Cantus 159 160 small

17. ZAJČEVI DANI U RIJECI — PRAIZVEDBA OPERE CASANOVA U ISTRI ALFIJA KABILJA/RAZGOVOR S DAVOROM KAJFEŠOM U POVODU 75. ROĐENDANA/ NATJEČAJI HDS–A ZA AUTORSKO STVARALAŠTVO/46. GLAZBENA TRIBINA U PULI/CHANSONFEST/ZAGREBFEST/CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 159/160 PROSINAC 2009.

CIJENA 20 kn

CANTUS

CANTUS

emamo ništa osim HDS–a što nas brani od okoline. Zato moramo paziti i truditi se da ga dignemo na još veću razinu.

N

IGOR CC KELČEC

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

Je li Vam tih trideset godina došlo kao nešto prirodno i očekivano ili ste se iznenadili kada ste shvatili koliko sve traje?

To ovisi od situacije do situacije.

Nikada nisam razmišljao o prestanku bavljenja glazbom. Sve što sam radio uvijek je bilo vezano za umjetnički, art svijet. Nikada nisam imao perspektivu stajanja. Takva perspektiva, doduše, može biti jedino biološke prirode, kada osjetiš da više ne možeš kao prije. No, vremena su takva da ljudi rade tri ili četiri posla istovremeno, pa tako i oni koji se bave glazbom. Ipak, nas kao bend nije napravio šoubiznis, mi smo se glazbom uvijek bavili iz uvjerenja, a mislim da iz uvjerenja onda moramo i prestati. (nastavak na str. 10.)

CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

Iz ove perspektive mogu reći da postoje razdoblja kad ne razmišljam o tome koliko radim, što radim i koliko sam dugo na sceni. S jedne je strane dobro da mi je glazba omogućila da se ne propijem po Dubravi i da ne postanem razbijač.

Danas postoji određena stagnacija našeg društva što je posljedica nedovoljne komunikacije sa svijetom oko sebe. Glazba je ta koja ti daje priliku da puno putuješ i puno toga vidiš. Tako si omogućuješ određeni odmak koji je potreban. To je najljepše što sam izvukao iz glazbe, da mogu raditi i putovati. Svi u Kazalištu smo freelanceri, slobodnjaci. Na neki smo način ljudi koji pripadaju nekom drukčijem načinu života, pomalo boemskom, kao što je nekad bio slučaj sa životima slikara. Ne znamo za drugi način života, ali nikada nismo živjeli od tuđih dotacija i tu smo pravi poduzetnici. Koliko smo zaradili toliko smo imali, a i danas je tako.

CANTUS

CANTUS CANTUS CANTUS

Ove je godine Prljavo kazalište proslavilo trideset godina postojanja.

Kako se osjećate i kako biste ih saželi?

CANTUS

asenko Houra osnivač je benda Prljavo kazalište koji ove godine slavi trideset godina postojanja.

Osim što spada među najdugovječnije bendove na hrvatskom estradnom nebu, Prljavci su također jedan od rijetkih domaćih bendova čiji hitovi preživljavaju smjenu generacija, ali i bend koji bez problema može napuniti gradske trgove i sportske dvorane. U ovom nam je razgovoru, između ostaloga, ispričao kako je sve krenulo, u čemu leži tajna njihova uspjeha i kako je kao član Hrvatskog društva skladatelja zadovoljan radom HDS–ZAMP–a.

J

CANTUS

Razgovarala: Ana Kuštrak

CANTUS

HDS JE KAO OLIMPIJSKI ODBOR

CANTUS

Razgovor sa skladateljem i gitaristom Jasenkom Hourom, dobitnikom Nagrade Milivoj Körbler Hrvatskog društva skladatelja

CANTUS

Sretan Božić i Nova godina



CANTUS

CANTUS

CANTUS

ISSN 1330–4747

2

TRIBINE

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

UVODNIK Poštovani čitatelji Cantusa!

ivot uz šansonu

Iako danas rijetko nastupa, rođendanski susret slavljenice s prijateljima i poklonicima njezine umjetnosti, očekivano je bio začinjen glazbom. S gitarom u rukama, sama ili uz Lelu Margitić, podsjetila je na nekoliko bisera iz riznice svojih šansona. Ovom prigodom razgalila je i oduševila publiku posvetom Franji Korenu i ostalim umjetnicima, pjesmama o moru i rodnom zagrebačkom kvartu Kanalu, gdje i danas živi, uspavankom našim dečkima iz Vukovara, a nadasve pjesmama o ljubavi koju trajno nosi u srcu i nesebično je daruje drugima.

PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE

Od 1966. održavala je koncerte šansona u svim gradovima bivše Jugoslavije i SSSR–a, u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Španjolskoj i Mađarskoj. S Lelom Margitić, dramskom umjetnicom kompatibilna glasa i senzibiliteta, Lada Kos surađuje još od studentskih dana u zanimljivim glazbeno–poetskim projektima poput Igračke vjetrova koji je 1994. objavljen na CD–u. U razgovoru s voditeljicom Tribine Jagodom Martinčević, kojoj se pridružio i Pero Gotovac, evociran je životni i umjetnički put te hrabre slobodne umjetnice jedinstvene osobnosti, istaknute predstavnice Zagrebačke škole šansone kojoj je dala snažan pečat.

PRAIZVEDBE

Obdarena bogomdanim tamnim baršunastim glasom toplih vibracija i snage, Lada Kos interpretira svoje pjesme nadasve emotivno i sugestivno, s težištem na razumljivosti svake riječi. Najčešće se sama prati na gitari ili klaviru, svira i harmoniku, a završila je studij violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Vješta je u harmonizaciji te sama piše aranžmane za svoja djela. Oko sedamdeset skladbi na vlastite tekstove koji su prevedeni na pet stranih jezika i još stotinu šansona na stihove drugih pjesnika, uz scensku glazbu, tvore impozantan opus za koji je dobila brojne nagrade i priznanja u zemlji i inozemstvu.

PRAIZVEDBE

DAVOR HRVOJ

TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE

U

PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE

Piše: Višnja Požgaj

Osim brojnih članaka, studija i eseja, u spisateljskom radu Andrije Tomašeka osobito

Praizvedba 2. guda kog kvarteta Dubravka Palanovi a na jesenskom koncertu Kvarteta Rucner

U taktu ljetnog ritma Piše: Bojana Plećaš Kalebota iklus Četiri godišnja doba koji Gudački kvartet Rucner već sedmu sezonu održava srijedom u Hrvatskom glazbenom zavodu (HGZ), posljednje se dvije godine održava u koprodukciji sa Zagrebačkom filharmonijom, ali se i dalje oslanja na koncepciju usklađenosti cikličke izmjene godišnjih doba s koncertima, gostovanjima uglednih glazbenika, izvedbama skladbi obljetničara te sustavno promicanje djela hrvatskih skladatelja. Na posljednjem koncertu, Jesen, održanom u HGZ–u 7. listopada ove godine, violinistice Sidonija Lebar i Ana Paula Knapić Franković, violist Dragan Rucner i violončelistica Snježana Rucner, ugostili su našu uspješnu pijanisticu Martinu Filjak, čiji je posljednji međunarodni uspjeh pobjeda na Međunarodnom pijanističkom natjecanju u Clevelandu. Njihovoj svježoj suradnji u Dvořakovu Klavirskom kvintetu u A–duru, ispunjenom romantičarskim melodijama i natruhama folklora te izvedenom u drugome dijelu koncertne večeri, prethodio je prvi dio u potpunosti ispunjen muziciranjem članova Gudačkog kvarteta Rucner. Gudačkom kvartetu u F–duru Mitrofana Beljajeva, sastavljenom od stavaka N. Rimski–Korsakova, A. Ljadova, A. Borodina i A. Glazunova, prethodila je uvodna skladba večeri, praizvedba Gudačkog kvarteta br. 2 suvremenog hrvatskog skladatelja i kontrabasista Dubravka Palanovića, utemeljitelja ansambla Acoustic project. Nadahnut upečatljivim ritmom koji mu se tijekom ljeta nametnuo i ostao zacrtan u mislima, skladatelj ga je upotrijebio kao okosnicu skladbe i neprekidno nazočna pokretača glazbene radnje.

Djelo počinje pulsirajućim ritmom u dionici violončela s kojim se stapaju ostala glazbala, postepeno se razvijajući i rastući. Kao protuteža tome pulsu slijedio je mirniji Dubravko Palanović odjeljak, simbolizirajući suprotnost između neurednog i skladnog načina života, dopuštajući svakom glazbeniku ponaosob slobodu izražavanja, ali i mogućnost iskazivanja u komornom muziciranju. Kontrastni se elementi potom isprepliću i razilaze, stvarajući napetost i dovodeći skladbu do završna vrhunca. Gudački kvartet Rucner vrlo je promišljeno predstavio Palanovićevu kontrastnu i motoričnu partituru, pridodavši svome poduljem popisu praizvedbi još jedno vrijedno ostvarenje.

C

MEĐUNARODNI USPJESI

PRAIZVEDBE

Tribina HDS–a u ast 65. ro endana Lade Kos

Među mnogim njegovim aktivnostima bilježi se i suradnja na radiju i televiziji, kao i enciklopedijski rad u Muzičkoj enciklopediji, Leksikonu jugoslavenske muzike, Hrvatskom leksikonu, Krležijani i Hrvatskom enciklopedijskom leksikonu za koji je obradio više od četiri tisuće natuknica. Nekoliko godina bio je organizator i voditelj Umjetničko sociološke tribine u Opatiji te iznimno aktivan u brojnim udrugama kao što su Zajednica muzičkih škola Hrvatske, Hrvatski sabor kulture, Matica hrvatska, Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga i slično. U Hrvatskom društvu skladatelja bio je predsjednik 1985./’86. godine. Kao glazbenik istaknuo se vođenjem više amaterskih zborova (Slovenski dom, Kamensko, Ivan Goran Kovačić, Vinko Jeđut) i tu djelatnost smatra vrlo važnom u svom djelovanju, kao što je i dugogodišnjim organizatorskim i publicističkim radom uvijek podupirao amaterizam kao nezaobilaznu granu našega glazbenog života. Danas je Andrija Tomašek počasni član Hrvatskoga glazbenoga zavoda i Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga.

MEĐUNARODNI USPJESI

Djelovao je kao stručnjak u Ministarstvu prosvjete, u Hrvatskom glazbenom zavodu, bio je profesor i direktor Glazbene

TRIBINE

TRIBINE

TRIBINE

Davor Hrvoj, urednik

Nakon diplome na Historijsko–teoretskom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu te usavršavanja na Sveučilištu u Oxfordu (bizantska glazba, razvoj notacije, renesansna glazba), Andrija Tomašek razvio je intenzivnu i dugotrajnu suradnju u brojnim dnevnim novinama, kao i periodici javljajući se godinama kao glazbeni kritičar i kroničar glazbenih događanja.

Posebno se pamte njegovi komentari u dnevniku Vjesnik te eseji i studije u časopisima 15 dana, Muzika, Zvuk, Muzička kultura i drugima.

škole Pavao Markovac te predavač na Muzičkoj akademiji.

MEĐUNARODNI USPJESI

TRIBINE

TRIBINE

TRIBINE

Bilo je takve glazbe na hrvatskim pozornicama i u proteklom, glazbenim događanjima iznimno bogatom razdoblju.

Kroz ovaj broj novina podsjećamo vas na neke od uspješnih koncerata i festivalskih izdanja što su održani ili objavljeni ove jeseni i početkom zime. Nadamo se da ćete uživati i saznati nešto novo kroz razgovore s našim cijenjenim glazbenicima — instrumentalistima i skladateljima. Nismo zaboravili ni praizvedbe, uspješne nastupe hrvatskih glazbenika u inozemstvu, kao ni one koji su svoje stvaralaštvo predstavili na tribinama ili autorskim koncertima HDS–a.

One koji nisu prisustvovali 46. Glazbenoj tribini Pula informiramo o svim događanjima održanima od 5. do 8. studenoga u Istarskom narodnom kazalištu, Circolu, Katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, Crkvi Svetog Franje, Hotelu Istria, Kazališnoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Poreču i selu Paladnjaki kod Žminja. I ne zaboravite — prepustite se glazbi! Neka vas ona vodi u životu!

a Tribini Hrvatskog društva skladatelja (6. listopada) čestitali smo 90. rođendan uglednome članu Društva, muzikologu i glazbenom piscu Andriji Tomašeku. Okrugla rođendanska brojka privukla je brojne kolege i prijatelje dragoga Bote koji su mu željeli čestitati i poslušati njegova sjećanja na minuli rad. A taj je rad bio doista bogat i razgranat, tijekom kojega je Andrija Tomašek, uz temeljnu vokaciju pisanje i istraživački rad, obavljao i niz drugih djelatnosti.

N

Andrija Tomašek

se ističe nekoliko knjižnih izdanja — Pavao Markovac — čovjek i djelo, Slavko Zlatić, kronika života i rada, Vu plavem trnaci... Život i djelovanje Gjure Prejca te Lijepa naša — Pripovijest o hrvatskoj himni. Upravo se ova potonja uvrstila među najvrednija i najzanimljivija izdanja suvremene hrvatske glazbene publicistike otkrivši, zahvaljujući predanom istraživačkom radu Andrije Tomašeka, mnoge nepoznanice o hrvatskoj himni.

I ovom prigodom našem jamačno najstarijem članu srdačno čestitamo časnih 90 godina života.

Skladatelj Ivan Bo i evi u SAD–u ahvaljujući nagradi CEC Artslink Fellowship Award za 2009. godinu, namijenjenoj istaknutim umjetnicima s područja srednje i istočne Europe, hrvatskom skladatelju i orguljašu Ivanu Božičeviću omogućen je šestotjedni studijski boravak u SAD–u. Božičević je tijekom listopada i studenoga bio gost umjetničke udruge Sonic Crossroads i Texas A&M Sveučilištâ u College Stationu i u Houstonu. Uz predavanja, radionice, susrete sa skladateljima i umjetnicima, skladatelj je 6. studenoga održao autorsku večer u Bryan/College Stationu. U praizvedbi skladbe Lamento za alt flautu i orgulje sudjelovali su Mariana Gariazzo i Ivan Božičević, dok se u drugoj praizvedbi, I’m still working on it za klavir i orgulje, autoru pridružila Kathryn Woodard. Izvedena je i skladba Pet haiku za orgulje, a koncert je zaključen prvim američkim izvedbama skladateljevih ostvarenja Pebbles za flautu, klarinet, kontrabas i klavir (Mariana Gariazzo, Ana Carney, Michael Flemming, Ivan Božičević) te Marittimo za obou, klavir i gudački orkestar (Bethany Lawrence, Alexa Hlavinke, Texas A&M String Orchestra i dirigent Paul Sikes). Skladba Marittimo izvedena je i 10. studenog u okviru koncerta Composer’s Forum u Dudley Hallu u Houstonu, uz Gudački orkestar Sveučilišta u Houstonu, dok je zborsko djelo Pastir dobri izveo na hrvatskom jeziku Ženski zbor Sveučilišta Texas A&M (dirigent Jess Wade) u San Antoniu 24. listopada. Božičević je nastupio i kao skladatelj elektronske glazbe u Rudder Theatre u College Stationu u okviru LaTex festivala, uz ansambl Laptet pod vodstvom Jeffa Morrisa. Američka pijanistica i skladateljica Kathryn Woodard, umjetnička voditeljica udruge Sonic Crossroads, objavila je Božičevićevu skladbu Sotto voce na CD–u Journeys. Isto djelo umjetnica je ranije izvela u Hrvatskoj, na ICMS konferenciji u Zagrebu te na Hvarskom i Makarskom kulturnom ljetu u srpnju ove godine. U planu je nastavak hrvatsko– američke suradnje u svibnju 2010., kada će Kathryn Woodard biti gošća splitskog društva za novu glazbu Splithesis.

Z

MEĐUNARODNI USPJESI

TRIBINE

TRIBINE

P

gledna hrvatska šansonjerka i kantautorica Lada Kos proslavila je 65. rođendan 19. studenoga u okviru Glazbene tribine HDS–a. Bila je to iznimna večer sjećanja na bogatu karijeru umjetnice koja se u potpunosti posvetila šansoni. Ladin izbor nekomercijalne, ali svakako najkvalitetnije zabavne glazbene forme bio je logičan s obzirom na kulturno ozračje u njezinoj obitelji.

Poezija i slikarstvo u životima djeda, oca, majke i sestre očekivano su usmjerili Ladin glazbeni talent u pravom smjeru. Sve te značajke spojila je u jedinstvenu umjetnost koja ne zna za ustupke. Birala je najkvalitetnije tekstove ili ih je sama pisala te uglazbila, po uzoru na francusku šansonu, ali s vrlo osobnim pečatom i izrazitim osjećajem za dramaturgiju.

SRDAČNE ČESTITKE NAŠEM NAJSTARIJEM ČLANU Piše: Jagoda Martinčević

red vama je poklon koji vam uručujemo uz najiskrenije čestitke: želimo vam radostan Božić i Novu godinu ispunjenu ljubavlju i iscjeliteljskom glazbom. Dopustite da vas glazbena filozofija vodi u životu, jer ona propovijeda sklad, mir, pozitivne vrijednosti koje su nam toliko potrebne u današnje doba ratova, gladi, siromaštva i nesnošljivosti.

Glazba nas uči drukčijim vrijednostima, čini svijet i ljude koji žive na ovom planetu boljima, usmjerava ih pozitivnim vrijednostima.

Lela Margetić i Lada Kos na tribini

Tribina Hrvatskog društva skladatelja u ast 90. ro endana Andrije Tomašeka

Nakon izvedbe »Marittimo«: Alex Hlavinka (klavir), Bethany Lawrence (oboa), Božičević, Texas A&M String Orchestra, Paul Sikes (dirigent)

IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

3

Glazba kao zadnja nevina religija

PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE

Praizvedbe eljka Brkanovi a, Olje Jelaske i Davora Bobi a Piše: Ana Vidić Brkanovi ev Klavirski kvintet a prvom koncertu u novoj sezoni Zagrebačkog kvarteta u Hrvatskom glazbenom zavodu, 29. rujna ove godine novo djelo predstavio je skladatelj, pijanist, dirigent, glazbeni producent i pedagog Željko Brkanović (1937.). Riječ je o Klavirskom kvintetu, skladbi kojom je, kako je sam rekao, nakon dugo vremena promišljanja žanra upotpunio svoj komorni opus: Bogatstvo zvuka gudačkog kvarteta potpomognuto dominantnom ulogom klavira neprekidno je bilo prisutno u razmišljanju i oblikovanju djela. Preda mnom je defilirala plejada značajnih kompozitora koji su taj glazbeni oblik na najbolji način izrazili. Na početku mi se činilo da nema više mjesta za nešto novo ili staro, a opet originalno. Unatoč tim razmišljanjima započeo sam pisati i postepeno počeo otkrivati nove sfere i mogućnosti. U izvedbi je, uz članove Zagrebačkog kvarteta, sudjelovao pijanist Bruno Vlahek, sjajno se odazvavši svojom dionicom osnovnoj skladateljevoj zamisli — kontrastiranju materijala između klavira i gudačkog kvarteta: Nikad se taj materijal ne poklapa istovremeno u klaviru i gudačkom kvartetu, pa ipak čini jednu jedinstvenu cjelinu od dva stavka. Koristim se jednim jedinstvenim poznatim tematskim materijalom koji je prisutan do kraja kompozicije uvijek različito variran i u različitim situacijama. On se na kraju smiruje kao da je sve rečeno, ali mi-

N

slim da nije. Energična izvedba puna kontrasta, ne samo između dionica, već i između stavaka, Moderato risoluto i Andante ma non troppo, unatoč krajnjem smiraju, dala je naslutiti da postoji mogućnost nastavka Brkanovićeva Klavirskog kvinteta.

Jelaskin koncert za flautu Pjesma o valovima astavljajući tradiciju suradnje s uglednim hrvatskim glazbenicima, Varaždinski komorni orkestar otvorio je 16. koncertnu sezonu 25. listopada pod ravnanjem Berislava Šipuša, uz solista, flautista Danija Bošnjaka. Na programu se našlo novo djelo splitske skladateljice Olje Jelaske (1967.), Pjesma o valovima za alt flautu i gudače. Riječ je o uratku koje pripada njezinoj sada već drugoj stvaralačkoj fazi, ujedno prvome pisanom za Varaždinski komorni orkestar. Može se reći da je to bila središnja točka programa u kojoj je solistička dionica pružila Daniju Bošnjaku dovoljno prostora za iskazivanje poznate okretnosti, tim dojmljivija jer je riječ o alt flauti, instrumentu koji se i nema baš prilike često čuti. Zanimljiv, zvučno vrlo topao spoj flaute i gudačkog orkestra autorica je uobličila u pitku i vedru trodijelnu formu tradicionalnih uzora, prožetu mediteranskim, ili bolje rečeno, splitskim štihom. Iako oblikom i zvukom skladba stvara dojam vraćanja unatrag, a glazbeni idiomi prizivaju neka prošla vremena, duh traganja za svojom glazbenom istinom bio je jači, i u ovoj sam skladbi ustupila mjesto tom neumornom tragatelju.

Bez obzira na primisli koje kao sjenka mogu pratiti skladbu — taj duh koji u ovoj skladbi predstavlja alt flauta — neumorno i beskompromisno slijedi ta-

N

nani trag intuicije i ploveći beskrajem pokušava izmaknuti poljima koja su usmjerena drugačije. Suradnja solista, orkestra, dirigenta i skladateljice rezultirala je iznimno uspjelim prvim predstavljanjem djela, o čemu najbolje govori oduševljeno i dugotrajno odobravanje publike u varaždinskome HNK, kao očigledno ostvarenje autoričine težnje da upravo ta skladba bude poziv na još jedno zajedničko putovanje prostorom zvuka i pokušaj otvaranja onim dimenzijama iz kojih ljudski duh crpi ono najbolje.

Bobi ev klavirski trio Glas Jeremije avor Bobić (1968.), skladatelj, pedagog i ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri, također je imao praizvedbu novoga djela u koncertnoj sezoni Zagrebačkog kvarteta. No, 27. listopada u Hrvatskom glazbenom zavodu nastupio je gostujući ansambl Trio Amadeus u sastavu Leonid Sorokov, violina, Ruben Dalibaltayan, klavir i Krešmir Lazar, violončelo.

Sastav, koji kvalitetom i žanrovskim opredjeljenjem svakako predstavlja obogaćenje domaće glazbene scene, potakao je Bobića na pisanje novoga klavirskog trija, a što ga je potaklo na naslov Glas Jeremije najbolje sam opisuje: Kako sam trenutno zaokupljen biblijskim proučavanjem, odlučio sam da i ovo djelo posvetim proučavanju Božje riječi kroz glazbu. Mnogima će se vjerojatno doimati religioznim, no sve više i više otkrivam koliko je

D

Hrvatsko društvo skladatelja dana 25. studenog 2009. raspisuje

NATJE AJ za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva s područja tradicijske glazbe iz fonda sredstava prikupljenih od naknada za tradicijsku glazbu I. Hrvatsko društvo skladatelja (dalje: HDS) Natječajem podupire aktivnosti hrvatskih glazbenika, glazbeno stvaralaštvo i glazbene manifestacije iz sredstava prikupljenih na ime naknade za izvedbe tradicijske glazbe, sukladno članku 8., stavku 3.

Zakona o autorskim i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07).

II. Cilj je Natječaja poduprijeti i promovirati glazbeno stvaralaštvo i izvodilaštvo u području tradicijske i narodne glazbe te poduprijeti festivale, smotre, natjecanja ili koncerte navedenih vrsti glazbe na način kojim se stimulira kvaliteta i izvrsnost.

III. Ukupan fond potpora putem Natječaja iznosi 281.170,76 kn, odnosno onoliko koliko je Služba zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP) prikupila za izvedbe tradicijske glazbe u 2008. godini, sukladno članku 8., stavku 3. Zakona o autorskim i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07).

IV. Sredstva iz ovoga Natječaja predviđena su za projekte koji će se ostvariti tijekom 2010. godine.

V. Cilj iz članka II. ostvarit će se: sufinanciranjem postojećih, umjetnički relevantnih festivala, smotri i natjecanja koji promoviraju glazbu koja je predmet ovoga Natječaja — sufinanciranjem znanstvenih i znanstveno–popularnih projekata (istraživanja, terenski rad, publikacije, objave knjiških izdanja ili nosača slike i zvuka i slično) — organizacijom smotri ili natjecanja s dodjelom nagrada i/ili objavom nosača zvuka za mlade glazbenike, posebice u glazbenim područjima gdje takva natjecanja ne postoje.

VI. Prilikom odlučivanja o sufinanciranju vodit će se računa o stilskoj raznolikosti i ravnomjernoj zemljopisnoj zastupljenosti natjecatelja. Natjecatelji se moraju pridržavati propisa o zaštiti autorskih i srodnih prava.

VII. Natjecatelji su dužni podnijeti HDS–u detaljan umjetnički, organizacijski i financijski opis projekta za koji traže sufinanciranje, najkasnije do 15. siječnja 2010. na urudžbeni zapisnik HDS–a ili poštom na adresu, Berislavićeva 9, Zagreb, s naznakom »Za Natječaj tradicional«.

VIII. HDS može uvjetovati dodjelu potpore određenim izmjenama u projektu, suradnjom u medijskom predstavljanju, sudjelovanjem svojih predstavnika u žiriranju, dodjeli nagrade i slično.

IX. HDS pridržava pravo da ne raspodijeli cijeli iznos predviđen za sufinanciranje projekata. HDS će od dobitnika potpore tražiti financijsku i programsku dokumentaciju o utrošku dobivenih sredstava.

X. Odluku o dobitnicima potpore donijet će Predsjedništvo HDS–a na prijedlog Stručnog povjerenstva sastavljena od istaknutih skladatelja i drugih stručnjaka odgovarajućeg područja, najkasnije do 12. veljače 2010., o čemu će se pisano obavijestiti sudionici Natječaja i javnost putem oglasa u dnevnom tisku i na internetu.

Davor Bobić

velike istine zapisane u tome. Robustan ritam, virtuozne dionice svih triju instrumenata, njihova izrazita napetost i zvučnost, svjedoče o skladateljevu dubokom proživljavanju riječi koje je prorok Jeremija zapisao i koje su našle svojevrsno utjelovljenje u skladbi: Dođe mi riječ Jahvina: Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.

Evo dolaze dani — riječ je Jahvina — evo stavljam pred vas put života i put smrti. Podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu na Zemlji... Nastavljajući time, kako sam kaže, rad iz oratorija Izaija, koristeći se židovskom ljestvicom te melodikom i ritmičnošću židovskog melosa, Davor Bobić stvorio je dramatski i zvučno vrlo efektnu skladbu, pokazavši izrazito bogate mogućnosti korištenja klavirskog i gudačkog zvuka.

PRAIZVEDBE

Sandro Zaninović predstavio se vlastitom obradom Bachove Air iz Treće suite (D–dur, BWV 1068) te skladbama za gudački orke-

raširenim rukama na umjetnike, soliste i orkestar, izrekao je da ga veseli i tješi saznanje da se glazbena umjetnost prenosi na nove generacije i stalno obnavlja novom mladom energijom.

PRAIZVEDBE

Na njegovoj autorskoj večeri, održanoj u povodu 75. rođendana i 50. obljetnice umjetničkog djelovanja, na neposredan i spontan način, posebno se zahvalio Hrvatskom društvu skladatelja, naglašavajući da nigdje nije naišao na takvu praksu da matično društvo ili sredina samoinicijativno organiziraju koncert nekome u čast. Nekonvencionalan, razgovorljiv, emotivan i sretan, svojim živopisnim nastupom razbijao je koncertne kanone.

star, Concertino, Passacaglia (uz solo violinu), Tri minijature, stavkom iz opusa Četiri sola i tutti (djelo napisano za Zagrebačke soliste koji ga nikada nisu izveli), potom praizvedbom dva soneta na tekst Ljube Wisnera pod nazivom Violina za sopran, violinu, violončelo i glasovir, kao i opusima Pjesme rastanka i Duettino za violinu i glasovir. Uz to je dodao tri slobodne teme za glasovir i gudače koje je imenovao kao galantne epizode ih njegova života. U izvedbama su sudjelovali Hrvatski komorni orkestar kojim je autor ravnao, rumunjski violinist Eugene Sarbu, pijanist Berislav Arlavi i sopranistica Mira Vlahović. Skladbe su povezane izrazitom i pozitivnom sažetosti opsega, obilježava ih određeni postromantizam, ali one iz ranijih razdoblja pokazuju naklonost baroknim strukturama, gustom formatu fugalnog oblika, kao i kromatskim Sandro Zaninović idiomima kojima je skladatelj izbjegavao tonalitetne osnove (Concertino, Passacaglia i stavak iz Četiri sola i tutti). Budući da glazbu doživljava kao zadnju nevinu religiju, u obraćanju publici na kraju koncerta i pokazujući

PRAIZVEDBE

andro Zaninović, skladatelj i dirigent, izvan ovih prostora živi gotovo četiri desetljeća. Studirao je u generaciji Pavla Dešpalja i Nikše Bareze, diplomirao je dirigiranje i kompoziciju na Muzičkoj akademiji u klasama Igora Gjadrova i Stjepana Šuleka, a nakon završetka usavršavanja na University of California u Los Angelesu, Kalifornija je postala njegov životni izbor. Tamo je djelovao kao dirigent i pedagog, osnovao je i vodio Beverly Hills Chamber Orchestra, kao i organizaciju Accompanied Recitals International za promociju mladih glazbenika. Bio je gost dirigent San Francisco Chamber Orchestra i Westchester String Symphony, nastupao je uz nekolicinu europskih orkestara, osobito poljskih, a njegova rana domovinska karijera bila je vezana uz zagrebačku Komediju, Simfonijski orkestar Radio Zagreba, Operu Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu i Hvarske ljetne priredbe (djelovao je kao direktor glazbenog programa).

S

DAVOR HRVOJ

Piše: Sanja Raca

NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI

Preporodna dvorana pala e Narodnog doma, 27. rujna 2009., Autorski koncert Sandra Zaninovi a

PRAIZVEDBE

AUTORSKI KONCERTI AUTORSKI KONCERTI AUTORSKI KONCERTI AUTORSKI KONCERTI

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

Koncert ansambla Acoustic project Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, 28. listopada nastupio je ansambl Acoustic project, sastavljen od članova Zagrebačke filharmonije. Na programu, temeljenom na prožimanju utjecaja istoka i zapada, našao se Mozaik za jazz kvartet i gudački kvartet Borisa Papandopula, Solo za Mistera i virtuoze za violu solo i ansambl Dubravka Palanovića, umjetničkog voditelja Acoustica, svojevrsni spoj suvremene klasične glazbe i elemenata glazbe iz zemalja sjeverne Afrike, potom Palanovićeva obrada Mozartova trećeg stavka iz Koncerta za flautu i orkestar u D–duru, naslovljena Mozart na orijentalni način za flautu i ansambl te skladba Dazed and confused rock sastava Led Zeppelin, također u obradi Dubravka Palanovića. (B.P.K.)

U

4

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

FESTIVALI

15. Dani Milka Kelemena (Slatina, 3. do 10. listopada 2009.)

KELEMENOV DVOSTRUKI JUBILEJ

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

adosni smo što je danas u ovoj svečanoj prigodi naš počasni građanin, Slatinčanin, profesor Milko Kelemen ponovno u svojoj Slatini, rekla je Jadranka Srdoč, direktorica festivala na svečanosti otvaranja 15. Dana Milka Kelemena, napominjući da je festival posvećen 85. rođendanu slavnog skladatelja. Ugledne goste pozdravio je i gradonačelnik Ivan Roštaš, uz posebnu zahvalu svima koji su pridonijeli da se jubilarni festival održi na visokoj razini. U ime Ministarstva kulture, kao pokrovitelja, Dane je otvorio Srećko Šestan, izaslanik ministra kulture, koji je podsjetio na nedavni uspjeh hrvatskog izaslanstva na čelu s ministrom Božom Biškupićem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima kada je sedam nematerijalnih dobara Republike Hrvatske upisano na UNESCO– vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta. Čestitajući umjetniku rođendan, S. Šestan je poručio da je jedan od fenomena kojim se Hrvatska sigurno može podičiti, i diči se, opus i djelovanje našeg dragog maestra, želeći M. Kelemenu još mnogo stvaralačkog rada na zadovoljstvo hrvatske i europske kulture, ali i njegovih sugrađana. Grad Slatina pokazao je ovom manifestacijom kako se njeguje i razvija kulturni regionalizam kroz formu međunarodnog festivala i ravnopravne izvedbe klasičnih glazbenih djela te skladbe suvremenih skladatelja.

R

Kelemenove skladbe na ovogodišnjem programu Koncert svečanog otvorenja 15. Dana Milka Kelemena priredio je u Domu kulture Simfonijski orkestar HRT–a pod ravnanjem maestra Nikše Bareze. Uz dvije Simfonije Josepha Haydna (br.

30 u C–duru, Alleluia i br. 45 u fis–molu, Oproštajna) izveden je i Kelemenov Koncert za violončelo i orkestar Drammatico sa solistom Guennadijem Antonovim. To je rekvijem za Sarajevo inspiriran jednom od brojnih sarajevskih tragedija za vrijeme opsade grada kada su Srbi pucali na skupinu od četrdeset ljudi koji su išli po vodu. Svi su stradali, što je skladatelja duboko pogodilo i nadahnulo da napiše djelo. U uvodnoj riječi Srećko Šestan, izaslanik ministra kulture, istaknuo je osobno zadovoljstvo činjenicom da je stvaralaštvo uvažena Slatinčanina proglašeno jednim od kulturnih dobara Hrvatske.

Novigrad — Cittanova ugostio 600 pjeva a ovigrad je šesti put bio uspješnim domaćinom središnje nacionalne manifestacije amaterskog zborskog pjevanja, 42. Susreta hrvatskih pjevačkih zborova. Velika dvorana Gradske knjižnice Novigrad udomila je 17. i 18. listopada trinaest najboljih hrvatskih pjevačkih zborova izabranih na županijskim smotrama i samostalnim koncertima. Na 42.

Susretu nastupili su zborovi iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Karlovca, Križevaca, Petrinje, Rijeke, Splita, Tuhelja, Varaždina, Virovitice te Zagreba koji su okupili oko 600 pjevača. Ove

N

M

S

Skladatelj Milko Kelemen na otvorenju festivala

od rijetkih izvedbi, napomenuo je autor.

Simfonijski orkestar HRT–a I Nikša Bareza

ta, Branko Mihanović, oboa, Danijel Martinović, klarinet, Bánk Harkay, rog i Richardo Luque Perdomo, fagot. Program se sastojao od skladbi Berislava Šipuša, Stanka Horvata, G. Rossinija, G. Verdija i G. Bizeta te Kelemenovih Etudes contrapuntieques, punktualne glazbe koja je bila početak prave avangarde i koja se ne izvodi često. S njom sam probio led, a ove se godine u Slatini dogodila jedna su godine kao posebni gosti izvan konkurencije nastupila tri pjevačka zbora, Ženski pjevački zbor Novigrad — Cittanova, Cittanova Vocalensemble te Primorski akademski zbor Vinko Vodopivec iz Slovenije.

Programski, Susretom su se obilježile godišnjice hrvatskih skladatelja Adalberta Markovića, Albe Vidakovića, Dinka Fija, Franje Dugana st. i ml., Vatroslava Lisinskoga, Franje Lučića, Ivana pl.

Zajca te Matka Brajše Rašana. Zborove je slušalo i vrednovalo Stručno povjerenstvo u sastavu Josip Jerković (predsjednik), Đeni Dekleva–Radaković i Primož Malavašič (Slovenija) koje je zaključilo kako su po kvaliteti izvedenih programa najpozvaniji da predstavljaju izvrsnost hrvatskog zboraštva na inozemnim natjecanjima ili susretima: Pjevački zbor Josip Štolcer Slavenski iz Čakovca i kao ravnopravni, Hrvatsko pjevačko društvo Kalnik Križevci te Ženski zbor Crkvenog pjevačkog društva Mir Belišće. Toj skupini, kao treći, pripada i Mješoviti pjevački zbor Sveučilišta u Splitu Vox Animae. Željko Brkanović, počasni član Hrvatskog društva skladatelja (HDS) dodijelio je nagradu

Kelemenovi tragovi i razmišljanja U okviru 15. Dana u Zavičajnom muzeju je predstavljena vrijedna knjiga Majstori europske glazbe dr. sc. Viktora Žmegača, još jednoga slavnog Slatinčanina kojemu je tom prigodom uručena Zlatna plaketa Grada Slatine. Knjigu je predstavio Nedjeljko Fabrio. Otvorena je i Arheološka izložba te potpisan ugovor o Kelemenovoj donaciji zavičajnom gradu, a u Hrvatskom domu otkrivena je njegova spomen ploča.

redišnje događanje svečanosti otvorenja 15.

Dana bio je koncert Simfonijskog orkestra HRT–a pod ravnanjem Nikše Bareze. Između ostalih, na programu je bio Kelemenov Drammatico, koncert za violončelo i orkestar sa solistom Guennadijem Antonovim, inače članom Orkestra (diplomirao i magistrirao na moskovskom konzervatoriju P. I. Čajkovski). Izvodeći nadasve zahtjevno glazbeno djelo, kakve jesu skladateljeve partiture, on je vrhunski iz svog instrumenta izvukao maksimum, što je slatinska publika nagradila toplim aplauzom, a i sam autor koji je čestitao mladom glazbeniku.

Kontrapunktske etide Drugi koncert u Crkvi sv.

Josipa priredio je puhački kvintet Cantus Ansambla u sastavu Dani Bošnjak, flau-

koja je, zajedno s festivalom, rasla iz godine u godinu. Publika se odgajala na vrijednim djelima svjetske glazbene literature svih stilskih razdoblja, uključujući i Kelemenova djela. Tako je do ove godine u Slatini organizirano više od stotinu kulturnih programa, a na koncertima su izvedena 54 skladateljeva opusa u 73 izvedbe, od toga i pet praizvedbi.

Jako sam zadovoljan kako se festival razvio. Ako ste Nijemac ili Francuz, imate iza sebe veliku državu i sve je lakše. Mala Hrvatska uvijek je kroz povijest bila nesretna, uvijek je nešto teško išlo, a imala je veliku kulturu i ljude, značajnije od mnogih država. Slatina se i kao grad razvijala, i to me privlačilo. Drago mi je što baš u mjestu u kojemu sam proživio svoju prvu mladost postoji takav festival kao u velikim središtima.

Poput Austrije gdje postoji Haydnov festival. I nije slučajno da je prve večeri ovogodišnjeg festivala na programu Simfonijskog orkestra HRT–a bio Haydn. Bila je to, dakle, večer hrvatskih kompozitora, Haydna i Kelemena, jer je Haydn bio gradišćanski Hrvat i zvao se Hajdin, rekao je domaćin Milko Kelemen.

nogi ljudi iz inozemstva koji su ovdje nastupali rekli su mi da je Slatina fenomen koji se ne može rastumačiti: kako to da jedno takvo malo mjesto pokazuje zanimanje za najstrašniju glazbu koju ljudi često uopće ne razumiju ili su protiv takve vrste glazbe? Ali, morate me razumjeti, ja moram uvijek ići naprijed, jer umjetnici moraju uvijek ići najmanje pedeset godina unaprijed ili ostanu stajati na mjestu.

— 85.–godišnji slavljenik u rodnoj Slatini.

Program se sastojao od skladbi P. I. Čajkovskog, H. Duparca, E. Chaussona, G. Fauréa, P. Tostija, F. Chopina i Kelemenovih Sedam pošasti (Die sieben Plagen) na Arrabalove tekstove. Umjetnici su održali dva koncerta, prvi put u obližnjoj Virovitici s velikim uspjehom, kao jedan od festivalskih programa izvan grada domaćina, a iduće večeri u Slatini na zatvaranju festivala.

PETAR ŽARKOVIĆ

85. godini života ugledni hrvatski skladatelj i kozmopolit Milko Kelemen (Slatina, 30. ožujka 1924.) ponovno je sa suprugom Melom doputovao iz Stuttgarta u svoj rodni grad čiji je počasni građanin, kako bi svojom nazočnošću uveličao jubilarne 15.

Dane Milka Kelemena. Taj međunarodni glazbeni festival čiji su gosti mnogi poznati glazbenici iz Hrvatske i inozemstva, a koji je skladatelj osnovao uz podršku direktorice Jadranke Srdoč, odmah je prihvaćen kao važna karika kulturnog života te male sredine

U

Pijanisti Renata i Ivan Karša na poslijepodnevnom nastupu u Hrvatskom domu izveli su djela W. A. Mozarta, F. Chopina i Kelemenovu Temu s varijacijama o kojoj autor kaže: Tema s varijacijama je moja školska kompozicija. Napisao sam je kad sam imao 21 godinu.

Začudio sam se kako je Renata Karša svladala cijeli taj kompleks nota, što je užasno teško, i još je sve naučila napamet.

Bio je to veliki trud. Moj pristup glazbi i način skladanja promijenio se od onoga vremena, ali kad se malo bolje pogleda, nakon toliko godina razlika i nije tako velika. Kad sam slušao kompoziciju, pomislio sam, pa to i nije loša stvar.

PETAR ŽARKOVIĆ

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

Piše: Višnja Požgaj

Sedam pošasti Ugledna mezzosopranistica Dunja Vejzović nastupila je u suradnji s pijanistom Đorđem Stanettijem.

Pozdravljajući svoju slatinsku publiku i goste na svečanom otvorenju festivala, skladatelj je priznao da je neobično doživjeti 85 godina i primati rođendanske čestitke, jer se čovjek veseli što je doživio mnogo godina, iako je s jednom nogom u grobu.

Ali ja se ne bojim smrti, veselim se što sam mogao tako komponirati i raditi, jer to je zadovoljstvo. Drugom prigodom zamijetio je da je od svih autora u povijesti glazbe upravo on, s 85 godina, najstariji skladatelj koji i dalje stvara: Nitko više tako star ne komponira. Richard Strauss je s 82 godine komponirao posljednju kompoziciju, ali inače, svi su rano umirali.

Nekada nije bilo ovakvih mogućnosti liječenja kao danas. I ja sam nekoliko puta bio na rubu smrti, imam pet bypassa, ali još uvijek radim.

Njegova najnovija skladba pisana je na tekstove Heinricha Heinea o tridesetogodišnjem ratu besmislenih borbi i o ženama koje su pratile vojnike i bile im na usluzi u svakom pogledu. Erotski su mi sadržaji važni, skoro svaka moja kompozicija ima erotsku pozadinu. Uz to, uvijek su me privlačile sredine i ljudi u teškoj situaciji, obični ljudi, radnici.

Sada me jako zanima povijest, premda je nekada, kad sam morao učiti, nisam volio. Duboko sam razočaran čovječanstvom, ljudi se od prapovijesti samo ubijaju.

Humanistička i kozmopolitska nota moja je najosnovnija crta.

HDS–a (rad keramičarke Ljerke Njerš, akademske slikarice) Hrvatskom pjevačkom društvu Kalnik Križevci za najbolje izvedenu skladbu hrvatskog skladatelja.

Nagradu su primili za izvedbu Pesma z drugoga brega Emila Cossetta na tekst Frana Galovića. Uz dirigenticu Branku Špoljar u izvedbi je solistički sudjelovala Ana Majdak.

U povodu 50. obljetnice djelovanja Josipa Jerkovića, Hrvatski sabor kulture (HSK) dodijelio je maestru Povelju za izuzetna Dirigenti u Novigradu dostignuća na području kulturno–umjetničkog amaterizma i obogaćivanje hrvatudruge Jeka Primorja iz Rijeke. ske kulture, što je najveće priznanje ove udruge.

J. Jerkoviću također je dodijeljena i Zahvalnica Uspješnu organizaciju Susreta potpisuju Hrvat(rad keramičara Roberta Wrane) za dugogodišnju ski sabor kulture, uz suorganizaciju Katedre Časuradnju s HSK–om na unapređivanju kulturno– kavskog sabora za glazbu Novigrad, Hrvatskog društva skladatelja HDS–ZAMP–a i Lagune umjetničkog amaterizma i hrvatske kulture.

Novigrad d. d., a uz pokroviteljstvo Ministarstva Za 40. godišnji uspješni rad na širenju i razvija- kulture Republike Hrvatske te supokroviteljstvo nju kulturno–umjetničkog amaterizma i hrvat- Istarske županije, Grada Novigrada i Turističke ske kulture Zlatna diploma HSK–a uručena je zajednice Grada Novigrada. (Dražen Jelavić) Aleksandri Matić, dirigentici i dugogodišnjoj voditeljici Pjevačkog zbora Kulturno umjetničke

5

Dani glazbe Miroslava Mileti a u Sisku (14. — 16. listopada 2009.)

Uspješno prema obljetnici Piše: Tatjana Rožanković

F

skladbe Jutro na moru splitske skla-

OBLJETNICE

Nagrade su mladim glazbenicima dodijeljene na prigodnom svečanom koncertu Cantus Ansambl, Dunja Bontek i Berislav Šipuš u Franjevačkoj crkvi 24. rujna gdje je uz Cantus dateljice Olje Jelaske, festivalska Ansambl i Berislava Šipuša nastu- narudžba za prošlogodišnju popila prošlogodišnja pobjednica, vi- bjednicu. Skladajući prepoznatljivo olinistica Dunja Bontek. Koncert slikovitim stilom, Olja Jelaska stvoCantus Ansambla bio je ujedno i rila je vrlo pregledno i uravnoteženo dio projekta RE:NEW MUSIC ostvarenje programnoga karaktera i čija je zadaća promicanje suvremene jasne trodijelnosti, u kojemu je soglazbe diljem Europe, uz predstav- listička dionica, iako melodijski izdvojena od ostalih glazbala, skladno uklopljena u harmonijsko suzvučje.

More, vječno nadahnuće kojemu je u povijesti glazbe vjerojatno najveći estival koji sustavno obogaćuje obol dao Claude Debussy, Olji Jelajesensku koncertnu ponudu, Samoborska glazbena jesen, ski je iznimno blisko i poznato, stosvojom svježom i kvalitetnom koncepga je njezinu skladbu moguće procijom iz godine u godinu privlači sve matrati kao reminiscenciju na prizor veći broj ljubitelja glazbe. Od 18. rujna idiličnog ljetnog ugođaja. Upravo to do 10. listopada, Samobor je ugostio ozračje izvrsno je iznijela solistica brojne poznate hrvatske i inozemne Dunja Bontek, vješto koristeći šiglazbenike, poput Zbora Romeo i Julija, kontratenora Maxa Emanuela roki spektar boja vlastitoga instruCencića, pijanistice Pavice Gvozdić i menta i pronalazeći u članovima gitarista Zorana Dukića, a održani su i Cantus Ansambla vrlo pouzdane i atraktivni popratni programi: majstorinventivne suradnike. Zanimljiva ske radionice za udaraljkaše i gitariste, glazbena večer privedena je kraju koncerti jazz glazbe, otvorenje izložbe još jednim djelom iz hrvatskoga fotografija Romana Grozića Face zaglazbenog stvaralaštva, skladbom bilježenih na prošlogodišnjoj Jeseni te najavni koncert 34. festivalskog Con variazione Željka Brkanovića. izdanja u izravnom prijenosu Radio Riječ je o opusu koje su 2001. naSljemena. ručili i praizveli Zagrebački solisti, podijeljenom u dvije zasebne cjeline i zasnovanom na odnosu gudača, ljanje pojedinih djela i autora. Prvi u njihova podijeljenog i sjedinjenog nizu s popisa Cantusa bio je belgij- zvuka. Koral, kontrapunktski odski skladatelj Luc Brewaeys, čija je nosi i pulsirajući ritam temeljna su skladba Cardhu za 8 svirača iz 2008. obilježja toga vrijednog ostvarenja godine, svojevrsna oda viskiju, tom koje je u Cantus Ansamblu proprigodom doživjela hrvatsku pra- našlo vrsnog tumača spremnog na izvedbu. Slijedila je praizvedba mnoge glazbene izazove.

OBLJETNICE

Prepoznatljiv Jelaskin stil

Piše: Davor Schopf ekoiko obljetnica vezanih uz skladatelje Ferdu Wiesnera Livadića (1799.–1879.) i Felixa Mendelssohna (1809.–1847.) potaklo je koncert što su ga održali mezzosopranistica Katja Markotić, pijanist Ljubomir Gašparović i Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika u ciklusu Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici u Muzeju Mimara.

Valja primijetiti da je izbor programa sa skladbama obojice autora činio lijepu i stilski zaokruženu cjelinu. Prije početka ukratko ga je prokomentirala muzikologinja, dr. sc. Vjera Katalinić, nalazeći, iako ne u izravnoj usporedbi, sličnosti među njima. Kod Mendelssohna one proizlaze iz formiranja njegova glazbenog izričaja pod utjecajem Bachove polifone tehnike, Mozartove jasnoće i odmjerenosti te Beethovenove dramatike, dok se, možda najpoznatija Livadićeva skladba Notturno u fis–molu, može slobodno nazvati skladbom prijelaza u kojoj se potpuno na tradiciji notturna irskog pijanista i skladatelja Johna Fielda (a prije Chopinovih, i za razliku od njih) očituju značajke klasicizma i romantizma.

N

Ljubomir Gašparović još jednom je svježe i nadahnuto izveo taj biser hrvatske glazbe (nastao tijekom Livadićeva školovanja u Grazu, 1822.), uz nekoliko stavaka iz Mendelssohnovih Pjesama bez riječi. K. Markotić i Lj. Gašparović poznati su zagovornici Livadićeve glazbe. Prije deset godina objavili su CD s njegovim skladbama. Nisam siguran je li se od tada s hrvatskih koncertnih podija ikada čula neka Livadićeva pjesma.

Zato je više nego dobrodošao ponovni susret sa sjetom prošaranim pjesmama na hrvatske stihove Kamena djeva, Prelja, Udaljenoj ljubi i Ružice, kao i onima na njemačke tekstove Odricanje, Dorina pjesma, Prohujalo i Uspavanka koja je, zahvaljujući nježnosti interpretacije, bila jedan od vrhunaca recitala.

Katja Markotić ljepotom je glasa i pjevačkom suverenošću donijela Mendelssohnove pjesme Na krilima pjesme, Čujem ptičicu, Jesenja pjesma, Cvijetni vijenčić i Proljetna nada.

Stekli smo uvid kako hrvatska glazba onoga doba nije bila daleko od glavnih tokova europske glazbe i cvatućeg romatizma, naprotiv. Pored toga, koncert je ukazao na žalosnu činjenicu iščezlih vokalnih recitala u Zagrebu. Mlađi pjevači koji se odlučuju za opernu karijeru uopće ne njeguju solo popijevku, a nekolicina koncertno specijaliziranih, poput Katje Markotić, usamljeni su svjetionici u maglovitome moru toga glazbenog područja koje pamti daleko bolje dane od onih koji se ukazuju na horizontu.

SAŠA NOVKOVIĆ

Prema mišljenju ocjenjivačkoga suda, najkompletnijim glazbenikom pokazao se 23.–godišnji splitski gitarist Srđan Bulat, kojemu je za recital sastavljen od skladbi L. Legnanija, I. Albeniza, B. Brittena i Frane Paraća, pripala Nagrada Ferdo Livadić u iznosu od 15.000 kuna, koju dodjeljuje Hypo Alpe–Adria–Bank d. d. Nagrada Grada Samobora za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja u iznosu od 10.000 kuna pripala je 19.–godišnjem dubrovačkom violinistu Marinu Marasu za izvedbu skladbe 22 per 2 in 2 za violinu i klavir

Dubravka Detonija, uz klavirsku pratnju Renate Hil.

OBLJETNICE

vogodišnji festival, uz obimniji i sadržajno raznolikiji program, na samome je početku izdvojio 6. međunarodno natjecanje mladih glazbenih umjetnika Ferdo Livadić (21. do 25. rujna). Zadržavši koncepciju večerašnjih recitala natjecateljskog karaktera u trajanju do 45 minuta, uz obvezu uvrštenja barem jednog djela hrvatskog skladatelja u program, natjecanje je namijenjeno svim mladim glazbenicima do 26 godina. Prosudbena komisija u sastavu skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk, predsjednik, Goran Merčep, saksofonist i umjetnički ravnatelj festivala, glazbeni kritičari Ivana Kocelj, Zlatko Madžar, Branimir Pofuk, dirigent Ivan Repušić i skladatelj Krešimir Seletković, od pristiglih 27 prijava odabrali su devet kandidata za ovogodišnje natjecanje. Svoje su sviračko umijeće pokazali gitarist Srđan Bulat, pijanisti Marijan Đuzel i Matea Leko, saksofonist Bernard Homan, trubač Mario Magaš, violinist Marin Maras, bariton Matija Meić, bas Marko Mimica i flautistica Irena Rovtar.

O

OBLJETNICE

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

Uz obljetnice Livadi a i Mendelssohna

OBLJETNICE

Jutro na moru Olje Jelaska u raskošnim bojama Samoborske glazbene jeseni

OBLJETNICE

ve Holberg suite, Serenade u C–duru P. I. Čajkovskog ili pijanističkom recitalu s minijaturama Debussyja, Skrjabina, Chopina, Liszta i Ravela. One su bile zanimljivo izvedene u cjelovitu dramaturškom luku, ali na priličnoj programskoj udaljenosti od festivala, prepoznatljiva po njegovanju suvremenije glazbe.

Iako Dani glazbe Miroslava Miletića nikada nisu bili ograničeni tematski ili stilski, što je dobro jer sam skladatelj ne postavlja glazbi baš nikakva ograničenja, nedostajao je ove godine program učenika i studenata glazbe u kojemu se uvijek na izvrstan način promoviralo hrvatsko stvaralaštvo, Miroslav Miletić na otvorenju festivala u Domu kulture pa je taj program već postao zaštitnim znakom festivala, kako bi trebalo i ostati. Deveti po redu Dani, poput festival kojega je inicirao i godinama uređivao dopredaha na putu prema obljetnici, dodatno su pro- veo je glazbenike i ansamble koje bismo možda još dubili put prema Miletićevoj glazbi i miletićevskom iščekivali. Mnoštvo glazbenih opusa tako je došlo izričaju u hrvatskoj i europskoj glazbi. On odavno u sisačke koncertne prostore što je sve zanimljiva i ustrajno dolazi u Sisak s glazbenim darovima: uz građa za pripremu nadolazeće obljetnice.

OBLJETNICE

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

etiri hrvatska djela Ovogodišnji je festival ostvaren kroz tri koncertne večeri uz sudjelovanje vrsnih solista i ansambala.

Prve su večeri gostovali Komorni orkestar Riječke filharmonije pod vodstvom dirigentice Nade Matošević i violist Francesco Squarcia. Sljedeći je koncert pripao Zagrebačkim solistima i klarinetistici Mariji Župić, dok je treći ostvario pijanist Darko Žuk pod naslovom Noć Erosa. Oba ansambla i svi solisti ispunili su očekivanja izvodeći programe nadahnuto i s punom ozbiljnošću, čemu smo tek povremeno svjedočili proteklih godina.

Festival je od početka, zahvaljujući brizi samoga Miletića, isticao važnost stvaralaštva hrvatskih autora, pa je ponekad takvih opusa bilo u zamjetnom broju. Ove je godine u nekoj mjeri uzmanjkalo domaće glazbe, što je rezultat ranije pripremljenih programa koji, nažalost, nisu na vrijeme dogovarani za sisački festival (to će biti zadatak organizatoru za 10. Dane glazbe Miroslava Miletića). Iz bogate ostavštine hrvatske glazbe izvedena su tek dva Miletićeva opusa (Concerto grosso za violu i gudače, Glas iz Dubrovnika za klarinet i gudače), zatim tegobna Seletkovićeva Lacrimae za gudački orkestar i Paraćev virtuozni Ples barunice. Ova vrhunska djela naših skladatelja, izvrsno primljena od slušateljstva (klarinetistica je s radošću ponovila finale Glasa iz Dubrovnika!) i koja su obilježila ovogodišnji festival u Sisku, nisu se »utopila« u popularnosti Mozartove Male noćne muzike, Griego-

OBLJETNICE

ani glazbe Miroslava Miletića, deveti po redu, održani su u Sisku kao trodnevni festival, kako je to od početka zamišljeno i ostvarivano u godinama kada nije bilo većih organizacijskih teškoća. Festivalski je program na dobar način nagovijestio skoru obljetnicu skladateljeva života i učvrstio festivalsko događanje u Sisku, a ono bi trebalo dobiti svoj puni smisao sljedeće godine. Dane je ponovo organizirao Dom kulture Kristalna kocka vedrine, no ovaj puta sa značajnim pomakom prema razvidno višoj glazbenoj vrijednosti koncerata, dok u organizacijskim poslovima još ima prostora za učinkovitija rješenja: festival će zaživjeti punom snagom kada okupi brojnije i motiviranije slušateljstvo. Orkestralni je koncert održan u ne baš primjerenoj velikoj dvorani Doma kulture (sa stručno postavljenim ozvučenjem, jer dvorana nema dobru akustiku, ali i zbog tonskog zapisa koji će se naći na nosaču zvuka), a komorni i solistički u koncertnoj dvorani Glazbene škole Frana Lhotke (krase je sjajna akustika i izvrstan koncertni Steinway). Festival je pratila jednostavna programska knjižica te pojedinačni letci uz svaki koncert, s podacima o umjetnicima i skladbama, kako i priliči jednom glazbenom događanju kojega podržava Ministarstvo kulture, ali i Grad s onoliko sredstava koliko ih je moguće osigurati u sadašnjim prilikama.

D

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

Ljubomir Gašparović i Katja Markotić

6

NATJE AJ za stimulaciju stvaralaštva mladih skladatelja iz sredstava fonda »Rudolf i Margita Matz« Temeljem želje izražene u oporuci i rješenja o nasljeđivanju, Hrvatsko društvo skladatelja (dalje: HDS) raspolaže sredstvima od tantijema skladatelja Rudolfa Matza i supruge, pijanistice Margite Matz. Predsjedništvo HDS– a donijelo je 6. listopada 2009. godine odluku da se prikupljena sredstva utroše u obliku stimulacija, nagrada i stipendija za mlade skladatelje.

HDS ovim Natječajem podupire školovanje, profesionalni razvoj i umjetnička postignuća mladih hrvatskih skladatelja svih glazbenih izraza koji na dan 31. 12. 2009. nisu stariji od 30 godina.

Cilj je Natječaja poduprijeti i promovirati glazbeno stvaralaštvo najmlađe generacije, odnosno pomoći mladim autorima u odabiru poziva profesionalnog skladatelja.

Maksimalan iznos sredstava koja će se dodijeliti ovim Natječajem u akademskoj godini 2009./2010. iznosi 112.500 kuna. Iznos pojedinačne stimulacije, odnosno stipendije, način i rokovi isplate bit će određeni individualno temeljem potreba, kvalitete, radnog i poreznog statusa dobitnika.

Na Natječaj se mogu prijaviti učenici, studenti i diplomirani skladatelji, kao i ostali mladi autori koji se bave skladanjem i koji žele postati profesionalni glazbenici. Natječaju se prilažu: — životopis s težištem na vlastitom glazbenom iskustvu — popis cjelokupnog autorskog opusa s naznakama o godini nastanka i trajanju skladbe (notni zapisi, snimke, demo snimke i ostalo) — najmanje jedna preporuka učitelja, mentora ili profesionalnog skladatelja, člana HDS–a koji poznaje kandidata i njegov rad — medijski osvrti, kritike, potvrde o izvedbama ili snimanjima autorskih radova i slično — tekst zamolbe koji uključuje: viziju vlastitog razvoja, prijedlog projekata kojima bi se kandidat bavio u periodu trajanja stimulacije, obrazloženje vlastitog imovnog stanja i važnosti ove stimulacije za dalji razvoj Prilikom odlučivanja o stimulaciji, vodit će se računa o stilskoj raznolikosti glazbenih izraza kandidata, o imovnom stanju, odnosno o važnosti sredstava stimulacije na njihov daljnji razvoj, rad i karijeru.

Natjecatelji su dužni podnijeti svu dokumentaciju HDS–u, najkasnije do 23. prosinca 2009. na urudžbeni zapisnik ili poštom na adresu, Berislavićeva 9, Zagreb, s naznakom »Za Fond Matz«.

HDS pridržava pravo da ne dodijeli maksimalno predviđen iznos stimulacija. Dobitnici stimulacija pristaju na sudjelovanje u medijskoj promociji prema traženju HDS–a, a svoja autorska prava također moraju zaštititi kroz sustav kolektivne zaštite.

Odluku o dobitnicima stimulacija donijet će Predsjedništvo HDS–a na prijedlog Stručnog povjerenstva sastavljena od istaknutih skladatelja i drugih stručnjaka, najkasnije do 22. siječnja 2010., o čemu će se pisano obavijestiti sudionici Natječaja i javnost putem objava u dnevnom tisku i na internetu

ODRŽANA VRLO USPJEŠNA RADIONICA ZAMP-A O AUTORSKOM PRAVU adionica o autorskom pravu za rock autore održana je 21. listopada u dvorani HDS-a u Berislavićevoj 9.

Ovo je treća i dosad daleko najuspješnija radionica, a prijašnje su održane u Varaždinu i Zaboku. Naime, na radionici se okupilo pedesetak autora koji su na jednom mjestu u skoro tri sata otvorenog razgovora dobili odgovore na sva pitanja. Prava autora glazbenih djela, načini njihova korištenja, što je HDS ZAMP i kako ostvaruje autorska prava te što se događa od trenutka korištenja djela do isplate tantijema autorima, vodeći položaj HDS ZAMP-a u regiji, izdavački ugovori i prijenos prava, samo su neke od tema o kojima su govorili Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik HDS-a, Marina Ferić Jančić, Katarina Matanovac-Furić, Darko Staničić i Ana Poslončec iz službe ZAMP-a. Okupljeni autori posebno su zanimanje pokazali za položaj HDS ZAMP-a u regiji, ostvarivanje prava kod korištenje djela na internetu te za situaciju u glazbenom nakladništvu općenito. Govornici „iznenađenja“ bili su Stribor Jurčić, pravnik, bivši djelatnik ZAMP-a i glazbenik, Davor Franjić iz Menarta i Tomislav Škulić iz Aquarius Music Publishinga, koji su profesionalnim znanjem i terenskim uvidom obogatili kvalitetu informacija ponuđenih sudionicima radionica. HDS ZAMP održavat će i u budućnosti ovakve radionice, a na to nas svakako potiču i pozitivne reakcije okupljenih autora, njihov interes za tematiku i odlične reakcije. (M.F.J.)

R

*SPLITHESIS

ZAMP

ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP

NATJEČAJI

NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI

Hrvatsko društvo skladatelja dana 25. studenog 2009. raspisuje

*SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS *SPLITHESIS

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

Splitsko društvo za suvremenu glazbu, projekt*SPLITHESIS

JABUKE PADAJU U NEBO Piše: Ivana Tomić Ferić ći u svijet bajki znači ući u zagonetke i projektom*SPLITHESIS za čije je potrebe naduševnog zbivanja. Ući u svijet duha stala skladba Four Temperaments (Četiri tempeostvarivanje je bajki. Sve bajke koriste jezik ramenta) koja razotkriva Hipokratov psihološki čudesnog. Kroz to zagonetno čudesno tragamo koncept podjele ljudskih obrazaca ponašanja u za istinom značenja, za istinom duše, ali naj- četiri vrste duševnih stanja. Njegujući neoroprije za uvođenjem duše u istinito. Najljepša, mantičarski stilski izričaj i tragove skladateljske najdublja, najznačajnija bajka nad bajkama gestike Jeana Langlaisa, Mauricea Durufléa i jest istina o čudesnom duha i čudesnom u čovje- Oliviera Messiaena, Jackson je u zanosnoj igri ku samom. Iza svih svojih simbola to nam žele kontrapunktičkih sklopova okarakterizirao Sanreći prave bajke. (Vjazma gvinika Marčić) kao bezosad je u projektu*SPLITHESIS brižnog, Predstavljajući dosadašpraizvedeno ukupno 26 skladbi sponnja nastojanja Splitskog suvremenih splitskih autora, objavljen tanog i društva za suvremenu je dvostruki CD sa snimkama koncerata pouzdaglazbu i njegova važnog nog, MeS dušom u kontrastima i Prostranstvo projekta*SPLITHESIS lankolivarijanti održanih u prošloj godini (u istaknuli smo sve zaka kao pripremi je i dvostruki DVD) te je tiskano t užnog 11 partitura praizvedenih skladbi. i depresiv nog, no ipak poetičnog i umjetnički darovitog, Flegmatika kao popularnog, ali odviše opuštenog, lijenog i samozadovoljnog, a Kolerika kao strasnog i energičnog, sklona provalama ljutnje i nekontrolirana bijesa.

U

D

Mirko Krstičević

paženije rezultate u izgrađivanju vrlo prepoznatljive vlastitosti, kako u pogledu profiliranja visoke razine estetskih kriterija (produktivnih i reproduktivnih), tako i u pogledu ostvarivanja radno–spekulativnih hipoteza što ih je entuzijastički oblikovao tim darovitih glazbenika predvođenih skladateljem Mirkom Krstičevićem, idejnim začetnikom projekta i predsjednikom Splitskog društva za suvremenu glazbu. Naime, od svibnja prošle godine kada je održan prvi promotivni koncert projekta*SPLITHESIS do posljednjega, četvrtog (6. listopada 2009., Gradsko kazalište lutaka Split), praizvedeno je ukupno 26 skladbi suvremenih splitskih autora, objavljen je dvostruki CD sa snimkama koncerata S dušom u kontrastima i Prostranstvo varijanti održanih u prošloj godini (u pripremi je i dvostruki DVD) te je tiskano 11 partitura praizvedenih skladbi. etiri temperamenta Dobar glas koji prati ovaj projekt došao je i do Engleske, pa je nakon Paola Rosata (Italija), Matthiasa Kranebittera (Austrija) i Thierryja Huilleta (Francuska) na netom održanom koncertu gostovao skladatelj, orguljaš i čembalist međunarodnog ugleda, Sir Nicholas Jackson iz Londona. Pored njegove zapažene glazbeničke karijere, zanimljivo je spomenuti da je on unuk viktorijanskog arhitekta Thomasa Grahama Jacksona koji je u 19. stoljeću u više navrata posjećivao našu obalu i crtao spomenike od Raba i Krka do Splita i Dubrovnika, a čija je izložba ljetos postavljena u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Kao vrhunski čembalist, Nicholas Jackson proslavio se izvedbama Bachovih koncerata za čembalo u Wigmore Hallu, koji su uz ansambl The Concertante of London zabilježeni na dvostrukom LP–u tvrtke RCA, te kasnije često izvođeni u Queen Elizabeth Hallu i na brojnim koncertnim turnejama diljem Europe. Posljednjih godina Jackson se snažnije posvetio skladanju realiziravši dva CD–a vlastite glazbe za orgulje snimljene u Chartresu (za Naxos) i Parizu (za Herald). Rezultat njegova pojačana skladateljskog angažmana je i suradnja sa Splitskim društvom za suvremenu glazbu

Minimalizam Ivana Bo i evi a Na radost sve brojnijih poklonika suvremene glazbene umjetnosti (barem ako je suditi po posjećenosti ovih koncerata), splitskim autorima ni ovoga puta nije manjkalo kreativnosti u oblikovanju vlastitih skladbi. Dosljedno skladateljskoj imaginaciji kakvu je predstavio u mnogim ranijim djelima, Ivan Božičević ponovno je posegnuo za oslobađanjem glazbenog prostora od suvišnih detalja koristeći se reduciranim, minimalističkim izražajnim sredstvima. U skladbi Tisuću borova, jedan mjesec za komorni ansambl, on traga za logički čistom i pregledno strukturiranom formom koja dopušta da subjektivne, lirske značajke izraza slobodno zazvuče. U sredini prvog stavka — ciaconna — ističe se lirska dionica solo violončela koja ispovijeda unutarnji skladateljev svijet, a koju je izvanredno izveo Mihovil Karuza.

Podlogu drugog stavka čini ri- Ansambl projekta Splithesis tmičko–harmonijska figura u dionici klavira, nad kojom izrasta cjelokupni polifono–koloristički naboj glazbenog tijeka. To je prva skladba koju je Božičević napisao imajući u vidu cjeloviti sastav ansambla projekta*SPLITHESIS. Recepcijski izuzetno dojmljiva skladba Vlade Sunka pod naslovom Modus vivendi za komorni ansambl Splithesis predstavlja suživot triju različitih glazbenih vrsta, žanrova, koji svaki za sebe, ali i zajedno nastoje korespondirati. Do koje se mjere mogu premostiti međusobne razlike, odnosno biti usklađeni, ideja je vodilja kojom se skladatelj bavi. Disonantni A dio odražava jedan aspekt avangardne glazbe predstavljen istodobnim i rastavljenim klasterima. B dio inspiriran je narodnim motivom (molski trikord u tipičnom pokretu u šesnaestinkama, kasnije augmentiran) što se provlači kroz instrumentalne grupe koje se nadopunjuju stvarajući nove orkestralne boje. C dio je u jazz ozračju: počinje pisanom improvizacijom za saksofon na motiv iz B dijela uz ritam sekciju (klavir, bas i bongosi), a pridružuju im se gudači s novom temom, stvarajući gradaciju i zgušnjavajući harmonijsko tkivo. Premda se opisani djelovi skladbe u osnovi sukcesivno izlažu, neki motivi i submotivi međusobno se više privlače, te istovremeno zvuče bez obzira kojem dijelu pripadaju. Ono što ih povezuje u jedinstvenu cijelinu je interval kvarte, bilo da se radi o melodijskom kretanju uzastopnih kvartnih intervala ili o dvostrukim i višestrukim kvartnim akordima.

Vrlo efektna, skladateljski lucidna rješenja uz

bogatstvo glazbene asocijativnosti zrcali ciklična skladba Ples godišnjih doba Blaženka Juračića podijeljena na Jesenji tango, Zimski slow valcer, Proljetni bolero i Ljetnu sambu. U svojim bitematskim i monotematskim izričajima stavci su čvrsto povezani u glazbeno trojstvo ritma, melodije i harmonije i znak su jedinstva u cikličnoj organizaciji svijeta, u uspostavi njezinih nebesko–zemaljskih odnosa. Plesovi upućuju na tvorca pokreta, vitalnosti i intelekta. Dok izmjena godišnjih doba ostaje konstanta, mijenjaju se njezini ritmovi ovisno o duhovnoj svijesti i njihovu sadržaju.

Osvijestiti ritmove u sebi i van sebe ujedno je i poziv na ples.

Skladateljskom svježinom i maštovitošću i ovoga se puta istakao Gordan Tudor u skladbi Serio?

Mai!, počevši s vrlo serioznom temom koju u originalnom obliku donosi violončelo. Zanimalo ga je koliko »trpi« jedna takva tema misleći pritom na rješenja koja se možda često zaobilaze u suvremenoj ozbiljnoj glazbi, a koja su (barem njegovome) uhu dojmljiva. Kako osobno ističe, skladba Serio?Mai! svojevrsna je etida, vježba, ali ne za izvođače i njihovu vještinu, već za vlastitu skladateljsku kreativnost. Poslužimo li se prijevodnim korelatom Ozbiljno? Nikad! shvatit ćemo i uvodni moto skladbe za kojim je posegnuo autor referirajući se na čuvenu Chaplinovu misao In the end, everything is a gag.

Skladbe Mirka Krsti evi a Elementarna snaga ritma, bogatstvo akcentuacije te opća zrelost i produhovljenost fakture s naznakama izraza minimalne glazbe, odlike su koje skladateljski stil Mirka Krstičevića čine sasvim osobitim. Na četvrtom koncertu predstavio se dvjema skladbama — Stipa Felix i Pazi, Metla! Prema autorovoj bilješci, prva je nastala u suradnji s malom pticom kos koja je sletjela na skladateljev dlan i otpjevala dva glavna motiva na kojima se temelji cijela skladba, a druga ozvu-

čuje »priču o vještici Rogulji koja je iz smjera Prevelike važnosti skretala ka Zoni vječnog sumraka, pri čemu je došlo do kvara na navigacijskom sustavu njezine metle »big ego 666« te je sudar s vješticom Droonguljom koja je dolazila na svojoj »pari hotter xxl« metli iz smjera Zabluda i laži, u zadnji čas, izbjegnut...« Ludičnost, bajkovitost i glazbena deskriptivnost Krstičevićeve partiture pronašle su prave interprete u ansamblu SPLITHESIS–a kojemu je, predvođenom dirigentom Harijem Zlodrom, izvanredno uspjelo udahnuti život praizvedenim skladbama, osnažujući njihov doživljajni intenzitet.

Konačno, umjesto pohvale »ludostima« koje je projekt*SPLITHESIS do danas ostvario bogatstvom glazbenih ideja i vizija, valja nam, s mnogo optimizma najaviti sljedeći korak, možda čak i jednu veću »ludost« čiju ćemo umjetničku afirmaciju znatiželjno pratiti i, nadamo se, jednako hvaliti. Naime, sljedeći koncert pod naslovom Pobratimstvo lica u svemiru najavljen je za Dan Europe, 9. svibnja 2010. godine. Na tom koncertu sudjelovat će četiri inozemna i šest hrvatskih skladatelja okupljenih oko projekta koji će stvoriti zajedničku skladbu. Bit će to neka vrsta suite od jedanaest kratkih stavaka od kojih svaki za sebe može stajati samostalno, kao mikrokozmos, i istovremeno biti dio veće cjeline — makrokozmosa. To je zapravo glazbena introdukcija za project*UNIVERTHESIS koji će biti utemeljen dan poslije, 10. svibnja otvarajući novi prostor za dohranjivanje svježim iskustvima i domišljajima na području suvremene glazbe.

Vivat, crescat, floreat!

7

FESTIVALI

FESTIVALI

Razgovor s Davorom Kajfešom povodom koncerta za njegov 75. ro endan

SLOBODA STVARANJA GLAZBE U TRENUTKU NADAHNUĆA Razgovarao: Davor Hrvoj d 1958. do 1967. godine, Davor Kajfeš je bio član Plesnog orkestra Radiotelevizije Zagreb, a istodobno član i potom umjetnički voditelj Zagrebačkog jazz kvarteta, najznačajnijeg sastava u povijesti hrvatskog jazza s kojim je nastupao diljem svijeta i snimio niz ploča. Osim kao sjajan pijanist, improvizator, Kajfeš je poznat i kao skladatelj, ne samo jazza, već i filmske glazbe. Najznačajnija djela su mu: Davor’s Blues, Digression, Mrtve magle, Eftertanke, Arnold’s Orbit, Collision, Arabesque, Ornaments i Boogie Balkanique.

Kako to da ste odlučili završiti studij glazbe kad ste već bili afirmirani glazbenik — pijanist i skladatelj?

Moj glazbeni studij počeo je zapravo odmah iza velike mature. No, da se vratimo u djetinjstvo.

Počeo sam svirati harmoniku kao šestogodišnjak i s osam godina nastavio s klavirom. Prijemni ispit je bio u Gundulićevoj 6 (današnja Akademija) i to je bio početak muzičkog školovanja koje je, u najbolju ruku, završavalo preko Srednje škole i onda Visoke — Glazbenom zavodu/Konzervatoriju.

Već od prvog dana ustanovili su da imam apsolutni sluh koji neki smatraju posebnim talentom, što u stvari nije odlučujući dio glazbene nadarenosti.

Dobar je sluh ipak neobično važan i pridonio je da sam nakon mature primljen na dirigiranje u klasu Slavka Zlatića. Iz raznoraznih razloga, a i sve većeg pasioniranog zanimanja za jazz, prešao sam prvo na Teoretski odjel i zatim prekinuo inače uspješan studij i doslovce uronio u svijet jazza koji me fascinirao. Počela je karijera jazza i intenzivne profesionalne djelatnosti pijanista Plesnog orkestra RTZ–a, s vremenom i Zagrebačkog jazz kvarteta, »freelancing« — skladanje i aranžiranje, među ostalima i glazbe za crtane filmove Zagreb filma, što je bio jedan od zanimljivijih i zaista u svakom pogledu privlačnih »poslova«. Budući da mi je ostalo samo godinu dana do diplome na Teoretskom odjelu, vratio sam se u školske klupe i 1964. kompletirao studij. Moj diplomski rad bio je iscrpan teorijski prikaz jazza, prvi put predstavljen na konzervativnom Konzervatoriju. Moram reći, velik uspjeh.

Moje kontinuirano zanimanje za glazbu u najširem smislu opet me je dovelo u školske klupe (1995.) gdje sam na Sveučilištu u Uppsali završio skraćeni studij glazbene psihologije.

Sklonost prema klasi noj glazbi Što je ta naobrazba značila za vašu karijeru jazz pijanista, improvizatora?

Nastava na Konzervatoriju imala je veliko značenje u mojoj jazzističkoj karijeri. Na dirigentskom odsjeku vladanje instrumentom, u prvom redu klavirom, važna je sastavnica kompleksnog studija. Došao sam u klasu Darka Lukića, što je bio doživljaj u usporedbi s dotadašnjom Srednjom muzičkom školom. On je tada počeo karijeru profesora, bio je ambiciozan i predan tako da je svoj entuzijazam prenosio i na studente. Dobio sam solidan temelj koji je pripomogao fleksibilnosti u pijanističkom svladavanju jazz idioma. Naravno,

19.

Me unarodni dani jazza u Lisinskom Sjajnim koncertom obilje ene zna ajne obljetnice Davora Kajfeša i Zagreba kog jazz kvarteta

Piše: Davor Hrvoj rema ocjenama publike, ali i novinara, ovogodišnji Međunarodni dani jazza bili su najbolji do sada.

Održani su od 20. do 23. listopada u organizaciji Jazz kluba Zagreb Hrvatskog društva skladatelja i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. U Maloj dvorani, svake večeri ispunjenoj do posljednjeg mjesta, nastupila su tri međunarodna sastava svjetske klase te vodeći hrvatski jazzisti, svi uz iznimno raspoloženje i pozitivne vibracije koje su prenosili na publiku.

Festival je otvorio kvintet američkog multiinstrumentalista Jamesa Cartera, virtuoznog svirača svih tipova saksofona, klarineta i flauta koji je ovom prigodom svirao

P

to je bio jedan od razloga da mi je tada prvi uzor bio pijanistički virtuoz Oscar Peterson.

No, sklonost prema klasičnoj glazbi osjeća se i u vašim djelima s područja jazza. Kako »pomirujete« jazz i klasičnu glazbu?

Oštre granice između različitih glazbenih vrsta i žanrova sve su manje uočljive. Mnogo sam puta raspravljao s Johnom Lewisom (pijanist i skladatelj, vođa kultnog sastava Modern Jazz Quartet i Kajfešov šogor, op.p.) o, primjerice, kvaliteti swinga, jednoj od zaista značajnih komponenata jazza. Složili smo se da mnogobrojni vrhunski interpretatori »klasične« glazbe posjeduju tu kvalitetu i da im izvedbe klasičnog repertoara, da tako kažemo, swingaju. Radi se, naime, o istančanom osjećaju za ritam ili tajming, veoma izbalansiranom odnosu između protoka vremena i plasiranja tonova u odnosu na puls, te istodobno projiciranja toga balansa na slušatelja. Najbolje se to vidi u izvedbama glazbe J. S. Bacha koja u sebi ima sve odlike swing interpretacije jer je njegova glazba usko vezana za plesne forme onoga vremena. U vrijeme moje mladosti jazzu me najviše privlačila sloboda stvaranja glazbe u trenutku nadahnuća, mogućnost neprekidne transformacije glazbenog materijala, kao i forme, za razliku od striktnog izvođenja repertoara klasične glazbe koja ne dopušta odstupanja od napisana notnog teksta. Danas, kad je improvizacija opet zauzela značajno mjesto u »klasičnoj« suvremenoj glazbi, postojeće apstraktne granice između žanrova postaju nezanimljive.

Osjeća se to i u vašoj skladbi Arnold’s Orbit nadahnutoj Schönbergom. Kako je nastala?

Skladba se zove Arnold’s Orbit jer u prvim taktovima citiram tematski materijal iz Schönbergovih Fünf Klavierstücke op. 23. Ti prvi taktovi najčešće sadrže glazbeni potencijal koji skladatelj razvija u daljnjem tijeku skladbe, što je i ovdje slučaj. Slično tome, ta tema i meni služi kao nosiva osnova vlastite jazz verzije. Za razliku od Schönberga koji se služio dodekafonijom, drugim riječima nizom od dvanaest ravnopravnih tonova, ja u Arnold’s Orbit upotrebljavam tradicionalni harmonijski sustav.

Isprobati napisano U čemu je posebnost skladbi koje ste pisali za Zagrebač-

Zašto ste osjetili potrebu skladati Boogie Balkanique i je li bilo teško spojiti ta dva idioma?

Boogie Balkanique napisao sam kasnije u Švedskoj.

Kao i ranije spomenute skladbe, ona sadrži dva elementa. Pratnja lijeve ruke tipičan je boogie woogie ostinato, ponavljajuća bas figura, a desna ruka ima melodijsku liniju u

vrijeme moje mladosti jazzu me najviše privlačila sloboda stvaranja glazbe u trenutku nadahnuća, mogućnost neprekidne transformacije glazbenog materijala, kao i forme, za razliku od striktnog izvođenja repertoara klasične glazbe koja ne dopušta odstupanja od napisana notnog teksta.

U

gornjem glasu. Takt od 5/4 i melodija na neki način asociraju na balkansku glazbenu tradiciju. Danas je ta vrsta fuzije različitih etničkih sredina vrlo uobičajena — world music, fusion i slično — no, u doba kada smo mi počeli unositi folklorne značajke u naš repertoar, »pravi« jazzisti su nas ismijavali, jer to po njihovu mišljenju nije imalo veze s jazzom. Ima i danas kritičara koji smatraju da je »pravi i iskonski« jazz umro s bebopom 1950.–ih. Glazba, kao i umjetnost općenito, nije statična nego dinamična, sa stalnim promjenama i razvojem u različitim smjerovima, što je čini bogatijom i stilski svestranijom. Postoje, naravno, neki za jazz karakteristični elementi čija prisutnost čini da mnoge varijante fusion glazbe doživljavamo kao jazz, ukoliko već unaprijed nismo opterećeni utvrđenim normama koje određuju ili sužuju okvire toga glazbenog idioma.

ki jazz kvartet, ali i Plesni orkestar RTZ–a, primjerice Digression, Ornaments, Eftertanke, Mrtve magle, Collision?

Trenuta no stvaranje glazbe

U razdoblju rada s Kvartetom bio sam motiviran za skladanje materijala koji će se, neposredno nakon što je ostvaren, naći na našem repertoaru. Slično je bilo i s djelima koje sam napisao ili aranžirao za ondašnji Plesni orkestar RTZ–a. Velika je prednost sjediti u sastavu za koji pišeš, biti u mogućnosti isprobati napisano, po potrebi korigirati ili poboljšati neke dijelove, biti otvoren za pozitivne primjedbe i kritike članova ansambla.

Ornaments i Collision bili su tipični pokušaji približavanja folkloru našega područja, posebice što se tiče metrike i ritmike. Bilo je to u skladu s nastojanjem potaknutim od Lewisa da, kao što je rekao, potražimo ideje in your own backyard, u vlastitom dvorištu, da bismo na taj način izgradili vlastiti profil, što je s vremenom dalo željeni rezultat.

Preseljenje u novu, nepoznatu sredinu nikad nije bezbolno. Život i stvaralaštvo podvrgnuti su promjenama i novim izazovima. Problemi egzistencije i ponovne afirmacije u novim uvjetima zahtijevaju gomilu energije koja nesumnjivo u pozitivnom smislu rezultira u osvježavanju i rađanju novih ideja i obnovljena natjecateljskog instinkta. Stjecajem okolnosti u stanovitom sam smislu promijenio svoje profesionalno usmjerenje i počeo surađivati s plesačima i koreografima, najprije na Koreografskom institutu koji je s vremenom postao visoka škola University College of Dance u Stockholmu.

Novo usmjerenje bilo je stimulativno u svakom pogledu, jer je svojim vizualnim i fizičkim izražajem davalo nove i drukčije impulse za trenutačno stvaranje glazbe, na licu mjesta, što je odgovaralo mom temperamentu

samo sopran i tenor saksofon i bas klarinet.

Nekoliko puta proglašavan najboljim svjetskim bariton saksofonistom, Carter je pokazao zašto je jedan od najcjenjenih glazbenika na današnjoj jazz sceni. Uvjerljivo, maštovito i iznimno uzbudljivo u izvedbama objedinjuje cjelokupnu tradiciju jazza, od bluesa i gospela, preko swinga i bebopa do free jazza. U nekim se improvizacijama, posebice onima što ih je ostvario bez pratnje, doimalo kao da sviraju trojica glazbenika.

Najviše pažnje, ali i oduševljenja izazvao je koncert trija jamajčanskog pijanista Montyja Alexandera. Iako nije pjevao, što ponekad čini, njegove su izvedbe vlastitih, ali i skladbi autora raznih stilova, među njima i Boba Marleya, bile raspjevane, razigrane, atraktivne i vesele. Svoju je pijanističku virtuoznost podredio spontanim interakcijama sa članovima trija. Svirajući s ukusom, opušteno, s puno duhovitih citata, ostvario je i sjajnu komunikaciju s publikom koja je ovacijama izmamila čak četiri dodatka.

Međunarodne dane jazza zaključio je australski multiinstrumentalist James Morrison, uz međunarodni sastav sa sjedištem u Austriji, Juvavum Brass. Izvodili su vlastite skladbe, ali i obrade Bachovih djela, koja su im, kao podloga, poslužili za jazzističke improvizacije.

Morrison je osvojio publiku virtuoznim solima svirajući trubu, krilnicu, eufonij i klavir.

Središnji koncert festivala bio je posvećen

DAVOR HRVOJ

O

Kako su se glazbena iskustva što ste ih usvajali tijekom života u Švedskoj odrazila na vaše stvaralaštvo?

Davor Kajfeš

i načinu mišljenja. U zrelijim godinama shvatio sam da je najjača dimenzija moga glazbenog talenta upravo sposobnost slobodnog improviziranja. Kad kažem slobodnog, moram nadodati da tu uključujem i improvizaciju sa zadanim vremenskim i metričkim okvirima.

Godine provedene u suradnji s plesačima i koreografima suvremenog plesa i jazza ostavile su snažne tragove na moj način improvizacije, s jedne strane jazza, a s druge, na spomenute »free improvisation« gdje se dimenzija forme, harmonije i melodije oblikuje u trenutku izvedbe.

Zauvijek iš ezla glazba CD Imposition, koji u nazivu sadrži kombinaciju riječi improvisation i composition, a koji sam snimio u suradnji s renomiranim švedskim violončelistom Peterom Schubackom, najbolji je dokaz utjecaja i dugogodišnje bliskosti s drugom umjetničkom formom, posebice suvremenim plesom, na moje stvaralaštvo. Razdvajanje plesa i glazbe desilo se isključivo na kulturnom području Zapada. U mnogim drugim dijelovima svijeta još uvijek su glazba i ples sjedinjena vrsta umjetnosti pod zajedničkim nazivom; primjerice, afrički naziv za ples i glazbu je ngoma.

Moje zanimanje za tradicionalniji pristup jazzu nikada nije splasnuo, dapače, dugogodišnja suradnja s Rupertom Clemendorom, fenomenalnim majstorom udaraljki s Trinidada, također je ostavila tragove na moje glazbeno stvaralaštvo i pripomogla održavanju razine jazz izvedbi.

Preseljenjem u Švedsku i gubitkom suradnje sa stalnom grupom ili orkestrom moje je skladateljsko djelovanje u velikoj mjeri bilo u okvirima improvizacije. Poput naše egzistencije, improvizacija je prolaznog karaktera i vjerojatno je zbog toga mnogi smatraju manje vrijednom od pisane tradicije skladanja. Mnogo je moje izvedene glazbe tako zauvijek iščezlo, no ista sudbina zadesila je i čuvene improvizacije Bacha, Chopina, Liszta i Schumanna, kao i jedinstvene improvizacije pionira jazza koje do danas žive samo u sjećanjima suvremenika. Srećom, suvremena tehnologija omogućila je da je jedan dio mojega stvaralaštva na taj način dokumentiran.

sedamdeset i petoj godišnjici rođenja pijanista i skladatelja Davora Kajfeša i pedesetoj obljetnici utemeljenja Zagrebačkog jazz kvarteta (ZJK), najznačajnijeg sastava u povijesti hrvatskog jazza. U prvom dijelu nastupio je Kajfeš, solo ili u duu s bas gitaristom Mariom Mavrinom.

Uz tek dva standarda: On Green Dolphin Street i Afternoon In Paris Johna Lewisa, slavljenikova mentora, ali i mentora Zagrebačkog jazz kvarteta, sastava kojemu je Kajfeš bio umjetničkim liderom, 75. godišnji pijanist predstavio je Intimu, najpoznatiji hrvatski jazz standard Miljenka Prohaske, nekada kontrabasista ZJK–a. Uz njih je izveo vlastite skladbe Arnold’s Orbit (nadahnut opusom Arnolda Schönberga) i Fairy Tale For Goran te jazzističke obrade Skrjabinovih djela.

Naime, Kajfeš svoj glazbeni stav zasniva Davor Kajfeš, Boško Petrović, Mario Mavrin i Silvije Glojnarić u Lisinskom na improvizacijama, ali i stapanju jazza s tradicijskom i klasičnom glazbom. BuduTime je iskazano zanimanje ZJK–a za spoj održana u povodu dvadeset i pete obljetnići da od 1967. živi i djeluje u Švedskoj i tek jazza i ozbiljne glazbe. Naime, dio svojega ce Kvarteta. Neke od njih: Petrovićevu With povremeno nastupa u Hrvatskoj, tako nas glazbenog stvaralaštva ovaj je sastav vezao Pain I Was Born i Glojnarićevu Mistic Soul, u koncerti poput ovoga iznova podsjećaju na uz third stream. To je bilo posebice istaknuaranžmanima autora, izveli su i na ovom konnjegov izniman pijanistički i skladateljski zna- to u izvedbi djela A Day In Dubrovnik Johna certu. Pažljivo birana, sva izvedena djela člačaj za naše jazz stvaralaštvo.

Lewisa u Grašićevu aranžmanu. Zagrebački nova ZJK–a dokaz su skladateljske zrelosti i U drugom dijelu pridružili su mu se kolege iz Zagrebačkog jazz kvarteta: vibrafonist Boško Petrović i bubnjar Silvije Glojnarić, te kao gost, bas gitarist Mario Mavrin, a nakon izvedbe Kajfešove skladbe Eftertanke, i gitarist Primož Grašič te Zagrebački gudački kvartet.

je jazz kvartet bio poznat po sjajnim skladbama članova sastava, od kojih su neke postale svjetski poznate, primjerice Prohaskina Intima za koju je tekst napisao čuveni američki jazz pisac i enciklopedist Leonard Feather, a na slavljeničkom je koncertu, prije početka drugog dijela, prikazana u snimci s koncerta

maštovitosti autora te autentičnog rukopisa što je Kvartetu donijelo priznanja na svjetskoj jazz sceni. Te skladbe donose smjernice koje su neki, zasad još uvijek rijetki, mladi hrvatski jazzisti prepoznali i na vlastiti način unijeli u svoje viđenje jazza.

DAVOR HRVOJ

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

8

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

SUSRETI GENERACIJA U Piše: dr. sc. Zdenka Weber

značajne obljetnice: 60 godina života skladateljice Đeni Dekleva–Radaković, 80 godina života skladatelja Adalberta Markovića, 100. obljetnicu rođenja skladatelja Brune Bjelinskog, 80. sezonu postojanja Simfonijskog orkestra HRT–a i 50 godina javnog nastupanja pijanistice Pavice Gvozdić. Tako su se u okviru jednog koncerta okupile počasti koje su i odredile njegov program. Na početku praizvedena skladba Rakatač (po istrijanski ribež) Đ. Dekleva–Radaković, profesorice na studiju Glazbene kulture Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, djelo je koje, prema autoričinim riječima, zvučnošću najavljuje unutrašnji ritam kompozicije, dok značenjem asocira i na sam proces njezinog nastajanja. U uzbibanom protoku kombinacija zvučnih boja, instrumentalne naslage različitih gustoća svojim tematskim materijalom asociraju glazbenu baštinu Istre.

Skladba Concert Piece za gitaru, guda-

pogađaju bitne značajke odabranih instrumenata. Koncert za violinu, violu i gudače praizveli su glazbenici kojima je djelo i posvećeno, violinist Jože Haluza i violist Milan Čunko; već je iz njihova predanog muziciranja bilo moguće zaključiti da uživaju u bravuri brzoga dijela, kao i u polaganom nastavku melodijske ekspresivnosti. Osmominutni Koncert u dva dijela, tek s rudimentarnom naznakom trećega, zapravo ponovljenom tonalitetnom građom brzoga početka, možda je Paraćev odgovor na zahuktalost današnjega doba u kojemu se nema vremena ni za što.

Tko to zna?!

Kraj koncerta pripao je primadoni hrvatskoga pijanizma, Pavici Gvozdić koja u ovoj godini, s više koncertnih nastupa, podsjeća na 50 godina dugu i nadasve uspješnu karijeru. Njezina životna povezanost, privatna i profesionalna, s akademikom Stankom Horvatom nedvojbeno je bila u osnovi odabira njegova Koncerta za klavir i orkestar iz 1966./’67., karakteristična primjera načina na koji je Horvat odgovarao na poticaje svjetskih kretanja Nove glazbe.

Bliskost s njegovom glazbom podaje muziciranju Pavice Gvozdić suverenu vjerodostojnost i krajnje koncentriranu angažiranost, čemu je orkestar vrsno odgovarao kvalitetom zvuka i disciplinom u ostvarenju svih dionica, potvrđujući svoju 80 godina dugu tradiciju uspješnog nastupanja.

Mješovita vokalna skupina Nešpula

Simbolično nazvan U čast stvaralaštvu prvi je koncert obuhvatio

če i udaraljke Adalberta Markovića, umjetnički izuzetno plodna doajena hrvatske glazbe, još od praizvedbe 2004. potvrđuje vitalnost glazbenoga sloga neopterećena u protoku nadahnute muzikalnosti. Gitarist István Römer izvanrednom je pronicljivošću umio

sobitu je pozornost potakla praizvedba audio–vizualnog djela Pljačka banke Vjekoslava Nježića u kojoj je autor, koristeći trominutnu snimku pljačke Reiffeisen banke u Sesvetama, snimljenu mobitelom od slučajnog prolaznika, na osnovi vizualnoga polazišta postigao uzbudljivu akustičku nadopunu.

O

podatno naglasiti razigranost solističke dionice, pa je izvedba protekla u živom izričaju kao pravi poklon skladatelju za njegov 80. rođendan. Obilježavanju 100. obljetnice rođenja Brune Bjelinskog obol je dao Simfonijski orkestar HRT–a izvevši osmerostavačnu Suitu iz Korkyre iz 1944. godine. Pa, iako i u ovoj glazbi naziremo mediteransko osvjetljenje i vedrinu karakterističnu za velikog maga neoklasične glazbe 20. stoljeća, izvedba Suite mogla je biti zamijenjena nekom od uspjelijih skladateljevih simfonija.

Frano Parać ne sklada mnogo, ali kada dovrši neko djelo trajno nas oduševljava iskustvenom razinom i invencijom koje

Predstavljanje je započelo skladbom Intrada marinaresca Massima Brajkovića. Za skladatelja koji djeluje izvan središta s orkestrima, upravo je elektronička glazba posebni izazov jer mu omogućava ozvučenje glazbenih vizija. Naime, za njega je elektronička glazba velika prednost i bezgranični izvor zvukovlja te je i svoje balete ostvario upravo u tom vrlo praktičnom mediju. I skladatelju Daliboru Bukviću elektronička je glazba mogućnost za stvaranje niza djela scenske glazbe, kao i samostalnih skladbi poput predstavljene Spatial — danse des apparitions (Prostor — pokreti priviđenja). Koristeći razne

Sanja Drakulić na otvorenju GTP ´09

epertoar pijanistice Katarine Krpan obogaćen je skladbom Kate’s Kiss (Katin poljubac) Mladena Tarbuka, djelom koje do te mjere obiluje cjelovima da je u toj navali poljubaca skladatelj očito zaboravio čak i na neka pravila uviđavnosti.

R

kompjutorske programe udubljuje se Bukvić u sasvim određene spekulativne tehničke procese čija protežnost u akustičkom izričaju oblikuje trajanje od šumova sve do zvučnih valova različitih intonacija.

Osobitu kompleksnost zbivanja ostvario je Davorin Kempf u fantazmagoričnoj glazbenoj fresci Fiat lux ostvarenoj u Berlinu 1994. godine. To skladateljsko ostvarenje zavidne opsežnosti obrazovanja, predstavlja nedvojbeno nezaobilazno djelo na području hrvatske elektroničke glazbe.

U predstavljenom nizu zanimljivih ostvarenja bile su prve javne izvedbe RPR49 Frana Đurovića, Misije 6 Ane Horvat, Red, White And Mirele Ivičević, Burning Chrome Igora Karača, Droplets...Josipa Magdića, Supernova Krešimira Seletkovića i Bionic Soundscape Zlatka Tanodija. Osobitu je pozornost potakla praizvedba audio–vizualnog djela Pljačka banke Vjekoslava Nježića.

Autor je, koristeći trominutnu snimku pljačke Reiffeisen banke u Sesvetama, snimljenu mobitelom od slučajnog prolaznika, na osnovi vizualnoga polazišta postigao uzbudljivu akustičku nadopunu koja svojom zvukovnošću te intervencijama i interpolacijama ostvarenima u studiju dokazuje nezamjenljivost i upotrebljivost elektroničkih postupaka.

Pjesni ki pjev violon ela i glasovira Izvrsni mladi glazbenici, violončelistica Petra Kušan i pijanist Danijel Detoni već u biografijama bilježe značajne osvojene nagrade te solističke i nastupe s uglednim orkestrima na mnogobrojnim gostovanjima. Stoga je njihov koncert u pulskoj dvorani Zajednice Talijana Circolo 6. studenoga privlačio osobitu pozornost.

Odabir šest skladbi s naglašenim poetskim asocijacijama, izvedbe koje su bile tehnički superiorno i glazbeno nadasve promišljeno i impresivno predstavljene, osigurale su umjetnicima topli pljesak nakon svakog djela. Tako su Petra Kušan i Danijel Detoni, precizno uigrano i razigrano u gesti, praizveli Sonatu za violončelo i klavir akademika Anđelka Klobučara skladanu ove godine na poticaj Sanje Drakulić. S uobičajenim rasporedom stavaka brzi–polagani–brzi Klobučareva Sonata donosi razradu intervala sekunde–kvarte i septime te motiva dviju seksta u odnosu tritonusa što, dakako, djeluje disonantno, ali u majstorskom oblikovanju i kontrastima otkriva glazbenost već odavno usvoje-

MARIO DROPULIĆ

su Diego i Danijel Vitasović, Mateo Blašković, Sara Erman, Hana i Asja Fajtović i Valter Bašić.

Zvuci karakteristična istarskog melosa, bogate baštine koja se od nedavno kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro nalazi na UNESCO–voj listi, zaokupili su pozornost nazočnih. Nakon toga, uzvanici i gosti HDS–a pristigli iz Zagreba prešli su u kazališno gledalište gdje ih je pozdravila skladateljica i pedagoginja Sanja Drakulić, voditeljica Tribine, a predsjednik HDS–a Hrvoje Hegedušić tom je prigodom uručio i nagrade Društva. Nagrada Boris Papandopulo dodijeljena je skladatelju Alfiju Kabilju za Koncert za flautu i orkestar (praizveden 2008.). Valja spomenuti da je i flautistica Renata Penezić, koja je bila inspiracija pri nastanku djela i prva ga predstavila javnosti, ovjenčana Nagradom Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Doista se ne događa često da ista skladba, kao kreativni čin i interpretacijsko postignuće, na tako uvjerljiv način osvoji sve prednosti kod žirija koji odlučuju o nagradama. Nagrada Josip Andreis na području muzikologije pripala je Hrvatskom muzikološkom društvu (HMD) za objavljene prijevode s područja Opće povijesti glazbe koje su priredili Stanislav Tuksar i akademik Nikša Gligo. Nagradu je u ime HMD–a primila Sanja Majer Bobetko.

Sam svoj majstor Oduševljenost i otkrivanje beskrajnih mogućnosti zvučnih evokacija koje pruža današnji stupanj razvoja elektronske tehnike, poticaji su za ostvarivanje brojnih djela elektroničke glazbe, a ona se javlja kao samostalni umjetnički proizvod. Veliku zastupljenost nalazi i kao primijenjena umjetnost u susretu s drugim umjetničkim vrstama (posebice film, scenska glazba, audio–vizualni projekti i drugo). U okviru koncerta 5. studenoga u Hotelu Histria, nazvana Sam svoj majstor, bilo je uključeno jedanaest skladbi i svi zainteresirani, okupljeni u kasnim noćnim satima, s pozornošću su pratili ostvarenja nastala osobnim manipu-

lacijama raznih kompjuterskih programa ili korištenjem institucionalnih/privatnih studija.

MARIO DROPULIĆ

Manifestacija Hrvatskog društva skladatelja i Cantusa, članica ECPNM–a (The European Conference of Promoters of New Music), Glazbena tribina Pula, doživjela je od 5. do 8. studenoga svoje 46. godište, a budući da se nakon Opatije (gdje je osnovana 1963., tada još kao jugoslavensko događanje) od 1999. godine održava u istarskom središtu, bilo je to i jubilarno deseto pulsko predstavljanje pretežno hrvatskog glazbenog stvaralaštva. Prvo mjesto glazbenoga slavlja bilo je Istarsko narodno kazalište, a otvorenju Tribine prethodio je program u predvorju koji su, kao produkciju Folklor se voli i u školi, pripremili učenici pulske Glazbene škole Ivana Matetića–Ronjgova. Obilježivši nastupima 60. obljetnicu postojanja te ustanove, na istarskim tradicijskim glazbalima nastupili

MARIO DROPULIĆ

GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA

46. Glazbena tribina Pula, 5. — 8. studenoga 2009.

Bruno Krajcar

ZNAKU PRAIZVEDBI

Jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske glazbene avangarde 20. stoljeća, skladatelj, pijanist i pisac Dubravko Detoni trajno je znao glazbala prilagoditi svojim tragalačkim porivima u iznalaženju novih akustičkih odnosa. Na takvu nas poticajnost na području novog instrumentalnog virtuoziteta podsjeća i njegova skladba Assonance I za violončelo i glasovir, djelo nastalo još 1968. godine. Poetske asocijacije ritmiziranih fraza autor opisuje kao istraživanje nepotpunih glazbenih srokova više linija što se svojom nesinkronošću među sobom nadopunjuju.

I na kraju, praizvedba skladbe Canto de la ave rapiega (Pjev ptice grabljivice) za violončelo i klavir Ivana Božićevića, skladatelja, orguljaša i pijanista, posizanjem za španjolskim glazbenim idiomom u stavcima Chacona i Fandango otkriva novu putanju suvremene glazbe s početka 21. stoljeća (djelo nastalo u ovoj godini) koja instinktivno i neopterećeno pronalazi susret sa slušateljem.

Cjelova u beskraj Već stoljetna posvećenost skladanju za glasovir rezultirala je djelima koja slijede sve povijesne stilske mijene, a da ipak i dalje postoje otvorena područja za nova autorska sučeljavanja. Tako će i skladba Makapaka Viktorije Čop, djelo koje je naručila EPTA za klavirsko natjecanje u Osijeku 2009., a koju je 7. studenoga u Istarskom narodnom kazalištu praizveo pulski pijanist Vladimir Mlinarić, ući u natjecateljsko nadmetanje uz bogati standardni repertoar. Izvanglazbene konotacije koje dozivlju fantastični lik iz bajkovite šume ili pak sugeriraju ustrajnost u dječjoj igri i mašti, kao što upućuje skladateljica tumačeći nepoznanicu naslova Makapaka, predstavljat će za mlade pijaniste susret s duhovitim suvremenim glazbenim izričajem koji sadrži pedagošku namjeru svladavanja tehničkih zahtjeva.Slovenski skladatelj, violončelist i dirigent Bogo Leskovic (Beč, 1909. — Ljubljana, 1995.) manje nam je poznat, ali je za pijanista Vladimira Mlinarića zacijelo prezentno ime, budući da je Mlinarić studirao u Ljubljani.

U praizvedbi Leskoviceve skladbe Dva gamelanska plesa (Tranquillo.

Ondeggiante e poco rubato i Allegretto molto ritmico) upoznali smo skladatelja koji znalački provodi slični tematski materijal i impresionističkom izražajnošću (gamelan!) ostvaruje lelujave zvučne ugođaje.

Repertoar pijanistice Katarine Krpan obogaćen je skladbom Kate’s Kiss (Katin poljubac) Mladena Tarbuka, djelom koje do te mjere obiluje cjelovima da je u toj navali poljubaca skladatelj očito zaboravio čak i na neka pravila uviđavnosti u opisu djela, a ne samo na suosjećanje sa slušateljem kada je riječ o trajanju tog prekomjernog ljubljenja.

Pet uglazbljenih cjelova, Majčin, Očev, Ljubavnikov, Djetetov i Cjelov smrti nižu se ogromnom skladateljevom upornošću da prolaznost jedinke pretoči u vremenitost glazbe same. Katarina Krpan još nije vre-

godišnjim Svečanostima pasionske baštine u Zagrebu, ostvarenja su skladatelja kao emanacija duhovnosti i vjerničkog sudjelovanja na području suvremene glazbe. U tome se invencijom osobito ističe Igrecov Agnus Dei. Za svoj kvartet Forelock (praizvedba) S. Glojnarić ističe da je djelo crossover podrijetla izvora te nastavlja definicijom beyond– Avant–garde, kao tumačenjem o izvorištima različitih glazbenih idioma ukoričenih u ostvarenje čija nas zvukovnost asocijativnim tijekom odvodi u prepoznatljiva ishodišta.

Uhlikova inspiracija ovaj put izvire

Dnevni koncerti pulske Tribine

Izlet u Pore Piše: Ana Kuštrak Glazbena tribina Pula i ove je godine u četiri kratka dana predstavila raznoliki program, a uz »glavne« večernje koncerte, sačinjavali su ga i oni podnevni. Trio Solenza koji je trebao nastupati drugoga dana Tribine, neplanirano se prometnuo u duo zbog bolesti pijanista Marija Čopora. No, dvadesetominutni program ipak je održan i na posljetku je oduševio publiku. Zbog nedostatka glasovira, izvedene su svega dvije kompozicije, Concerto abbreviato za klarinet solo Petra Bergama (izvrsni Bruno Philipp) te Versus za klarinet i glas Marka Ruždjaka (Bruno Philipp i sopranistica Davorka Horvat). Bergamov Concerto pokazao je raskoš klarineta, kao zasebna glasa, sposobna za izvedbe visokih tehničkih prohtjeva. Ruždjakov Versus jedna je od ponajboljih kompozicija na Tribini, čemu su zasigurno pomogli izvrsno pripremljeni i usklađeni umjetnici.

Temelji se na načelu imitacije ili, kako i samo ime sugerira, suprotstavljanju glasa i klarineta, ali do takvih razmjera da su, radi tehničkog tretiranja oba »instrumenta«, granice između njih gotovo nepostojeće. Koliko glas zvuči kao klarinet, toliko i klarinet pjeva poput ljudskog glasa.

46.

MARIO DROPULIĆ

nih skladateljskih sloboda. Spokoj evocirane osamljenosti u elegičnom ozračju skladbe Sami za violončelo i klavir Berislava Šipuša osvojio je spontanu prihvaćenost i djelo će svojom mirnoćom ugođaja nedvojbeno poticati glazbenike da ga rado uključuju u programe. Lirski, pak, izraz skladbe za violončelo solo Hey Pearl! Srđana Dedića, također ulazi u rado ponavljani repertoar jer violončelistu otvara obzore inspiriranih skladateljskih postupaka koji vješto stapaju tradiciju i inovaciju.

Praizvedba Pedalnih osminki za klavir akademika Rubena Radice bila je svojevrsni predah, kratka inventivna etida posvećena muzikologinji Evi Sedak u povodu njezina 70. rođendana i to prigodno djelce sam autor najbolje označuje kao »490 osminki Evi u čast«.

Elizabeta Zalović

menita, a cjelivanje u svim etapama njezina života vremenski je ipak bilo preobilno (skladba traje više od sat vremena). Pijanistica je vidnim (napinjanje da dosegne žice u glasoviru) i čujnim angažmanom izvodila navedene opsežne stavke čija programnost ipak ostaje tek u skladateljevoj mašti. Ono što smo kao slušatelji doživjeli, cjeline su u kojima prevladavaju guste akordičke progresije i ozvučena promišljanja s inverzijama, kojima se u posljednjem stavku Cjelovu smrti (nije li za takve spekulacije još prerano?) ubrzano unatrag, dakle u rakovu pomaku, rekapitulira prva četiri cjelova.

Kao poklon pijanistici, Tarbukovo je dugotrajno pijanističko bavljenje njezinim životom zacijelo u intenciji pohvala njezina umijeća. Pijanistica je doista dokazala svoju izdržljivost i veliku koncentriranost, kao i tehničku suverenost. Međutim, nakon odslušana pijanističkog romana rijeke ostaje u zraku moguće, doista ne i izraženo pitanje, nije li Cjelov smrti mogao biti zamijenjen uglazbljenim pozivom Kiss me Kate?

Guda ki kvarteti kao šarolike razglednice Svečarski koncert u povodu 20. obljetnice djelovanja održao je Gudački kvartet Sebastian 7. studenoga u Crkvi svetog Franje i u cijelosti potvrdio vrsnost koja se osobito ističe u pristupu i ostvarenju vrlo različitih djela. Na programu su bili gudački kvarteti Malo sutra Frana Đurovića, Pe’ moti za finit pismu Sande Majurec, Agnus Dei Anđelka Igreca, Religioso Nenada Firšta, Forelock Silvija Glojnarića, Astor — tango istriano Tomislava Uhlika i Transcontinental Postcards Vanje Lisjaka. Lapidarnost praizvedenih skladbi F. Đurovića i S. Majurec dobro su došli primjeri kako je u kratkom vremenu moguće zanimljivo osmisliti glazbeni tijek i nepretencioznošću zabaviti slušatelje. Igrecova i Firštova djela, praizvedena na ovo-

iz glazbe Astora Piazzole nadograđene istarskim plesnim motivima i to će djelo biti zanimljivo doživjeti uz sudjelovanje plesača, kako je ono i inicijalno zamišljeno. Jer, valja napomenuti, predstavljena praizvedba nije pogodila švung tanga. I na kraju sedam krokija Vanje Lisjaka, sedam transkontinentalnih razglednica, od Polarnog svjetla do Međuzvjezdanih razglednica, karakterističnim je dojmovima predstavila svoje izvanglazbene inspiracije, a Gudačkom kvartetu Sebastian pružilo zaključnu uvjerljivost, potičući slušatelje na dugotrajan pljesak odobravanja. Ðelo Jusi pozdravljen s velikim simpatijama Koncert pod primjerenim nazivom Dubrovački kantuni, održan 7. studenoga u Istarskom narodnom kazalištu u povodu 70. rođendana skladatelja, aranžera, dirigenta i gitarista Đele Jusića bio je dostojanstveno slavlje na kojemu se u većem broju okupila i pulska publika. Bile su izvedene skladbe s ozbiljno–glazbenim ugođajima, Suita za Zagrebački akademski kvartet gitara, Samo za dvoje za violončelo i glasovir i Koncert za fagot i orkestar (gudački kvartet) u čijim su izvedbama sudjelovali mladi zagrebački gitaristi, violončelistica Neva Begović, pijanistica Elizabeta Zalović, fagotist Matija Novaković i Gudački kvartet Sebastian. Jusićeva melodijska invencija prevladava u svim navedenim djelima, da bi njegovim uspješnicama u izvedbi Mješovite vokalne skupine Nešpula, pjevanju Brune Krajcara i završno, nastupom Klape Ragusa publika »došla na svoje« i pjevajući zajedno s glazbenicima, podigla temperaturu u gledalištu. Bilo je to pravo i iskreno slavlje posvećeno velikim zaslugama Đele Jusića i preostaje samo zaželjeti mu dobro zdravlje i još mnogo hitova kojima je do sada stekao svoju vjernu publiku.

Petak u podne bio je rezerviran za orguljski repertoar, odnosno koncert Elizabetin svijet. Elizabeta Zalović bila je solistica u skladbama Sedmo nebo Sanje Drakulić, Triptihu za orgulje Dona nobis pacem Stjepana Šuleka, Cithari Željka Brkanovića, 7 preludija za orgulje Branka Lazarina i djelu Lichtenstein Pop–Art Ive Josipovića, dok joj se u Litaniji i aklamaciji Ante Knešaureka pridružila violončelistica Neva Begović. Orgulje i violončelo dva su instrumenta nevjerojatno srodnih zvukova, no iako su se polifono ispreplitali u Knešaurekovoj kompoziciji, autor je, pokazujući se poznavateljem orgulja, glazbala tretirao na način da ni jednome od njih nije oduzeo zvukovnu samostalnost.

Posljednji podnevni koncert održan je u Poreču na završni dan Tribine. Nastupili su pobjednici međunarodnih natjecanja u 2008. i 2009. godini, redom mladi i talentirani umjetnici. Na početku je odmah oduševio četrnaestogodišnji pijanist Kristian Keil iz Pule koji klavir svira nepunih pet godina. Izveo je tehnički vrlo zahtjevnu »natjecateljsku« kompoziciju Dalibora Bukvića Pour le concours. Uslijedile su violinske skladbe A u daljini vrt pun cvijeća Ivane Stefanović, Reflekset Akila Marka Kocija i virtuozni Guslački hir br. 1 Pavla Dešpalja, sve u izvedbi mlade Đane Kahriman. Gitarist Juraj Majstorović vrlo je sigurno i muzikalno izveo Tri trubadurske za gitaru Stjepana Šuleka, a nakon njega, Domagoj Guščić i Azra Medić predstavili su tri opusa za klavir četveroručno — Minutne skice Nikše Njirića, Simple Piano Music Laure Mjede Čuperjani i djelo vrlo zanimljiva naziva Tri kardiološke dijagnoze Zorana Juranića. Za kraj je ostavljena virtuozna i briljantna skladba 22 per 2 Dubravka Detonija u izvedbi izvrsnog Marina Marasa i Renate Hill.

Tribine na Glazbenoj tribini Pula ‘09.

Klasi na glazba nema alternative Piše: dr. sc. Zdenka Weber okviru 46. Glazbene tribine Pula održana su i dva susreta s predstavnicima nakladničkih kuća te su tako javnosti predstavljena notna, knjiška i diskografska izdanja objavljena u razdoblju »od Pule do Pule«.

Glazbeno nakladništvo — notna i knjiška izdanja — zastupali su muzikolozi Nada Bezić (HGZ), Dalibor Davidović (urednik dvaju muzikoloških izdanja), Ivan Živanović (Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb) i skladatelj Krešimir Seletković (Cantus d.o.o.), dok je tribinu vodila muzikologinja Jana Haluza.

HGZ je u proteklom razdoblju objavio dva izdanja, Plavu konjicu i Društveni orkestar HGZ–a autorice Nade Bezić, a MIC–ova izdavačka djelatnost rezultirala je sa čak 19 izdanja. Objavljene su note s djelima J. Bajamontija, B. Berse, B. Bjelinskog, V. Čop, D. Detonija, P. Dešpalja, S. Drakulić, J. Hatzea, D. Kempfa, B. Papandopula, I. Šibenčanina, B. Širole, a nastavljen je i kontinuirani projekt izdavanja cjelokupnog opusa D. Pejačević. Dalibor Davidović predstavio se kao samostalni urednik, upozorio je na knjigu Metode analize glazbe Leona Stefanije (u izdanju Hrvatskog muzikološkog društva, što je izazvalo reakciju njegove članice Sanje Majer Bobetko, s napomenom da je Društvo objavilo i druga izdanja, uz kontinuirano objavljivanje muzikoloških časopisa IRASM i Arti Musices).

Davidović je još istakao i Zbornik posvećen Evi Sedak u povodu 70.obljetnice života (uz akademika Nikšu Gligu i Nadu Bezić, također urednik).

Cantus d.o.o. objavio je monografiju Tragom glazbe posvećenu Vladimiru Ruždjaku autorice Erike Krpan i notna izdanja skladbi D. Bukvića, B. Kunca, T. Uhlika, P. Dešpalja i O. Jelaske te zbirku Djeca nose svjetove na dlanu. Na tribini o diskografiji govorili su Mirjana Matić, direktorica Cantusa d.o.o., Antun Tomislav Šaban, skladatelj i glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja, Tomislav Škulić, direktor Aquarius Music Publishing d.o.o. i član Predsjedništva HDS–a te Mladen Tarbuk, skladatelj, dirigent i producent (voditeljica Jana Haluza). U objavljivanju CD–ova, Cantus je bio najplodniji, pa su izašli autorski albumi K. Odaka, M. Magdalenića, Z. Juranića, Ž. Brkanovića i D. Bukvića, kao i M. Brajkovića, L. Fidrija, Hrvatska orguljska glazba autorice Lj. Očić, I. Brešana i Djeca nose svjetove na dlanu. Dok je Cantus subvencionirani neprofitabilni izdavač, Aquarius Records tržišno je orijentiran, a zbog nevelike prodaje CD–ova s hrvatskom glazbom, ograničen je na samo dva do tri izdanja godišnje. Iz opsežnog izlaganja M. Tarbuka valja izdvojiti formulaciju da klasična glazba nema alternative i da je neophodan angažman oko izdavanja djela hrvatskih skladatelja, kao i oko obrazovanja mlade publike.

U

GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA PULA ’09. GLAZBENA TRIBINA

9

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

10

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

Razgovor sa skladateljem i gitaristom Jasenkom Hourom, dobitnikom Nagrade Milivoj Körbler Hrvatskog društva skladatelja RAZGOVORI

(nastavak sa str. 1)

HDS JE KAO OLIMPIJSK ako gledate danas na zabavnu industriju i estradu, pogotovo na mlade ljude oko kojih se skuplja mašinerija i koji u kojekakvim talent–natjecanjima nastoje pronaći glazbeni uspjeh?

K

Vremena su brza i takve su stvari već davno objašnjene. Svako ima svoju

iz diskografskih kuća u žirijima, završi u noćnoj smjeni.

Tko su vam bili glazbeni uzori i tko vam je pomogao na početku karijere?

Kao vođa jednoga od najvećih hrvatskih rock bendova mislite li da su upravo disciplina i realnost tajna dugoročnog uspjeha?

Glazbeni uzori su apsolutno bili Rolling Stonesi, The Clash i kasnije Sex Pistolsi, U2 i Bruce Springsteen. Budući da sam još kao tinejdžer ušao u sve to, tražio sam, i još uvijek tražim ono što volim i što mi je srodno. To je upravo glazba na koju se »vozim« i koju nosim kroz život. Okosnicu ljudi koji su mi pomogli na početku karijere čine Sven Semičić i Vlatko Fras, s tim de je on bio onaj faktor koji nam

i smo u godinama kada nikome od nas, ni Oliveru, ni Gibonniju, ni nama ne treba nagrada jer tada industrija nikuda neće otići. One su naravno potrebne Vatri, Ramirezu i sličnim bendovima jer na taj način skreću pozornost na sebe.

M

Ima tu jedna stvar koja muči mladu generaciju bendova, a koju vrlo dobro shvaćam jer sam i sam prošao kroz to.

ne smatram dobrim gitaristom. Znam svoja tri akorda, ali trideset godina za to krvavo radim.

Tako su me naučili. Trudim se i radim najbolje što mogu. U to sam siguran. Moraš znati što ti je mana, a što vrlina i na tome moraš raditi. Naravno, zadnjih nekoliko godina došla je nova garnitura bendova, što je super. Bilo mi je smiješno da uvijek na svim glazbenim nagradama po njih izlazi nas nekoliko. Ako će se sve svoditi na tri imena koja si međusobno dijele priznanja, to nema smisla. Već je dosadno svima. Mi smo u godinama kada nikome

najboljom željom d treba uvijek tako i djela nisu najbolja.

Koji vam je najdra Na koji ste posebno p

Ne mogu odgovo stvari jednostavno sam da moram paz Kazalište kao ben pjesme koje su pro i kojih se sramim.

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

Razgovarala: Ana Kuštrak

minutu slave, a u šoubiznisu je to očigledno. Ipak, Japanci su najdalje otišli u objašnjavanju filozofije slave koja glasi: koliko do gore, toliko do dolje. Kod nas je ipak drukčije nego vani. Kada usporediš najveći neboder u Americi i kod nas, jasni su ti odnosi »do gore i do dolje« ovdje i vani.

Mislim da su to kod nas kvazi–mašinerije jer su sport i rock’n’roll za bogata, a ne siromašna društva. Tu je vrlo teško održavati standard, jer moraš biti vrlo discipliniran i realan. Druga stvar je što s godinama svi očekuju od tebe pomak prema gore. Jer koliko god te ne vole ili guraju u mainstream, što naposljetku i jesi, od tebe se očekuje da stalno dižeš letvicu. I sam je želiš dizati, ali opet ovisi koliko je to objektivno, pogotovo ako je dižeš stvarima kao što su produkcija ili nečime što nisi nikada prije radio. Ne pratim našu estradu, ali nisam vidio da je itko iz takvih talent–priča nešto napravio.

Zbog toga je to kod nas kvazi–mašinerija jer ti talent, uza sve silne producente i ljude

Osobno, primjerice, nikada nisam mogao dobro odigrati velike i važne utakmice, jer bih u danom trenutku, kada se očekuje da dovršiš posao, uvijek zabrljao. Tu je teško izdržati pritisak i očekivanja i u tom se trenutku dogodi kataklizma. S godinama prerasteš takve stvari, pogotovo na koncertima. Danas nisam nervozan bilo da u publici vidim petsto ili pet tisuća ljudi. Svjestan sam da su ljudi došli i da moram biti dobar te da je bina ta na kojoj trebam funkcionirati. Mladi bendovi moraju shvatiti da ne trebaju čekati reakciju publike, odnosno da ne mora publika biti dobra da bi oni bili dobri. Mi općenito ne shvaćamo anglosaksonski pristup gdje glazbenici krvavo rade. Vidiš da su mokri nakon svake svirke. Meni je »najbolje« kad gledam našu scenu, pa i dobar dio rock scene, a nitko se nije oznojio. Ne shvaćam što se dešava. Neke su stvari logične. Naime, na početku karijere to što radiš više ti je zabava nego posao, onda postane obratno. Sada sam u fazi kada se sve vraća u ravnotežu, kada opet većinom postaje zabava, ali sam i dalje svjestan da je to posao koji moram odgovorno raditi.

je davao pokretačku snagu i koji nas je uvijek navodio na različite stvari. Darko Glavan i Veselko Tenžera također su bili tu. Vrlo je bitan bio i Milan Škrnjug, naš prvi menadžer te Piko Stančić koji nam je usadio mehanizam radne odgovornosti, iako smo mi ionako bili prgavi i spremni vježbati danonoćno. Ta radna etika ostala nam je do danas.

od nas, ni Oliveru, ni Gibonniju, ni nama ne treba nagrada jer tada industrija neće nikuda otići. Naravno da su te nagrade potrebne Vatri, Ramirezu i sličnim bendovima jer na taj način skreću pozornost na sebe. Mi se tamo odlazimo dobro provesti i popiti piće s kolegama. Ja to tako doživljavam.

Koga posebno cijenite od naših izvođača i kojemu bi mladom bendu poželjeli proslavu trideset godina rada?

Nagrada nikad dosta No ipak, dobili ste puno nagrada. Koliko su vam one osobno bile bitne i koliko su vam pomogle u komercijalnom uspjehu?

Našu estradu pratim vrlo malo i ne krećem se po tim krugovima, ali jasno je tko su ljudi koji su cijenjeni i to ne možeš promašiti. Gibo je značajan kao skladatelj i izvođač. To su te velike priče. Meni je uvijek interesantna underground scena i stalno gledam hoće li napokon isplivati netko od tekstopisaca. Od osamdesetih godina, što se naziva zlatno doba, do današnje hip–hop scene, nije bilo tekstopisaca. Iako rap njeguje drugi pristup, ti tekstovi ipak nešto govore.

Također ne vidim nove autore. Primjerice, sebe

Ljudskom rodu nagrada nikad dosta. Nitko nikad neće reći da mu ne treba. To hrani ego.

Ali ti vrlo dobro u dubini duše znaš jesi li te godine napravio najbolje ili nisi. Kada ostaneš sam sa sobom i pustiš ovaj leteći svijet koji ide oko tebe, sigurno znaš je li netko te godine bio bolji od tebe ili nije. Nema tu neke velike filozofije, osim ako nisi baš takav narcis da stvarno misliš da si najbolji, što za nas Hrvate nije čudno jer mislimo da sve znamo i da smo u svemu najbolji. Često je teško shvatiti da možda ideš s

i opće taj ang gdje g rade, vidiš da s svake svirke. M gledam našu sc rock scene, a n

M

u pitanju, da staln Nesiguran sam i skladatelji poput H Oni rade glazbu n ali ja sam potpuno Klub »velikih«

Član ste Hrvatskog zadovoljni radom H

Hrvatsko društvo

11

surađivati s pokojnim Igorom Kuljerićem. Između nas dvojice je nebo i zemlja po shvaćanju glazbe, no gledati na koji način taj čovjek radi i biti član istoga društva ono je što te čini dijelom kluba »velikih«. Moraš to uzimati s velikim poštovanjem, jer iako neki od nas pripadaju nekoj drugoj glazbi, Društvo okuplja ljude koji se bave jazzom i ozbiljnom glazbom, a koji su isto tako svoj život posvetili glazbi. Nemamo ništa osim HDS–a što nas brani od okoline. Zato moramo paziti i truditi se da ga dignemo na još veću razinu. Hrvatsko društvo je sklono da uvijek iz privatnih interesa razori nešto što je dobro. Svi smo mi kao članovi u globalu nezadovoljni svojim statusima, ali postojanje HDS–a ne bi trebalo biti upitno. Bit će naravno ljudi u HDS–u koji će raditi bolje, neki će raditi lošije, ali to ne smije narušavati Društvo skladatelja kao takvo.

Kod ZAMP–a je glavno pitanje oko kojeg su se lomila koplja bilo plaćanje određenih postotaka za funkcioniranje takvog sistema. Uvijek je bilo akcija protiv servisa jer on autorima puno uzima. Ali to je ujedno i sustav u kojem radi veliki broj ljudi i mislim da je bolje platiti više kako bi se sustav polagano podizao, do čega je danas i došlo. Prodaja nosača zvuka strmoglavila se i mi živimo od ZAMP–a. Ne znam shvaćaju li naši skladatelji da su u Kini skladatelji još uvijek gladni jer žive u zemlji gdje su takve stvari opće dobro i za to ne dobivaju ništa. Sustav treba i dalje graditi, jer je očito da je to jedini pravi novac koji održava šoubiznis.

Postoji li vidljiv napredak u radu HDS–ZAMP– a i kako ga ocjenjujete?

Napredak je vidljiv i on unatrag petnaest godina iznosi petnaest puta. Smatram da je naplata išla petnaest puta prema gore. Pitanje koje vjerojatno i dalje opterećuje obje strane u Društvu jest podjela na zabavnu i ozbiljnu glazbu i koristi koje obje strane ubiru. No opet, to je stvar unutar Društva koja se tamo treba riješiti.

Takve stvari ne bi trebale »veseliti« sav puk i medije.

Mislite li da su hrvatska javnost i korisnici dovoljno osviješteni o zaštiti autorskih muzičkih prava?

enito ne shvaćamo glosaksonski pristup glazbenici krvavo su mokri nakon Meni je »najbolje« kad cenu, pa i dobar dio nitko se nije oznojio.

no nešto pipam i istražujem. nemam recept kakav imaju Huljića, Dujmića ili Tutića. na takav način i to je u redu, o drukčiji.

g društva skladatelja. Koliko ste HDS–a i ZAMP–a? skladatelja jedina je institu-

Ne, mislim da nisu. Zbog toga i postoji tolika mistifikacija oko cijele stvari i rijetko je kome jasno što se tu dešava. Ljudi ne znaju taj dio jer je vrlo teško nekome objasniti način funkcioniranja sustava zaštite prava i naplate. HDS je taj koji polaže prava, drugi dio su diskografi i HUZIP koji je jedini uletio u cijelu priču i izazvao pomutnju. Kada govorimo o velikim sumama koje se vrte, ljudima mora biti jasno da polovica te sume otpada na strane autore. Ljudi moraju shvatiti da kad danas slušaju Beatlese, prava na slušanje moraju platiti. Ako ne plate, neće biti dobro.

Nema vremena za nostalgiju Kako bi komentirali zadnje trendove osnivanja piratskih stranaka u Europi, s tim da postoje indikacije za slične aktivnosti i kod nas? Koliko su takve udruge opasne za autore?

Opet se vraćamo na kineski sistem. Obožavam Kinu, ali njihovo načelo za »opće dobro« teško bi zadovoljio bilo koga u Europi. Nisam

Upornost najva nija Koji vam je koncert bio draži: Trg ‘89. ili Arena ‘09.?

Trg je nešto što se događa. Trg više doživljavam kao mjesto gdje sam bio i ja. To je bila krasna večer koja se desila tako kako se desila i tu se ni malo ne dižem iznad publike. Kod otvaranja Arene drago mi je jer smo bili puno manje u grču, puno smo se više zafrkavali, dok na Trgu od onolikog pritiska, naprosto nismo toliko mogli. Ali ne mogu staviti na vagu. Ono što se 1989. desilo na Trgu, događa se jednom u životu.

Koliko ulažete u produkciju? Jeste li tek sada u financijskoj mogućnosti napraviti kvalitetnu produkciju i održavati tu kvalitetu?

Naša je industrija premala da bi se napravio revolucionarni korak u produkciji. Rock’n’roll je, kao što sam već rekao, za bogata društva.

Kad sam bio u Münchenu pokušao sam se sjetiti što Bavarci imaju od sporta. Imaju Bayern.

Mi imamo četiri nogometna prvoligaša, četiri košarkaška kluba, hokejaše rukometaše, vaterpoliste i kako da ta industrija uopće sve sponzorski pokrije? Kako bismo mi mogli protiv jednog Bayerna kojega gura cijeli München i cijela Bavarska? To je teško i to naprosto spada u naše umijeće snalaženja. Mi smo nevjerojatni improvizatori i čudesno je kako uspijevamo sve financijski zatvoriti. Mi smo mađioničari i to je velika stvar. Što je za vas najveći gušt bavljenja glazbom?

Ne znam točno. Nedugo smo, primjerice, bili na turneji gotovo godinu dana i uvijek smo prije koncerta imali isti obred. Ja malo odspavam, dečki me probude, krene neka zafrkancija, počnemo navlačiti jedni druge i nabrijavati se na koncert i onda shvatimo kako je sve to dio naših života. Kada toga navečer nema, izgubljen sam. Jednostavno nastane neka rupa. U ovom trenutku, kada mirujemo i čekamo da se turneja nastavi, vidim da mi nedostaje taj dio.

Koji su planovi benda?

Prije nekoliko dana izašao je CD i DVD s koncertom u Areni, a čeka nas turneja koja će se produžiti do travnja sljedeće godine, možda i do ljeta. Trenutno nas čekaju Kanada i Amerika. Hoćemo li početi snimati novi materijal kada se vratimo s turneje, to zaista ne znam. Što biste savjetovali mladim autorima koji tek stasaju u glazbenim vodama?

Najvažnija je upornost. Samo vrijedni i uporni opstaju. Uporni i oni koji znaju i mogu poentirati ono što rade. Na kraju dana nije bitno tko je više ili manje zgodan. Upornost je ono što se računa.

HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA PUTEM NATJEČAJA SUFINANCIRA NEZAVISNE GLAZBENE PROJEKTE S 900.000 KUNA a konferenciji za medije održanoj 25. studenog 2009. u dvorani HDS–a, predstavnici Hrvatskog društva skladatelja najavili su raspisivanje triju natječaja kojima će tijekom 2010. godine nezavisne glazbene projekte poduprijeti s 893.670,76 kuna. Na konferenciji su govorili mr. sc. Nina Obuljen, državna tajnica Ministarstva kulture, Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik HDS–a, Nenad Marčec, glavni direktor ZAMP–a, Mirko Kovačević, tajnik Hrvatskog sabora kulture i muzikologinja Nada Bezić.

N

akon što je u ovoj godini različitim nezavisnim glazbenim projektima dodijelilo pola milijuna kuna, Hrvatsko društvo skladatelja najavljuje da će u 2010. godini hrvatsku glazbenu scenu financirati s gotovo 900.000 kuna prikupljenih od službe ZAMP.

N

Prisutnima se na početku obratila državna tajnica Nina Obuljen, pozdravljajući aktivnost HDS–a koji je počeo financijski podržavati nezavisne projekte, pa je tako putem natječaja dosad potpomognut 21 projekt s pola milijuna kuna. Naglasila je uspješnost prošlogodišnjeg natječaja i podsjetila na važnost pune primjene Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima temeljem kojega se 30% sredstava, prikupljenih u sustavu privatnog kopiranja, izdvaja u poseban Fond za poticanje raznolikosti kulturnog stvaralaštva. Nakon implementacije tog sustava u glazbenom i filmskom području, Ministarstvo kulture očekuje i reguliranje prava na posudbu u tijeku 2010. godine. Izražavajući zadovoljstvo kvalitetnim zakonskim rješenjem, Nina Obuljen pohvalila je HDS i ZAMP koji su veliki dio tih sredstava usmjerili na nezavisne projekte iz cijele Hrvatske, što se vrlo pozitivno odražava na kulturnu scenu. Poštivanje intelektualnog vlasništva i autorskih prava glavni je poticaj svakome stvaralaštvu, pa je državna tajnica istaknula punu potporu udrugama za kolektivno ostvarivanje prava i njihovu radu na ostvarivanju pravične naknade za autore, izražavajući ujedno nadu da će ovako prikupljena sredstva u budućnosti rasti, što će svakako ovisiti o urednosti plaćanja naknada za privatno kopiranje.

Nenad Marčec je objasnio da se radi o sredstvima prikupljenima od naknade za prazne medije i uređaje za snimanje (naknada koju uvoznici elektroničke opreme plaćaju ZAMP–u za svaki prodani uređaj s memorijom za, primjerice, CD–R — 0,08 kuna, memorijske kartice — 4 i 8 kuna , tvrdi diskovi — 2 kune, HI–FI CD–R — 20 kuna i slično), od kojih se, temeljem Zakona o autorskom i srodnom pravu, 30% mora koristiti za poticanje umjetničkog i kulturnog stvaralaštva.

Također je pojasnio kako su ovakvi natječaji rezultat napredna sustava autorsko–pravne zaštite koji, osim što štite nositelje prava, doprinose i kulturnom razvoju društva.

Antun Tomislav Šaban najavio je za iduću godinu tri različita natječaja koja se raspisuju 25. studenoga, podsjetivši da HDS organizira niz vlastitih glazbenih projekata kojima obogaćuje hrvatski kulturni život. Natječaj sa sredstvima od naknade za prazne medije u visini od 500.000 kuna, kakav je već proveden ove godine, namijenjen je projektima zabavne glazbe. Novost je natječaj za projekte tradicijske glazbe vrijedan 281.170,76 kuna koji je omogućen izmjenama i dopunama Zakona o autorskom i srodnom pravu. Time je preusmjeren tok novca kojega prikuplja ZAMP za izvedbe i emitiranja tradicijske glazbe (izvorne narodne i ostale glazbe koja nema autora), tako da se sredstva više ne uplaćuju u državni proračun, nego ih ZAMP može izravno proslijediti umjetnicima i udrugama koje se bave takvom vrstom glazbe.

Mirko Kovačević izrazio je zadovoljstvo u ime 750 kulturno–umjetničkih društava i 80.000 njihovih članova okupljenih u udruzi Hrvatski sabor kulture, naglasivši da će izdvojena sredstva značajno pomoći tom obliku glazbene kulture u očuvanju tradicijskih vrijednosti.

Natječaj Fonda »Rudolf i Margita Matz« namijenjen je skladateljima do 30 godina za čije je projekte i stipendiranje izdvojeno 112.000 kuna. Nada Bezić je pojasnila da su supružnici Matz oporukom ostavili HDS–u svoja autorska prava, uz obvezu da se sredstva koriste za pomoć hrvatskim skladateljima.

Sva tri natječaja mogu se naći na web stranici HDS–a www.hds.hr ili u Tajništvu HDS–a u Zagrebu, Berislavićeva 9. (HDS)

ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP

Jako sam slab u komentiranju zadnjeg. To mi je vrlo teško jer naprosto nemam dovoljan vremenski odmak. Ono prije već mogu komentirati. U svaki album ulazim s istim entuzijazmom, ali nisam dovoljno objektivan da mogu govoriti o zadnjem albumu. Kreativan posao je takav, barem kad sam ja

P

ZAMP

Zadnji album Tajno ime bio je hvaljen. Kritika je pisala o zrelom zvuku i glazbenim izričajima iz različitih žanrova. Kako to komentirate?

rodaja nosača zvuka se strmoglavila i mi živimo od ZAMP–a. Ne znam shvaćaju li naši skladatelji da su u Kini skladatelji još uvijek gladni jer žive u zemlji gdje su takve stvari opće dobro i za to ne dobivaju ništa.

ZAMP

oriti na to pitanje jer takve o ne gledam tako. Svjestan ziti što radim da ne ugrozim nd. Ipak, više me bole neke ošle, a koje su mi danas glupe . Iako sam, u tadašnjoj situaciji, mislio da je to najbolje moguće. Osim toga nisam pristalica teorije »dobre i loše glazbe«, već »krive« i »nedužne«. Svoje pjesme, koje mi danas nisu nešto, objašnjavam time da su bile »nedužne«. Naše prve, ali i neke kasnije produkcije nisu bile savršene, ali smo ih radili iz uvjerenja i zbog toga su nedužne.

protiv toga da netko ima takvo udruženje, ali da mu mi budemo suvlasnici. Zašto ne? Ako netko misli da ima pravo na moje vlasništvo, onda ja imam pravo i na njegovo. To je vrlo jednostavno. Svaka akcija ima i reakciju. Mi smo društvo u formiranju i mislim da to neće dugo potrajati jer će zakonske odredbe biti vrlo teške i rigorozne. Neka si nitko ne misli da će takve stvari prolaziti kao do sada. Volim poslovicu Božji mlinovi su spori, ali sitno melju.

Diskografija je već platila stravičan danak piratstvu. Pogledajte danas naklade iz devedesetih. To su bile strašne brojke, a tih je godina Hrvatska gubila oko deset milijuna maraka godišnje zbog piratstva. U tom trenutku nisi mogao takve stvari kontrolirati i diskografija je dobila najviše po prstima. Ni vani naravno ne cvjetaju ruže, zato su danas svi na turnejama, sve ide jedno s drugim. Vrijeme ide i nema vremena za nostalgiju. Moramo se prilagoditi novim trendovima.

ZAMP

aži album Prljavog kazališta? ponosni?

cija koju mi autori imamo razloga držati iznad svega jer biti njegovim članom je važna stvar.

To je nešto kao Olimpijski odbor. Nije bitno igra li netko hokej na travi ili nogomet, sve je dio iste organizacije. Imao sam u životu sreću

ZAMP

da napraviš najbolje, ali to ne ispasti. Ni sva Van Goghova .

ZAMP

KI ODBOR

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA UKINULA POPUSTE HDS ZAMP-a NA NAKNADE ZA PRIVATNO KOPIRANJE službenom postupku pokrenutom od strane Hrvatske udruge uvoznika i distributera elektroničkih, informatičkih i telekomunikacijskih proizvoda (HUVEL), Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ukinula je HDS ZAMP-ov model količinskih popusta na zakonom predviđene naknade za privatno kopiranje, uz zaključak da model pojedine tvrtke–obveznike dovodi u neravnopravni tržišni položaj.

U

Model količinskih popusta HDS ZAMP–a razrađen je 2007. u skladu s odredbama Sporazuma s Hrvatskom gospodarskom komorom. U njemu je, pored ostalog, a na traženje samih uvoznika praznih medija, predviđena i mogućnost popusta za uredno plaćanje te dodatnog popusta ukoliko se tvrtke organiziraju, udruže i tako pojednostave provedbu sustava i smanje troškove.

Temeljem sporazuma s tada jedinom postojećom udrugom HUDNT, Hrvatskom udrugom distributera novih tehnologija, dogovoren je Model količinskih popusta koji je predviđao popuste u rasponu od 15% do 35%, ovisno o godišnjem iznosu naknada.

Godinu kasnije osnovana je nova udruga HUVEL kojoj je HDS ZAMP ponudio isti model, no Agencija je zaključila u svojemu postupku da model pojedine tvrtke dovodi u neravnopravni tržišni položaj budući da same ili udružene ne mogu ostvariti potreban godišnji promet za ostvarivanje količinskih popusta. Stoga je Agencija zatražila od HDS ZAMP–a ukidanje postojećega modela.

Kako je, uslijed spleta okolnosti, u ovome slučaju očito dobra namjera za uvođenjem popusta rezultirala neželjenom posljedicom, tako će HDS ZAMP na vlastitu inicijativu tvrtkama koje u proteklom razdoblju nisu ostvarile količinske popuste, ponovo obračunati naknadu, uz primjenu najvećega količinskog popusta i osigurati povrat razlike. Prema prvim procjenama radi se o povratu naknada u ukupnom iznosu od 700.000,00 kuna za period od četiri godine (siječanj 2006. do prosinca 2009. godine), a odnosi se na 53 tvrtke kojima ovim putem upućujemo i javnu ispriku.

Budući da je od početka uvođenja Sustava za privatno kopiranje namjera HDS ZAMP-a bila da u suradnji s uvoznicima osmisli sustav popusta koji bi im olakšao prilagodbu i poslovanje u trenutku uvođenja nove naknade, HDS ZAMP, u suradnji s Agencijom, istražit će nove mogućnosti i modele koji omogućuju primjenu popusta za sve obveznike naknade.

GLAZBENICI U PROMOCIJI AUTORSKOG PRAVA HDS ZAMP pokreće kampanju u kojoj sami autori javnosti i korisnicima njihovih djela daju do znanja što im za njihov rad znači autorsko pravo. Cilj kampanje je afirmativnim izjavama autora različitih glazbenih žanrova pokazati da umjetnik, bez obzira kakvu glazbu stvara, treba dobiti naknadu kako bi i dalje mogao još bolje stvarati i na taj način potaknuti javnost na poštivanje njihovih djela i njihovih autorskih prava. Kampanja se odvija na komercijalnim radijskim postajama u vrijeme koje je, temeljem ugovora s HDS ZAMP–om, godišnje zajamčeno isključivo za promicanje autorsko–pravne zaštite. U kampanju su se već uključili Miro Buljan, Jasenko Houra, Tamara Obrovac, Milana Vlaović, Dubravko Detoni, Arsen Dedić, Boris Đurđević, Husein Hasanefendić, Đelo Jusić, Neno Belan, Mile Kekin, Ljubo Stipišić, Antonija Šola, Berislav Šipuš, Ante Pecotić, Nikša Bratoš, Ljubo Kuntarić, Hari Rončević, Alfi Kabiljo, Miroslav Škoro, Miroslav Drljača Rus, Nenad Ninčević, Denis Dumančić, Damir Urban i Dinko Fio. Pozivamo sve autore i nositelje prava da se i u budućnosti svojim izjavama uključe u takve kampanje. (M.F.J.)

TEDI SPALATO U LISINSKOM — DALMATINSKA DUŠA PRAVA ora da je Hari Rončević imao na umu svog prijatelja Tedija Spalata kada je za šibenski festival šansone prije dvije godine napisao višestruko nagrađivanu pjesmu Dalmatinska duša prava kojom smo naslovili bilješku o humanitarnom koncertu održanome 4. studenoga 2009. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Pa, iako je glazbeni susret (deset godina nakon prvog gostovanja) bio svojevrsna koncertna promocija najnovijeg Spalatovog albuma Kadenca, glazbenik je program proširio omiljenim ranijim pjesmama, kao i dolaskom svojih prijatelja po pjesmi, klape »Šufit«, Zorice Kondže i Tamare Obrovac.

NOVI DOPRINOS HRVATSKOM JAZZ STVARALAŠTVU Jedini festival koji sustavno predstavlja isklju ivo hrvatske jazz glazbenike

Piše: Davor Hrvoj

NOVI PROJEKT ZAGREBAČKOG KVARTETA okviru proslave 90. obljetnice postojanja, Zagrebački kvartet započeo je projekt pod nazivom Zagreb — kolijevka komorne glazbe. Projekt se sastoji od nekoliko različitih dijelova: Iz riznice Zagrebačkog kvarteta (ciklus koncerata s odabranim djelima iz hrvatske glazbene baštine), Poslijepodne jednog skladatelja (uz koncert, razgovori sa skladateljem koji je skladbu posvetio Zagrebačkom kvartetu), Zagrebački kvartet i prijatelji (koncerti s prijateljima i za prijatelje koji dijele ljubav prema komornoj glazbi) i Svirajmo zajedno (edukativni koncerti za najmlađe kako bi se uključili u svijet glazbe kao sudionici ili ljubitelji glazbe). Na koncertu održanom 23. studenoga u studiju Zagrebačkog kvarteta, ansambl je predstavio dva djela skladateljskog bračnog para — Atraktor za fagot i gudački kvartet Viktorije Čop, uz fagotista Žarka Perišića i Lontano departutto za gudački kvartet Vjekoslava Nježića.

(B.P.K.)

U

SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA

U

SJEĆANJA

susret 800. obljetnici reda dominikanaca, u Dominikanskom samostanu Kraljice sv. Krunice od 15. studenoga 2009. do 20. lipnja 2010. održat će se niz koncerata hrvatskih glazbenika. Prvi je održao 15. studenoga Zagrebački gitaristički kvartet u Kažotićevoj dvorani, uvrstivši u program i djelo hrvatskog autora, Varijacije na dalmatinsku temu Vlade Sunka. U ožujku naredne godine Gudački kvartet Sebastian praizvest će novu skladbu Anđelka Klobučara posvećenu proslavi 800. obljetnice potvrde Reda propovjednika.(B.P.K.)

NATJEČAJI NATJEČAJI

KONCERTI U ČAST DOMINIKANCIMA

U stilski raznolikim nastupima, od bluesa, preko swinga do suvremenog jazza predstavili su se već znani glazbenici i sastavi, ali i neki koji tek nastoje ostvariti proboj na jazz scenu.

Damir Kukuruzović Gypsy Swing Quartet uvjerljivo je svirao standarde gypsy swinga, David Gazarov ponovno je oduševio vrhunskom tehnikom i maštovitošću, Greenhouse Blues Band pokrenuo je publiku atraktivnim aranžmanima blues standarda, a Miro Kadoić predstavio je za tu prigodu novoutemeljeni hrvatsko–slovenski sastav. Iznenadio je Elvis Stanić koji je za nastup na Saboru osnovao novu postavu s bubnjarom Markom Lazarićem, bas gitaristom Mariom Mavrinom i posebice raspoloženim, sjajnim pijanistom Nevenom Frangešom kojega bi češće voljeli čuti u toj ulozi. Posebnu pažnju publike privu-

kli su nastupi pjevača Kristijana Beluhana koji je uz trio pijanista Matije Dedića otvorio Jazz sabor, Lele Kaplowitz uz trio orguljaša Joea Kaplowitza, Jasne Bilušić uz sastav New Deal te Kanađana Herba Marshala, posebnog gosta skupine B. P. Club All Stars Boška Petrovića.

Neki od glazbenika predstavili su se, barem u dijelu programa, autorskim djelima. The Satellite Trio neke je izvedbe ostvario uz goste, vibrafonista Boška Petrovića, trombonista Luku Žužića i alt saksofonista Denisa Razumovića. Osim standarda i skladbi gitarista trija Elvisa Jazziana Croatica Penave koji je iskazao sklonost prema suvremenim jazz trendovima, što je značajno oblikovalo i zvuk ansambla, izvodili su i skladbe svojih gostiju: Razumovića, Petrovića i Toma Urbića. Bas gitarist i pjevač Dubravko Vorih, sa svojom skupinom New Tribe u većem je dijelu nastupa izvodio vlastite skladbe u stilu fusion i smooth jazza, mekše i mirnije nego na albumu Two Faces of Jazz and Soul.

Jazziana Croatica, u sastavu bubnjar Borna Šercar, gitarist Ante Gelo, tenor saksofonist Vojkan Jocić,

klavirist Zvjezdan Ružić i kontrabasist Tihomir Hojsak svoj glazbeni iskaz zasniva na jazzističkom viđenju hrvatskog glazbenog naslijeđa. Uz obrade hrvatskih tradicijskih napjeva, kao i skladbi članova sastava, najviše Šercara, ali i Hojsaka, upustili su se i u jazziranje opusa Blagoja Berse i Jakova Gotovca.

Publiku su zaintrigirali i izvedbom Thompsonove pjesme Boj na Čavoglave dokazavši da za ostvarenje uvjerljiva i zanimljivo improviziranog jazz djela nije važan predložak već način promišljanja glazbe i posvećenost jazz idomu.

Hommage hrvatskih glazbenika Vici Vukovu — 24. rujna 2009.

NATJEČAJI

Sasvim poseban ugođaj koji svojim muziciranjem postiže Tedi Spalato i, prepustimo mu li se, odvede nas u neke prozračne, eterične i profinjene sfere Mediterana, ostvario se u potpunosti. Tim više raduje što tako rafiniranu ponudu još uvijek prepoznaje, cijeni i podržava dovoljno publike da se Velika dvorana Lisinskog solidno popuni. Vrijedilo je biti te zagrebačke noći tamo, obnoviti sjećanja i ispuniti dušu — radovati se što i u nas postoje takvi kao On. (Maja Sabolić)

zagrebačkom B. P. Clubu održan je Hrvatski jazz sabor, jedina priredba koja sustavno predstavlja isključivo hrvatske jazz glazbenike. Poput prethodnih izdanja i ovo je donijelo nastupe jazzista svih naraštaja, među njima i onih koji tek stasaju. Naime, Boško Petrović, umjetnički ravnatelj festivala, već nekoliko godina jednu koncertnu večer prepušta mladim jazzistima, polaznicima Ljetne jazz škole koja se u organizaciji Hrvatske glazbene mladeži svake godine održava u Grožnjanu.

U

FESTIVALI

M

Hrvatski Jazz Sabor u B. P. Clubu od 1. do 14. listopada 2009.

DAVOR HRVOJ

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

JOŠKO BAJIĆ

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

12

Vici s ljubavlju Piše: dr. sc. Dalibor Paulik povodu prve godišnjice smrti Vice Vukova, velikana hrvatske glazbene scene, u Košarkaškoj dvorani Dražen Petrović održan je koncert pod nazivom Vici s ljubavlju na kojem su nastupili Đani Stipaničev, Vanna, Kvartet Gubec, klapa Sveti Juraj HRM, Jacques Houdek i Ivana Vukov, uz Revijski i Tamburaški orkestar HRT–a pod ravnanjem Siniše Leopolda.

U

pravo u sposobnosti da svojom interpretacijom, kreativnošću i talentom donese notni zapis skladatelja, ali i ugođaj teksta, od rane je mladosti do najzrelijeg životnog razdoblja prednjačio taj sjajni Šibenčanin, kojemu je 28. rujna ove godine njegov rodni grad posmrtno dodijelio nagradu za životno djelo.

U

Vice Vukov počeo je glazbenu karijeru još 1959. izvedbom pobjedničke skladbe Mirno teku rijeke na Opatijskom festivalu, da bi desetak godina potom postao najtrofejnijim pjevačem tadašnje države. Slijede uspješni nastupi na međunarodnoj sceni (dva puta na Festivalu Eurovizije, dva Festivala Intervizije,

Cannes, Rio de Janeiro, Tokio...).

U to vrijeme njegova karizmatična osobnost kojom je osvajao i djelovao u okviru naše popularne glazbe, veže se uz Hrvatsko proljeće, što umjetnika iznenada i zadugo odvaja od domaće glazbene pozornice.

Upravo nevjerojatno zvuči da mu je osamnaest godina bilo zabranjeno javno djelovanje, a vratit će se albumom talijanskih pjesama Bella Italia koji mu donosi zlatnu i platinastu ploču. O želji publike za njegovim interpretacijama ponajbolje govori trinaest koncerata u nizu, održanih u prepunome Lisinskom. Tijekom godina, pjevačka karijera ga je vodila po svim kontinentima, a u mnogim zemalja snimao je za inozemne nakladnike. Nagrade na festivalima u Splitu, Zagrebu, Krapini, Opatiji potvrdile su Vicinu neizmjernu popularnost, dok mu je struka zahvalila nagradama za životni doprinos (Splitski festival, Zagrebački festival, diskografska nagrada Porin...)

Kao vrsni intelektualac i publicist, u posljednjem razdoblju života posvetio se političkom radu (Sabor Republike Hrvatske), potvrđujući svoju humanost i zanimanje za opće dobro.

U znak sjećanja na sve što je Vice Vukov svojim ponosnim životom

dao glazbi i pjesmi, okupilo se te uzbudljive koncertne večeri probrano glazbeno društvo. Slušali smo tako nisku njegovih evergreena u novim izvedbama, a najveći teret preuzeo je Đani Stipaničev, prvak zagrebačkog Kazališta Komedija koji je, nakon niza godina djelovanja na kazališnim daskama i koncertnim podijima postao miljenikom festivalske publike. I dok su gosti podsjetili na neke od popevki, na primjer Kvartet Gubec na Dobro mi došel prijatel Čakleca i Glowaztkog i Vužgi Stamaća i Kanižaja, Jacques Houdek na Mirno teku rijeke Biroa i Britvića i Leopoldovu Tko joj ljubi uplakano lice, Vicina kći Ivana na Bokeljsku noć Hegedušića i Perfiljeve, Vanna na tradicionalnu Vehni, vehni fijolica i kultnu Suzu za zagorske brege Špišića i Bešenićeve, znakovite pjesme legendarnog pjevača otpjevao je Stipaničev. Počelo je Hrvatskim krajem Bogliunija i Kanižaja, slijedile su Finili su Mare bali Gotovca i Zuppe, Pjevat će Slavonija Mihaljevića i Mađera, Stavi svjetiljku u prozor Čakleca i Britvića, Špišićeva i Benzonova Dalmatinska elegija, Bašićeva i Benzonova Bodulska balada... Te široko raspjevane pjesme odzvanjale su Dvoranom na oduševljenje publike, koje je kulminiralo završetkom

koncerta: Pismo ćali Runjića i Zuppe, Neka cijeli ovaj svijet Kabilja i Grgića iz mjuzikla Jalta, Jalta i Zvona moga grada Špišića i Britvića. Izvedbe napolitanskih kancona Santa Lucia (zanimljiva nova obrada uz Ivanu Vukov) i pogotovo O sole mio osvojile su posjetitelje, baš kao i vječno uzbudljiva, himnička Tvoja zemlja Kabilja i Britvića. Poslije niza pjevača koji su godinama izvodili Vicine pjesme, ti su trenuci potvrdili Stipaničeva kao idealnog interpreta, ne samo zbog pjevačkog, već i dostojanstvenog scenskog izraza.

I na kraju nešto posve osobno, što me veže uz Vicu. Ne samo da je udahnuo život svojim baršunastim glasom u nekoliko mojih skladbi, već smo rado u njegovu domu razgovarali o glazbi, umjetnosti, politici, životu... Bio je istovremeno jednostavan i mudar čovjek, i zato su ovi redci u duhu poruke Vici s ljubavlju.

ZAVRŠENI NATJE AJI HRVATSKOG SABORA KULTURE Natje aj za nove skladbe — pjeva ki zborovi Stručno povjerenstvo u sastavu Željko Brkanović i Goran Jerković donijelo je odluke za nove skladbe namijenjene pjevačkim zborovima — prva nagrada (6.000 kuna) nije dodijeljena, druga je pripala skladbi Grga Čvarak Tomislava Uhlika (4.000 kuna), a treća je (2.000 kuna) dodijeljena dvjema skladbama, Ave maris stella Blaženka Juračića i Magnificat Darija Bassanesea. Na natječaj je pristiglo 28 skladbi.

Natje aj za nove skladbe — puha ki orkestri Stručno povjerenstvo u sastavu Ivo Lipanović i Krešimir Seletković, prvu je nagrada (6.000 kuna) dodijelilo skladbi Alla marcia skladatelja Tomislava Uhlika, dok druga (4.000 kuna) i treća nagrada (2.000 kuna) nisu dodijeljene. Na natječaj su prijavljena tri rada. w

Natje aj za nove skladbe — tamburaški orkestri Željko Bradić i Zlatko Potočnik, članovi Stručnog povjerenstva za nove skladbe za tamburaške orkestre nisu dodijelili prvu nagradu. Druga je pripala partituri Pejzaž skladatelja Adalberta Markovića, a treća skladbi Pri Muri Marijana Sivoša. Novčani iznosi jednaki su kao kod dva prethodna natječaja.

Ukupno je bilo prijavljeno deset skladbi.

(D.J.)

13

Sama do pobjede Piše: Robert Urlić

DAVOR HRVOJ

Ovogodišnji je festival širom otvorio vrata mladim izvođačima i autorima, a koliko su uspjeli iskoristiti priliku koju im je dalo vodstvo festivala s umjetničkim direktorom Hrvojem Hegedušićem na čelu, pokazat će vrijeme. Hoće li se koja od izvedenih pjesama naći na top ljestvicama ili slušati na radijskim postajama, znat ćemo uskoro. Nastupilo je sedamnaest izvođača koje je pratio izvrsni revijski orkestar pod ravnanjem Josipa Cvitanovića. I dalje se pjevalo u živo i svatko je u ravnopravnim uvjetima mogao pokazati što može i zna. Na ovakvoj smotri odavno nismo vidjeli toliko debitanata, od kojih su neki iskoristili svoju priliku, dok su neki drugi zalutali na ovakvo događanje.

Bilo je dobrih pjesmama te dobrih i iznenađujućih

aš najstariji festival lakih nota Zagrebfest održan je 26. studenoga u zagrebačkom Studentskom centru, prostoru u kojemu je, krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, doživljavao neke od svojih najblistavijih trenutaka. Iako se i kod 56. Zagrebfesta, kao i kod Splitskog festivala pozivamo na prošla slavna vremena, današnji Zagrebfest nema gotovo ništa zajedničko s onim nekadašnjim.

Naravno, govorimo li o sadašnjim festivalima

N

13. zagorski festival Krijesnica 2009.

krajeva u kojima se govori kajkavski, što potvrđuju i odrednice umjetničkog ravnatelja Siniše Leopolda. On naglašava da Krijesnica promovira nove pjesme nastale na tragu tradicije kajkavskog glazbenog idioma, čime se želi održati postojanost zagorske popevke i društvenih pjesama pjevanih po kletima i hižama. Zadatak je putem radio postaja (i CD–ova) uvesti novu pučku popevku u mnoge domove.

Piše: dr. sc. Dalibor Paulik

Zagorska Krijesnica, 13. po redu, koju organizacijski neumorno vodi Tanja Gregurović, direktorica Radija Hrvatsko zagorje Krapina, imao je dvije večeri. Na prvoj (Kajkavski etno–fest, 16. listopada) nastupili su poznati etno glazbenici iz širokog kruga kajkavskog glazbenog podneblja, izvodeći zagorske, međimurske, podravske ili stare zagrebačke napjeve (Miroslav Evačić, Dunja Knebl, Maja Vučić, Lea Bulić, Kavaliri...). U drugom dijelu večeri predstavio se Zlatko Vitez, naš poznati umjetnik i promotor kajkavštine, obilježavajući na simboličan način četrdeset umjetnič-

z već tradicionalni Festival kajkavskih popevki koji četrdesetčetiri godine organizira Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo u okviru rujanskog Tjedna kajkavske kulture, mjesec dana kasnije Radio Hrvatsko zagorje — Krapina organizira Zagorski glazbeni festival Krijesnica. I dok je Festival kajkavskih popevki (pod umjetničkim vodstvom Siniše Leopolda) dobio ponovno tipično festivalsko ozračje, Krijesnica, kao pučki festival, ostaje čuvar tradicionalnih etno izraza

U

nastupa, a publika je s jednakim žarom pratila sve izvođače i nagrađivala ih velikim pljeskom.

I ovogodišnji Zagrebfest bio je izdašan po broju nagrada, a nakon kratkog, ali slatkog nastupa zbora »Klinci s Ribnjaka«, dodijeljene su u čak sedam kategorija. Kao što se po reakcijama prisutnih u dvorani moglo i naslutiti, nagradu publike dobila je skladba Zagrebačka puca Tomislava Barana i Rajka Suhodolčana u izvedbi Kvarteta Gubec. Za istu pjesmu nagradu je dobio i aranžer Josip Cvitanović. Luka Bulić je za pjesmu Konobar također zaslužio dva priznanja — Stručni ocjenjivački sud njegov je tekst proglasio najboljim, a skladbi je dodijelio drugu nagradu. Na prošlogodišnjem festivalu, mlada Splićanka Lidija Bačić, nositeljica grand prixa, tada je oduševila žiri i publiku. Iako ove godine nije osvojila prvo, nego treće mjesto žirija za pjesmu Pogled Marka Tomasovića i Marija Vukelića, Lidija je ponovo oduševila interpretacijom i velikim glasovnim mogućnostima te joj je zasluženo pripala i nagrada za najbolju izvedbu.

Prva nagrada žirija za djelo u cjelini otišla je u ruke Ante Pecotića, posljednjih godina jednog od naših najplodonosnijih i najpopularnijih autora. I odabir izvođača bio je pogođen jer je njegovu pjesmu Sama dobro izvela mlada i, kako su je najavili, buduća zvijezda Sabrina.

kih godina. Dan kasnije, 17. listopada održana je večer pod nazivom Kajkavski venček u kojoj su nastupali brojni poznati i manje popularni, ali talentirani umjetnici koji izvode nove kajkavske popevke, te sastavi i ansambli kajkavskog govornog područja. Nakon pozdravne Kaj je život bez pajdaša redalo se devetnaest novih popevki raznorodna ugođaja i tema koje obrađuju, ali i načina izvedbe. Mali sastavi i ansambli donijeli su svježinu i izvornost nastupa (Podvinčani, Klapa Bistrica, Zvona starine, Vokalna skupina Jane, Ausswinkl muzikanti, KUD Jesenje, Savski valovi, Kavaliri), a pridružili su im se solisti i popularni pjevači (Melita Bručić, Branko Greblički Ventek, Mirko Cetinski, Gordana Ivanjek, Blanka Došen i Hrvoje Ban, Boris Ćiro Gašparac, Jasna Doležal, Đuka Čaić, Đani Stipaničev) te glumci–pjevači Zlatko Vitez i Anja Šovagović uz pratnju Tamburaškog orkestra HRT–a i dirigenta Sinišu Leopolda. Među autorima novih popevki nalazimo znana i nova imena skladatelja (Dražen Žanko, Mišo Doležal, Mario Bo-

GLAZBENA KOMEDIJA GLAZBENA KOMEDIJA

moramo ih gledati u kontekstu vremena u kojemu živimo i prihvatiti činjenicu da nemaju značenje koje su nekada imali i da za njih ne postoji zanimanje poznatih izvođača, ni publike.

Anja Šovagović Despot gliuni, Ivan Potočnik, Petar Varga, Roman Gross, Dalibor Paulik, Marijan Jergović, Danijel Češnjaj, Siniša Miklaužić...) i tekstopisaca (Katarina Fuček, Mišo Doležal, Albina Štimac, Snježana Šoštarko, Zorica Klinžić, Milivoj Pašiček...). CD s novim popevkama, koji će značajno doprinijeti popularizaciji kajkavske glazbe i riječi u programima radio postaja, posjetitelji su mogli nabaviti već za vrijeme trajanja Krijesnice.

Udovica — glazbena komedija Ladislava Pre igala i Ðele Jusi a ml.

Primjer pu kog kazališta Piše: dr. sc. Dalibor Paulik aula Jusić se poduhvatila višestruke uloge: pisala je Đeli stihove za songove, ali istovremeno je učinila adaptaciju Prežigalova teksta, režirala je predstavu te glumi i pjeva jedinu ulogu — mamu Štefaniju.

P

vako novo glazbeno–scensko djelo naših autora pohvalan je poduhvat za producenta, kulturnu ustanovu, udrugu, pa stoga ne čudi zanimanje i za glazbenu komediju Udovica u zagrebačkom kazalištu Vidra 18. rujna ove godine. Autori su libretist Ladislav Prežigalo i skladatelj Đelo Jusić ml., a stihove songova napisala je Paula Jusić (samo tjedan dana ranije na ovogodišnjem Krapinskom festivalu isti trojac ubire snažan pljesak za popevku Predragi kaj).

S

Ovaj umjetnički tim već niz godina surađuje na projektima kojima je u fokusu prožimanje poezije i glazbe, dok je sada riječ ponajprije o kazališnom uratku.

Inače, Ladislav Prežigalo, pročelnik za gospodarstvo u Gradu Zagrebu, niz godina se okušava kao pjesnik štokavskih i kajkavskih stihova, pa otuda i njegov glazbeno–poetski projekt s Jusićima, nazvan Kako da ti snenoj kažem zbogom, a objavio je niz zbirki (Sjena moga sna, Lutanja kroz vrijeme, Šapat u naručju, Sjećanje na zaborav). Prežigalov kazališni prinos su stihovi za songove mjuzikla Ruža na asfaltu skladatelja Darka Hajseka i libretista Igora Weidlicha, praizvedena u listopadu 2007. u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija. Đelo Jusić ml. godinama piše uspješne zabavne skladbe, nastupa na festivalima i aranžira, a kazališni projekt mu je i predstava Sudbine za pomoć djeci leptirima. U većini projekata, kao i na koncertnom podiju s njim je supruga Paula Jusić, znana po nizu pjesama sa festivala u Krapini, Zagorskoj krijesnici, Pjesmi Mediterana... No, u zadnje vrijeme sve više teži nastupima u glazbeno–poetskim i kazališnim projektima gdje koristi dugogodišnje iskustvo na estradnim pozornicama.

Zabava za gledatelje U monodrami Udovica, zapravo glazbenoj komediji, Paula Jusić se poduhvatila višestruke uloge: pisala je Đeli stihove za songove, ali istovremeno je učinila adaptaciju Prežigalova teksta, režirala je predstavu te glumi i pjeva jedinu ulogu — mamu Štefaniju. O čemu govori Udovica? Ispovijest je to Štefanije, koju zovu Štefa, ona nema škole, ali ju je život naučil puno, tri je muža poslala na onaj svijet, a jednog u materinu.

Jedan je bil doktor, jedan političar, jedan pijanac..., piše u pozivnici predstave. Naivna je to, ali i nostalgična priča o životnoj borbi Štefe, njezinoj životnoj mudrosti, bez velikih zahtjeva — glavna je namjera zabaviti gledatelja. U tom kontekstu su i songovi; poletnim ritmovima i pijevnim melodijama podsjeća na zločestu snahu, na unuke, svoje muževe, i svakome posvećuje po jednu pjesmu, pjeva, pleše, a za to vrijeme stavlja u dvorištu sušiti rublje sina i snahe s kojima živi. Vrijedi istaknuti trud Paule Jusić oko govorenog teksta, songova i istodobno plesnog koraka, a sve u trajanju od preko jednog sata. Želeći očito proširiti krug publike koja će predstavu gledati na gostovanjima, često se miješaju jezični idiomi, kajkavski i štokavski, što ponekad zbunjuje, ali u ovoj glazbenoj komediji najvažnije je zabaviti sebe kao izvođača i gledatelje. Treba spomenuti poteškoću odmaka glumca od redatelja i dramaturga, pa se često zazire od objedinjavanja svih funkcija. No to i nije presudno jer ovdje je ipak riječ o pučkom kazalištu.

ARHIV ADRIA TON

Chansonfest će, nadamo se, ići i dalje. Voljeli bi da to bude sigurnijim i čvršćim korakom u ipak nešto modernijim cipelama.

Odr an 56. Zagrebfest

ZAGREBFEST ZAGREBFEST

DRAŽEN ŽUPIĆ

Najbolji dio ovogodišnjeg Chansonfesta dogodio se u drugom dijelu i prava je šteta što se nakon pauze veći dio publike nije vratio u dvoranu. Preostali dio istinski je mogao uživati u sjajnom nastupu legendarnog Arsena Dedića i njegovu hommageu

Sergiu Endrigu. Izvodeći Endrigove pjesme u hrvatskom prepjevu, uz pratnju pijanista Branka Bulića, poput Prva ljubav, Bijela ruža ili Golubica, ali i prisjećajući se zajedničkih trenutaka i druženja, Arsen nas je još jednom podsjetio na tog velikog talijanskog kantautora. Bio je to istinski vrhunac večeri koji nas je uvjerio u veličinu, glazbenu i izvođačku moć te šarm velikog i jedinstvenog Arsena Dedića.

GLAZBENA KOMEDIJA

Među autorima, što treba svakako napomenuti, našli su se ovaj put Maja Perfiljeva i Jakša Fiamengo. Kada bi trebali ocijeniti kvalitetu izvedenih pjesama, ne bi nam bilo lako, ali mišljenja sam kako su pjesme koje smo slu-

Vrijeme, kao i glazba, ide naprijed i treba priznati da ni današnji snimci i pjesme Branko Bulić i Arsen Dedić Dylana ili Cohena ne zvuče baš kao prije trideset i više godina. Ipak treba zapljeskati svima njima, kao što je to učinila publika u Komediji, jer riječ je o jedinstvenom festivalu, glazbi koja na žalost ne privlači medije, ni širu pozornost publike, a ipak je još uvijek prisutna i ne da se. I ovaj je put izvođače pratio festivalski orkestar pod ravnanjem Tomislava Uhlika, što daje veću dimenziju samom festivalu.

GLAZBENA KOMEDIJA

šali ipak previše na tragu takozvane stare škole šansone, pogotovo u onom produkcijskom dijelu i da bi sami autori i izvođači ipak trebali naći vodilju u novijim uradcima, na primjer Michela Delpecha, Catherine Lara ili Patricije Kaas.

GLAZBENA KOMEDIJA

zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija održan je 13. studenoga tradicionalni Međunarodni festival šansone. Riječ je o festivalu koji od početka, a prvi je održan 1998., pokušava održati tradiciju »Zagrebačke škole šansone« i koji, pod umjetničkim vodstvom Zvonka Špišića, želi promovirati visokovrijedna djela kvalitetne glazbe i stihova, aranžmana i interpretacije. Osvrnemo li se na ovu i neke protekle godine Chansonfesta nismo sigurni da je festival uspio dobiti takvu kvalitetu i značaj, ali da i današnja šansona ima svoju publiku, pokazalo se i ovaj put. Je li to uistinu bila publika koja voli šansonu, možda i nije važno, no dvoranu kazališta Komedija ispunila je do posljednjeg mjesta, zdušno plješćući nakon svake izvedbe. Ove se godine predstavilo dvanaest izvođača od kojih su neki redoviti na festivalu. I ove godine festival je bio podijeljen u dva dijela. Prvi je obećavajućim nastupom otvorio markantni Dalmatinac Igor Brešan, a nakon njega izredali su se poznati glumci–pjevači: Kostadinka Velkovska i Dražen Čuček, zatim Dražen Žanko, Boris Pavlenić, Toni Janković, Stjepan Križan, Boris Petrov, Darko Matičević, Ksenija Štropin i Bogdan Božinović, da bi, duhovitim i nadahnutim nastupom, sve zaokružio Mladen Medak–Gaga.

U

GLAZBENA KOMEDIJA

Piše: Robert Urlić

GLAZBENA KOMEDIJA

JEDINSTVENI FESTIVAL

Sabrina u izvedbi skladbe Sama Ante Pecotića

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

GLAZBENA KOMEDIJA

U zagreba kom Gradskom kazalištu Komedija odr an Chansonfest

ZAGREBFEST

ZAGREBFEST

CHANSONFEST CHANSONFEST CHANSONFEST CHANSONFEST CHANSONFEST

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

Paula Jusić

HRVATSKI SKLADATELJI NA KONCERTIMA U KUTINI I ZAPREŠIĆU

PANOPTICUM DETONICUM

Dvije naše umjetnice, aktivne u promicanju hrvatskog glazbenog stvaralaštva u svijetu, mezzosopranistica Nataša Antoniazzo i pijanistica Martina Cukrov udružile su svoja nastojanja te su program, posvećen domaćem vokalno–klavirskom izričaju, predstavile 6. listopada u Kutini i 7. studenoga u Zaprešiću. Povod za nastup u Kutini bila je 47. obljetnica tamošnjeg Pučkog otvorenog učilišta gdje je i održan koncert na kojemu je publika mogla čuti popijevke Ive Lhotka–Kalinskog (Kaj je ono mjesečina i Roža),

PANOPTICUM DETONICUM

Osim Festivala hrvatske glazbe, u Beču su od 10. listopada do 16. studenog 2009. održani Hrvatski dani (Kroatische Tage in Wien) u organizaciji Koncertne direkcije Zagreb i Muzičkog informativnog centra. U okviru tri koncerta, 9. studenoga u Staroj gradskoj vijećnici nastupli su pijanist Bruno Vlahek i violončelist Luka Šulić, a na repertoaru su, između ostalih djela, predstavili skladbe Božidara Kunca i Borisa Papandopula. Dan kasnije u istom prostoru gostovali su Matija Dedić Trio i mezzosopranistica Vlatka Burić (Dora Pejačević project), a posljednji koncert održao je Jazziana Croatica kvintet. (B.P.K.)

PANOPTICUM DETONICUM

HRVATSKI DANI U BEČU

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

ULICA NAZVANA PO ERVINU SCHLESINGERU, HRVATSKOM GLAZBENIKU U najvećoj izraelskoj luci Ashdod, 10. je studenog svečano otvorena ulica koja nosi ime hrvatskog glazbenika Ervina Schlesingera. Svečanosti su bili nazočni predsjednik ašdodskog Okruga, predstavnici izraelskog Kneseta i glavnog Rabinata, kao i mnoge druge ugledne zvanice. Bariton Ervin Schlesinger (1904.–1965.) bio je zvijezda u usponu Opere HNK, dok taj uspon nisu prekinule strahote Drugog svjetskog rata. Čudom ih preživjevši, nakon što mu je konfiscirana cjelokupna imovina, 1949. prelazi u Izrael gdje osniva vlastiti glazbeni Konzervatorij. Prerana smrt prekinula je i ovu karijeru. U počast Ervinu Schlesingeru u Izraelu se već nekoliko godina održava ciklus komornih koncerata na kojima je dosad predstavljeno desetak hrvatskih interpreta i skladatelja. U svakom izraelskom gradu postoje ulice slavnih izraelskih načelnika Generalštaba, Davida Eliezera Dade i Haima Bar Leva koji su značajan dio života prije dolaska u Svetu Zemlju proveli u Zagrebu. Koliko nam je poznato, ovo je prvi puta da neka izraelska ulica nosi ime nekog hrvatskog glazbenika, rođena u Zagrebu.

U ovoj ulici nalazi se i upravna zgrada Ashdod Bonded, vodeće tvrtke u ovoj luci, čiji je vlasnik sin Ervina Schlesingera, Samuel Ivan, počasni konzul Republike Hrvatske u Izraelu.

(Dušan Mihalek)

Ulica Ervina Schlesingera

PANOPTICUM DETONICUM

Podsjetimo, hrvatsku vokalnu liriku Nataša Antoniazzo s uspjehom je u zadnje vrijeme izvodila na nekoliko koncerata u Njemačkoj i Španjolskoj, dok je za Martinu Cukrov, pijanisticu koja trenutno djeluje u New Yorku kao umjetnička suradnica Mannes Collega te Sveučilišta Montclair u New Jerseyu — znakovito da je našu klavirsku glazbu, među ostalim, predstavila na nastupima u Kini. Suradnju su ponovile i u Maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Zaprešiću, izvodeći isti program, izuzev skladbi Dore Pejačević i Vatroslava Lisinskog. (A.V.)

PANOPTICUM DETONICUM

Josipa Hatzea (Suzi i Majka), Ivana Brkanovića (Bez nane i Uspavanka) te Jakova Gotovca (Mornareva ljuba, S dragim u svijet i Žalba na zemlju), kao i skladbe za klavir solo — Molitva Praslavena i Međimurska pjesma Josipa Štolcera Slavenskog, Ljubica Dore Pejačević, Mazurka Vatroslava Lisinskog, Scherzo fantastico Borisa Papandopula i Igra staklenih perli Ive Josipovića.

PANOPTICUM DETONICUM

Martina Cukrov i Nataša Antoniazzo

PANOPTICUM DETONICUM

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

14

PANOPTICUM DETONICUM (5.)

Moj prvi susret s Witoldom Lutos awskim Piše: Dubravko Detoni rvi put sam se susreo s glazbom Witolda Lutosławskoga godine 1957. slušajući na radiju još kao student glasovira njegovih sjajnih Pet pjesama na tekst Kazimiere Iłłakowiczówne, i to je nakon Bartókovih gudačkih kvarteta bio jedan od definitivnih povoda da se između niza vlastitih sklonosti prvenstveno odlučim za skladateljski poziv.

Da nisam odabrao sebi tuđu profesiju, novi su dokazi i poticaji bili susreti s Lutosławskijevom antologijskom, Bartókovom smrću pobuđenom, Žalobnom glazbom (1958.), s njegovim fantastično, gotovo enigmatski osmišljenim ali i duboko snažnim Venecijanskim igrama (1961.), a i zagrebačka biennalska praizvedba Lutosławskijevih Triju poema Henrija Michauxa (1963.), pisanih na tekstove velikoga i meni osobito bliskoga francuskog pjesnika i slikara.

P

Nedodirljivi skladatelj Tom sam prigodom imao čast Witolda Lu- Witold Lutowławski tosławskoga i izbliza promatrati, čak i prisluškivati njegov uvijek pristojan i elegantan, drugom, otmjenom dijelu Varšave sagraditi vilu no odsječan i energičan način govora, a na za 9 milijardi ondašnjih złota.) sličan je način i ravnao tom svojom skladbom za dva dirigenta (drugi je bio samoza- Neplanirani susret tajni i s pravom preplašeni Slavko Zlatić). Skladateljev glas iz slušalice mi je kazao da toga Tada, još skromni student u Šulekovom ra- dana, u pet poslijepodne, imam doći... i tada je zredu na zagreslijedila meni nedostižna bačkoj Muzičmatematička formula, jer »Hja«, odgovorio je, »zaista te koj akademiji, je Lutoslawski bio i dinisam imao plomirani matematičar. nikada prije nisam vidio. No meni prigode ni hraOtprilike: kad se prijeđe se, kada slušam ili čitam glazbu brosti prići Lumost i još vozi desetak koja mi se dopada, često ukaže tosławskome i tramvajskih postaja, valja lice njezina autora. To mi se predstaviti mu izići i onda propješačiti dogodilo i kada sam prelistavao se. (Kao što se sedam lijevih ulica iza to uvijek dešava devet desnih, pa odmah tvoje mladenačke partiture, pa sam s velikanima, uzbrdo i po nekakvim zapamtio tvoj lik.« oko njega je stubama nizbrdo, a kuću nepremostivo ću nakon triju parkova plesalo krdo bezveznika i netalenata.) Po i četvrtoga ugla lako prepoznati jer pred njom završetku zagrebačkoga studija kompozicije stoji njegov veličanstveni automobil takve i takve (1965.), za služenja vojnog roka u tadašnjoj marke i boje — ja nisam nikad imao kola i za JNA u pulskoj sam vojnoj bolnici (zdrav čitava sam života naučio raspoznati samo fiću zdravcat) na skrivenom tranzistoru odne- — pa onda treba pozvoniti triput kratko i dvakud slušao prijenos koncerta Lutosławski- put dugo na tablicu koja nosi neko drugo, nepojevih djela i definitivno se zaželio upoznati stojeće, izmišljeno i prebrzo izgovoreno šuškavo s njime. No svi su mi poznanici (pa čak i prezime koje sam, naravno, odmah zaboravio. sam Slavko Zlatić) poslije u Zagrebu tvr- Telefonsku je slušalicu spustio tako brzo kao da dili da je to nemoguće ostvariti: čovjek je ga je netko s druge strane žice upravo toga časa svjetski slavan i sada nebrojeni mladi ljudi ubio udarcem malja u glavu. Sasvim siguran da iz svih krajeva svijeta žele učiti kod njega. ga u tom golemom gradu u koji sam netom stigao (Poslije sam se i osobno uvjerio da on zaista nikada neću znati pronaći, a sasvim prestravljen svakodnevno prima pregršt takvih zamolbi od mogućnosti da ga pokušam još jedanput nai ponuda, od kojih su neke i financijski izni- zvati i barem djelomice razjasniti stvar — i inače mno privlačne, no nakon uvida u partiture u se slabo snalazim u velikim gradovima; da nije 99 ih posto slučajeva odlučno odbija. A od bilo (ovo bilježim sa žaljenjem i trajnom, neugaonih malobrojnih kandidata za skladatelje, sivom nevjericom: danas pokojnoga, jer vjerujem koje bi primio na privatnu poduku, nikad u ono što govore stari ljudi, naime, da je smrt nije uzimao novac.) samo neprovjerena glasina, dakle, navodno pokojnoga) Freda Došeka, ja bih nakon svih onih kasnijih svjetskih turneja s ACEZANTEZ–om Posrednik–redatelj Odlučio je slučaj, moj česti životni prijatelj: još i danas, zapravo doživotno, lutao izgubljen izvrsni poljski glumac i redatelj Aleksandar po nekome od njih — od očaja sam odustao od Bardini, nekadašnji violinski virtuoz kojemu doručka i ručka, odnosno eventualnog odmora i je ratni pilotski posao na kanadskome bom- koncentracije uoči susreta sa slavnim majstorom barderu nanio trajnu ozljedu ruke, ujedno i te, nemiran i nestrpljiv, odlučio prvi put malo blizak Lutosławskijev prijatelj i kolega, po- prošetati divovski zagonetnom Varšavom. I tako stavljao je u Zagrebačkoj operi Saint–Saën- sam hodao i hodao, čudeći se zapuštenosti i još sova Samsona i Dalilu. Kućni prijatelj moje djelomičnoj urušenosti osebujnoga velegrada te obitelji, poznati tenor Noni Žunec čija se osluškujući čudesno šušketanje ali i sladunjavu prva supruga prezivala Detoni, dao mu je pjevnost u govoru njegovih skromno no uredno moje mladenačke partiture da ih pokaže obučenih stanovnik(c)a. Više gotovo i ne znajući Lutosławskom. Odgovor je stigao odmah gdje sam — danas znam da je to bilo negdje u po Bardinijevu povratku u Varšavu: stvari blizini u ratu potpuno srušena a nakon rata virtusu u partiturama naskroz krivo postavljene, ozno, do u detalje vjerno obnovljena, živopisnog no mali ima smisla za skladanje i Witty ga Starogradskoga trga — naglo sam zastao jer mi želi upoznati. Po dolasku u Varšavu, ujesen se učinilo kako u neposrednoj blizini šišti nečiji 1966., nazvao sam ga dršćući od straha na djelomice mi poznat, tako karakterističan glas. tajni telefon (koji sam dobio od Bardinija) i Lutosławski mi je na savršeno jasnom engleskom jeziku — unatoč poznatoj nesavršenosti tadašnjih poljskih telefonskih linija — pokušao objasniti položaj svojega stana u varšavskom pregrađu zvanom Praga, koje se nalazi s druge strane rijeke Wisłe, otprilike 18 tramvajskih postaja od moje tadašnje varšavske podstanarske sobe. (Tek će za nekoliko godina, dobivši sve najveće svjetske nagrade, velike narudžbe i ostvarivši značajnu dirigentsku karijeru, Lutosławski u

Musorgskijevski prizor I gle, nedaleko, na svega metar–dva od mene stajao je na ulici, sa svojom lako prepoznatljivom isposnički blijedom glavom, veliki (a stasom sitni i mršavi) Witold Lutosławski osobno. Sijući oko sebe gotovo opipljivu energiju, nešto je vehementno, glasno i ljutito spočitavao mladom čovjeku (skladatelju?, kritičaru?) koji je, zbunjeno i preplašeno šuteći, tek povremeno odobravajući glavom, stajao pred njim, sav neodlučan i nesretan. Stao sam kao gromom ošinut i u nevjerici

ih — vjerojatno se činilo da ih čak i nepristojno prisluškujem, no ja tada nisam znao još nijedne riječi poljskog jezika — promatrao. Sve je to trajalo čitavu vječnost. I tada, kao na vrhuncu toga Musorgskijeva nezaboravnog prizora između bogatog i siromašnog Židova, Lutosławski se, kao da je već odavno bio svjestan mojega prisustva, ali je iz nepoznata razloga odugovlačio s priznanjem, nenadano, brzo i histerično okrenuo prema meni i, nekako bijesno sikćući, uzviknuo na engleskom: »A mi se vidimo u pet!!« Bio sam zaprepašten. Činilo mi se da sanjam nekakav nemogući, ludi san. I paraliziran baš kao u snu, nisam uspio ništa odgovoriti, samo sam s nemoćnom poslušnošću gluhonijemo kimnuo glavom.

Druga je sada priča kako sam ipak na vrijeme, bez pomoći taksija i bez da ikoga zapitkujem, toga poslijepodneva uspio pronaći daleku, zakukuljeno–zamumuljenu periferijsku skladateljevu adresu. U tome su mi svakako pomagale i nevidljivim me rukama vodile neke nadnaravne, meni nepoznate nebeske sile. Tek nakon više mjeseci, kad me veliki majstor već zvao po imenu i tikao mi, usudio sam ga se nakon triju čajeva s rumom na poljskom zapitati kakvim je tada čudom mene, anonimnog provincijskog balavca, uspio prepoznati na prepunoj velegradskoj ulici. »Hja«, odgovorio je, »zaista te nikada prije nisam vidio.

No meni se, kada slušam ili čitam glazbu koja mi se dopada, često ukaže lice njezina autora. To mi se dogodilo i kada sam prelistavao tvoje mladenačke partiture pa sam zapamtio tvoj lik.«

PROMOCIJA KNJIGE ATLAS ŽIVOTA DUBRAVKA DETONIJA Nakladnik Fraktura njiga dnevničkih zapisa Atlas života Dubravka Detonija, skladatelja, pijanista, pisca i pjesnika, predstavljena je 18. studenoga u knjižari Profil Megastore. Tom su prigodom, uz autora, o knjizi govorili Tito Bilopavlović, Branimir Pofuk i Seid Serdarević. Uz aktivno bavljenje glazbom, Dubravko Detoni jedan je od najzanimljivijih hrvatskih pisaca i pjesnika, autor osam knjiga poezije, eseja i glazbenih komentara. (B.P.K.)

K

15

AUTORSKI KONCERTI AUTORSKI KONCERTI AUTORSKI KONCERTI

DVOSTRUKA HATZEOVA OBLJETNICA

DVOSTRUKA HATZEOVA OBLJETNICA

DVOSTRUKA HATZEOVA OBLJETNICA

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

Uz koncertnu izvedbu opere Adel i Mara Josipa Hatzea, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, 14. studenoga

Nedjeljni koncert s djelima Josipa Hatzea i otkrivanje biste

VRIJEDAN KULTUROLOŠKI PROJEKT

GLAZBA S BO ANSKIM DODIROM

Piše: Jagoda Martinčević eumorni Nikša Bareza nastavlja davno zacrtanu kulturološku misiju predstavljanja glazbeno– scenskih djela iz bliže i starije baštine. U kratko vrijeme nakon Mirjane Josipa Mandića i Sunčanice Borisa Papandopula prihvatio se partiture glazbene drame Adel i Mara Josipa Hatzea koju je, uz brojni ansambl, u koncertnom obliku izveo 14. studenoga u dvorani Vatroslava Lisinskog. Još u vrijeme svojeg ravnateljstva zagrebačkom Operom, Bareza je nerijetko bio za pultom pri izvedbi hrvatskih opera ili srodnih djela, bilo da se radilo o klasičnima, poput Gotovčeva Ere s onoga svijeta i Zajčeva Nikole Šubića Zrinskog ili, pak, skladbi iz pera suvremenih autora kao što je to Ivo Malec i njegov glazbeni plakat Jedan protiv svih. Svjestan nužnosti kontinuirane recepcije domaćeg scenskog repertoara, Bareza je, unatoč brojnim aranžmanima, uvijek nalazio vremena za nova propitkivanja partitura hrvatskih autora otimajući ih tako zaboravu, ali i predstavljajući ih vrhunskim profesionalizmom kako bi zadobio povjerenje nove publike.

N

Tako je bilo i ovaj put kada se odlučio na suvremenu izvedbu Josip Hatze Hatzeove opere u povodu 50. godišnjice autorove smrti. Uz niz vokalnih solista, okupio je vrstan ansambl Orkestra i Zbora Hrvatske radiotelevizije i zbor Ivan Goran Kovačić i ostvario visoko vrijednu izvedbu koja je u potpunosti predstavila značenje i vrijednost opere praizvedene prije 77 godina u Ljubljani. Ne može se reći da je djelo tijekom vremena ostalo posve zanemareno. Kronike bilježe izvedbe u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Splitu i Sarajevu, kao i trajnu radio i LP snimku, no kako to već biva s hrvatskim operama, izuzev Ere i Zrinskoga, ono se nigdje nije zadržalo trajno. Utoliko je ova izvedba značajnija, tim više jer ju je popratio lijep broj zadovoljne publike, koja je umjetnike, a i djelo ispratila dugim i opetovanim pljeskom.

Prva opera nacionalnog smjera Povijesno motreći razvoj hrvatske opere u vremenu nastanka Adela i Mare, valja reći kako je to djelo prvo u trolistu glazbeno–scenskih ostvarenja takozvana nacionalnog smjera u hrvatskoj glazbi. Tek nakon Adela i Mare nastaju Dorica pleše Krste Odaka (1933.) i Gotovčev Ero s onoga svijeta (1935.), kao tri najistaknutije opere u vremenu koje nasljeđuje modernu, a prethodi prvim pokušajima suvremenijeg glazbenog ruha u operi. U odnosu na zbivanja u svijetu, nacionalni smjer u našoj glazbi u znatnom je kašnjenju jer je u to vrijeme nastala glavnina opusa, primjerice Leoša Janačeka i Richarda Straussa s njihovim osebujnim glazbenim jezikom koji obilježava prvu polovicu 20.

stoljeća. Josip Hatze, kao talijanski student u klasi Pietra Mascagnija, još 1911. sklada prvu operu Povratak po uzoru verističkoga stila, a zatim se 21 godinu kasnije zapravo vraća unatrag posežući za romantiziranom melodikom, snažno obilježenom folklornim primjesama dalmatinskog i orijentalnog melosa. Pri tome ga nedvojbeno vodi libreto Branka Radice nastao prema pučko–romantičnom epu Bijedna Mara Luke Botića i istoimenoj drami Nikše Bartulovića, a isti je sadržaj osam godina kasnije inspirirao Ivu Paraća za glazbenu dramu Adelova pjesma. Nemoguća ljubav između kršćanke Mare i Turčina Adela, opterećena obiteljskim i vjerskim predrasudama, samo je inspirirala Hatzea za glazbu široko raspjevanih lukova i solističkih kantilena, kao i živopisni orkestar s povremenim jakim zborskim epizodama, a sve je to urodilo partiturom koja se morala svidjeti publici ma koliko anakrono djelovala u kontekstu vremena u kojemu je djelo nastalo. Hatzeov glazbeni zanos i toplina melodike, uz neprijeporno odlično svladan zanat orkestracije, iznjedrili su djelo čije vrijednosti do danas nisu izblijedile, što više, upravo danas kada su brojni različiti, pa i anakroni glazbeni izričaji mogući i prisutni, ono zadržava svježinu i iskrenost autorske inspiracije.

Lijepa boja glasa Vedrane Šimi Namijenivši glavnim tumačima opere eksponirane dionice, Hatze je očito imao na umu vrsne pjevače belkantističkoga profila sa snažnim, moćnim i podatnim glasovima. U ovoj izvedbi te je kvalitete imala prvenstveno mlada sopranistica Vedrana Šimić u ulozi Mare, čija se izvedba odlikovala lijepom bojom glasa, finim nijansama piana i jasnom artikulacijom. Uz nju, posebno su se istakli basovi Marko Mimica i Ivica Čikeš, kao i tenor Domagoj Dorotić kojemu bi još i bolje pristajala uloga naslovnog junaka Adela.

Nju je pak korektno, ali ne i više od toga, otpjevao Davor Lesić. Najslabijom karikom pokazao se bariton Milan Mišo Kravar u vrlo lijepo pisanoj dionici pjesnika Frane jer mu je nedostajalo tona i snage. U ostalim ulogama redom dobri bili su Helena Lucić, Martina Gojčeta–Silić, Cecilija Car, Klasja Modrušan i Branka Sekulić–Ćopo te Stjepan Franetović, Ivo Gamulin i Miroslav Živković.

Zborove je odlično uvježbao Luka Vukšić, a korepetitorica je bila Nina Cossetto.

Valja nam zaključiti da je koncertna izvedba opere Adel i Mara Josipa Hatzea postigla cilj u vremenu koje, opterećeno financijskim i inim poteškoćama, nema osobita smisla za redizajniranjem vlastite glazbene baštine. Svijest o toj potrebi uvijek je pitanje pojedinca koji, poput Nikše Bareze, marno ulaže svoje veliko znanje i iskustvo u hvalevrijedne kulturološke projekte koji su ujedno i zalog za budućnost.

Piše: dr. sc. Zdenka Weber ovoustanovljene Nedjeljne matineje uz kavu koje u svojemu foyeru organizira Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, pokazuju se osobito pogodnima za nastupe članova ansambla Opere, što je dokazao koncert održan 22. studenoga. Nastupili su sopranistica Ivanka Bolj- Ruben Radica daruje bistu svojega djeda Josipa Hatzea HNK kovac, mezzosopranistica u Zagrebu Diana Hilje i tenor Tvrtko Stipić uz klavirsku pratnju je kod Hatzea, autora izuzetno vrijednih Simona Dešpalja te Ženski zbor HNK, glazbeno–scenskih i vokalnih djela riječ o pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera. glazbi s božanskim dodirom. Antologijske Koncert je bio posvećen stvaralaštvu Josipa vrijednosti Hatzeovih solo popijevki Lađa Hatzea u povodu 130. obljetnice rođenja i u noći i Večer na škoju (D. Hilje), Majka i 50. obljetnice smrti, a prije glazbenog dije- Serenada (T. Stipić) te Suza i Mila si mi la bila je održana osobita svečanost u koju (I. Boljkovac), kao i izuzetno lirski uglazje uvela intendantica dr. sc. Ana Lederer. bljeni stihovi Rikarda Katalinića Jeretova Nakon mnogo godina pružila se prilika u zbirci Pjesni ljuvene (Smilje i bosilje, Proda Hatzeov unuk, akademik Ruben Ra- ljetna pjesma, Nevin sanak, Ruže i lahor i dica, središnjoj nacionalnoj kazališnoj kući Ljuven sanak), u autorovoj inačici za ženski pokloni brončanu bistu Josipa Hatzea, zbor, došle su doista do punog izražaja. rad splitskog kipara Ivana Bulimbašića Majstor bogomdane melodijske inspira(1882.–1974.) koja je do sada bila u privat- cije i bogatih harmonijskih progresija koje nom posjedu obitelji Radica. Obraćajući se ove ostvaraje na području Lieda i zborske okupljenima, Radica je istakao veliku lju- literature svrstavaju u sam vrh europske bav i poštovanje koje tijekom cijelog života vokalne glazbe romantične ugođajnosti, gaji prema djedu čije su obje opere, Povra- zaslužuje trajniju zastupljenost na našim tak i Adel i Mara, kratko nakon nastanka, koncertnim podijima i opernim pozorni1911. i 1933. godine, bile izvedene upravo cama, a ne samo u obljetničkim prigodana pozornici zagrebačke Opere. Kako bi ma. Jer, »zaboravljeni sin« hrvatske glazbe svojim riječima dao veću snagu, citirao je prve polovice 20. stoljeća, kako je Radica izjave A. G. Matoša i A. Dobronića čije nazvao Hatzea, svojim je stvaralaštvom su pohvale veličale pojavu skladatelja izu- u većoj mjeri zadužio hrvatsku glazbenu zetne melodijske inventivnosti, a svoj je kulturu nego što mu se naša suvremenost kratki govor završio konstatacijom kako pažnjom odužuje.

N

Sfumato plus i Nedjeljom u podne u Studiju Bajsi 18. listopada 2009.

— uz izravni prijenos na HR3

JOSIP HATZE I NJEGOVO DOBA nizu komornih koncerata Simfonijskog orkestra HRT–a koji se od ove sezone održavaju u Studiju Bajsić (na Prisavlju) uz izravni radijski prijenos, drugi koncert bio je posvećen hrvatskom skladatelju Josipu Hatzeu i njegovoj 130. obljetnici rođenja, odnosno 50. obljetnici smrti. Dirigent Tonči Bilić odabrao je tri vokalna opusa uz pratnju gudačkog orkestra. Uz Tri pjesme za tenor i gudače (Kad mnidijah umrijeti, Majka, Serenada) u tumačenju mladog pjevača Domagoja Dorotića, a u instrumentaciji Pavla Dešpalja te Četiri meditacije (instrumentacija Ruben Radica) koje je otpjevala sopranistica Valentina Fijačko, Gudačima Simfonijskog orkestra pridružio se i Ženski zbor HRT–a. Oni su predstavili ciklus Pjesni ljuvene koji je Josip Hatze sam instrumentirao za gudače. Mediteransko ozračje koncerta zaokružila je Suita starih plesova i arija br. 3 Ottorina Respighija. (I.L.Š.)

U

100. obljetnica ro enja akademika Brune Bjelinskog

Veliki majstor glazbenih vrijednosti Piše: dr. sc. Zdenka Weber va svečana koncerta održana u povodu 100. obljetnice rođenja akademika Brune Bjelinskog (Trst, 1. studenoga 1909.

— Silba, 3.

Bruno Bjelinski rujna 1992.) u središte su pozornosti stavila izuzetne, samosvojne domete hrvatskog skladatelja i glazbenog pedagoga kojega još u živom sjećanju nose brojne generacije studenata na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Za oživljavanje glazbe Bjelinskog ujedinile su se hrvatske institucije s kojima je bio povezan te su prvi koncert, 15. listopada u Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma, zajednički organizirali Hrvatsko društvo skladatelja, Cantus d.o.o. i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, a drugi, 27. studenoga u KD Vatroslava Lisinskog, poklonili su zagrebačkoj publici kao Koncert na dar Zagrebačka filharmonija i obitelj Bjelinski u suradnji s KDVL, Hrvatska glazbena mladež, Koncertna direkcija Zagreb i Hrvatsko društvo skladatelja. Oba su koncerta bila

D

vrlo dobro posjećena dokazujući da zagrebačka publika trajno s velikim oduševljenjem prima glazbu jednog od najznačajnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća.

Bruno Bjelinski želio je biti pokopan na Silbi, na otoku na kojemu je s obitelji provodio ljeta, na mjestu spokoja i suncem obasjanoga okoliša, rekli bismo u ozračju koje istim intenzitetom zrači mediteransko svjetlo, toplinu, nepomućeni optimizam i blagost kao što doživljavamo i slušajući njegovu glazbu. Koncert u Preporodnoj dvorani započeo je antologijskom skladbom Candomblé za sopran, glasovir i udaraljke (1972.), ciklus skladan prema skicama koje je još 1952. godine Bjelinski donio iz Brazila gdje je posjetio oca, a izvedba sopranistice Lidije Horvat–Dunjko, pijanistice Ljerke Pleslić–Bjelinski i Filipa Merčepa na udaraljkama oduševila je spontanošću i uživljenom temperamentnošću. Skladateljave supruga Ljerka podatno je animirala i vrsnu interpretaciju Psalama kralja Davida za dva soprana i glasovirski trio (1989.), šest stavaka izuzetne melodijske inspiracije (O čovječe, ljubiš li život, Zemlja se zatrese i uzdrhta, Probudi se harfo i citaro, Da su meni krila golubinja, Oprosti mi grijehe i Aleluja) u čijoj su izvedbi briljirale sopranistica Ivana Lazar i mezzosopranistica Helena Lucić (u triju su još bili violinist Anđelko Krpan i violončelist Vinko Rucner). Osobito priznanje dobio je gost večeri, izvrsni američki klarinetist Michael Edwards koji je tehnički suvereno i sa zamjetno energičnom gestom uz Hrvatski komorni orkestar pod ravnanjem Alana

Bjelinskog virtuozno ozvučio četverostavačni, neoklasično koncipirani Koncert za klarinet i gudače (1952.). Kraj koncerta bio je u znaku Bjelinskijeva posljednjeg ostvarenja Musik ist unser Trost za gudače (1992.), glazbe koja u jednostavačnom adagiu plijeni ugođajem utjehe na kraju bogatog, skladateljskim iskustvom oplemenjoga života.

Izvedbom je ravnao skladateljev sin Alan kojemu je to meditativno djelo i posvećeno.

Koncert na dar 27. studenoga dugo ćemo pamtiti jer je uz prelijepu glazbu bila i ostvarena potpuna korespondentnost visoke izvedbene razine. Dirigent Alan Bjelinski ostvario je u izvedbi Prve simfonije, Simfonije ljeta (1954.), sa Zagrebačkom filharmonijom do maksimuma uspjelu suradnju i orkestar je puninom pregnuća u svim dionicama i solističkim intervencijama reagirao pouzdano na temperamentno i sigurno dirigentsko vođenje. Doživjeli smo simfoniju snažnih zamaha i skladateljske invencije čija tri stavka, maestozno, melodijski raspjevano i na kraju bjelinskijevski razigrano, otkrivaju autora koji je zadani oblik klasične provenijencije znao oživjeti trajno poletnim i izvorno nadahnutim glazbenim protokom. Za Dialog za mezzosopran i orkestar (1974.) na stihove A. B. Šimića (Zemlja, Uspavanka, Smrt i ja, Povratak i Ples) moguće je reći da je to susret s ponešto nepoznatim Bjelinskim, skladateljem čija je muza pjesničkim predlošcima odgovorila harmonijski slobodnijim progresijama i postigla atmosferu i dramaturški tijek koji otvara nova, ekspresio-

nistički ozarena obzorja. Mezzosopranistica Kristina Kolar je doživljajno dojmljivo ispunila solistički zadatak. Za drugi dio svečane večeri Alan Bjelinski je odabrao izbor iz baleta Mačak u čizmama (1975.), iz »baletne slikovnice« skladane na narudžbu bečkoga Theater an der Wien. Kako se još živo sjećamo izvrsnih predstava u HNK u Zagrebu 2003. godine, kada je koreografkinja Ljiljana Gvozdenović duhovito i nadasve primjerno uprizorila Mačka sa zagrebačkim baletnim ansamblom i sopranisticom Ivankom Boljkovac u ulozi šaljivoga Staroga mačka, možemo samo požaliti da ta predstava ne živi trajno na pozornici.

Adaptacija Lj. Gvozdanović za izvođenje u koncertnoj dvorani bila je, dakako, ograničena datostima prostora, ali su protagonisti, članovi Baleta HNK te napose dirigent Alan Bjelinski ravnajući dobro uigranim zagrebačkim filharmoničarima, uspjeli dočarati bajku o lukavome mačku i ozvučiti partituru koja odaje skladateljevu genijalnu sposobnost pričanja glazbom. Doista, bila je to večer posebnih glazbenih doživljaja i brojna je publika još dugo po završetku izvedbe oduševljeno pljeskala. Riječi Brune Bjelinskog su očito doživljena inspiracija, jer, kao što je izjavio, »za mene je glazba jedna od najvećih radosti koje čovjek može doživjeti.« Tu bi radost trebalo i izvan obljetnica ponavljati. I na kraju, svečanost u KDVL bila je u pauzi obogaćena i kratkim filmom sa slikama Brune Bjelinskog, vizualnim prilogom autora Deana i Marije Bjelinski.

Intelektualni Olimp Hrvatske

C

Izdanje Matica hrvatska

Piše: dr. sc. Dalibor Paulik srijedu 23. rujna u palači Matice hrvatske promovirana je knjiga Majstori europske glazbe koju je taj značajni nakladnik nedavno objavio i predstavio kao raritetno izdanje i na Frankfurtskome sajmu, a na promociji, uz autora, sudjelovali su dr. sc. Eva Sedak i akademik Nedjeljko Fabrio.

U

Nakon višestruko nagrađivana znanstve-

noga bestselera Od Bacha do Bauhausa u kojemu je Viktor Žmegač ponudio sintezu povijesti njemačke kulture, Matica hrvatska objavila je još jedno vrhunsko Žmegačevo djelo, sustavni prikaz razvoja europske glazbe od baroka do sredine 20. stoljeća.

Slično kao i u prethodnom djelu, Žmegač u knjizi Majstori europske glazbe na interdisciplinaran i interkulturalan način pristupa analizi djela velikih majstora te stilskih odrednica i glazbenih pravaca u europskoj glazbi. Njegove muzikološke analize donose prikaze društvenih temelja glazbene prakse, činjenice o kulturnoj povijesti Europe, biografske činjenice relevantne za pojedinačno stvaralaštvo i razmatranja o međusobnim prožimanjima glazbe, književnosti, kazališne i likovne umjetnosti. Iako izbor majstora poput Bacha, Mozarta, Beethovena, Schuberta, Chopina, Schumanna, Wagnera, Verdija, Čajkovskog, Mahlera, Debussyja, Straussa, Schönberga, Bartóka, Stravinskog i drugih velikana europske glazbe ne može biti oslobođen subjektivnosti, Žmegač se u vlastitu izboru ponajprije oslanja na kanonska mjerila glazbene jedinstvenosti stvaralačke ličnosti, njezina značenja za stilsku povijest i njezinu životnost u svjetskoj glazbi. Autorovo spisateljsko majstorstvo kojim strogo stručne teme približava svakomu iole obrazovanom čitatelju samo doprinosi tezi o vrijednom prilogu proučavanju europske glazbene baštine.

A o tome su svojim riječima potvrdu dali i sudionici promocije. Eva Sedak je posebno naglasila interdisciplinarni pristup tog antologijskog priručnika na 918 stranica u 25 poglavlja o 27 majstora europske glazbe, zapravo onoga ponajboljeg od baroka do sredine 20. stoljeća. Tako je knjiga pisana za stručnjake, praktičare, znalce i strastvene slušatelje. Nju će se čitati, kaže Eva Sedak, kad se treba jer ona svjedoči i o europskom glazbenom repertoaru kao funkciji u europskom glazbenom kanonu, koji međutim, Žmegačevim pristupom odstupa od uhodanih predodžbi na način da revidira recepcijski stereotip, povezujući notni zapis i njegovu izvedbu na glazbenim podijima i kazališnim pozornicama.

Nedjeljko Fabrio svoj je nastup usmjerio prema znanom eseju Hrvatskom brandu je ime Viktor Žmegač (objavljenom u Vjesniku) koji panegirički slavi 80–godišnjeg člana Saske akademije i samo dopisna člana HAZU–a, člana znanstvenog društva Academia Europea u Londonu i professora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu. Žmegač je muzikologiju studirao u Göttingenu, a u nas je, ne samo svojim predavanjima, nego i knjigama Duh impresionizma i secesije, Bečka moderna, Književnost i glazba, Književni protusvjetovi (s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom) bio i ostao intelektualnim Olimpom Hrvatske. Naravno da su brojne nagrade poput Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, Herderove i Humboldtove nagrade samo potvrde ovih tvrdnji.

Fabrio, naime, posebno naglašava Žmegačevo poznavanje građe, stručnost (analiza partiture), interdisciplinarnost (korištenje znanja sociologije, psihologije, povijesti...) što nadilazi književnike koji su prije njega s velikim žarom pisali o glazbi (Šenoa, Matoš, Krleža, Vojnović, Vjenceslav Novak). Isto tako, on s uvjerenjem podržava prepletanje strukovnog slušanja glazbe (Adorno) i snažnih emocionalnih primatelja, sposobnosti doživljaja i emocionalnog reagiranja na glazbu. Žmegač zagovara recepcijsku funkciju pojedinog autorskog opusa ili djela, razlog zbog čega pojedina partitura stoljećima živi na glazbenoj pozornici, ali istodobno i upozorava da se (na primjer kod Mozarta) ne treba zavaravati tonovima dojmljive vanjštine. Pri tome Fabrio ističe da Žmegač vjeruje u kulturu kao vrhunsku duhovnu djelatnost, a duh epohe vidi u međusobnoj dodirljivosti, istodobnosti pojedinih umjetnosti, a ne u površnim sudovima umjetnika. Puno je takvih primjera u knjizi, a Žmegač će svoju fascinaciju glazbenim fenomenom naglasiti već u Predgovoru: Ova knjiga zaokupljala me je duže nego ikoja moja druga publikacija. U nacrtu pa i u pojedinim dijelovima nastala je već prije desetak i više godina, dok u pristupu predmetu ona spaja glazbene doživljaje iz djetinjstva s uvidom u novu muzikološku literaturu... Iako pomno analizira strukturu

nekoga djela ili skladateljskog rukopisa, dajući mu autonomnost, Žmegač će mudro ugraditi u svoja razmišljanja i uvid u društveni položaj, navike i umjetnička shvaćanja slušatelja. On kaže: Auditivne konvencije, tradicijska očekivanja, društveni rituali, prostor koncertiranja u fizikalnom i društveno– psihološkom pogledu — sve su to čimbenici kojima pripada ponekad odlučujuća uloga u odnosima između glazbenoga teksta i recepcije. Svjestan je autor knjige da je nemoguće biti oslobođen subjektivnosti, no zaključuje: subjektivnoj sastavnici ostaje sve manje prostora ako se kanon utemelji na trima mjerilima: na jedinstvenom pečatu stvaralačke ličnosti, na njezinu značenju za stilsku povijest i naposljetku na njezinoj životnosti u glazbenim zbivanjima svijeta. To su kriteriji od kojih sam kretao. Nacionalni ili regionalni obziri nisu mogli utjecati na osnovna načela.

Višeslojna itanja libreta Posebno se ovdje osvrćem na područje glazbene scene, odnosno na neke primjere u kojima do izražaja dolazi kompleksna analiza, koja osim glazbene sastavnice, u procjeni opernog stvaralaštva uključuje kao važan segment i analizu libreta. Tako će (na to upozorava i Fabrio), Žmegač kao pouzdani čitatelj libreta u tri Mozartove opere (Otmica iz saraja, Titovo milosrđe i Figarov pir) otkriti da je pobjeda milosrđa na završetku zapravo u svezi s prosvjetiteljskom etikom tolerancije europskoga 18. stoljeća, pa je pouka s glazbeno–scenske pozornice to humanija. Žive su i poredbe Bartókove glazbene priče o vitezu Modrobradom, u dijaloškoj dramaturgiji s Debussyjevom operom o Peleasu i Melizandi, koja isključuje tradicionalne vokalne duete. Analiza Wagnerova glazbenog kazališta upravo je briljantna, od svih faza njegova stvaralaštva do ideje Gesamtkunstwerka, pri čemu će kazalište postati točkom kristalizacije, iskazom društvenog zajedništva, a unutar dramske scene vodeća uloga pripast će glazbenoj drami koja će biti nositeljem sinteze zvuka, riječi, slike i pokreta. Istovremeno, Žmegač u ciklusu o Nibelunzima otkriva filozofske utjecaje Schopenhauera, naglašava izvorne nazive pojedinih Wagnerovih djela od kojih niti jedno ne nosi naziv glazbena drama, iako se za njih veže taj pojam. Autor knjige pomno prati i razvoj Verdijeva glazbenog kazališta vežući uz stvaralačke i bitne političke, produkcijske i recepcijske odrednice pojedinih remek–djela.

I na kraju, na samome finalu promocije, Žmegač iskreno zahvaljuje urednici Jeleni Hekman čime potvrđuje da velikani pisane riječi znaju cijeniti umijeće svojih suradnika. Žmegačevo djelo podsjeća nas da imamo korifeje koji svojim enciklopedističkim znanjem odavno prelaze uske granice i postaju nezaobilaznim uporištima naše i europske kulture.

Sve ani zbornik za Evu Sedak

IZMEÐU SPOMENARA I ZNANSTVENOG RADA Izdanje ArTresor naklada i Hrvatska radiotelevizija

Piše: Sanja Raca lazba prijelaza, svečani zbornik za Evu Sedak, promoviran je 25. rujna u Hrvatskom glazbenom zavodu pred probranom publikom prijatelja i poštovatelja uvažene muzikologinje.

Na rijetko svečanoj svetkovini od riječi, ali i glazbe, knjigu su predstavili akademici Koraljka Kos i Nikša Gligo, koji je, uz Nadu Bezić i Dalibora Davidovića, jedan od urednika izdanja.

G

U decentnom i emotivnom obraćanju publici, Eva Sedak je iznijela vlastiti doživljaj prvoga susreta s, kako ga je nazvala, almanahom ili bolje, uglazbljenim prijelazom između spomenara i znanstvenog rada, a koji je doživjela i kao odraz duha vremena generacije šezdesetprvaša.

Glazbenicima nije bilo potrebno objašnjavati tko su prvaši ni na što se odnosi povijesna 1961. godina. Na slavljenicu se pozivalo i u njezinu čast pisalo pedeset i troje autora (na 346 stranica), a skladateljske partiture, čiji je dio ozvučen na promociji, sastavni su dio zbornika. S galerije u znaku motto fanfaresco publiku

je dočekala minijatura Za Evin rođendan za dvije trombe Marka Ruždjaka (izvedba Dario Teskera i Ivan Medi), a kasnije AVE EVA, mala kanonada na ime Eva Auer Sedak za gudački kvartet Silvija Foretića (Gudački kvartet Porin) te Skica na koncertu za srednji glas i klavir Lojzeta Lebiča (Martina Gojčeta– Silić i Eva Kirchmayer–Bilić).

Taj komplicirani knjiški svezak, kako ga je imenovao Nikša Gligo, na različite se načine oslanjao na ličnost Eve Sedak i na njezinu ljubav prema prijelaznosti koja ga je (svezak) dovela do aleatoričke forme. Zanimljivo je kako je ta kompozicija, proistekla iz različitih autorskih diskursa i stilova pisanja, dovela do proširenosti medija i njegovih sadržaja.

Oblikovali su se načelom slučaja, jer su autori imali potpuno slobodan prostor u oblikovanju teme i izbora tehnikâ, pa je raspon od intimnih zapisa do prikaza profesionalnog rada u smislu naoko raznolikih oblika djelovanja Eve Sedak, inače čvrsto vezanih zajedničkim polazištem (od Hrvatskog radija, Muzičkog biennala Zagreb, Muzičke akademije do Hrvatskog glazbenog zavoda) zaokružen

brojnim prilozima iz nedavne kulturne prošlosti (K. Kos).

Akademkinja je istaknula da je riječ o širem kulturološkom dokumentu u kojemu je združena znanost s umjetnošću, hrvatski muzikolozi i skladatelji s inozemnima... a svi oni govore o osobi kojoj je svečani zbornik posvećen i iz čijih tema izrasta njezin lik.

U zborniku su zadržani izvorni jezici govornika (hrvatski, njemački, francuski, engleski, slovenski), a svaki tekst ima sažetak na engleskom. U nekim slučajevima zadržani su i izvorni rukopisi autora. Oprema cijelog izdanja nesumnjivo je multidisciplinarna, a množina i raznovrsnost priloga čine ga uistinu raritetnim primjerkom u korpusu dosadašnjih svečanih zbornika. Inicijativu za njegovo stvaranje i niz vrlo osobnih posveta Evi Sedak dali su Nikša Gligo, Zdravko Blažeković i Dalibor Davidović.

CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL

Cantus Ansambl na BEMUSU

CANTUS ANSAMBL

PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

Majstori europske glazbe Viktora mega a

PREPORUKA ZA ČITANJE

PREPORUKA ZA ČITANJE

PREPORUKA

16

antus Ansambl gostovao je 13. listopada 2009. na 41. Beogradskim muzičkim svečanostima, poznatijima pod akronimom BEMUS. Festival duge tradicije, ove »recesijske« godine trajao je od 3. do 17. listopada, a ponudio je devet programa, od kojih svakako treba spomenuti koncerte Kraljevskog Concertgebouw orkestra, Sanktpeterburških solista i udaraljkašku skupinu STOMP. Upravo iz toga razloga koncert Cantus Ansambla ističe se kao jedini koji je u cijelosti posvećen Novoj glazbi, ali i hrvatskim, odnosno inozemnim suvremenim skladateljima. Na programu su se našla tri hrvatska autora — Silvio Foretić (Melusine), Berislav Šipuš (Un jardin sous la pluie avec un compositeur sans parapluie), Dubravko Detoni (dolce furioso), dva klasika Nove glazbe — Paul Hindemith (1.

Komorna muzika op. 24, br. 1) i Edgard Varèse (Octandre) te novo djelo mladog srpskog skladatelja Draška Adžića (Dva priviđenja pod jasikom). Ansambl, kojim je ravnao Berislav Šipuš, njegov umjetnički ravnatelj, nastupio je u svom najvećem sastavu: 17 muzičara — gudački kvintet, puhači kvintet proširen trubom i trombonom, pijanistica, gitarist, harmonikašica i dva udaraljkaša. Koncert je održan u glavnom beogradskom koncertnom prostoru, Velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine, matičnoj dvorani Beogradske filharmonije koja broji oko 800 sjedala.

Događaj je bio iznimno dobro medijski popraćen, logotip Cantus Ansambla dio je osnovnog vizualnog rješenja BEMUS–ovih plakata i svih tiskanih materijala, a koncertu je prisustvovalo oko 400 ljudi. (N. Č.)

Cantus Ansambl na Bemusu

Cantus Ansambl u Be u antus Ansambl nastupio je već tradicionalno u Centru i fondaciji Arnold Schönberg u Beču 10. studenoga ove godine. U sklopu ciklusa koncerata bečke istraživačko–kulturne institucije, hrvatski glazbenici nastupali su do 2007. uz austrijski Merlin ansambl, a od 2007. održavaju samostalne koncerte. Ove godine koncert je održan pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beču i dr. sc. Zorana Jašića, veleposlanika. Cantus Ansambl se predstavio u komornom sastavu (Ivan Novinc, violina, Tvrtko Pavlin, viola, Jasen Chelfi, violončelo, Davorin Brozić, klarinet, Danijel Martinović, bas klarinet i Srebrenka Poljak, klavir) kojim je ravnao bugarski dirigent Dian Čobanov. Koncert je otvorila Srebrenka Poljak sa Sechs kleine Klavierstücke op. 19 Arnolda Schönberga te je već prvom točkom izazvala oduševljenje probrane znalačke publike. U praizvedbi Sonate za violončelo i klavir hrvatskog skladatelja Bogdana Gagića (1931.) pridružio joj se Jasen Chelfi. Slijedilo je izvrsno djelo Isole za gudački trio talijanskog skladatelja Giampaola Corala koji je i sam prisustvovao izvedbi te glazbenicima osobno izrazio oduševljenje i čestitke. Koncert je završio s dva opusa Antona Weberna — Sechs Lieder nach Gedichten von Georg Trakl op. 14 i Fünf Canons nach lateinischen Texten op. 16 u kojima se, kao solistica, pridružila mlada perspektivna zagrebačka sopranistica Monika Cerovčec. (N. Č.)

C

RE:NEW CANTUS u Studiju Bajsi Piše: Bojana Plećaš Kalebota odeći hrvatski ansambl specijaliziran za izvedbe suvremene glazbe, Cantus Ansambl, utočište za svoj prvi ovosezonski koncert pronašao je u Studiju Bajsić Hrvatskoga radija, budući da su 12. listopada, kada je održan, radovi u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog još bili u tijeku. Koncert je održan u okviru kulturnog projekta RE:NEW MUSIC, utemeljena između 12 međunarodnih partnera i 22 ansambla iz 11 europskih zemalja koji čine platformu za preko 170 izvedbi godišnje i brojne skladateljske radionice. Projekt financiraju fondovi EU–a, a cilj mu je stvoriti mrežu skladatelja, ansambala, informativnih centara i institucija u kulturi, glazbeno–obrazovnih institucija te strukovnih udruga skladatelja, izvođača i muzikologa kako bi se suvremena glazba približila široj publici, a suvremeni skladatelji izašli iz okvira vlastite države. Cantus Ansambl i Hrvatsko društvo skladatelja predložili su osam skladbi živućih hrvatskih skladatelja koje ulaze u konkurenciju projekta, a do kraja listopada 2010. Ansambl će ugostiti četiri skladatelja. Djela belgijskog skladatelja Luca Brewaeysa i poljske skladateljice Lidie Zielinske izvedena su već na prvome koncertu.

V

Pod ravnanjem Berislava Šipuša, Cantus Ansambl je u akustički iznimno zahvalnom prostoru Studija Bajsić, uz svoju vjernu publiku, ugostio i mladu violinisticu Dunju Bontek, okupivši u jednoj večeri djela skladatelja iz raznih dijelova Europe. Uz skladbu Cardhu za 8 svirača spomenuta Luca Brewaeysa, 1. komornu glazbu za 12 solo instrumenata op. 24, br. 1 Paula Hindemitha, Conradovih sedam otoka za komorni ansambl i vrpcu, također spomenute Lidie Zielinske i praizvedbu Dva priviđenja pod jasikom mladog srpskog skladatelja Draška Adžića, na programu su bila i dva ostvarenja hrvatskih autora.

Skladbu Jutro na moru za violinu solo i komorni ansambl splitska skladateljica Olja Jelaska napisala je za Dunju Bontek, pobjednicu Međunarodnog natjecanja mladih glazbenih umjetnika Ferdo Livadić 2008. i Cantus Ansambl. Djelo je za tu prigodu naručio festival Samoborska glazbena jesen, a praizvedeno je 24. rujna ove godine. Dunja Bontek iznijela je svoju slikovitu dionicu dojmljivo i proživljeno, uranjajući sa članovima Cantusa u skladno i idilično ljetno ozračje Jelaskine skladbe. Živopisnu koncertnu večer u toplom ugođaju Studija Bajsić, Ansambl je zaključio dramatičnim ostvarenjem Dubravka Detonija dolce furioso za komorni ansambl, skladanim za 22. Muzički biennale Zagreb koje je, pod ravnanjem M. Brabbinsa praizvela London Sinfonietta (2003.). Skladba, poput naslova nježno i bijesno, suprotstavlja zvukove, situacije, strukture i dinamiku koji, stavljajući u prvi plan ekspresiju, naposljetku rezultiraju nestankom glazbe.

17

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

OSTAVŠTINA IZ KRUGA HRVATSKE RASUTE BAŠTINE Naklada Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o.

Piše: Sanja Raca

Vladimir Ruždjak (1922.–1987.) jedan je od onih likova na hrvatskoj kulturnoj sceni koji mnogovrsnošću zanimanja i još važnije, ostvarenja, stoji u prvim redovima izvrsnosti.

Njegovo ime sinonim je za rijetko duhovno dobro koje može dati talent, struka, rad, iskustvo i ljubav. Djelovao je na više područja, od kojih su možda najčešće spominjani operna i koncertna pozornica, međutim uz njih ravnopravno stoje naslovi skladatelja, opernog redatelja, pedagoga i prevoditelja. Ruždjakova kostimografska rješenja za Rossinijeva Seviljskog brijača za Splitsko ljeto 1969., pokazuju također i vrlo talentirana crtača (tada se, jedan jedini put »predstavio u četverostrukoj ulozi: bio je redatelj, kostimograf, scenograf, kostimograf i pjevao je naslovnu ulogu«). Izvan scene zatvoren koliko samo može biti umjetnik koji sa strašću nosi svaku svoju »vanjsku« ulogu, govorio je »... vrlo rijetko upotrebljavam za naš posao riječ umjetnički. To je samo posao koji se radi.« Takav stav može pojasniti osobni osjećaj prema nepotrebnosti stvaranja arhiva, zapisa ili na neki drugi način sustavno zabilježenih sjećanja.

Muzikologinja Erika Krpan, kako navodi u izdanju, pri rekonstrukciji umjetnikova životnog puta nailazila je na mnoge prepreke upravo zbog nedostatnosti podataka, osobito osjetljive činjenice kada se radilo o njegovu stvaralačkom opusu. »Nažalost njegova se ostavština uvelike može upisati u hrvatsku rasutu baštinu. Popis... je sastavljen od krhotina, pretežno od podataka iz raznih izvora, a manjim dijelom na temelju uvida u sačuvanu notnu ostavštinu, koja je nepotpuna i oskudna.« Usprkos tome, knjiga obiluje mnoštvom

činjenica na 305 stranica koje prate Ruždjakov život (djetinjstvo, mladost, zrele godine) i umjetnost (početke, Lied, hamburške godine, povratak u domovinu, put prema redateljskim i skladateljskim ostvarenjima). Iza toga slijedi popis repertoara, praizvedbi, režija, diskografije i nagrada, odnosno katalog skladbi i obradba te koncerti i nastupi u operi. Ogromna građa, sa svim sastavnicama koje su predstavljale privatni i profesionalni život Vladimira Ruždjaka sada je istraživački sređena i trajno zabilježena, a njezina rekonstrukcija vjerojatno je bila najsloženiji dio u oblikovanju monografije. Na izvedbenu planu, umjetnikov tempo rada u pojedinim desetljećima ne da se preslikati na današnje glazbene prilike: »Godišnje sam imao stotinu, stotinu i dvadeset nastupa — što koncerata, što opera...« Za karijeru koja je trajala od 1946. do 1987. godine, to je za autoricu knjige u svakom pogledu bio jedan od većih izazova.

Promocija novih djela i re ije Ono što je pjevačku sudbinu Vladimira Ruždjaka činilo toliko različitom od drugih velikana opernih kazališta i koncertnih podija bili su njegovi drugi neprikriveni talenti. Među ostalima, oni su se odnosili i na promociju novih opusa suvremenika u kojima je sudjelovao, Ivana Brkanovića (Zlato Zadra), Adalberta Markovića (Snijeg na Mirogoju), Stjepana Šuleka (Oluja), Milka Kelemena (Opsadno stanje i druga djela), Borisa Papandopula, Ive Lhotke–Kalinskog, Krešimira Fribeca, Mila Cipre, Rubena Radice, Marka Ruždjaka, Krešimira Šipuša, Lovre Županovića, Ive Tijardovića, Krste Odaka, Silvija Bombadellija, Đure Arnolda i Natka Devčića. Iako se sve navedeno odnosi na praizvedbe, Ruždjakova interpretacija ciklusa Z mojih bregov Krešimira Baranovića (koja nije bila praizvedba), antologijskih razmjera, posebno je slavljena i do danas nije dosegnuta. Ciklus je prvi put predstavio 1946. pod ravnanjem B. Papandopula, uz Simfonijski orkestar tadašnje Radio stanice, a na našim i inozemnim koncertnim pozornicama tumačio ga je gotovo četiri desetljeća. Upravo za izvedbu Baranovićeva opusa primio je Vjesnikovu Nagradu Josip Štolcer Slavenski (1981.). Takvoj skupini istaknutih djela iz korpusa nacionalne glazbe koje se iz povije-

PREPORUKA ZA SVIRANJE PREPORUKA ZA SVIRANJE PREPORUKA ZA SVIRANJE

Tomislav Uhlik: Etide — varijacije na temu Bratec Martin

Doprinos svladavanju pijanisti kog umije a Piše: dr. sc. Zdenka Weber lazbena škola Pavla Markovca iz Zagreba organizirala je 30. listopada u dvorani Hrvatskog društva skladatelja predstavljanje novog djela Etida — Varijacija na dobro poznatu temu za klavir skladatelja Tomislava Uhlika.

On je skladao šest Etida za 16. međunarodno natjecanje Mladi virtuozi — Etide i skale koje će se održati u Zagrebu od 17. do 21. veljače 2010., a koje uključuje i obavezno djelo hrvatskog autora, namjenski skladano za natjecanje. Nakladnici su Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o., a izdanje je predstavio ravnatelj Glazbene škole Pavla Markovca, prof. Josip Vrbanec.

G

Glazbena škola Pavla Markovca organizira Međunarodno natjecanje za mlade glazbenike od 1994. godine, naizmjenično za discipline violina i glasovir i već je niz skladatelja »osiguralo« suvremenu glazbenu literaturu. Tomislav Uhlik odlučio se za varijacije na dobro poznatu dječju pjesmicu Bratec Martin koja se obično izvodi u kanonu, a koju je autor osmislio u šest etida čija je namjena postupno svladavanje sve složenijih tehničkih zadataka. Iako se natjecanje odvija u pet kategorija (od 10 godina i mlađi, pa sve do 23 godine i mlađi), Uhlik je skladao šest etida, tako da natjecatelji iz pete kategorije mogu izabrati onu koja više odgovara njihovim tehničkim vještinama i umjetničkom senzibilitetu. Nanizao ih je u šest tempa, Moderato, Andante, Moderato, Moderato/Allegro, Allegro i Moderato, a vrlo inventivne i u tehničkim zahtjevima uzlazne Edite — Varijacije izveo je prigodom predstavljanja pijanist Berislav Arlavi. Jednostavna tema pružila je Uhliku osnovu za različite ugođaje s brojnim tehničkim značajkama koje odgovaraju pedagoškom procesu učenja sviranja na glasoviru, a njezina je prepoznatljivost trajno obavijena ritmičkim i harmonijskim varijacijama. Etide su svojim datostima nedvojbeno vrsna osnova za namjenu za koju su nastale. Tako je i moguće očekivati da će mladi pijanisti s radošću uvježbavati partituru, a svim natjecateljima valja poželjeti da im, uz užitak vježbanja, nova skladba donese i neophodne bodove potrebne za natjecanje.

snih, stilskih i estetskih razloga drže za tri vrhunca hrvatskog opernog repertoara pripadaju i Ruždjakove režije Porina V. Lisinskog, Zajčeva Nikole Šubića Zrinskog i Gotovčeva Ere s onoga svijeta. Obje zadnje zabilježene su na gramofonskim pločama u izdanju Jugotona, prvom je ravnao Milan Sachs, a drugom autor, Jakov Gotovac. Porin je odigran jedanaest puta, Zrinski se zadržao na repertoaru 11 godina uz 61 odigranu predstavu, dok je Ero doživio 53 izvedbe.

Paralelan svijet onome koji je umjetnik vokalno iznosio na hrvatskim i svjetskim pozornicama odvijao se i kroz stvaralaštvo. Autorica ga razvrstava na originalne skladbe, obradbe narodnih pjesama, instrumentaciju, aranžmane i redakcije. »Temeljno je načelo (misli se na samostalne radove) u pravilu sukladno onome interpretacijskom — horizontala, linija kojom se kreće glas. Ruždjak kao da misli glazbu ljudskim glasom služeći se instrumentalnom dopunom kao okolišem, bazom s kojom može računati strukturirajući cjelinu skladbe. To je i logično jer sasvim instrumentalne skladbe u njegovu opusu gotovo ne postoje. Glas je u središtu pozornosti... sve ostalo tu je da ga podupre... Najvećim dijelom taj je glas bio njegov vlastiti, pa se i misao o prilagodbi zapisa kakvoći glasa i potencijalnoj interpretaciji odvijala istodobno s nastajanjem skladbe.« Za obradbe i instrumentacije Erika Krpan navodi da je većina »uz nekoliko iznimaka, nastala zahvaljujući neposrednim zahtjevima izvedbene prakse, pa se... raspoznaju i pojedine grupe obradbi.« Riječ je o prilagodbama najraznolikijih partitura za Zagrebačke soliste, obradbama starih majstora, prilagodbama nekog djela za veliki orkestar i slično. Spomen na tadašnju izvedbenu praksu i njezine »neposredne zahtjeve« zanimljiv je i zbog današnjeg iskustva.

Naime, praksa danas jedino poznaje instituciju narudžbe, a posljednji koji je vješto i bez elitistič-

LUKA GUSIĆ

edavno završena i isto tako nedavno promovirana monografija Vladimir Ruždjak Tragom glazbe autorice Erike Krpan, rijetko je djelo monografskog tipa posvećeno jednom glazbenom umjetniku. Glazbenici se u tom pogledu ne bi mogli nositi s likovnjacima koji njeguju sustavni model monografskih izdanja u čast niza svojih istaknutih predstavnika (ne samo velikana).

N

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

PREPORUKA ZA ČITANJE

PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE

Monografija Vladimir Ru djak — Tragom glazbe autorice Erike Krpan

kog odnosa pristupao takvoj vrsti »aranžmana« bio je skladatelj Igor Kuljerić.

Kralj Vladimir Ruždjak, slojevita osoba, ostvarena na više glazbenih razina, s karijerom koja je hrvatsku kulturu (bio je njezin čisti izdanak) s velikim uspjehom uznosila na našoj i svjetskoj sceni, nesvakidašnji je primjer ustrajnosti i umjetničkog kontinuiteta. Knjiga koja ga otkriva, prvi je zaokruženi dokument njegova ukupna opusa. Erika Krpan znalački je sabrala mnoštvo podataka iz više izvora, tim vrjednijima jer je monografijom zaustavila njihovo daljnje rasipanje, a popratne natuknice dodatno su osvijetlile život i stvaranje glazbenika čiji je debut u newyorškom Metropolitanu 1962. (uloga Amonasra u Verdijevoj Aidi) kritika opisala: Sinoć je na pozornicu stupio kralj. Tumačio je osamdesetak opernih uloga talijanskog, francuskog, njemačkog i ruskog repertoara, uz one hrvatskog, prevodio je, učio mlade, režirao i stvarao glazbu. Koliko god se činio bliskim i poznatim suvremenikom, sve do ove monografije njegovo je djelo po svemu bilo zasjenjeno manjkavim poznavanjem njegove istodobne opsežnosti i važnosti za glazbenu kulturu prošloga stoljeća.

Djeca nose svjetove na dlanu na 16. Hrvatskom dje jem festivalu, 22. studenoga, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Piše: Dalibor Paulik rvatski dječji festival Zagreb, najmasovniji zborski skup djece osnovnoškolske dobi, održan je pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Festival su potpomogli Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba i Zagrebačka županija. Umjetnik — pokrovitelj ove je godine bio Ivica Bednjanec, istaknuti likovni umjetnik međunarodnog ugleda, jedan od naših najvećih majstora stripa, a njegova slika (dizajn i obrada Darko Bednjanec) predstavljala je likovni identitet Festivala na programskoj knjižici, Zborniku likovnih i literarnih radova, CD–u i notnom izdanju u nakladi Cantus (urednik Pero Gotovac). Zbornik je promoviran već u poslijepodnevnim satima, dok su na okruglim stolovima, uz članove Prosudbenih povjerenstava, sudjelovali učenici i njihovi nastavnici (21 literarni i 16 likovnih radova). No, publici u dvorani, mališanima i njihovim roditeljima najvažnija je popularna dječja pjesma širokoga tematskog kruga i glazbenog izraza, a nju su i ovom prigodom izvodili dječji zborovi i njihovi solisti. Za očekivati je da će mnoge od 23 izvedene (dosad je predstavljeno i snimljeno 327 skladbi) zaživjeti u programima radiopostaja, televizije, koncerata, škola, prenoseći poruku Djeca nose svjetove na dlanu iz pozdravne pjesme kojom na kraju koncerta svi izvođači u veličanstvenom ugođaju završavaju program. Ovogodišnja priredba zamišljena je kao čarolija susreta Izvanzemaljca koji dovodi svoju mr-

H

zovoljnu sestricu na Zemlju da je oraspoloži za rođendan, u čemu pomažu zborovi novim dječjim pjesmama. Ona radosno zaključuje da su joj djeca donijela sretne trenutke za pamćenje (Baletni studio Edite Cebalo, Uršula Tolj i Hrvoje Zalar, scenarij Zorica Klinžić).

Doprinoseći svježem i suvremenom zvuku pjesama, ove su godine sudjelovali skladatelji Dubravka Lemac, Doris Kovačić, Meri Trošelj, Ivan Vanja Lisak, Toni Eterović, Mišo Doležal, Zoran Jašek, Davor Jašek, Maja Rogić, Narcis Grabar, Suzana Matušan, Jovica Škaro, Ratko Pogačić, Magdalena Tomić Mijatović, Ingrid Flesch, Ante Beno, Goran Topolovac, Dalibor Paulik i Natalija Banov, a stihove su spjevali Stanislav Femenić, Daniel Načinović, Danijela Tečić, Asja Kahle, Jasna Babić, Mišo Doležal, Meri Trošelj, Nedo Zuban, Jakša Fiamengo, Marina Valković, Maja Rogić, Ljubica Kolarić Dumić, Ivan Kuliš, Ivanka Glogović Klarić, Zorica Klinžić i Robert Kučinac. Aranžeri su bili Ivan Benković, Igor Lesica, David Trkulja, Robert Funčić, Mišo Doležal, Toni Eterović, Aleksandar Valenčić, Davor Jašek, Zoran Jašek, Narcis Grabar, Leo Škaro, Remi Kazinoti, Maro Market, Goran Topolovac i Boris Ciglenečki ml. Nastupili su Mali Sesvečani, Loptice, Kikići, Stepinčevi mališani, Jarunski

lopoči iz Zagreba, Varaždinski štigleci, Mali Riječani, Morčići, Ljiljani, Tratinčice, OP Škurinje i Vežički tići iz Rijeke, Halubajčići iz Viškova, Mići boduli iz Krka, Perlice i Srdelice iz Splita, Cicibani i Zorica iz Karlovca, Klinci iz kraljevskog grada Knina, Cvrčak iz Šibenika, Vukovarski golubići, Bonar iz Donje Stubice i Tratinčice iz Koprivnice.

Hrvatski dječji festival raste usporedno s djecom, otvara im neke nove putove u glazbenoj spoznaji ili im naprosto ostavlja nezaboravna sjećanja na jedno lijepo razdoblje djetinjstva i susrete sa skladateljima, pjesnicima i drugim zborovima u skladu s porukom umjetničkog ravnatelja Dalibora Paulika: »... da pjesma, posvećena djeci i radosti života živi i dalje kao jednostavna poruka ljubavi i mira. Zagreb pruža ruku svima koji diljem naše domovine kod najmlađih potiču maštu, punu dobrote i iskrenosti.«

Djeca nose svjetove na dlanu

18

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

III. Cilj iz članka II. ostvarit će se: — sufinanciranjem postojećih, umjetnički relevantnih festivala, smotri i natjecanja koji promoviraju hrvatsku glazbu koja je predmet ovoga Natječaja — dodjeljivanjem novčanih nagrada autorima koji sudjeluju na određenim glazbenim manifestacijama, bilo odlukom žirija ili temeljem broja izvedbi prema podacima ZAMP–a — organizacijom smotri ili natjecanja s dodjelom nagrada i/ili objavom nosača zvuka za mlade glazbenike, posebice u glazbenim područjima gdje takva natjecanja ne postoje.

IV. Prilikom odlučivanja o sufinanciranju vodit će se računa o stilskoj raznolikosti i ravnomjernoj zemljopisnoj zastupljenosti natjecatelja. Natjecatelji se moraju pridržavati propisa o zaštiti autorskih i srodnih prava.

V. Natjecatelji su dužni podnijeti HDS–u detaljan umjetnički, organizacijski i financijski opis projekta za koji traže sufinanciranje, najkasnije do 29. siječnja 2010. na urudžbeni zapisnik HDS–a ili poštom na adresu Berislavićeva 9, Zagreb, s naznakom »Za Natječaj BTL«.

VI. HDS može uvjetovati dodjelu potpore određenim izmjenama u projektu, suradnjom u medijskom predstavljanju, sudjelovanjem svojih predstavnika u žiriranju, dodjeli nagrade i slično.

VII. Fond Natječaja iznosi 500.000 kuna.

HDS pridržava pravo da ne raspodijeli cijeli iznos. HDS će od dobitnika potpore tražiti financijsku i programsku dokumentaciju o utrošku dobivenih sredstava.

VIII. Odluku o dobitnicima potpore donijet će Predsjedništvo HDS na prijedlog Stručnog povjerenstva sastavljena od istaknutih skladatelja i drugih umjetnika odgovarajućeg područja, najkasnije do 26. veljače 2010., o čemu će se pisano obavijestiti sudionici Natječaja i javnost putem oglasa u dnevnom tisku i na internetu.

PREDSTAVLJENO NOTNO IZDANJE DARKA DOMITROVIĆA okviru sajma knjiga Interliber na Zagrebačkom velesajmu, na štandu Školske knjige predstavljeno je 13. studenoga notno izdanje Skladbe za klavir — Pianobook Darka Domitrovića. U promociji su sudjelovali autor, Prerad Detiček, Eva Kirchmayer–Bilić, Mario Čopor, Sandra Bagarić, Enes Kišević i urednica Miroslava Vučić. (B.P.K)

U

ZORAN JURANIĆ (Cantus / HDS / HRT) iskretni zvuk lijepog violinskog tona ubrzo zagrljen gitarskim skladom otvara autorski album Zorana Juranića, fragmentarni uvid u dio njegova opusa. Uz nasmiješeno lice s ovitka, iz nevelikog skladateljeva opusa ovaj album nudi snimke pet skladbi koje nastankom obuhvaćaju razdoblje od 1978. do 2003. godine.

D

Dirigent i skladatelj Zoran Juranić nenametljiva je a nezaobilazna osobnost naše glazbene scene. Svoj istančani dirigentski ukus, muzikološku radoznalost i istraživačku brižljivu upornost podario je brojnim uspješnim tumačenjima hrvatske glazbene baštine. Pozitivan odnos prema tradiciji čuje se i u njegovu skladateljskom proizvodu. Čvrsta Šulekova škola, uz bogato dirigentsko iskustvo, njegovu stvaralačku fantaziju nude kao »tradiciju u tranziciji«, vrlo primljiv obrok modernističkih odbljesaka unutar jasne koncepcije skladbi. I svaki će od pet ovdje ponuđenih naslova potvrditi takvu tezu, bez obzira hoće li slušatelj uzeti u ruke pomno sastavljen tekst u knjižici ili se tek prepustiti tijeku glazbe.

Od violinsko–gitarskog dua Introversioni, putem prošlosti okrenutih Canti all’antica za violončelo i gudače, do zanimljiva orkestralnoga govora Muza usred oružja u simfonijskom torzu (Inter arma narrant Musae) te Sonate za gitaru i pozdrava Buona sera za glasovir — cijeli taj niz skladateljsko–uredničkom rukom oblikovan u jedinstven luk donosi, ukupnošću odmjerenosti protoka vremena i biranim vrsnim izvedbama, vrijedan trag. Jer, Juranić je u javnosti odlučnije prepoznat uz glazbenu pozornicu, bilo kao dirigent u operi, direktor opere, skladatelj opere ili muzikološki istražitelj i obrađivač. Upravo je, stoga, ovaj njegov trag odabranih opusa potez koji osvaja svježinom ideje u nepretencioznim okvirima forme.

Ako je opera Juranićeva ekstroverzija, onda je ovaj album prinos njegove introverzije, kamo nas upućuje naslovom prve skladbe u nizu. Vrhunac napeta luka svakako je simfonijski torzo Inter arma... koji, umjetnikovim angažmanom u ratnoj 1994., doživljava povijesnu aktualnost. Ta ulančana skladba pažljivo nijansiranih cjelina potpis je autora koji piše bogatim rječnikom orkestralnog diskursa. Možda će nas tekst Stanislava Tuksara na kraju knjižice povući u razmišljanje ili raspravu o Juranićevoj skladateljskoj poetici, a možda ćemo s užitkom još jednom preslušati CD.

CD izlog Ante Batinovića Arsen Dedi

DOBROTVOROV DOM, ANTOLOGIJA (Croatia Records) redloženo mi je napisati recenziju četverostrukog albuma Arsena Dedića s mnogo poznatih i nepoznatih snimaka. Nakon svih godina života s njegovom umjetnošću, u privatnim i službenim susretima, to je za mene jednostavno nemoguća misija. Uostalom, u bogato opremljenom izdanju ima toliko recenzija od strane tako različitih stručnjaka, iz svih razdoblja njegove višedesetljetne karijere,

P

da bih morao biti poput čarobnjaka za iznaći nešto što o njegovu stvaralaštvu nije već izrečeno.

Arsen je imao sreću da je sve što je radio istoga trenutka prepoznato kao iznimno. Nije bilo vremenske distance između objavljivanja radova i uživanja u njima, odnosno njihova priznavanja. Tako je bilo i kada je krajem šezdesetih iz Zagreba dolazio u svoj Šibenik gdje sam pohađao Gimnaziju. Dio šibenskih studenata u Zagrebu, uvijek u žalu za Dalmacijom, ostrašćeno se poistovjećivala s pjesmom »Vraćam se tu«. Mnogo godina kasnije, Gino Paoli, za susreta u gužvi Teatra Ariston u Sanremu, na spomen Arsena odmah me upitao za njega i sav ozaren rekao da jedva čeka da ga ponovno vidi.

Svatko je imao svoje razloge voljeti i poštivati Arsena. Od Veselka Tenžere i Zorana Predina, anonimnog ribara i težaka do takozvane urbane publike.

Arsen ima to umijeće da je bez problema to što jest na nekom od stotina festivala zabavne glazbe, od najniže razine do najmanje takozvane provincijske ili elitne dvorane. Uvijek je jednostavno elitan i jednako tako dostupan i obožavan kod najšire publike. Zbog toga i nije čudno što svaki od četiri CD–a ovog boxa ima znakovit naziv: »Ljubavni komadi«, »Narodne pjesme«, »Budnice« i »Pod razno«. Na ovome posljednjem nalazi se i snimka na kojoj Johnny Štulić pjeva Arsenov »Moderato Cantabile«! »Dobrotvorov dom« još je jedno pozamašno djelo za uživanje, ne samo u dugim zimskim danima što slijede. Umjesto bilo kakva zaključka, priča koju mi je jednom zgodom osobno ispričao, a zbila se na »pruzi« Moskva — Perković — Šibenik: »Bio sam u Šibeniku.

Zazvonio je telefon. Javio mi se prometnik sa željezničkog kolodvora u Perkoviću i rekao da me traži neki čudan čovjek koji priča na nekom stranom jeziku i stalno spominje moje ime i prezime. Bio je to moj prijatelj i kolega Bulat Okuđava, čuveni ruski kantautor koji je danima putovao iz Moskve da bi me posjetio u Šibeniku! Doputovao je, naravno, s kuferom punim knjiga koje je čitao vozeći se vlakom od Moskve!« Za one koji možda ne znaju — Perković je mjesto gdje vlakovi iz Zagreba skrenu ili u Šibenik ili nastave put ka Splitu.

CD izlog Vere Lončar Zagreb Jazz Quartet

LIVE! (Croatia Records) izualni identitet kompakt diska, crno–bijela fotografija Zagrebačkog jazz kvarteta na bijeloj podlozi, rađa trenutačnu asocijaciju na sliku Crni kvadrat na bijeloj podlozi Kazimira Maljevića iz 1913. godine. Kao što je svojedobno odjeknulo jedno od ključnih djela u nastanku avangardne umjetnosti 20. stoljeća, tako je pojava Zagrebačkog jazz kvarteta (1959.) odjeknula u povijesti hrvatskog i europskog jazza. Istinska vrijednost umjetničkog djela živi isključivo u osjećaju koji ono izražava nastojeći dosegnuti savršen sklad oblika i boja nepredmetnim slikama... — takvu umjetnost zagovaraju suprematisti (Maljevičeva kovanica), a u našem slučaju i jazzisti Zagrebačkog jazz kvarteta svojim jazz(sv)iranjem na CD–u Live.

V

Na CD je uvrštena i najava Willisa Conovera, arbitra dobrog ukusa za jazz glazbu, snimljena u prigodi obilježavanja 25. godišnjice Kvarteta u Dramskom kazalištu Gavella.

CD ne čini zanimljivim samo melodioznost šest autorskih skladbi (With Pain I Was Born, Valse For Jazz Mama i Opus One Blues Boška Petrovića, Arabesque i Digression Davora Kajfeša i Intima Miljenka Prohaske), već i ono što se skriva iza tih melodija: varijacije na njih, improvizacije iskazane kroz savršeni tajming, swing, dramatiku i humor. Nadgradnje su ponekad osobne, a ponekad ih članovi Kvarteta donose u kolektivnim improvizacijama. Na isti osobni način pristupaju interpretacijama svjetskih standarda: Lonely Woman Ornettea Colemana u obradi Davora Kajfeša te In Walked Bud Theloniousa Monka u obradi Boška Petrovića.

CD izlog Vere Lončar

Dixieland band akovec

NO. 2 (Aulos Vara din) eptet, u čijoj su postavi trubljač Marjan Novak, trombonist Danijel Čok, klavirist Davor Žerjav, gitarist Marko Žerjav, basist Ferdinand Buhanec i bubnjar Filip Krznar, uz lidera Lacija Vargu, klarinetista, na novom, drugom kompakt disku prenosi veselje nimalo jednostavne dixieland glazbe. U četrdesetak minuta četrnaest skladbi povezuju njezin vedar duh s kolektivnim improvizacijama. Skladbe pokrivaju široki raspon od onih naslonjenih na baštinu međimurske tradicijske glazbe do dixie standarda. Tako je skladba Grad se beli nakon mnogobrojnih obrada (Cinkuši, Azra, Singrlice...) odjenula i dixi ruho aranžmanom Lacija Varge koji potpisuje i tri autorske skladbe: You and me, Rozina te Sonja i deda kojima nas provodi dixi razdoblje, pa i šire. Uvrštavanje skladbe Wochenende und Sonnenschein iz 1930., njemačkog prepjeva godinu dana starijeg hita Happy Days Are Here Again, čini logičnim odabir skladbe Sjela cura na biciklu (arr.

L. Varga) koje se i kontekstualno nadovezuju.

Ukoliko im pridružimo i skladbu Ice Cream (H. Johnson), na CD–u su objedinjene tri vokalne interpretacije, koje su njegova najslabija strana, dok je najjača interpretacija standarda od Swanee River Dixi Stephena Fostera do Saratoga Swing Dukea Ellingtona.

S

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

II. Cilj je Natječaja poduprijeti i promovirati hrvatsko glazbeno stvaralaštvo u područjima tradicionalne i suvremene zabavne ili pop glazbe, tradicionalne i alternativne rock glazbe, elektroničke i urbane klupske glazbe, novokomponirane glazbe narodnog ili etno izričaja (klape, tamburaši i slično) te poduprijeti festivale, smotre, natjecanja ili koncerte navedenih vrsti glazbe na način kojim se stimulira kvaliteta i izvrsnost.

Edicija: Hrvatski suvremeni skladatelji

Jedinstvenost glazbe Kvarteta u postavi s vibrafonistom Boškom Petrovićem, pijanistom Davorom Kajfešom, kontrabasistima Miljenkom Prohaskom ili Krešimirom Remetom i bubnjarem Silvijem Glojnarićem, na ovome je CD–u predstavljena snimkama osam skladbi izvedenim uživo. Ostvarene su u raznim prostorima, od koncertne dvorane u Heidelbergu (11. veljače 1965.), preko Teatra Kursaal u Luganu (31. kolovoza 1966.) i Dramskog kazališta Gavella u Zagrebu (20. listopada 1984.) do bečkog Jazz Cluba Opus One (jesen 1984.).

CD IZLOG

za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva s podru ja popularne glazbe iz fonda sredstava prikupljenih od naknada za prazne medije I. Hrvatsko društvo skladatelja (dalje: HDS) Natječajem podupire aktivnosti hrvatskih glazbenika, glazbeno stvaralaštvo i glazbene manifestacije iz sredstava prikupljenih na ime prava na naknadu za reproduciranje za privatno ili drugo vlastito korištenje, sukladno članku 167.a., stavku 3. Zakona o autorskim i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07).

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

NATJE AJ

CD izlog Ive Lovrec Štefanović

CD IZLOG

VIJESTI VIJESTI VIJESTI

NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI

Hrvatsko društvo skladatelja dana 25. studenog 2009. raspisuje

19

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

XXX GODINA LIVE (Croatia Records)

U

vodnim stihovima skladbe Crno–bijeli svijet Prljavog kazališta, Davorin Bogović upisao se u anale hrvatske pop–glazbe. Nakon 29 godina otkad je otpjevao na istoimenom albumu i četvrt stoljeća nakon što je napustio band, pjesma i on još uvijek vrlo dobro zvuče. U to smo se uvjerili na čak dva recentna izdanja — osim live posvete novom valu 30 godina kasnije: sedmorica veličanstvenih, Bogović je zablistao i na live albumu Prljavog kazališta kojim su također obilježili 30 godina karijere i otvorili Arenu Zagreb. Ovo je njihov šesti live album, ne računajući bespotrebnu ekstravaganciju kada su obilježavali dva desetljeća rada uz Simfonijski orkestar HRT–a u dvorani V. Lisinskog, očito je kako je posrijedi bolji dio njihove diskografije otkad je glavni vokal Mladen Bodalec. Kao i prijašnji album Best of Live i ovaj se zasniva na nizu velikih hitova. Drugi disk nesumnjivo je snažniji i intenzivniji, što i nije neobično zbog himničkih pjesama ostavljenih za kraj koncerta, od Lupi petama do bisa s Radio Dubravom i Subotom uvečer. Moglo bi se reći da nedostaju još neki veliki hit ili izvrsna pjesma, ali sve ono što tvori trademark Prljavog kazališta nalazi se ovdje, uključujući i potporu bivših članova Davorina Bogovića i Marijana Brkića (hm, zašto nema «najstarijeg hrvatskog živućeg basista« Nine Hrasteka?). Nakon ne pretjerano upečatljiva studijskog albuma Tajno ime, ovaj live album pravo je zadovoljstvo za sve fanove Prljavog kazališta.

Razni izvo a i

KONGRES ROCK MAJSTORA

OPATIJA 1958.

Putokazi

(Croatia Records)

MJESEC

(Croatia Records)

K

ompilacijski album Kongres rock majstora među diskofilima ima prilično veliku važnost. Sjajna ideja Vladimira Mihaljeka da sredinom sedamdesetih okupi četiri ponajbolja jugoslavenska gitarista — Gorana Bregovića (Bijelo Dugme), Vedrana Božića (Time), Josipa Bočeka (Korni grupa) i Miodraga Batu Kostića (Yu grupa), ubrzala je karijere svih tih bandova, no dvostruki vinil nije imao veliku komercijalnu snagu, iako danas postiže visoku cijenu u dućanima s vinilima. Zanimljivo je da se na albumu nalazi i jedina pjesma Bijelog dugmeta koja nije zabilježena na nekim drugim izdanjima — Znam za jedno tiho mjesto (dakako, Bijelo dugme je pratilo Bregovića; kao singl s ovog albuma predstavljene su upravo Bregovićeve pjesme Ima neka tajna veza te I kad prođe sve, pjevat ću i tad). Svi gitaristi predstavili su se i kao autori, no najviše je profitirao Bregović jer je album izašao dok je bio u vojsci i tako privremeno zadovoljio potražnju za novim izdanjem Bijelog dugmeta. Svi su gitaristi duboko uronjeni u tada prilično omiljeni blues, tako da je njihovo sviračko umijeće istaknuto upravo u gitarskim dionicama i solo–pasažima. Ipak, ovako ujedinjeni gitaristi milozvučni su samo ljubiteljima instrumentalnih vještina, autorska nadgradnja tek povremeno nadilazi slušalački zamor.

F

estivali su na ovim prostorima oduvijek bili dio opće kulture, bez obzira što se to iz današnje perspektive čini besmislenim. Ipak, Splitski festival, Zagrebfest, Opatijski festival, pa čak i Dora u svojim počecima, producirali su hitove i evergreene kao na tekućoj vrpci. U tome je prednjačio Opatijski festival, a njegovo prvo izdanje iz 1958., diskografski je zabilježeno na 10–inčnom LP–ju na kojemu se nalazi osam pjesama. Od njih osam, četiri su evergreeni: Mala djevojčica (Zdenka Vučković na svome prvom nastupu i Ivo Robić), More, more (Dušan Jakšić), Kućica u cvijeću (Zdenka Vučković) i Vozi me vlak (Betty Jurković), tako da album zaista ima antologijsku vrijednost. Reizdanju su priključene četiri bonus pjesme Ive Robića iz tog razdoblja. Da bi sve bilo u stilu, format ovitka CD–a vrsno je prilagodio Nikša Martinac. Šteta je da nije replicirana uputa s originalnog ovitka: »Ova se ploča može reproducirati samo na aparatima od 33 1/3 okretaja u minuti i ne smije se svirati zvučnicom koja je teža od 10 grama i koja nema specijalnu iglu za mikro–brazde.« Ovim izdanjem počela je, zapravo, diskografska era u bivšoj Jugoslaviji, a svi izvođači ostvarili su kasnije zapažene karijere (osim navedenih, pjesme su pod ravnanjem Ferda Pomykala i uz pratnju njegova orkestra, izvodili još Anica Zubović, Toni Kljaković i Duo s Kvarnera).

(Dallas Records)

P

utokazi su albumom Andromeda napravili drastičan zaokret u karijeri. Od inicijalno pjevačkog zbora koji je kreirao seriju zanimljivih albuma različitih stilskih usmjerenja, Putokazi su postali gotovo eksperimentalni projekt u kojemu vokali, korišteni poput instrumenata, dolaze u drugi plan. U prvom planu nalaze se autorske ideje Iztoka Turka (ex–Videosex), naznačene početkom devedesetih u razmjerno neuspješnom projektu Rotor. Poput Andromede, i Mjesec zvuči kao glazbena nadgradnja kakve avangardne kazališne predstave, no za razliku od prethodnika, na ovomu su albumu ideje razrađenije, kao da je međualbum s remiksevima pjesama s Androide pokazao naznake pravca kojim se žele dalje kretati i što bi trebalo drukčije izvesti. Ono što nije ispravljeno jest produkcija, pa su vokali i dalje u istoj ravni s ritam–mašinom, a to odražava činjenicu da su Putokazi i na ovom albumu depersonalizirani projekt, s vrsnim mladim vokalisticama čiji se glas daleko ne čuje. S druge strane, zbog svoje strukture, ovakav projekt može biti multifunkcionalan i primjenjiv uz razne vizualne artefakte, pa se u tom smislu Putokazi mogu doživjeti i prilično trendovski. Skladbe koje u sebi sadrže više bpm– a: Spavači spavaju, Sreća, Grad, s druge strane stakla ili Tu sam predstavljaju zanimljiviji dio albuma (uz izvrsnu završnu dodatnu temu PUTnik/Voyager) i sugeriraju putokaz koji bi Putokaze usmjerio prema izrazu koji bi mnogostruko više mogao isticati neprijeporne vokalne potencijale njegovih članica, čak i po cijenu potmule produkcije.

Gustafi

CHUBACAPRA (Menart)

S Mor Roll

GORI SVIJET (Dancing Bear)

N

astupno ostvarenje pulskog kantautora Mora Rolla zvuči kao svježe ispečeni proizvod pobjednika nekoga super–mega–zvjezdanog prvog pljeska. Korektnim glasom, s pjesmama koje kao da su ispale iz kajdanke Tonyja Cetinskog, u fino poliranoj produkciji Igora Ivanovića, Mor Roll na diskografskom prvijencu ne skriva ambiciju da put prema zvjezdanom statusu ipak poploči solidnim skladateljskim zahvatima. I vidi se da zna kako ostvariti tu lekciju. Album je pristojno kreiran, unatoč nedostatku neke upečatljivije skladbe, a potencijalni hitovi tek su reprinti domaćih i stranih uzora. Album uključuje pjesmu kojom se predstavio na prošlogodišnjoj Dori, a da bi sve bilo u stilu, na posljednjoj skladbi specijalni je gost Bane, one–man–music–show, poznatiji kao Songkillers. S diskografskog aspekta, riječ je o korektnom ostvarenju, no ono što Moru Rollu očito nedostaje jest neka TV mašinerija gdje bi njegova glazba imala konkretnu primjenu. Izvan toga, posrijedi je samo instant pop–proizvod za jednokratnu uporabu.

edmi album Gustafa (ne računajući album njihove prijašnje reinkarnacije: Gustapha y njegovih dobrih duhova i kompilaciju The Gust of) ostvaren je za treću diskografsku kuću. Nakon Adam Recordsa i Dancing Beara, album je sada objavio Menart. Izgleda kao da pripadnost određenoj diskografskoj kući na neki način utječe i na njihov izraz. Od početka izvrsnog prvijenca Tutofato do danas, to je jedinstvena mješavina rock’n’rolla, tex–mexa, polki, istrijanskog melosa i raznih drugih mirodija, što najbolje zvuči na koncertima koje oni od milja nazivaju štalama.

No, na prva tri albuma njihov je izraz bio začudan, drukčiji, na neki način soundtrack vilinske Istre, mitova i legendi toga bajkovitog područja gdje se miješaju legende i stvarnost. Nakon prelaska u Dancing Bear, izraz im je postao čvršći, kao i skladbe. Dvojbu na koju stranu će otići — onu populističku, s hitovima kao što su Kurijera i Brkica ili onu žešću rockersku, riješili su na manje komercijalan, ali dugoročno isplativiji način.

Svaki od albuma za Dancing Bear otkrivao je neke nove zahvate u njihovu izrazu. Chupacabra pokazuje treće Gustafe, one kojih je ponajmanje bilo u prijašnjim fazama, prpošnije, zabavnije, ali i predvidljivije. Ovaj album zvuči kao neka kompilacija non–album pjesama koje su snimali u prijašnjim fazama karijere. Dok su prije svakim svojim albumom probijali neku barijeru u izrazu, Chubacaprom igraju na sigurno, bez iznenađenja.

Gustafima se takav potez ne može zamjeriti, no takav status mogao je djelotvornije biti potvrđen potencijalno najboljim albumom koji im nedostaje u diskografiji — onim koji će biti snimljen uživo.

Razni izvo a i

30 GODINA KASNIJE: SEDMORICA VELIČANSTVENIH (Dallas Records)

P

rije godinu dana u zagrebačkoj Tvornici organiziran je nostalgični koncert kojim se nastojalo okupiti istaknute bandove i izvođače iz doba ranog novog vala. Nastupili su Pero Lovšin i Španski borci (kao zamjena za Pankrte), Električni orgazam, Lačni Franz, Jura Stublić i Film, Darko Rundek i Hakuna Matata (zamjena za Haustor), Jasenko Houra i Davorin Bogović uz Hakunu Matatu (alias rano Prljavo kazalište), Vlada Divljan i Nevladina organizacija (u ulozi Idola) te, kao predgrupa svima, nenadano okupljene Zvijezde. Na koncertu se vidjelo koji su izvođači u formi, a koji su se ad hoc okupili, pa su briljirali Električni orgazam i Pero Lovšin s pankrtoidnim nasljednicima, Vlada Divljan pružio je solidan nastup, a razočarali su Jura Stublić i Darko Rundek. Na dvostrukom CD–u sve zvuči bolje nego li na koncertu, možda zato jer nema snimaka indisponiranog Stublića i zato jer je prepolovljen Rundekov nastup. Na CD–u su zabilježene dvije pjesme s albuma Bolero (iznimna Ja želim i Take Money and Run). Zvijezde su također izostale, no ostatak materijala bio je dovoljan za ispuniti dvostruki CD, s obzirom da je svaki izvođač imao po četiri ili pet pjesama. U konačnici, posrijedi je tek glazbena uspomena na jednu zanimljivu večer koja je trebala prizvati duh bolje glazbene prošlosti, no ostao je tek dirljivi podsjetnik za srednju generaciju.

Vava

POLJUBAC JE IZDAJA (Dallas Records)

T

reći solistički album Vlade Simčića Vave nastavlja se na instrumentalne razrade kakve je imao na prijašnjem CD–u Soundtrack. Dok je na nastupnom albumu ugostio svu silu pjevača koji su izveli njegove standardne rock–skladbe, Soundtrack i Poljubac je izdaja zaista zvuče kao zvučne kulise nekog filma. I dok je raniji album bio zapravo soundtrack za priču Lanterna iskopanog oka pridodanu albumu, Poljubac je izdaja, barem prema naslovima, glazbeno crpi biblijske motive.

No, uz instrumentale, u knjižici se nalazi i pjesma Dozvolite mi da se predstavim (i to na nekoliko jezika) kroz koju progovara Juda, tako da ovaj lo–fi album slušatelja vodi na putove introspekcije. Na njih nije lako zakoračiti jer dvadeset pjesama (uz dva nenavedena bonusa, Njujork, Merika i Tristan da Cunha, snimljena uživo u Ljubljani i Puli, kada je Vava bio predizvođač Sinead O’Connor) na prvo ili neobavezno slušanje zvuče kao nakupina šumova bez nekog smisla. Album je sniman u kućnim uvjetima, na četverokanalnom Fostexu, no produkcijski, njegov minimalizam izvrsno paše Vavinu izrazu. Posrijedi je iznimno hrabar (s pozicije izdavača) i zanimljiv (s pozicije autora) album kakav se rijetko pojavljuje u izdavačkim planovima većih diskografskih kuća. No, upravo ovakvi albumi šire prostor kreativnog djelovanja koje iz dana u dan gubi bitku pred najezdom posvemašnje indolencije. I zadnje, ne i najmanje važno, ovitak CD–a, izravna posveta albumu Smithsa The Queen is Dead, kao i sam album, vrsno odražavaju istodobnu nepretencioznost i višeznačnost.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Prljavo kazalište

Razni izvo a i

CD IZLOG

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Bojana Mušćeta

20

BROJ 159/160, PROSINAC 2009.

MJUZIKL MJUZIKL MJUZIKL MJUZIKL MJUZIKL MJUZIKL MJUZIKL MJUZIKL

OPERA

OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA OPERA

17. Zaj evi dani u Rijeci — praizvedba opere Casanova u Istri Alfija Kabilja

ELJA ZA OPEROM Piše: Davor Schopf

Upornost u svladavanju prepreka U veoma plodnom i raznorodnom opusu uspješno se okušao kroz šest desetljeća u najvećim glazbenim i glazbeno–scenskim formama, a najširu popularnost stekao je kao autor brojnih pjesama iz žanra zabavne glazbe i šansona. Za to mu je, pored neosporne nadarenosti i sasvim izvjesne lakoće pisanja, bila potrebna upornost. Upornost, ne samo u detaljiziranju pariture kao što je ova Casanove u Istri s virtuoznom orkestracijom, specifičnim odabirom instrumenata i njihovih boja, već i upornost u savladavanju koliko brojnih, toliko često puta nevidljivih prepreka u Davor Lešić (Stefano), Vanja Zelčić (Dorina), Ivica Čikeš (Casanova), Ivanica Lovrić (Simonetta), okolnostima suvremenog trenutDario Bercich (fra Angelo) ka našega glazbenog i kulturnog života. Upornost da prebrodi razestival Zajčevi dani u Rijeci te manifestacije jer postoji još čitav niz u doblja kada su njegova djela bez nekopočeo je prije petnaestak godi- novije doba neizvedenih Zajčevih opera ga naročito opravdana razloga skidana na sa željom revalorizacije i oživ- i opereta od kojih bi neke zasigurno mo- s repertoara i dočeka trenutak kada će ljavanja do tada prilično zapuštena gle ugodno iznenaditi. ove sezone ponovo biti najizvođeniji glazbeno–scenskog opusa Ivana pl. hrvatski autor u glazbenom kazalištu, Alfi Kabiljo želio je napisati operu još Zajca. Zadnjih godina manifestajer su na vidiku nove izvedbe Jalte u od vremena kada je kao osamnaestogocija se proširila na mnogo širi krug Zagrebu i Osijeku. Upornost da sklada dišnjak gledao 1953. prvu reprizu, nakon hrvatskih skladatelja. Ovogodišnji, operu i uspije za nju zainteresirati veliki 17. Zajčevi dani, posvećeni Lovri svjetske praizvedbe, Stravinskijeva Živo- kazališni mehanizam poput Hrvatskota razvratnika u venecijanskom Teatro La pl. Matačiću u povodu 110. obljetga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, nice rođenja, dosegli su brojku od Fenice. Više od pola stoljeća kasnije njego- mehanizam koji inače nije tome narova se želja ostvarila.

Komična opera u četri opere na programu (uz Casanočito sklon. Zadnje riječke operne pravu u Istri Alfija Kabilja, to su Pčelica tiri čina Casanova u Istri dugo je nastajala. izvedbe, prije Kabiljove, bile su Stari Neke su njezine arije bile predstavljene na Maja Brune Bjelinskog i Sunčanica mladić Tihomila Vidošića 1960., Pčelica Borisa Papandopula) te dva kon- prošlogodišnjim Danima Josipa Kašmana Maja Brune Bjelinskog 1963. i Paučiu Malom Lošinju.

Zacijelo je san svakog certa. Koncerti za mlade pod ravna Tome Proševa 1964.! I sve to uspije nanjem Igora Vlajnića predstavit skladatelja napisati operu, ali se rijetki izvan udobne sigurnosti što je pruža jeu to upuštaju.

Odvraća ih neizvjesnost će djela hrvatskih skladatelja, dok dini hrvatski operni mecena današnjice će se simfonijski koncert Riječke mogućnosti postavljanja i izvedbi djela — Muzički biennale Zagreb. u nekoj od hrvatskih opernih kuća, ali i filharmonije pod ravnanjem Nikše Bareze sa solistom Stefanom Mi- neizvjesnost odjeka kod publike. Doista Komi na opera za recesiju lenkovićem održati povodom 200. je naklonost suvremene publike, navikle uglavnom na belkantistički repertoar, a u Za razliku od svojih kolega koji su se obljetnice smrti Josepha Haydna. Šira kulturna javnost mogla je, zadnje vrijeme dodatno razmažene izrav- u bijenalskim operama, često ne suviše upravo zahvaljujući Zajčevim dani- nim video prijenosima u HD tehnologiji nadahnuto, bavili tmurnim i teškim tema i sustavnim izvedbama riječke iz njujorškog Metropolitana na platnu mama, problemima suvremenog svijeta Opere zadnjih godina upoznati niz Velike dvorane Lisinski, teško pridobiti. i crtali sliku bezizlazne današnjice, Alfi djela hrvatskih autora najrazličitijih No, Alfi Kabiljo se u nekim važnim zna- Kabiljo smatra kako su za teško vrijestilskih odrednica. Zato ne bi bilo čajkama razlikuje od svojih kolega čiji su me recesije najprikladniji — komična opera, smijeh i vedrina. A vedre teme loše povremeno vratiti se i na izvor želja i cilj — opera.

F

najbolje mu leže. Posegnuo abiljo može napisati operu, ali je za zgodama legendarnog avanturista Giovannija Giu mjuziklu je majstor! Zato bi acoma Casanove koji se u od Casanove trebao načiniti burnom životu jednom primjuzikl. Ne bi to bio prvi slučaj da se godom sklonio u Vrsar od progona venecijanskih žbira neko djelo prerađuje kako bi postalo i inkvizicije (Vrsar i Poreč, bolje. naime, nisu bili pod mletačkom jurisdikcijom). Ondje Dolenčića (scenograf Dalibor Laginja, već ostarjeli, pomalo onemoćali zavod- kostimografkinja Doris Kristić), zdušnik postaje plijen i trofej lukave domaće no su zaigrali taj razigrani kovitlac od krčmarice Kate. Skladateljev, inicijalno venecijanskog karnevala do svojevrsne kraći libreto, proširio je i razvio Drago kazališne apoteoze na kraju, prema koOrlić. Jednostavan sadržaj upotpunjuju joj Casanova ostaje vrsarskim zetom! dogodovštine putujuće porečke glu- Ivica Čikeš kao Casanova dobio je ulomačke družine Histri kojoj se pridru- gu po pravoj mjeri, baš kao i Kristina žuju Casanova i njegov odani sluga Le Kolar u ulozi Kate i Voljen Grbac u Duc. ulozi Le Duca, koliko su bili nadahnuti

K

Iako Kabiljo ima veliko iskustvo na području glazbenog kazališta, svaki novi projekt novi je izazov i postavlja drukčije zahtjeve. U samo sat i pol čiste glazbe unio je materijala koji bi, kada bi se razradio, dostajao najmanje za dvije opere. Htio je pokazati melodijsku inventivnost i zanimljivu ritmičnost, sposobnost da napiše teške vokalne dionice s ukrasima u stilu Mozarta i Rossinija.

Prva dva čina vrve kratkim ulomcima, arijama, duetima i zborovima od minutu–dvije. Svega je previše, teško se hvata nit iako ni tekst ni fabula nisu zahtjevni, pa prvi čin ima najmanje odjeka kod publike. U drugom činu ističe se basovski belkantistički duet Casanove i Biskupa Od kada se znamo, duhoviti prikaz Casanovinih osvajanja i finale Casanova Europejac. U trećem i četvrtom napisao je najbolje stranice, lirski preludij i tri arije u stilu mjuzikalskog songa (Katina Ljubav, što je to?, Dorinin i Stefanov dvopjev Ja svoju sretnu zvijezdu slijedim, te Casanovina potresna tužaljka O fortuno).

Casanova kao vrsarski zet Svi umjetnici, odnosno ansambl riječke Opere na čelu s dirigentom Ivom Lipanovićem, u maštovitoj režiji Krežimira

i sugestivni. Kao lijepo otkriće pokazale su se dvije mlade pjevačice, Vanja Zelčić kao Dorina i Ivanica Lovrić kao Simonetta, uz pouzdane Sinišu Štorka (porečki biskup Raimondo), Davora Lešića (Stefano), Roberta Kolara (vrsarski liječnik dr. Valerio) i druge.

Alfi Kabiljo može napisati operu, ali u mjuziklu je majstor! Zato bi od Casanove trebao načiniti mjuzikl. Ne bi to bio prvi slučaj da se neko djelo prerađuje kako bi postalo bolje. Trebao bi zadržati najbolje glazbene zamisli, ponešto razraditi, ponešto odbaciti, u kadencama sniziti nekoliko tonova i tri spomenuta songa aranžirati u prepoznatljive mjuzikalske hitove, vokalne dionice uopće očistiti od nepotrebnih ukrasa te dio recitativa i uglazbljena teksta pretvoriti u govoreni, jer je tekst, zbog sveopće zapuštenosti dikcije u našim opernim ansamblima, osim kod Ivice Čikeša i možda još ponekog, bio teško razumljiv. (Srećom, bili su titlovi.) Tako bi od opere sa zamjerkama nastao solidan mjuzikl, možda čak i hit, u čijoj je osnovi topla, jednostavna ljudska priča o junaku koji je činio nepodopštine, ali njegove slabosti i priznanje tih slabosti izazivaju kod gledatelja simpatiju i razumijevanje.

Novi mjuzikl u zagreba kom Gradskom kazalištu Komedija

Tu e pjesme, moji snovi Piše: dr. sc. Dalibor Paulik ste večeri, 3. listopada, kada su praizved- predstavama u svijetu. Stoga je novi projekt, svojebom komične opere Casanova u Istri Alfija vrsna mješavina tih nastojanja. Naime, novoosnoKabilja, skladatelja najpopularnijeg hrvatskog vana umjetnička organizacija Aplauz Teatar želi mjuzikla Jalta, Jalta, u HNK Ivana pl. Zajca u promicati i predstaviti »vještinu kazališnog zanaRijeci otvorena sezota« te, birajući dramske na i 17. Zajčevi dani, i glazbene predloške, zagrebačko Gradsko postaviti sebi, odnoodinama je zagrebačko kazalište Komedija sno sudionicima — Kazalište Komedija bilo (koje je uprizorilo sve glumcima, pjevačima, njegove uspješnice) plesačima, redateljima rasadište autorskih projekata, predstavilo je novo uspješnica hrvatskih mjuzikala i — izazovan zadatak. djelo popularnog Umjetnička organiglazbenog kazališta, rock–opera, ali se u novije vrijeme zacija želi predstaviti mjuzikl Tuđe pjesme, radije poseže za djelima koja su zagrebačkoj i hrvatmoji snovi. Djelo je potvrdu našla na broadwayskim skoj publici »kazališno ostvareno u kopro- pozornicama i postala hit u svijetu. umijeće« pogotovo u dukciji s umjetničpodručju popularnog kom organizacijom glazbenog kazališta. U Aplauz Teatar. tom kontekstu treba shvatiti i novi projekt, mjuzikl, zapravo simpatični Nije potrebno posebno naglašavati kako je cabaret koji govori o izvođačima u mjuziklu i njiprodukcija mjuzikla kao žanra složen, zahtjehovoj ljubavi prema poslu. van (organizacijski i financijski) poduhvat i da je nažalost sve rjeđa praksa izvedbe novih hrvatskih glazbeno–scenskih djela. Godinama Radnja mjuzikla je Zagrebačko kazalište Komedija bilo rasadi- Četiri glumca pred publikom zapravo »objašnjavašte autorskih projekata, uspješnica hrvatskih ju« mjuzikl kao žanr, propitujući svrhu stvaranja i mjuzikala i rock–opera, što je bila hvalevri- nesigurnost kazališnog posla u isprepletanju svojih jedna kulturna misija, ali se u novije vrijeme životnih i umjetničkih priča. Skladatelj Rudolf radije poseže za djelima koja su potvrdu našla traži nadahnuće za svoje novo glazbeno–scensko na broadwayskim pozornicama i postala hit djelo, ali u praksi nastoji riješiti i svoj osobni pro-

I

G

blem, neuspjeli brak s glumicom Emom, uz pomoć Filipa, glumca koji tek želi uspjeti na pozornici i mjuzikl–dive Veronike, za koju je Filip pisao većinu uloga. Stvaranje novoga djela bit će i svojevrsna pomirba Filipa s Emom, pa imamo klasični mjuzikalski happyend u kojemu pobjeđuje ljubav (sličnost s Fredom Grahamom i Lilly Vanessi u Kiss me Kate). Tu naivnu priču–poveznicu među glazbenim brojevima, piše i ujedno režira mladi Marko Juraga koji je svoj prvi susret s mjuziklom imao u Ruži na asfaltu (postavljena u Komediji 2007.).

No dok je tamo, uz novi libreto i tekstove songova, imao autorsku glazbu Darka Hajseka, ovdje je riječ o petnaest poznatih pjesama iz pera svjetskih filmskih i kazališnih skladateljskih klasika (Sondheim, Porter, Kender–Ebb, Coleman–Fields, Leigh– Darion...) koji su obilježili povijest mjuzikla. Tako od početnog songa Another Op’nin’, Another Show iz kultnog Kiss me Kate Cola Portera i Spewackovih, preko izazovna Mein Herr iz Cabareta Kendera i Ebba do završnog Impossible Dream iz Man of La Mancha Leigha i Dariona, redaju se uobličeni songovi poveznom Juraginom pričom, dobivajući novo recesijsko značenje. Malo je čudno kad nakon govornog teksta na hrvatskom jeziku, glumci–pjevači odjednom songove zapjevaju na engleskom koji drukčije funkcioniraju u mjuziklima kojima pripadaju, ali ako predstavu shvatimo kao veselu i nostalgičnu igru, svojevrstan hommage mjuziklu kao žanru, prepuštamo se vještini izvođača.

Oni koji dolaze Redatelju i autoru govornog teksta Marku Juragi pridružuju se dirigent Krešimir Batinić (uz orkestar kazališta), koreografkinja Morana Paškiević, koreograf stepa Bojan Valentić, kostimografkinja Elvira Ulip, aranžer glazbenih brojeva Ramon Reberšak, scenografi Tomislav Ruszkowski i Marko Juraga, oblikovatelji svjetla Anđelko Kos i Marko Juraga te oblikovatelj zvuka Daniel Biffel, a mladoj ekipi u koreografiji Dancing in the Dark svojim iskustvom pomaže primabalerina Vesna Butorac–Blaće. Najveći teret predstave nose umjetnici koji glume, plešu, pjevaju (čak imaju i klasični i baletni broj), oni mladi koji tek dolaze, Ivan Đuričić i Lana Blaće, potpomognuti timskim pristupom sigurne Danijele Pintarić i Dražena Bratulića. D. Bratulić se ovom ulogom potvrđuje kao jedan od vodećih performera u nas, upravo »rođen« za mjuzikl. Kako je riječ o umjetničkoj organizaciji koja tu glazbenu vrstu želi promovirati diljem Hrvatske, poželimo im nove autorske projekte domaćih autora u cilju afirmacije naše popularno glazbeno–scenske produkcije.