Legende
Olimpijski u srcu plamen P
Tekst: DENIS LUGARIĆ Fotografije: Hrvatski športski muzej
U klizanju je prošla gotovo sve: sudjelovala je na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, osvojila pet Zlatnih pirueta te bila srebrna na Europskom prvenstvu 1981. u Innsbrucku. Danas ugledna liječnica, posebno se rado sjeća trenutka kad je upalila olimpijski plamen u Sarajevu Olimp 14
remda je prošlo već gotovo 28 godina, teško je zaboraviti trenutak kada je najbolja hrvatska klizačica svih vremena Sanda Dubravčić-Šimunjak upalila olimpijski plamen na sarajevskom stadionu Koševo. Trenutak koji je obilježio, ali i zaokružio njezinu sjajnu športsku karijeru. Tada je postala tek treća žena u povijesti koja je imala tu čast, ali prva na zimskim olimpijskim igrama. Prije nje to su učinile tek meksička atletičarka Norma Enriqueta Basilio de Sotelo u Ciudad de Mexicu 1968. i kanadska gimnastičarka Sandra Henderson u Montrealu 1976. Od tada se mnogo toga dogodilo. Sanda je postala gospođa, majka sinkronizirane klizačice Tene, diplomirala je na medicinskom fakultetu, potom i doktorirala. Danas je prim.dr.sc Sanda Dubravčić-Šimunjak, dr.med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije. Nekada je nosila kostime sa šljokicama, a danas bijelu kutu. No, jedno se ipak nije promijenilo - i dandanas mora odgovarati na pitanja kako se osjećala na Koševu. - Paljenje olimpijskog plamena u Sarajevu 1984. je sasvim sigurno najveće priznanje u mojoj karijeri. Teško je opisati te osjećaje. Bila je to ogromna čast - kazala je sa smiješkom u svojoj ordinaciji na Zavodu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju na Svetom duhu. Jeste li imali tremu. Jesu li vam se možda zatresle ruke? - Ne, nisam, premda je u zadnji trenutak došlo do promjene u sce-
nariju… Veću sam tremu imala na natjecanju. Bila sam uistinu ushićena na tom otvaranju Igara, cijeli stadion je bio ushićen. Atmosfera je bila sjajna. Glazba, ljudi, ambijent, sve te to ponese. Bila sam opuštena, mahala sam našim športašima, mojim klizačima iz drugih država, bilo je baš fantastično. U klizanju je prošla gotovo sve. Bila je nacionalna prvakinja, sudjelovala je na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, osvojila pet Zlatnih pirueta te bila srebrna na Europskom prvenstvu 1981. u Innsbrucku. Nakon prekida karijere bila je sudac, član sudačke komisije Zlatne piruete, predsjednica Zdravstvene komisije Zlatne piruete, bila je članica Izvršnog odbora Hrvatskog olimpijskog odbora te šef naše delegacije 1992. godine, kada smo samostalno nastupili na prvim ZOI u Albertvilleu, ali i kasnije u Lillehammeru 1994. Od 1998. godine je jedan od sedam medicinskih savjetnika Međunarodne klizačke federacije što je iznimno priznanje. Time je spojila dvije velike ljubavi - klizanje i medicinu. - Nas je samo sedam iz cijelog svijeta. To mi je veliko zadovoljstvo, a da ne kažem kakva je to čast za mene osobno, ali i za našu zemlju - dodala je. Često ste na velikim natjecanjima i pratite zbivanja u klizanju. Može li se usporediti klizanje nekada i danas ? - Razlika je ogromna. Neusporediva. U moje vrijeme su se trenirali obavezni likovi i oni su zauzimali veliki dio treninga. Od kada su oni