore, što je u Lehiju do danas. 20 I sudio je Izraelu u vrijeme Filistejaca dvadeset godina. Sudije 16 1 Tada Samson ode u Gazu i ondje ugleda bludnicu te uđe k njoj. 2 I javiše stanovnicima Gaze: "Samson je došao ovamo." I opkoliše ga i čekaše ga cijelu noć na gradskim vratima, i šuteći cijelu noć govoreći: "Ujutro, kad svane, ubit ćemo ga." 3 Samson je ležao do ponoći, a u ponoć ustade, uze vrata gradskih vrata i oba dovratnika, ode s njima zajedno s prečkama, stavi ih na ramena i odnese ih na vrh brda koje je nasuprot Hebronu. 4 Poslije se dogodi da zavoli ženu u dolini Sorek, koja se zvala Dalila. 5 I knezovi filistejski dođoše k njoj i rekoše joj: "Zavedi ga i vidi u čemu leži njegova velika snaga i kako bismo ga mogli nadvladati, da ga svežemo i ponizimo. A mi ćemo ti dati svaki od nas hiljadu i stotinu srebrnjaka." 6 A Delila reče Samsonu: "Reci mi, molim te, u čemu leži tvoja velika snaga i čime bi te mogli svezati da te ponize." 7 Samson joj reče: "Ako me svežu sa sedam zelenih užeta koje se nisu osušile, oslabit ću i biti kao svaki drugi čovjek." 8 Tada joj filistejski knezovi donesoše sedam zelenih vunenih pruća koje nisu bile osušene, i ona ga njima sveza. 9 A ondje su u sobi s njom čekali ljudi u zasjedi. A ona mu reče: "Filistejci na tebe, Samsone!" I on prekide uzice kao što se prekine kučina kad dotakne vatru. Tako se nije znala njegova snaga. 10 A Delila reče Samsonu: "Gle, rugao si mi se i govorio mi laži. Reci mi sada, molim te, čime bi te mogli svezati." 11 A on joj reče: "Ako me čvrsto svežu novim užadima koja nikad nisu bila korištena, oslabit ću i biti kao svaki drugi čovjek."
4
Nazarejski zavjet
12 Dalila tada uze nova užad i sveza ga njima, govoreći mu: "Filistejci na tebe, Samsone!" A u sobi su bili zasjedaši. I on ih je skinuo sa svojih ruku kao konac. 13 A Delila reče Samsonu: "Do sada si me varao i lagao mi. Reci mi čime bi te mogli svezati." A on joj reče: "Ako spleteš sedam pramenova moje glave s mrežom." 14 I ona ga pričvrsti klinom i reče mu: "Filistejci na tebe, Samsone!" On se probudi i ode s klinom od grede i s mrežom. 15 A ona mu reče: "Kako možeš reći: 'Volim te', kad tvoje srce nije sa mnom? Tri puta si me prevario i nisi mi rekao u čemu leži tvoja velika snaga." 16 I dogodi se, dok ga je ona svaki dan pritiskala svojim riječima i navaljivala, tako da mu se duša smrtno mučila; 17 On joj otkri sve svoje srce i reče joj: "Britva nije dotakla moju glavu, jer sam nazarej Božji od utrobe majke svoje. Ako se obrijem, snaga će me napustiti, oslabit ću i biti kao svaki drugi čovjek." 18 A kad je Dalila vidjela da joj je otkrio sve svoje srce, posla po knezove filistejske govoreći: "Dođite i ovaj put gore, jer mi je otkrio sve svoje srce." Tada knezovi filistejski dođoše k njoj i donesoše novac u ruci. 19 I uspava ga na svojim koljenima; zatim dozva čovjeka i natjera ga da obrije sedam pramenova njegove glave; i poče ga mučiti, te mu snaga napusti. 20 A ona reče: "Filistejci na tebe, Samsone!" A on se probudi i reče: "Izaći ću kao i prije, i otresti ću se." A nije znao da se Gospod udaljio od njega. 21 Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu, te ga svezaše mjedenim okovima; i on mlješe u tamnici. 22 Međutim, kosa na njegovoj glavi ponovo je počela rasti nakon što se obrijao. 23 Tada se knezovi filistejski sabraše da prinesu veliku žrtvu svom bogu Dagonu i da se provesele, jer rekoše: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja." 24 A kad ga narod vidje, hvališe svoga boga, jer rekoše: "Bog naš predade nam u ruke našeg neprijatelja i pustošitelja naše zemlje, koji pobi mnoge od nas." 25 A kad im se srca razvesele, rekoše: "Pozovite Samsona da nas zabavi!" I pozvaše Samsona iz tamnice, a on ih zabavi, i postaviše ga među stupove. 26 A Samson reče momku koji ga je držao za ruku: "Pusti me da opipam stupove na kojima kuća stoji, da se na njih oslonim." 27 Kuća je bila puna muškaraca i žena; i svi knezovi Filistejaca bili su ondje; a na krovu je bilo oko tri hiljade muškaraca i žena koji su gledali kako se Samson zabavlja. 28 Samson zavapi Gospodu i reče: "Gospode GOSPODE, sjeti me se, molim te, i ojačaj me, molim te, samo ovaj put, Bože, da se osvetim Filistejcima za svoja dva oka." 29 Samson se uhvati za dva srednja stuba na kojima je kuća stajala i na kojima je bila poduprta, za jedan desnom rukom, a za drugi lijevom. 30 Samson reče: "Neka umrem s Filistejcima!" I pokloni se svom snagom svojom, i kuća se sruši na knezove i na sav narod koji je bio u njoj. Tako je bilo više mrtvih koje je pobio umirući nego onih koje je pobio za života svoga. 31 Tada siđoše njegova braća i sva kuća njegova oca, uzeše ga, donesoše i sahraniše ga između Zore i Eštaola u grobu Manoaha, oca njegova. I sudio je Izraelu dvadeset godina.
Samuel 1. Samuelova 1 1 A bijaše jedan čovjek iz Ramatajmzofima, s planine Efrajimove, a ime mu bijaše Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufa, Efraćanin. 2 I imao je dvije žene; jednoj je bilo ime Hana, a drugoj Penina; i Penina je imala djecu, ali Hana nije imala djece.
5
Nazarejski zavjet
3 Taj čovjek je svake godine išao iz svog grada da se klanja i prinosi žrtve Gospodu nad vojskama u Šilu. A ondje su bila i dva Elijeva sina, Hofni i Finehas, svećenici Gospodnji. 4 A kad dođe vrijeme da Elkana prinese prinos, dade svojoj ženi Penini i svim njenim sinovima i kćerima dijelove. 5 A Ani dade dostojan dio, jer je volio Anu, ali Gospod joj zatvori utrobu. 6 A i njen protivnik ju je jako razljutio, da je uznemiri, jer joj je Gospod zatvorio utrobu. 7 I kao što je to činio svake godine, kad god bi ona išla u Dom Gospodnji, tako ju je ona razljutila; zato je plakala i nije jela. 8 Tada joj reče Elkana, njen muž: "Ana, zašto plačeš? Zašto ne jedeš? Zašto ti je srce žalostno? Nisam li ti ja bolji od deset sinova?" 9 Ana ustade nakon što su jeli u Šilu i pili. A svećenik Eli sjedi na stolici kraj stupa hrama Gospodnjeg. 10 A ona bijaše ogorčena u duši, te se pomoli Gospodu i gorko zaplaka. 11 I zavjetovala se govoreći: "Gospode nad vojskama, ako pogledaš na nevolju sluškinje svoje i sjetiš se mene, i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego joj daš muško dijete, dat ću ga Gospodu za sve dane života njegova, i britva neće doći na njegovu glavu." 12 Dok se ona molila pred Gospodom, Eli joj je pazio na usta. 13 Ana govori u sebi; samo su joj se usne micale, ali glas joj se nije čuo; stoga je Eli pomislio da je bila pijana. 14 A Eli joj reče: "Dokle ćeš biti pijana? Prestani piti vino." 15 A Ana odgovori i reče: Ne, gospodaru moj, ja sam žena žalostna duha. Nisam pila ni vina ni žestokog pića, nego sam izlila dušu svoju pred Gospodom. 16 Ne smatraj sluškinju svoju kćerkom nevaljalom, jer sam do sada govorila iz velike tuge i žalosti svoje. 17 Tada Eli odgovori i reče: "Idi s mirom! Bog Izraelov neka ti ispuni molbu koju si od njega tražila." 18 A ona reče: "Neka sluškinja tvoja nađe milost u tvojim očima." Žena ode svojim putem i jede, i lice joj više ne bijaše tužno. 19 Ujutro ustadoše rano i pokloniše se pred Gospodom, pa se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna svoju ženu Hanu, i Gospod se sjeti nje. 20 Kad je prošlo vrijeme nakon što je Ana zatrudnjela, rodi sina i nadjenu mu ime Samuel, govoreći: "Jer sam ga zamolila od Gospoda." 21 I čovjek Elkana i sva njegova kuća odoše gore da prinesu Gospodu godišnju žrtvu i svoj zavjet. 22 Ali Ana nije otišla gore; jer je rekla svom mužu: "Neću ići gore dok se dijete ne odbije od dojenja, pa ću ga tada dovesti da se pojavi pred Gospodom i da ondje ostane zauvijek." 23 A Elkana, njen muž, reče joj: "Čini šta ti se čini dobrim; ostani dok ga ne odbiješ od sisa; samo neka Gospod ispuni svoju riječ." Žena je ostala i dojila sina dok ga nije odbila od sisa. 24 A kad ga je odbila od prsa, uze ga sa sobom s tri vola, jednom efom brašna i mjehom vina i dovede ga u Dom Gospodnji u Šilu. Dijete je bilo još malo. 25 I zaklaše junca i dovedoše dijete Eliju. 26 A ona reče: "O, gospodaru moj, tako živa duša tvoja, gospodaru moj, ja sam žena koja je ovdje stajala kraj tebe moleći se Gospodu." 27 Za ovo dijete sam se molila; i Gospod mi je dao moju molbu koju sam od Njega tražila: 28 Zato sam ga i posudio Gospodu; dok god je živ, bit će posuđen Gospodu. I on se ondje poklonio Gospodu.
Ivan Krstitelj Luka 1 1 Budući da su mnogi poduzeli da sastave deklaraciju o onome što među nama najsigurnije vjeruje, 6
Nazarejski zavjet
2 Kao što su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi, 3 I meni se, pošto sam od samog početka sve savršeno razumio, činilo dobrim da ti pišem po redu, preuzvišeni Teofile, 4 Da bi znao istinitost onih stvari u kojima si poučen. 5 U vrijeme Heroda, kralja Judeje, bio je neki svećenik po imenu Zaharija, iz Abijine čete; a žena mu je bila od kćeri Aronovih, a zvala se Elizabeta. 6 I oboje bijahu pravedni pred Bogom, hodeći besprijekorno po svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim. 7 I nisu imali djece, jer je Elizabeta bila neplodna, a oboje su već bili u poodmakloj dobi. 8 I dogodi se da je, dok je on obavljao svećeničku službu pred Bogom po redu svog reda, 9 Prema običaju svećeničke službe, njegov je ždrijeb bio da pali tamjan kada uđe u hram Gospodnji. 10 A cijelo mnoštvo naroda molilo se vani za vrijeme kadjenja. 11 I ukaza mu se anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog oltara. 12 A kad ga Zaharija ugleda, uznemiri se i obuzme ga strah. 13 Anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija, jer je tvoja molitva uslišena; tvoja žena Elizabeta rodit će ti sina, i nadjenut ćeš mu ime Ivan." 14 I imat ćeš radost i veselje; i mnogi će se radovati njegovom rođenju. 15 Jer će biti velik u očima Gospodnjim i neće piti ni vina ni žestokog pića; i bit će ispunjen Duhom Svetim još od utrobe majke svoje. 16 I mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodu, Bogu njihovom. 17 I on će ići pred njim u duhu i sili Ilije, da obrati srca otaca k djeci i neposlušne k mudrosti pravednika; da pripremi Gospodinu narod spreman. 18 A Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću to znati? Jer ja sam star čovjek, a i žena moja je u poodmakloj dobi." 19 Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabrijel koji stojim pred Bogom i poslan sam da govorim s tobom i da ti objavim ovu radosnu vijest." 20 I gle, bit ćeš nijem i nećeš moći govoriti do dana kada se ovo zbude, jer ne vjeruješ mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme. 21 A ljudi su čekali Zahariju i divili se što se tako dugo zadržao u hramu. 22 A kad izađe, nije mogao s njima govoriti; i oni shvatiše da je imao viđenje u hramu; jer im dade znak i ostade nijem. 23 I dogodi se da, čim se navršiše dani njegove službe, on ode kući svojoj. 24 A poslije tih dana zače njegova žena Elizabeta, i krila se pet mjeseci govoreći: 25 Tako je Gospod učinio sa mnom u dane kad je pogledao na mene, da ukloni moju sramotu među ljudima. 26 A u šestom mjesecu poslan bi anđeo Gabrijel od Boga u grad galilejski, koji se zove Nazaret, 27 Djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip, iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, ti koja si obdarena blagodaću, Gospod je s tobom! Blagoslovljena si ti među ženama." 29 A kad ga vidje, uznemiri se zbog njegovih riječi i razmišljaše kakav bi to pozdrav trebao biti. 30 A anđeo joj reče: Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. 31 I evo, začećeš u svojoj utrobi i rodit ćeš sina, i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega; i Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. 33 I vladat će nad domom Jakovljevim zauvijek; i kraljevstvu njegovu neće biti kraja. 34 A Marija reče anđelu: "Kako će to biti, kad ja ne poznajem muškarca?" 35 Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na tebe i sila Svevišnjega osjenit će te; zato će se i sveto biće koje će se od tebe roditi zvati Sin Božji." 36 I evo, tvoja rođakinja Elizabeta, i ona je začela sina u starosti svojoj; i ovo je šesti mjesec s njom, koju su zvali neplodnom.
7
Nazarejski zavjet
37 Jer Bogu ništa neće biti nemoguće. 38 A Marija reče: "Evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po riječi tvojoj." I anđeo ode od nje. 39 A Marija ustade u one dane i žurno ode u gorski kraj, u grad Judin; 40 I uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 41 I dogodi se, kad Elizabeta ču Marijin pozdrav, dijete zaigra u njenoj utrobi; i Elizabeta se ispuni Duhom Svetim. 42 I ona povika jakim glasom: "Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen je plod utrobe tvoje!" 43 I odakle mi ovo da dođe k meni majka Gospodina moga? 44 Jer, gle, čim glas tvog pozdrava začuh u ušima mojim, dijete zaigra u mojoj utrobi od radosti. 45 Blažena je ona koja je vjerovala, jer će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospodina. 46 A Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina," 47 I duh moj se obradovao u Bogu, Spasitelju mome. 48 Jer pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer, evo, od sada će me svi naraštaji zvati blaženom. 49 Jer velike stvari učini mi Onaj koji je Silni; i sveto je ime njegovo. 50 I milost njegova je nad onima koji ga se boje od koljena do koljena. 51 Pokazao je snagu svojom rukom; raspršio je ohole u mislima srca njihovih. 52 On je oborio moćne s njihovih mjesta, a uzvisio ponizne. 53 Gladne je napunio dobrima, a bogate je otpustio prazne. 54 Pomogao je Izraelu, slugi svome, sjećajući se milosrđa svoga; 55 Kao što je govorio našim ocima, Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka. 56 Marija je ostala s njom oko tri mjeseca, a zatim se vratila svojoj kući. 57 A Elizabeti je došlo vrijeme da rodi; i ona je rodila sina. 58 Njene komšije i rođaci čuše kako joj je Gospod iskazao veliku milost; i radovaše se s njom. 59 I dogodi se da osmog dana dođu obrezati dijete; i nadjenuše mu ime Zaharija, po imenu njegova oca. 60 A majka mu odgovori i reče: "Ne tako, nego će se zvati Ivan." 61 A oni joj rekoše: "Nema nikoga u tvom rodu koji se zove ovim imenom." 62 I davali su znakove njegovom ocu kako bi želio da ga nazovu. 63 I zatraži pisaću ploču i napisa: "Ivan mu je ime." I svi se diviše. 64 I odmah mu se otvoriše usta i jezik mu se odriješi, te progovori i hvali Boga. 65 I strah obuze sve koji su živjeli oko njih; i sve se to pročuje po cijelom gorovju Judeje. 66 I svi koji su to čuli, pohraniše to u svoja srca govoreći: "Kakvo će ovo dijete biti!" I ruka Gospodnja bila je s njim. 67 A otac njegov Zaharija bio je ispunjen Duhom Svetim i prorokovao je govoreći: 68 Blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, jer je posjetio i otkupio svoj narod, 69 I podigao nam je rog spasenja u domu Davida, sluge svoga; 70 Kao što je govorio ustima svojih svetih proroka, koji su od početka svijeta: 71 Da bismo bili spašeni od naših neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze; 72 Da bi izvršio milost obećanu našim ocima i da bi se sjetio svog svetog saveza; 73 Zakletva kojom se zakleo našem ocu Abrahamu, 74 da nam da, izbavljeni iz ruku naših neprijatelja, da mu služimo bez straha, 75 U svetosti i pravednosti pred njim, sve dane života našega. 76 A ti, dijete, zvat ćeš se prorok Svevišnjega, jer ćeš ići pred licem Gospodnjim da mu pripraviš putove; 77 Da da spoznanje spasenja svom narodu oproštenjem grijeha njihovih, 78 Po nježnoj milosti Boga našega; po kojoj nas je pohodila zora s visina, 79 Da obasja one koji sjede u tami i sjeni smrti, da uputi noge naše na put mira. 80 A dijete je raslo i jačalo duhom, i boravilo je u pustinji do dana svog pojavljivanja Izraelu.
8