Pripremite se za sakrament pomirenja!

prema meni?

Sumnjam li u Njegovu providnost?

Oslanjam li se zaista na Njega, da me neće nikad napustiti, ni u sadašnjosti ni u budućnosti?

Nastojim li naći vremena, da se divim Božjim djelima, da Boga hvalim i slavim i da mu se klanjam?

Tko je nebeski Otac za me?

Imam li o Njemu krive ideje, netočno iskrivljeno mišljenje? Stvaram li od Boga idola, zamišljam li ga na svoju sliku? Dolazi li mi napast da pomišljam kako me Bog prezire?

Sveti se ime Tvoje

Ako je Bog Otac, On je i sveti Bog. Poštujem li Božju svetost, osobe, mjesta ili stvari, koje su Njemu posvećene?

Brinem li se da Boga bolje upoznam studijem, proučavanjem, slušanjem Riječi Božje, molitvom, itd.?

Kako razvijam svoju vjeru?

Kako govorim o Bogu?

Govorim li s poštovanjem i ljubavlju?

Šalim li se, podrugujem, ismijavam sa svetim stvarima, s religijom, s Bogom?

Dođi Kraljevstvo Tvoje

Otac nebeski želi biti Gospodar, Kralj u svijetu i u mom srcu. Na kojem području moga bića Bog ne vlada kao apsolutni Gospodar? Koji grijeh je zapreka dolasku Kraljevstva Božjeg u mene?

Sprječavam li svojevoljno dolazak Kraljevstva Božjega: grješna šutnja, strah, ljudski obzir, nemarnost, nepokretnost?

Brinem li se za spasenje i duhovnu sreću grješnika?

Jesam li u tome nemaran?

Molim li za obraćenje grješnika?

Budi volja Tvoja

Želim li i tražim li zaista da se u mom životu ostvari volja Božja? Ljubim li tu volju i želim li je više od svoje volje?

Prihvaćam li je s vjerom?

Jesam li uvjeren da me nebeski Otac ljubi kad mi je Njegova volja teška i mučna?

Jesam li ustrajan biti vjeran volji Božjoj u neuspjehu, u patnji, u grijehu, u bolesti ili u smrti?

Molim li da upoznam volju

Božju, da ostvarim tu volju?

Nastojim li raspoznati volju Božju? Kako uvažavam

Božje zapovijedi?

Odlazak na ispovijed može biti važan obiteljski događaj. Zašto ne bi bio? Na kraju krajeva, što je važnije od toga?

Sakrament pomirenja nije nešto kao pranje automobila, nego kao potpuni servis. Ona nas neće samo očistiti, nego i popraviti kočnice, a ako učinimo temeljit ispit savjesti, dobro će se vidjeti što je sve „ispod haube”. Primit ćemo snagu Duha Svetoga, i biti bolje opremljeni da pobijedimo napasti. No kako bismo djecu potaknuli na ispovijed, moramo biti kreativni.

Pitati djecu žele li na ispovijed u većini slučajeva neće upaliti. Možete odmah pretpostaviti da će odgovor biti negativan. Ako budete čekali da oni požele ići vjerojatno neće nikada otići.

Pomaže ako shvatimo da je tako i kod mnogih drugih stvari. Tko nestrpljivo čeka prigodu da opere suđe dok još nije ni pojeo desert?

Najbolji način da potaknete djecu da odu na ispovijed obično je jednostavan i izravan, ali i mudar.

Ako kažete: „Sjedajte u auto, idemo na ispovijed”, vjerojatno ćete čuti prigovore, moljakanje, tvrdnje da nemaju što za ispovjediti itd. Otpora će vjerojatno biti manje ako najavite unaprijed: „Hajdemo na ispovijed sutra u tri”.

Ili možete pokušati uvesti raspored: „Ići ćemo na ispovijed kao obitelj svakoga mjeseca (ili svaka dva tjedna) subotom u tri poslije

Kruh naš svagdanji daj nam danas

Znadem li, kako treba, ovisiti o Bogu i o drugima?

Usudim li se od njih zamoliti ono što mi je potrebno za život? Što je bitno u mojim prosnim molitvama: materijalni kruh ili duhovna hrana?

Je li moja molitva općenita ili se ograničuje na moje osobne potrebe?

Molim li samo za druge, ili nastojim pružiti im kruh, koji

Kako potaknuti djecu da idu na ispovijed

podne. Možemo li se svi složiti oko toga?”

Suptilan pristup je reći svima da je vrijeme za kupovinu, ili, kako smo moja supruga i ja nedavno pokušali – da ćete ići u kino. A onda putem zastanite kraj crkve i recite: „Idemo prvo na ispovijed”.

Uobičajene nervoze u vezi s ispovijedi možete se riješiti dok se vozite. S mlađom djecom ćete možda trebati ponoviti djelo kajanja. Starija djeca – ako su slična mojoj – nikako ne vole ispovijed licem u lice. To je u redu –podsjetite ih da je dobro i ispovjediti se u ispovjedaonici. Možda biste mogli s njima ponoviti Božje zapovijedi, ili Blaženstva. Pomolite se Gospi za dobru ispovijed.

Djeca se ugledaju na odrasle, ali nas također testiraju, da vide koliko nam je nešto zapravo važno. Neka vide da i mi mislimo da je ispovijed iznimno važna. Na ispovijedi smo u konkretnoj, osobnoj prisutnosti Isusova milosrđa – a tu se nalazi sva nada. njima manjka, dijeleći s njima od svoga suviška, od sposobnosti i svog vremena, itd.?

Poslije ispovijedi otiđite u kupovinu, u kino, ili na večeru, ali neka to bude jedna vrsta proslave: sada smo svi u milosti Božjoj i bliže Kristu, i zato proslavimo.

Taj je radosni vid ispovijedi važan. Prisjetite se velike usporedbe o roditeljstvu –one o razmetnome sinu: "Bio je izgubljen, a onda se našao. Zatim je počela proslava" (usp. Lk 15,11-22).

Nekako uspijevamo da djeca svakoga jutra odu u školu, i da odu na svetu misu svake nedjelje i blagdana. Nekako uspijevamo odvesti ih zubaru, ortodontu, ili pedijatru.

Upotrijebite te iste vještine za ispovijed. U molitvi zamolite Krista za pomoć, iskoristite i to što ćete i sami na ispovijed, i neka cijeloj obitelji bude lijepo na putu kući.

Dopuštam li biti drugima na raspolaganju, ili se bojim da će mi oduzeti vrijeme?

Dijelim li svoj kruh s onima koje mi Bog šalje?

Kako? Jesam li vjeran sakramentu euharistije?

Kako provodim svoju nedjelju?

Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim

Jesam li sumnjao u Božje milosrđe, u Božje oproštenje s obzirom na sebe?

Opraštam li onome koji me je uvrijedio ili mučio?

Kako? Samo ustima ili od srca?

Opraštam li lako? Uvijek?

Jesam li spreman oprostiti svom bratu, mužu, ženi, susjedu, svojoj djeci onako kako meni oprašta Otac nebeski’?

Znadem li učiniti prvi korak prema pomirenju?

Vjerujem li u oproštenje Božje za mene?

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla

Vjerujem li u postojanje zla duha, sotone, đavla?

Bojim li ga se? Jesam li ponizan pred napastima?

Da odbijem napast, prihvaćam li se molitve, pokore, Riječi Božje? Kad me napadne napast, gubim li hrabrost? Usuđujem li se sa svojim ispovjednikom govoriti o svim svojim napastima?

Događa li mi se, da optužujem Boga da je On odgovoran za moje padove?

Molim li Oca nebeskoga da me čuva od zlog duha?

Da ne padnem u napast nevjernosti u mom zvanju?

Događa li mi se da se igram s napastima?

Činim li što treba da smjesta otklonim napast? Da odbijem Zloduha?

Ispit savjesti za dvotjednu ispovijed

Ovaj mali vodič nije iscrpan; namijenjen je samo kao pomagalo na početku kao priprava za sakrament ispovijedi. Vlastitim čitanjem i uz savjete svog svećenika ili duhovnika, moći ćete naći i potpunije vodiče. Međutim, ključ za plodonosno življenje ovog sakramenta nije u pravom vodiču za ispit savjesti nego ponajprije u vašoj odluci i stalnom nastojanju da se živi u zajedništvu s Bogom, putem razvijenog bitno važnog i osobnog prijateljstva s Kristom, te korištenjem i svih drugih sredstava. Na taj način ispovijed postaje prisni susret ljubavi, trenutak pomirenja i obnove i živ odnos, a ne samo neka puka formalnost, pobožnjačka dužnost koja se obavlja iz nekog nejasnog, neosobnog osjećaja obveze. Odvojite dovoljno vremena da se smireno i u molitvi pripremite za ispovijed

Zahvalnost Bogu na daru otkupljenja i milosnom razumijevanju uzvišenosti vazmenog otajstva

Stigli smo do posebne korizmene nedjelje s imenom "Laetare" – "Raduj se!". Poklik je to s kojim ćemo blaženu majku Kristovu pozdravljati u uskrsno doba: "Kraljice neba, raduj se!"

Prošla korizmena nedjelja govorila je o Isusu koji je izvor žive vode, one vode koja pročišćava čovjekovu nutrinu i ne da mu da više žeđa. Ove nedjelje Isus je onaj koji daje svjetlost. Onu svjetlost koja osvjetljava put do krajnjeg cilja - Uskrsa. Ali ne samo do njegovog uskrsnuća, nego do uskrsnuća svakog čovjeka.

Nedjelja Laetare nalazi se približno u sredini korizme, pa se ponekad naziva i Sredoposna, a poznata je i pod nekim drugim imenima, kao npr. Majčinska nedjelja, Nedjelja ruže, Ružičasta nedjelja ili Nedjelja pet kruhova.

S obzirom da je korizma od davnine bila vrijeme strogoga posta, nedjelja Laetare predstavlja mali odah u pokorničkom životu, a to se može naizvan pokazati i tako da se umjesto ljubičastog koristi liturgijsko ruho ružičaste boje.

U tom je smislu Četvrta nedjelja korizme usporediva s Trećom nedjeljom došašća, koja se naziva nedjelja Gaudete, a koja je nastala iz sličnih razloga predaha od posta i pokorničkog života u došašću te se i tada može upotrijebiti ružičasto