Prve igre modernog doba

Na prvim modernim Olimpijskim igrama nastupali su samo muškarci, ženama još nije bilo dopušteno sudjelovanje. Natjecali su se u samo devet sportova, a domaći junak postao je Spiridon Louis, pobjednik u maratonu

Piše: ANA POPOVČIĆ

Antičke olimpijske igre organizirane su dulje od 1000 godina - svake 4 godine na istom mjestu, u grčkom svetištu Olimpiji, u čast bogu Zeusu. Tijekom tog nevjerojatno dugog razdoblja, igre su naravno doživjele različite promjene, no gotovo sve do svojeg kraja plijenile su pažnju cjelokupnog grčkog, a kasnije makedonskog i rimskog društva. Ne čudi da i nakon zabrane njihova održavanja (zabranjene su jer je 393. godine car Teodozije I. izdao proglas kojim se zatvaraju sva poganska svetišta) – sjećanje i interes za tu veličanstvenu ideju nikada nisu nestali. U dugom periodu nakon ukidanja, a posebno kroz 19. stoljeće bilo je mnogo pokušaja obnavljanja olimpijskih igara, no tek je francuski pedagog barun Pierre de Coubertin utemeljio nove moderne OI u suvremenom obliku i na međunarodnoj razini. Njegova pomalo utopistička ideja bila je da s pomoću sporta koji bi bio u službi obrazovanja, izgradi novo prosvijećeno društvo i svijet u kojem neće biti ratova. Godine 1894. na međunarodnoj konferenciji u Parizu izložio je svoju zamisao o pokretanju modernih Olimpijskih igara koja je jednoglasno prihvaćena. Istina, Coubertin je planirao da prve moderne Igre budu u Parizu 1900. (u sklopu Svjetske izložbe i ususret novom stoljeću), no ipak je dogovoreno da prva zemlja domaćin bude Grčka i to već za dvije godine - 1896. Grci, ponosni na svoju slavnu prošlost, oduševljeno su prihvatili domaćinstvo prvih Igara. Međutim, zemlja je imala financijskih problema i bila je u političkim previranjima, pa je cijela organizacija dovedena u pitanje. Na kraju se stvar pokrenula tek kad je grčki prijestolonasljednik Konstantin stao na čelo Organizacijskog odbora. Organizirana je velika akcija prikupljanja sredstava u koju se uključilo ne samo grčko stanovništvo već i Grci iz dijaspore.

Među njima se pak posebno istaknuo bogati poslovni čovjek – Averov, Grk iz Egipta, koji je donirao preko milijun drahmi te na svoj trošak dao obnoviti antički Panatenejski stadion u Ateni. Taj kompletno mramorni stadion bio je (i danas je) posebno impresivna građevina i sasvim prirodno je odabran za centralno mjesto događanja.

Samo Devet Sportova

Igre je, na prepunom Panatenejskom stadionu 6. travnja 1896. otvorio grčki kralj Đuro I. Taj dan bio je Uskrsni ponedjeljak (i po gregorijanskom i po julijanskom kalendaru) te također, obljetnica grčke samostalnosti. Nakon pozdravnog govora i otvaranja, izvedena je olimpijska himna. Svi ostali dijelovi ceremonije koje danas povezujemo uz otvaranje olimpijskih igara - kao što je defile nacija, paljenje olimpijskog plamena, polaganje prisega sportaša, sudaca i trenera ili puštanje golubica – uvedeni su kasnije. Natjecatelji na prvim modernim OI bili su samo muškarci, ženama još nije bilo dopušteno sudjelovanje. Makar se razmišljalo o uključivanju brojnih sportova (tako, primjerice, i o nogometu), na kraju ih je na programu bilo devet (razvrstanih u ukupno 43 discipline): atletika, plivanje, gimnastika, biciklizam, mačevanje, streljaštvo, tenis, dizanje utega i hrvanje. Trebalo se održati još sedam veslačkih disciplina koje su otkazane zbog lošeg vremena, a jedrenje koje je isto bilo na programu otkazano je zbog nedostatka odgovarajućih brodova. Od

AMERIČKI DRŽAVNI PRVAK U TROSKOKU, JAMES CONNOLLY S HARVARDA POBIJEDIVŠI

NA OI, POSTAO JE PRVI OLIMPIJSKI

POBJEDNIK MODERNOG DOBA. INAČE, DEKAN MU JE ODBIO DATI DOPUŠTENJE

ZA IZOSTANAK S PREDAVANJA KAKO BI SE

NATJECAO NA OI. NAKON TOGA ODUSTAO JE OD STUDIRANJA, DA BI GODINAMA

KASNIJE, KAD JE POSTAO ISTAKNUTI RATNI

DOPISNIK I AUTOR 25 ROMANA, ODBIO

POČASNU DIPLOMU HARVARDA tih devet sportova, natjecanja u njih četiri održana su na Panatenejskom stadionu, mačevanje u reprezentativnom Zappeionu, streljaštvo i tenis zasebno, a plivačke discipline – potpuno nevjerojatno iz današnje perspektive – u moru, i to tako da su natjecatelji motornim čamcima prevoženi do starta te otud plivali natrag do obale. Tijekom utrke na 1200 m more je bilo tako uzburkano i hladno da je pobjednik Alfred Hajos, osamnaestogodišnji Mađar izjavio: „Želja za preživljavanjem potpuno je nadvladala želju za pobjedom.“

Prije samih igara odvijala se i propaganda za dolazak međunarodnih natjecatelja što je bilo dosta kako bi javio o pobjedi nad Perzijancima u bitci na Maratonskom polju 490. g. pr. Kr.

Maraton je organiziran na način da su natjecatelji prevezeni do sela Maratona i otud je njih 17 trčalo do Atene, završavajući utrku na Panatenejskom stadionu gdje se okupilo oko 100 000 gledatelja. Svi su oni došli pozdraviti pobjednika, očekujući i nadajući se da će to biti Grk. Kada je postalo jasno da se Spiridon Louis, 24-godišnji Grk iz sela pored Atene približava cilju, sa svih strana se zaorilo: „Grk! Grk!“, a na stadionu su prinčevi Konstantin I. i Đuro II. otrčali zajedno s njim posljednji krug.

Nakon svoje velike pobjede, Spiridon Louis postao je nacionalni junak i dio grčke mitologije, ali nije se više bavio sportom. Još se samo jednom pojavio na OI, 1936. u Berlinu, kako bi predao lovorov vijenac...

Uz lijepu priču o Louisovoj pobjedi, postoji i jedna manje lijepa koja ocrtava diskriminaciju onog vremena. Grkinja Stamata problematično jer je mali broj zemalja imao nacionalne olimpijske odbore. Osim toga, sport u današnjem smislu je u većini zemalja bio u povojima, a ideja međunarodnih natjecanja gotovo da nije postojala. Na kraju je uz Grčku sudjelovalo još 13 država, ali od 241 natjecatelja samo njih 90 bili su stranci. Štoviše, većina stranih natjecatelja slučajno se zatekla u Ateni, a tek je manji broj došao samoinicijativno.

Trinaest američkih studenata tri je tjedna putovalo do Atene, a kad su stigli, shvatili su da nisu računali na razliku između julijanskog i gregorijanskog kalendara. Unatoč tome što su Igre počele sljedeći dan, a ne za 12 dana kako su mislili, Amerikanci su bili iznimno uspješni u atletskim disciplinama. Pobijedivši u troskoku, James Connolly s Harvarda postao je prvi olimpijski pobjednik modernog doba. Inače, Connollyju, državnom prvaku SAD-a u troskoku i harvardskom studentu, dekan je odbio dati dopuštenje za izostanak s predavanja kako bi se natjecao na OI. Nakon toga Connolly je odustao od studiranja, da bi godinama kasnije, kad je postao istaknuti ratni dopisnik i autor 25 romana, odbio počasnu diplomu Harvarda.

Trijumf Spiridona Louisa

Za prve OI modernog doba posebno su definirane dvije discipline koje do tada nisu postojale u atletici – bacanje diska i maratonska utrka, a označavale su poveznicu s antičkim nasljeđem. Nakon što je Amerikanac Robert Garret pobijedio u bacačkim disciplinama, Grci su sve nade položili u maraton koji je i otprije bio najiščekivaniji vrhunac igara. Na antičkim natjecanjima takva utrka nije postojala, ali Francuz Michel Bréal, Coubertinov prijatelj, osmislio ju je inspiriran legendom o Fidipidu koji je pretrčao 40 224 metara od sela Maratona do Atene

Revithi silno je željela sudjelovati u maratonskoj utrci, premda ženama nije bilo dopušteno sudjelovati ni na jednom natjecanju. Revithi je na kraju otrčala zadanu udaljenost dan nakon što su muškarci završili službenu utrku i iako je završila maraton za otprilike pet sati i trideset minuta te našla svjedoke koji su se potpisali i potvrdili vrijeme trčanja, nije joj bilo dopušteno ući na stadion na kraju utrke, a nije ni uvrštena u službene izvještaje.

ZA POBJEDNIKA – SREBRNA MEDALJA

Vezano za prve moderne OI postoji pregršt zanimljivosti, ali spomenut ćemo još da su pobjednici nagrađeni ne zlatnom, već srebrnom medaljom, maslinovim vijencem i diplomom. Drugoplasirani dobili su brončanu medalju, lovorov vijenac i također diplomu. Tek kasnije, na III. Igrama u St. Louisu uvedene su zlatne medalje i nagrade za prvo troje plasiranih.

Olimpijske igre 1896. u Ateni trajale su ukupno 10 dana i polučile su ogroman uspjeh. Igre su imale najveće međunarodno sudjelovanje od svih sportskih događaja do tada, a Panatenejski stadion ugostio je najbrojniju publiku koja je ikada gledala neki sportski događaj. Nakon Igara, nekoliko istaknutih osoba, uključujući grčkog kralja Đuru I. i neke od američkih natjecatelja u Ateni, uputilo je peticiju Coubertinu i MOO-u da se sve sljedeće OI održe u Ateni. No, vratile su se u Grčku tek 108 godina kasnije kada su u kolovozu 2004. održane Igre XXVIII. olimpijade...

LITERATURA:

AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o. Zagreb, 2008. Blago olimpijskih igara, Znanje d.d. Zagreb, 2008.

MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM

MAMOM”, STOGA ĆE NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA

ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA

PISATI O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG

ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA