Intervju: Antun Vrdoljak
‘Vjerujem u hrvatski šport’ Tekst: ROMANA EIBL Snimila: BILJANA GAURINA (CROPIX)
“Ja čvrsto vjerujem u hrvatski šport. Važno je da HOO odlično funkcionira, nema nikoga kome je uskraćen odlazak na neko natjecanje iz razloga što bi uzmanjkalo novaca. A nije ih lako naći…” - kaže Antun Vrdoljak prvi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (1991-2000) i član Međunarodnog olimpijskog odbora (od 1995.) te od prosinca 2003. počasni predsjednik HOO-a.
A
ntun Vrdoljak stao je na čelo hrvatskoga športa na početku devedesetih kad se domovina homogenizirala. Briljantno je odigrao svoju redateljsku ulogu na spašavanju projekta atletskog prvenstva Europe u Splitu, gdje su prije 20 godina zapravo udareni temelji putu u hrvatsku športsku i svaku drugu neovisnost. Bio je Vrdoljak i potpredsjednik države, četiri godine direktor Hrvatske televizije, dugogodišnji saborski zastupnik, član Predsjedničkog vijeća za nacionalnu sigurnost, predsjednik Uprave Croatia Airlinesa, ali najduže se održao, punih deset godina, kao prvi čovjek hrvatskoga športa. Danas je član Međunarodnog olimpijskog odbora i počasni predsjednik HOO-a kojeg je trajno zadužio svojim angažmanom u prijelomnim vremenima borbe za nacionalnu samobitnost. o Ovo će se ljeto navršiti 20 godina od izvrsno organiziranog europskog atletskog prvenstva u Splitu, na koje ste oduvijek bili osobito ponosni. U međuvremenu, dobili smo rat i i stvorili državu, ali i rastočili mnoge vrijednosti, među njima i športske… - Nemojte upasti u strašnu zamku ovog vremena da danas ništa ne valja. Ja sam 1990. godine otišao spašavati atletsko prvenstvo u Split, jer ga je ondašnja vlast otkazala 80 dana prije početka, a danas je nemoguće i zamisliti da bi se to dogodilo... I to su otkazali nakon pet i pol godina priprema vrlo ozbiljni ljudi... Dakle, bilo je te neodgovornosti prije i te kako. Tada je Artur Takač uspaničeno rekao Tuđmanu i meni: “Znate li vi što se događa?! Ne da nećete dobiti više nikakvu organizaciju bilo čega, nego više nikad nećete biti nigdje
Olimp 6
pozvani, nećete biti u mogućnosti poslati natjecatelje bilo gdje u svijet!” Znači, nije danas stanje baš tako loše, mislim općenito, ali i na stanje u našem športu. Ja čvrsto vjerujem u hrvatski šport. Važno je da HOO odlično funkcionira, nema nikoga kome je uskraćen odlazak na neko natjecanje iz razloga što bi uzmanjkalo novaca. A nije ih lako naći… Zlatko Mateša to radi sjajno, a glavni tajnik Čop mu izvanredno drži leđa - naučio je da ne treba lupati vratima, svađati se i podnositi ostavke. o Čini se ipak da je današnje vrijeme u kojem živi Hrvatska nesklono športu, da je recesija ugrozila egzistenciju brojnih športskih kolektiva i športaša, a da su pritom i društvo i politika postali športu maćeha. - Postoje zakoni vremena i postoje raspoloženja. Ja ne vidim da se nešto tragično događa sa športom osim što nema novaca, a kod nas pak svi hoće biti profesionalci. o Znači, ipak nam je šport, ovako kako je ustrojen, postao pretežak teret gospodarstvu i lokalnim zajednicama? - Sve se malo poremetilo, ali dosta se događa našom voljom. Ne može se govoriti o siromaštvu jedne zemlje koja ima takve uštede u bankama kao što ima Hrvatska... Smetaju me pokušaji profesionalizacije nekih športova za koje mi nemamo nikakvih uvjeta. Smeta me i prodaja igrača, mladih ljudi po svijetu, pa se tako stvara još jedna nova emigracija... o Je li danas u športu premalo entuzijazma, a previše novca, interesa, menadžera i tržišta? - Ja mislim da nam nedostaje amaterizma u športu. Ama-