Gideon, hrabar i moćan čovjek Sudije 6 1 I sinovi Izraelovi činiše što je zlo u očima Gospodnjim, i Gospod ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. 2 I ruka Midjana nadvlada Izraela, i zbog Midjana sinovi Izraelovi načiniše sebi jazbine u gorama, pećine i utvrde. 3 I tako, kad je Izrael posijao, dođoše Midjanci, i Amalečani, i sinovi Istoka, čak i oni dođoše protiv njih; 4 I ulogoriše se protiv njih i uništiše prinos zemlje sve do Gaze, i ne ostaviše Izraelu ništa za život, ni ovce, ni vola, ni magarca. 5 Jer su došli sa svojom stokom i šatorima, i dolazili su kao skakavci u mnoštvu; jer i njima i njihovim devama nije bilo broja; i ušli su u zemlju da je unište. 6 Izrael je bio veoma osiromašen zbog Midjanaca; i sinovi Izraelovi su vapili Gospodu. 7 I dogodi se, kad sinovi Izraelovi vapiše Gospodu zbog Midjanaca, 8 Jahve posla proroka sinovima Izraelovim koji im reče: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Ja sam vas izveo iz Egipta i izveo vas iz kuće ropstva." 9 I izbavio sam vas iz ruku Egipćana i iz ruku svih koji su vas tlačili, i otjerao sam ih ispred vas, i dao vam njihovu zemlju; 10 I rekao sam vam: Ja sam Gospod, Bog vaš; ne bojte se bogova Amorejaca, u čijoj zemlji živite; ali vi niste poslušali glas moj. 11 I dođe anđeo Gospodnji i sjede pod hrast koji bijaše u Ofri, a koji pripadaše Joašu Abijezeru; a sin njegov Gideon vršio je pšenicu u grožđanoj preši da je sakrije od Midjanaca. 12 I anđeo Gospodnji mu se pojavi i reče mu: Gospod je s tobom, hrabri junače! 13 A Gideon mu reče: "O, Gospode moj, ako je Gospod s nama, zašto nas je onda sve ovo snašlo? I gdje su sva njegova čudesa o kojima su nam pričali naši očevi govoreći: 'Nije li nas Gospod izveo iz Egipta?' A sada nas je Gospod ostavio i predao nas u ruke Midjancima." 14 A Gospod ga pogleda i reče: "Idi u ovoj svojoj snazi i spasit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca. Nisam li te ja poslao?"
1
Gideon, hrabar i moćan čovjek
15 A on mu reče: "O Gospode moj, čime ću spasiti Izraela? Gle, moja porodica je siromašna u Manasiji, a ja sam najmanji u domu svoga oca." 16 A Gospod mu reče: "Ja ću biti s tobom i ti ćeš pobiti Midjance kao jednog čovjeka." 17 A on mu reče: "Ako sam našao milost u tvojim očima, pokaži mi znak da ti govoriš sa mnom." 18 Ne idi odavde, molim te, dok ne dođem k tebi i ne donesem svoj dar i ne stavim ga preda te. A on reče: Ostat ću dok se ne vratiš. 19 Gideon uđe i pripravi jare i beskvasne pogače od jedne efe brašna; meso stavi u korpu, a čorbu uli u lonac i iznese mu je pod hrast i prinese mu je. 20 Anđeo Božji mu reče: "Uzmi meso i beskvasne kolače i stavi ih na ovu stijenu, a čorbu izlij." I on učini tako. 21 Tada anđeo Gospodnji pruži kraj štapa koji mu bijaše u ruci i dotaknu se mesa i beskvasnih kolača; i oganj se pojavi iz stijene i proždre meso i beskvasne kolače. Tada anđeo Gospodnji nestade s njegova lica. 22 A kad Gideon shvati da je to anđeo Gospodnji, reče Gideon: "Jao, Gospode Bože! Jer sam vidio anđela Gospodnjeg licem u lice." 23 A Gospod mu reče: "Mir tebi, ne boj se, nećeš umrijeti." 24 Tada Gideon sagradi ondje žrtvenik Gospodu i nazva ga Jehova Šalom. On je do danas još uvijek u Ofri Abijezerovoj. 25 Iste noći reče mu Gospod: "Uzmi junca svoga oca, drugog junca od sedam godina, i sruši Baalov žrtvenik koji ima tvoj otac, i posjeci gaj koji je kraj njega." 26 I podigni žrtvenik Gospodu, Bogu svome, na vrhu ove stijene, na određenom mjestu, i uzmi drugog junca i prinesi žrtvu paljenicu drvima iz gaja koji ćeš posjeći. 27 Tada Gideon uze deset ljudi od svojih slugu i učini kako mu je Gospod rekao. I kako se bojao očeve kuće i ljudi iz grada, nije mogao to učiniti danju, učini to noću. 28 A kad su se ljudi iz grada probudili rano ujutro, gle, Baalov žrtvenik je srušen, a gaj koji je bio uz njega posječen, i drugi junac je prinesen na žrtveniku koji je bio sagrađen. 29 I rekoše jedan drugome: "Ko je to učinio?" A kad se raspitaše i upitaše, rekoše: "Gideon, sin Joašev, učinio je to." 30 Tada ljudi iz grada rekoše Joašu: "Izvedi sina svoga da umre, jer je srušio Baalov žrtvenik i posjekao gaj koji je bio kraj njega." 31 A Joaš reče svima koji su stajali protiv njega: "Hoćete li se zalagati za Baala? Hoćete li ga spasiti? Ko se zalaže za njega, neka bude pogubljen do jutra! Ako je on bog, neka se zalaže za sebe, jer je neko srušio njegov žrtvenik." 32 Zato ga toga dana prozva Jerubaal, govoreći: "Neka se Baal parni s njim, jer mu je srušio žrtvenik." 33 Tada se sakupiše svi Midjanci i Amalečani i sinovi istoka, pređoše i ulogoriše se u dolini Jizreelskoj. 34 Ali Duh Gospodnji siđe na Gideona i on zatrubi u trubu; a Abiezer se okupi za njim. 35 I posla glasnike po cijelom Manašeu, koji se također sabrao za njim; i posla glasnike Ašeru, Zebulunu i Naftaliju; i oni izađoše da ih dočekaju. 36 A Gideon reče Bogu: "Ako ćeš mojom rukom spasiti Izraela, kao što si rekao, 37 Evo, metnut ću runo vune na gumno; pa ako rosa bude samo na runu, a suho na svoj zemlji osim toga, tada ću znati da ćeš mojom rukom spasiti Izraela, kao što si rekao. 38 I bi tako: jer usta rano sutradan, savije runo i iscijedi rosu iz runa, punu zdjelu vode. 39 A Gideon reče Bogu: "Neka se ne razgnjevi na mene, pa ću progovoriti samo ovaj put. Molim te, dopusti mi da isprobam samo ovaj put s runom; neka samo runo bude suho, a po svoj zemlji neka bude rosa." 40 I Bog učini tako te noći; jer je samo runo bilo suho, a rosa je bila po svoj zemlji.
2
Gideon, hrabar i moćan čovjek
Sudije 7 1 Tada Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod koji je bio s njim, ustadoše rano i ulogoriše se kod bunara Haroda; tako da je vojska Midjanaca bila na sjevernoj strani od njih, kod brda More, u dolini. 2 A Gospod reče Gideonu: "Naroda koji je s tobom previše je da bih im predao Midjance u ruke, da se Izrael ne bi hvalio preda mnom govoreći: 'Moja me ruka spasila.'" 3 Zato sada idi i objavi u uši narodu: ‘Ko se boji i plaši, neka se vrati i ode rano s gore Gileadske.’ I vrati se od naroda dvadeset i dvije hiljade, a ostalo ih je deset hiljada. 4 A Gospod reče Gideonu: "Naroda je još previše; dovedi ih do vode, da ih ondje iskušam za tebe. I bit će da će onaj za koga ti kažem: Neka ide s tobom, taj će ići s tobom; a za koga ti kažem: Neka ne ide s tobom, taj neće ići." 5 I dovede narod k vodi. I reče Gospod Gideonu: "Svaki koji lapće vodu jezikom svojim kao što pas lapće, njega ćeš postaviti posebno; tako i svakoga ko kleči da pije." 6 A broj onih koji su laptali stavljajući ruku na usta bio je tri stotine ljudi; a sav ostali narod klečao je da pije vodu. 7 A Gospod reče Gideonu: "S tri stotine ljudi koji su laptali, spasit ću vas i predat ću Midjance u vaše ruke; a sav ostali narod neka ide svaki na svoje mjesto." 8 Tada narod uze hranu i trube, a on posla ostatak Izraela, svakoga u njegov šator, a onih tri stotine ljudi zadrža; a midjanska vojska bijaše mu podređena u dolini. 9 Iste noći reče mu Gospod: "Ustani, siđi u tabor, jer sam ga predao u tvoje ruke." 10 Ako se bojiš sići, idi ti sa svojim slugom Purom u tabor. 11 Čut ćeš šta govore, i poslije će ti se ruke ojačati da siđeš u tabor." Tada siđe on sa svojim slugom Purom, izvan naoružanih ljudi koji su bili u taboru. 12 A Midjanci i Amalečani i svi sinovi istoka ležali su u dolini kao skakavci u mnoštvu; a deve njihove bijahu bez broja, kao pijesak kraj morski u mnoštvu. 13 A kad Gideon dođe, gle, jedan čovjek ispriča san svom drugu: "Sanjao sam san: pogača ječmenog hljeba kotrljala se u midjanski tabor i došla do šatora, udarila ga te je pao, prevrnula ga i šator je ostao na zemlji." 14 A njegov drug odgovori i reče: "Ovo nije ništa drugo nego mač Gideona, sina Joaševog, čovjeka Izraelca; jer je Bog u njegove ruke predao Midjance i svu vojsku." 15 Kad Gideon ču kako se san pripovijeda i tumači, pokloni se i vrati se u izraelski tabor te reče: "Ustanite, jer vam je Gospod predao u ruke midjansku vojsku." 16 I podijeli tri stotine ljudi u tri čete i stavi svakom čovjeku u ruku trubu, prazne vrčeve i svjetiljke u vrčeve. 17 I reče im: "Pogledajte me i učinite tako; i gle, kad izađem izvan logora, učinite i vi kako ja činim." 18 Kad zatrubim u trubu, ja i svi koji su sa mnom, tada zatrubite i vi u trube sa svih strana oko cijelog tabora i vičite: Mač Gospodnji i Gideonov! 19 Gideon i stotinu ljudi koji su bili s njim došli su izvan logora na početku srednje straže; tek su postavili stražu; i zatrubiše u trube i razbiše vrčeve koje su imali u rukama. 20 Tri čete zatrubiše u trube i razbiše vrčeve, i uzeše svjetiljke u lijevoj ruci, a trube u desnoj ruci da trube u njima. I vikaše: "Mač Gospodnji i Gideonov!" 21 I stajaše svaki na svom mjestu oko logora; i sva vojska trčaše, vičući i bježeći. 22 I tri stotine njih zatrubiše u trube, i Gospod okrenu mač svakoga protiv njegovog bližnjega, čak i po cijeloj vojsci. I vojska pobjega u Betšitu u Cereratu i na granicu Abel-Mehole, do Tabata. 23 Izraelci se sabraše iz Naftalija, iz Ašera i iz cijelog Manašea i krenuše u potjeru za Midjancima. 24 Gideon posla glasnike po cijeloj gori Efrajimovoj govoreći: "Siđite pred Midjance i pred njima preuzmite vodu do Betbare i Jordana!" Tada se sabraše svi Efrajimovci i preuzeše vodu do Betbare i Jordana.
3
Gideon, hrabar i moćan čovjek
25 I uhvatiše dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; i ubiše Oreba na stijeni Orebu, a Zeeba ubiše kod Zeebove tijeske za vino, i progoniše Midjance, i donesoše glave Oreba i Zeeba Gideonu s druge strane Jordana.
Sudije 8 1 A ljudi iz Efraima rekoše mu: "Zašto si nam tako učinio, da nas nisi pozvao kad si išao da se boriš protiv Midjanaca?" I oštro ga prekore. 2 I reče im: "Šta sam ja učinio u poređenju s vama? Nije li pabirčenje grožđa Efrajimovo bolje od berbe Abiezerove?" 3 Bog vam je u ruke predao midjanske knezove, Oreba i Zeeba; šta sam ja mogao učiniti u poređenju s vama? Tada se njihov gnjev prema njemu smirio kad je to rekao. 4 Gideon dođe do Jordana i pređe ga, on i tri stotine ljudi koji bijahu s njim, iznemogli, ali ih ipak progone. 5 I reče ljudima iz Sukota: "Dajte, molim vas, hljeb ljudima koji me slijede, jer su umorni, a ja progonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske." 6 A knezovi Sukotski rekoše: "Jesu li ruke Zebaha i Salmune sada u tvojoj ruci da dajemo kruha tvojoj vojsci?" 7 A Gideon reče: "Zato, kad Gospod preda Zebaha i Salmunu u moje ruke, rastrgat ću vam tijelo trnjem pustinje i dračem." 8 I ode odande gore u Penuel i reče im isto; i odgovoriše mu ljudi iz Penuela kao što su mu odgovorili ljudi iz Sukota. 9 A on reče i ljudima iz Penuela: "Kad se vratim u miru, srušit ću ovu kulu." 10 Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i s njima vojske njihove, oko petnaest hiljada ljudi, svi koji su ostali od svih vojski sinova istoka; jer je palo sto dvadeset hiljada ljudi koji su isukali mač. 11 Gideon pođe putem onih koji su živjeli u šatorima istočno od Nobaha i Jogbehe i porazi vojsku, jer je vojska bila sigurna. 12 A kad Zebah i Salmuna pobjegoše, on ih progoni i uhvati dva midjanska kralja, Zebaha i Salmunu, i uznemiri svu vojsku. 13 A Gideon, sin Joašov, vrati se iz bitke prije nego što je sunce izašlo, 14 I uhvati mladića među ljudima iz Sukota i upita ga; a on mu opisa knezove Sukota i starješine njegove, sedamdeset i sedamnaest ljudi. 15 I dođe k ljudima iz Sukota i reče: "Evo Zebaha i Salmune, s kojima ste me grdili govoreći: Jesu li ruke Zebahove i Salmune već u tvojoj ruci da dajemo kruha tvojim umornim ljudima?" 16 I uze starješine grada, i trnje iz pustinje i drač, i njima pouči ljude iz Sukota. 17 I sruši kulu Penuel i pobi ljude iz grada. 18 Tada reče Zebahu i Salmuni: "Kakvi su bili ljudi koje ste ubili na Taboru?" A oni odgovoriše: "Kao što si ti, takvi su bili; svaki od njih je ličio na djecu kraljevu." 19 A on reče: "To su bila moja braća, sinovi moje majke. Tako živ bio Gospod, da ste ih ostavili žive, ne bih vas ubio." 20 I reče Jeteru, svom prvencu: "Ustani i pobij ih!" Ali mladić ne izvuče mač, jer se bojao, jer je još bio mladić. 21 Tada Zebah i Salmuna rekoše: "Ustani i napadni nas, jer kakav je čovjek, takva je i snaga njegova." Gideon ustade i ubi Zebaha i Salmunu, i uze ukrase koji su bili na vratovima njihovih kamila. 22 Tada Izraelci rekoše Gideonu: "Vladaj nad nama, ti i sin tvoj i sin sina tvog, jer si nas izbavio iz ruke Midjana." 23 A Gideon im reče: "Ja neću vladati nad vama, niti će sin moj vladati nad vama; Gospod će vladati nad vama."
4
Gideon, hrabar i moćan čovjek
24 Gideon im reče: "Zamolio bih vas nešto: da mi svaki od vas da naušnice od svog plijena. Imali su zlatne naušnice, jer su bili Izmaelci." 25 A oni odgovoriše: "Rado ćemo im dati." I raširiše haljinu i u nju svaki baci naušnice od svog plijena. 26 A težina zlatnih naušnica koje je zatražio bila je hiljadu i sedam stotina zlatnih šekela, osim ukrasa, ogrlica i purpurne odjeće koju su imali midjanski kraljevi i osim lančića koji su bili oko vrata njihovih kamila. 27 Gideon od toga načini efod i stavi ga u svoj grad, Ofru. I sav Izrael ode onamo za njim bludničeći. To postade zamka Gideonu i njegovoj kući. 28 Tako je Midjan bio pokoren pred sinovima Izraelovim, te više nisu dizali glave. I zemlja je bila u miru četrdeset godina u vrijeme Gideona. 29 Jerubaal, sin Joašev, ode i nastani se u svojoj kući. 30 Gideon je imao sedamdeset i deset sinova koji su mu rođeni, jer je imao mnogo žena. 31 I njegova konkubina koja je bila u Šekemu, rodi mu sina, kojemu on nadjenu ime Abimelek. 32 Gideon, sin Joašov, umrije u dubokoj starosti i bi sahranjen u grobu svoga oca Joaša u Ofri Abijezerovoj. 33 Čim je Gideon umro, sinovi Izraelovi su se vratili i odali se bludničenju za Baalima, te su Baalberita učinili svojim bogom. 34 I sinovi Izraelovi nisu se sjećali Gospoda, Boga svoga, koji ih je izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja sa svih strana. 35 Niti su iskazali ljubaznost domu Jerubaalovom, to jest Gideonovom, prema svoj dobroti koju je on iskazao Izraelu.
Analiza stih po stih Priča o Gideonu u Knjizi sudija, od 6. do 8. poglavlja, jedna je od najuvjerljivijih narativa u Bibliji. Ona hronološki opisuje ciklus pobune i ugnjetavanja jedne nacije, nevoljki i prestrašeni poziv neočekivanog heroja, čudesnu vojnu pobjedu postignutu sa samo 300 ljudi i složene posljedice uspjeha.
Poglavlje 6: Ugnjetavanje, poziv i priprema Stihovi 1–6 (Ugnjetavanje od strane Midjana): Budući da je Izrael činio zlo u očima Gospodnjim, Bog ih je predao u ruke Midjana na sedam godina. Midjanci, Amalečani i sinovi istoka opustošili su zemlju, uništavajući usjeve i stoku, prisiljavajući Izraelce da se skrivaju u jazbinama, pećinama i planinama. Stihovi 7–10 (Proročanski ukor): Kada je Izrael vapio Gospodu zbog Midjanaca, Bog je poslao proroka da ih podsjeti na Njegovu milost – kako ih je izveo iz Egipta i zapovjedio im da se ne boje bogova Amorejaca – ali oni nisu poslušali Njegov glas. Stihovi 11–16 (Pojavljuje se anđeo Gospodnji): Anđeo Gospodnji dođe i sjede pod hrast u Ofri, koji je pripadao Joašu Abijezeru. Njegov sin, Gideon , vršio je pšenicu u grožđanoj presi da je sakrije od Midjanaca. Anđeo je izjavio: "Gospod je s tobom, hrabri junače." Gideon je to doveo u pitanje, ukazujući na siromaštvo Izraela i svoj nizak status u očevoj kući. Gospod ga uvjeri rekavši: "Zaista ću biti s tobom." Stihovi 17–24 (Znak prihvatanja): Gideon je tražio znak kojim bi dokazao da zaista Bog govori, pripremajući meso i beskvasne kolače. Kada je anđeo vrhom svog štapa dodirnuo prinos, vatra je
5
Gideon, hrabar i moćan čovjek
izbila iz stijene i progutala ga, a anđeo je nestao. Shvativši ko je to bio, Gideon se uplašio za svoj život, ali mu je Gospod rekao: "Mir tebi; ne boj se, nećeš umrijeti." Gideon je tamo sagradio oltar nazvan Jehova-šalom (Gospod je mir). Stihovi 25–32 (Uništenje Baalovog žrtvenika): Iste noći, Bog je rekao Gideonu da uzme drugog bika svog oca i sruši očev žrtvenik Baalu, posjekavši drveni gaj (Ašeru) pored njega. Gideon je to učinio noću s deset slugu iz straha od svoje porodice i građana. Kada su ga sljedećeg jutra otkrili, građani su zahtijevali njegovu smrt, ali Joaš ga je branio rekavši: "Hoćete li se zalagati za Baala?... neka se sam zalaže za svoju stvar." Zbog toga je Gideon prozvan Jerubaal ("Neka se Baal zalaže protiv njega"). Stihovi 33–35 (Duh Božji osnažuje Gideona): Midjanci i Amalečani su se okupili i ulogorili u dolini Jezreel. "Duh Gospodnji siđe na Gideona" (doslovno ga obuče), i on zatrubi u trubu, okupljajući klanove Abiezera, Ašera, Zebuluna i Naftalija da ga slijede. Stihovi 36–40 (Znak runa): I dalje tražeći utjehu, Gideon je zatražio od Boga znak koristeći vuneno runo. Prvo je zatražio rosu samo na runu dok je zemlja ostala suha; Bog mu je to uslišio. Zatim je zatražio da runo bude suho dok je zemlja imala rosu; Bog je i to učinio.
Poglavlje 7: Prorijeđena vojska i pobjeda nad Midjancima Stihovi 1–3 (Smanjivanje broja vojnika): Jerubaal (Gideon) i njegova vojska logorovali su blizu bunara Harod, dok su Midjanci bili na sjeveru. Bog je rekao Gideonu da je narod previše , da Izrael ne bi sebi prisvojio slavu nad Bogom. Bog je naredio Gideonu da objavi da svako ko se boji može otići. Otišlo je 22.000 ljudi , ostavljajući 10.000 iza sebe. Stihovi 4–8 (Ispitivanje vode): Bog je rekao da ih još uvijek ima previše. Rekao je Gideonu da ih odvede do vode, gdje će ih On razdvojiti. Oni koji su laptali vodu jezicima kao pas (300 ljudi) bili su odvojeni. Oni koji su kleknuli da piju poslani su kući. Sa samo 300 ljudi, Bog je obećao da će predati Midjance u Gideonove ruke. Stihovi 9–15 (Midijanski san): Te noći, Bog je rekao Gideonu da siđe u neprijateljski logor jer mu ga je predao u ruke. U pratnji svog sluge Pure, Gideon je čuo midijanskog vojnika kako svom drugu priča san o kolaču od ječmenog hljeba koji se kotrljao u midijansku vojsku i udario u šator tako da se srušio. Drugi vojnik je to protumačio: "Ovo nije ništa drugo nego Gideonov mač... jer je Bog predao Midijance u njegove ruke." Obožavajući Boga, Gideon se s povjerenjem vratio svojim ljudima. Stihovi 16–22 (Strategija svjetiljki i vrčeva): Gideon je podijelio 300 ljudi u tri čete. Svakom je dao trubu, prazan vrč i baklju (svjetiljku) unutar vrča . Opkolivši logor noću, zatrubili su u trube, razbili vrčeve, držali baklje u lijevoj ruci, a trube u desnoj, i vikali: "Mač Gospodnji i Gideonov!" Panika je zahvatila midjanski logor, i Gospodin je okrenuo mač svakog čovjeka protiv njegovog bližnjega u cijeloj vojsci. Stihovi 23–25 (Potjera): Izraelci iz plemena Naftali, Ašer i Manaše progonili su Midjance u bijegu. Gideon je poslao glasnike preko planine Efrajim da zauzmu vode ispred njih kod Bet-Bare i Jordana, uhvativši i pogubivši dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba , čije su glave donijeli Gideonu.
6
Gideon, hrabar i moćan čovjek
Poglavlje 8: Potjera, sukobi i posljedice Stihovi 1–3 (Diplomatsko rješenje s Efrajimom): Ljudi iz Efrajima su se gorko žalili što nisu ranije pozvani u borbu. Gideon je odgovorio sa poniznošću i taktom: "Šta sam ja sada učinio u poređenju s vama? Nije li pabirčenje grožđa Efrajimovo bolje od berbe Abiezerove?" Njegov blagi odgovor odvratio je njihov gnjev. Stihovi 4–9 (Odbijanje kod Sukota i Penuela): Gideon i njegovih 300 iscrpljenih ljudi prešli su rijeku Jordan u žestokoj potjeri za preostalim midijanskim kraljevima, Zebahom i Zalmunom. Zatražili su od starješina Sukota i Penuela hljeb kako bi nahranili umorne trupe, ali su se vođe rugale Gideonu i odbile, rekavši da još nisu zarobili kraljeve. Gideon ih je upozorio da će se vratiti da ih kazni trnjem i dračem. Stihovi 10–17 (Kazna i zarobljavanje): Gideon je iznenadio preostalu midjansku vojsku i zarobio kraljeve Zebaha i Zalmunu . Po povratku, kaznio je starješine Sukota koristeći pustinjsko trnje i draču, srušio je kulu Penuel i pobio ljude iz grada. Stihovi 18–21 (Sudbina kraljeva): Gideon je pitao Zebaha i Zalmunu kakve su ljude ubili na Taboru, otkrivši da su to njegova braća. Naredio je svom najstarijem sinu, Jeteru, da ih ubije, ali dječak se bojao jer je još bio mlad. Dva kralja su zatim zamolila Gideona da ih sam ubije, a Gideon ih je ubio, skinuvši polumjesečaste ukrase s vratova njihovih deva. Stihovi 22–27 (Zlatni efod i Izraelov propust): Izrael je pokušao da Gideona i njegovu lozu učini nasljednim vladarima, ali Gideon je to odlučno odbio, izjavivši: "Gospod će vladati nad vama." Međutim, Gideon je postavio zahtjev: da mu svaki čovjek da naušnicu od svog plijena. Sakupio je 1.755 šekela zlata i napravio efod , postavivši ga u svoj grad Ofru. Nažalost, cijeli Izrael se tamo odao za njim i on je postao zamka Gideonu i njegovom domu. Stihovi 28–35 (Gideonova smrt i Izraelov zaborav): Midjan je bio pokoren, a zemlja je imala mir 40 godina za vrijeme Gideonovog života. Gideon je umro u dubokoj starosti i sahranjen je u grobu svog oca Joaša. Odmah nakon njegove smrti, Izraelci su se vratili duhovnom preljubu, obožavajući Baal-berita i ne pokazujući ljubaznost prema domu Jerubaala (Gideona) za sve dobro koje je učinio.
Ključne lekcije iz priče o Gideonu Bog koristi neočekivane i slabe: Gideon se u početku skrivao u strahu i smatrao svoj klan najslabijim u Manašeu. Bog je namjerno smanjio njegovu vojsku sa 32.000 na 300 kako bi dokazao da pobjeda dolazi iz božanske moći, a ne iz ljudske. Strpljenje s ljudskim sumnjama: Bog je odgovorio na Gideonove duboke nesigurnosti i zahtjeve za znakovima (vatra i runo) s nevjerovatnim strpljenjem i milošću, nježno gradeći njegovu vjeru korak po korak. Pravo vođstvo uključuje poniznost: Gideon je uspješno upravljao krhkom plemenskom politikom (smirujući Efrajimce) i odlučno je odbio kraljevsku vlast, priznajući da samo Bog treba vladati nad Izraelom.
7
Gideon, hrabar i moćan čovjek
Opasnost od kompromisa u uspjehu: Uprkos njegovim nevjerovatnim pobjedama, Gideonovo stvaranje zlatnog efoda postalo je duhovna zamka (idolopoklonstvo) za njegovu porodicu i naciju, dokazujući da je duhovna budnost potrebna čak i - a posebno - nakon velikog trijumfa.
8