Visita Interiora Terrae: Mit i alkemija kao umjetnička praksa i Prima Materia – Myth

Ured. / eds.

Manolo Cocho Maja Flajsig Josip Zanki

Zagreb, 2022.

SADRŽAJ / CONTENT VISITA INTERIORA TERRAE: 7 MIT I ALKEMIJA KAO UMJETNIČKA PRAKSA / MYTH AND ALCHEMY AS AN ARTISTIC PRACTICE Maja Flajsig & Josip Zanki RADOVI / WORKS 15 MYTH "PRIMA MATERIA" 51 Manolo Cocho RADOVI / WORKS 59 O UMJETNICIMA / 92 ABOUT THE ARTISTS O KUSTOSIMA / 94 ABOUT THE CURATORS IMPRESSUM 99

VISITA INTERIORA TERRAE: MIT I ALKEMIJA KAO UMJETNIČKA PRAKSA

Mitsko vrijeme još uvijek traje i prožima različite prostore; od baltičkih obala na kojima se još uvijek zelene brežuljci starih hramova što svjedoče pretkršćanskim bogovima; preko zlatnih jelena iz Jataka priča na buddhističkim hramovima u podnožju Himalaja; sve do zavijanja čopora kojota u predvečerje lova, u meksičkoj pustinji Wirkuta. Sve su to mjesta koja možemo posjetiti, možda smo bili u njima a možda smo i boravili u Alephu koji nam je dao to iskustvo boravka u različitim prostorima u isto vrijeme i u različitim vremenima u istovjetnom prostoru.1 Hrvatski i meksički prostor žive i mitsko i alkemijsko istovremeno, negirajući ideje teritorija, kolonizatora, imperija i uništenja resursa. Jedan je prostor (Meksiko) dovoljno velik da dopušta heteritopičnosti i utopije (od svete pustinje Wirkuta do zapatističkih komuna u Chiapasu) dok je drugi (Hrvatska) dovoljno bremenit poviješću, krajobrazom i osvajačima da dopušta privremene zone slobode i proroštva (od dualističkih hereza preko uskoka sve do trance festivala u netaknutim predjelima).

Izložbeni projekt Visita Interiora Terrae: Mit i alkemija kao umjetnička praksa temelji se na začudnosti oba prostora; hrvatskog i meksičkog ali i na iskustvu dionika istih prostora, onih koji upisuju značenja u prostor, preoblikuju ga ili transformiraju putem umjetničkih djela. Radovi hrvatskih i meksičkih suvremenih umjetnika/ica nastali u sklopu projekta ili odabrani od strane kustosa/ica (Manolo Cocho, Maja Flajsig i Josip Zanki) propituju i redefiniraju ideje objave svetog – hijerofanije u različitim medijima i poetikama. Umjetnički radovi polaze od činjenice da se običan prostor može transcendirati u sveti i da se obični, materijalni objekti mogu transformirati u umjetnička djela. Govoreći o paradoksalnosti hijerofanije Mircea Eliade zaključuje kako ista objavljuje svetost a utjeloviti je može neki svakodnevni, običan predmet.2 Umjetnici/ice apropriraju svakodnevne predmete, stvaraju nova djela (ili prikazuju već postojeće) koristeći alkemijski proces dosezanja Kamena 1

Usp. Jorge Luis Borges, Aleph (Zagreb: Globus media, 2004.).

2

Mircea Eliade, Kovači i alkemičari (Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1983.), 183–184.

7

mudraca. Za Kamen mudraca Eliade ističe kako u očima običnog svijeta on ostaje neprimjetljiv, kako je Kamen svuda a ipak važi kao stvar do koje se najteže dolazi.3 Naravno da je pretpostavka kako su Kamen, kao i Gral u stvari obični predmeti, čitavo vrijeme tu pred našim očima, dok samo oni izabrani mogu shvatiti njihov misterij oblikovala i značajan dio popularne filmske kulture. Vidljivo je to u misiji Robina Williamsa, dirljivog pronalazača Grala u šljaštećem peharu, usred čardaka na Upper East Sideu (film Terrya Gilliama Kralj ribara, 1991.). Kamen mudraca, Gral, astralna projekcija, svijet duhova čine elemente mita i mitskog, koji su neodvojivi od svakodnevnog. Jer kako navodi Lévi-Strauss mitovi uprizoruju svakovrsna stvorenja i za obično iskustvo apsurdne događaje koji će prestati biti potpuno lišeni smisla na stupnju nesravnjivu sa stupnjem na kojem su se mitovi prvotno nalazili. Lévi-Strauss zaključuje da su slike svijeta što ih nude mitovi takoreći točkasto upisane u arhitekturu duha koja je svojstvena 'svijetu' te da će se one prije ili kasnije pokazati sukladnima tom svijetu i podobnima da ilustriraju njegove aspekte.4 Kamen mudraca utjelovljuje i transcendira polje beskonačnosti vremena i prostora ali i mogućnosti umjetničkih djela da postanu ili bivaju u simultanosti istih jednako kako bivaju u fizičkom odnosno svakodnevnom svijetu. Umjetnici/ice, dionici ovog projekta svojim radom razvijaju svijest o materijalnim objektima, metamorfozi i oblicima transformacije svijeta pojavnosti u svijet bez oblika, bez obzira zasnivaju li se njihovi radovi na strategiji land arta koji je sam po sebi medij privremenog i oprostorenog, stvaranju novih relikvija ili podizanju utočišta. Neki su od umjetnika/ica materijal za svoje radove prikupili u prirodi ili su ga sazdali od takozvanih ne/prirodnih materijala. Međutim te iste materijale oživljavaju i oduhovljuju baš kao i alkemičar Materiu primu. Projekt Visita Interiora Terrae: Mit i alkemija kao umjetnička praksa ima za cilj otvoriti prostore umjetničkih ograničenja i proširiti polje rasprave o ontološkom statusu objekata i događaja kao dijela sakralnog odnosno prostora otkrovenja.

Kustosi/ice projekta Manolo Cocho, Maja Flajsig i Josip Zanki odabrali su umjetnike/ice koji svoja umjetnička djela temelje na interdisciplinarnim istraživanjima kao hibridnom umjetničko-znanstvenom formatu; usredotočeni su na pitanja uspostavljanja odnosa između suvremene umjetnosti i svetog prostora, gdje je sveti prostor mjesto koje omogućuje realizaciju rituala (proces dosezanja Kamena) i iskustvo ponovnog proživljavanja mita.

Medijsko iskustvo je u odabranim umjetničkim radovima dio istraživačkog procesa ali isto tako i oblik podržavanja transformativnosti, glavne niti alkemijskog umijeća ali i jedne od osnovnih strategija suvremenih umjetničkih praksi, od Socijalne plastike Josepha Beuysa sve do dokumentarne fikcije Joana Fontcuberte.

Odabrani radovi dotiču nit vodilju koja stvara obrise ideja mita i alkemije, istražujući granice i mogućnosti oslobađanja od dominantnog poziti3

Eliade, 184.

4

Claude Lévi-Strauss, Svi smo mi kanibali (Zagreb: TIM pres, 2014.), 102.

8

vističkog uma i pragmatičnog, komodificirajućeg svijeta. U Galeriji Prsten Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 27. kolovoza do 16. rujna 2021. godine predstavljena su tako djela hrvatskih umjetnika/ica Marka Tadića, Kristiana Kožula, Mie Maraković, Tomislava Buntaka; kao i onih meksičkih Manola Cocha, Francisca Fernándeza Take, Leonarda Martíneza i Antonia del Rivere. Upravo je alkemijska formula „Visita interiora terrae rectificando inveniens occultum“ ili V.I.T.R.I.O.L u spekulativnom slobodnom zidarstvu („Posjeti unutarnje dijelove zemlje, brušenjem ćeš pronaći skriveni kamen“)5, nit vodilja istraživačkih nastojanja umjetnika koji u svoje središte stavljaju rad sa zemljom i rad na zemlji. Umjetnici baš kao i alkemičari polaze od temeljne ideje duhovnog putovanja; put u zemljinu unutrašnjost putovanje je u čovjekovu nutrinu, na završetku se puta kamen nalazi u putniku samom odnosno u njegovoj svijesti.

Manolo Cocho (fotografije otisnute na platnu, 2021.) i Leonardo Martínez (fotografije otisnute na pamučnom papiru, 2021.) ovom prilikom predstavljaju fotografije i fotografsku dokumentaciju radova nastajalih u svetom, mitološkom krajoliku Meksika u koji su intervenirali osluškujući tokove prirode, putujući unutar zemlje i koristeći hodanje kao primarnu metodu povezivanja neba i zemlje. U svojim se intervencijama služe materijom uzetom iz prirode, svijetlom, kamenom, zemljom; ali i predmetima vezanih uz simbole inicijacije kao što je to ogledalo u s Martínezovom radu.

Njihove kružne instalacije postavljene u Galeriji Prsten uspostavljaju vezu sa svetim prostorom koji se nalazi na drugom kontinentu. Naime, opisivanje kruga je prema C. G. Jungu sredstvo kojim su se ljudi od davnina služili kako bi odijelili neko područje kao sveto i nepovredivo6.

Rad Antonia de Rivere (The Myth Only Transforms, 2021.) sastoji se od instalacije (utočišta) sagrađene u crnoj kutiji galerijskog prostora. Umjetnik svetost prostora smješta u maternicu koju izjednačava s majkom Zemljom (Pachamama). Simbolička maternica predstavljena je u obliku instalacije jurte u koju posjetitelj ulazi, vraća se u središte i doživljava Sve u Jednom (Omnia in Unum)7. Svete prostore različitih kultura Francisco Fernández Taka (Perun and Chac, 2021.) sažima u univerzalno kozmičko jedinstvo monumentalnom slikom, koristeći arhetipske likove slavenske i pretkolumbijske mitologije.

S druge strane, radovi hrvatskih umjetnika usredotočeniji su na alkemijski proces umjetničke prakse koji se temelji na opetovanom i upornom traganju, vječnom povratku i transformaciji materije. Animacije Marka Tadića (The Black Ouija Bord, 2008. i I Speak True Things, 2009.) i početna su točka putovanja u potrazi ka višim znanjima, tematizirane putovanjima na mistične otoke ili traganjima za onostranim. Crna pozadina, odnosno ploča na kojoj su animacije nastajale simbolička je crna faza alkemijskog Djela

5

Serge Huttin, Alkemija (Zagreb: Naklada Jesenski i Turk,2007.), 79.

6

C. G. Jung, Psihologija i Alkemija (Zagreb: Naprijed, 1984.), 60.

7

Huttin, 58.

9

koja označava raspadanje materije. Slijedi ju bijela boja, faza uskrsnuća.

Ono je otjelovljeno u kružnim objektima Kristiana Kožula (Pattern Containment A i Pattern Containment B, 2020.) , kao i u životinjskom relikvijaru (Feast [reliquary rattles], 2005.) u kojem se profano transformira u sakralno. Taj vječni povratak, neprekinuto kruženje Ouroborosa, jednog od ključnih alkemijskih simbola8 na pripovjednoj je razini predstavljen u likovnim radovima, slikama Tomislava Buntaka (Slike, 1998. – 2021.). Njegovi likovi primordijalnih vremena, bogovi, slikari, mistici i mudraci dio su iste potrage, istih nastojanja ka uzvišenim znanjima koja se ostvaruju u različitim oblicima i različitim metodama. Jedna od tih je proces transformacije svakodnevnog predmeta u umjetničko djelo, metoda koju Mia Maraković (Knjige umjetnice, 2014. – 2021.) već godinama koristi. Pretvarajući knjige, drevna znanja u sredstvo kreacije, odnosno umjetničke knjige, ona se približava pravom cilju alkemičara. On nikad nije niti bio traganje za materijalnim zlatom – već za pročišćavanjem duše i progresivnom metamorfozom duha.

Izložba Visita Interiora Terrae: Mit i alkemija kao umjetnička praksa ne donosi radove koji predstavljaju traganje za istinom niti kompleksni simbolički sustav potreban da bi se dosegnulo tajno znanje, pristupilo mističnom bratstvu ili pronašlo istinu u obliku samopomoći. Suvremena umjetnost je jednaka kritičkom mišljenju (ili bar nastoji to biti), nikad ne romantizira stvarnost niti predstavlja tunel kojim ćemo pobjeći u zamišljenu utopiju.

Za istinom možete tragati na društvenim mrežama, ono što pobornici teorija urote nazivaju „spuštanjem u zečju rupu“ ustvari je beskonačno surfanje i buljenje u zaslon računala. Pristupanje mističnom bratstvu jednako je Gralu iz Kralja ribara a dobru samopomoć možete naći na plastičnoj ambalaži obične vode. U takvom svijetu umjetničke prakse izvrću, transformiraju i ironiziraju; ne samo mit i alkemiju već postojanje svijeta samog po sebi, konstruiranu prošlost i očito distopičnu budućnost.

Maja Flajsig i Josip Zanki

8

10

Jung, 134.

VISITA INTERIORA TERRAE: MYTH AND ALCHEMY AS AN ARTISTIC PRACTICE

The mythical time still lasts and permeates different spaces; from the Baltic shores where the green hills of old temples still testify to the preChristian gods; over golden deer from The Jataka Tales at Buddhist temples in the foothills of the Himalayas; all the way to the howling of a pack of coyotes on the eve of the hunt in the Mexican desert of Wirikuta. These are all places we can visit, maybe we had been there and maybe we stayed in Aleph which gave us the experience of staying in different spaces at the same time and at different times in the same space.1 The Croatian and Mexican space both live mythically and alchemically at the same time, denying the ideas of territories, colonizers, empires and destruction of resources. One area (Mexico) is large enough to allow heterotopias and utopias (from the sacred desert of Wirikuta to the Zapatista communes of Chiapas) while the other (Croatia) is burdened with history, landscape and conquerors enough to allow temporary zones of freedom and prophecy (from dualistic heresies to Uskoks all the way to trance festivals in pristine areas).

The exhibition project Visita Interiora Terrae: Myth and Alchemy as an Artistic Practice is based on the defamiliarization of both spaces, Croatian and Mexican, but also on the experience of stakeholders of the same spaces, those who write meanings into space, reshape it, or transform it through artworks. The works of Croatian and Mexican contemporary artists created as part of the project or selected by curators (Manolo Cocho, Maja Flajsig and Josip Zanki) question and redefine the ideas of revealing the sacred – the hierophany in various media and poetics. The artworks start from the fact that ordinary space can be transcended into the sacred, and that ordinary, material objects can be transformed into the artworks. Speaking about the paradoxical nature of hierophany, Mircea Eliade concludes that it proclaims holiness and can be embodied by an everyday, ordinary object.2 Artists appropriate everyday objects and create new works (or display 1

Cf. Jorge Luis Borges, Aleph (Zagreb: Globus media, 2004).

2

Mircea Eliade, Kovači i alkemičari (Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1983), 183–184.

11

existing ones) using the alchemical process of reaching the philosopher’s stone. Eliade points out that the philosopher’s stone in the eyes of the ordinary world remains invisible, that the stone is everywhere and yet is considered the most difficult thing to reach.3 Naturally, the assumption that the stone, like the Holy Grail, is in fact an ordinary object, that it is there before our eyes all the time, while only the chosen ones can understand its mystery, which also shaped a significant part of popular film culture.

This is evident in the mission of Robin Williams, a moving discoverer of the Holy Grail in a shining chalice in the middle of an abode on the Upper East Side (Terry Gilliam’s 1991 film The Fisher King). The philosopher’s stone, the Holy Grail, the astral projection, the world of spirits make up the elements of myth and mythical, which are inseparable from the everyday. As LéviStrauss states, myths stage all sorts of creatures and, for the ordinary experience, absurd events that will cease to be completely meaningless to a degree incomparable to the degree to which myths were originally found.

Lévi-Strauss concludes that the images of the world offered by myths are, so to speak, inscribed in the architecture of the spirit inherent in the 'world' and will sooner or later prove to be consistent with that world and suitable to illustrate its aspects.4 The philosopher’s stone embodies and transcends the field of infinity of time and space, but also the possibility of artworks to become or be in simultaneity with the same as they are in the physical or everyday world.

The artists, stakeholders of this project, through their work develop awareness of material objects, metamorphosis, and forms of transformation of the world of appearance in a formless world, regardless of whether their work is based on the strategy of land art, which is in itself a medium of temporary and spatialized, creating new relics or raising shelters. Some of the artists collected materials for their works in nature or created it from socalled non-natural materials. However, these materials revive and inspire just as the alchemist revives and inspires Prima Materia. The project Visita Interiora Terrae: Myth and Alchemy as an Art Practice aims to open spaces of artistic limitations and expand the fields of discussion on the ontological status of objects and events as part of the sacral or space of revelation.

The curators of the project, Manolo Cocho, Maja Flajsig and Josip Zanki have chosen artists who base their artworks on interdisciplinary research as a hybrid art-science format; they focus on the issues of establishing a relationship between contemporary art and sacred space, where sacred space is a place that enables the realization of rituals (the process of reaching the philosopher’s stone) and the experience of reliving the myth. The media experience is a part of the research process in selected artworks, but also a form of supporting transformativeness, the main thread of alchemical art, but also one of the basic strategies of contemporary art practices, from Joseph Beuys' Social Plastic to Joan Fontcuberta's documentary fiction.

3

Eliade, 184.

4

Claude Lévi-Strauss, Svi smo mi kanibali (Zagreb: TIM pres, 2014), 102.

12

The selected works touch on the guiding thread that creates the outlines of the ideas of myth and alchemy, exploring the limits and possibilities of liberation from the dominant positivist mind and the pragmatic, commodifying world. The works by Croatian artists Marko Tadić, Kristian Kožul, Mia Maraković and Tomislav Buntak, as well as those by the Mexican artists Manolo Cocho, Francisco Fernández Taka, Leonardo Martínez and Antonio del Rivero, were presented in the Prsten Gallery of the Croatian Association of Visual Artists from 27 August to 16 September 2021. It is the alchemical formula "Visita Interiora Terrae Rectificando Invenies Occultum Lapidem" or V.I.T.R.I.O.L in speculative freemasonry ("Visit the interior of the earth, and by rectifying what you find there, you will discover the hidden stone")5 that is the guiding thread of the research efforts of artists who focus on work with earth and on earth. The artists, just like alchemists, start from the basic idea of spiritual travel; the path to the earth's interior is a journey into man's interior, at the end of the path, the stone is within the traveler, that is, in his consciousness.

On this occasion, Manolo Cocho (photographs printed on canvas, 2021) and Leonardo Martínez (photographs printed on cotton canvas, 2021) present photographs and photographic documentation of works created in the sacred, mythological landscape of Mexico in which they intervened by listening to nature, traveling within the country, and using walking as the primary method of connecting heaven and earth. In their interventions, they use matter taken from nature, light, stone, earth, but also, objects related to symbols of initiation such as the mirror in Martínez’s work. Their circular installations set up in the Prsten Gallery establish a connection with the sacred space located on another continent. Namely, according to C. G. Jung, the description of a circle is a means used by people from ancient times to separate an area as sacred and inviolable.6 Antonio de Rivero's work (The Myth Only Transforms, 2021) consists of an installation (a refuge) built in a black box of the gallery space. The artist places the sanctity of space in a womb, which he equates with the Earth Mother (Pachamama). The symbolic womb is presented in the form of a yurt installation into which the visitor enters, returns to the center, and experiences All in One (Omnia in Unum)7. Francisco Fernández Taka (Perun and Chac, 2021) sums up the sacred spaces of different cultures into a universal cosmic unity with a monumental painting, using archetypal figures of Slavic and pre-Columbian mythology.

On the other hand, the works of Croatian artists are more focused on the alchemical process of artistic practice based on the repeated and persistent search, the eternal return and the transformation of matter. Marko Tadić's animations (The Black Ouija Board, 2008 and I Speak True Things,

5

Serge Huttin, Alkemija (Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2007), 79.

6

C. G. Jung, Psihologija i Alkemija (Zagreb: Naprijed, 1984), 60.

7

Huttin, 58.

13

2009) are the starting point of a journey in search of higher knowledge, thematized by travels to mystical islands or searches for the afterlife. The black background, a board on which the animations were created, is a symbolic black phase of the alchemical Great Work, which signifies the disintegration of matter. It is followed by the white color, the resurrection phase.

It is embodied in the circular objects of Kristian Kožul (Pattern Containment A and Pattern Containment B, 2020), as well as in the animal reliquary (Feast [reliquary rattles], 2005) in which the profane is transformed into the sacred.

This eternal return, the uninterrupted circulation of Ouroboros, one of the key alchemical symbols8 is presented on a narrative level in the paintings of Tomislav Buntak (Slike, 1998 – 2021). His characters of primordial times, gods, painters, mystics and sages are a part of the same quest, the same pursuit of sublime knowledge that is realized in different forms and different methods. One of these is the process of transforming an everyday object into an artwork, a method that Mia Maraković (Knjige umjetnice, 2014 – 2021) has been using for years. By transforming books, that is, ancient knowledge into a means of creation, she approaches the real goal of the alchemist. The alchemist was never even about the search for material gold – but for the purification of the soul and the progressive metamorphosis of the spirit.

The exhibition Visita Interiora Terrae: Myth and Alchemy as an Art Practice does not bring works that represent the search for truth or the complex symbolic system needed to attain secret knowledge, access mystical fraternity or find truth in the form of self-help. Contemporary art is equal to critical thinking (or at least it strives to be), it never romanticizes reality, nor it represents a tunnel through which we will escape into an imaginary utopia.

You can search for the truth on social networks; the thing that conspiracy theorists call "going down the rabbit hole" is endless surfing and staring at a computer screen. Joining the mystical fraternity is equal to the Holy Grail from The Fisher King and you can find good self-help on a plastic water bottle. In such a world, artistic practices distort, transform, and ironize, not only myth and alchemy but the existence of the world itself, a constructed past and an obviously dystopian future.

Maja Flajsig and Josip Zanki

8

14

Jung, 134.

RADOVI / WORKS

15

TOMISLAV BUNTAK Slike / Paintings akril na drvu / acrylic on panel ulje na drvu / oil on panel crteži / drawings 1998. - 2021.

16

17

18

19

MANOLO COCHO foto dokumentacija / photo documentation instalacija / installation 2021.

20

21

22

23

FRANCISCO FERNÁNDEZ TAKA Perun and Chac akril na platnu / acrylic on canvas 2021.

24

25

26

27

KRISTIAN KOŽUL Pattern Containment A objekti / objects 2020.

28

Pattern Containment B objekti / objects 2020.

Feast [reliquary rattles] objekti / objects 2005.

29

30

31

MIA MARAKOVIĆ Knjige umjetnice / Artist's Books umjetničke knjige / artist books 2015. - 2021.

32

33

34

35

LEONARDO MARTÍNEZ fotografija / photography foto dokumentacija / photo documentation instalacija / installation 2021.

36

37

38

39

ANTONIO DEL RIVERO The Myth Only Transforms video-instalacija / video-installation 2021.

40

41

42

43

MARKO TADIĆ The Black Ouija Bord animacija / animation 2008.

44

I Speak True Things animacija / animation 2009.

45

46

47

48

SAN LUIS POTOSÍ, 2022.

49

MYTH

PRIMA MATERIA

Drago mi je predstaviti projekt Myth kao važan korak u izgradnji mostova suradnje između Meksika i Hrvatske u polju suvremene umjetnosti.

Koncept projekta Myth osmislili su Manolo Cocho, Maja Flajsig i Josip Zanki koristeći suvremenu umjetnost kako bi isprepleli različite teme i discipline poput umjetnosti i antropologije oko slavenskih i meksičkih antičkih mitova prema gledištu alkemičara. Različita povijesna značenja postaju istraživački način proizvodnje umjetničkih djela.

Myth je projekt izložbene suradnje suvremene umjetnosti Meksika i Hrvatske predstavljen u dva prostora u obje zemlje, u prostoru HDLU-a u Zagrebu i prostoru galerije Aether u San Luis Potosíju. U Hrvatskoj je izložba nazvana „Vista interior terrae“, a u Meksiku „Prima Materia“. Razmjena je omogućila umjetnicima da steknu važno i bogato iskustvo putujući i radeći u različitim kontekstima i uvjetima što je rezultiralo različitim akcijama. Leonardo Martínez i Manolo Cocho realizirali su in situ instalacije u HDLU-u, a Tomislav Buntak i Mia Maraković u galeriji Aether. Bio je to vrlo važan dio projekta jer su umjetnički prijedlozi prilagođeni specifičnim prostorima i lokalnim uvjetima i utjecajima. Rezultat je bio jako dobar. Umjetnici i kustosi su putovali i stekli nova iskustva, inspiraciju i kontakte otvarajući panoramu širenju mogućnosti razmjene između dviju zemalja. „Prima Materia“ Alkemija je umjetnost transmutacije materije kao živog simbola unutarnje transformacije. Unutrašnjost i vanjština su dvije strane istog zrcala, a pročišćenja u jednom se odražavaju u drugom. U tom procesu ciklus uključuje transformaciju olova u zlato, što je odraz unutarnje evolucije prema duhovnom prosvjetljenju. Cilj je transformacija, a polazište, odnosno ono samo, je „Prima Materia“. I to je princip transformacije. Izložba „Prima Materia“ čin je unutarnje transformacije umjetnosti od umjetnika i kustosa do javnosti. Cilj je krenuti od značenja kreativnosti kao pokretača unutarnje transformacije.

51

O mitovima Mit je događaj koji pretvara prostor u sakralni prostor. Sakralni prostor je mjesto koje omogućuje izvođenje rituala i doživljaj ponovnog proživljavanja mita. Mitovi se nalaze na kolektivnoj razini paralelno s razvojem civilizacija i ljudskog znanja, njihova funkcija djeluje na različitim razinama i u različitim dimenzijama; i svjesno i podsvjesno prisutni su u mitovima.

Mitovi predstavljaju sakralne događaje uzrokovane i proživljene prirodnim silama koje su pokretali bogovi koji počivaju u trajnoj dimenziji u paralelnoj ravnini, ravnini svetih bića. Ali ritualima koje ljudska bića mogu povezati s mitskim djelima i kozmičkim ciklusima, svijet se ponovno stvara tisuću puta simboličkim prikazima spašavajući kulturu i tradiciju.

Izložba u Meksiku U Meksiku je Tomislav Buntak kreirao izravno na zidu, provodio mnogo sati tijekom tri dana crtajući zlatnim flomasterom gradeći nevjerojatnu sliku koja prikazuje fantastičnu svjetsku scenu koju čine samo zlatne linije. Pojavljuje se svojevrsni tropski raj, gola tijela koja se igraju u prirodi u vodi.

Zid postaje novi prozor unutar galerije koji otvara novu svjetsku paralelnu dimenziju. Tamo umjetnik predstavlja vrijeme koje se čini kao mitološki prizor. Bio je nadahnut upravo u trenutku stvaranja bez posebnog prethodnog plana.

Mia Maraković imala je posebno iskustvo koje ju je potaknulo na stvaranje svog iskustva. Nakon putovanja avionom kada je iz Hrvatske došla u San Luis Potosí, njen kovčeg se izgubio, u njemu su bili njezini umjetnički radovi za izložbu. Nakon šoka, stigla je u galeriju, ali bez umjetnina i to nekoliko dana prije otvorenja izložbe. Gledala je Tomislava kako počinje crtati po zidovima i odlučila je promijeniti svoj izvorni prijedlog i stvoriti in situ intervenciju, a novo umjetničko djelo će se zvati „Stvarnost se transformira“ kao učenje o stvarnom životnom iskustvu. Njezina originalna izgubljena umjetnička djela bila su skup interveniranih knjiga, umjetničkih predmeta. Slikala je kompoziciju kolorističkih linija po zidovima, u svojevrsnoj apstraktnoj interpretaciji stranica njezinih interveniranih umjetničkih knjiga.

Na boje koje je koristila za te linije snažno su utjecale boje Meksika. Nakon nekoliko dana rada, dan prije otvorenja izložbe, pojavio se njezin kovčeg te je integrirala umjetničke knjige na intervenciju na zidu i na pod napravivši prekrasnu instalaciju. Rezultat je bio prekrasan, jasno pokazujući novi koncept umjetničkog djela pod nazivom „Stvarnost se transformira“ jer je doživjela transformaciju svog iskustva stvarnosti upravo u svom iskustvu putovanja.

I Mijino i Tomislavovo iskustvo bila su alkemijski proces transformacije gdje su sublimacija materije i uma bili stvarna činjenica. Olovo je postalo zlato!

Kristian Kožul predstavio je tiskane slike o setu crveno-bijelih skulptura, te su uz intervenciju digitalnih resursa i skulpture doživjele transformaciju i sublimaciju. U stvaranju se dogodio alkemijski proces.

52

Marko Tadić prikazao je video-animaciju u kojoj se unutar pet minuta progresijom linije događa stalna transformacija stvarajući nove svjetove koji se preklapaju.

Instalacija koju je postavio Antonio del Rivero je svojevrsna maternica, obuhvatna instalacija u kojoj su ljudi mogli ući u svojevrsni iglu i steći iskustvo kroz tri projektora i mješovitu audio-video instalaciju. Slike i zvukovi vode gledatelja duž procesa rođenja od maternice do vanjskog prostora. To je još jedna transformacija, ali izravno u iskustvu promatrača.

Francisco Fernández izložio je sliku veličine više od 3x3 metra koja prikazuje mješavinu drevnih meksičkih Maja i slavenskih mitova: Chac (bog vode i kiše) i Perun (munja, drvo, orao... bog neba). Mnogi znakovi čine jedan simbolički svemir koji dobiva korijene obiju kultura predstavljajući integraciju prirodnih sila potaknutih božjim moćima.

Leonardo Martínez izložio je nekoliko velikih fotografija na pamučnom papiru, gdje je predstavio osnovne prirodne elemente koji su temelj božjih moći u primitivnim mitovima. Poput minimalne interpretacije mitoloških korijena meksičkih pejzažnih fotografija, voda, zemlja, planina, nebo postaju duboki simboli koji govore o vječnim cikličkim prirodnim događajima.

Poput Francisca Fernándeza, Leonardo pokušava preći dvije kulturne linije, meksičku i hrvatsku povijest.

Manolo Cocho predstavio je dvije fotografije land art instalacija, jedna instalacija nastala je na otoku Krku u Hrvatskoj, a druga u pustinji Wirikuta kod San Luis Potosíja. Obje slike zajedno grade poveznicu između Meksika i Hrvatske, naglašavajući interakciju i smisao projekta Myth.

Umjetnost i sakralni prostor Umjetnost je kroz povijest temeljni dio razvoja civilizacija, dio nje služi za uspostavljanje različitih veza između ljudi te između društva i okoliša.

Umjetnost stvara različite važne značajke identiteta i kulturnih putova i oblika koji su vidljivi u mnogim aspektima civilizacije kao što su arhitektura, odijevanje, slike, skulpture, književnost, hrana, itd. Kreativnost je oruđe umjetnosti za stalno stvaranje novih izraza.

U mnogim slučajevima umjetnost je dio izražavanja i predstavljanja religije, stvara odnose i otvara interaktivne kanale koji povezuju različite stvari poput prirodnih i nadnaravnih sila, sakralnih i svetih svjetova, identiteta i kulturnih kolektivnih oblika, načina znanja, povijesnog pamćenja i drugih.

Civilizacije su kroz povijest gradile poglede i načine razumijevanja o zakonima koji pokreću zemlju, nebo i kozmos, odražavajući se na društvo i njihova obilježja i ponašanja. Zakoni ili osnovne sile povezane su sa sakralnim i svetim razinama, gdje žive bogovi, umirujući duhovna iskustva ritualnim radnjama, sakralnim prostorima i mitovima. Tu su mitovi vrlo važni jer predstavljaju svete događaje koje su stvorile svete moći prirode koje predstavljaju bogovi. U raznolikosti tradicijskih lokalnih kultura pojavljuju se ritualne radnje, a te ritualne radnje predstavljaju prikaze u kojima akteri utjelovljuju osnovne sile, a mitovi se ponavljaju kao prvi put na početku 53

vremena stvarajući cikličku radnju čuvajući kozmos i sjećanje, osvježavajući svijest o korijenima civilizacijske povijesti.

Diljem svijeta možemo promatrati mnoge vrste obrednih radnji, i to je vrlo važna kulturna baština. Specifični aspekti lokalnih identiteta izraženi su u tradicijama, simbolima i njihovim kulturnim oblicima. Rituali su dio života društva, obično povezani s religijom, ali kada se znanost razvije kako bi postala najbolji način za razumijevanje prirode, znanje postaje neovisno o tradicijama, religija gubi snagu i polako zaostaje, odvajajući ritualne radnje i potrebu za svetim od pravila religije. U našem novom globaliziranom svijetu pojavljuje se nova scena. Znanost može jasno objasniti kako priroda djeluje, kako i zašto postoje ponašanja fenomena. Većinom se u urbanim kontekstima religiozna prisutnost smanjuje, i rituali ulaze u kritičku transformaciju. Sakralni prostori nisu više unutar crkava ili svetih planina i drugih drevnih kultnih prostora.

U ovoj sceni umjetnost se transformira, sada umjetnost nije izravno povezana s religijskim pravilima ili specifičnim kulturnim putovima, postaje slobodna, ali ima duhovne i svete potrebe, možda i psihološke potrebe, umjetnost gradi svojevrsnu rekonstrukciju odnosa, uspostavljaju nove odnose među ljudima i s duhovnim i svetim. Umjetnost je postala mogućnost stvaranja svetih i sakralnih prostora i ritualnih radnji, mogućnost stvaranja poveznica sa sadašnjošću, ali i s prošlošću i starim mitovima stvarajući nove mitove iz novih stvarnosti.

Mislim da su mnogi suvremeni umjetnički izričaji poput instalacija i performansa rezultat toga što društvo treba sakralne prostore i ritualne radnje, te mitološka iskustva i povezati se sa svetim razinama svjesnog.

Koncepcija projekta Myth bila je promišljanje da je suvremena umjetnost djelatnost sposobna stvoriti sakralne prostore, rituale i ponovno stvoriti mitove.

Suvremena umjetnost ima odgovornost neprestano osvježavati kulturu, rekreirati pogled i poimanje stvarnosti i stvoriti puteve do integracije društva s okolinom.

Projektom Myth stvaramo smislene mogućnosti razmišljanja i promatranja odnosa usmjerenih na stvaranje svetog prostora umjetničkim radnjama kao unutarnjim transformacijskim procesom poput alkemijskog pročišćavanja kao umjetničke prakse.

Manolo Cocho

54

MYTH

PRIMA MATERIA

I am glad to present the Myth project as an important step to build a contemporary art bridge collaboration exchange between Mexico and Croatia.

The Myth project concept was created by Manolo Cocho, Maja Flajsig and Josip Zanki using contemporary art to cross different topics and disciplines like art and anthropology around the Slavic and Mexican ancient myths by the view of the alchemists. Different historical meanings become a research way to produce artworks.

Myth is a contemporary art project exhibition collaboration between Mexico - Croatia presented in two spaces in both countries, in the HDLU space in Zagreb and in Aether Gallery space in San Luis Potosí. As couple of two states of the same intention in Croatia the exhibition was named “Vista interior terrae” and in Mexico “Prima Materia”, The exchange let the artists to get and important and rich experience traveling and working in different contexts and conditions resulting in different actions. Leonardo Martínez and Manolo Cocho realized an “in situ” installations in HDLU and Tomislav Buntak and Mia Maraković in Aether, That was a very important part of the project because the art proposals were adapted to the specific spaces and local conditions and influences. The result was very good. Artists and curators traveled and got new experiences, inspiration and contacts opening the panoramic to a spread of possibilities of exchanges between the two countries.

“Prima Materia” Alchemy is the art of the transmutation of matter as a living symbol of inner transformation. Inside and outside are two sides of the same mirror and the purifications in one are reflected in the other. In this process, the cycle involves the transformation of lead into gold, which is a reflection of the inner evolution towards spiritual enlightenment. The goal is transformation and the starting point, which is oneself, is the "Prima Materia". It is the principle of transformation. The “Materia Prima” exhibition is an act of inner transformation by the art from the artists and curators to the public.

The aim is to start with the meaning of creativity as an engine of the inner transformation.

55

About the Myths The myth is an event that happens transforming the space into a sacred space. The sacred space is the place that allows the performance of the ritual and the experience of reliving the myth. Myths are found on a collective level parallel to the development of civilizations and human knowledge, their function acts at different levels and in different dimensions, both; conscious and subconscious are present in the myths. The myths represent the sacred events caused and lived by the natural forces driven by the gods, they rest in a permanent dimension in a parallel plane, the plane of the holy beings. But by the rituals the human beings can connect with the mythical acts and the cosmic cycles, the world is created again one and a thousand of times by symbolic representations saving the culture and the traditions.

Mexico exhibition In Mexico Tomislav Buntak worked directly on the wall drawing many hours a day along three days with a gold color marker building an incredible image showing a fantastic world scene only formed by gold lines. A kind of tropical paradise appears, nude bodies playing into the natural place of water in nature. The wall becomes a new window inside the gallery opening a new world parallel dimension. There the artist presents a time that seems like a mythological scene. He was inspired just at the moment of his creation without a specific previous plan.

Mia Maraković had a special experience that pushed her to create her experience. After her airplane trip when she came from Croatia to San Luis Potosí, her suitcase was lost, inside that suitcase there were her art works for the exhibition. After the shock she was inside the gallery but without the artworks a few days before the inauguration. She was looking at Tomislav starting to draw on the walls and she decided to change her original proposal and create an in situ intervention, the new artwork would be called “The reality is transforming” as learning of the real life experience.

Her original lost artworks were a set of intervened books, art objects. She was painting a composition of color lines on the walls, I thought in a kind of abstract interpretation of the pages of her intervened art books. That line's colors were very intensely influenced by the Mexican colors, After work a few days, one day before the inauguration, her suitcase showed up and she did an integration of the art books to the wall intervention and to the floor making a beautiful installation. The result was wonderful, showing clearly the new artwork concept named “The reality is transforming” because she had a transformation of her reality experience just in her travel experience.

Both Mia´s and Tomislav´s experiences were an alchemy transformation process where the sublimation of the matter and the mind were a real fact.

The plumb became gold!

Kristian Kozul presented printed images about red and white color set sculptures, but intervened by digital resources, the sculptures had a transformation and sublimation too. An alchemical process occurred in the creation.

56

Marco Tadić showed a video animation movie where by a line progressions there a constant transformation occurs creating all time new worlds overlapped along five minutes.

The Antonio del Rivero installation is a kind of womb, immersive installation where the people could go inside of a kind of igloo and get an experience looking and leasing a three projectors and audio mixed video installation, the images and the sounds drive the viewer along the born process from the womb to the out space. That is another transformation but directly in the experience of the observer.

Francisco Fernández exhibited a more than 3x3 meters big size painting showing a mix of the ancient Mexican Maya and Slavic myths: Chac (water and rain god) and Perun (flash, tree, eagle, sky…god) Many signs forming one symbolic universe getting the roots of both cultures presenting an integration of the natural forces driven by the god´s powers.

Leonardo Martínez showed some big size photos on cotton paper, where he represents the basic natural elements that are the basis of the god powers in the primitive myths. Like a minimal interpretation of the mythological roots by the Mexican landscape photos. There the water, the earth, the mountain, the sky become deep symbols talking about eternal cyclical natural events. Like Francisco Fernández, Leonardo try to cross two cultural line traditions, Mexico and Croatia histories.

Manolo Cocho presented two land art installation printed images, one land art installation was created in Krk island in Croatia and the other in the San Luis Potosí Wiricuta desert. Both images together build a bridge line link connection between Mexico and Croatia remarking the interaction and sense of the Myth project.

Art and sacred space Throughout history the art is a basic part of the development of the civilizations, a part of it functions to establish different links between people and between the society and the environment. The art creates different important features of the identity and cultural paths and forms that are visible in many aspects of the civilizations like the architecture, dress, paintings, sculptures, literature, food, etc. Creativity is a tool of the art to create new expressions all the time.

In many cases the art is part of the expression and representation of the religion, making relations and opening interactive channels connecting different things like natural and supernatural forces, sacred and holy worlds, identity and cultural collective forms, knowledge modes, historical memory, and others.

Throughout history the civilizations built views and understanding ways about the laws that drive the earth, the heaven and the cosmos, reflected into the society and their features and behaviors. The laws or basic forces are connected with the sacred and holy levels, where the gods live, propitiating spiritual experiences by the ritual acts, the sacred spaces and the myths. There, the myths are very important because they represent 57

the sacred events made by the sacred powers of nature represented by the gods. While, in the diversity of traditional local cultures, appear the ritual acts, and these ritual acts are representations where the actors embody the basic forces and the myths happen again like the first time at the beginning of the times creating a cyclical action preserving the cosmos and the memory, refreshing the conscience about the roots of the civilization history.

Around the world we can observe many kinds of ritual acts, these are very important cultural heritage. The specific aspects of the local identities are expressed in the traditions, symbols, and their cultural forms. Normally linked with religion the rituals are a part of the life of the society. But when science develops to become the best way to understand nature the knowledge becomes independent of the traditions, the religion loses strength and slowly falls behind, disconnecting the ritual acts and the need of the sacred from the religion rules. A new scene appears in our new globalized world. Science can explain clearly how nature acts. How and why de behaviors of the phenomena exist. And most in the urban contexts the religious presence decreases. And the rituals enter into a critical transformation.

The sacred spaces are not more inside the churches or the holy mountains and other ancient spaces of cult.

In this scene the art has a transformation, now the art is not connected directly with the religion rules or specific cultural paths, become free, but the spiritual and sacred needs, maybe psychological needs, there are and the art build a kind of reconstruction of the relations, establish new relations between people and with spiritual and sacred. Art has become a possibility to create holy and sacred spaces and ritual acts, a possibility to create links with the present but with the past and ancient myths too creating new myths from new realities.

I think that many contemporary art expressions like installations and performances are the result of society needing to have sacred spaces and ritual acts, to have mythological experiences and connect with the holy levels of the conscious.

The conception of the Myth project was thinking that contemporary art is an activity capable of creating the sacred spaces, the rituals and reborn the myths.

The contemporary art has the responsibility of refresh the culture all time, recreate the view and the conception of the reality and make ways to the integration of the society with the environment By the Myth project we create meaningful possibilities to think and observe relations focused in the creation of the sacred space by the artistic actions as an inner transformation process like alchemical depuration as artistic practice.

Manolo Cocho

58

RADOVI / WORKS

59

TOMISLAV BUNTAK mural / mural 2022.

60

61

62

63

MANOLO COCHO foto dokumentacija / photo documentation instalacija / installation 2021.

64

65

66

67

FRANCISCO FERNÁNDEZ TAKA Perun and Chac akril na platnu / acrylic on canvas 2021. crteži / drawings 2021.

68

69

70

71

KRISTIAN KOŽUL contagious 1, 2 100x70 cm, ink jet print 2022.

72

contagious 3, 4 70x50 cm, ink jet print 2022.

73

74

75

MIA MARAKOVIĆ Knjige umjetnice / Artist's Books umjetničke knjige, instalacija / artist books, installation 2015. - 2021.

76

77

78

79

LEONARDO MARTÍNEZ fotografija / photography foto dokumentacija / photo documentation instalacija / installation 2021.

80

81

82

83

ANTONIO DEL RIVERO The Myth Only Transforms video-instalacija / video-installation 2021.

84

85

86

87

MARKO TADIĆ The Black Ouija Bord animacija / animation 2008.

88

I Speak True Things animacija / animation 2009.

89

90

91

O UMJETNICIMA

Tomislav Buntak rođen je 24. travnja 1971. u Zagrebu. Godine 1997. diplomirao na Nastavničkom odsjeku slikarstvo u klasi prof. Miroslava Šuteja.

Od 2010. godine predaje na Katedri za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Francisco Fernandez TAKA rođen je u Meksiku 1966. Studirao je na Umjetničkoj akademiji u Meksiko Cityju, a živio je u Parizu i New Yorku. Radi kao profesor na akademiji i istraživač.

Kristian Kožul Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu pohađa od 1993. do 1998. godine. Svoje obrazovanje nastavlja na umjetničkoj akademiji Kunstakademie Duesseldorf, gdje 2002. godine diplomira. Samostalno djeluje i izlaže od 1996. godine na domaćoj i internacionalnoj sceni.

Mia Maraković rođena je 23. 09. 1990. u Zagrebu. Zvanje Magistra edukacije likovne kulture stječe 2018. godina na Akademiji likovnih umjetnosti. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Zagreb.

Leonardo Martínez rođen je 1987. u gradu San Luis Potosí. Profesionalni je fotograf. Studirao je na Centro de las Artes de San Luis Potosí, gdje je i diplomirao 2009. godine. Profesor je na umjetničkoj akademiji, istraživač i konceptualni umjetnik.

Antonio del Rivero rođen je u Tabascu, Meksiko 1956. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti Esmeralda u Meksiko Cityju; doktorirao je antropologiju na ENHA (Escuela Nacional de Antropología e Historia).

Profesor je komunikacijskih znanosti na UAM (Universidad Autónoma Metropolitana).

Marko Tadić rođen je 1979. godine u Sisku. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenci u Italiji. Trenutačno predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. S Tinom Gverović predstavljao je Hrvatsku 2017. godine na 57. bijenalu u Veneciji. Živi i radi u Zagrebu.

92

ABOUT THE ARTISTS

Tomislav Buntak was born on April 24, 1971, in Zagreb. In 1997 he graduated Painting from the Department of Art Education in the class of Prof.

Miroslav Šutej. Since 2010 he has been teaching at the Painting Department, Academy of Fine Arts in Zagreb.

Francisco Fernandez TAKA was born in Mexico in 1966. He studied at the Arts Academy in Mexico City and lived in Paris and New York. He works as an academy professor and researcher.

Kristian Kožul attended the Academy of Fine Arts in Zagreb from 1993 to 1998. He continued his education at the Kunstakademie Duesseldorf, where he graduated in 2002. He has been working and exhibiting independently since 1996 on the domestic and international scene.

Mia Maraković was born on September 23, 1990, in Zagreb. She obtained a master's degree in Art Education in 2018 at the Academy of Fine Arts. She is a member of the Croatian Association of Fine Artists, Zagreb.

Leonardo Martínez was born in 1987 in San Luis Potosí. He is a professional photographer. He studied at the Centro de las Artes de San Luis Potosí, where he graduated in 2009. He is a professor at the Arts Academy, a researcher, and a conceptual artist.

Antonio del Rivero was born in Tabasco, Mexico in 1956. He graduated from the Esmeralda Academy of Fine Arts in Mexico City; he holds a Ph.D. in Anthropology from ENHA (Escuela Nacional de Antropología e Historia).

He is a professor of Communication Sciences at UAM (Universidad Autónoma Metropolitana).

Marko Tadić was born in 1979 in Sisak. He graduated from the Academy of Fine Arts in Florence, Italy. He is currently teaching at the Academy of Fine Arts in Zagreb. In 2017 he represented Croatia at the 57th Venice Biennial with Tina Gverović. He lives and works in Zagreb.

93

O KUSTOSIMA

Manolo Cocho rođen je u Meksiku 1968. godine. Studirao je na National Fine Arts School of the UNAM (National Autonomous University of México). Slobodni je umjetnik, kustos i istraživač te koordinator projekta Art, Science and Complexity na C3 Complexity Science Center of the UNAM. Tijekom više od trideset godina stvara umjetnička djela u medijima slikarstva, skulpture, instalacije, fotografije, videa, performansa i novih medija.

Maja Flajsig (1994.) je magistra povijesti umjetnosti te etnologije i kulturne antropologije, a bavi se kustoskom praksom i likovnom kritikom.

Istraživačka nastojanja koja čine polje njenih interesa su interdisciplinarni pristupi suvremenim umjetničkim fenomenima kroz vizualnu antropologiju koji se ponajviše tiču participativnog djelovanja u zajednici i umjetnosti u javnom prostoru i prirodnom okolišu.

Josip Zanki rođen je 14. ožujka 1969. godine u Zadru. Na studiju Grafičkog odjela Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu Sveučilišta u Zagrebu, u klasi red. prof. Miroslava Šuteja diplomirao je 1994. Poslijediplomski doktorski studij etnologije i kulturne antropologije završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2016. Predaje na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu od 2017. godine.

94

ABOUT THE CURATORS

Manolo Cocho was born in Mexico in 1968. He studied at the National Fine Arts School of the UNAM (National Autonomous University of México). He is a freelance artist, curator, and researcher, and Art, Science, and Complexity project coordinator at the C3 Complexity Science Center of the UNAM. For more than thirty years he has created works of art in the media of painting, sculpture, installation, photography, video, performance, and new media.

Maja Flajsig (1994) has a master's degree in Art history and Ethnology and Cultural Anthropology and is engaged in curatorial practice and art criticism. Her research efforts are interdisciplinary approaches to contemporary artistic phenomena through visual anthropology, mostly oriented toward participatory action in the community and art in public space and the natural environment.

Josip Zanki was born on March 14, 1969 in Zadar. He graduated from the Graphics Department, Academy of Fine Arts in Zagreb, the University of Zagreb, in the class of Prof. Miroslav Šutej in 1994. He completed his PhD studies in ethnology and cultural anthropology at the Faculty of Humanities and Social Sciences, the University of Zagreb in 2016. He has been teaching at the Academy of Fine Arts, University of Zagreb since 2017.

95

96

Baške Oštarije, 2021.

97

IMPRESSUM Nakladnik / Publisher: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika / Croatian Association of Fine Artists, Trg žrtava fašizma 16, 10 000 Zagreb, hdlu@ hdlu.hr, www.hdlu.hr Za nakladnika / For the publisher: Tomislav Buntak, predsjednik HDLU / president of HDLU Ravnateljica / Director: Ivana Andabaka Upravni odbor HDLU / Executive board of CCA: Tomislav Buntak (predsjednik / president), Josip Zanki (dopredsjednik / vice president), Ida Blažičko (dopredsjednica / vice president), Fedor Fischer, Vida Meić, Alen Novoselec, Romana Nikolić Urednici kataloga / Catalogue editors: Manolo Cocho, Maja Flajsig i Josip Zanki Predgovor - Visita Interiora Terrae: Mit i alkemija kao umjetnička praksa / Preface - Visita Interiora Terrae: Myth and Alchemy as an Artistic Practice: Maja Flajsig i Josip Zanki Predgovor - MYTH Prima Materia / Preface - MYTH Prima Materia: Manolo Cocho Prijevod na engleski i hrvatski jezik i lektura / English translation and proof-reading: Tamara Jurić, Nika Šimičić Fotografije likovnog postava i reprodukcija / Photographs of the exhibition set up and reproductions: Manolo Cocho, Leonardo Martínez, Juraj Vuglač

Grafičko oblikovanje kataloga / Catalogue design: Duje Medić Tisak: Sveučilišna tiskara Naklada / Edition: 300 Zagreb, 2022.

ISBN: 978-953-8098-59-8 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001141968.

CIP record is available in the computer catalogue of the National and

University Library in Zagreb under no. 001141968.

99

Organizator/Organizer:

Uz potporu/Supported by: