POVIJEST OI: AMSTERDAM 1928.
Prvi put zapaljen olimpijski plamen Glavni protivnik OI u Amsterdamu bio je kalvinizam. Ova stroga i asketska grana protestantizma dominirala je nizozemskim društvom i snažno se protivila sportu kao obliku zabave Piše: ANA POPOVČIĆ
N
akon što je dvaput ostao bez domaćinstva Olimpijskih igara – 1920. u korist ratom pogođenog Antwerpena i 1924. Pariza, grada Pierrea de Coubertina – Amsterdam je 1928. napokon došao na red. Kao i u slučaju Antwerpena i Pariza, Igre u Amsterdamu bile su proizvod jedne građanske sportske nacije. Nizozemci su već stoljećima njegovali sportsku tradiciju: klizanje po zamrznutim kanalima i kolven, nizozemsku preteču golfa, dok je njihova buržoazija, često školovana u Engleskoj, s entuzijazmom prihvatila moderne sportove 19. stoljeća. No, u 1920-ima olimpijska ideja i moderne olimpijske igre suočile su se s ozbiljnim izazovima. Novi val demokratizacije i društvenih promjena nakon Prvog svjetskog rata, doveo je do nastanka alternativnih sportskih natjecanja poput Svjetskih igara za žene, Igara za gluhe i posebno dominantnih Radničkih olimpijskih igara. Najveće Radničke olimpijske igre, održane u Beču 1931.,
okupile su čak 77 000 sportaša iz 27 zemalja, dok je za usporedbu, u Amsterdamu nastupilo neusporedivo manje sudionika – njih 2883 (istina, iz 46 zemalja). Unatoč tome, glavni protivnik Olimpijskih igara u Amsterdamu nije bio neki novi pokret, već stoljećima stara ideologija – kalvinizam. Ova stroga i asketska grana protestantizma dominirala je nizozemskim društvom i snažno se protivila sportu kao obliku zabave. Njihovi kritičari tvrdili su da sport potiče strasti na sumnjiv način, odvraća ljude od Božjih zakona i vodi do moralnog propadanja nacije, a posebno su upozoravali da će sport žene oblikovati prema muškom uzoru, čime će izgubiti skromnost i vrlinu. REPRIZE IZ PARIZA: WEISSMULER, NURMI I URUGVAJCI Svjestan snažne opozicije, organizacijski odbor Igara pokušao je pridobiti nizozemsku vladu obećavši da se natjecanja neće održavati nedjeljom te da ništa neće biti financirano putem lutrije. No, ni ti ustupci nisu bili dovoljni – vlada je odbila financirati Olimpijske igre. Pierre de Coubertin, osnivač modernog olimpizma, razočarano je zapisao u svoj dnevnik: „Težili su jedinstvenom rekordu na polju idiotizma… ipak je ovo 20. stoljeće.“ Tri dana nakon ove odluke, u svim nevjerskim
OVE IGRE DONIJELE SU NIZ INOVACIJA KOJE SU KASNIJE POSTALE STANDARD NA BUDUĆIM OLIMPIJSKIM MANIFESTACIJAMA. ZA POČETAK, PRVI PUT SU SAŽETE U SAMO 16 DANA, IZGRAĐEN JE MODERAN OLIMPIJSKI STADION S INOVATIVNIM TRIBINAMA, ČAK I S RASVJETOM ZA ODRŽAVANJE VEČERNJIH NATJECANJA, A PRVI PUT U POVIJESTI, U SKLOPU SPORTSKOG KOMPLEKSA, IZGRAĐEN JE I OLIMPIJSKI BAZEN. 44 OLIMP