POVIJEST OLIMPIJSKIH IGARA: OI LONDON 1948.
Simbol povratka normalnom životu Igre u Londonu 1948. bile su silno važne jer se svijet nakon najrazornijeg rata u svojoj povijesti, ponovno okupio oko ideje međunarodnog zajedništva Piše: ANA POPOVČIĆ
N
akon Drugog svjetskog rata svijet se nalazio u iznimno teškom stanju. Poslije svih strahota koje su se dogodile, u pitanju je uopće bio opstanak olimpijskog pokreta. Na prvom poslijeratnom sastanku Izvršnog odbora MOO-a, održanom u Londonu u kolovozu 1945., bila su prisutna samo trojica članova – predsjednik MOO-a Šveđanin J. Sigfrid Edström, Britanac lord Aberdare i Amerikanac Avery Brundage. Lord Aberdare bio je potpuno obeshrabren i pitao se ima li smisla uopće nastaviti s Olimpijskim igrama, no Edström i Brundage uvjeravali su ga da su upravo u takvoj situaciji Igre potrebnije nego ikada prije. Jednog drugog Britanca, lorda Burghleyja nije trebalo nagovarati, upravo suprotno. Burghley, također član MOO-a i olimpijski pobjednik u utrci na 400 metara s preponama iz Amsterdama 1928., bio je zapravo glavna pokretačka snaga londonskih Igara 1948., kasnije i predsjednik organizacijskog odbora. Krajem 1945. osobno je otputovao u Stockholm kod predsjednika MOO-a Edströma kako bi se založio da London postane domaćin prvih poslijeratnih Igara. U konačnici tako je i bilo. Zbog poslijeratnog kaosa glasanje o domaćinstvu Igara organizirano je jedini put u povijesti dopisno, odnosno poštom, a ne uživo na sjednici MOO-a, a rezultat je objavljen u veljači 1946.
BOKS NA MONTAŽNOM MOSTU IZNAD BAZENA Svi, pa čak i skeptici, vjerovali su da će se situacija u sljedeće dvije godine stabilizirati i da će Igre biti organizirane bez većih problema. No kako je vrijeme prolazilo, postalo je
52 OLIMP
jasno da to neće biti slučaj. Londonske ulice još su nosile tragove bombardiranja, a u gradu je vladala nestašica gotovo svega. U javnosti su se sve glasnije počeli javljati protivnici organizacije Igara. Ti su glasovi barem dijelom utišani nakon što je dogovoreno da će sve reprezentacije same donijeti svoju hranu, a višak koji ne potroše ostaviti britanskim bolnicama. Usto, neke su države darovale hranu za sve sudionike – Nizozemska je tako darovala 100 tona svježeg voća, a Danska 160 000 jaja. Novca za grandiozne projekte apsolutno nije bilo, kao ni za raskošne ceremonije i spektakl kakav danas povezujemo s Olimpijskim igrama. Nije izgrađeno gotovo ništa novo – najveći infrastrukturni projekt doslovno je bilo manje od 800 metara novog pločnika! Za natjecanja su korišteni postojeći objekti. Wembley stadion postao je središte Igara, Henley-on-Thames ugostio je natjecanja u kajaku,