Društvo i šport
Tekst: GORAN VOJKOVIĆ
U ime uštede, u ime recesije, ukida se obveza da djeca u osnovnoj školi nauče plivati i voziti bicikl! Plivanje, osim što je šport, i što je temelj za cijelu grupu športova kao što je, recimo, vaterpolo, vrlo je korisno kao oblik rekreacije, ali je i vještina koja može doslovno spasiti život.
D
ana 15. srpnja 2010., Hrvatski sabor je, kao što to radi gotovo svake godine, udarnički izglasavao promjene propisa. Među ostalim, izglasane su Izmjene i dopune državnoga pedagoškog standarda osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja. U prijedlogu je među ostalim stajalo, kako se brišu članci 40. i 41. Standarda, a prijedlog je prihvaćen s 80 glasova “za” i 41 glas “protiv”... Prije samo dvije godine Hrvatski sabor je donio Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, u kojemu je u članku 40. stajalo: “Škola je za vrijeme osnovnoškolskog obrazovanja dužna omogućiti svim učenicima poduku plivanja.” U istom članku se propisivalo kako program poduke plivanja propisuje ministarstvo nadležno za obrazovanje, a provodi se tijekom II. ili III. razreda. Minimalni program poduke traje 20 sati, a izvodi se u odgojno-obrazovnim skupinama s najviše 12 učenika. Bilo je nadalje predviđeno kako za učenike s Olimp 24
posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, treba osigurati odraslog pomagača ovisno o vrsti i stupnju teškoće. U višim razrednim odjelima, poduka se osigurava samo za one učenike koji nisu naučili plivati. Izvršitelji programa škole plivanja jesu učitelji-treneri na bazenima, a organizira ga škola. Alternativno, organizaciju poduke plivanja, osim škola, mogu provoditi i savezi školskih športskih klubova. Plivanje, osim što je šport, i što je temelj za cijelu grupu športova kao što je, recimo, vaterpolo, vrlo je korisno kao oblik rekreacije, ali je i vještina koja može doslovno spasiti život. Obveza da sva djeca nauče plivati možda se nekome u primorskim krajevima Hrvatske, ili u velikim gradovima, čini suvišnim, jer tu je more, bazeni, roditelji koji plate poneko ljetovanje… No, ne treba zaboraviti da je Hrvatska puno više od obale i velikih gradova, da je Hrvatska i Banovina i Spačva i Lika i da postoje obitelji koje nemaju za ljetova-
nje, nemaju automobil, a najbliži bazen je daleko… Ova obveza omogućavala je da djeca koja ne znaju plivati nauče barem osnove te vještine, bez obzira na socijalni i obiteljski status, bez obzira imali u blizini bazen ili ne. Dodatno, djeca koja su već naučila plivati, kroz ovu obvezu mogli su usavršiti svoju vještinu, a izvježbani trener bi mogao školskom učitelju dojaviti kako poneki mladi plivač ima potencijala za športski razvoj. Tko zna, možda bi se otkrio i kakav budući olimpijac ili reprezentativac? Glede vožnje bicikla, ona je, kako ju je prema Pedagoškom standardu trebao provoditi učitelj tehničke kulture, očigledno bila zamišljena više sa sigurnosnog aspekta: “Poduka vožnje biciklom u pravilu se organizira na školskom vježbalištu.” No, i u tom slučaju iznimno važnog segmenta učenja osnova prometnih propisa i prometne kulture - ne treba zaboraviti da je vožnja bicikla ujedno i šport i lijepa rekreacija.