Žene i šport
Spremimo u muzej stereotipe o ženskom sportu
Danira Nakić, Anđa Jelavić i braća Sinković
kontinuitetom vrhunskih športskih rezultata. Stoga sada možemo paralelno pratiti njezine izvanredne rezultate, kao i njene pokušaje da se u javnosti uspostavi kao “ikona stila”. I nadati se da potonje, ma što god značilo, neće ići na štetu dužine njenih hitaca. Slični primjeri pojavljuju se i s drugim športskim zvijezdama, kod nas i u svijetu, koje u društvenim rubrikama nastoje zauzeti isto toliko mjesta (ako ne i više) koliko zauzimaju u matičnim, športskima. Uzmimo na primjer tenis koji pruža najbolji primjer marketinškog potencijala ženskih zvijezda, pa čak i onih posrnulih.
Piše: RATKO CVETNIĆ
Nedavno potpisan Sporazum o suradnji na projektu „Za veću vidljivost ženskih športova u elektroničkim medijima“ nije ostao samo mrtvo slovo na papiru...
U
z primjerenu medijsku gužvu, u dvorani za sastanke Hrvatskog olimpijskog odbora, predstavnici HOO-a, Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske i Agencije za elektroničke medije, pod pokroviteljstvom Središnjeg državnog ureda za šport, potpisali su potkraj ožujka Sporazum o suradnji na projektu „Za veću vidljivost ženskih športova u elektroničkim medijima“. Smisao Sporazuma jest pokrenuti niz aktivnosti na promociji ženskih športova, posebno kolektivnih, u elektroničkim medijima i u društvu uopće. Danas, dva mjeseca poslije, možemo reći da je kampanja preživjela svoj administrativni porođaj, da nije ostala tek mrtvo slovo - kao mnogi slični sporazumi koji se, navodno, postižu oko ovih tema Olimp 42
pa u završnicama različitih loptačkih prvenstva ipak viđamo, osobito u emisijama Sportske televizije, i utakmice naših ženskih kolektiva. Zašto je u kampanji naglasak stavljen baš na ženski kolektivni šport? Zato što je u restrikcijama što proračunskog, što profesionalnog tržišta, u konkurenciji za skučeni prostor “javnog interesa” odnosno računice nevelikog broja sponzora, ekipni ženski šport prvi na udaru. Mala bara, puno krokodila, kako se to obično kaže. Sandri Perković nije potrebna posebna zaštita jer u starsystemu, kakav se već odavno uspostavio u medijskome univerzumu, ona se u medijski ne pretjerano eksponiranom športu - uspjela nametnuti iznimnim
Ali, s kolektivima je drugačije, kako na terenu, tako i u medijima. Izbor za Miss športa, primjerice, nije ekipno natjecanje. O tome smo svojedobno već pisali u ovoj istoj rubrici, govoreći upravo o usporedbi između statusa muške i ženske “polovice lopte” u nekima od najpopularnijih naših športova poput nogometa, rukometa, košarke, odbojke i vaterpola, u kojima je razlika u statusu između žena i muškaraca toliko vidljiva da bode u oči čak i površnijem promatraču. Kako je, primjerice, moguće da u vaterpolu, u kojem smo svjetska muška velesila, i to doista već kroz generacije, ženski vaterpolo jedva da postoji? Ili naš najpopularniji šport: bi li prosječni kibic, koji za izbornika Dalića ima deset rješenja oko neuralgične situacije na lijevom boku, znao ime barem jedne naše nogometne reprezentativke? Osim Mace Maradone. Zbog svega toga treba pozdraviti nastojanje da se Sporazum i njegovo potpisivanje u javnost plasira kao ko-