Olimpijske nade: Paško Božić
Tokio je preblizu,
cilj je Pariz Piše: JADRAN STANIĆ
Šesnaestogodišnji Splićanin Paško Božić, brončani sa prošlogodišnjeg kadetskog prvenstva Europe u Rumunjskoj, nova je velika nada našeg taekwondoa. Već sad razmišlja o Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine...
Paško Božić s Danirom Nakić
P
aško Božić dobitnik je nagrade „Dražen Petrović“ za veliku nadu hrvatskog športa u protekloj godini. Priznanje je 16-godišnji Splićanin, član TK Marjan, zaslužio brončanom medaljom osvojenom na kadetskom prvenstvu Europe u taekwondou održanom u Rumunjskoj. Ali, kad čovjek ugleda 198 centimetara visokog Paška prvo bi pomislio da se bavi nekim drugim športom... - Dečko, a zašto ne igraš košarku, pa ti si jako visok - ushićeno je Pašku govorila Biserka Petrović prilikom uručenja spomenute nagrade koja nosi ime njenog sina Dražena. Ponosan je bio Paško kada se fo-
Olimp 20
tografirao s Biserkom Petrović prošle godine, a još ponosniji prilikom upoznavanja s Damirom Martinom. - Od svih hrvatskih športaša Damir Martin me najviše fascinira. Za pet tisućinki je izgubio zlato na OI u Rio de Jaineru, prihvatio to sasvim mirno, nastavio trenirati kao da se ništa nije dogodilo. Pravi športaš! Za taekwondo se opredijelio u osnovnoj školi budući da je u jednom splitskom kvartu popularan bio upravo taj borilački šport. - Većina prijatelja iz mog razreda osnovne škole Mertojak počela je trenirati taekwondo, pa sam i ja krenuo
s njima. Kasnije su prijatelji odustali, a ja sam ostao. Počeo sam osvajati medalje, pa me taekwondo dodatno privukao i eto... Trening je donio dobre rezultate i veliki gušt, ali jedan je detalj ostao isti od početka do danas. - Roditeljima Anti i Tončici ne dopuštam da me dolaze gledati. Bili su samo jednom na turniru u Livnu, i to je sve. Stvaraju mi presing i bolje je da ne dolaze, ugodnije se osjećam kada njih nema. Nije to nikakav “špurijus”, jednostavno volim kada se sam borim. Ipak, ponekad uoči natjecanja osjeća pritisak. Ali, samo do trenutka dok ne počne borba...