MOO e
t
R
M
U vremenima kad jako puno športova ima svoje svjetske smotre ili kontinentalna prvenstva gotovo svake godine, teško je pronaći termin za Europske igre. Ono što je svakako zadatak EOO-a jest da prvo definira listu športova koji bi željeli i mogli sudjelovati na takvim igrama, a potom da se definira termin
Potraga
N
i jedna članica Međunarodog olimpijskog odbora, pa tako, naravno, ni Hrvatski olimpijski odbor, nisu tek puke udruge koje se zatvaraju u svoje nacionalne okvire i ne usude se niti preći granicu. Baš suprotno! Osim što MOO iznimno često organizira skupove, osim što ima svoje vrlo aktivne komisije, osim što komunicira sa svim pridruženim članicama putem svih raspoloživih komunikacijskih platformi, slično je i u suprotnom smjeru. Čak dapače, vrlo su snažne, dobro organizirane i vrlo aktivne kontinentalne udruge nacionalnih olimpijskih odbora. Među najorganiziranijima je svakako i udruga pod imenom - Europski olimpijski odbori. Prva ideja o udruzi EOO, izazvana potrebom kontinentalnog djelovanja (koje je svakako brže, učinkovitije i međusobno sličnije, negoli s nekim NOO-om iz primjerice Azije), pojavila se 1967., no ozbiljniji su razgovori počeli godinu kasnije. Na sastanku u Versaillesu, grof Jean de Beaumont imenovan je prvim čovjekom nove udruge, tada znane kao Udruga eu-
Olimp 18
ropskih nacionalnih olimpijskih odbora. Ipak, sve do 1975. čekalo se na pisani statut i ozbiljniji početak rada. Nije tajna da su tek 1980., dolaskom Franca Carrara iz Italije na predsjedničku poziciju, tadašnje 33 članice počele funkcionirati vrlo aktivno i Udruga je postala značajan dio MOO-a. Tada su ustanovljene i komisije, po uzoru na sličnu strukturu u MOO-u, ali neke su stvari čak i u MOO-u preuzeli upravo iz iskustva europskih članica. Nije ni čudo, ako znamo da je 1989. predsjednikom postao današnji prvi čovjek olimpizma u svijetu, Jacques Rogge. Njegov je tajnik bio Mario Pescante (inače dokazani prijatelj Hrvatske), a obojica su u burnim godinama ranih devedesetih maksimalno pomagali u osnivanju olimpijskih odbora u novonastalim zemljama u Europi, pa je broj članica do 1994. narastao na 48.
Već godinu potom, aktivni dvojac registrira udrugu pod novim imenom Europski olimpijski odbori, a prijavljuju ju na adresi MOO-a u Lausanni. Ipak, glavni ured ostaje u Italiji, u prostorima CONI-ja (Talijanski olimpijski odbor) uz olimpijski stadion u Rimu. Odlaskom Roggea na višu dužnost, onu predsjednika MOO-a, Pescante sjeda u predsjednički stolac, a glavnim tajnikom postaje vrlo aktivni i učinkoviti predsjednik irskog odbora, Patrick Hickey. Priča o predsjednicima zaustavila se na 2006. i izvanrednom Saboru, na kojem je Hickey postao predsjednik. Uvrštavanjem Crne Gore među članice 2007. godine, broj zemalja u EOO-u popeo se na 49. Za Hrvatsku je iznimno važno da je 2004. održana skupština EOOa u Dubrovniku, a možda još važnije da je članom Izvršnog odbora EOO-a