OLIMP 43

Broj 43 / lipanj 2012.

ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE IGRE: London 2012.

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: Športski ribolov

OLIMPIJSKE NADE: Brigita Matić

FOTOGRAFIJA I ŠPORT: Radiša Mladenović

Sadržaj

6

London 2012, XXX. Ljetne Olimpijske igre

24

Nastanak modernog športa Športski ribolov

14

Olimpijske nade Brigita Matić

29

Prilog Povijest hrvatskog športa

18

MOO Potraga za Europskim igrama

42

ort i e narodne integra i e Europski partnerstvo u športu

20

Znanost i šport Vlastiti primjer i puno ljubavi

44

Zdravlje i šport Šport kao ubojica

Broj 43 / lipanj 2012.

ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE IGRE: London 2012.

NASTANAK MODERNOG ŠPORTA: Športski ribolov

OLIMPIJSKE NADE: Brigita Matić

Olimp 4

FOTOGRAFIJA I ŠPORT: Radiša Mladenović

Za nakladnika:

Uredništvo:

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro

Glavni urednik:

Ante Drpić

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Oblikovanje i prijelom:

Ana Popovčić

Marin Stojić

Produkcija:

Poštovani čitatelju,

ene i š ort 48 Stolnoteniski dvojac terminologija 50 Športska Od udice do blinkera

54 Internet ISAF otogra a i š ort 56 Radiša Mladenović

s malo strepnje i puno nade očekivali smo krajem svibnja rezultate kvalifikacija iz Španjolske. I napokon se, eto, dogodilo: po prvi put će na Olimpijskim igrama nastupiti i hrvatska ženska rukometna reprezentacije.

Nešto prije toga, pomalo senzacionalno odjeknula je vijest o plasmanu na Igre našeg mačevaoca, Bojana Jovanovića.

U trenutku kad je ovaj broj Olimpa krenuo u tisak (8. lipnja) delegacija HOO-a u Londonu brojila je 86 športaša (nadamo se još plasmanu košarkašica, nepoznat je točan broj tenisača/ ica, a šansu još imaju plivači i atletičari). Od tih 86 putnika, 27 je športašica i 59 športaša u 14 športova. Svi oni držat će nas u napetosti i neizvjesnosti od 27. srpnja do 12. kolovoza na velikom londonskom festivalu športa.

Brinu nas zdravstveni problemi naše Blanke Vlašić, ali kakvi bi mi to bili športski djelatnici i navijači kada ne bismo optimistički gledali na njeno prisustvo u londonskoj atletskoj areni.

Nacrtom Prijedloga izmjena i dopuna Zakona o športu i Glavni tajnik Hrvatskog Nacrtom prijedloga Zakona o športskoj inspekciji, pokušavaju olimpijskog odbora se poboljšati neki od segmenata funkcioniranja športa. HOO, Secretary General of the dakako, pozdravlja sve takve inicijative i aktivno se u njih ukljuCroatian Olympic Committee čuje. Čvrsto stojimo uz uvođenje trajnih naknada športašima za njihove vrhunske rezultate i nadamo se da će predlagač prihvatiti Josip Čop, dipl. oec. inicijativu neolimpijskih športova da i njihovi rezultati na svjetskim prvenstvima budu valorizirani na jednak način.

Pred nam je i promocija opreme koju će naši športaši nositi u Londonu, a planiramo i malu svečanost prilikom najvećeg, grupnog odlaska naših športaša na Olimpijske igre.

Od posljednjeg broja „Olimpa“, pa do ovog, nismo prestali biti optimisti glede uspjeha hrvatskih športaša na OI. Dapače, nadamo se da bi se naša himna mogla više puta čuti...

Vrijeme brzo i neupitno teče, guta nas svakodnevnim poslovima i zadaćama, a Olimpijske igre su sve bliže i zato: vidimo se u Londonu!

Dear Reader,

Prijevod:

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, 10 000 Zagreb

M R M B R

Tisak:

Tehničar Copyservis Kranjčevićeva 25a 10 000 Zagreb Naklada:

2000 primjeraka

www.hoo.hr hoo@hoo.hr

with a little apprehension and a lot of hope we were expecting at the end of May the the qualifications results from Spain. And finally, it happened: for the first time the Croatian women’s handball team will compete at the Olympics. Shortly before that, a bit sensational news came up of the placement of our swordsman, Bojan Jovanovic, at the Games.

At the time when this issue of Olimp went into print(the first week of June) the COC delegation in London counted 86 athletes (we still hope for the placement of basketball players, the exact number of tennis male and female players is still unknown, while the swimmers and athletes still have a chance as well).

Of these 86 passengers, there are 27 female and 59 male athletes in 14 sports. All of them will keep us in suspense and tension from July 27th to August 12th at the big London Festival of Sports.

We are worried about the health problems of our Blanka Vlasic, but what kind of sports professionals and fans would we be when we wouldn’t look optimistically at her presence in London’s athletic arena.

With the draft Proposal of amendments to the Sports Law and the draft Proposal of the Law on sports inspection, people try to improve some of the segments of the functioning of sports. The COC, of course, welcomes all such initiatives and actively participates in them. We firmly stand by the introduction of permanent fees to the athletes for their excellent results and we hope that the person proposing them will accept the initiative of non-Olympic sports and that their results will be evaluated in the same way at the World Championships.

Before us lies the promotion of equipment that our athletes will wear in London, and we are also planning a small ceremony as the largest, group of our athletes departs for the Olympics.

Since the last issue of “Olimp”, until the present day, we have not ceased to be optimistic about the success of Croatian athletes at the Olympics. Indeed, we hope that our national anthem could be heard several times...

Time is running out fast and unquestionably, consuming us with daily jobs and tasks, while the Olympics are getting closer and therefore: see you in London!

Olimp 5

OI LONDON 2012.

Londonska ekspedicija PREPUNA ADUTA

Blan a lašić

i a i na aninović

Olimp 6

i e antela i gor Marenić

andra er ović

e t M R R otogra e r iv R ina

Sasvim je izvjesno da hrvatski šport ni na jednim Igrama nije imao tako jako izaslanstvo kakvo će imati u britanskoj prijestolnici vano Balić

ater oli ti

vi e

na

e

r g

andidata a

edal e

7 Olimp

etvera na ariće r i e nego i ad te vr to v er e o

o va an e odli a

OI LONDON 2012.

N

astup hrvatskih športašica i športaša na Olimpijskim igrama u Londonu vjerojatno će proteći u skladu s olimpijskim geslom. Ne onim na koje svi prvo pomisle jer „Važno je sudjelovati“ uopće nije olimpijsko geslo. Ta se parola, osim toga, sasvim pogrešno pripisuje ocu modernog olimpizma, barunu Pierreu de Coubertinu, a zapravo ju je prvi izrekao pensilvanijski

biskup Ethelbert Talbot u svojoj propovijedi na misi za sudionike OI upravo u Londonu, ali 1908. godine.

On je tom prigodom rekao: „Na ovim igrama je važno pobijediti, ali je isto tako važno i sudjelovati“. Kao i puno puta u povijesti, događaji i izreke tijekom stoljeća dobiju sasvim drukčiji oblik i smisao...

Pravo olimpijsko geslo je „Citius, Altius, Fortius!“, dakle „Brže, više,

Putnici za London (na dan 9. 6. 2012.)

ATLETIKA Blan a lašić o vi Roland Ro ert arga di BICIKLIZAM Ro ert išerlov

araton Martin Marić di ed ad M la egović gla

i Rado lav Rogina

GIMNASTIKA ili de više o

o edina no

HRVANJE even ga gr o ri at g KAJAK in o M lić

i a ri tina t lić andra er ović di

i na in

ina r eg više o

o edina no

at

ga gr o ri

g

enad

i na in

lalo

JEDRENJE etar ać er i i e antela dvo ed van l a ović aš ić avle o tov er i gor Marenić dvo ed ina Mi elić a er Radial a Mratović R onći ti anović a er an ovrović tar Marin ovrović tar nia in ević dvo a Ro ana an dvo a JUDO o i lav Mari anović MAČEVANJE Bo an ovanović

g Mari ana Miš ović

g

oret

RUKOMET M š a r o etna re re enta i a en a r o etna re re enta i a STOLNI TENIS oran ri ora

ornelia Molnar

ian

STRELJAŠTVO n e ana e ić ra na š a Bo an r ović š a tro tav etar orša ra na š a TAEKWONDO na aninović do R M š a vater ol

g

ndre

aćina

iovanni ernogora leteće ete tra nton la nović leteće ete tra

i a aninović do

g

a re re enta i a

VESLANJE a ir Martin Martin in ović Mario e ić a a

Olimp 8

an

alent in ović

avid ain

etvera na ariće

jače!“. U skladu s time će, dakle, hrvatska športska ekspedicija u London.

Sasvim je, naime, izvjesno da hrvatski šport ni na jednim Igrama nije imao tako jako izaslanstvo kakvo će imati u britanskoj prijestolnici. A budući da svi ozbiljni športaši ne idu na Igre sudjelovati već osvojiti medalju (da nije tako ne bismo, primjerice, imali senzacionalna odličja Snježane Pejčić i Filipa Udea u Pekingu 2008.), to nije nimalo nevažno.

Uoči Olimpijskih igara u Londonu Hrvatska, naime, ima čak deset vrlo izglednih kandidata za odličja, čak i ona najsjajnija.

Medalje s Olimpijskih igara u Pekingu 2008. u Londonu branit će Snježana Pejčić (zračna puška, 10 metara), Blanka Vlašić (skok u vis) i Filip Ude (konj s hvataljkama).

Snježana Pejčić je tijekom cijelog olimpijskog ciklusa zadržala visoku razinu rezultata i mjesto u svjetskom vrhu streljačica zračnim oružjem. O njezinoj trenutačnoj formi najbolje svjedoče dva rezultata: na završnici Kupa Hrvatske u Zagrebu, Pejčić je slavila s 501.3 krugom, pogodivši 396 u osnovnom dijelu, te sjajnih 105.3 krugova u finalu.

Nekoliko dana kasnije, na Svjetskom kupu u Milanu, zauzela je sedmo mjesto pogodivši 500.6 krugova, 397 u osnovnom i 103.6 krugova u finalu.

Snježana je u Pekingu bila prva športašica koja je dobila medalju.

Zračna puška je bilo prvo finale Igara, a bronca je medalja koja se dodjeljuje prva. Privilegij dodjele prvog odličja imao je, dakako, predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Jacques Rogge. Možda ga i 28. srpnja oko podne na pobjedničkom postolju dočekaju neka poznata lica...

Da je Blanka Vlašić sasvim zdrava bila bi naša najizglednija kandidatkinja za zlatno odličje. U Pekingu je uz Michaela Phelpsa i Jelenu Isinbajevu bila najveća favoritkinja cijelih Olimpijskih igara (došla je u kinesku prijestolnicu s 34 pobjede u nizu!) i sa 205 centimetara osvojila je - srebro. Usporedbe radi, na prošlogodišnje Svjetsko prvenstvo u Daegu, naša je najbolja športašica došla nakon propuštene zimske sezone i uz puno problema s ozljedama, zbog kojih je do zadnjeg trenutka razmišljala

Filip Ude

9 Olimp

n e ana e ić

Ro ert išerlov

i

OI LONDON 2012.

Hrvatska kuća u Londonu

Popriličan je, međutim, raritetet kada zemlja veličine Hrvatske na istim Igrama ima čak dva para blizanaca! I sestre Zaninović i braća Sinković u Londonu su najozbiljniji kandidati za osvajanje nekog od odličja

O

i a a o et tlanti a na tavl en teni i e ing 2008. godine, nastavlja se i u Londonu. Hrvatski olimpijski odbor po novno će organi irati rvat ć e to o l an a rvat i š ortaša novinara, gospodarstvenika... vo rigodo log rvat e će re et će otel el a o t en igton ro ell la e Ri e e o atra tivno lo a i i ne o red no li ini i toria l ert te at ral i tor M e a arrod a de ar a i na o nati e ritan e on ertne dvorane Ro al l ert alla re o ta otela e tani a od e ne el e ni e o t en igton lini e i tri t ir le i adill do ro ve o re a ilo o e di el grada rvat o ći it će ešten i re entar o i će o re iti rvat i tele o on or a a ta at će na ra olagan vi aintere irani red tavni i a edi a re entar će o ig rati ve otre ne v ete a rad novinara a n e će e va odnevno odr avati on eren i e a novinare a š ortaši a i dr gi lanovi a rvat e oli i e delega i e ri t rvat o ći i re entr it će og ć i l ivo a redita i a a a ili l eni a redita i a a li i i igara ondon redita i e će e i davati ri e gara vi red tavni i a edi a o i i atra e a it će o g će atra iti i edno ratne a redita i e od voditel a re entra a vri e e Igara. ire tor rvat e će e Ran o et ović a voditel re entra će ao i e ing iti Marin are arin are tv r ri ave a a redita i e šal e gla nogovorni i an ela entderdi oo r re entar it će otvoren od r n a do

a Man eli ent er i olovo a

Primorac na sedmim Igrama!

Z

oran ri ora će ondon o taviti teš o do ti an re ord Bit će to nai e već ed i na t na li i i igra a aš na ol i tolnoteni a de itirao e e l ao godišn a i ar lie lescuom osvojio srebrnu medalju. Nakon toga na t ao e Bar eloni tlanti dne teni i e ing a veći o edina ni e o tvario e ravo na rošli gra a ada e došao do etvrt nala ne o te ni l a no reći da london e gre o l edn e ari eri o i naime, tek 43 godine...

Olimp 10

i o odustajanju od nastupa. U Daeguu je preskočila 203 cm i osvojila - srebrnu medalju.

I ove godine je Blanka propustila dvoransku sezonu, a zbog ozljede i veći dio ljetne. Zbog toga će njezin nastup u Londonu biti upitan do zadnjeg trena. No, ako se pojavi na Olimpijskom stadionu u Stratfordu bit će favoritkinja za najviše postolje.

Filip Ude je uoči OI u Londonu velika nepoznanica za sve. Njegovo srebro na konju s hvataljkama u Pekingu, svakako je jedan od najvećih rezultata u povijesti hrvatskog športa, pa nam se i danas doima poprilično nestvarnim. Tome pridonosi i činjenica da se Ude nakon Pekinga više ni jednom nije približio tom dosegu. Ne pamtimo u posljednje četiri godine ni jednu njegovu vježbu na razini te pekinške. Međuolimpijsko razdoblje obilježili su problemi s ozljedama, no Ude je preko višebojskih kvalifikacija ipak osigurao nastup u Londonu, gdje će vježbati na tlu i konju s hvataljhama. Njegov nastup u North Greenwich Areni (velebna O2 Arena koja se za vrijeme Igara ne smije tako zvati) ćemo, tako, pratiti s velikim zanimanjem. Ne vjerujemo da je olimpijski doprvak zaboravio kako se osvajaju odličja...

Sandra Šarić i Martina Zubčić u Londonu neće braniti brončana odličja, ali Hrvatska u tekvondou opet ima iznimno jake adute. Blizanci na Olimpijskim igrama nisu rijetkost.

Relativno često su osvajali i odličja.

Popriličan je, međutim, raritetet kada zemlja veličine Hrvatske na istim Igrama ima čak dva para blizanaca!

Lucija i Ana Zaninović su prema svim anketama (uključujući i američki USA Today) velike favoritkinje za odličja u Londonu, usprkos tome što se na

Marin ilić

nton la nović

Mari ana Miš ović

Mogu li rukometaši i do trećeg oli i og lata

11 Olimp

OI LONDON 2012.

Olimpijsko regatno polje u Weymouthu ugostit će rekordan broj hrvatskih jedriličarki i jedriličara, njih čak dvanaestero. Iako su i na nekoliko prijašnjih Igara naši jedriličari zabilježili vrlo dobre nastupe, sasvim je izgledno da će u Weymouthu biti nadmašeni svi dosadašnji dosezi.

Igrama dvije težinske kategorije spajaju u jednu. Ana (kategorija do 57 kg) je aktualna svjetska prvakinja, a na SP-u u južnokorejskom Gyeongu proglašena je i najboljom tekvondoašicom cijelog prvenstva. Lucija (- 49 kg) je ove godine u Manchesteru obranila naslov europske prvakinje.

van l a ović aš ić

Neven Žugaj (-74 kg) se na Igre u Londonu plasirao osvojivši broncu na Svjetskom prvenstvu u Istanbulu.

Njegov brat blizanac Nenad (-84 kg) pridružio mu se nakon plasmana u finale na olimpijskim kvalifikacijama u kineskom Taiyuanu. Zbog Lucije, Ane, Nevena i Nenada, natjecanja u londonskoj ExCel Areni zasigurno će biti pod posebnom pozornošću hrvatskih medija i javosti.

Prije četiri godine su Sandra Perković, Damir Martin, Martin Sinković, Valent Sinković i David Šain bili još juniori. Javnost za njih još, uglavnom, nije ni čula. Na Igrama u Londonu će se, pak, od spomenute petorke očekivati - odličja. Sasvim logično jer riječ je o športašima iz samog svjetskog vrha.

Sandra Perković je aktualna prvakinja Europe u bacanju diska i vodeća diskašica Dijamantne lige.

Svojim je rezultatima premostila dva desetljeća i „vratila nas“ u vremena kada su diskašice bacale 70 metara.

Ona i njezin trener Ivan Ivančić sličan doseg priželjkuju/najavljuju i na Olimpijskom stadionu u Londonu. Netko će reći da će Sandra imati priliku i na Igrama u Rio de Janeiru 2016. godine, pa i na onima četiri godine kasnije.

No, zašto ne iskoristiti prigodu i sa 22 godine, ako si najbolji na svijetu?

Isto vrijedi i za naš veslački četverac na pariće. Braća Sinković, Martin i Šain kao mlađi punoljetnici postali su svjetski prvaci i pobjednici Svjetskog kupa. Ove godine su konačno dobili novi čamac i brži su nego ikad. Oni i njihov trener Nikola Bralić ne boje se uloge favorita.

Naprotiv. Uopće ne sumnjaju da će na jezeru Eton Dorney Rowing, 30-ak kilometara zapadno od Londona, oko vrata objesiti neko od odličja. Možda i nadmašiti dosege osmerca iz Sydneyja 2000. te braće Skelin u Ateni 2004. godine...

Olimpijsko regatno polje u Weymouthu ugostit će rekordan broj hrvatskih jedriličarki i jedriličara, njih

• Summary ←

Rukometašice prvi put na Igrama

Ženska reprezentacija nakon 12 godina!

U

godina a o talnog rvat og na t a na li i i igra a a o o edno i ali en re re enta i o ad i š ortovi a Bile to od o aši e dne ondon će a na t iti r o etaši e o e to i orile na vali a i o t rnir adala ari i što će itno ovećati rvat oli i delega i ondon n i ovi će o na t o a il e iti i re ordn a t l eno t rvat i š ortaši a na jednim Igrama. čak dvanaestero. Iako su i na nekoliko prijašnjih Igara naši jedriličari zabilježili vrlo dobre nastupe, sasvim je izgledno da će u Weymouthu biti nadmašeni svi dosadašnji dosezi. Šime Fantela i Igor Marenić u klasi 470 više i ne pamte veliko natjecanje na kojem su ostali bez odličja. Dvostruki su europski prvaci te svjetski prvaci 2009. u Rungstedu.

Na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Barceloni osvojili su brončanu medalju te tako i četvrtu godinu za redom zaradili odličje na velikom natjecanju.

Ni Ivan Kljaković Gašpić tijekom cijelog olimpijskog ciklusa nije silazio sa svjetskog vrha. Osvojio je dva europska naslova te broncu na Svjetskom prvenstvu u Vallensbeaku 2009. Nakon što je na ovogodišnjem EP-u osvojio brončano odličje, rekao je da je konačno dorastao olimpijskom odličju.

Svjetskim odličnicima hrvatskog jedrenja pridružio se polovicom svibnja i Tonći Stipanović. On je u njemačkom

Boltenhagenu osvojio srebrnu medalju u klasi Laser, pa na Olimpijske igre putuje kao svjetski doprvak.

Izdvajanje spomenute četvorke, dakako, ne znači da na olimpijskom regatnom polju svoju prigodu za visok plasman ne može iskoristiti i još netko iz vrlo jake hrvatske reprezentacije.

Rukometaši i vaterpolisti su u Pekingu 2008. ostali bez očekivanih odličja. Nakon toga su rukometaši osvojili srebro na Svjetskom prvenstvu u Zagrebu te broncu na ovogodišnjem EP-u u Beogradu. Hrvatska ima dva olimpijska zlata (1996. i 2004.), predvodnik velike generacije Ivano Balić tvrdi da u Londonu naši rukometaši mogu i do trećeg.

Vaterpolisti su, pak, između Pekinga i Londona osvojili europsko zlato u Zagrebu, a na prošlom Svjetskom prvenstvu u Šangaju uzeli su broncu.

Svi znaju što još nedostaje najboljem svjetskom treneru svih vremena Ratku Rudiću: olimpijsko odličje s hrvatskom reprezentacijom. Sad ili nikad... 

Never in its history, since its first appearance at the Olympics in 1992, has had Croatia more realistic candidates for winning a medal.

Starting from the two top athletes, the outstanding discus throwers Sandra Perkovic and the already celebrated Blanka Vlasic (masterful Split local hopes that the injury she has had for months will not stop her on the way to the medals) and the Zaninovic sisters (great taekwondoists from the top world athletes), over the rowing four-oar that lines up successes at the highest level up to the sailors, volleyball and water polo players.

Of course, there are also those who are not on the short list of candidates for medals, but many of them hope to be involved in the fight for medals.

Thus the Croatian Olympic expedition goes with a handful of optimism to London with the conviction that they will surpass the record number of five medals that Croatia won in Athens and Beijing.

It is interesting that for the table tennis player Zoran Primorac (43), the performance in London will be the seventh at the Olympics!

As in the last Olympics, the Croatian Olympic Committee will organize in London the Croatian house, a meeting place of Croatian athletes, journalists, businessmen and guests... It will be situated at the Pelham Hotel in South Kensington (15 Cromwell Place). This is an attractive location near the Victoria & Albert and The Museum of Natural History, Harrods, Hyde Park and the famous British concert hall, the Royal Albert Hall.

13 Olimp

Olimpijske nade

Brigita

na olimpijskom putu

ko obitelji Matić ikada bude nedostajalo novaca, ako upadnu u financijski škripac, uvijek mogu otići u jednu od brojnih poslovnica za otkup zlata koje u posljednje vrijeme niču kao gljive poslije kiše. Sestre Barbara i Brigita Matić, ako baš zagusti, mogu prodati svoje zlatne medalje osvojene na tatamijima širom svijeta... Šalu na stranu, ali nakon što smo već u našem magazinu predstavili dvije godine stariju Barbaru, snagom svojih rezultata za istu se rubriku u Olimpu izborila, eto, i mlađa sestra Brigita. Judo klub Pujanke savršeno djeluje na pogon obitelji Preradović (otac Slobodan Bobo je tajnik, sinovi Vladimir i Slavko su treneri), pa onda nije čudo da su se sestre Matić nametnule kao vrhunski potencijal koji bi hrvatskom športu u budućnosti mogao donijeti puno radosti.

Brigiti Matić je 16 godina (rođena 31.1.1996.) i nositeljica je plavog pojasa 2. KYU. No, puno je važnije da je prošle godine nosila hrvatsku zastavu na svečanom otvaranju Europskog

Olimp 14

festivala mladeži (EYOF) u turskom Trabzonu i da je ta odgovornost nije nimalo omela na putu prema zlatnoj medalji.

U finalu kategorije do 70 kg Brigita je pobijedila Slovenku Aju Gačnik, te se tako „osvetila“ za poraz u polufinalu europskog prvenstva za kadetski uzrast. Bilo je to na Malti, ali tada taj poraz nije ostavio nikakvog traga na Brigiti, jer je potom u borbi za broncu svladala Mađaricu Ibolyu Siroki. Inače, ako ste još u dvojbi je li ovo dovoljno za predstavljanje u Olimpu, Brigita je prva na kadetskoj europskoj rang-listi te šesta među juniorkama.

- Još sam ovu godinu među kadetkinjama i još sam ovu godinu u kategoriji do 70 kilograma. U stvari, među juniorkama se već borim u kategoriji do 78 kilograma.

Objasnit će zašto se odlučila na težu kategoriju: - Zato što je Barbara u kategoriji do 70 kilograma, a ja se ne želim boriti protiv sestre. Niti ona protiv mene, naravno. Imale smo prilike uhvatiti se u klinč na tatamiju, ždrijeb nas je dvaput spojio na turnirima, ali jednom je predala Barbara, jednom sam predala ja. A na treningu se redovito borimo, to je dobro i mislim da smo tu negdje, makar je ona starija i trenutno ipak u prednosti. Inače, nije to neka moja velika žrtva zato što ću ići u težu kategoriju, nego je to procjena s obzirom da ću biti viša od sestre...

Ovo ljeto Brigita će teško iskoristiti činjenicu da živi u Splitu i da joj je more pred nosom. Krajem lipnja očekuje je Europsko kadetsko prvenstvo u Crnoj Gori, a krajem rujna nastupit će na Europskom juniorskom prvenstvu u Rovinju. Tri mjeseca bi trebala

Brigita s trenerom Vladimirom reradoviće

biti dovoljna da nakon Crne Gore nabaci nešto kilograma kako bi bila ravnopravnija suparnicama na našem najvećem poluotoku.

- Nije to ništa novo za mene, ionako nemam vremena za nikakav hobi. Ništa izvan juda i škole. I tako je praktički otkako znam za sebe... Barbara je krenula na judo, a ja sam otišla za njom. Prvu godinu sam samo gledala, a sljedećih deset sam u treningu, pa su onda došli turniri, putovanja po svijetu... Ne žalim se, odgovara mi.

Najvažnije je da škola ne pati, odlična sam učenica drugog razreda Matematičke gimnazije. Barbara je u trećem razredu, ista škola. Zar vam nisam rekla da je u svemu pratim? I pokušavam je u svemu tome prestići. Mi smo gotovo kao blizanke.

Kao Ana i Lucija Zaninović, primijetili smo, a Brigita se složila: - S tim da ih želimo dostići u športskim uspjesima. Nas dvije smo tek na početku karijere, ali jednako smo ambiciozne, vjerujem i da smo talentirane. Ja očekujem da ćemo obje predstavljati Hrvatsku na Olimpijskim

e t RB R otogra e R

ladi ir

gand ić

Nakon što smo u našem magazinu prošle godine predstavili sjajnu splitsku judašicu Barbaru Matić, snagom svojih rezultata za istu se rubriku u Olimpu izborila i dvije godine mlađa sestra Brigita

15 Olimp

Brigita

lavi i ono i Bar ara Matić veli e nade rvat

og

da

Olimpijske nade

Barbara je krenula na judo, a ja sam otišla za njom - kaže o svojim početcima Brigita Matić.

Bar ara li evo i Brigita Matić

igrama u Rio de Janeiru 2016. godine.

To bi bio olimpijski početak za sestre Matić, tada bi Brigita imala tek dvadeset godina. Praktički bi bila na početku seniorske karijere: - Naravno da očekujemo i medalje.

Zbog toga treniramo i trudimo se biti što bolje. Sestre smo i najveća smo podrška jedna drugoj. S tim da sam ja veći živac, lakše planem i Barbara uvijek mora popustiti ako dođe do svađe...

Sigurni smo da se ne svađaju previše. Višak energije ionako je bolje potrošiti na treningu, a ono što ostane treba sačuvati za učenje: - Judo će se svima svidjeti i preporučila bih ga djeci. U početku je vrlo zabavno, kasnije postane ozbiljnije i

onda ostaju samo najuporniji. U našem klubu je odlična atmosfera, a to je svakako jedan od razloga zašto smo Barbara i ja toliko zagrizle. Naš klub je najbolji u Hrvatskoj u mlađim uzrastima, dominantni smo u kadetima i juniorima.

Spomenuli smo zlato s Europskog festivala mladeži, broncu s Europskog kadetskog prvenstva. To je bilo u 2011. godini, a ove je nanizala po dva zlata s Europskih kupova u kadetskom i juniorskom uzrastu. Što joj je od svega toga najdraže?

- Zlato iz Trabzona, nema dvojbe.

Tamo je bilo najzabavnije, bila je odlična ekipa. Čast što sam nosila zastavu na svečanosti otvaranja, opravdala sam osvajanjem prvog mjesta. Sve se savršeno poklopilo! 

• Summary ←

Brigita Matic was born on January 31st, 1996, and started training judo at the age of six. Brigita is the best European in ranking in the cadet age group, she won a gold medal at the European Festival of Youth in Turkey and a bronze medal at the European Championship in Malta in the category up to 70 pounds. This year she won two tournaments at the European Cup - both as cadet and as junior.

It is interesting that this year she will first take part at the European Championships for juniors in Montenegro in the category up to 70 pounds, and after three months in Rovinj she will take part at the European Championship for Juniors in the category up to 78 pounds.

Her wish is to, until the year 2016, together with her sister Barbara (two years older and also a very talented judoist) take part at the Olympics in Brazil and win medals each in her own respective category.

MOO e

t

R

M

U vremenima kad jako puno športova ima svoje svjetske smotre ili kontinentalna prvenstva gotovo svake godine, teško je pronaći termin za Europske igre. Ono što je svakako zadatak EOO-a jest da prvo definira listu športova koji bi željeli i mogli sudjelovati na takvim igrama, a potom da se definira termin

Potraga

N

i jedna članica Međunarodog olimpijskog odbora, pa tako, naravno, ni Hrvatski olimpijski odbor, nisu tek puke udruge koje se zatvaraju u svoje nacionalne okvire i ne usude se niti preći granicu. Baš suprotno! Osim što MOO iznimno često organizira skupove, osim što ima svoje vrlo aktivne komisije, osim što komunicira sa svim pridruženim članicama putem svih raspoloživih komunikacijskih platformi, slično je i u suprotnom smjeru. Čak dapače, vrlo su snažne, dobro organizirane i vrlo aktivne kontinentalne udruge nacionalnih olimpijskih odbora. Među najorganiziranijima je svakako i udruga pod imenom - Europski olimpijski odbori.

Prva ideja o udruzi EOO, izazvana potrebom kontinentalnog djelovanja (koje je svakako brže, učinkovitije i međusobno sličnije, negoli s nekim NOO-om iz primjerice Azije), pojavila se 1967., no ozbiljniji su razgovori počeli godinu kasnije. Na sastanku u Versaillesu, grof Jean de Beaumont imenovan je prvim čovjekom nove udruge, tada znane kao Udruga eu-

Olimp 18

ropskih nacionalnih olimpijskih odbora. Ipak, sve do 1975. čekalo se na pisani statut i ozbiljniji početak rada.

Nije tajna da su tek 1980., dolaskom Franca Carrara iz Italije na predsjedničku poziciju, tadašnje 33 članice počele funkcionirati vrlo aktivno i Udruga je postala značajan dio MOO-a. Tada su ustanovljene i komisije, po uzoru na sličnu strukturu u MOO-u, ali neke su stvari čak i u MOO-u preuzeli upravo iz iskustva europskih članica. Nije ni čudo, ako znamo da je 1989. predsjednikom postao današnji prvi čovjek olimpizma u svijetu, Jacques Rogge. Njegov je tajnik bio Mario Pescante (inače dokazani prijatelj Hrvatske), a obojica su u burnim godinama ranih devedesetih maksimalno pomagali u osnivanju olimpijskih odbora u novonastalim zemljama u Europi, pa je broj članica do 1994. narastao na 48.

Već godinu potom, aktivni dvojac registrira udrugu pod novim imenom Europski olimpijski odbori, a prijavljuju ju na adresi MOO-a u Lausanni. Ipak, glavni ured ostaje u Italiji, u prostorima CONI-ja (Talijanski olimpijski odbor) uz olimpijski stadion u Rimu.

Odlaskom Roggea na višu dužnost, onu predsjednika MOO-a, Pescante sjeda u predsjednički stolac, a glavnim tajnikom postaje vrlo aktivni i učinkoviti predsjednik irskog odbora, Patrick Hickey. Priča o predsjednicima zaustavila se na 2006. i izvanrednom Saboru, na kojem je Hickey postao predsjednik. Uvrštavanjem Crne Gore među članice 2007. godine, broj zemalja u EOO-u popeo se na 49.

Za Hrvatsku je iznimno važno da je 2004. održana skupština EOOa u Dubrovniku, a možda još važnije da je članom Izvršnog odbora EOO-a

a

ro

i

igra a • Summary ←

postao Zlatko Mateša koji se istaknuo ne samo aktivnim sudjelovanjem, nego i pokretanjem priče o organizaciji Europskih igara. Ta je ideja naišla na veliko odobravanje ne samo europskih članica, već i Jacquesa Roggea.

Treba naime znati da je Rogge, još kao predsjednik EOO-a, zagovarao i izgurao ideju o organizaciji Europskih igara mladih. Nemojmo zaboraviti da je Rogge takav svoj stav prema mladima pojačao i izborio se da danas imamo i Olimpijske igre mladih, kako ljetne, tako i zimske...

Silna energija koja je tako nastala u olimpijskom pokretu prvenstveno je iskorištena za jače i intenzivnije vezivanje sponzora uz igre, kako „velike“, tako i „male“, pa je cilj zapravo postignut. Naime, igre mladih su u godinama kad nema OI, a samim time svi sponzori imaju određenu prepoznatljivost i kroz period olimpijade (to je, naime, službeni naziv za vrijeme između dviju OI).

Upravo zato, ideja o europskim igrama nije nova, ali je dobro došla. Istina, u vremenima kad jako puno športova ima svoje svjetske smotre ili kontinentalna prvenstva gotovo svake godine (a baš zbog sponzora i TV zastupljenosti pojačavaju ritam), teško je pronaći termin za takve igre. Ono što je svakako zadatak EOO-a jest da prvo definira listu športova koji bi željeli i mogli sudjelovati na takvim igrama, a potom da se definira termin.

Iz raspoloživih informacija jasno je da to neće biti igre širokih razmjera, barem ne u početku, jasno je da će biti problema u organizaciji, ali isto je tako jasno da već postoje i potencijalni organizatori.

Može li Hrvatska organizirati nešto takvo? Vjerojatno i može, ali možda sad baš i nije najbolji trenutak za slična ulaganja...  R R Web stranica MOO-a (HYPERLINK “http://www. olympic.org”www.olympic.org) EOC, Articles of Association, studeni 2011 Zaključci: 33.EOC seminar, Budimpešta, 26.-28. travnja 2012. privatna arhiva

No member of the International Olympic Committee, including, of course, the Croatian Olympic Committee, is not just a mere association enclosed its own national boundaries and not daring to even cross the border. Just the opposite! Besides the fact that the IOC very often organizes meetings, besides having a very active committee, besides communicating with all the associated members through all available communication platforms, it is very similar in the opposite direction as well. On the contrary, continental associations of National Olympic Committees are very strong, well organized and very active. Among the most organized is certainly the association under the name – European Olympic Committees. The first idea of the association EOC, caused by the need for continental action, appeared in 1967, but serious talks began a year later. At the meeting in Versailles, Count Jean de Beaumont was appointed the first man of the new association, at that time known as the Association of European National Olympic Committees.

For Croatia, it is extremely important that in 2004 the EOC Assembly was held in Dubrovnik, and Zlatko Mateša, who stood out not only by actively participating but also by realizing the story on the organization of European games, became a member of the Executive Board. This idea met with great approval, not only by the European member states, but also by Jacques Rogge.

At a time when a lot of sports have their world parades or continental championships almost every year, it is difficult to find the right time for the European games. What is certainly the EOC’s mission is to first define the list of sports that would like to and are able to participate in such games, and then to define the term.

19 Olimp

Znanost i šport

Vlastiti primjer i puno ljubavi e

t MR

R

Športska aktivnost koja se temelji na stvarnim potrebama čovjeka, njegovoj emocionalnoj i suptilnoj prirodi, gdje je intenzitet prilagođen psihofizičkom stanju vježbača i koji se zbiva u zdravom i pozitivnom socijalnom okruženju, stvara pozitivne individualne, obiteljske i društvene pretpostavke, odnosno najbolja je prevencija ovisnosti

I

spod novinskih naslova koji započinju sa „Šokantna ispovijed jednog… “ ili „Istinita priča jedne...“, nerijetko se nalaze tekstovi koji obrađuju temu ovisnosti. Bez obzira radi li se o ovisnicima o drogi, alkoholu, kocki, internetu ili ovisnosti o emocijama užasa koje nastaju za vrijeme čitanja takvih tekstova, tema ovisnosti okupira čitavo društvo, te kao takva nije zaobišla niti šport.

Krilatica „Športom protiv droge“ odavno je prepoznata kao djelotvorno sredstvo društveno-političkog marketinga, marketinga raznih športskih udruga, self-marketinga raznih pojedinaca i slično. Neovisno o tomu jesu li borci protiv droge uniformirani društveni uglednici, treneri ili ambiciozni predstavnici kućnog savjeta, imidž narodnog spasitelja koji je u svakom trenutku spreman suprotstaviti se ovoj pošasti, ostavlja dobar dojam kod javnosti, ali i kod proračunskih struktura koje odvajaju značajna sredstva za razne programe prevencije. Kakva je veza športa i ovisnosti, koristi li društvo u dovoljnoj mjeri šport kao sredstvo u prevenciji ovisnosti i kakve se vrste ovisnosti Olimp 20

skrivaju u športu - dio je pitanja o kojima će biti riječ u ovome tekstu.

Za početak, umjesto jedne od šokantnih ispovijedi majke-narkomanke koja je zbog ovisnosti o heroinu ostala bez muža, posla i prijatelja, temu bi otvorio šokantnim rezultatima studije (magistarski rad) mr. sc. Sanje Ćurković koja je provela istraživanje na uzorku od 100 ovisnika o heroinu, liječenih na Odjelu za ovisnosti KB Sestre milosrdnice u dobi od 18 do 25 godina. Od navedenih 100 ispitanika, čak 71 se u dobi između 10. i 17. godine intenzivno bavilo športom, a petorica su bili vrhunski športaši!

U intervjuu tjedna objavljenom na portalu www.danas.net.hr 13. siječnja 2011., dr. Slavko Sakoman, voditelj Zavoda za bolesti ovisnosti pri KBC „Sestre milosrdnice“, koji je bio mentor tog rada, ističe da je uzorak ispitanika kvalitetno odabran i slučajan, te da je podatak točan. Uzroke ovako poražavajućeg rezultata vidi u poremećenim obiteljskim odnosima djece preambicioznih roditelja, nedostatku psiholoških, pedagoških, edukativnih znanja i iskustva trenera, visokim i prezahtjevnim opterećenjima kojima se izlažu vrhun-

ski športaši, poremećenom sustavu društvenih vrijednosti itd. Dr. Sakoman navodi: “Loše je kada se životna radost i interesi mnoge djece žrtvuju za športski rezultat. Šport koji se svede na (za neke) profitabilnu „industriju rezultata“ stoji mnogo (nečijeg) novca, a štetan je za zajednicu.”

Kakva je dakle veza športa i ovisnosti? Športska aktivnost i šport koji se temelji na stvarnim potrebama čovjeka, njegovoj emocionalnoj i suptilnoj prirodi, gdje je intenzitet prilagođen psihofizičkom stanju vježbača i koji se zbiva u zdravom i pozitivnom socijalnom okruženju, stvara pozitivne indivi-

dualne, obiteljske i društvene pretpostavke, odnosno najbolja je prevencija ovisnosti. S druge strane, neadekvatan pristup u radu s djecom i športašima stvara frustrirajuću klimu, pogrešan sustav vrijednosti i može otvoriti put prema nekoj od ovisnosti. Šport je odgojno-obrazovni proces, a jedna od definicija odgoja glasi - „Odgoj je vlastiti primjer i puno ljubavi“.

Vlastiti primjer može biti dobar ili loš, a ljubav je ionako nešto u što se svi zaklinju. Upravo u tom smjeru moguće je krenuti prema istraživanju pozadine problema ovisnosti, možda na jedan drukčiji način od onog na kojeg smo

navikli svakodnevno slušajući recitacije tipa “Šport, a ne droga”.

Zanimljivo je pogledati dublje istini u oči i prepoznati one društvene elemente i mentalne obrasce koji se nikako ne bi mogli nazvati dobrim primjerom s puno ljubavi. Ovisnost o raznim idealima, ovisnost o krutim stavovima, raznim principima i sl., nerijetko ljude dovodi do velikih problema. U pozitivnim stavovima i principima, te u želji da stvarnost što više približimo našoj mentalnoj projekciji idealne stvarnosti, nema ništa loše. Međutim, osuđivanje svih koji imaju drugačije stavove, razmi-

šljaju na drugačiji način ili se ne uklapaju u našu sliku idealnog čovjeka, upravo znači ovisnost ili patološku vezanost za jednu od spomenutih kategorija.

Veza i brak s voljenom osobom nešto je najljepše, međutim, ovisnički odnos o drugoj osobi bračnu idilu nerijetko pretvara u pakao. Najveća ironija je u tome što ovisna osoba svoj mentalni sklop prenosi na svoje dijete i sve to zajedno naziva ljubavlju.

Ovisnost možemo prepoznati i u međuljudskim odnosima, vjerskim ili političkih orijentacijama, različitim društvenim staležima, profesijama…

Primjerice, štovatelji neke vjerske ili 21 Olimp

Znanost i šport

Športaši koji nisu stasali u ovisničkom okruženju, uživat će medijski značaj za vrijeme svoje športske karijere, a nakon nje, kad njihovi rezultati prestanu puniti novinske redove i stranice, nastavit će život sretne i zadovoljne osobe političke orijentacije koji žive u skladu s idealima koje zagovara njihova religija ili politička stranka, a pritom poštuju i prihvaćaju ljude drugačijih orijentacija, predstavljaju dobar primjer u društvu.

S druge strane, ovisnici o duhovnim principima, takozvani „duhovni egoisti“ ili ovisnici o nekoj političkoj ideologiji, velik dio vremena provode osuđujući sve one koje nisu uspjeli uvjeriti da je jedino njihova projekcija stvarnosti istinita. Ovisno o njihovom stupnju obrazovanja, retorici ili društvenom utjecaju, takvi pojedinci nerijetko izokreću sustav vrijednosti u društvu i svakako nisu dobar primjer s puno ljubavi, već izvor frustracija i svega onog što stvara nepovoljnu društvenu klimu i otvara vrata za bijeg od stvarnosti, vrata brojnih drugih ovisnosti - alkohol, cigareta, droga, kladionica…

Vratimo se športu. Naravno, športska medalja ima dvije strane. Ako se dijete-športaš razvija u okruženju koje nije ovisničko, od športa će izvući ono najbolje i razvit će se kao zdrav i društveno koristan pojedinac. Ako su međutim roditelji ovisnici o idealima (njihovo dijete mora biti vrhunski športaš), ovisnici o moći (njihovo dijete mora postati pod svaku cijenu poznata osoba koja će putem športa osigurati sebi i njima kvalitetnu egzistenciju) ili pak ovisnici o emocijama koju pruža kontrola nad drugima (sve mora biti kako oni kažu) - u samom startu športske karijere javit će se frustracija. Ako sličan mentalni sklop ima i trener u Olimp 22

klubu, još je vjerojatnije da će doći do problema koji će se očitavati na ovaj ili onaj način. U čitavoj ovoj priči najopasnije je to što takvi roditelji neće za sebe priznati da imaju problema. Oni će reći da su učinili sve za svoje dijete, da su uložili velik novac, da su angažirali najboljeg stručnjaka, a sve to zajedno nazvat će ljubavlju prema vlastitom djetetu.

Pored spomenutih ovisnosti koje srećemo u športu, valja istaknuti i ovisnost o značaju, najviše onom medijskom, te ovisnost o uspjehu. Športaši koji nisu stasali u ovisničkom okruženju, uživat će medijski značaj za vrijeme svoje športske karijere, a nakon nje, kad njihovi rezultati prestanu puniti novinske redove i stranice, nastavit će život sretne i zadovoljne osobe. Slično je i kod uspjeha.

Međutim, ovisnici o tim kategorijama, po isteku svoje športske karijere značaj će tražiti uključivanjem u razne društvene organizacije koje plijene medijski značaj. Naravno, neki od bivših vrhunskih športaša uspjeli su izvan športa karijeru izgraditi na zdravim osnovama, dok one druge prepoznajemo kroz razne afere ili upitnu učinkovitost unutar djelatnosti s kojom se bave.

Ovakav kut gledanja na problem ovisnosti ukazuje da se taj problem ne može riješiti samo restriktivnim zakonom, policijskom palicom ili prisilnim tjeranjem djece u športske dvorane.

Poticanje ovisnosti u ljudima - za koju je jednim dijelom zaslužna i sve agresivnija industrija oglašavanja, tržišna ekonomija, mediji i sl. - nerijetko donosi profit, kako proizvođačima kozmetike, ekskluzivnih modnih artikala, skupocjenih automobila, tako i farmaceutskim tvrtkama koje proizvode lijekove protiv depresije, debljine, razna pomagala i tomu slično. Treneri, športski dužnosnici, učitelji i nastavnici, a najviše roditelji, prvenstveno bi sami trebali ovladati vještinama putem kojih bi uspjeli razgraničiti stvarnost od iluzije. Kao takvi, uz dobar vlastiti primjer i puno ljubavi, uspjet će djecu naučiti prihvaćanju, međusobnom uvažavanju, športskom fair-playu. Naučit će ih da uživaju u radosti uspjeha, a da pri tom ne postanu ovisnici o uspjehu, da uživaju u popularnosti, a da pritom ne postanu rob te iste popularnosti, da uživaju u pobjedi, a da ne postanu ovisnici o pobjeđivanju i kontroli nad drugima.

Takvim pristupom i načinom rada djeca će daleko lakše izbjeći ovisnost o

• Summary ←

The possibilities of sports in the prevention of addiction in many ways resemble the possibilities of sports in the prevention of health. Adequately dosed sports contents adjusted to psychological and physical characteristics can affect the preservation of a child’s health and creation of a positive evaluation system, within which there is no room for addictions. However, inadequate sports contents can certainly impair one’s health, be a source of frustrations and open the door to various addicts.

The dramatic results of investigations of former addicts, which have shown that even 71% of treated heroin addicts were doing sports in their youth, suggest that the problem of sports and addiction deserves a different paradigm. Sport is, among other things, the educational process, and one of the educational definitions says: Upbringing is your own example and a lot of love. It would be desirable to create, through sports education, people who will know how to rejoice in victory and success, without becoming slaves and drug addicts of the same victory and success. Intensive interaction with other people, which is emphasized in athletes, should contribute to creating the quality of acceptance, respect and empathy of the athletes during their sports careers, but also afterwards, in everyday social life.

In such circumstances, the athletes who are examples for everything to many, will make a great first step primarily for themselves and then for a large percentage of the community.

alkoholu, drogi i cigareti, u odnosu na djecu koja nisu prošla taj vid športske edukacije. Ti športaši, po završetku svoje karijere, kad postanu dio društvene ili političke elite, nastojat će doprinijeti razvoju društva u svim segmentima, ali na način da uvažavaju sve kategorije manjeg ili većeg stupnja društvene korisnosti, pa čak i one koji u mladosti nisu bili vrhunski športaši.  R R 1. Aronson, E., Wilson, T. D., Akert, R.M. (2005).

2. Socijalna psihologija. Zagreb, Mate d.o.o. Ćurković, S. (2005.). Angažiranost kineziološkim djelatnostima ovisnika o opijatima i ne ovisnika.

Magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Kineziološki fakultet 3. Mišigoj-Duraković, M i sur. (1999). Tjelesno vježbanje i zdravlje. Zagreb: FFK 4.Zeldin, T. (2005). Intimna povijest čovječanstva.

Zagreb: Biblioteka Ambrozija 5.www.danas.net.hr

Nastanak modernog športa: ribolov

Športski

ribolov e

t

”Postoje dvije vrste ribolovaca: oni koji pecaju radi športa i oni koji pecaju radi ribe” - izreka je koja izvrsno oslikava razliku između športskog i gospodarskog ribolova

I

ako je u razvoju čovječanstva primarno služio za preživljavanje, ribolov je oduvijek sadržavao više ili manje športskih elemenata. Uloviti što veću ribu, usavršiti ribolovnu vještinu, boriti se s ribom - to su vječite težnje onih koji su uz vodu tražili obrok, zaradu ili razonodu.

Prije više tisuća godina, šira upotreba ribarskih mreža u Izraelu omogućila je da i ribe postanu predmet razmjene dobara. Iz tog je razloga mreža postala sinonim za gospodarski način ribolova, ali u novije vrijeme, u gospodarskom se ribolovu koristi i udičarski pribor.

Prema tome, za športski karakter ribolova važna je pobuda, a određuje ga i odnos prema ribolovnoj vodi (potočnoj, riječnoj, jezerskoj ili morskoj) i ribi. U praksi, športski ribolov dijeli se na slatkovodni, morski i podvodni, a najrašireniji i po mišljenju mnogih jedini pravi oblik slatkovodnog i morskog športskog ribolova je udičarenje, tj. ribolov udicom, uzicom i prutom.

Iako je teško strogo odrediti, mnogi povjesničari početkom športskog ribolova drže trenutak uvođenja ribičkog štapa, a on se pojavljuje još u Starom vijeku. Egipatski prikaz iz otprilike 2000. g. pr. Kr. prikazuje ljude koji pecaju sa štapom i s mrežama, a kineski zapis iz 4. st. pr. Kr. spominje ribolov

sa svilenom niti, udicom načinjenom od igle, bambusovim štapom i kuhanom rižom kao mamcem. Zanimljivo je napomenuti da je stoljećima ribički štap zapravo bio kratak, kraći od metra. Najraniji dokaz o nešto dužem štapu potječe iz Starog Rima (4. st.).

Ribolov se u pisanim djelima spominje od najranije prošlosti počevši od Biblije, Homera, nekih rimskih izvora, pa do anglo-saksonskih spisa iz 10. stoljeća. Ipak, najstariji važniji odnosno kompletniji esej o rekreacijskom ribolovu objavljen je 1496. u Engleskoj, ubrzo nakon izuma tiskarskog stroja. Autorstvo se pripisuje Dame Juliani Berners, priorici benediktinskog samostana Spowell. Esej, pod nazivom Treatyse of Fysshynge wyth an Angle objavljen je u drugoj knjizi Boke of St Albans, koja se bavi lovom, sokolarenjem i heraldikom - aktivnostima koje su okupirale slobodno vrijeme aristokratskog sloja društva.

Izdavač, Wynkyn de Worde, najviše se zabrinjavao oko

toga da knjiga slučajno ne završi u rukama nižih staleža, jer je smatrao da bi njihova neumjerenost u ribolovu u konačnici mogla potpuno uništiti tu aktivnost. Tijekom 16. stoljeća esej je bio vrlo čitan i tiskan puno puta.

Uključivao je detaljne informacije o vodama, konstrukciji štapova za pecanje, upotrebi prirodnih mamaca i umjetnih mušica, a bavio se i pitanjima zaštite i ribolovne etike.

Prva športsko-ribolovna društva nastaju još u 18. stoljeću u Engleskoj (1798. godine u Testu), a zatim i u SAD-u i u Njemačkoj. Ono što je posebno populariziralo ribolov u 19. st. je razvoj željeznice, budući da su različiti dijelovi rijeka postali lakše dostupni ribolovcima.

Ribolov su prakticirali podjednako viši i niži slojevi, ali rijetko unutar istog kluba ili na istom dijelu riječne obale. Kako u ostalim športovima u to vrijeme, tako je i u ribolovu došlo do značajnijeg raslojavanja ribolovaca na bogatije i siromašnije, i prvenstveno na - profesionalce i amatere.

Sigurno su se barem neki pripadnici radničke klase “bacili” u ribolov radi mogućnosti zarade (isto kao i u boks, kriket, nogomet, kuglanje...). Uostalom, profesionalni ribolovci, kao i ostali vrhunski profesionalni športaši, zarađivali su značajne svote. Poznato je da su Walter Darwin i Joseph Bradshaw stekli poprilično bogatstvo, i to najviše na okladama, demonstrirajući svoju vještinu i izlažući ulov. S druge pak strane, za imućnije slojeve je zadovoljstvo bavljenja određenim športom dobrim dijelom ležalo u iznosu novca koji su morali platiti za svoje sudjelovanje. Tako je, na primjer, trošak bavljenja polom 1899. godine iznosio 102 funte za početak i kasnije 58 funti po sezoni, a godišnja članarina u prestižnijem teniskom klubu kretala se između jedne i dvije gvineje. Bogati ribolovci unajmljivali su škotske vode za izlov lososa za 1500 funti po sezoni. Čak i za one koji nisu bili u mogućnosti platiti posebno mjesto za ribolov, cijena dnevne dozvole iznosila je 1 funtu (plus troškove boravka i naravno, ribičke opreme).

Ovdje je možda zani25 Olimp

Nastanak modernog športa: ribolov

Ribolov je u 19. stoljeću zahvatio val ekskluzivnosti, i on postaje elitna razbribriga za bogate.

Uspješni pripadnici slobodnih profesija kao što su suci, odvjetnici, konzultanti i profesori, posebno su voljeli pobjeći na nekoliko dana od stresnog urbanog života mljivo napomenuti i točno značenje gvineje u odnosu na funtu. Osim što je gvineja zanemarivo vrijednija (protuvrijednost iznosi 1 funtu i 1 šiling, odnosno 1.05 funti), ona se kovala od zlata i smatrana je za „džentlmenskiji“ iznos nego funta. Tako bi se na primjer trgovcima i stolarima plaćalo u funtama, a umjetnicima u gvinejama...

Olimp 26

Ribolov je dakle u 19. stoljeću zahvatio val ekskluzivnosti, i on postaje elitna razbribriga za bogate. Uspješni pripadnici slobodnih profesija kao što su suci, odvjetnici, konzultanti i profesori, posebno su voljeli pobjeći na nekoliko dana od stresnog urbanog života. Lov na losose i pastrve krajem stoljeća pretvoren je u luksuz,

a cijena najma dobrih lokacija za ribolov, kao što je i spomenuto, dosezala je astronomske cifre.

Takvo ozračje stvorilo je i potrebu za lijepim i ekskluzivnim ribičkim priborom (jednaka situacija bila je i kod lovačke opreme), pa je godišnja prodaja luksuznih štapova proizvedenih u Alnwicku u samo nekoliko godina porasla sa 250 na 3500 komada. Godine 1905. u Velikoj Britaniji bilo je registrirano 56.000 ribiča na pastrve. Takav veliki broj doveo je do osnivanja ribičkih sindikata kako bi članovi mogli zajednički lakše osigurati najbolja ribička prava u sve kompetitivnijem okruženju.

Ako je motiv profesionalnim ribičima i bio novac, a bogatašima prestiž, motiv ribolovaca iz srednje klase je bez sumnje bilo osobno zadovoljstvo. To je bio šport u kojem su, recimo, mogli zajednički uživati otac i

sin ili nekolicina prijatelja, i koji im je omogućavao dan u prirodi i opuštanju.

Velika popularnost ribolova dobrim dijelom svjedoči i o potrebi za prirodom koju su imali radnici iz urbanih sredina. No, dok su bogati odvjetnici i profesori u takvim izletima tražili samoću i mir, obični radnici organizirali su se u klubove. Ti klubovi, koji su često imali sjedište u lokalnom pubu, organizirali su natjecanja, a ponekad čak i unajmljivali izletničke vlakove i okupirali dugačke obale rijeka.

Mjesni obrtnici i vlasnici lokalnih novina osiguravali su nagrade na natjecanjima, a postojao je i neformalni, ali vrlo razvijeni sustav klađenja. Kako su ta natjecanja izgledala, odlično ilustrira primjer iz Boltona neposredno pred Drugi svjetski rat. Tamo je, na kanalu Lancester, organizirano natjecanje pod pokroviteljstvom lokalne pivovare. Prijavilo se 464 natjecatelja, a samo je jedan mjesni pub prijavio 12 momčadi. Podjela nagrada, organizirana nekoliko dana kasnije u gornjoj prostoriji puba, bila je veliki veseli i glasni dernek sa pićem, hranom, pjevanjem (i pijanistom), pričama o ulovu, najboljim mamcima i velikim okladama, a jedan zemljoposjednik je tom prilikom na okladi osvojio i 100 krvavica koje su na licu mjesta pojedene. Osim spomenutih krvavica i naravno, novca, ulozi u okladama su bili (prema zapisu): nekoliko vreća krumpira, jedna vreća kukuruza, sanduk narandži, goveđa plećka, svinjske nogice, više boca različitog alkohola, kutija dimljene ribe i 6 kg tripica.

Sudjelovanje žena u športskom

ribolovu slično je kao i u drugim športovima. Dok su se pripadnice srednjeg i višeg sloja aktivno bavile i uživale u blagodatima ribolova (kao i npr. tenisa, golfa, biciklizma itd.), one iz nižih slojeva nisu imale priliku baviti se ikakvim športom. Tu treba naglasiti da je čak i za pripadnice viših slojeva ribolov na moru bio teško dostupan, budući da se ta aktivnost smatrala rezerviranom isključivo za muškarce.

Prva prava natjecanja u športskom ribolovu počela su se održavati u Engleskoj i u SAD-u u drugoj polovici 19. st. Pravi zamah doživjela su u razdoblju prije početka Drugog svjetskog rata, a osobito su se proširila nakon njega. Međunarodna natjecanja i svjetska prvenstva održavaju se od 1952., kada je osnovana Međunarodna konfederacija za športski ribolov – Confédération Internationale de la Pêche Sportive. To se dogodilo 22. veljače 1952. u Rimu na inicijativu Saveza športskih ribolovaca Italije i uz pomoć Talijanskog olimpijskog odbora. Športski ribolov na moru i podvodni ribolov priključeni su 1959. Svjetskoj konfederaciji za podvodne aktivnosti - CMAS, a danas je pod nadležnosti CMAS-a samo podvodni ribolov.

Lov na velike ribe, odnosno big game ribolov kao športska disciplina započinje izumom motornog čamca, a za godinu se uzima 1898. Utemeljitelj je Amerikanac Charles Frederick Holder (1851. - 1915.) morski biolog, jedan od prvih ljudi koji se ozbiljno bavio zaštitom mora i autor brojnih knjiga i članaka o lovu na velike ribe.

Početkom 20. stoljeća počinju se ciljano graditi i brodovi namijenjeni takvoj vrsti ribolova, a 1939. godine osnovan je i međunarodni savez - International Game Fish Association.

Savez je, osim športskog dijela, odmah započeo sa promicanjem znanstvenih studija zalažući se za obilježavanje ulovljenih i puštenih riba kako bi se utvrdila njihova staništa, a radi i na očuvanju ugroženih vrsta. Od svog osnutka Savez prati sve rekorde u morskom, a od 1978. i rekorde u slatkovodnom ribolovu.  R R AA. VV. Enciklopecija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.

Richard Holt, Sport and the British: A Modern History, Oxford University Press, 1992.

Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledon and London, London i New York, 2004.

• Summary ←

In practice, sport fishing is divided into freshwater, marine and underwater fishing but the most common, and according to many, the only true form of freshwater and marine fishing is angling, i.e. fishing with a hook, string and stick.

Although it is difficult to strictly define it, many historians consider the moment of introducing the fishing rod the beginning of sport fishing, dating as far back asthe Old age. The first sportfishing clubs already appeared in the 18th century, first in England and afterwards in the U.S. and Germany. The first real international competitions in sportfishing began being held in England and in the U.S. in the second half of the 19th century.

The international competitions and world championships have been held since 1952, when the International Sport Fishing Confederation was founded Confédération Internationale de la Pêche Sportive. Sport fishing at sea (marine) and underwater fishing joined in1959 the World Confederation of Underwater Activities – CMAS but today under the jurisdiction of the CMAS is only the underwater fishing.

Catching big fish, i.e. big game fishing as a sport discipline begins with the invention of the motor boat, and the year 1898 is considered as its beginning..

The founder is the American Charles Frederick Holder (1851 - 1915), and the international federation - International Game Fish Association was established in 1939.

Neil Tranter, Sport, economy and society in Britain 1750 – 1914, Cambridge University Pres, 1998.

27 Olimp

GODINA 44 • BROJ 161 • LIPANJ 2012.

Povijest hrvatskog športa

Četverac gusara - prvo hrvatsko olimpijsko zlato (Herci Ganza Čaljkušić)-------str. 2 OD OLYMPIJE DO FIUMANE (Igor Kramarsich )- ------------------------------------------------str. 6 Na Neralićevom tragu (Ana Popovčić)------------------------------------------------------str. 10 IN MEMORIAM: Dubravko Pavličić / Božo Peter / Simo Nikolić-----------------str. 12

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

OBLJETNICE

Četverac Gusara - prvo hrvatsko olimpijsko zlato U ozračju olimpijske 2012. godine u Londonu, te u iščekivanju novih vrhunskih športskih uspjeha i medalja u riznici najboljih hrvatskih športaša, pravi je trenutak prisjetiti se prvih naših zlatnih olimpijaca - splitskog „Gusarovog“ četverca bez kormilara koji je prije 60 godina na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine proglašen jednom od najboljih veslačkih posada svijeta. Splitski studenti Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić ispisali su najsjajnije stranice bogate olimpijske knjige hrvatskih uspjeha.

Premda hrvatski športaši tek od neovisnosti i Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine sudjeluju na najvažnijem svjetskom športskom festivalu u svojim bojama i pod svojom zastavom, brojne su vrhunske rezultate ostvarivali na olimpijskim terenima od 1900. godine.

Predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Sigfrid Edström uručuje splitskim veslačima zlatne olimpijske medalje

2

Tekst: HERCI GANZA ČALJKUŠIĆ

Prije 60 godina, na Olimpijskim igrama u Helsinkiju, hrvatski su športaši osvojili prvo zlatno odličje. Riječ je o četvorici veslača splitskog „Gusara“ splitski studenti Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić ispisali su najsjajnije stranice bogate olimpijske knjige hrvatskih uspjeha

Splićani su priredili veličanstveni doček olimpijskim pobjednicima

Pobjednički četverac pristaje uz ponton nakon finalne olimpijske utrke Baš te je godine na Olimpijskim igrama u Parizu na mačevalačkom turniru za Austriju nastupio Hrvat Milan Neralić koji je pobijedivši u četiri od sedam borbi sabljom osvojio brončanu medalju i tako postao prvi hrvatski osvajač olimpijskog odličja.

Pariz je 1924. godine opet bio domaćin Olimpijskih igara na kojima je posada osmerca zadarskog Veslač-

Trener Davor Jelaska dočekao je svoje veslače u zagrebačkoj zračnoj luci

kog kluba „Diadora“, u kojoj je veslalo šest Hrvata, osvojila brončanu medalju.

Godine 1948. u Londonu srebrom se u bacanju kladiva okitio Hrvat Ivan Gubijan. Na istoj Olimpijadi srebrnu medalju osvojila je nogometna reprezentacija Jugoslavije za koju je igralo čak dvanaest Hrvata: Stjepan Bobek, Božo Broketa, Miroslav Brozović, Zvonimir Cimermančić, Zlatko Čajkovski, Željko Čajkovski, Ivan Jazbinšek, Ratko Kacian, Frane Matošić, Franjo Šoštarić, Bernard Vukas i Franjo Wölfl.

Iz istog razreda u olimpijski četverac No, tek 1952. godine. na Olimpijskim igrama u Helsinkiju, hrvatski su športaši osvojili prvo zlatno odličje.

Riječ je o četvorici veslača splitskog „Gusara“ koji su ne samo iz istog grada i kluba već i iz istog razreda Realne gimnazije, s velikim entuzijazmom, odricanjem, borbenošću i žarom odveslali u posuđenom čamcu čak tri olimpijske regate i, pobijedivši u sve tri, proglašeni jednom od najboljih veslačkih posada svijeta.

Tom su uspjehu prethodile godine upornog rada i danonoćnog treniranja. Kao tinejdžeri, odmah po završetku Drugoga svjetskog rata, redovito su vježbali u „Gusarovoj“ veslaoni i splitskoj luci da bi ih, kao devetnaestogodišnjake, klupski trener Davor Jelaska stavio u četverac bez kormilara koji je u istom sastavu Bonačić, Valenta, Trojanović i Šegvić, doveslao na olimpijski tron.

Godine 1950. ovaj je četverac na Državnom prven-

3

OBLJETNICE stvu na Bledu osvojio prvi naslov državnih prvaka koju su potom osvojili četiri godine za redom. No, te im je godine on donio pravo sudjelovanja na trećem poslijeratnom Europskom prvenstvu u veslanju u Milanu gdje su pred 40.000 gledatelja drugi ušli u cilj, ali su sudačkom odlukom nepošteno diskvalificirani. Njihov je međunarodni itinerer nastavljen iduće godine nastupom na čuvenoj Henley Royal Regatti (neslužbenom svjetskom prvenstvu) u Stewart Challenge Cupu na Temzi u Londonu. Na ovoj prestižnoj regati koja se održavala već 110 godina sudjelovale su 144 engleske te 21 strana posada. Zbog širine staze, utrke su se vodile između dvaju brodova te je „Gusarov“ četverac izgubio u polufinalu od poznatog engleskog kluba „Thames“ za samo pola duljine broda, ali je dokazao kako je riječ o posadi svjetske razine.

U najužoj konkurenciji za odlazak na Olimpijske igre 1952. godine bile su tri veslačke posade. Odlazak „Mornarovog“ osmerca bio je neupitan ali se velika borba vodila između dva uspješna četverca - „Gusarovog“ i „Mladosti“. Na regati u Mariboru je trebala biti donesena konačna odluka o olimpijskim predstavnicima, ali međusobno nadmetanje dvaju četveraca nije moglo pokazati stvarni omjer snaga jer su „mladostaši“ imali novi brod težak 50 kg, a „gusaraši“ stari, teži od 80 kg. „Gusaraši“ su inzistirali na jednakim uvjetima te je svakoj posadi pojedinačno mjereno vrijeme u novom brodu, što je „gusarašima“ donijelo bolji rezultat i konačno stjecanje prava na odlazak u Helsinki. Tome su se i dalje opirali neki članovi Olimpijskog odbora koji su željeli da samo dvojica iz tog četverca otputuju kao rezerva osmercu, pa

Vrhunski sportaši i najbolji prijatelji Pripreme za trening na splitskoj Matejuški gdje je bio smješten „Gusarov“ dom

4

„Gusarova“ posada do samog polaska nije znala hoće li otputovati na Olimpijske igre. Tada je dr. Dalibor Parać odvjetničkim nastupom uspio spasiti četverac privolivši članove Olimpijskog odbora da pošalju „gusaraše“ u punom sastavu te da, ako ne budu nastupili kao rezerva osmercu, nastupe kao četverac. Nažalost, nije odobren odlazak njihovog trenera Davora Jelaske... „Gusaraši“ pozlatili Helsinki Do olimpijskog odličja odveslali su „gusaraši“ tri regate u zaljevu Meillahti pokraj Helsinkija. U prvoj, kvalifikacijskoj regati pobijedili su s vremenom 6:34.4, što je bilo najbolje vrijeme svih skupina, ukupno 18 posada.

Sutradan je slijedio jednako uspješan nastup u polufinalnoj utrci u kojoj su za dvije duljine čamca ostavili za sobom dva pobjednička četverca drugih skupina.

Dan finala 23. srpnja 1952. godine splitski su veslači dočekali mirni i potpuno svjesni svoje snage i potencijala, spremni za najbolji rezultat. Prof. Duje Bonačić, štroker ove proslavljene posade, sjeća se i rado prepričava i danas sve detalje koji su ih doveli do trona: - Uslijedio je start i započela velika trka. Impresionirani odgovornošću i veličinom trke startali smo jače nego normalno, vozili smo s preko 38 zaveslaja u minuti, iako je protuvjetar tražio lakši tempo. Nakon 200 metara odmakli su nam Finci, Francuzi i Englezi, a za nama su ostali samo Poljaci. Finci, koji su vodili za puna dva čamca prednosti, imali su preko 44 zaveslaja u minuti, a Francuzi koji su ih slijedili oko 42. Dakle na njih je veličina trke djelovala još jače, pa su pošli u prebrzom tempu. Ocijenili smo da bi bilo najbolje ako pređemo na

Zlatni splitski olimpijci: Petar Šegvić, Mate Trojanović, Velimir Valenta i Duje Bonačić

naš normalni ritam, na kojeg smo bili navikli i mi smo snizili broj zaveslaja na naših standardnih 35 do 36 zaveslaja u minuti.

Nakon 500 metara ustanovili smo da nam više nitko ne odmiče, a još uvijek su svi vozili brzim ritmom i tempom. Na 800 metara polako smo se počeli približavati vodećima, a na 1000 metara bili smo svi ponovno poravnati kao na startu, s tom razlikom što smo dionicu od 1000 do 1200 metara, dionicu krize, dočekali kao i obično, a naši protivnici nenormalno, radi prebrzog tempa u prvom dijelu staze. Tu smo se sjetili riječi i uputa našeg trenera i svih trka u kojima smo izvlačili tanji kraj kad su nas rutiniranije momčadi u sličnim situacijama pobjeđivale. U kritičnih 200 metara izbili smo na čelo za jednu i pol dužinu čamca.

Situacija je bila potpuno u našim rukama, vozili smo i dalje u našem normalnom ritmu i na 1500 metara potpuno mirno sačekali prvi pokušaj Francuza da nas ugroze. Tih 1500 metara bilo je prerano za finiš, nastavili smo istim tempom i dozvolili Francuzima da nam se približe.

Bili smo već na 1700 metara, a Francuzi su bili za svega tri četvrtine čamca iza nas. Očekivali smo njihov napad i ovaj je uslijedio na 250 metara pred ciljem. U istom času smo parirali ovaj drugi pokušaj i prešli u snažni finiš. Hrvanje između nas i Francuza trajalo je svega nekoliko zaveslaja, a kad su oni uvidjeli da nas ne mogu stići prestala je prava borba, mi smo nastavili nesmanjenom snagom do cilja, a oni su sve više zaostajali. Prešli smo liniju koja označava cilj za čitavih 50 metara i tek onda stali. Četverac bez u sastavu Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić postigao je tako u Helsinkiju 1952. godine najveći športski uspjeh - osvojio zlatnu olimpijsku medalju, prvu u povijesti našeg veslanja i športa uopće! Zlatne medalje oko vrata stavio im je predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Sigfrid Edström.

Nakon pobjede ostali su „gusaraši“ u Helsinkiju još 15 dana do zatvaranja Olimpijskih igara. Velika

pobjeda imala je razdragani epilog po povratku velike četvorke u rodni Split. Više od 10.000 sugrađana okupilo se na Rivi izraziti im dobrodošlicu i čestitati na najvećem športskom rezultatu. S mosta broda koji je prilazio gatu na poklike mnoštva, lovorom ovjenčani olimpijci odgovarali su bacanjem cvijeća. Svoju pobjedu, skromni i jednostavni splitski momci, posvetili su zajedničkom ocu koji nažalost nije mogao biti s njima u trenucima uspjeha i najveće slave - svome legendarnom treneru Davoru Jelaski.

Split i danas slavi i pamti svoje športske velikane Posadi proslavljenog četverca višekratno su uručivana priznanja: Sportske novosti proglasile su ih Sportašima godine 1952., godine 1969. uručena im je Zlatna plaketa Jugoslavenskog olimpijskog komiteta, a 1980. godine Zlatna značka SFK Jugoslavije.

Najšportskiji grad na svijetu, kako se Split s pravom i ponosom predstavlja s obzirom na statistiku koja pokazuje kako je trećina svih dosadašnjih hrvatskih sudionika olimpijskih igara i olimpijskih medaljonoša upravo iz ovog grada, koristi svaku prigodu obilježiti najveće uspjehe svojih športaša. U želji da svoju športsku dušu očuva i pokaže svima, prikupi najvažnije športske relikvije na jednom mjestu te oda počast najzaslužnijima, 2007. godine grad Split je otvorio Kuću slave splitskog športa.

Svake godine primaju se u nju novi Počasnici za koje Odbor časti utvrdi da su kao športaši ili športski djelatnici dali osobit doprinos za razvoj splitskog športa.

Među brojnim kandidatima za prvu postavu Počasnika 2007. godine izabrano je 12 najvećih - među njima četverac bez „Gusara“ s prvim splitskim olimpijskim zlatom.

Literatura: Ganza Čaljkušić, H. (2004). Spomenica HVK Gusar : 1914.-2004. Split: Hrvatski veslački klub Gusar Matošić, J. (1990). Sto godina veslanja u Splitu.

Vukadinović, Lj. (1952). XV olimpijada u Helsinkiju 1952. Beograd: Politika www.hvk-gusar.hr/povijest/ www.index.hr/sport/clanak/svi-hrvatski-osvajaci-medalja

5

RIJEČKI NOGOMET (1918.-1945.)

CS Fiume (1924. g.)

Od Olympije do Fiumane N ogomet se u Rijeci počeo igrati u drugoj polovici XIX. stoljeća. Nakon izgradnje željeznice i sve veće uloge grada kao lučkog centra, sve više su dolazili i običaji iz ostalih krajeva Europe. Tako je neminovno došla i ova nova igra. No, za prve službene utakmice moralo se pričekati do XX. stoljeća kada se u sklopu različitih društava osnivaju i športske sekcije, a između njih i nogometne.

Prva u Rijeci koja je osnovala i nogometnu sekciju, bila je Olympia 1904. godine. Nakon toga u gradu se osniva sve više klubova, ali je sve to zaustavio Prvi svjetski rat.

Nakon rata, 1918. godine grad proživljava teške političke trenutke i neizvjesnu budućnost, no igraju se prve utakmice, a klubovi su sve više orijentirani prema Italiji i okolicu Trsta.

Početkom 1919. najbolji gradski klubovi igraju Kup Grazioli (nazvan po riječkom guverneru) gdje prvi gradski prvak postaje Gloria koja u finalu pobjeđuje Olympiju sa 1-0.

6

Campo sportivo Gloria

Za sezonu 1919./1920. grad organizira prvo službeno gradsko prvenstvo. Sudjeluju četiri momčadi: Olympia, Gloria, Esperia i Juventus Enea. Prvi prvak postaje Juventus Enea koja tako dobiva mogućnost nastupa na finalnom turniru za prvaka Julijske krajine zajedno s prvakom Istre, Polese, te Tršćanske regije, Itala Gradisca.

Sljedeće sezone, u novom prvenstvu grada igraju iste momčadi, a u finale ulaze Olympia i Gloria. Pogotkom Ossionaka, Olympia osvaja naslov i kvalificira se za polufinale prvenstva Julijske krajine. Tu prvo pobjeđuje klub Griona iz Pule, a poslije u finalu deklasira Ederu iz Trsta sa čak 7-0.

U međuvremenu osnovana je i Slobodna Država Rijeka, no klubovi su nastavili nastupati po Italiji i od ljeta 1921. počeli su igrati i službena prvenstva Italije. Čast prvog nastupa imali su finalisti gradskog prvenstva 1920./1921. Olympia i Gloria. Krenuli su iz III. Divizije za regiju Venezia Giulia. To prvo prvenstvo s osam klubova Gloria napušta nakon nekoliko utakmica, dok

Olympia odmah postaje doprvak. Sjajne utakmice u svojoj regiji Olympia nastavlja i sljedeće sezone postaje prvak i to s istim brojem bodova kao i gradski rival Gloria. Sjajan uspjeh riječkog nogometa Olympia upotpunjuje igranjem i u kvalifikacijama za Drugu diviziju. Tu prvo pobjeđuje Virtusa iz Venecije i onda u finalu u dvije utakmice uspijeva biti bolja od Griona iz Pule (1-1 u gostima, te 2-1 kod kuće) i ulazi u drugu ligu. No Gloria neće ostati sama u Trećoj diviziji, jer se i CS Fiume kvalificirao u viši rang natjecanja.

Olympia + Gloria = Fiumana U listopadu 1923. Olympia kreće u svoju drugoligašku pustolovinu. Treba ipak napomenuti da je tih godina druga liga Tekst: IGOR KRAMARSICH bila podijeljena po regijama, pa je tako Fotografije: Privatni arhiv riječki klub igrao protiv klubova iz Veneta i Julijanske krajine. Bilo je bojazni na početku sezone, ali na kraju klub osvaja prvenstvo i ulazi u finalnu ligu za prvaka Stadion Borgomarina (1940. g.) sjevera Italije. A tu nakon 10 utakmica za dlaku ispušta mogućnosti ulaska u Prvu diviziju, ili ondašnju verziju Serie A. Naime klub je podijelio drugo mjesto u grupi, morao je igrati dodatnu utakmicu protiv Reggiane koju na kraju gubi sa 2-0.

Ali tu nije kraj klub je pozvan na dodatne kvalifikacije zbog proširenja lige. Tu su Spezia, Novara i Sestrese ipak bili prejaki i Riječani završavaju na trećem mjestu. S druge strane, Gloria osvaja prvenstvo III. divizije, dok se CS Fiume uspijeva spasiti od ispadanja.

Tako u sezoni 1924./1925. u II. diviziji imamo prvi gradski derbi gdje 30. studenoga 1924. na Borgomarini (današnja Kantrida) Gloria pobjeđuje sa 3-2. U uzvratnoj utakmici Gloria je bolja sa 2-1. Na kraju će Olympia skupo platiti ova dva poraza (od ukupno samo četiri te sezone). Naime, «crno-bijeli» završavaju na diobi prvog mjesta s Udineseom i Vicenzom, te igraju razigravanje u kojem završavaju treći. Ali naknadno, zbog kršenja pravila igre, utakmice Vicenze su poništene te Olympia postaje doprvak, samo dva boda iza Udinesea. S druge strane Gloria završava na petom

mjestu. U III. Diviziji, CS Fiume osvaja treće mjesto.

I sljedeće sezone oba riječka kluba igraju II. diviziju. U prvoj međusobnoj utakmici 29.11.1925. na nekadašnjem igralištu blizu željezničkog kolodvora, gdje je domaćin bila Gloria, igraju 1-1. U uzvatu na Borgomarini Olympia deklasira “bratiće” sa 4-0. Na kraju prvenstva obje momčadi (koje su podijelile treće mjesto), osvajaju ulazak u I. Diviziju. Ipak, to više nije prva liga, nego nova druga liga. S druge strane, u novu treću ligu ulazi i CS Fiume.

U ljeto 1926. postaje sve jasnije gradskim vlastima, kao i objema klubovima, da su sami sebi najveći neprijatelji. Odlučuju tako da je s ekonomskog i športskog stanovišta najbolje da se spoje. Tako je 2. rujna 1926. osnovana Fiumana, glavni riječki klub koji će svoje utakmice igrati na Borgomarini i to u bordo majicama.

Prvi trener bio je Mađar Béla Karoly.

Novoosnovanom klubu pristupaju i budući talijanski reprezentativci Marcello Mihalich (koji će sa 10 golova biti najbolji strijelac kluba) te budući svjetski prvak Mario Varglien. Sezona počinje s neodlučenim rezultatom u gostima protiv Comensea 0-0, 3. listopada 1926. Na kraju, klub završava na solidnom petom mjestu. Prvi put sudjeluje i u Kupu Italije. U prvom kolu Fiumana pobjeđuje CS Fiume 1-0, ali poslije je natjecanje ukinuto. U III. Diviziji CS Fiume osvaja sedmo mjesto...

Burna je povijest riječkog nogometa koji se počeo igrati u drugoj polovici 19. stoljeća. Eto kratkog prikaza o nastupima riječkih klubova u talijanskim ligama

Savršena sezona 1940./1941.

Nakon toga Fiumanu napušta Mario Varglien, ali pristupa Rodolfo Volk. I upravo Volk sa svojih 16 golova te Mihalich sa 11, vode klub do neslućenih visina.

Klub na kraju sezone 1927./1928. osvaja treće mjesto iza Atalante i Venezije, ali ono što je još bitnije ulazi u I. diviziju, u najviši rang natjecanja. Povijesni uspjeh kluba! A CS Fiume na kraju sezone slavi osvajanje trećeg mjesta i ulazak u II. diviziju.

Sezona 1928./1929. bit će povijesna za riječki klub.

Liga je podijeljena na dva dijela, pa tako Fiumana igra,

7

RIJEČKI NOGOMET (1918.-1945.)

Fiumana između ostalih, protiv Bologne, Genove 1893 (današnji kolima ipak se spašava. Novi uzlet stiže u sljedećoj sezoni klub Genoa), Juventusa, Ambrosiane (današnji Inter), kada završavaju na četvrtom mjestu, ali iza susjeda iz Pule, Lazija, Napolija i Fiorentine. Uz ovakve jake suparnike Griona, koji osvaja ulazak u Serie B. Uslijedit će još dva Fiumana se solidno nosi i na kraju osvaja 14. mjesto uz četvrta mjesta u sljedeće dvije sezone. U sezoni 1934./1935. četiri pobjede (protiv Biellesea, Reggine, Verone i Fioklub završava na drugom mjestu, četiri boda iza Udinesea. rentine). I dok je Ambrosiana tek u završnim minutama No, nije sve uzaludno jer s tim rezultatom Fiumana ulazi u uspjela pobijediti u Rijeci, Juventus je u Torinu Fiumani novoformiranu Serie C. zabio čak 11 golova za najgori poraz u sezoni.

Uslijedit će slabe sezone. Sezone 1935./1936. klub U povijest je zapisana utakmica odigrana 20. siječnja osvaja 10. mjesto, sljedeće sezone je sedmi, ali igra i Kup 1929. protiv Bologne. Utakmica je prekinuta nakon 50 Italije gdje ostvaruje svoj prvi veći uspjeh – ulazak u 1/16 minuta zbog masovnog negodovanja domaćih igrača i navifinala gdje gubi od Barija. Uslijedit će jos jedna prosječna jača prema sucu. Nekoliko sati sudac Ferro je ostao blokiran sezona (1937/1938.) sa osmim mjestom. Slijedi novi uzlet na igralištu i na kraju je morao pobjeći brodićem prema (1938./1939.) i četvrto mjesto, no poslije i novi pad s osvaOpatiji. Nije bila uspješna ni janjem šestog mjesta. sezona CS Fiume koji završava na Ponovo klub dolazi do posljednjem mjestu u I. Diviziji.

1/16 finala Kupa Italije i U ljeto 1929. dolazi do temeljite gubi od Ligurije. reorganizacije talijanskog nogoNapokon stiže sezona meta, pa tako Fiumana završava 1940./1941 - jedna u novoosnovanoj Serie B. Tu savršena sezona! Klub klub ne uspijeva ostaviti trag. U osvaja prvo mjesto i nameđuvremenu su ga napustili stup u kvalifikacijama najjači igrači, pa na kraju sezone za Serie B. Tu zajedno sa Pescarom dijeli prvo klub završava posljednji i ispada u mjesto i konačno se treću ligu. Ništa bolje nije prošao vraća u drugu ligu. ni CS Fiume koji završava pretOsim toga klub dolazi posljednji u svojoj ligi III. divizije. i do svog najvećeg Malo poslije toga klub se gasi. uspjeha u Kupu Italije, U toj trećoj diviziji Fiumana gdje ispada u osmini će ostati gotovo do kraja. Svi finala protiv Spezije i to pokušaji da se klub ponovo ojača, tek nakon produžetaka. ostat će neuspješni. Već u sezoni, Uslijedit će konačno 1930./1931. klub je blizu novog istoliko željena Serie B. padanja, ali pobjedama u zadnjim Fiumana - Coppo Federale

Fiumana na kraju sezone 1927./1928. osvaja treće mjesto iza Atalante i Venezije i ulazi u I. diviziju, u najviši rang natjecanja. Povijesni uspjeh kluba!

8

Gloria-Olympia (1925. g.)

Ali još jednom plesat će se samo jedna sezona. Igrački kadar nije bio dorastao ovoj razini, a izostali su i golovi Rodolfa Volka koji ih je i doveo do ovog dostignuća i pomogao zadnjih sezona. Klub završava na 15. mjestu i ponovo se vraća u Serie C...

Peh Marcella Mihalicha U zadnjoj sezoni, 1942./1943. u Serie C ponovo će se igrati jedan gradski derbi. Naime, u međuvremenu je, malo po malo, rastao jedan novi klub - Magazzini Generali. Prvi okršaj su imali na Borgomarini gdje je Fiumana pobijedila sa 4-3, dok je u uzvratu bilo 1-1. Na kraju te posljednje sezone Fiumana je završila na trećem mjestu, a Magazzini Generali na desetom. Da rat nije učinio svoje, oba kluba bi i dogodine igrali u Serie C. No, ma koliko se prvenstva nisu više igrala, utakmice su i dalje bile na rasporedu. Igrali su se različiti turniri i prijateljske utakmice. Posljednja utakmica, dok je Rijeka još bila sastavni dio Kraljevine Italije, odigrana je na Kantridi 15. lipnja 1944. između bivših igrača Olympije i Glorije.

Treba napomenuti kako Fiumana nije nikad raspuštena niti danas postoji klub koji bi želio biti njen nasljednik, ma koliko bi današnji HNK Rijeka mogao “svojatati” njezinu povijest. Krenuvši upravo od činjenice da klub nije nikad raspušten, grupa entuzijasta i esula iz Rijeke kasnije je osnovala novu Fiumanu blizu Torina, koja je igrala regionalna prvenstva do 1985. Poslije 2008. dvojica braće iz Zadra, Antonio i Sergio Vatta ponovno su osnovali Fiumanu, ali su otišli i korak dalje. Naime, zatražili su od Talijanskog nogometnog saveza da klub bude primljen u Lega Pro, Prima Divisiona u sezoni 2009./2010., tj. u isti rang u kojem je igrao i zadnje sezone prije rata.

Ma koliko god prema svim pravilnicima ima na to pravo, do dana današnjega nije postignut nikakav dogovor sa

Savezom i ostaje neizvjesno rješenje ovog slučaja...

I za kraj ne smijemo zaboraviti da je Rijeka dala talijanskoj reprezentaciji čak pet reprezentativaca. Onaj koji se najviše proslavio bio je Ezio Loik. Standardni igrač zlatne generacije Torina iz četrdedesetih, odigrao je devet utakmica za reprezentaciju te osvojio pet prvenstva i dva kupa Italije. S Juventusom, braća Mario i Giovanni Varglien osvojili su ukupno 10 prvenstava. Mario je odigrao i jednu utakmicu za reprezentaciju, ali je i prvi Riječanin koji je bio pozvan za Svjetsko prvenstvo, a uz to i jedini koji je postao svjetski prvak! Bilo je to 1934. godine. Njegov mlađi brat Giovanni je upisao tri nastupa...

Veliki trag u Italiji ostavio je i Rodolfo Volk. Bio je okosnica Rome i dandanas treći je najbolji strijelac svih vremena, a u sezoni 1930./1931. sa 29 golova je bio najbolji strijelac Serie A! Nije se nikad probio u A reprezentaciju, ali za B je odigrao pet utakmica i postigao četiri gola. Ostao je upisan kao najbolji strijelac svih vremena Fiumane sa 90 pogodaka te peti s najviše nastupa (171).

A tu je još tužna i nesretna priča Marcella Mihalicha.

Probio se u prosincu 1929. u A reprezentaciju gdje je u debitanskoj utakmici protiv Portugala zabio dva zgoditka. Bio je predviđen kao okosnica reprezentacije za prvo svjetsko prvenstvo 1930. No, samo tri mjeseca nakon te prve reprezentativne utakmice ozlijedio se, pa je izbornik Vittorio Pozzo našao zamjenu u liku Giuseppea Meazze (legendarnoga talijanskog reprezentativca i ključnog igrača oba svjetska naslova). Mihalicha više nikad nije pozvao...

LITERATURA I IZVORI: - Luca Dibenedetto: El balon fiuman, quando su la tore era l’aquila (iz 2004, privatno izdanje) - Godišnjaci talijanskog nogometa - svjedočanstva Esula

9

MAČEVANJE

O

ve godine na Olimpijskim igrama u Londonu, Hrvatska će nakon dugo vremena ponovno imati svojeg predstavnika u mačevalačkom športu. Bojan Jovanović, zagrebački floretaš, izborio je pravo sudjelovanja na OI svojim izvrsnim nastupom na kvalifikacijskom turniru u Bratislavi, čime će postati jedan od malobrojnih Hrvata koji su mačevali na ovom najprestižnijem natjecanju, ali i prvi koji će se tamo boriti pod hrvatskom zastavom.

Bojan Jovanović

Milan Neralić

losti. Već sama činjenica da je u mačevanju osvojeno i prvo hrvatsko olimpijsko odličje, osigurava ovom športu poseban status među ostalim športovima.

Prvo olimpijsko odličje To prvo hrvatsko olimpijsko odličje osvojio je Milan Neralić (1875.-1918.), Ličanin iz Slunja. Neralić je bio svestrani športaš: odličan plivač, izvrstan vježbač na ručama, preči i karikama, dizao je utege, a planinarenje mu je bilo velika strast. Bio je spretan i fizički snažan.

Svi su se divili njegovim skokovima u Koranu kad je izvodio dvostruki salto, a mogao je na leđima ponijeti i biljarski stol.

S mačevanjem se Neralić prvi puta susreo u vojsci. Godine 1895. primljen je na Tečaj za vojne učitelje mačevanja i tjelovježbe u Bečkom Novom Mjestu. Na taj tečaj primani su samo najperspektivniji mačevaoci i vježbači iz svih pukovnija Austro-Ugarske, a nakon prva tri mjeseca obavljala se rigorozna selekcija. Usprkos svojim fizičkim predispozicijama, Neralić je na tečaj primljen s vrlo lošom ocjenom („zbijen, zdepast, trom i neelastičnog hoda“), a nakon prvog kontrolnog ispita dobio je negativnu ocjenu. Ipak, s vremenom se pokazao kao izvanredno discipliniran, uporan i marljiv učenik, pa je nakon završenog Normalnog i Specijalnog

Na Neralićevom tragu Tekst: Ana Popovčić Fotografije: HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ

Prvi put u povijesti, na Olimpijskim igrama nastupit će jedan mačevalac pod hrvatskom zastavom. Plasman u London Bojana Jovanovića povod je za pogled unatrag, u povijest našeg mačevanja Od prvih modernih Olimpijskih igara do danas, tek su šestorica hrvatskih mačevalaca nastupila na toj najvećoj športskoj priredbi na svijetu. Ta činjenica jednim dijelom pokazuje snagu, odnosno slabost mačevanja u Hrvatskoj, no s druge strane, treba imati na umu da je mačevanje tradicionalno europski šport, dok su olimpijske igre okupljalište športaša iz cijeloga svijeta. Samim time, teže se kvalificirati na OI u mačevalačkom športu iz Europe nego s nekog drugog kontinenta (to se u posljednje vrijeme mijenja, budući da se mačevanje razvija na najvišoj razini u sve više država.)

Bez obzira na činjenicu da je mačevanje danas u Hrvatskoj relativno mali i nedovoljno razvijen šport, ono ima na našim prostorima bogatu tradiciju i dugu povijest, i njegov položaj danas među ostalim športovima nikako nije u proporciji značaju koje je ono imalo u proš-

10

kursa ostao od 1898. raditi na tečaju kao pomoćni trener, a od 1901. do 1908. godine i kao glavni trener mačevanja.

Milan Neralić slovio je za jednog od najboljih mačevaoca Austro-Ugarske. Godine 1900. na mačevalačkom turniru II. Olimpijskih igara u Parizu nastupio je u sablji u konkurenciji profesionalnih učitelja mačevanja.

Nastupilo je osam natjecatelja, pa je Neralić imao sedam borbi, od kojih je četiri dobio i zauzeo treće mjesto. Ovdje je zanimljivo napomenuti da na tim OI zapravo nisu dodjeljivana odličja u obliku medalja. Običaj dodjeljivanja zlatne, srebrne i brončane medalje za prva tri mjesta započinje tek na III. OI 1904. godine. Na prvim Igrama 1896. u Ateni pobjednici su dobili srebrnu medalju, maslinov vijenac i diplomu. Drugoplasirani su uz diplomu dobili i bakrenu medalju te lovorov vijenac, dok trećeplasirani nisu dobili odličja. Na II. Igrama, na kojima je

nastupio i Neralić, medalje uopće nisu dodjeljivane, već su pobjednici dobili trofeje ili pehare umjesto medalja.

Ipak, nije netočno kada danas kažemo da je Neralić naš prvi osvajač olimpijske medalje, budući da je Međunarodni olimpijski odbor retrogradno dodijelio zlatne, srebrne i brončane medalje najbolje plasiranima sa prvih i drugih Igara i tako uskladio kriterije s novijom praksom.

Bijela petorka XI. Olimpijske igre u Berlinu 1936. bile su najbolje organizirane i najposjećenije do tada. Iako razlog za to leži u želji nacističke propagande da svoju superiornost demonstrira cijelom svijetu, neosporna činjenica je da su te berlinske Igre postavile visoke standarde i uvele neke novitete koji su postali nezaobilazan dio svih budućih Igara. U Kraljevini Jugoslaviji politička situacija je bila takva da se dolaskom na vlast Jugoslavenske radikalne zajednice država sve više priklanjala Silama osovine. Tadašnji je jugoslavenski režim vidio u Olimpijskim igrama idealnu priliku za svoju afirmaciju i zato je država odobrila do tada najveća sredstva za pripreme i slanje športaša u Berlin. Za usporedbu, na prethodne Igre u Lake Placidu 1932. nije poslan niti jedan športaš iz Kraljevine Jugoslavije, dok je na Igrama 1936. u Berlinu sudjelovalo ukupno 95 športaša,

Vlado Mažuranić, Krešo Tretinjak, Branko Tretinjak, Francesco Tirelli, Mladen Pintarić, Milivoj Radović. više nego na svim dotadašnjim Igrama. Nastupilo se u rekordnom broju športova (12), prvi put nastupile su i žene, i prvi su put svi olimpijci bili jednobrazno odjeveni.

U mačevanju je od zagrebačkih, odnosno hrvatskih sudionika nastupila takozvana „Bijela petorka“ . Riječ je o petorici mačevalaca: bili su to Vladimir Mažuranić (1915.-1985.), Pavao Pintarić (1913.-1990.), Milivoj Radović (1915.-1987.), te braća Branimir (1907.-1989.) i Krešimir (1905. -1987.) Tretinjak koji su punih 25 godina (1931. -1956.) „vladali“ mačevalačkim športom na području Jugoslavije. Sva petorica bili su učenici talijanskog trenera Francesca Tirellija (1898.-1954.) koji je deset godina, od 1932. do 1942. djelovao u Zagrebu.

Tirelli je najzaslužnija osoba za veliki napredak i uspjehe zagrebačkih mačevalaca koji od njegova dolaska

osvajaju gotovo sva prva mjesta na svim gradskim, banovinskim i državnim prvenstvima, a time postaju i najbrojniji članovi državnih reprezentacija.

Pojedinačno, zagrebački mačevaoci nastupili su u disciplinama mač i sablja i svi su ispali u prednatjecanju. U maču su nastupili Mažuranić (jedna pobjeda) i K. Tretinjak (bez pobjede), a u sablji B. Tretinjak (bez pobjede), Pintarić (jedna pobjeda) i Radović (bez pobjede). Momčadski su B. Tretinjak i Mažuranić nastupili i u floretu, ali ne u istoj momčadi. Tretinjak je bio dio momčadi koja je pobijedila Brazil i izgubila od Mađarske, dok je Mažuranić mačevao u sastavu koji je očekivano izgubio od uvijek jake Francuske.

Trojica Hrvata nastupili su i u sablji: B. Tretinjak i Radović u sastavu koji je izgubio od Turske, te njih dvojica zajedno sa Pintarićem u sastavu koji je izgubio od Švicarske. Ostvareni loš rezultat bio je realna slika tadašnjeg mačevanja u međunarodnoj konkurenciji.

Izbornik jugoslavenske mačevalačke reprezentacije bio je Rudolf Cvetko (1880.-1977.), veliki slovenski mačevalac i prvi Slovenac osvajač olimpijskog odličja.

Na OI 1912. u Stockholmu, Cvetko je bio član austrijske sabljaške momčadi koja je osvojila srebro. Na istim Igrama nastupio je i pojedinačno u disciplini floret, no tu je ispao u prvom kolu.

Kao izbornik Cvetko nije pružio mogućnost niti jednom zagrebačkom mačevaocu da nastupi pojedinačno u floretu koji je bio njihovo prvo i glavno oružje, oružje u kojem su ostvarili najveće uspjehe i koje je tradicionalno (sve do danas) dominantno u zagrebačkoj školi mačevanja. Umjesto naših mačevalaca, nastupila su trojica Slovenaca od kojih su dvojica ispala u prednatjecanju bez ijedne pobjede. Iz današnje perspektive teško je špekulirati kakav bi uspjeh polučili naši športaši da su imali priliku nastupiti u floretu.

Objektivno, teško da bi i oni ostvarili neki zapaženi rezultat, ali svejedno je šteta što barem Branimir Tretinjak (u tom trenutku ponajbolji od „Bijele petorke“) nije imao priliku okušati se u „svojem“ oružju na najvažnijem natjecanju.

Ovogodišnje Igre u Londonu bitne su za hrvatsko mačevanje iz više razloga. Bez obzira na rezultat koji Bojan Jovanović ostvari, ovo će biti prvi nastup našeg mačevaoca pod hrvatskom zastavom. Nadalje, bez obzira na neospornu vrijednost Neralićeva olimpijskog odličja, mora se napomenuti da je on ipak po svemu bio izdanak austrijske mačevalačke škole koja je u konačnici (uz njegov neosporan talent) i iznjedrila taj uspjeh.

Poželimo mu sreću!

Literatura: Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o., Zagreb, 2008.

Zdenko Jajčević, Olimpizam u Hrvatskoj, Libera Editio d.o.o., Zagreb, 2007.

Ana Popovčić, Razvoj mačevanja u Zagrebu, diplomski rad, Društveno veleučilište u Zagrebu, Odjel za izobrazbu trenera pri Kineziološkom fakultetu, Zagreb, 2009.

Milivoj Radović, Milan Neralić u: Povijest sporta, br. 1, Zagreb, 1970. str. 54-63.

11

IN MEMORIAM

Božo Peter

Dubravko Pavličić (Zagreb, 28. studenog 1967. - Elche, 4. travnja 2012.)

D

ubravko Pavličić nogometom se počeo baviti u Velikoj Gorici u nogometnoj školi NK Radnika. Kao izlazni junior pristupio je Dinamu gdje je nastupao za juniorsku momčad, a potom, 1986. godine, debitirao u službenoj utakmici za »plave« u derbiju protiv Hajduka u Splitu. Dinamo je napustio potkraj 1989. u doba vladavine športskoga direktora Velimira Zajeca i trenera Josipa Kužea. Preselio se u Rijeku gdje je četiri godine igrao za NK Rijeku (1990. - 1994.), a potom u Španjolsku gdje je igrao za Hercules Alicante (1994. - 1997.), Salamancu (1997.

- 1999.) i Racing Ferrol (2000-’01.).

Za hrvatsku je reprezentaciju nastupio 22 puta. Debitirao je 8. srpnja 1992. na turneji po Australiji u dvoboju protiv domaće reprezentacije koja je u Adelaideu svladala Hrvatsku s 3-1. Zadnji nastup za »Vatrene« upisao je 12. lipnja 1997. na turniru u južnokorejskom Sendaiju u dvoboju protiv Turske (1-1). Najsvjetliji trenuci karijere, bile su dakako, blistave izvedbe u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 1996. kao i sam nastup na Euru.

Pavličić je, uz Zvonimira Bobana, bio jedini tadašnji Dinamov igrač u mladoj jugoslavenskoj reprezentaciji, koja je 1987. godine osvojila naslov svjetskog prvaka u Čileu. Taj su zlatni naraštaj nosili i Prosinečki, Šuker, Štimac i Jarni.

Do zlata su došli pobjedom protiv SR Njemačke u finalu boljim izvođenjem 11-eraca. Pavličić je otvorio seriju, prvi je izvodio udarac i - pogodio.

Posljednji ispraćaj Dubravka Pavličića bio je 6. travnja 2012. godine na krematoriju u Alicanteu, a dio pepela su, sukladno njegovoj želji, paraglajderi rasuli u Sredozemno more (Pavličić se bavio paraglajdingom i bio je doprvak Španjolske).

Na drugoligaškoj utakmici njegova bivšeg kluba Hérculesa protiv Girone istoga dana, susret je počeo minutom šutnje, a gledatelji su u petoj minuti, simbolički se prisjećajući njegovih nastupa u plavo-bijelom dresu s brojem pet, ustali sa sjedala i ovacijama mu odali počast skandirajući: “Dudo, Dudo, Dudo Pavlicic!” . Njemu u spomen ulaz broj pet stadiona Estadio José Rico Pérez u Alicanteu nosit će ime Dubravko Pavličić.

Simo Nikolić (Novi Sad, 29. siječnja 1941. - Rijeka, 9. travnja 2012.) imo Nikolić, jedan od najboljih hrvatskih jedriličara svih vremena rođen je 29. siječnja 1941. u Novom Sadu. Srednju tehničku brodograđevnu školu završio je u Rijeci, a diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Ljubljani.

Jedrenjem se počeo baviti 1954. u JK Istra-Lovran, a od 1957. član je riječkog JK Galeb. Godine 1960. zajedrio je u klasi Šljuka u posadi s Antonom Gregom s kojim 1961. osvaja naslov europskog juniorskog prvaka. Godine 1964. bili su seniorski viceprvaci Europe, a 1966. pripalo im je europsko zlato.

Godinu kasnije okitili su se i svjetskom broncom, da bi 1968. na Europskom prvenstvu ponovno osvojili srebrnu medalju.

Krajem 60-ih, posada Grego-Nikolić prelazi u olimpijsku klasu Leteći Holandez. Dva su se puta uspjeli plasirati na Olimpijske igre. Godine 1968. u Meksiku zauzeli su 13. mjesto, dok su 1972. u Münchenu bili peti, nadomak odličja. To je drugi najbolji rezultat u povijesti nastupa hrvatskih jedriličara na Olimpijskim igrama, jer je samo Karlo Kuret u Ateni 2004., zauzevši četvrto mjesto u Finnu, ostvario bolji rezultat.

Nakon uspješne jedriličarske karijere Simo Nikolić se posvetio suđenju i od 1984. do 1991. imao je status međunarodnog suca. Od 1984. do 1988. bio je dopredsjednik SIZ-a za Fizičku kulturu Hrvatske, a u razdoblju od 1984. do 1987. obnašao je dužnost predsjednika JK Galeb.

12

Hrvatski športski muzej

S

(Zagreb, 3. ožujka 1938.

- Rijeka, 24. travnja 2012.)

L

egendarna i neponovljiva prva generacija bjelovarskih rukometaša umanjena je za svojeg prvog kapetana - u 75. godini preminuo je vrsni igrač, trener, rukometni sudac i novinar Božidar Peter.

Rukometom se počeo baviti 1955. godine u Bjelovaru. U početku se je dvoumio između nogometa i rukometa, ali uspjesi bjelovarskih “Kesizubaca” utjecali su na njegovo opredjeljenje za momčad profesora Seleša i za igru kod Sokolane.

Slijedi dvanaest godina igranja u dresu proslavljenog ORK Partizan iz Bjelovara.

U daljnjim sezonama bio je jedan od glavnih oslonaca domaće momčadi. Imao je startnu brzinu, izvanrednu pojedinačnu igru i brzi izbačaj lopte, tako da je prvih sezona bio daleko najuspješniji strijelac svoje momčadi.

Sudjelovao je u osvajanju prvenstva Jugoslavije 1958., 1961. i 1967., a u izboru mjesnog lista izabran je 1957.godine za najboljeg športaša Bjelovara. Preuzimao je kao kapetan Partizana i Kup Jugoslavije 1959. i 1960., a igrao je i u finalu Kupa prvaka Europe u Parizu 1962. protiv Göppingena (SR Njemačka) 11:13.

Nastupao je za reprezentaciju Jugoslavije na SP 1958. u DR Njemačkoj i 1961. u SR Njemačkoj. Ukupno - 12 nastupa u reprezentaciji i 12 postignutih zgoditaka.

Nakon odlaska iz Bjelovara 1967. godine, nastavlja svoju aktivnost u Rijeci kao novinar u Novom listu, a igračku karijeru završio je u RK Kvarner. U nekoliko navrata i sezona bio je i trener Kvarnera. Sudjelovao je u radu rukometnih struktura Rukometnog saveza Rijeke, gdje je jedno vrijeme obavljao dužnost predsjednika Udruženja trenera, prenoseći svoje dugogodišnje igračko iskustvo i znanje iz rukometne igre.

Za uspješno djelovanje u rukometnim organizacijama dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Šport i međunarodne integracije

Europsko o v t s r e n t r pa ★★★★★★★

u t r o p uš

★★★★★

U

skladu s priopćenjem Europske komisije pod nazivom „Razvoj europske dimenzije športa“, šport se prepoznaje kao brzo razvijajuće ekonomsko područje i predstavlja važan čimbenik financijskog rasta, generirajući vrijednost od oko dva posto u bruto društvenom proizvodu, čime se automatski svrstava u kategoriju od posebnog interesa europske strategije razvoja do 2020. godine.

Evaluacijom i procjenom učinaka mjera provedenih na području športskih programa od 2009. do 2011. godine te prijedlogom mjera za 2012./ 2013. godinu, određena su glavna interesna polja razvoja europskog športa koja primarno obuhvaćaju borbu protiv dopinga i namještanja utakmica, ilegalnog športskog klađenja, transfera igrača te poticanje obrazovanja, zdravlja i tjelesne aktivnosti.

Nakon usvojenih odrednica „Bijele knjige“ i Akcijskog plana „Pierre de Coubertin“ Europska komisija nastavila je jačati status športa u Europi prihvaćanjem godišnjeg programa putem kojeg će se u 2012. godini provesti pripremne akcije za provedbu projekta pod nazivom „Europsko partnerstvo u športu - partnerstvo znanja“.

U skladu s tim, pristupilo se izradi natječaja za prikupljanje prijedloga u području športa kako bi se odabrali kvalitetni međunarodni projekti što predstavlja nastavak natječaja pokrenutih u razdoblju od 2009. do 2011. godine s ukupno odobrenih 42 projekta od 459 pristiglih ponuda. Financijska sredstva obuhvaćena natječajem za 2012. godinu iznose 3,5 milijuna eura i namijenjena su programima usmjerenim na područja koja tretiraju borbu protiv namještanja utakmica, promociju tjelesne aktivnosti posebice u zrelijoj dobi, podizanje svijesti i promociju športa na lokalnoj razini te provedbu zajedničkih športskih natjecanja zemalja u regiji i zemalja europskih članica.

Natječaj za program „Europsko partnerstvo u športu“ službeno je objavljen 17. travnja 2012. godine u Službenom listu Europske unije, a glavni mu je cilj priprema EU za buduće djelovanje na području športa u skladu s odrednicama programa Europske unije „Obrazovanje, mladi i šport“ u razdoblju od 2012. do 2020. godine. Za provedbu natječaja - koji predstavlja nastavak provedbe politike Europske unije na

Olimp 42

području športa u sklopu programa „Erasmus za sve“ te određenim prioritetima 2007. godine putem „Bijele knjige o športu“ i 2011. godine putem odluke „Razvoj europske dimenzije športa“ nadležna je Uprava za obrazovanje i kulturu Europske komisije.

Program „Europsko partnerstvo u športu“ predstavlja nastavak financiranja športa temeljem programa „Erasmus za sve“ u sklopu kojega je športu putem godišnjih potprograma namijenjeno 34 milijuna eura. Na ovaj je način Europska komisija po prvi put u povijesti Europske unije uspostavila službeni sustav financiranja športske djelatnosti usmjeren na jačanje europske dimenzije športa i posebice na uspostavu stabilnog sustava upravljanja, promociju zdravlja, tjelesne aktivnosti i socijalizacije, obrazovanja športaša te suzbijanje namještanja utakmica, dopinga, nasilja, rasizma i svih oblika diskriminacije. Športske aktivnosti koje će se sufinancirati putem proračuna Europske komisije obuhvaćat će međunarodne projekte u partnerstvu s više zemalja, neprofitne europske športske priredbe od posebnog značaja, jačanje športskog sustava i uspostavljanje suradnje sa svim čimbenicima zainteresiranim za područje europskog športa. Kako bi šport ispunio svoju glavnu odrednicu i stekao punu neovisnost, od presudnog je značaja osigurati značajno povećanje financijskih sredstava koja su u razdoblju od 2009. do 2011. godine iznosila e

t

R

Natječaj za program „Europsko partnerstvo u športu“ službeno je objavljen 17. travnja 2012. godine u Službenom listu Europske unije, a glavni mu je cilj priprema EU za buduće djelovanje na području športa u skladu s odrednicama programa Europske unije „Obrazovanje, mladi i šport“ u razdoblju od 2012. do 2020. godine

25,5 milijuna eura, a prema nekim procjenama financijske potrebe športa na europskoj razini zahtijevaju 20 milijuna eura godišnje.

Prema provedenom istraživanju talijanskog konzorcija na čelu s tvrtkom Economisti Associati, Europska komisija najviše je financijskih sredstava dodjeljivala međunarodnim športskim projektima usmjerenim jačanju europske dimenzije športa za koje se očekuje kako će im u budućnosti biti namijenjeno 75 posto ukupnih sredstava određenih za šport.

Iako članak 165. Lisabonskog ugovora predstavlja temelj financiranja europskog športa, proračun Europske unije uslijed financijske krize značajno je smanjen čime su smanjena i planirana sredstva namijenjena za šport.

Međutim, usprkos tomu, Europska komisija i dalje nastavlja raditi na izradi prijedloga športskog potprograma koji bi se provodio u sklopu programa za obrazovanje i osposobljavanje mladih u trajanju od 2014. do 2020. godine.

Preporuke Europske komisije za buduće financiranje športskih programa obuhvaćaju jednaku financijsku odgovornost između partnera na projektu usmjerenih na veće uključivanje programa lokalnog športa, a trajanje međunarodnih projekata trebalo bi se produžiti do tri godine čime bi se financiranje povećalo s 8,5 na 15 milijuna eura godišnje i povećala isplativost projekata.

Smisao financiranja športskih programa ogleda se u lakšoj suradnji i razmjeni iskustva među športskim organizacijama pri čemu se inzistira na praćenju, provjeravanju i povratnim informacijama o utrošenim sredstvima i uspjehu samog projekta. Prijedlog za financijsku podršku športu širi se i na športske priredbe - posebno one koje uključuju mlade i osobe s posebnim potrebama - za koje je zatraženo povećanje sredstava na četiri milijuna eura godišnje. Uočava se i sve veći značaj znanstvenih istraživanja, održavanja konferencija i obrazovanja u športu za što se traži povećanje sa 650.000 eura na milijun eura godišnje.

Usprkos globalnoj financijskoj krizi i teškoćama s nacionalnim proračunima većine zemalja članica Europske unije, primjećuje se jačanje športskog pokreta u Europi što se u budućnosti očekuje i na financijskom planu putem povećanja financijskih sredstava namijenjenim športu. Promjena i mogućnosti financi-

• Summary ←

In accordance with the announcement of the European Commission entitled “Developing the European Dimension in Sport”, sports is recognized as a fast-growing economic region and it represents an important factor of the financial growth, generating a value of about two percent of the gross domestic product, which automatically classifies it as a category of special interest of the European development strategy until the year 2020.

Following the adopted guidelines of the “White Book” and the Action Plan “Pierre de Coubertin”, the European Commission has continued to strengthen the status of sports in Europe through the adoption of the annual program through which, in 2012, the preparatory actions for the implementation of the project entitled “European Partnership on Sports - Knowledge Partnership” will be performed.

In this way the European Commission, for the first time in the history of the EU, has established an official system of financing sports activities aimed at strengthening the European dimension in sports and, in particular, the establishment of a stable system of governance, promotion of health, physical activity and socialization, education of athletes and prevention of match-fixing, doping, violence, racism and all forms of discrimination.

ranja športa temelje se na Lisabonskom ugovoru koji je osigurao pravnu podlogu Europskoj komisiji kako bi razradila financiranje športskih programa putem proračuna Europske unije u čemu putem redovnih sastanaka Vijeća za šport Europske unije aktivno sudjeluju ministri zemalja članica zaduženi za šport.

Buduće glavne smjernice razvoja športske djelatnosti obuhvaćene su priopćenjem Europske komisije „Razvoj europske dimenzije u športu“, koji je objavljen 18. siječnja 2011., a koje je nažalost ostalo u sjeni zabrinutosti politike Europske unije u vezi proračunskog deficita zemalja članica.  R R Chappelet, J. (2010.), Autonomy of sport in Europe, Councile of Europe, Strasbourg.

Siekmann, R., Soek, J. (2005.), The European Union and Sport – Legal and Policy Documents, UK.

43 Olimp

Zdravlje i šport

Šport kao

ubojica mrt Dale Oena norveškog plivača i svjetskog prvaka na 100 metara prsno koji se pripremao za Olimpijske igre u Londonu, dogodila se u njegovoj dvadeset i sedmoj godini života. Što god pokazala obdukcija, u javnim su aspektima zdravlja zanemarene biološke činjenice što bacaju novo svjetlo na pojam zdravlja.

Ozljede kao posljedice treninga u svojim blažim oblicima poznate su pod nazivom „športskih ozljeda“ što se kreću od upalnih procesa mišićno-koštanog tkiva, pa sve do oštećenja ili lomova koji traže operacijske zahvate. No, u ovom su desetljeću sve više javljaju smrtni slučajevi koji nisu posljedica nedovoljne zdravstvene kontrole, nego osobnog ignoriranja unutarnje cenzure organizma. Što je zdravlje?

Međunarodna definicija zdravlja ne odgovara činjenicama što ih je utvrdila

Olimp 44

genetika. Čovjek nije apsolutno zdrav, niti je apsolutno bolestan jer zdravlje je uvjetovano hrpom bioloških stanica s kojima se čovjek rađa; one su različite kvalitete u svakog čovjeka, a samim tim sve što čini našu tjelesnu građu, unutarnje organe i sve što ih pokriva ili opslužuje, neka je vrst materijala koji se prvo razvija, a zatim, prilagođavajući se funkcijama, troši se mjerom iskorištavanja.

Zdravlje čovjekovih pluća može biti, uvjetno rečeno, kapaciteta za sto godina života, ali ako su bubrezi ili jetra slabije kvalitete, onda će vijek čovjekova zdravlja ovisiti o korištenju jetra, bubrega ili bilo kojeg drugog plućima nedoraslog kapaciteta.

Profesionalno školovani za brigu o zdravlju nisu uvijek suglasni o granicama što određuju štetu ili korist neke aktivnosti, a oni koji trče da bi skinuli suvišne kilograme ili da bi nadomjestili

e

t

M

Športom se mogu baviti isključivo zdrave osobe za izabrani šport ili za neku tjelesnu aktivnost, dok je bavljenje športom i tjelesnim aktivnostima za “vraćanje” u granice tjelesne težine, krvnog tlaka, smanjenja šećera ili kolesterola terapeutskog karaktera za koji ne postoje univerzalne preporuke na koje često nailazimo

ono što ih je u nedostatku gibanja dovelo do bolesnih stanja, moraju znati da njihovo trčanje, vježbanje i druge aktivnosti ne pripadaju pojmu “bavljenja športom”, nego liječenju zanemarenih gibanja. Športom se mogu baviti isključivo zdrave osobe za izabrani šport ili za neku tjelesnu aktivnost, dok je bavljenje športom i tjelesnim aktivnostima za “vraćanje” u granice tjelesne težine, krvnog tlaka, smanjenja šećera ili kolesterola terapeutskog karaktera za koji ne postoje univerzalne preporuke na koje često nailazimo.

Naime, i tzv. granice normale nisu nikakvo jamstvo zdravlja. Napomenuli smo da je čovjekov biološki materijal različite kvalitete, a s time i trajanja.

Neki materijali su vrlo kvalitetni, a neki su toliko loši da jedva izdržavaju veći napor. Prema tome zdravlje valja čuvati, jer čovjek različitim aktivnostima troši svoje zdravlje (iscrpljuje ili pak uništava stanice svojih organa ili njihovih sustava), a to najčešće znači da troši ono čime nedovoljno raspolaže.

Kad se zaustavi rad srca nastupa smrt. Koliko je pak srce moćno, snažno, izdržljivo i u kojim uvjetima rada podložno oštećenju, velika je tajna. No, „trošenje“ srca najbliže je usporedbi s kockarskom igrom na ruletu. S velikim kapitalom i malim ulozima čovjek može dugo igrati, a s velikim kapitalom i velikim ulozima izlaže se riziku velike zarade i velikog gubitka. Vrhunski športaši u tom smislu sami odlučuju o mjeri kojom je uspjeh u životu vredniji od života, a slično je sa zloporabom stimulirajućih sredstava.

Suvremeni čovjek svoje zdravlje izlaže brojnim rizicima - oni su u prometu, prehrani, radijaciji, infekciji, kemijskim i brojnim drugim zagađenjima, ali ništa manje i u krivim napucima o zdravlju. Često slušamo kako je bavljenje športom korisno za zdravlje. Brojni propagatori ljude plaše bolestima civilizacije nudeći prirodne oblike kretanja kao opću formulu zdravog načina života.

Zamislimo čovjeka koji ima 20 kilograma viška tjelesne težine i kojemu se savjetuje trčanje da bi regulirao taj svoj višak kilograma, srčani tlak i štošta uz to. Nije li to kao da ste čovjeku normalne težine sugerirali da trči s naprtnjačom od dvadesetak kilograma? Šport se može koristiti u zdravstvene iliti terapeutske svrhe, ali to onda nije bavljenje športom nego liječenje

zapuštenog tijela ili oštećenog organa uz pomoć nekog športa ili puke aktivnosti.

Često čujemo da je vrhunski šport štetan, a rekreacijski je koristan. Kao prvo, ne postoji ni vrhunski niti rekreacijski šport! Samo športaš može biti vrhunski ili je rekreativac. Dakle, u pitanju je domet u izabranom športu, a nikako bavljenje športom. U tom smislu važno je naglasiti da danas ima sve više rekreativaca koji ništa ne zaostaju u energetskoj potrošnji za vrhunskim športašima. Razlikuje ih samo - domet.

Konvencije o zdravlju su jednostrane i malo ih tko tumači zbirom nasljednih osobina o kojima ovisi sposobnost za bilo koju aktivnost. Samim tim ne postoje dobri i loši športovi, niti postoje univerzalni ciljevi. Šport i aktivnosti nisu sami po sebi socijalni cilj, nego su sredstvo za ostvarivanje različitih socijalnih ciljeva koje čovjek postiže zahvaljujući svojim sposobnostima mjerom mogućeg, a ne željenog.

Valjalo bi znati da je svaka vježba, baš kao i učenje, podražaj na koji organizam reagira na tri načina.

Pozitivno reagira ako se čovjek prilagodi naporu o čemu više od ostalog svjedoči ugodna emocija što se javlja tijekom vježbanja i koja potiče na aktivnost, na ponavljanje vježbanja kao izazov.

Neutralni se učinak javlja kad je podražaj ispod praga što bi doticao subjektivni osjećaj tjelesnog naprezanja, dok se protiv negativnih podražaja organizam, srećom, brani svojim složenim mehanizmima.

Jedan od mehanizama svakako je pružanje otpora ili pak pojava umora i neraspoloženja što se javlja uz naprezanje. Posljedica je to adaptacijskog mehanizma. Budući da su trening i nastava u školi oblik prisile nedoraslima športu i školi, dolazi do nagomilavanja umora kod osoba na koje podražaj negativno utječe. Na treningu, ali i u školi kad učenik nema, rekli bismo, smisla za neki nastavni predmet, javlja se prirodni otpor koji se ponekad krivo kvalificira kao lijenost...

Nagomilani umor dovodi do ozljede ili bolesti što su praktično prisilni odmori koji čuvaju čovjeka od napora koji ne odgovara njegovoj biološkoj naravi.

Priroda se odupire nasilju. Ozljeda ili bolest neka su dakle vrst prisilnog

• Summary ←

Physical exercise and sports in general are useful only to the extent that contributes to Man’s natural inclinations. It’s wrong to draw a conclusion on the basis of an athlete’s health that their activities bring health just on their own. On the contrary! To the athletes their health, under which we understand the ability to adapt the efforts of training and competition, has enabled them to achieve excellent results.

It is quite another question, which is the border that divides the benefit or harm from eating, drinking, walking, running, work, leisure or duties? The answer is always the same: measure!

Health should be treated with the knowledge that man is like a bicycle, if he doesn’t move he falls down.

odmora koji osobu čuva od aktivnosti za koju poneki imaju puno veću volju od bioloških sposobnosti što može dovesti do tragičnih situacija.

No, ni u intelektualnim naprezanjima se stvari ne razlikuju. Nažalost, pedagoška misao nije dosegla odlučujući stupanj bioloških spoznaja, pa se nasilje nad prirodom kvalificira od nemara do nediscipline.

Objektivno je češće u pitanju nesposobnost ovladavanja naporom što može imati psihičke traume koje se, za razliku od tjelesnih, malo teže prepoznaju.

Tjelesno vježbanje i šport općenito korisni su samo u mjeri koja pridonosi čovjekovim prirodnim sklonostima.

Krivo je temeljem zdravlja športaša izvlačiti zaključak da im njihove aktivnosti same po sebi donose zdravlje.

Naprotiv! Športašima je njihovo zdravlje, pod kojim razumijemo sposobnost prilagođavanja naporima treninga i natjecanja, omogućilo postizanje vrhunskih rezultata.

Sasvim je drugo pitanje koja je granica koja dijeli korist ili štetu od jela, pića, hodanja, trčanja, rada, odmora ili dužnosti? Odgovor je uvijek isti: mjera!

Zdravljem valja raspolagati uz spoznaju da je čovjek poput bicikla, ako se ne giba - pada.  45 Olimp

Društvo i šport

t s o n ć u d u B a t a k e j b o i k s t r o šp elodro e tadion a li

tadion Mo e Ma

i

e igre

ida

O

sim velikih klubova i velikih športskih događanja, znamo i za velike športske objekte kao što su Madison Square Garden ili Wembley Stadium. Pa i u domaćim uvjetima imamo gotovo legendarnu povezanost nekih nogometnih klubova s njihovim stadionima. No, kao i mnogo toga drugoga u današnjem svijetu, čini se da se dijelom radi ekonomske krize, a dijelom radi povećanja svijesti o održivosti gradnje i dugoročnim troškovima održavanja objekta, neke stvari mijenjaju…

Svijet naravno i dalje voli šport, različitih športskih događanja je sve više, no čini se da je nedavno Svjetsko prvenstvo u nogometu u Južnoafričkoj Republici bilo zadnje gdje se radilo u klasičnom stilu: veliki objekt, pa poslije što bude da bude. Stadioni Peter Mokaba u Polokwaneu i Mbombela u Nelspruitu, nakon Svjetskog prvenstva jednostavno više ne mogu popuniti ogroman kapacitet gledališta. A kako je održavanje velikog objekta enormno skupo, čini se da će umjesto da pomognu lokalnom športu lagano propadati.

Očigledno, vrijeme je za nova rješenja.

Arhitekt John Barrow, viši direktor Olimp 46

ondon

u projektnom zavodu Populous, još je prije nekoliko godina predstavio dva nova modela izgradnje športskih dvorana. Prvi model je vizija „stadiona u kutiji“, modularne arene koja se kroji prema potrebama događaja. Ovaj model projektni zavod Populous je iskoristio kod projektiranja londonskog olimpijskog stadiona (London’s 2012 Olympic Stadium). Jezgru stadiona čini 25.000 sjedećih mjesta s terenom, a za vrijeme trajanja Olimpijskih igara montažna konstrukcija osigurava dodatnih 55.000 mjesta. Slično rješenje već ima Stadion Moses Mabhida u Durbanu (JAR), koji ima 13.000 dodatnih montažnih mjesta.

Druga koncepcija, koja još čeka praktičnu primjenu, je model izgradnje stadiona iz unaprijed sagrađenih elemenata - tako da se stadion nakon završetka velike športske primjedbe može u potpunosti razmontirati i koristiti na drugom mjestu.

John Barrow, naglašavajući mogućnost primjene novih tehnologija koje nisu postojale do prije koju godinu, naglašava: - Osobno, mislim da je to budućnost za ovakve događaje. Put naprijed nije graditi velike spomenike, već raditi nešto što je važnije za baštinu i kasniji razvoj lokalne zajednice.

I zaista - koliko god bilo lijepo imati monumentalni stadion, objekt koji se ne koristi kako bi trebalo (primjerice

Poljudska ljepotica

stoga što prosječan broj posjetitelja ni u snu ne može pokriti ogromne troškove održavanja), umjesto mjesta za radost i zabavu postaje opterećenje lokalne zajednice. Takav objekt pomalo propada, a novac se - umjesto u razvoj mladih športaša, pa i pomoć onima koji se bore za olimpijske medalje – ulaže u održavanje građevinskog objekta.

Slična priča je i sa zatvorenim šport-

Madi on

are arden

skim objektima. Teško je danas zamisliti dvoranu koja se koristi primarno kao športska dvorana za nekoliko lokalnih klubova, makar bili i najbolji u svijetu. Sezona natjecanja ne traje cijele godine, a i kada traje, objekt koji se relativno rijetko koristi, jednostavno je preskup. Nije u pitanju samo održavanje - svi koji se bave plaćanjem obiteljskih računa sjetit će se koliko su oni za plin, odnosno struju narasli kada je onih nekoliko tjedana krajem prošle zime dobrano zahladilo. Energija je skupa i kako stvari stoje - bit će sve skuplja. A ogromnu dvoranu treba zimi grijati, a ljeti hladiti. Postali smo razmaženiji, danas se očekuje da prostor za boravak bude ugodan, kakvo god vrijeme bilo vani.

Dakle, dvorane treba graditi tako da se mogu koristiti i kao športske (po mogućnosti za što više športova), ali i kao

Tekst:

R

Kao i mnogo toga drugoga u današnjem svijetu, čini se da se dijelom radi ekonomske krize, a dijelom radi povećanja svijesti o održivosti gradnje i dugoročnim troškovima održavanja objekta, neke stvari mijenjaju… Koja je budućnost stadiona i dvorana? koncertne, pa i za sajmove i druga zbivanja koja trebaju veliki prostor. Tako ih treba i koristiti u praksi, jer drugačije ekonomski ne ide.

Stadion koji više ne izgleda kako je izgledao u doba velikog športskog nadmetanja, jer ima trećinu manje stolica, ili još drastičnije - stadion koji je nakon velikog športskog nadmetanja rastavljen i otišao u drugu državu, definitivno

ruše mogućnost identifikacije u sustavu klub-stadion-navijač. Sa zatvorenim borilištima stvari će biti još drastičnije: to će biti multifunkcionalni prostor koji mijenja izgled ovisno o događaju, možda i prepun trgovina i drugih sadržaja koji će pomoći održavanju objekta.

Je li se time nešto gubi? Svakako.

Jedan dio športskog osjećaja, povezanosti kluba, objekta, bodrenja, odlaska na specijalizirani objekt „svog“ kluba, sigurno će sljedećim generacijama biti drukčiji. S druge strane, novi objekti i novi načini gradnje jesu povoljniji, što znači više novca za športske sadržaje.

I na kraju, ali ne najmanje važno: novi načini gradnje i štednja energije svakako znače poštivanje prirode, poštivanje okoliša i poštivanje ograničenih resursa našeg planeta. A to je nešto vrlo blisko i vrlo srodno športu: jedan fair-play odnos s prirodom.

Zato, neka ovaj mali gubitak identiteta ostane u okvirima zdrave nostalgije, a poželimo dobrodošlicu novim oblicima gradnje športskih objekata. Rađeni su u dobroj vjeri kako bi nama i budućim generacijama bilo bolje. 

li

i

i tadion a

• Summary ←

ondon

The sports facilities which are being built for the big events like the World Cup later often remain unused and slowly deteriorate because of their is costly maintenance. New forms of construction enable the building of sports facilities with an auditorium of a variable size, and even those that in the future can be moved somewhere.

Also, the closed halls are more and more becoming spaces for mixed contents, so that the maintenance costs are lower. This construction, however, weakens the bond between the club and its home stadium or hall, but on the other hand, it is important and favorable both for Man and nature.

Therefore, these new methods of construction should be welcomed.

Žene i šport

n ela M

e

inić

t R

Ženski stolnoteniski dvojac, Helena Dretar Karić i Anđela Mužinić, već su osigurale nastup na Paraolimpijskim igrama u Londonu

U

Olimpijske

povijesti paraolimpizma jedna od najzanimljivijih razvojnih linija nesumnjivo je ona koja govori o tome kako se prvotna namjena športske aktivnosti, kao produžetka rehabilitacijskoga procesa, zrenjem samog pokreta pretvorila u ideju natjecateljskog športa po sebi.

Taj se proces po svojoj unutarnjoj logici zbivao u fazama od početka četrdesetih godina i dr. Ludwiga Guttmana, osnivača pokreta, preko pedesetih, kada već postaje očito da motiv športskog natjecanja sadržan u jednostavnom pitanju „tko je bolji“ nadrasta rehabilitacijske motive, što se sve zapečatilo organizacijom prvih Paraolimpijskih igara 1960. godine u Rimu.

Cijelim tim putem događa se i proces koji je također u samoj srži športskog ustroja, a to je potreba da se na pitanje „tko je bolji“ odgovori u ravnopravnim uvjetima za sve sudionike. Stoga je klasifikacija unutar Olimp 48

stolnoteniskog paraolimpizma, kao i unutar svakog od pojedinih športova, bio vrlo osjetljiv proces kojim se nastojalo izbjeći da neka pogreška administrativnog tipa jednoj skupini športaša dade automatsku prednost pred drugima.

Unutar toga procesa, koji se odvijao u osamdesetima, kriteriji za klasifikaciju sele se s medicinskoga prema funkcionalnom mjerilu - sukladno samoj ideji paraolimpizma kao športskog pokreta, što je i danas ponegdje potrebno dokazivati - odnosno za glavni razredbeni čimbenik uzima se pitanje: koliko športašev nedostatak utječe na njegovu športsku izvedbu.

Taj kriterij koji se, naravno, ne može automatski primjenjivati na svaki šport (primjerice, amputirana podlaktica u plivanju nije isto što i u trčanju), vrlo je osjetljivo pitanje kod osiguranja ravnopravnih uvjeta športaša. Međutim, sve veća popularnost paraolimpizma u globalnim razmjerima očito svjedoči

da koncentrirani napor proveden od osamdesetih nije prošao bez rezultata.

Paraolimpijske igre u Londonu održat će se ovoga ljeta, od 29. kolovoza do 9. rujna. Sat na službenim stranicama (http://www.london2012.com/ paralympics/), u skladu s uobičajenim tehnikama podgrijavanja atmosfere, već odbrojava sitno, pa kad smo od Darka Matića, glasnogovornika Hrvatskog paraolimpijskog odbora zatražili savjet koga predstaviti u članku posvećenom Igrama, bez razmišljanja nas je uputio na ženski stolnoteniski dvojac, Helenu Dretar Karić i Anđelu Mužinić, navevši - među ostalim razlozima - da su im vize za Igre već ovjerene.

Varaždinka Helena Dretar Karić, kao juniorka bavila se rukometom sve dok 1997. nije nastradala u prometnoj nesreći i kao srednjoškolka ostala u invalidskim kolicima. U stolnoteniske vode uvodi je hrvatski reprezentativac i paraolimpijac Zoran Križanec koji

elena retar arić

el e dvojca joj je trener i danas. U međuvremenu završila je fakultet, udala se i podiže sina Krešimira.

Anđela Mužinić rodila se i odrasla u Srinjinama pored Splita. Kao mlada odbojkašica Splita 1700 doživljava prometnu nesreću nakon koje ostaje u kolicima. Športski životopis nastavlja ispisivati u stolnom tenisu. Nakon srednje škole upisala je Ekonomski fakultet u Splitu i trenutno je studentica prve godine poslovne ekonomije. S obzirom na to da se stolni tenis nalazi na programu Paraolimpijskih igara još od Rima 1960. godine - i redovito okuplja vrlo jaku i brojnu konkurenciju iz više od sto zemalja koje imaju organiziran natjecateljski sustav - ono što bismo u predolimpijskom trenutku istaknuli kao najznačajnije za naše dvije igračice, jest da iza sebe imaju ekipnu broncu s Europskoga prvenstva održanoga prošle jeseni u Splitu (što je i prva hrvatska stolnoteniska medalja među

i na ron a

ro

oga rven tva odr anog

paraolimpijcima), a nedavno su osvojile i turnir Svjetskoga kupa u Italiji.

Budući da kvalitetan trening i sparing podrazumijevaju dosta organiziranu satnicu i putovanja u Zagreb, ove dvije športašice, govoreći o temeljnim pretpostavkama športskog uspjeha, ističu nezaobilaznu ulogu obitelji i svojih trenera Iako vjerujemo da će za natjecateljska postignuća Helene i Anđele i ubuduće biti medijskoga prostora, u ovom slučaju ne možemo preskočiti jedno od nezaobilaznih pitanja naše rubrike: ono o udjelu žena u upravnim strukturama njihovog športa, što u pravilu znači pitanje o pristupu „štambilju i parama“.

Bez ozbiljnijeg istraživanja teško bi bilo reći imaju li paraolimpijci, sa svojim životnim iskustvima, više osjećaja međusobne solidarnosti, ili je to sretno obilježje postojećeg sustava, no športašice naglašavaju da - premda u upravnim strukturama njihova športa pretežu muškarci - to ni u kom slučaju ne odražava na tretman koji imaju žene u sustavu. Razlika u trudu uloženom u šport još uvijek je važnija od razlike u spolu, a to bi svakako mogao biti jedan od važnih razloga zašto ni jedna od njih ne odbacuje profesionalni ostanak u športu.

I dok su športske obveze Helene Dretar Karić već danas na profesionalnoj razini, ni Anđeli Mužinić nije strana ideja da sutra u svojoj struci ostane vezana uz šport, klub, Paraolimpijski odbor ili slično, a ni ideja trenerskog posla s mladima nije joj nezanimljiva.

lit

• Summary ←

The increasing popularity Paralympics on a global level contributes to the fact that the most successful paralympians also become increasingly present in the media. Examples of this are paralympians Helena Dretar Karic and Andela Muzinic, the most successful Croatian table tennis players, who obtained the first visa to perform at the Olympic Games in London 2012.

They remained active in sports even after severe accidents, continued their education, and they depart for the 2012 Olympic Games in London without any ambitions. Encouraged by the decent treatment of male colleagues in their sports environment they see themselves actively participating in sports even after the end of their career in competitions.

I na kraju, kad se zbroji natjecateljski c/v, pitanje koje se nameće ovom, vrlo uspješnom, spoju kontinentalne i mediteranske Hrvatske teško je izbjeći: što od Helene i Anđele možemo očekivati u Londonu u rujnu ove godine?

- Predstaviti sebe i zemlju. A kad se već radi o Londonu, ne bi bilo loše kopirati Ivaniševića i njegov wimbledonski put iz 2001...  49 Olimp

Športska terminologija

R

ibolov pripada skupini najstarijih ljudskih aktivnosti. Oduvijek se lovilo na morima, jezerima, rijekama. U ribolovu postoje i stroga pravila kojih se svi koji se njime bave moraju pridržavati kako se riba ne bi izlovila i kako bi se očuvale pojedine vrste i njihova prirodna staništa.

Podvodni riblji svijet fascinantan je poput svih prirodnih ljepota. Neki mu se dive iz daljine, neki zarone kako bi ga promatrali izbliza, neki love kako bi preživjeli, a neki bace udicu u vodu u nadi da će se pohvaliti kakvim dobrim ulovom.

Riječ riba potječe od praslavenske riječi *rýba (Gluhak, 1993:526). Kako kaže taj autor (1993:526), ima više etimologija riječi *rýba, a jedna od

jeziku naziva fishing, a na njemačkome Fischen. Međutim, postoji više vrsta ribolova, stoga se, na primjer, ribolov u kojem ribič ima udicu (a ne recimo mrežu ili vršu) naziva udičarenje.

Udičarenje se na engleskome naziva angling, a u njemačkome se rabi riječ istoga korijena - Angeln. Zanimljivo je da riječ u uporabu u engleskome jeziku ulazi prije 900. godine (Random House Webster’s Unabridged Dictionary, 1999).

Usporedi li se činjenica da se riječ riba može pronaći već u praslavenskome (a kada se govori o tome jeziku misli se na 6. i 7. stoljeće), s činjenicom da se riječ fish, kao i riječ angling, u engleskome jeziku počinje rabiti prije 10. stoljeća, a riječi Fisch i Angeln u njemačkome u vrijeme

Od udice i štapa

do blinkera i pera njih pokazuje da riječ dolazi «od pretpraslavenske riječi *rūbā» te da se «dalje zbog krljušti uspoređuje s *rębъ(jь) ‘šaren’». Zanimljivo je da riječ pastrva znači “šarena” (Gluhak, 1993:526). Navedeno značenje izravno asocira na presijavanje ribljih krljušti na suncu. Stoga ne čudi divljenje mnogih ribiča prekrasnim primjercima tih podvodnih stvorenja koja krase dubine, ali i plićake jezera, rijeka i potoka.

Pod riječju ribolov podrazumijevaju se dva značenja. Prvo je ono koje se odnosi na lovljenje ribe kao gospodarsku granu, a drugo ono koje se odnosi na lovljenje ribe kao šport (Anić, 1991:624). Ribolov se na engleskome Olimp 50

tzv. srednjovisokonjemačkoga, koji se govorio između 11. i 14. stoljeća, nameće se zaključak da se radi o riječi/ ma koje su stoljećima dijelom jezične tradicije slavenskih i germanskih jezika.

No vratimo se nazivu udičarenje (eng. angling; njem. Angeln). Iako riječ označava ribolov u kojemu ribič ima udicu (a to bi pak značilo da je udičarenje svaka vrsta ribolova u kojoj ribič ribu lovi udicom), opisu toga značenja valja dodati bitan detalj, a taj je da se najčešće pod navedenim nazivom podrazumijeva i činjenica da ribič lovi štapom na kojem se nalazi uzica na kraju koje je udica.

Pogledaju li se prijevodni ekvivalenti koje za ribolov u engleskome jeziku

e

t

R

MR

Ribički je pribor raznovrstan, a njegovo nazivlje predstavlja široki raspon riječi poznatih svakome tko se bavi ribolovom. A uspješan ribolov? On je, kao što se zna, kombinacija iskustva i - sreće

51 Olimp

Športska terminologija

= navodi Bujas (1999:1306), onda su to fishing i fishery. Pod istom natuknicom nalaze se i kolokacije športski ribolov (eng. recreational fishing te game fishing) i podvodni ribolov (eng. spearfishing).

Schiffer (1992:23, 115) kao prijevodne ekvivalente u njemačkome jeziku engleskih naziva angling i fishing navodi Angeln, Angelsport i Sportfischen. Hrvatski i engleski slikovni rječnik (Oxford-Duden-Cankarjeva založba, 1991:170) za športski ribolov navodi istoznačnicu udičarenje, a kao prijevodni ekvivalent toga naziva u engleskome navodi riječ angling.

Prema Hrvatskom i njemačkom slikovnom rječniku (Oxford-Duden-Cankarejva založba, 1991:170), njemački prijevodni ekvivalent toga naziva glasi Sportangeln. Športski ribolovci dobro poznaju nazivlje športskog ribolova, a na ovome ćemo mjestu opisati samo nekoliko možda najpoznatijih naziva. Štap za pecanje na engleskome se naziva rod, odnosno fishing rod, a na njemačkome Angelrute ili kraće Rute.

Udica, kao i riječ riba, dolazi iz praslavenskoga od *ợdica (Gluhak, 1993:649). Ona se u engleskome naziva hook, a u njemačkome Haken. Engleska riječ hook je, poput riječi fish, vrlo stara - u uporabu u tome jeziku ulazi, poput riječi fish,

Olimp 52

prije 900. godine (Random House Webster’s Unabridged Dictionary, 1999). Njemačka je riječ Haken iz vremena u kojemu se govorio kasnosrednjovisokonjemački.

Gotovo su svi čuli za riječ blinker.

Međutim, znate li što je to? Riječ je njemačkoga podrijetla i u tome jeziku označava varalicu, odnosno metalnu ribicu koja se na udici nalazi kao mamac (Anić, 1991:38). Dakle, njemačka riječ glasi Blinker, a u tome joj je jeziku istoznačnica riječ Löffel, odnosno žlica - na engleskome spoon bait, odnosno spoon (eng. spoon = žlica; bait = mamac). Međutim, i Hrvatski i engleski slikovni rječnik (Oxford-Duden-Cankarjeva založba, 1991:170) i Hrvatski i njemački slikovni rječnik (Oxford-DudenCankarjeva založba, 1991:170) kao još jedno značenje riječi blinker navode značenje kotur (eng. reel; njem. Rolle).

Engleska riječ za mamac glasi bait (kako je to i prethodno navedeno), a njemačka Köder. Riječ bait datira iz 13. stoljeća i podrijetlom je iz staronordijskoga od riječi beita, što je hrana (Longman Dictionary of Contemporary English. Writing Assistant Edition CD-ROM, 2005). Isto značenje ima i starovisokonjemačka riječ querdar, preteča riječi Köder (PCBibliothek Express 2.1, 1993-2001).

Dakle - mamac je hrana za ribe. Ako ste ikada pokušali ribariti, onda znate da je to i te kako često potpuna istina: riba se nahrani mamcem, a udica ostane prazna - na njoj ni ribe, ni mamca... Želite li da vam udica u vodi okomito visi na uzici, morate upotrijebiti plovak. Logika je hrvatske riječ plovak očigledna - on plovi na površini vode. Riječ koja u engleskome označava plovak je riječ float, a podrijetlo joj je u staroengleskome (flotian) (Longman Dictionary of Contemporary English. Writing Assistant Edition CD-ROM, 2005), jeziku koji se govorio između 450. i 1150. godine. I ona, poput hrvatske riječi, označava nešto što plovi, bolje rečeno pluta. Njemački naziv za plovak glasi Pose, a riječ potječe iz niskonjemačkoga i znači pero. Logika njemačke riječi nije eksplicitna poput logike prethodno navedene hrvatske i engleske riječi, već je implicitna i usmjerena je na činjenicu da plovak pluta na površini vode jer je lagan poput pera.

• Summary ←

Angling belongs to a group of the oldest activities of people, be it on seas, rivers or lakes. However, strict rules exist in angling and they must be obeyed to be able to preserve the natural underwater habitats and, consequently, the variety of species.

The wide range of terminology specific for angling reflects both the diversity of equipment and of angling techniques.

Plovci mogu biti raznih vrsta i oblika, a jedna je od velikome broju ljudi najpoznatijih vrsta tzv. pero (eng. quill; njem. Federkielpose). Quill je riječ koja u engleskome označava ili ptičje pero ili ptičje pero kojim se nekada pisalo. Asocijacija između značenja pero i izgleda takve vrste plovka je potpuno jasna. Njemački se naziv za navedenu vrstu plovka sastoji od tri riječi. Prva - Feder označava, kako je već rečeno, pero, druga - Kiel označava badrljicu pera, a treća - Pose označava plovak.

Ribički je pribor raznovrstan, a njegovo nazivlje predstavlja široki raspon riječi poznatih svakome tko se bavi ribolovom. A uspješan ribolov? On je, kao što se zna, kombinacija iskustva i - sreće.  R R Anić, V. (1991). Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber.

Bujas, Ž. (1999). Veliki hrvatsko-engleski rječnik.

Croatian-English Dictionary. Zagreb: Nakladni zavod Globus.

Gluhak, A. (1993). Hrvatski etimološki rječnik.

Zagreb: August Cesarec.

Longman Dictionary of Contemporary English.

Writing Assistant Edition CD-ROM (2005). Harlow: Pearson Education Limited.

Oxford–Duden–Cankarjeva založba. (1991). Hrvatski i engleski slikovni rječnik Claredon Press Oxford, Cankarjeva založba Ljubljana.

Oxford–Duden–Cankarjeva založba. (1991). Hrvatski i njemački slikovni rječnik Bibliographisches Institut Mannheim, Cankarjeva založba Ljubljana - Zagreb.

PC-Bibliothek Express 2.1 (1993.-2001.) Revision 17. Bibliographisches Institut & F.A. Brockhaus AG, Langenscheidt KG. Random House Webster’s Unabridged Dictionary.

(1999). V2.2 for 16bit WindowsTM systems, V3.0 for 32bit WindowsTM systems, Random House, Inc. Collexion Reference Software (1998) Lemout & HousepieTM. Schiffer, J. (1992). Sport Dokumentation – SPOLIT Data Base Descriptors. Die Deskriptoren der Datenbank SPOLIT. Volume 2, English-German. Schorndorf: Verlag Karl Hofmann.

Šport na internetu: www.sailing.org

i

R ave i a re o nao ve

J

e e rvi e narodni og ćno ti i redno ti interneta

edrenje i moderni olimpijski pokret neraskidivo su povezani: kad je Pierre de Coubertin revitalizirao olimpijsku ideju, od vodenih športova u program su odmah uključeni jedrenje, plivanje i veslanje. Istina, jedriličarske medalje na I. igrama u Ateni 1896. nisu podijeljene jer zbog lošeg vremena natjecanja nisu održana, a na III. olimpijskim igrama u St. Louisu jedriličara nije ni bilo, jer Mississippi nije bio odgovarajuće borilište.

Tako su prve medalje u tom športu podijeljene na samom početku dvadesetog stoljeća, u Parizu 1900. godine, no je li se natjecalo 32 plovila u šest klasa ili 49 u pet klasa ne zna se sa sigurnošću. No, zna se da su se olimpijci natjecali u znatno većim plovilima, zapravo jahtama i brodovima, da su posade bile mješovite te da su pobjednici dobivali i novčane nagrade - u prvoj regati 1500 francuskih franaka, u drugoj 2000 franaka. Sve do 1988. natjecanja su bila mješovita, da bi u Seulu te godine jedriličarke prvi put imale samo svoju disciplinu - nadmetale su se u klasi 490.

Kroz povijest se mijenjao i broj disciplina na igrama, a u Londonu ih je ove godine na rasporedu 10 - muški će jedriti u šest, a žene u četiri klase.

Hrvatski su se jedriličari (prema podacima Hrvatskog olimpijskog odbora od 2. svibnja 2012.) uspjeli kvalificirati za čak osam klasa pa ćemo u Weymouthu i Portlandu imati čak dvanaestero

Olimp 54

š ort

Punim jedrima naprijed

predstavnica i predstavnika. To su Luka Mratović (daska muški, RS X), Tonči Stipanović (laser), Tina Mihelić (laser radial), Ivan Kljaković Gašpić (finn), Šime Fantela i Igor Marenić (klasa 490 za muške), Petar Cupać i Pavle Kostov (klasa 49), Enia Ninčević i Romana Župan (klasa 470 za žena, čime hrvatsko jedrenje prvi put u olimpijskoj povijesti ima žensku posadu) te Marin i Dan Lovrović (zvijezda).

Sve navedeno, uz još mnoštvo podataka, statistike, povijesti, zanimljivosti… može se pronaći i na mrežnim stranicama Međunarodnog jedriličarskog saveza (ISAF), sailing.org. Internetsko ogledalo krovne jedriličarske organizacije - koja je utemeljena 1907. godine i danas ima 120 članica - vrlo je pregledno, s obzirom na uistinu golemu količinu informacija koje nudi. Toliko mnogo toga ima da su se brojni dijelovi počeli odvajati i u mikrostranice - jedrenje i okoliš, doping u jedrenju, jedrenje i olimpizam…

M ad e an i a Jonasu Warreru i Martinu Ibsenu na gra a e ing ao ar ol rvat a o ada la i avle o tov i etar ać t ila i e lovilo oi an i do edrili do lata a t ne e i n ge t naša o ada i tadašn i trener van B la a nagra eni re ti no nagrado Me narodnog air la od ora ierre de o ertin

Prema riječima Daniela Smitha, koordinatora za medije i web, ISAF je među prvim međunarodnim športskim savezima prepoznao sve mogućnosti i prednosti interneta te je već 1995. godine zaplovio mrežom nad mrežama.

- Naša je stranica pokrenuta s idejom da rastućoj obitelji jedriličara pruži mogućnost dijeljenja iskustava i promocije tog športa u svim njegovim oblicima - ističe Smith. I uistinu, međunarodna je jedriličarska zajednica dobro iskoristila prednosti dijeljenja informacija putem mreže, a da su u ISAF-u pomno pratili što se i kako događa, svjedoči i dosadašnjih pet potpunih revizija glavne internetske stranice jedriličarskog saveza.

No, na tome se ne staje. U tijeku je i šesta promjena koja bi trebala razdvojiti dio sa športskim vijestima i poslovnu stranu ISAF-a.

- Uvest ćemo nove interaktivne mogućnosti koje će dopustiti redovitim korisnicima da posluju s ISAF-om na uobičajen način, a zaljubljenici u jedrenje

Tekst: M R

M

• Summary ←

Mrežne aktivnosti Međunarodnog jedriličarskog saveza vrlo su razgranate - od klasične internetske stranice, internetske televizije, aktivnosti na socijalnim mrežama…, a uskoro će imati i mobilnu verziju BR R na a e oo trani i rvat og edrili ar og ave a re otogra a a e a il e ena ro lava a t ni e in ević i Ro ane an rve rvat e en e oli i e o ade o a će ondon na t iti la i

moći će još aktivnije uživati u sadržaju koji objavljujemo - pojašnjava Smith.

O uistinu brojnim temama koje uključuju upute nacionalnim savezima, predloške o treniranju i školovanju jedriličara, utjecaju jedrenja na okoliš, športskim statistikama i informacijama o regatama, vođenju bodovne liste… brinu se svi zaposlenici ISAF-a, njih 23, svaki u svom području.

Iako ne otkrivaju podatke o dnevnom broju posjetitelja, u ISAF-u ističu da su im stranice osjetno opterećenije u dane svjetskih prvenstava, kupova, dvobojskih regata te olimpijskih igara u to vrijeme gotovo sve rubrike bilježe rast posjeta.

Mikrostranica posvećena Olimpijskim igrama u Londonu naišla je na vrlo pozitivne odjeke novinara i ljubitelja jedrenja.

- Riječ je o trenutno najnovijem projektu, a posjetitelji su očito prepoznali lakoću korištenja i jednostavnost snalaženja, kao i bogatstvo informacija - pohvalio se prvi čovjek ISAF-ovih medijskih aktivnosti.

Međunarodni jedriličarski savez iznimno je ponosan i na ISAF TV koji su lansirali u listopadu prošle godine i koji se pokazao kao izniman uspjeh s više stotina tisuća posjeta. Budući da se mnogo toga objavljuje putem YouTubea, bili su malo skeptični prilikom odluke, a kasnije i startanja TV-playera, ali prevarili su se, kako sami priznaju.

Očito je da postoji tržište i za ISAF TV i za ISAF YouTube kanal sa sadržajima prilagođenim svakoj od tih komunikacijskih platformi.

Pioniri na webu, u ISAF-u se smatraju i pionirima u socijalnim mrežama. Vrlo su brzo prepoznali mogućnosti i načine funkcioniranja društvenih mreža tako da na svojih pet Facebook stranica ISAF ima više od 23.000 redovitih pratitelja. Cilj im je dnevno postavljati od tri do pet novosti na glavnoj ISAF-stranici, a dosta sadržaja generiraju i sami korisnici, što je i jedan od ključnih ciljeva. Na Twitteru imaju 7000 sljedbenika, pa i u tom segmentu pojačavaju aktivnosti, a najnoviji iskorak u društvene mreže je pojavljivanju na Pinterestu.

Kad je riječ o mobilnim platformama, Smith ističe da tijekom najnovijeg redizajna glavne internetske stranice Međunarodnog jedriličarskog saveza vode računa i o korisnicima s mobilnim uređajima tako da će sailing.org imati i mobilnu verziju, a u planu je i razvoj posebnih aplikacija na temu jedrenja za mobilne platforme.

Iako u vrijeme Olimpijskih igara u Londonu vjerojatno još nećemo moći putem posebnih ISAF-ovih mobilnih aplikacija pratiti nastupe naših jedriličara, vjerujemo da ćemo sve o njihovim uspjesima doznati i putem “starih” i provjerenih mrežnih aktivnosti. Ma, mogu nam javiti i telefonom… 

Sailing and the modern Olympic movement are inextricably linked - when Pierre de Coubertin Olympic revitalized the Olympic idea, of all the water sports in the program were immediately included sailing, swimming and rowing.

Sailing medals on the first Games in Athens in 1896 were not awarded because the competitions were not held due to the bad weather, on the third Olympic Games in St. Louis there were no yachtsmen since Mississippi was not the appropriate arena, but the first medals in this sport were awarded at the beginning of the twentieth century, in Paris in 1900.

A variety of similar curiosities, with an abundance of statistics and information can be found on the website of the International Sailing Federation (ISAF), sailing.org. The Internet mirror of sailing umbrella organization - which was founded in 1907 and today has 120 members – is very clear, given the truly enormous amount of information provided. There is so much of everything there that many components began to separate into micro – pages – the latest one dedicated to the Games in London, and there are sailing and the environment, doping in sailing, yachting and Olympism ...

According to Daniel Smith, the coordinator for media and web, ISAF - among the first international sports federations - recognized all the possibilities and advantages of the Internet and already in 1995 sailed on this network of networks. The fact that the ISAF was closely monitored to see what was and how it was happening, is shown with up to the present day five complete revisions of the main internet website of the world of sailing. But it does not stop there. Smith points out that the sixth change is in progress...

The International Sailing Federation is very proud also of ISAF TV, launched in October 2011, which proved to be a great success with several hundred thousand visitors. Pioneers on the web, in ISAF are considered pioneers in social networks. They recognized very quickly the opportunities and ways of functioning of social networks so that the ISAF, on its five Facebook websites, has more than 23.000 regular followers, on Twitter 7000 followers, and the latest step is appearance on Pinterest.

55 Olimp

Fotografija i šport

Radiša i e

e

en na

M n

en

Radiša inoni a š ort otogra

e

t

M

Samostalnom izložbom u zagrebačkom CroArtPhoto klubu Radiša Mladenović obilježio je 80 godina života i 65 godina rada te su se svi još jednom mogli uvjeriti o kakvom se majstoru fotografije radi

Olimp 56

57 Olimp

Fotografija i šport

D

ovoljno je kazati: Radiša Mladenović! I sve se odmah zna.

Ako u nas postoji sinonim za športsku fotografiju, to je Radiša. Najčešći atribut koji se lijepi uz Radišu Mladenovića jest: majstor športske fotografije. Što i nije dovoljno točno, Radiša zapravo nije majstor, on je velemajstor športske fotografije. Radišu od svih ostalih, baš kao i Messija, dijeli mudrost što kaže - zanat se može naučiti, ali umjetnik se rađa.

Radiša je umirovljenik. Odavno. Od 1988. No on je, premda je na njegovim plećima 80 ljeta, umirovljenik samo po statusu, jer raditi nikada nije prestao. Čovjek čiji su zaštitni znakovi vječiti osmijeh, dobrota, umijeće, plemenitost i čestitost, i danas drži svoj kut na maksimirskom stadionu. Baš kao i na ostalim športskim događajima.

Radiša Mladenović je slučajno dospio u čarobni svijet fotografije. On je trebao biti precizni mehaničar za održavanje pisaćih strojeva. No, život je krenuo malo drukčije, jer se, sasvim iznenada, u 15. godini upoznao s fotografijom.

- Zamolili su me da pomognem u tamnoj komori. Čim sam ušao u tu prostoriju bio sam gotov. Gledao sam kako iz vode, kao nekom čarolijom, izlaze slike.

Nisam mogao vjerovati što se događa.

Olimp 58

Fascinacija je bila tolika da sam odlučio: fotografija je moj život - prisjeća se Radiša početaka.

Vrlo je brzo, tad još u “Borbi”, dobio fotoaparat u ruke.

- Nikoga nije bilo u redakciji, a trebalo je snimiti izbjeglice koji su 1948., nakon rezolucije Informbiroa, dolazile u zemlju. Jedan urednik kazao mi je: “Mališa, evo ti fotoaparat i snimaj”...

Ostalo je povijest: Narodni sport, pa Sportske novosti i SN revija. Što je odredilo karijeru. o Kada ste snimili prvu športsku fotografiju?

- Bilo je to 1952. u Beogradu. U poluvremenu utakmice Partizan - Crvena zvezda atletičari su trčali kvalifikacijsku utrku na 1500 metara za OI u Helsinkiju. Premda je fotoreportera bilo mnogo, na poluvremenu nogometne utakmice svi su se povukli. Ostao sam sâm i jedini ovjekovječio zanimljivi događaj.

Radiša Mladenović vrlo je brzo preskakao zapreke zanata i već je 1960. dohvatio prvu iznimnu nagradu. U povodu Olimpijskih igara, u Rimu je održana izložba športskih fotografija. Radišino djelo osvojilo je srebrnu medalju.

Radiša je bio prvi u mnogočemu. Prvi

je, primjerice, snimio i objavio rukometnu fotografiju. o Kakav je bio vaš život sa športašima?

- Bio je to i ostao lijep život. Športaše sam doživljavao kao dio obitelji. što smo, posebice negda, i bili. o Jeste li ikada naletjeli na kakvu neugodu na športskome terenu?

- Dogodilo se to samo jednom. U Maksimiru sam uhvatio trenutak u kojem je hajdukovac Ivo Bego razbio arkadu dinamovca Ilijasa Pašića. Nedugo potom Dinamo je igrao s Hajdukom u Splitu. Na vratima Dinama bio je Mirko Stojanović i u jednome času Jole Vidošević je žestoko uletio u njega.

Dogodilo se to pola metra ispred mene i, dakako, snimio sam Stojanovića na tlu, a Vidoševića pokraj njega. U taj čas doletio je pokojni Bajdo Vukas i povikao: “Evo, opet slika kako mi udaramo, a i oni su nas udarali”. Dotrčao je i redar, koji me zgrabio vrat i uzviknuo: “Bacite ga vanka, uzmite mu film”.

Rekoh: “Ma evo vam, ako želite, i fotoaparat i film”.

Potom sam sam izvadio film, predao ga i otišao u kafić preko puta Staroga placa. Usput sam razmišljao kako ću

nazvati redakciju i Romanu Garberu objasniti da nemam sliku. U kafiću me prepoznao gazda. “Radiša, što radiš ovdje”. Velim: “Izbacili me”. A on pozove suprugu i veli joj: “Ane, daj pršut i vino”.

Jeli smo, pili i slušali prijenos na radiju... Paradoksa li, Hajduk se baš na temelju moje fotografije s one zagrebačke utakmice i sraza Bege i Pašića žalio i Begi je smanjena kazna... o Koja vam je najdraža športska uspomena?

- Na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu snimao sam Miru Cerara, sjajnog gimnastičara, briljantnog na konju s hvataljkama. Kad odjednom, pokraj mene ukaže se legendarni atletičar Jesse Owens. Fotografirao sam se s njime, a potpisao mi se na Sportskim novostima. o Desetljećima ste na nogometnim igralištima. Biste li se usudili kazati kakav je naš nogomet bio negda, a kakav je danas?

- U moje doba imao sam spori aparat, a igrao se brzi nogomet. Danas moji kolege imaju brze aparate, a nogomet je jako spor. o Bili ste, među inim, na tri Olimpijade. Koja je na vas ostavila osobiti dojam?

- Osobite su bile Igre u Münchenu.

Radio sam od ranoga jutra do dva po ponoći. Tad, naravno, još nije bilo kompjutora i u ponoć bih pakirao filmove i slao ih noćnim vlakom kako bi ujutro bili u Zagrebu. Izgubio sam 14 kila.

Uživao sam i Ceraru, u rukometašima...

Dakako i u Marku Spitzu koji je osvojio sedam zlata u plivanju.

Bio sam i svjedok tragičnih događaja 5. rujna, kad je osmero članova pale-

stinske terorističke organizacije Crni rujan napalo izraelske športaše u olimpijskom selu. Bio sam toliko blizu koliko sam mogao biti. Snimao sam, a neke su fotografije bile takve da se nisu smjele objaviti. o Što vam je bilo najteže snimati?

- Vjerovali ili ne - bob. Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu jednoga su mi dana kazali: “Ideš na bob”. Otišao sam s pitanjem kako ću snimiti bob kad dođe blizu? Nešto sam nekako uspio, a tada sam dobio i definitivnu potvrdu činjenice da nema dobre fotografije, ako ne poznaješ šport. Znate što je još teško? Teško je u nogometu snimiti prvi gol. o Zašto?

- Zato jer nema znaka kada će taj prvi pogodak stići. Prvi pogodak mnogokad je sasvim iznenađujući. Drama je, ako ostane jedini. o Kakav je fotoreporterski posao?

- To je težak, krvav posao. Fotoreporter je stalno u stresu, jer je fotografija pitanje sekunde. Sve se događa brzo, a sve se mora imati. U moje doba, ako bi bio postignut pogodak, a ja ga nemam snimljenog, to bi bila katastrofa. To vam je tako: novinar ponekad i smije zakasniti, ali fotoreporter nema pravo na taj luksuz. No uprkos svemu, da danas krećem, ponovo bih bio fotoreporter - kaže Radiša Mladenović koji je nedavno u zagrebačkom CroArtPhoto klubu priredio samostalnu izložbu ‘65/80’ ili ekspozicija za vječnost.

Tom je izložbom Radiša Mladenović obilježio 80 godina života i 65 godina rada te su se svi još jednom mogli uvjeriti o kakvom se majstoru fotografije radi. 

• Summary ←

With a solo exhibition in Zagreb’s CroArtPhoto club, Radisa Mladenovic celebrated 80 years of life and 65 years of work, and everyone could see again what kind of master of sports photography he is.

Radisa is retired. But although he has entered into the ninth decade, he is retired only in status only because he hasn’t stopped working. The man whose trademarks are a perpetual smile, kindness, skill, generosity and integrity, nowadays has a permanent position at the football stadium in Maksimir. Just like in all the other sports events.

Radisa Mladenovic accidentally got into the magical world of photography. He should have become a precise mechanic for maintenance of typewriters. But his life took a slightly different direction because, quite suddenly, at the age of 15 he was introduced to photography. From that moment on, for him there was no longer any doubt – he spent his entire life with a camera and having fun with a large sports family.

He has received numerous awards, and one of his favorites is a silver medal from the exhibition in Rome on the eve of the Olympic Games in 1960.

Ro Ro ert ert ro ro ine ine ii Radiša Radiša Mladenović Mladenović ii laven laven Bilić Bilić

59 Olimp

OD OLIMPA DO DO OLIMPA 20. jubilarno izdanje Almanaha

U nazočnosti brojnih uglednika hrvatskoga športa, u Novinarskom domu u Zagrebu 23. svibnja predstavljeno je jubilarno 20. izdanje Hrvatskog športskog almanaha.

Almanah (godište 2011./2012.) urednika Krune Sabolića, utemeljitelja i autora ovog zahtjevnog izdavačkog projekta (u izdanju Ars Media iz Zagreba, na hrvatskom i engleskom jeziku na više od 800 stranica), donio je detaljan uvid u godišnje rezultate športaša, kalendar nastupa na ovogodišnjim svjetskim, europskim i domaćim natjecanjima i niz drugih podataka iz hrvatskoga športa.

Predstavljanju Almanaha nazočili su predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i Josip Čop, koji su naglasili važnost i kontinuitet ovog projekta kojeg od prvog izdanja 1992. prati i pomaže HOO, a u korist športske i olimpijske povijesti Hrvatske.

Glavni tajnik HOO-a Josip Čop posebno se zahvalio glavnim operativcima nacionalnih športskih saveza i suradnicima koji su uzornom suradnjom doprinijeli kakvoći i obimu građe Almanaha.

Festival športskih aktivnosti najmlađih

U organizaciji Ureda za lokalni šport HOO-a, tijekom svibnja je širom Hrvatske održan 11. Olimpijski festival dječjih vrtića (OFDV). Sudioništvo na Festivalu ove velike nacionalne športske priredbe za najmlađe članove hrvatskog društva (a koji je prošao već jedno desetljeće značajnog iskustva), uključile su se županijske zajednice,

njih 14, te 27 gradska športska saveza. Festival je okupio više od 14.000 djece predškolske dobi organiziranih u 367 sastava, uz potporu više od 400 odgajatelja iz dječjih vrtića Hrvatske.

Najveći broj sastava (15) prijavila je Krapinsko-zagorska županija, slijede je gradovi Rijeka i Karlovac sa 14.

Sudjelovale su Športske zajednice iz sljedećih županija: Bjelovarsko-bilogorska, Dubrovačko-neretvanska, Karlovačke, Krapinsko-zagorske, Ličko-senjske, Međimurske, Primorsko-goranske, Sisačko-moslavačke, Splitsko-dalmatinske, Varaždinske, Virovitičko-podravske, Vukovarsko-srijemske, Splitsko-dalmatinske i Zadarske.

Gradovi: Ivanac, Nova Gradiška, Metković, Dubrovnik, Labin, Vodnjan, Koprivnica, Karlovac, Knin, Križevci, Gospić, Đakovo, Rijeka, Pazin, Požega, Poreč, Pula, Rovinj, Split, Solin, Sinj, Trogir, Šibenik, Umag, Varaždin, Vukovar i Zagreb.

Tekst: R

OI London 2012.

- povijesni iskorak

Obrađujući teme o ženama u suvremenim olimpijskim okolnostima, Komisija za žene u športu Hrvatskog olimpijskog odbora u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, održala je u Zagrebu 4. lipnja V. seminar Mreže koordinatorica u športu.

Pod vodstvom predsjednice Morane Paliković Gruden, ujedno članice Vijeća HOO-a, Mreža je usvojila Deklaraciju V. svjetskog kongresa o ženama u športu MOO-a (održanog u veljači 2012. u Los Angelesu), a o čemu je izvijestila Paliković Gruden.

Deklaracija, među ostalim, potvrđuje činjenicu da se na svjetskoj razini dogodio povijesni iskorak u broju sudionica na OI. Tako su Igre u Londonu, prve na kojima će u svim športovima koji su na programu sudjelovati i športašice i športaši.

S naslovom „U susret olimpijskim igrama u Londonu 2012“ Mreža koordinatorica hrvatskog športa, stavila je do znanja da itekako razumije poruku olimpijskog pokreta koji se osobito zalaže za jednakost žena u svim područjima svijeta.

Na skupu je govorila Mirna Ra le Bro ana ravnateljica ureda za ravnopravnost spolova RH Helena Štimac Radin koja je dala uvid u europsku praksu, a pomoćnica glavnoga tajnika HOO-a Biserka Vrbek kazivala je o aktualnim zakonskim okvirima ravnopravnosti.

O zastupljenosti žena u upravljačkim strukturama i u športskoj administraciji (koji su osobito kod nacionalnih športskih saveza ispod praga preporuke MOO-a), kao i broju športašica na Olimpijskim igrama tijekom razvoja Igara, izlagala je tajnica Komisije Gordana Borko.

Koordinatorica HOO-a za programe EU Alma Papić, upoznala je sudionice s mogućnostima sudjelovanja u fondovima EU, a dobre primjere odnosa prema problemu žena širom svijeta, dala je vrhunska športašica Mirna Rajle Brođanac. Na seminaru se moglo čuti i o nagrađivanju u športu (Radica Jurkin) koje je, kao što činjenice pokazuju, za žene više nego oskudno na svim razinama.

Govorilo se i o odnosu društva prema ženama od početaka Igara (Ratko Cvetnić), o novostima u kvalifikacijama za OI u skokovima u vodu (Ana Kera) te o nizu drugih zanimljivih i značajnih tema, pa se slobodno može reći da je ovaj skup bio odlična priprema za prvi hrvatski Kongres Mreže kojeg je za jesen ove godine najavila predsjednica Morana Paliković Gruden.

Skupu su nazočili glavni tajnik HOO-a Josip Čop, pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Petar Skansi, predsjednica Nacionalnog vijeća športa Danira Bilić te pomoćnik glavnog tajnika za programe lokalnog športa Siniša Krajač.

R

Women in sports

In dealing with the topic of women in modern Olympic circumstances, the Commission for Women in Sports of the Croatian Olympic Committee in cooperation with the Ministry of Science, Education and Sports, held in Zagreb on June 4th a seminar of the Network of Coordinators in Sports.

Under the leadership of President Morana Palikovic Gruden, who is also a member of the COC Council, the Network adopted the Declaration of the V. World Congress on Women in Sports of the IOC (held in February 2012 in Los Angeles).

Among other things, it was revealed that the Games in London are the first on which, in all the sports within the program, both female and male athletes will take part!

The event was also attended by the Director of the Office for Gender Equality of the Republic of Croatia, Helena Stimac Radin, who gave an insight into the European practice, and Assistant Secretary General of the COC Biserka Vrbek spoke about the current legal framework of equality. The Secretary of the Commission, Gordana Borko, spoke about the representation of women in governance structures and sports administration (which are particularly at the national sports federations below the recommendation threshold of the IOC) and the number of female athletes at the Olympic Games during the development of the Games.

The COC coordinator for EU programs Alma Papic introduced the participants with opportunities of participating in the funds of the European Union, while the top athlete, rower Mirna Rajle Brodanac, gave good examples of attitude towards the problems of women around the world.

On the seminar rewarding in sports was discussed (Radica Jurkin) which, as the facts show, is more than meager for women compared to men at all levels. The attitude of society towards women from the very beginning of the Games (Ratko Cvetnic), news on qualifying for the Games in springboard jumping (Ana Kera) and various other issues have contributed to this set being really an excellent preparation of the first Croatian Network of Congress, announced by the President Moran Palikovic Gruden.

The event was attended by the COC General Secretary Josip Cop, deputy Minister of Science, Education and Sports Peter Skansi, president of the National Sports Council Danira Bilic and Assistant Secretary General for local sports programs Sinisa Krajac.

Morana ali ović r den

anira

a ić

61 Olimp

OD OLIMPA DO DO OLIMPA Šport definirati kao poseban interes društva

Hrvatski olimpijski odbor uputio je 1. lipnja Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta prijedloge na Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Zakona o športu čija javna rasprava završava početkom lipnja. Nakon rasprave među nacionalnim športskim savezima (NŠS), s kojima su glavni tajnik HOO-a Josip Čop te pomoćnica za pravne i zajedničke poslove Biserka Vrbek održali kolegij, HOO je izrazio potporu zahtjevu NŠS neolimpijskih športova i neolimpijskih disciplina olimpijskih športova, da se i za vrhunska postignuća njihovih športaša predvidi naknada kao što je to slučaj kod olimpijskih športova.

NŠS i HOO očitovali su svoje zajedništvo i oko stjecanja prava novčanih naknada za medalje športaša na Olimpijskim igrama gluhih. Osobito važnim smatraju definiranje športa kao djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, kao i školovanje i osposobljavanje kadrova za stručne poslove u športu. Za one koji nemaju odgovarajuću spremu sugeriraju tako primjereni zakonski rok za stjecanje zvanja.

Cjeloviti tekst prijedloga na Nacrt može se pronaći na www.hoo.hr

Jedinstvo u očuvanju hrvatske športske baštine

Na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 2. lipnja održana je godišnja Skupština Hrvatskog društva za povijest športa i tribina na temu: „Šezdeseta obljet-

nica prve hrvatske zlatne olimpijske medalje“. Skupština je, pod predsjedavanjem predsjednika Darka Dujmovića, okupila oko 60 članova među kojima su bili ugledni povjesničari, športski novinari, olimpijci, kroničari, istraživači i autori brojnih istraživačkih radova iz područja povijesti hrvatskog, ali i iseljeničkog športa. Glavne rasprave vodile su se o potrebi čuvanja športske arhivske građe, njenog korištenja u istraživačke svrhe, kao i o svijesti o važnosti djelovanja svakog pojedinca na istraživanju povijesti športa.

Skupština je jednoglasno izabrala uglednog profesora katedre povijesti športa na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, doktora znanosti i člana Društva Zrinka Čustonju, za predstavnika Nacionalnog vijeća povjesničara Hrvatske.

O prvoj hrvatskoj zlatnoj olimpijskoj medalji koju je osvojio splitski četverac bez (u sastavu Bonačić, Šegvić, Trojanović i Valenta) na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine, govorio je Robert Kučić, povjesničar i predsjednik Komisije za povijest športa iz Splita.

Donacije HOO-a i Hrvatske lutrije za športske škole U nazočnosti športaša atletskog kluba Zagreb Ulix, te uglednika zagrebačkog i hrvatskog športa (među kojima su bili glavni tajnik HOO-a Josip Čop, pomoćnik za programe lokalnog športa Siniša Krajač, tajnik Zagrebačkog športskog saveza Velimir Bašić, pomoćnik predsjednice uprave Hrvatske lutrije Tomislav Svetina), atletičarka Nikolina Horvat preuzela je ček HOO i Hrvatske lutrije

Tekst: R

R

Approaching the International Olympic Day

e i rvat e l tri e ri ili tolnoteni i l o o otiva i in ova a gore i tlet i l agre

li

s iznosom od 38.648,08 kuna za Atletski klub „Zagreb Ulix“.

U Vinkovcima su pak glavni tajnik HOO-a Josip Čop i pomoćnik predsjednice Uprave HL Tomislav Svetina, stolnotenisačici „Lokomotive“ Eni Botić uručili ček u iznosu od 39.924,57 kuna stolnoteniskom klubu „Lokomotiva“.

Uz Čopa i Svetinu, dodjeli su nazočili pomoćnik glavnog tajnika za programe lokalnog športa HOO-a Siniša Krajač, župan Vukovarsko-srijemske županije Božo Galić, gradonačelnik Vinkovaca Mladen Karlić, saborski zastupnik i predsjednik Zajednice športskih udruga grada Vinkovaca Tomislav Čuljak te brojni drugi županijski i gradski uglednici.

Pravo na sredstva zajedničkog fonda HOO i HL iz prodaje srećke Jurilica (koja traje do 30. studenoga 2012. godine), ostvarili su u ovoj godini još Rukometni klub “Slavonika” Nova Gradiška iz Brodsko-posavske županije te Ženski rukometni klub “Pitomača” iz Virovitičko-podravske županije.

U svim slučajevima riječ je o sredstvima iz programa HOO I HL za športske škole za 2012. godinu.

P&G za mlade i talentirane hrvatske športaše

Hrvatski olimpijski odbor (HOO) i Procter & Gamble (P&G), sklopili su 4. travnja partnerstvo u projektu potpore mladim i talentiranim hrvatskim športašima, potencijalnim kandidatima za jedne od sljedećih Olimpijskih igara.

Renomirana svjetska kompanija, Procter & Gamble (P&G), jedan od glavnih sponzora Međunarodnog olimpijskog odbora, pokrenula je nacionalnu kampanju „Podržite buduće hrvatske olimpijce“ u kojoj kupci P&G proizvoda

The Croatian Olympic Academy, in On June 23rd, 1894 in Paris charge of implementing the national celebration of the International Olympic the International Olympic Committee was established Day, organized in May (in cooperation and the decision was made with the Croatian School Sports to hold the first modern Federation and Croatian Olympic Olympic Games in 1896 in Club) a series of activities which are Athens. an introduction to the final celebration The Olympic Day on June which will be held on June 23rd, the 23rd which the International historic date of the Olympic Movement.

Olympic Committee (IOC) Završnica-The finals of the Croatian declared in 1948 as a day of School Championship for elementary school which was held in Zagreb on May significance for the history of modern Olympic Games, 4th is dedicated to the Olympic Day (in aims to promote the Olympic a meeting with Olympic athletes and Movement and all the moral occasional educational material). Two and pedagogical values that days later, at the Zagreb hall Sutinska sport brings to society as a vrela, a festival of sports activities for whole. children from Zagreb kindergartens was held, on May 7th followed by the workshop with high school students on the topic of Olympism and fair play as the basic message of the Olympic day, on May 8th, in a meeting with Olympic athletes and the educational program, the finals of the Championship for Croatian high schools was held.

On May 20th, in Samobor the presentation of sports activities for children from Samobor kindergarten was held and on May 26th the central event of celebrating the Olympic day at the national level within the 5th Day of Universal Sports School in the sports-recreational center Mladost in Zagreb was held, with the participation of 800 children from Croatian counties, accompanied by hundred professors, heads of sports schools, fifty volunteers and many parents and friends.

To the Croatian celebration of the International Olympic Day on May 26th joined also the ecologists as part of the “Eco-Brac” program.

P&G for young and talented Croatian athletes

The Croatian Olympic Committee (COC) and Procter & Gamble (P&G), concluded on April 4th the partnership in the project of supporting the young and talented Croatian athletes, potential candidates for one of the next Olympic games.

The renowned global company, Procter & Gamble (P&G), one of the main sponsors of the International Olympic Committee has launched a national campaign “Support the Croatian future Olympic team”, in which the customers of P & G products - for this occasion specially marked with a medal - participate in the program of supporting the athletes of younger age categories (action lasts until June 30th, 2012).

There are currently in Croatia more than a hundred young athletes whose talent and results indicate the possibility of superior advancement in a particular sport.

- That is why we believe in long-term and more permanent partnership oriented in their progress, and in favor of Croatian sports - said the board member of P & G Srdan Lisac at the ceremony of signing the agreement in the COC headquarters. The ceremony, among others, was attended by the Croatian Olympic athletes, rowers Martin and Valentin Sinkovic, extremely pleased with this initiative - We are pleased with such support to the children and young people in learning the sports values and sports, and at the same time the character forming of a young man.

The hosts of the ceremony were the COC leaders, the President Zlatko Matesa, Secretary General Josip Cop and his assistant for marketing Ranko Cetkovic.

Olimp 63

OD OLIMPA DO DO OLIMPA

etvera na ariće

- koji su za ovu prigodu posebno označeni medaljom sudjeluju u programu potpore športašima mlađih dobnih kategorija (akcija traje do 30. lipnja 2012.)

Trenutno je u Hrvatskoj više od stotinu mladih športaša čiji rezultati i darovitost ukazuju na mogućnost vrhunskog napredovanja u određenom športu.

- Zato vjerujemo u dugoročnije i trajnije partnerstvo usmjereno u njihov napredak, a u korist hrvatskog športa - izjavio je član uprave P&G-a Srđan Lisac na svečanosti potpisivanja sporazuma u sjedištu HOO-a.

Svečanosti su, uz ostalo, nazočili hrvatski olimpijci, veslači Martin i Valentin Sinković, koji su iznimno zadovoljni ovom inicijativom: - Veseli nas ovakva potpora djeci i mladima u učenju olimpijskih vrijednosti i športskom, a ujedno i karakternom oblikovanju mladog čovjeka.

Domaćini svečanosti bili su čelnici HOO-a, predsjednik Zlatko Mateša, glavni tajnik Josip Čop i njegov pomoćnik za marketing Ranko Ćetković.

U susret međunarodnom olimpijskom danu

Hrvatska olimpijska akademija zadužena za provedbu nacionalne proslave Međunarodnog olimpijskog dana

Olimpijski dan 23.lipnja - kojeg je 1948. godine Međunarodni olimpijski odbor proglasio danom značajnim za povijest modernih olimpijskih igara - ima za cilj promicanje olimpijskog pokreta i svih moralnih i pedagoških vrijednosti koje šport donosi društvu u cjelini.

Naime, toga dana 1894. godine, u Parizu je osnovan MOO i donesena je odluka o održavanju prvih modernih Olimpijskih igara 1896.u Ateni.

Olimp 64

(Olympic Day) organizirala je tijekom svibnja (u suradnji s Hrvatskim školskim športskim savezom i Hrvatskim klubom olimpijaca) niz aktivnosti koje su uvod u završnu proslavu 23. lipnja, povijesnog datuma olimpijskog pokreta.

Olimpijskom danu (a u susretu s olimpijcima i s prigodnim edukativnom matrijalom) posvećena je završnica školskog prvenstva Hrvatske za osnovce u Zagrebu 4. svibnja.

Dva dana kasnije, u zagrebačkoj dvorani Sutinska vrela, održana je smotra športskih aktivnosti djece zagrebačkih dječjih vrtića, 7. svibnja uslijedila je radionica sa srednjoškolcima na temu olimpizam i fair play kao temeljna poruka Olimpijskog dana, a 8. svibnja, u susretu s olimpijcima i uz edukativni program, na rasporedu je bila završnica prvenstva za srednje škole Hrvatske.

Dvadesetog svibnja u Samoboru je pak održana prezentacija športskih aktivnosti djece iz samoborskih vrtića, a 26. svibnja središnja priredba proslave Olimpijskog dana na nacionalnoj razini u sklopu 5. Dana Univerzalne športske škole na Športsko-rekreacijskom centru Mladost u Zagrebu, na kojoj je sudjelovalo 800 djece iz hrvatskih županija, a u pratnji stotinjak profesora, voditelja športskih škola, pedeset volontera te brojnih roditelja i prijatelja.

Hrvatskoj proslavi međunarodnog Olimpijskog dana pridružili su se 26. svibnja i ekolozi u sklopu programa “Eko Brač” .