Ž(p)ivot prepun odličja K ad u svojoj rukometnoj biografiji imaš dva olimpijska zlata, svjetsku i europsku medalju i klupski naslov prvaka Europe, onda imaš sve najveće što se može osvojiti. Alvaro Načinović (55), legendarni 195 centimetara visoki pivot riječkog Zameta, ima baš to sve! Ali danas ga rijetko možete nagovoriti da priča o onome što je ostvario. Od prisjećanja na ono što je bilo, puno draže mu je kad se konstatira kako je upravo on otvorio vrata kroz koja su potom na najveću scenu stupili i na njoj zablistali oni koji su dolazili iza njega, poput Valtera Matoševića, Mirze Džombe, Renata Sulića... Odmahnuo je rukom čak i na konstataciju kako je jedan od najvećih igrača poteklih iz Zameta, iako je to bespogovorna činjenica. - Radije bio rekao kako sam najveći prethodnik svih onih koji su došli nakon mene; na neki način sam im otvorio put, pokazao da se može doći do najvećih uspjeha odnosno svoj san ostvariti kroz igranje u Zametu. Bio sam prvi koji je dobio priliku i iskoristio ju, a brzo iza mene su došli Matošević, Franković, Prskalo, a poslije i svi drugi. U mojim počecima veliku ulogu je odigrao Ivica Bilić. Svi koji su vezani za Zamet znaju njegovo ime, a nakon mene je onima koji su dolazili ipak bilo znatno lakše jer se znalo za rukometnu Rijeku i za Zamet. Ne kažem da nije i ranije Zamet imao odlične igrače, ali mene je nekako dopalo da prvi osvojim OLIMP ■ 18 ■
Foto: RK PIVOVARNA LAŠKO CELJE
OLIMPIJSKE LEGENDE: ALVARO NAČINOVIĆ
Veron i Alvaro Načinović
velika odličja i Zamet je nakon toga postao mnogo prepoznatljiviji.
Medalju koja je usmjerila njegovu karijeru, ali i karijere igrača cijele njegove generacije, osvojio je upravo u svojoj Rijeci. Bilo je to svjetsko juniorsko zlato osvojeno 1987. godine. - Iztok Puc bio je naš vođa i bez ikakve dvojbe najbolji mladi rukometaš svijeta u tom trenutku. Bez njega to ne bi bilo moguće, a uz Puca svi smo mi postali bolji rukometaši. Ta medalja, osvojena u rodnom gradu, za mene je bila posebno emotivno iskustvo. Alvaro je s juniorskom reprezentacijom, dvije godine ranije, osvojio i svjetsku broncu. - Igrao sam i s generacijom rođenom 1962., s Perkovcem, Markovićem, Kuzmanovskim, Portnerom… Kao vrlo mlad, dobio sam priliku kod trenera Miškovića, zatim kod Kamenice te Arslanagića koji me 1988. vodio na Olimpijske igre u Seul gdje sam osvojio olimpijsku broncu i iznimno sam mu zahvalan za svoju karijeru – kaže Alvaro. No, nije se sve svodilo samo na uspjehe i lijepe trenutke. Kao mlad igrač, Načinović je prošao pravu kalvariju s ozljedama. - Imao sam 1989. već treću operaciju koljena. Nakon toga sam otišao odslužiti vojni rok, a kad sam se vratio šport više nije bio u prvom planu, počeo je rat. A onda je došao poziv koji je njegovu karijeru vratio na put uspjeha.
Piše: RENATA BELUHAN
Legendarni pivot potekao iz riječkog Zameta, osvajač dvije olimpijske medalje (Seul 1988., Atlanta 1996.), kao i odličja s EP, SP i MI, zasigurno je jedan od najuspješnijih hrvatskih rukometaša svih vremena - Pozvao me 1991. Zagreb da im pomognem u Kupu prvaka. Za mladog igrača pauza od dvije i pol godine, između 23 i 25 godine, prava je katastrofa. Sjećam se da sam u prvoj utakmici u dresu Zagreba, protiv Krasnodara, imao tremu kao da mi je prva utakmica uopće i kao da imam 18 godina, a ne kao da je iza mene već toliko utakmica i olimpijska medalja. Takoreći, počeo sam početka. No, osvajanje naslova europskog prvaka s takvom generacijom Zagreba bio je san svih snova! U Zagrebu se je, međutim, kratko zadržao... - Bio sam zapravo posuđen igrač Zameta, bila je opcija da ostanem, ali nismo se dogovorili, Zagreb je doveo Božidara Jovića i ponovo