'Nikada nisam imao plan - jednostavno slikam, pa što bude'

Trenutno se mučim s ručno izrađenim papirom iz Italije, no konačno sam shvatio kako funkcionira i uspijevam napraviti dio posla. Vrlo brzo mi stvari dosade i ne volim se ponavljati. Želim reći, ponovit ću istu temu, ali će ona biti na- slikana potpuno drukčije. Ali radi se o vrlo suptilnim promjenama, koje su ipak velike. Teško je to objasniti, no znam da postoje umjetnici koji slikaju drvo eukaliptusa, rade to cijeli život, slikaju samo ovaj motiv i to rade zauvijek. Ja ne mogu slikati jednu stvar zauvijek i uvijek tražim nešto novo. Direktor galerije Castlemaine Main rekao mi je da je ostati kreativan u okviru tradicionalne umjetnosti mnogo teže negoli izvan njenih okvira. Izvan ovakve umjetnosti može ti svašta pasti na pamet, dodati balone bojama, voziti bicikl, urinirati, možeš napraviti što god hoćeš. Nema pravila. No unutar tog okvira pronaći nove načine izražaja, nove vizije, nekako doći do rezultata na neki novi način. Ne možeš zamisliti koliko je to teško. Lako je na neki način ostati u granicama. No pronaći taj djelić koji te razlikuje i reći „oh, uspio sam” - to je fantastičan osjećaj i to radim cijelo vrijeme. Medij ti daje određeni dar, no s njime moraš raditi. To je poput neke vrste opipljivog plesa. Mnogo mojih studenata i mnogo umjetnika koji probaju akvarel ne daju mu da živi. Oni mu nametnu svoju volju i natjeraju ga da bude onakav kakvim ga oni žele. Međutim, akvarel zapravo znači baciti boju na papir i potom tu mrlju promijeniti u neki oblik ili nešto. Nudi darove koje ni ne mislite da postoje, ali morate ih moći vidjeti. No to je moguće tek nakon tridesetak godina bavljenja ovom aktivnosti. To je poput igranja šaha, počnete vidjeti apstraktne izlaze.

Daje li ti to inspiraciju?

Još uvijek volim slikati. Moj najbolji prijatelj je odvjetnik koji se upravo umirovio. Posljednjih deset godina mrzio je svoj posao, ali je njime zarađivao novac. Kada te gledam kako slikaš, Joseph, rekao je, svaki puta si kao maleni dječak. Skroz se udubiš u to što radiš, i očito je da si sto posto živ. To me tjera dalje. Ne bih mogao živjeti bez toga. Da nema motivacije vjerojatno bih izdržao dva ili tri dana. Prije dosta godina s djecom sam otišao na Bali i rekao da

NEOTKRIVENI DRAGULJ MEĐU NAMA (2. DIO)

mogle i promijeniti. Možda ću više početi podučavati, možda na drukčiji način. Možda ću u svoj rad uključiti više muzeja i ne samo prodavati slike komercijalno. Možda ću istraživati druge stvari. Nekada sam slikao u ulju, i to i dalje volim, no to dugo traje. Ne bi mi smetalo vratiti se tome, posebice radi moje partnerice koja radi predivne slike u ulju. Ona je dosta dobra, zaista je briljantna, vrlo, vrlo dobra, prošla je klasično obrazovanje u Kini.

U Kini umjetničke škole i dalje podučavaju klasične postulate crtanja, odljeve u gipsu i takve stvari, miješanje boja, i crtanje tijekom dvije godine prije negoli uopće smiješ slikati. Bio sam u njenoj srednjoj školi i vidio uratke 15-ogodišnjaka koji su me oduševili, bolji su od mojih. Oni su budućnost. Za desetak godina svi vrhunski umjetnici na svijetu bit će - Kinezi! Nevjerojatni su, tehnički su nam superiorniji. Jedino im nedostaje unijeti nešto emocija u rad. Ali tehnički su superiorniji. Nevjerojatni su! Zaista

Hrvatska Zajednica Zapadne Australije

je teško povjerovati što sve mogu s bojama. No čini se da ako ima emocija one ne pričaju priču, ne dodirnu te. Recite nam nešto o svojoj obitelji, imate dvije kćeri? Imam dvije predivne kćeri. Jedna je doktor �ilozo�ije. Ona je stvarno pametna i radi za Odjel za zaštitu mentalnog zdravlja. Ona organizira programe za liječnike koji mogu uputiti obitelji čija djeca imaju problema s mentalnim zdravljem. Nema nekog sustava koji se bavi ovim problemom. Obično liječnik klijenta uputi lokalnom psihijatru ili nešto tako, ali nema sustava praćenja. Time se ona bavi. Moja druga kćer je socijalna radnica, radi za sudove i pomaže žrtvama kriminala. Stoga kada idu na sud to zna biti dosta stresno, jer se žrtve moraju suočiti primjerice s čovjekom koji ih je silovao. To je težak posao. Obje imaju teške poslove, vrlo sam ponosan na svoje djevojke.

Imaš li kakve zaključne riječi koje biste uputili našim čitateljima?