Moćni anđeo Gospodnji brani Jeruzalem 2. Kraljevima 18-19 2. Kraljevima 18 1 Treće godine Hošee, sina Elina, kralja Izraelova, postade kraljem Ezekija, sin Ahaza, kralja Jude. 2 Imao je dvadeset i pet godina kad je počeo vladati; i vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalemu. Njegova majka se zvala Abi, kći Zaharijina. 3 I činio je ono što je bilo ispravno u očima Gospodnjim, sasvim kao što je činio i otac njegov David. 4 Uklonio je uzvišice, razbio kipove, posjekao lugove i razbio mjedenu zmiju koju je Mojsije napravio; jer su do onih dana sinovi Izraelovi palili tamjan za nju; i on ju je nazvao Nehuštan. 5 Uzdao se u Gospoda, Boga Izraelova; tako da poslije njega nije bilo nikoga kao on među svim kraljevima Judinim, niti ikoga prije njega. 6 Jer se prilijepio Gospodu i nije odstupio od njega, nego je čuvao njegove zapovijedi koje je Gospod dao Mojsiju. 7 I Gospod je bio s njim; i on je imao sreće kuda god je išao; ali se pobunio protiv kralja Asirije i nije mu služio. 8 On je pobio Filistejce sve do Gaze i njenih granica, od stražarske kule do utvrđenog grada. 9 Četvrte godine kralja Ezekije, a to je bila sedma godina Hošee, sina Elina, kralja Izraelova, Salmanasar, kralj Asirije, dođe na Samariju i opsjede je. 10 I osvojiše je nakon tri godine; čak i šeste godine Ezekijine, to jest devete godine Hošee, kralja Izraelova, osvojena je Samarija. 11 Asirski kralj odvede Izraelce u progonstvo u Asiriju i nastani ih u Halu i u Haboru, na rijeci Gozan, i u gradovima medijskim. 12 Jer nisu poslušali glas Gospoda, Boga svoga, nego su prekršili njegov savez i sve što je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i nisu ih poslušali niti izvršili. 13 Četrnaeste godine kraljevanja Ezekije, asirski kralj Sanherib napadne sve utvrđene gradove Jude i osvoji ih. 14 A Ezekija, kralj Jude, posla poruku kralju Asirije u Lakiš: "Sagriješio sam; odvrati od mene! Ono što mi nametneš, ja ću snositi." I kralj Asirije odredi Ezekiji, kralju Jude, tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata. 15 I Ezekija mu dade sve srebro koje se našlo u domu Gospodnjem i u riznicama kraljevske kuće. 1
Moćni anđeo Gospodnji brani Jeruzalem
16 U to vrijeme Ezekija je skinuo zlato s vrata hrama Gospodnjeg i sa stupova koje je Ezekija, kralj Judin, obložio, i dao ga kralju Asirije. 17 A kralj Asirije posla Tartana, Rabsarisa i Rabsakea iz Lakiša kralju Ezekiji s velikom vojskom protiv Jerusalema. I oni odoše gore i dođoše u Jerusalem. I kad se popeše, dođoše i stadoše kod kanala Gornjeg ribnjaka, koji je na putu Valjarevog polja. 18 A kad su pozvali kralja, izađe k njima Elijakim, sin Hilkijin, koji je bio nad dvorom, i Šebna, pisar, i Joah, sin Asafov, zapisničar. 19 A Rabšak im reče: "Recite sada Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, kralj Asirije: Kakvo je to pouzdanje u koje se uzdaš? 20 Kažeš (ali to su samo prazne riječi): Imam savjet i snagu za rat. A na koga se uzdaš da se protiv mene buniš? 21 A sada, evo, oslanjaš se na ovu strušenu trsku, na Egipat, koja će, ako se čovjek na nju osloni, ući u njegovu ruku i probosti je. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega. 22 Ali ako mi kažete: ‘Uzdamo se u Gospoda, Boga našega’, zar to nije onaj čije je uzvišice i žrtvenike uklonio Ezekija i rekao Judi i Jeruzalemu: ‘Pred ovim žrtvenikom klanjajte se u Jeruzalemu?’ 23 Zato te sada molim, daj obećanje gospodaru mom, kralju asirskog, i dat ću ti dvije hiljade konja, ako budeš mogao sa svoje strane postaviti jahače na njih. 24 Kako ćeš onda odbiti lice jednog vođe među najmanjim slugama moga gospodara, a uzdati se u Egipat za bojna kola i konjanike? 25 Zar sam ja sada bez Gospoda izašao na ovo mjesto da ga uništim? Gospod mi reče: Izađi na ovu zemlju i uništi je. 26 Tada rekoše Elijakim, sin Hilkijin, i Šebna i Joah Rabšaku: "Govori, molim te, svojim slugama sirski, jer ga razumijemo; i ne govori s nama jevrejski da te narod koji je na zidu čuje." 27 A Rabšak im reče: "Je li me moj gospodar poslao k tvom gospodaru i k tebi da kažem ove riječi? Nije li me poslao k ljudima koji sjede na zidu da jedu svoj izmet i piju svoj urin s vama?" 28 Tada Rabšak stade i povika jakim glasom na jevrejskom jeziku i reče: "Čujte riječ velikog kralja, kralja Asirije! 29 Ovako veli kralj: "Neka vas Ezekija ne vara, jer vas neće moći izbaviti iz njegove ruke." 30 Neka vas Ezekija ne uvjerava da se uzdate u Gospoda govoreći: ‘Gospod će nas sigurno izbaviti i ovaj grad neće biti predan u ruke kralja Asirije.’ 31 Ne slušajte Ezekiju! Jer ovako govori kralj Asirije: 'Sklopite sa mnom savez darom i izađite k meni, pa neka svaki jede svoju lozu i svoju smokvu, i pijte svaki vodu iz svog bunara.' 32 Dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša zemlja, zemlju žita i vina, zemlju kruha i vinograda, zemlju maslinovog ulja i meda, da biste živjeli i ne umrli. I ne slušajte Ezekiju kad vas vara govoreći: 'Gospod će nas izbaviti'. 33 Je li ijedan od bogova naroda izbavio svu svoju zemlju iz ruke kralja Asirije? 34 Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarvajima, Hene i Ive? Jesu li oni oslobodili Samariju iz moje ruke? 35 Ko su oni među svim bogovima zemalja koji su izbavili svoju zemlju iz moje ruke, da bi Gospod izbavio Jeruzalem iz moje ruke? 36 Ali narod šuti i ne odgovori mu ni riječi, jer kraljeva zapovijed glasi: "Ne odgovarajte mu." 37 Tada dođoše Elijakim, sin Hilkijin, koji je bio nad dvorom, i Šebna, pisar, i Joah, sin Asafov, zapisničar, k Ezekiji s razderanim haljinama i kazaše mu riječi Rabšakeove. 2. Kraljevima 19 1 Kad je to čuo kralj Ezekija, razdrije svoju odjeću, pokrio se kostrijetom i ušao u dom Gospodnji. 2 I posla Elijakima, koji je bio nad dvorom, i Šebnu, pisara, i starješine svećeničke, pokrivene kostrijetima, k proroku Izaiji, sinu Amosovom.
2
Moćni anđeo Gospodnji brani Jeruzalem
3 I rekoše mu: Ovako veli Ezekija: Ovaj dan je dan nevolje, prijekora i hule, jer su djeca došla do porođaja, a nema snage za rađanje. 4 Možda će Gospod, Bog tvoj, čuti sve riječi Rabšaka, kojega je kralj Asirije, gospodar njegov, poslao da ruga živome Bogu, i ukoriti riječi koje je Gospod, Bog tvoj, čuo. Zato uzdiži svoju molitvu za ostatak koji je preostao. 5 Tako su sluge kralja Ezekije došle k Izaiji. 6 A Izaija im reče: "Ovako ćete reći gospodaru svome: Ovako govori Gospod: Ne boj se riječi koje si čuo, kojima su me hulile sluge kralja asirskog. 7 Evo, poslat ću na njega vjetar, i čut će glasinu, i vratit će se u svoju zemlju; i učinit ću da padne od mača u njegovoj zemlji. 8 Rabšak se vrati i nađe asirskog kralja kako ratuje protiv Libne, jer je čuo da je otišao iz Lakiša. 9 A kad je čuo za Tirhaku, kralja etiopskog, da se bori protiv tebe, poslao je glasnike Ezekiji s porukom: 10 Ovako ćete reći Ezekiji, kralju Judinom: ‘Ne daj da te vara Bog tvoj, u koga se uzdaš, govoreći: Jerusalem neće biti predan u ruke kralja Asirije.’ 11 Gle, čuo si šta su kraljevi Asirije učinili svim zemljama, potpuno ih uništivši; i hoćeš li se ti spasiti? 12 Jesu li bogovi naroda spasili one koje su moji očevi uništili, kao Gozan, Haran, Resef i djecu Edensku koja su bila u Telasaru? 13 Gdje je kralj Hamata, kralj Arpada i kralj grada Sefarvajima, Hene i Ive? 14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanika i pročita ga; zatim Ezekija ode u Dom Gospodnji i raširi ga pred Gospodom. 15 I Ezekija se pomoli pred Gospodom i reče: Gospode, Bože Izraelov, koji prebivaš među kerubima, ti si Bog, jedini, svim kraljevstvima na zemlji; ti si stvorio nebo i zemlju. 16 Gospode, prikloni uho svoje i čuj! Otvori, Gospode, oči svoje i vidi i čuj riječi Sanheriba, koji ga je poslao da ruga živoga Boga. 17 Zaista, Gospode, kraljevi Asirije uništili su narode i njihove zemlje, 18 I bacili su njihove bogove u oganj; jer to nisu bili bogovi, nego djelo ljudskih ruku, drvo i kamen: zato su ih uništili. 19 Zato sada, Gospode Bože naš, molim te, izbavi nas iz ruke njegove, da sva kraljevstva zemlje znaju da si ti, Gospod Bog, jedini. 20 Tada Izaija, sin Amosov, posla Ezekiji govoreći: "Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Čuo sam ono što si mi se molio protiv Sanheriba, kralja asirskog." 21 Ovo je riječ koju je Gospod rekao o njemu: Djevica, kći sionska, prezrela te je i rugala ti se; kći jerusalimska odmahivala je glavom zbog tebe. 22 Koga si pogrdio i hulio? I protiv koga si povisio glas svoj i podigao oči svoje uvis? Protiv Sveca Izraelova. 23 Preko svojih glasnika si uvrijedio Gospoda i rekao: “S mnoštvom svojih bojnih kola popeo sam se na visinu planina, na obronke Libanona, i posjeći ću visoke kedrove njegove i odabrane jele njegove; i ući ću u naseobine njegove granice i u šumu njegovog Karmela.” 24 Kopao sam i pio čudne vode, i stopalima svojim isušio sam sve rijeke opsjednutih mjesta. 25 Nisi li čuo davno kako sam to učinio, i od davnina da sam to oblikovao? A sada sam to ostvario, da pretvoriš utvrđene gradove u ruševine. 26 Zato su njihovi stanovnici bili beznačajni, bili su prestravljeni i posramljeni; bili su kao trava na polju, i kao zelena biljka, kao trava na krovovima, i kao žito osušeno prije nego što izraste. 27 Ali ja znam tvoje prebivalište i tvoje izlaske i tvoje ulaske i tvoju ljutnju na mene. 28 Jer tvoja ljutnja na mene i tvoja buka doprla je do mojih ušiju, zato ću ti staviti kuku svoju u nos i uzdu svoju na usne tvoje i vratiću te putem kojim si došao. 29 I ovo će ti biti znak: Ove godine jedite ono što samo od sebe raste, a druge godine ono što od toga niče; a treće godine sijte i žanjte i sadite vinograde i jedite njihove plodove.
3
Moćni anđeo Gospodnji brani Jeruzalem
30 A ostatak koji je preostao od doma Judinog ponovo će pustiti korijenje dolje i donositi plod prema gore. 31 Jer će iz Jerusalima izaći ostatak, i oni koji se spase s gore Sion; revnost Gospoda nad vojskama učinit će to. 32 Zato ovako govori Gospod za kralja asirskog: Neće ući u ovaj grad, niti će tamo odapeti strijelu, niti će doći pred njega sa štitom, niti će nasuti nasip protiv njega. 33 Putem kojim je došao, istim će se i vratiti, a u ovaj grad neće doći, govori Gospod. 34 Jer ću braniti ovaj grad da ga spasim, radi sebe i radi Davida, sluge svoga. 35 Te noći izađe anđeo Gospodnji i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet hiljada ljudi. A kad ustadoše rano ujutro, gle, svi bijahu mrtvi leševi. 36 Tako Sanherib, kralj Asirije, ode, vrati se i nastani se u Ninivi. 37 Dok se klanjao u domu svoga boga Nisroha, Adramelek i Šarezer, sinovi njegovi, ubiše ga mačem, te oni pobjegoše u zemlju Armensku. A sin njegov Esarhadon zakralji se na njegovom mjestu.
2. Ljetopisa 32:1-23 1 Poslije ovih događaja i njihovog utvrđivanja, dođe Sanherib, kralj Asirije, i uđe u Judu, i ulogori se oko utvrđenih gradova, i pomisli da će ih osvojiti za sebe. 2 A kad je Ezekija vidio da je Sanherib došao i da je odlučio ratovati protiv Jeruzalema, 3 Savjetovao se sa svojim knezovima i svojim junacima da začepe vodu izvora koji su bili izvan grada: i oni su mu pomogli. 4 Tako se okupi mnogo naroda i začepi sve izvore i potok koji teče kroz zemlju govoreći: "Zašto bi kraljevi Asirije došli i našli mnogo vode?" 5 Također se ojača i obnovi sav zid koji je bio srušen, i podiže ga do kula, a drugi zid izvana, i popravi Milo u Davidovom gradu, i napravi mnogo strijela i štitova. 6 I postavi zapovjednike nad narodom, i sakupi ih k sebi na ulici gradskih vrata, i reče im utješno, govoreći: 7 Budite jaki i hrabri, ne bojte se i ne plašite se kralja Asirije, niti sveg mnoštva koje je s njim; jer ih je više s nama nego s njim. 8 S njim je tjelesna ruka, a s nama je Gospod, Bog naš, da nam pomogne i da se bori u našim bitkama. I narod se oslonio na riječi Ezekije, kralja Judinog. 9 Poslije toga posla Sanherib, kralj Asirije, svoje sluge u Jeruzalem (a sam je opsjedao Lakiš sa svom svojom silom s njim) Ezekiji, kralju Judinom, i svim Judejcima koji su bili u Jeruzalemu, govoreći: 10 Ovako govori Sanherib, kralj Asirije: "U šta se uzdate da ostajete pod opsadom u Jeruzalemu?" 11 Ne nagovara li vas Ezekija da se predate smrti od gladi i žeđi govoreći: ‘Gospod, Bog naš, izbavit će nas iz ruke kralja asirskoga?’ 12 Nije li isti Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove oltare i zapovjedio Judi i Jerusalemu govoreći: "Pred jednim oltarom klanjajte se i na njemu palite tamjan?" 13 Zar ne znate šta sam ja i moji očevi učinili svim narodima drugih zemalja? Jesu li bogovi naroda tih zemalja mogli ikako izbaviti svoje zemlje iz moje ruke? 14 Ko je među svim bogovima onih naroda koje su moji očevi potpuno uništili mogao izbaviti svoj narod iz moje ruke, da bi vaš Bog mogao izbaviti vas iz moje ruke? 15 Zato neka vas Ezekija ne vara niti vas nagovara na ovaj način, niti mu vjerujte, jer nijedan bog nijednog naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoj narod iz moje ruke i iz ruke mojih otaca, a kamoli će vas vaš Bog izbaviti iz moje ruke? 16 Njegove sluge su još više govorile protiv Gospoda Boga i protiv njegovog sluge Ezekije. 17 Pisao je i pisma u kojima je hulio na Gospoda, Boga Izraelova, i govorio protiv njega, govoreći: “Kao što bogovi naroda drugih zemalja nisu izbavili svoj narod iz moje ruke, tako ni Bog Ezekijin neće izbaviti svoj narod iz moje ruke.”
4
Moćni anđeo Gospodnji brani Jeruzalem
18 Tada su vikali jakim glasom na jevrejskom jeziku narodu Jeruzalema koji je bio na zidinama, da bi ih uplašili i uznemirili, da bi mogli osvojiti grad. 19 I govorili su protiv Boga Jerusalima, kao protiv bogova naroda zemlje, koji su djelo ruku ljudskih. 20 I zbog toga se kralj Ezekija i prorok Izaija, sin Amosov, pomoliše i vapihu prema nebu. 21 I Gospod posla anđela koji istrijebi sve hrabre junake, vođe i zapovjednike u taboru kralja Asirije. Tako se on vrati posramljen u svoju zemlju. A kad uđe u dom svoga boga, oni koji izađu iz njegove utrobe ubiše ga ondje mačem. 22 Tako je Gospod spasio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema iz ruke Sanheriba, kralja Asirije, i iz ruke svih ostalih, i vodio ih je sa svih strana. 23 Mnogi su donosili darove Gospodu u Jeruzalem i darove Ezekiji, kralju Judinom, tako da je od tada postao veličan u očima svih naroda.
Izaija 36-37 Izaija 36 1 Četrnaeste godine kraljevanja Ezekije, asirski kralj Sanherib napadne sve utvrđene gradove Jude i osvoji ih. 2 Kralj Asirije posla Rabšaka iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji s velikom vojskom. On stajaše kod kanala gornjeg ribnjaka na putu valjareva polja. 3 Tada k njemu izađe Elijakim, sin Hilkijin, koji je bio nad dvorom, i Šebna, pisar, i Joah, sin Asafov, zapisničar. 4 A Rabšak im reče: "Recite sada Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, kralj Asirije: Kakvo je to pouzdanje u koje se uzdaš? 5 Kažem, kažeš li ti (ali to su samo prazne riječi): Imam savjet i snagu za rat: na koga se sada uzdaš da se buniš protiv mene? 6 Gle, ti se oslanjaš na Egipat, na ovu slomljenu trsku; ako se čovjek na nju osloni, ona će mu ući u ruku i probosti je. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se u njega uzdaju. 7 Ali ako mi kažeš: ‘Uzdamo se u Gospoda, Boga našega’, zar nije on, čije je uzvišice i čije je oltare uklonio Ezekija i rekao Judi i Jeruzalemu: ‘Pred ovim oltarom se klanjajte?’ 8 Zato sada, molim te, daj obećanje mom gospodaru, kralju Asirije, i dat ću ti dvije hiljade konja, ako budeš mogao postaviti jahače na njih. 9 Kako ćeš onda odbiti lice jednog vođe među najmanjim slugama moga gospodara, a uzdati se u Egipat za bojna kola i konjanike? 10 Zar sam ja sada bez Gospoda izašao na ovu zemlju da je uništim? Gospod mi reče: Izađi na ovu zemlju i uništi je. 11 Tada rekoše Elijakim, Šebna i Joah Rabšaku: "Govori, molim te, svojim slugama sirski, jer ga razumijemo; a ne govori nam jevrejski, da ne čuju ljudi koji su na zidu." 12 Ali Rabšak reče: "Je li me moj gospodar poslao k tvom gospodaru i k tebi da kažem ove riječi? Nije li me poslao k ljudima koji sjede na zidu da jedu svoj izmet i piju svoj urin s vama?" 13 Tada Rabšak ustade i povika jakim glasom na jevrejskom jeziku: "Čujte riječi velikog kralja, kralja Asirije!" 14 Ovako veli kralj: "Neka vas Ezekija ne vara, jer vas neće moći izbaviti." 15 Neka vas Ezekija ne uvjerava u Gospoda govoreći: ‘Gospod će nas sigurno izbaviti; ovaj grad neće biti predan u ruke kralja Asirije.’ 16 Ne slušajte Ezekiju! Jer ovako govori kralj Asirije: 'Sklopite sa mnom savez darom i izađite k meni. Jedite svaki sa svoje loze i svaki sa svoje smokve, i pijte svaki vodu iz svog bunara.' 17 Dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša zemlja, zemlju žita i vina, zemlju hljeba i vinograda. 18 Čuvajte se da vas Ezekija ne zavede govoreći: ‘Gospod će nas izbaviti.’ Je li koji od bogova naroda izbavio svoju zemlju iz ruke kralja Asirije? 5
Moćni anđeo Gospodnji brani Jeruzalem
19 Gdje su bogovi Hamata i Arfada? Gdje su bogovi Sefarvajima? Jesu li oni izbavili Samariju iz moje ruke? 20 Ko su oni među svim bogovima ovih zemalja koji su izbavili svoju zemlju iz moje ruke, da bi Gospod izbavio Jeruzalem iz moje ruke? 21 Ali oni su šutjeli i nisu mu odgovorili ni riječi, jer je kraljeva zapovijed glasila: "Ne odgovarajte mu." 22 Tada dođoše Elijakim, sin Hilkijin, koji je bio nad dvorom, i Šebna, pisar, i Joah, sin Asafov, zapisničar, k Ezekiji s razderanim haljinama i preniješe mu riječi Rabšakeove. Izaija 37 1 Kad je to čuo kralj Ezekija, razdrije svoju odjeću, pokrio se kostrijetom i ušao u dom Gospodnji. 2 I posla Elijakima, koji je bio nad dvorom, i Šebnu, pisara, i starješine svećeničke, pokrivene kostrijetima, k proroku Izaiji, sinu Amosovom. 3 I rekoše mu: Ovako veli Ezekija: Ovaj dan je dan nevolje, prijekora i hule, jer su djeca došla do porođaja, a nema snage za rađanje. 4 Možda će Gospod, Bog tvoj, čuti riječi Rabšaka, kojega je kralj Asirije, gospodar njegov, poslao da ruga živome Bogu, i možda će ukoriti riječi koje je Gospod, Bog tvoj, čuo. Zato uzdiži svoju molitvu za ostatak koji je preostao. 5 Tako su sluge kralja Ezekije došle k Izaiji. 6 A Izaija im reče: "Ovako ćete reći gospodaru svome: Ovako govori Gospod: Ne boj se riječi koje si čuo, kojima su me sluge kralja asirskog hulile." 7 Evo, poslat ću na njega vjetar, i on će čuti glasinu i vratiti se u svoju zemlju; i učinit ću da padne od mača u njegovoj zemlji. 8 Rabšak se vrati i nađe asirskog kralja kako ratuje protiv Libne, jer je čuo da je otišao iz Lakiša. 9 I čuo je za Tirhaku, kralja etiopskog, da je izašao da ratuje s tobom. I kad je to čuo, posla glasnike Ezekiji s porukom: 10 Ovako ćete reći Ezekiji, kralju Judinom: ‘Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći: Jerusalem neće biti dat u ruke kralju asirskom.’ 11 Gle, čuo si šta su kraljevi Asirije učinili svim zemljama, potpuno ih uništivši; i hoćeš li se ti spasiti? 12 Jesu li bogovi naroda spasili one koje su moji očevi uništili, kao što su Gozan, Haran, Resef i sinovi Edeni koji su bili u Telasaru? 13 Gdje je kralj Hamata, kralj Arfada i kralj gradova Sefarvajima, Hene i Ive? 14 Ezekija primi pismo iz ruke glasnika i pročita ga; zatim Ezekija ode u Dom Gospodnji i raširi ga pred Gospodom. 15 I Ezekija se pomoli Gospodu govoreći: 16 Gospode nad vojskama, Bože Izraelov, koji prebivaš među kerubima, ti si Bog, jedini, svih kraljevstava na zemlji; ti si stvorio nebo i zemlju. 17 Prikloni uho svoje, Gospode, i čuj; otvori oči svoje, Gospode, i vidi, i čuj sve riječi Sanheribove, koji je poslao da rugne živome Bogu. 18 Zaista, Gospode, kraljevi Asirije opustošiše sve narode i njihove zemlje, 19 I bacili su njihove bogove u oganj; jer to nisu bili bogovi, nego djelo ljudskih ruku, drvo i kamen: zato su ih uništili. 20 Zato sada, Gospode, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da sva kraljevstva zemlje znaju da si ti Gospod, samo ti. 21 Tada Izaija, sin Amosov, posla Ezekiji govoreći: "Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: 'Zato što si mi se molio protiv Sanheriba, kralja asirskog, 22 Ovo je riječ koju je Gospod rekao o njemu: Djevica, kći sionska, prezrela te je i rugala ti se; kći jerusalimska odmahivala je glavom zbog tebe.
6
Moćni anđeo Gospodnji brani Jeruzalem
23 Koga si pogrdio i hulio? I protiv koga si povisio glas svoj i podigao oči svoje uvis? Protiv Sveca Izraelova. 24 Preko slugu svojih si uvrijedio Gospoda i rekao: “S mnoštvom svojih bojnih kola popeo sam se na visinu gora, na obronke Libana, i posjeći ću visoke cedre njegove i odabrane jele njegove, i ući ću u visinu njegove granice, u šumu njegovog Karmela.” 25 Kopao sam i pio vodu, i stopalima svojim isušio sam sve rijeke opsjednutih mjesta. 26 Nisi li čuo davno kako sam to učinio, od davnina kako sam to oblikovao? A sada sam to ostvario: da pretvoriš utvrđene gradove u ruševine. 27 Zato su njihovi stanovnici bili beznačajni, bili su prestravljeni i posramljeni: bili su kao trava na polju, i kao zelena biljka, kao trava na krovovima, i kao žito osušeno prije nego što izraste. 28 Ali ja znam tvoje prebivalište, tvoje izlaske i tvoje ulaske, i tvoju ljutnju na mene. 29 Jer tvoja ljutnja na mene i tvoja buna doprli su do mojih ušiju, zato ću ti staviti kuku svoju u nos i uzdu svoju na usne tvoje i vratiću te putem kojim si došao. 30 I ovo će ti biti znak: Ove godine jedite ono što samo od sebe raste, a druge godine ono što od toga niče; a treće godine sijte i žanjte i sadite vinograde i jedite njihov rod. 31 I ostatak koji je preostao od doma Judinog opet će pustiti korijenje dolje i donositi plod prema gore: 32 Jer će iz Jerusalima izaći ostatak, i oni koji se spase s gore Sion; revnost Gospoda nad vojskama učinit će to. 33 Zato ovako govori Gospod za kralja asirskog: ‘Neće ući u ovaj grad, niti će ondje odapeti strijelu, niti će doći pred njega sa štitovima, niti će nasuti nasip protiv njega.’ 34 Putem kojim je došao, istim će se i vratiti, a u ovaj grad neće doći, govori Gospod. 35 Jer ću braniti ovaj grad da ga spasim radi sebe i radi Davida, sluge svoga. 36 Tada anđeo Gospodnji izađe i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet hiljada ljudi. A kad ustadoše rano ujutro, gle, svi bijahu mrtvi leševi. 37 Tako Sanherib, kralj Asirije, ode, vrati se i nastani se u Ninivi. 38 Dok se klanjao u domu svoga boga Nisroha, Adramelek i Šarezer, sinovi njegovi, ubiše ga mačem; oni pobjegoše u zemlju Armeniju, a sin njegov Esarhadon zavlada na njegovom mjestu.
Analiza stih po stih Historijski narativ o Ezekiji, Izaiji, Sanheribu i Rabsakeu zabilježen je na tri glavna mjesta u Starom zavjetu: 2. Kraljevima 18-19 , Izaiji 36-37 i 2. Ljetopisa 32 . U nastavku slijedi pregled stih po stih koji odgovara paralelnim odlomcima iz Biblije kralja Jamesa , nakon čega slijede ključne lekcije. 1. Ezekijina vjernost i rane reforme 2. Kraljevima 18:1–3 – Ezekija započinje svoju vladavinu u Judi u dobi od 25 godina i čini „ono što je ispravno u očima Gospodnjim“. 2 Kraljevima 18:4 – Uklanja uzvišice, razbija kipove, siječe ašere i razbija mjedenu zmiju (Nehuštana) koju je Mojsije napravio, jer je Izrael počeo paliti tamjan za nju. 2. Kraljevima 18:5–7a – „Uzdao se u Gospoda, Boga Izraelova, tako da poslije njega nije bilo nikoga kao on među svim kraljevima Judinim...“ Gospod je s njim i on napreduje kuda god ide. 2. Kraljevima 18:7b–8 – Pobunio se protiv asirskog kralja (odbijajući da mu služi) i pobio Filistejce sve do Gaze. 2. Ljetopisa 32:1–8 – Vidjevši Sanheribov dolazak, Ezekija se savjetuje sa svojim knezovima da zatvore izvore vode izvan Jeruzalema, gradi zidine i kule, pravi oružje i ohrabruje narod: „Budite
7
Moćni anđeo Gospodnji brani Jeruzalem
jaki i hrabri... s njim je ruka od tijela; a s nama je Gospod, Bog naš, da nam pomaže i da se bori u našim bitkama“ (2. Ljetopisa 32:7–8). 2. Pad Samarije i invazija Asirije 2. Kraljevima 18:9–12 – U četvrtoj godini Ezekijinog carstva, asirski kralj Salmanasar opsjeda Samariju (Sjeverno kraljevstvo Izraela) i osvaja je u šestoj godini Ezekijinog carstva jer Izrael "nije poslušao glas Gospoda, Boga svoga". 2 Kraljevima 18:13 / Izaija 36:1 – U 14. godini Ezekijinog carstva, asirski kralj Sanherib napao je sve utvrđene gradove Jude i osvojio ih. 2. Kraljevima 18:14–16 – U trenutku straha, Ezekija šalje danak Sanheribu u Lakiš, rekavši: "Sagriješio sam; vrati mi se! Ono što mi nametneš, ja ću podnijeti." Plaća 300 talenata srebra i 30 talenata zlata, čak je i skinuo zlato s vrata i stupova hrama Gospodnjeg. 3. Rabšakove provokacije i psihološki rat 2. Kraljevima 18:17–18 / Izaija 36:2–3 – Sanherib šalje tartana, Rabsarisa i Rabsakea iz Lakiša s velikom vojskom u Jeruzalem. Oni stoje kod kanala gornjeg ribnjaka. Elijakim, Šebna i Joah izlaze im u susret. 2. Kraljevima 18:19–21 / Izaija 36:4–6 – Rabšak prenosi Sanheribovu poruku: „U kakvo je to uzdanje u koje se uzdaš?“ Ismijava Judu što se uzda u Egipat, nazivajući Egipat „slomljenom trskom“ koja će probosti ruku svakome ko se na nju osloni. 2 Kraljevima 18:22 / Izaija 36:7 – Rabšak pokušava iskriviti Ezekijine vjerske reforme, tvrdeći da je Ezekija uvrijedio Boga uklanjanjem uzvišica i oltara. 2. Kraljevima 18:23–25 / Izaija 36:8–10 – Rabšak se podrugljivo nudi 2.000 konja ako Juda može uopće osigurati jahače za njih. Zatim tvrdi da ga je sam Gospod poslao da uništi Judu: "Gospod mi reče: Idi na ovu zemlju i uništi je." 2. Kraljevima 18:26 / Izaija 36:11 – Elijakim, Šebna i Joa mole Rabšaka da govori sirijskim (aramejskim) umjesto židovskim jezikom (hebrejskim) kako obični ljudi na zidu ne bi paničarili. 2. Kraljevima 18:27–35 / Izaija 36:12–20 – Rabšak odbija, vičući na hebrejskom ljudima na zidu. Potiče ih da ne dozvole da ih Ezekija prevari obećanjima da će ih Bog izbaviti. Hvali se da nijedan bog Hamata, Arpada, Sefarvajima ili Samarije nije spasio njihove zemlje od Asirije – pa „ko su oni među svim bogovima zemalja koji su izbavili svoju zemlju iz moje ruke, da bi Gospod izbavio Jeruzalem iz moje ruke?“ (2. Kraljevima 18:35). 2. Kraljevima 18:36–37 / Izaija 36:21–22 – Narod šuti i ne odgovara mu ni riječi, kako je Ezekija naredio („Ne odgovaraj mu“). Službenici se vraćaju Ezekiji s poderanom odjećom. 4. Ezekija traži Izaiju i prvo Gospodnje obećanje 2. Kraljevima 19:1–5 / Izaija 37:1–5 – Kralj Ezekija razdera svoju odjeću, obuče se u kostrijet, ode u dom Gospodnji i pošalje Elijakima, Šebnu i starješine svećeničke proroku Izaiji . Oni kažu: "Ovaj dan je dan nevolje, prijekora i hule... zato uzdiži svoju molitvu za ostatak koji je preostao." 2. Kraljevima 19:6–7 / Izaija 37:6–7 – Izaija odgovara Božjom riječju: "Ne boj se riječi koje si čuo, kojima su me sluge kralja asirskog hulile. Evo, poslat ću na njega duh, i on će čuti glasinu i vratiti se u svoju zemlju; i učinit ću da padne od mača u njegovoj zemlji."
8
Moćni anđeo Gospodnji brani Jeruzalem
5. Rabšakovo bogohulno pismo i Ezekijina molitva 2. Kraljevima 19:8–13 / Izaija 37:8–13 – Rabšak se vraća i zatiče Sanheriba koji se bori protiv Libne. Čuvši da je Tirhaka, kralj Etiopije, izašao da se bori protiv njega, Sanherib ponovo šalje pisma Ezekiji, upozoravajući ga da Bog ne može osloboditi Jeruzalem i nabrajajući uništene narode (Gozan, Haran, Resef, Telasar). 2 Kraljevima 19:14 / Izaija 37:14 – Ezekija prima pismo od glasnika, čita ga, odlazi u dom Gospodnji i raširi ga pred Gospodom . 2. Kraljevima 19:15–19 / Izaija 37:15–20 – Ezekija se moli: „Gospode, Bože Izraelov, koji prebivaš među kerubima, ti si Bog, jedini, svih kraljevstava na zemlji... Prikloni uho svoje, Gospode, i čuj! Otvori, Gospode, oči svoje i vidi! I čuj riječi Sanheriba, koji ga je poslao da ruga živome Bogu.“ On priznaje da je Asirija uništila druge narode jer su njihovi bogovi bili samo drvo i kamen, i moli se: „Sada, dakle, Gospode, Bože naš, molim te, izbavi nas iz ruke njegove, da sva kraljevstva na zemlji znaju da si ti Gospod Bog, jedini.“ 6. Božji odgovor kroz Izaiju 2. Kraljevima 19:20 / Izaija 37:21–22 – Izaija šalje poruku Ezekiji: „Čuo sam ono što si mi molio protiv Sanheriba, kralja asirskog.“ 2. Kraljevima 19:21–28 / Izaija 37:22–29 – GOSPOD kori Sanheribov ponos: "Koga si pogrdio i hulio?... čak i na Sveca Izraelova." Bog primjećuje da su asirske pobjede bile dopuštene samo Njegovom božanskom providnošću ("Nisi li odavno čuo kako sam to učinio?"). Zbog Sanheribovog bijesa, Bog izjavljuje: "Stavit ću ti kuku svoju u nos i uzdu svoju u usne tvoje i vratit ću te putem kojim si došao." 2 Kraljevima 19:29–31 / Izaija 37:30–32 – Bog daje Judi znak opstanka i rasta: ostatak doma Judinog ponovo će pustiti korijenje dolje i donositi plod prema gore. 2. Kraljevima 19:32–34 / Izaija 37:33–35 – Bog obećava u vezi s kraljem Asirije: "Neće ući u ovaj grad, niti će tamo odapeti strijelu, niti će doći pred njega sa štitom, niti će nasuti nasip protiv njega... Jer ću ja braniti ovaj grad da ga spasim, sebe radi i Davida radi sluge svoga." 7. Božanska intervencija i pad Sanheriba 2. Kraljevima 19:35 / Izaija 37:36 / 2. Ljetopisa 32:21 – Iste noći, Anđeo Gospodnji izađe i pobi u asirskom logoru 185.000 ljudi . Kad su ljudi rano ujutro ustali, "gle, svi su bili mrtvi leševi." 2. Kraljevima 19:36 / Izaija 37:37 – Sanherib odlazi, vraća se u Ninivu i tamo se nastanjuje. 2. Kraljevima 19:37 / Izaija 37:38 / 2. Ljetopisa 32:21 – Dok se Sanherib klanjao u domu svoga boga Nisroha, njegovi sinovi Adramelek i Sarezer ubiše ga mačem, te on pobjegne u zemlju Armeniju. Njegov sin Asarhadon zavlada umjesto njega.
Ključne lekcije iz narativa Razlika između ljudskog kompromisa i Božanskog oslobođenja Ezekija je isprva pokušao otkupiti Sanheriba tako što je iz Hrama izvukao zlato (2. Kraljevima 18:14-16), ali se Asirija ipak vratila i potpuno osvojila zemlju. Umirivanje Božjeg neprijatelja rijetko uspijeva; trajni mir je došao tek kada je Ezekija prestao da se oslanja na srebro i potpuno se okrenuo molitvi.
9
Moćni anđeo Gospodnji brani Jeruzalem
Praktična priprema u kombinaciji s duhovnim povjerenjem Prije početka opsade, Ezekija je zaustavio dovod vode, ojačao zidine i organizirao odbranu (2. Ljet. 32:2-5). Vjera u Boga ne znači ignoriranje praktične odgovornosti, ali Ezekija je svoje konačno povjerenje temeljio na Svemogućem, a ne na svojim utvrđenjima. Duhovno razlučivanje protiv ruganja i obmane Rabšak je koristio psihološke taktike - iskrivljavanje Svetog pisma, širenje straha, dovođenje u pitanje Božje moći i pokušaj odvajanja vođa od naroda (2. Kraljevima 18:22, 28-35). Ezekijina naredba "Ne odgovaraj mu" uči mudrosti odbijanja rasprave s bogohulnim uvredama, već odabira da se problem direktno iznese Bogu. Širenje naših problema pred Gospodinom Kada je Ezekija primio Sanheribovo zastrašujuće pismo, odnio ga je direktno u hram i "raširio ga pred Gospodom" (2. Kraljevima 19:14). Ovo pruža model za molitvu: iznošenje opipljivih prijetnji, strahova i tjeskoba direktno u Božju prisutnost i njihovo otvoreno izlaganje pred Njega. Božja slava kao najveći prioritet u molitvi Ezekija se nije molio samo za lični opstanak; molio se da Bog djeluje "da sva kraljevstva zemaljska znaju da si ti, Gospod, Bog, jedini" (2. Kraljevima 19:19). Molitve usmjerene na Božju čast usko su usklađene s Njegovom voljom. Čovjekov ponos nasuprot Božjem suverenitetu Sanherib je vjerovao da su njegova vojna osvajanja rezultat njegove vlastite moći (2. Kraljevima 19:23-24). Bog ga je podsjetio da je on samo instrument u Božjem sveobuhvatnom planu (2. Kraljevima 19:25-28). Bog se opire oholima i nijedna svjetovna sila ne može nadvladati Njegove suverene ciljeve.
10