Hana, majka Samuela 1. Samuelova 1 1 A bijaše jedan čovjek iz Ramatajmzofima, s planine Efrajimove, a ime mu bijaše Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufa, Efraćanin. 2 I imao je dvije žene; jednoj je bilo ime Hana, a drugoj Penina; i Penina je imala djecu, ali Hana nije imala djece. 3 Taj čovjek je svake godine išao iz svog grada da se klanja i prinosi žrtve Gospodu nad vojskama u Šilu. A ondje su bila i dva Elijeva sina, Hofni i Finehas, svećenici Gospodnji. 4 A kad dođe vrijeme da Elkana prinese prinos, dade svojoj ženi Penini i svim njenim sinovima i kćerima dijelove. 5 A Ani dade dostojan dio, jer je volio Anu, ali Gospod joj zatvori utrobu. 6 A i njen protivnik ju je jako razljutio, da je uznemiri, jer joj je Gospod zatvorio utrobu. 7 I kao što je to činio svake godine, kad god bi ona išla u Dom Gospodnji, tako ju je ona razljutila; zato je plakala i nije jela. 8 Tada joj reče Elkana, njen muž: "Ana, zašto plačeš? Zašto ne jedeš? Zašto ti je srce žalostno? Nisam li ti ja bolji od deset sinova?" 9 Ana ustade nakon što su jeli u Šilu i pili. A svećenik Eli sjedi na stolici kraj stupa hrama Gospodnjeg. 10 A ona bijaše ogorčena u duši, te se pomoli Gospodu i gorko zaplaka. 11 I zavjetovala se govoreći: "Gospode nad vojskama, ako pogledaš na nevolju sluškinje svoje i sjetiš se mene, i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego joj daš muško dijete, dat ću ga Gospodu za sve dane života njegova, i britva neće doći na njegovu glavu." 12 Dok se ona molila pred Gospodom, Eli joj je pazio na usta. 13 Ana govori u sebi; samo su joj se usne micale, ali glas joj se nije čuo; stoga je Eli pomislio da je bila pijana. 14 A Eli joj reče: "Dokle ćeš biti pijana? Prestani piti vino." 15 A Ana odgovori i reče: Ne, gospodaru moj, ja sam žena žalostna duha. Nisam pila ni vina ni žestokog pića, nego sam izlila dušu svoju pred Gospodom.
1
Hana, majka Samuela
16 Ne smatraj sluškinju svoju kćerkom nevaljalom, jer sam do sada govorila iz velike tuge i žalosti svoje. 17 Tada Eli odgovori i reče: "Idi s mirom! Bog Izraelov neka ti ispuni molbu koju si od njega tražila." 18 A ona reče: "Neka sluškinja tvoja nađe milost u tvojim očima." Žena ode svojim putem i jede, i lice joj više ne bijaše tužno. 19 Ujutro ustadoše rano i pokloniše se pred Gospodom, pa se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna svoju ženu Hanu, i Gospod se sjeti nje. 20 Kad je došlo vrijeme da Ana zatrudni, rodi sina i nadjenu mu ime Samuel, govoreći: "Jer sam ga zamolila od Gospoda." 21 I čovjek Elkana i sva njegova kuća odoše gore da prinesu Gospodu godišnju žrtvu i svoj zavjet. 22 Ali Ana nije otišla gore; jer je rekla svom mužu: "Neću ići gore dok se dijete ne odbije od dojenja, pa ću ga tada dovesti da se pojavi pred Gospodom i da ondje ostane zauvijek." 23 A Elkana, njen muž, reče joj: "Čini šta ti se čini dobrim; ostani dok ga ne odbiješ od sisa; samo neka Gospod ispuni svoju riječ." Žena je ostala i dojila sina dok ga nije odbila od sisa. 24 A kad ga je odbila od prsa, uze ga sa sobom s tri vola, jednom efom brašna i mjehom vina i dovede ga u Dom Gospodnji u Šilu. Dijete je bilo još malo. 25 I zaklaše junca i dovedoše dijete Eliju. 26 A ona reče: "O, gospodaru moj, tako živa duša tvoja, gospodaru moj, ja sam žena koja je ovdje stajala kraj tebe moleći se Gospodu." 27 Za ovo dijete sam se molila; i Gospod mi je dao moju molbu koju sam od Njega tražila: 28 Zato sam ga i posudio Gospodu; dok god je živ, bit će posuđen Gospodu. I on se ondje poklonio Gospodu.
1. Samuelova 2 1 I Ana se pomoli i reče: "Srce moje se raduje u Gospodu, rog moj se uzvisio u Gospodu, usta moja su se raširila nad neprijateljima mojim, jer se radujem spasenju tvom." 2 Niko nije svet kao što je Gospod; jer nema nikoga osim tebe; niti je stijena kao što je Bog naš. 3 Ne govorite više tako oholo; neka vam ne izlazi oholost iz usta, jer je Gospod Bog znanja i on prosuđuje djela. 4 Lukovi junaka su slomljeni, a oni koji su posrnuli su opasani snagom. 5 Siti su se namirili za kruh, a gladni su prestali: neplodna je rodila sedmero djece, a mnogodjetna je oslabila. 6 Gospod ubija i oživljava, spušta u grob i izvlači. 7 Gospod osiromašuje i bogati, ponižava i uzdiže. 8 On podiže siromaha iz prašine i podiže prosjaka iz gomile gnoja, da ih postavi među knezove i da im da u nasljedstvo prijestolje slave; jer su stupovi zemlje Gospodnji i on je na njima postavio svijet. 9 On će čuvati noge svojih svetaca, a bezbožnici će šutjeti u tami; jer snagom niko neće pobijediti. 10 Protivnici će se Gospodnji satrti; s neba će zagrmiti na njih; Gospod će suditi krajevima zemlje i dat će snagu svom kralju i uzvisit će rog svog pomazanika.
Komentar Priča o Hani, koja se nalazi u 1. i 2. poglavlju 1. Samuelove knjige , jedna je od najsnažnijih biblijskih pripovijesti o tuzi, upornoj molitvi, vjeri i božanskoj odbrani.
Dio 1: Analiza Hannine priče stih po stih 2
Hana, majka Samuela
1. Samuelova, poglavlje 1: Tuga, molitva i obećanje Stihovi 1-2 (Elkana i njegove dvije žene): Priča počinje predstavljanjem Elkane, levita s planine Efrajim, i njegove dvije žene: Penine (koja je imala djecu) i Ane (koja je bila neplodna). Stihovi 3–5 (Godišnje obožavanje i favoriziranje): Porodica putuje svake godine da bi se poklonila i prinijela žrtvu Gospodu nad vojskama u Šilu. Iako Penina ima djecu, Elkana daje Ani "dostojan dio" (ili dvostruki dio) jer je duboko voli, uprkos tome što joj je Gospod zatvorio utrobu. Stihovi 6–8 (Feninnino provociranje): Peninna stalno ismijava i provocira Anu zbog njene neplodnosti, uzrokujući da plače i odbija hranu. Elkana pokušava da je utješi nježnim riječima ( „Nisam li ti ja bolji od deset sinova?“ ), ali Anino srce ostaje teško. Stihovi 9–11 (Hanina gorka molitva i zavjet): Nakon obroka u Šilu, duboko ožalošćena Ana ustaje i odlazi u hram. Gorko plačući, moli se Gospodu i daje zavjet: ako joj Bog da muško dijete, posvetit će ga Gospodu za sve dane njegova života i britva se nikada neće dotaknuti njegove glave. Stihovi 12–14 (Elijeva pogrešna procjena): Dok Ana nastavlja tiho moliti u svom srcu (samo joj se usne pomiču, ali se ne čuje glas), Eli, prvosveštenik, je posmatra i pogrešno pretpostavlja da je pijana, govoreći joj da skloni vino. Stihovi 15-16 (Hanina odbrana): Hana s poštovanjem ispravlja Elija, objašnjavajući da nije pijana od vina, već je "žena tužnog duha" koja je izlila svoju dušu pred Gospodom iz velike žalbe i tuge. Stihovi 17–18 (Elijev blagoslov i Anin mir): Eli odgovara blagoslovom: "Idi s mirom, a Bog Izraelov neka ti uslišava molbu koju si od njega tražila." Anino lice se odmah mijenja; ona odlazi svojim putem, jede i više nije tužna. Stihovi 19–20 (Samuelovo rođenje): Porodica se sljedećeg jutra moli i vraća se kući u Ramu. Elkana poznaje svoju ženu Hanu, a Gospod je se sjeća. Ona zače i rodi sina, dajući mu ime Samuel (što znači "Čuo od Boga"), rekavši: "Jer sam ga zamolila od Gospoda." Stihovi 21–23 (Ostanak dok se dijete ne odbije od dojke): Kada Elkana ode u Šilo na godišnju žrtvu, Hana ostane kod kuće, izjavivši da će otići tek nakon što dijete bude odbijeno od dojke, kako bi ga mogla trajno predstaviti pred Gospodinom. Elkana podržava njenu odluku. Stihovi 24–28 (Ispunjavanje zavjeta): Nakon što je Samuel odbijen od dojke, Hana ga dovodi u dom Gospodnji u Šilu zajedno s velikodušnom žrtvom (tri vola, brašno i vino). Podsjeća Elija na ženu koja se godinama ranije molila pored njega, izjavljuje da je to dijete za koje se molila i posuđuje ga Gospodu do kraja života.
1. Samuelova, poglavlje 2:1–10: Anina pjesma zahvalnosti Stihovi 1–3 (Radovanje u Božjoj svetosti): Ana izgovara proročku molitvu hvale. Njeno srce se raduje u Gospodu, njen rog se uzvisuje i ona se raduje Njegovom spasenju. Ona izjavljuje da nema svetog kao što je Gospod, niti stijene kao što je On. Stihovi 4–5 (Preokret ljudskih okolnosti): Hana slavi Božju suverenost nad ljudskom sudbinom: lukovi junaka su slomljeni, oni koji posrću su opasani snagom, siti se moraju zaposliti za kruh, a neplodna je rodila sedmero djece , dok je ona koja je imala mnogo djece klonula.
3
Hana, majka Samuela
Stihovi 6–8 (Božja moć nad životom i smrću): Gospod ubija i oživljava; On spušta u grob i izvlači. On podiže siromaha iz prašine i podiže prosjaka iz gomile gnoja da ga postavi među knezove, jer stubovi zemlje pripadaju Gospodu. Stihovi 9–10 (Zaštita pravednika): Bog čuva noge svojih svetaca, a bezbožnici će šutjeti u tami, jer snagom niko neće pobijediti. Gospod će suditi krajevima zemlje i dat će snagu i uzvisit će rog svog pomazanika.
Dio 2: Ključne lekcije i životne primjene 1. Radikalna iskrenost u molitvi Pouka: Hana nije skrivala svoju bol iza uljudnog religioznog jezika. Gorko je plakala, izlila svoju dušu i predala svoju iskrenu tugu Bogu. Primjena u životu: Bog nas poziva da svoje istinske emocije – tugu, frustraciju, gorčinu i čežnju – donesemo direktno Njemu. Ne morate čistiti svoje emocije prije nego što razgovarate s Bogom; On se nosi s iskrenom tugom bolje od bilo koga drugog. 2. Prevazilaženje osude i nerazumijevanja drugih Pouka: Čak je i duhovni vođa (Eli) pogrešno procijenio Hanu, optužujući je za pijanstvo dok je ona zapravo bila u dubokoj komunikaciji s Bogom. Hana se nije osvećivala niti se branila; ponizno i s poštovanjem je pojasnila svoj stav. Primjena u životu: Kada ljudi pogrešno shvate vaše motive, borbe ili tihe trenutke duhovne bitke, zadržite prisebnost. Usmjerite se na Boga umjesto da se branite od svakog kritičara. 3. Vjerovanje u Boga i izvan proboja (Integritet zavjeta) Pouka: Nakon što se tako očajnički molila za dijete, Hana je održala obećanje i dragovoljno predala svog dugo očekivanog sina službi Gospodinu u hramu nakon što je bio odbijen od dojenja. Primjena u životu: Kada Bog uslišava naše najdublje molitve, lako je čvrsto se držati blagoslova kao vlastitog. Hana nas podsjeća da svoje blagoslove držimo labavo, sjećajući se da sve što primamo dolazi od Boga i da je u konačnici namijenjeno da Mu slavimo. 4. Pretvaranje patnje u pjesmu hvale Pouka: Hanina priča prelazi iz tihog plača u 1. poglavlju u uzvišenu, proročansku pjesmu pobjede u 2. poglavlju. Njen fokus se u potpunosti pomjera sa prošlog poniženja na Božji konačni karakter i suverenitet. Primjena u životu: Bol ima rok trajanja, ali obožavanje traje. Kada vas Bog provede kroz period iskušenja ili odgovori na dugo očekivanu molitvu, neka vaš odgovor bude svjedočanstvo Njegove dobrote koje ohrabruje druge. Ključna poruka: Anino putovanje nas uči da nijedno razdoblje neplodnosti ili poniženja nije trajno u Božjim rukama. On vidi zanemarene, čuje tihe vapaje slomljenih srca i sposoban je tugu pretvoriti u ples.
4