Page 1

Moj Pas Glasilo Hrvatskog Kinološkog Saveza - broj 08/09

Simbioza psa i čovjeka

Ispiti za kinološke suce

Engleski seteri

Formula za sretniji život

Briga za psa

Atopički dermatitis


IZLOŽBE PASA

Mladen Ercegović

Rimac, uspjeli održati uspješnu prvu nacionalnu izložbu pasa. Ideja o 4 ljetne izložbe pasa u Splitu i njihova odlična realizacija od prošle godine i ove godine je u Split dovela rekordan broj pasa! Odlična promidžba izložbe po čitavom svijetu, veliki entuzijazam, mladost, ogroman trud i toplo gostoprimstvo članova Kluba Sportskih pasa iz Splita i ove su godine rezultirale iznimnim uspjehom i velikim pohvalama izlagača, kinoloških sudaca i posjetitelja. Iskreno sam vrlo ponosan i sretan što imamo ovako sposobne članove HKS-a i ovim putem im zahvaljujem za izvanrednu promidžbu naše domovine i našeg kinološkog saveza. Brojni izlagači i kinološki suci ponijeli su prekrasne uspomene iz Splita i siguran sam da će se vratiti i iduće godine. Vrlo brzo nakon Splitske fešte, kinološka karavana se već tradicionalno preselila u Sinj! Velika nam je čast što naši ponosni Sinjani iz godine u godinu rade sve bolju i bolju nacionalnu izložbu pasa, koja je postala sastavni dio ukupnog obilježavanja jedne od manifestacija koja je hrvatski nacionalni simbol, povijesne Sinjske Alke.

Simbioza čovjeka i psa

P Tekst: Mladen Ercegović Foto: Nenad Dekanić

2

moj pas

listopad 2009

oštovani ljubitelji pasa, uskoro završava dugo i toplo ljeto, bogato uspješnim kinološkim manifestacijama, a pred nama je još intenzivnija kinološka jesen. Vjerujem da ste se odmorili, da ste pazili da Vašim ljubimcima ne nedostaje hlada i svježe vode, a da ste i usput skočili do Knina, Sinja ili Splita i tamo uživali u dobro organiziranim izložbama. Ponosan sam što smo nakon herojskog Vukovara, u kraljevskom gradu Kninu, zajedno s vrijednim volonterima KU «Knin» i uz veliku podršku gradskog poglavarstva na čelu s poznatom i predanom gradonačelnicom gospođom Josipom

Iskreno se veselimo izložbama u Samoboru, Županji, Vukovaru, Osijeku..... Pred nama su i državna prvenstva službenih pasa, agilitya, ptičara, jamara, goniča... Svakako tu još treba istaknuti i odlazak naše reprezentacije autohtonih pasmina pasa, ali i brojnih hrvatskih izlagača na Svjetsku izložbu pasa u Bratislavu. Pred nama je i odlazak hrvatskih reprezentacija na Svjetsko prvenstvo u agilityu i Svjetsko prvenstvo službenih pasa u Austriji, Svjetsko prvenstvo u radu pasa ptičara i Svjetsko prvenstvo u Svetom Hubertu u Grčkoj i Euro kup za goniče u Italiji. Brojnost manifestacija u slijedećih par mjeseci, kvaliteta pasa, te Vaš trud i znanje čvrsto su jamstvo i brojnim proslavama odličnih rezultata u idućem razdoblju. Ne napušta me niti optimizam da ćemo pronaći zajednički jezik s Hrvatskim lovačkim savezom i da ćemo rIješiti trenutačne nesuglasice i nastaviti dugu tradiciju dobrih odnosa i odlične suradnje, na zadovoljstvo članstva obaju saveza, a na dobrobit hrvatskog lovstva i kinologije. Ne napušta me niti optimizam da ćemo pronaći zajednički jezik s Hrvatskim lovačkim savezom i da ćemo rIješiti trenutačne nesuglasice i nastaviti dugu tradiciju dobrih odnosa i odlične suradnje, na zadovoljstvo članstva obaju saveza.


Rimac, uspjeli održati uspješnu prvu nacionalnu izložbu pasa. Ideja o 4 ljetne izložbe pasa u Splitu i njihova odlična realizacija od prošle godine i ove godine je u Split dovela rekordan broj pasa! Odlična promidžba izložbe po čitavom svijetu, veliki entuzijazam, mladost, ogroman trud i toplo gostoprimstvo članova Kluba Sportskih pasa iz Splita i ove su godine rezultirale iznimnim uspjehom i velikim pohvalama izlagača, kinoloških sudaca i posjetitelja. Iskreno sam vrlo ponosan i sretan što imamo ovako sposobne članove HKS-a i ovim putem im zahvaljujem za izvanrednu promidžbu naše domovine i našeg kinološkog saveza. Brojni izlagači i kinološki suci ponijeli su prekrasne uspomene iz Splita i siguran sam da će se vratiti i iduće godine. Vrlo brzo nakon Splitske fešte, kinološka karavana se već tradicionalno preselila u Sinj! Velika nam je čast što naši ponosni Sinjani iz godine u godinu rade sve bolju i bolju nacionalnu izložbu pasa, koja je postala sastavni dio ukupnog obilježavanja jedne od manifestacija koja je hrvatski nacionalni simbol, povijesne Sinjske Alke. Iskreno se veselimo izložbama u Samoboru, Županji, Vukovaru, Osijeku..... Pred nama su i državna prvenstva službenih pasa, agilitya, ptičara, jamara, goniča... Svakako tu još treba istaknuti i odlazak naše reprezentacije autohtonih pasmina pasa, ali i brojnih hrvatskih izlagača na Svjetsku izložbu pasa u Bratislavu. Pred nama je i odlazak hrvatskih reprezentacija na Svjetsko prvenstvo u agilityu i Svjetsko prvenstvo službenih pasa u Austriji, Svjetsko prvenstvo u radu pasa ptičara i Svjetsko prvenstvo u Svetom Hubertu u Grčkoj i Euro kup za goniče u Italiji. Brojnost manifestacija u slijedećih par mjeseci, kvaliteta pasa, te Vaš trud i znanje čvrsto su jamstvo i brojnim proslavama odličnih rezultata u idućem razdoblju. Ne napušta me niti optimizam da ćemo pronaći zajednički jezik s Hrvatskim lovačkim savezom i da ćemo rIješiti trenutačne nesuglasice i nastaviti dugu tradiciju dobrih odnosa i odlične suradnje, na zadovoljstvo članstva obaju saveza, a na dobrobit hrvatskog lovstva i kinologije. Brojnost manifestacija u slijedećih par mjeseci, kvaliteta pasa, te Vaš trud i znanje čvrsto su jamstvo i brojnim proslavama odličnih rezultata u idućem razdoblju.

listopad 2009

moj pas

3


1st Croatian Sheepdogworking Championship

RADNO hrvatskih PRVENSTVO OVcARA S ponosom možemo reći da će se ove godine, po prvi put ikada, održati Radno prvenstvo hrvatskih ovčara. Ovaj smo projekt pokrenuli s željom da na jednom mjestu okupimo veliki, i neprekidno rastući broj radnih hrvatskih ovčara iz čitavog svijeta. Natjecanje će imati naglasak na prikazu svestranosti pasmine pa ćete se sa svojim psima moći natjecati u više pojedinih disciplina po Vašem odabiru – agilityju, poslušnosti, ovčarenju, traženju nestalih osoba, traganju te napadu i obrani, kao i sudjelovati na Specijalnoj klupskoj izložbi hrvatskih ovčara.

Prvenstvo će se održati u Zagrebu od 20. do 22. studenog 2009. godine, u organizaciji Kluba “Hrvatski ovčar” Zagreb, u suradnji s Klubom za obuku službenih i sportskih pasa “Zagreb” KOSSP “Zagreb”, te pod pokroviteljstvom Hrvatskog kinološkog saveza. Želja nam je da ova manifestacija preraste u tradiciju i postane obavezna destinacija za sve ljubitelje hrvatskih ovčara iz zemlje i svijeta.Želja nam je da ova manifestacija preraste u tradiciju i postane obavezna destinacija za sve ljubitelje hrvatskih ovčara iz zemlje i svijeta. Želja nam je da ova manifestacija preraste u tradiciju i postane obavezna destinacija za sve ljubitelje hrvatskih ovčara iz zemlje i svijeta. Kako bi ovaj događaj izgubio svoj pravi smisao bez Vašeg sudjelovanja, nadamo se da ćete se odazvati u što većem broju. A mi ćemo se pobrinuti da Vam osiguramo odlično natjecanje i pružimo jedinstveni i nezaboravni doživljaj. Klub Hrvatski ovčar Zagreb

4

moj pas

listopad 2009


Mladen Ercegović

HRVATSKI OVČAR

Tarja Uuskivi, Finska Prvi hrvatski ovčar, ženka Puubi (Biba), uvezen je u Finsku iz uzgajivačnice Bartolovi Dvori 2002. godine. Dvije godine prije toga moj suprug i ja vidjeli smo Citu (Drava Certisa) na Svjetskom agility prvenstvu u Helsinkiju, Finskoj. Moj suprug je već tada bio (a i sada je) pravi ‘’agilityholičar’’ i bio je u potrazi za psom koji bi imao ogromnu količinu energije te želje za radom i suradnjom sa svojim vodičem. A upravo smo sve to vidjeli u nastupu Cite i njenog vodiča Alena Marekovića. Nakon kontakta s Alenom i informiranja o pasmini, bili smo sigurni da je hrvatski ovčar pravi pas za nas. Danas imamo dva hrvatska ovčara, ženku Puubi i mužjaka Satiainena (Mawlch Satir), a pod imenom Tuus uzgojili smo i dva legla hrvatskih ovčara, sve u svemu 18 štenaca. Naši vlastiti psi natječu se u agilityju i poprilično su različiti jedan od drugoga. Puubi je elegantna i tiha dok trči agility, ne skreće tako lako, ali je se bez problema može poslati na udaljenu prepreku i na stazi upravljati njome iz daleka. Kod kuće je odličan kućni ljubimac, sjajno se slaže s djecom i jako je poslušna. Pretpostavljam da nas Puubi zapravo nije pripremila na to kako glasni i ludi hrvatski ovčari uistinu mogu biti… ali onda smo dobili Satiainena… Satiainen je pas koji je u Finskoj brzo prikupio klub obožavatelja. Glasan je, naporan i potrebno ga je protresti prije upotrebe:-). Na agility parkuru je fleksibilan i dobro skreće, glasno laje i voli trčati tik uz noge vodiča. Tako da moj suprug i Satiainen i nisu baš najslađi par na natjecanjima, ali što je sigurno, uvijek ostave snažan dojam… teško je reći tko je od njih dvojice ozbiljniji i strastveniji dok trči. Satiainen jednostavno baca ljude u dobro raspoloženje. Sve što čini, čini to prejako… čak i ljude obožava u tolikoj mjeri da mu oni ili uzvrate s istim obožavanjem, ili se pak preplaše siline njegovog iskazivanja ljubavi.

listopad 2009

moj pas

5


HRVATSKI OVČAR

Mladen Ercegović

Zsuzsa Veres, MADARSKA Zašto upravo hrvatski ovčar? Prije svega sviđa mi se njihov izgled, više liče na slatke mješance, ni blizu tipičnim izložbenim psima…:-) Lice im je vrlo izražajno, na njemu možete pročitati sve osjećaje, u njihovim očima, pokretima ušiju… Ne morate ih prečesto četkati i možete ih šetati bilo gdje bez straha da će im se nešto hvatati za dlaku. Srednje su veličine, što mi se također sviđa, jer nisu ni previše mali, niti preveliki. Ali ipak, najvažniji trenutak koji je presudio u odabiru hrvatskog ovčara bio je kad sam vidjela Alenovu Citu na agility stazi. To je bilo nešto zaista ludo – eksplozivno i glasno!!! Stvarno unose svu svoju energiju u ono što rade i odmah možeš vidjeti da uživaju u svim vrstama aktivnosti i naravno, sve to komentiraju lajanjem:-). Neki ljudi ne vole ovakve glasne pse, ali ja baš volim i taj dio njih. Potpuni su fanatici za svojim vlasnicima, ali unatoč tome imaju i svoje vlastite ideje, tako da vam s njima nikada ne može biti dosadno. U kući su neprimjetni, ali kad izađete van s njima, ili im kažete da nešto učine, isti tren su spremni za BILO KAKVU aktivnost s vama i napravit će to sa svim svojim srcem, bez obzira što radite. Uz dobru socijalizaciju ne boje se ničega. Budući da su tako eksplozivni i toliko željni rada u početku vam to može stvarati malo problema u bavljenju kinološkim sportovima, ali s vremenom se bolje nauče samokontroli i onda vam se natjecati s njima čini kao u snu…:-) Učinit će bilo što, učinit će to brzo i s toliko veselja, da će osvojiti svačije srce! Imam dva hrvatska ovčara, mužjaka po imenu Kaj Con Maige i ženku Etu Zib. Eta je mlađa, živi sa mnom tek godinu dana, a do svoje je 1,5 godine živjela na farmi. Ona je više fokusirana na mene i manje samostalna od Kaja. I stvarno je draga. Izrazito je lajava i jako uživa u životu! Kaj mi je došao 2006. godine, a da skratim priču, jednostavno sam se zaljubila u Miškine oči (njegova majka) – čovjek u njima istinski može vidjeti inteligenciju. Kaj je inače jako zgodan momak, stvarno hiperinteligentan, ali i pomalo neovisni tip. U svakodnevnom životu i u gradu može biti zaista miran, ali kad se natječe u agilityju je najluđi frajer na ovim prostorima (potpuno opušteno čeka na startu, a onda jednostavno eksplodira…:-). To nam je u početku njegove karijere stvaralo neke poteškoće, ali sad postaje sve više i više stabilan i često ima najbrže vrijeme na natjecanjima. On je i u svakodnevnom životu u potpunosti moja srodna duša. 6

moj pas

listopad 2009


Nakon svojih prvih uspjeha u agilityju s mješankom Živom, počela sam razmišljati o psu koji bi osjećao bar toliko veselja za radom kao i ja. Prvo sam krenula tražiti informacije o mađarskim ovčarima, uglavnom o mudijima, jer sam se i sa novim psom željela natjecati u kategoriji medium. Ali mi je Polona Bonač (agilitašica i meni tada jedina znana vlasnica mudija) objasnila da neće biti tako lako nabaviti primjerenog psa te pasmine, koji bi povrh toga još bio i meni odgovarajuće veličine. Također mi je savjetovala neka radije razmislim o hrvatskom ovčaru. A kako se to moje razmišljanje slučajno poklopilo s Citinim (Drava Certisa) prvim leglom, na brzinu sam se odlučila i s Alenom Marekovićem se dogovorila da uzmem štene iz tog legla. Citi sam se naime već neko vrijeme divila na agility natjecanjima, gdje je ostavila snažan dojam na mene svojom brzinom, okretnošću i oduševljenjem za radom. Činilo mi se kao da je to jedinstvena prilika da dobim dobrog radnog psa. Kasnije sam shvatila da je postojalo puno pametnih razloga protiv toga da nabavim još jednoga psa. Ali pamet je na kraju bila pobijeđena i doma je stigao Mawlch Grom. Grom nije bio moj prvi pas. Zapravo sam prije Groma dijelila dom s četiri posve različite kujice i s vremenom mi se činilo da sam se već nešto malo naučila o psima. A onda mi je moj prvi hrvatski ovčar pokazao kako se jako varam. Moja prva kriva pretpostavka je bila da mi je s 11 tjedana starim psićem u kuću došlo štene. A Grom se nikako nije htio ponašati onako kako bi se trebalo ponašati svako pseće mladunče. Igra s drugim psima nije ga zanimala. Nikada nije ništa izgrizao, sažvakao, uništio, nikada nije grickao ruke. Učio je brzinom svjetlosti i uvijek bio spreman raditi neograničeno dugo, što god da sam se sjetila raditi (u stvarnosti moja mašta nije mogla sustići njegovu željom za radom sa mnom). Budući da mi se toliko sviđalo koliko je nervozne energije taj mali pas unosio u sve što je radio, napravila sam veliku grešku i nisam ga niti pokušala naučiti malo samokontrole.

jasna sen, slovenija

Život s Gromom je uzbudljiv, zabavan, naporan, glasan te pun adrenalina i iznenađenja (ne nužno tim redom). Eksplozivan, temperamentan i lagano neurotičan, nije sposoban ništa učiniti polako. To su vjerojatno i glavni razlozi zašto je prilično slabo spojiv s malom djecom i mladim mačkama. Iako ne traži tučnjavu, drugi mu psi (pa i većina kuja) znaju biti dosta mrski, pogotovo ako navaljuju na njega ili ga se usude zasmetati dok radi. Ako se nekad čak i zaboravi i uplete u igru s nekom od domaćih kuja, uglavnom ih tretira kao nedobrodošlu konkurenciju. Što se tiče rada, sve čini sa svim srcem i svom ozbiljnošću (i puno lajanja). Kada za njega nema nikakvog posla, sposoban je satima dugo spavati u nekom skrivenom kutku, ali je u trenutku spreman na akciju, ako samo nasluti da će se nešto događati. U svoju dužnost naravno ubraja i čuvanje dvorišta, što znači da glasno i prilično divlje svakog prolaznika (čovjeka ili životinju) upozori na svoje postojanje.

listopad 2009

moj pas

7


Atopički dermatitis

A

Foto: Nenad Dekanić

topički dermatitis je kronični kožni poremećaj praćen svrbežom. Istraživanja provedena na psima pokazalu su da je to jedna od najčešćih bolesti od koje oboljevaju psi. Gotovo 3-15 % populacije opterečeno je atopičkim dermatitisom. U mnogim zemljama atopički dermatitis je učestaliji od alergijskog dermatitisa na ubod buhe. Posljedica je imunološke reakcije antigen-antitijelo koja se zbiva u koži a alergen ulazi u organizam disanjem (inhalacioni alergen) ili penetracijom kroz kožu. Pojavljivanje je sezonsko; proljeće do jeseni, odnosno zima. U toploj sezoni najčešći alergen je pelud trava i drugih biljaka kao što su ambrozija, razne

8

moj pas

listopad 2009

dijeteline, maslačak i sl. Za vrijeme hladne sezone najčešći izvori alergije su kućna, odnosno stajska prašina koja sadrži mnoštvo grinja koje su vrlo čest uzrok alergije kod pasa. No, sve što se može inhalirati, može u pojedinaca izazvati alergizaciju. Prvi simptomi najčešće se javljaju kao zažarenost kože na glavi i interdigitalnoj regiji te u području aksila i između stražnjih nogu, te po mekoj koži abdomena i skrotuma. Najčešće bolest počinje u dobi psa od 6 mjeseci do treće godine. Sklonost tome je familijarno nasljedna. Mnoga istraživanja su provedena kako bi se ustanovila familijarna ili pasminska sklonost ka atopičkom dermatitisu. Znanstveni danas smatraju kako israživanja nisu završena jer traba pronaći sam uzrok zašto pojedine pasmine su često sklone atopičkom dermatitisu. Statistički nekoliko pasmina je opterečenije od generalne populacije. Ponekad ista pasmina je na jednom kontinentu opterečenija od iste pasmine na drugom kontinentu, tada možemo razgovarati o familijarnoj ili linijskoj opterečenosti. Poznato je da u Europi kod nekoliko pasmina se javlja učestalije, a to su zapadno škotski bijeli terijeri, njemački ovčar, labrador retriver, zlatni retriver, njemački bokser, foxterijer. U pojednim zemljama europe uočeni su familijari problemi (opterećene pasmine samo u tim zemljama) u pudla, kern terijera, američkog koker španijela, chow-chow, gordone setera, čivave. U Sijedinjenim Američkim Državamaproblemi su uočeni u boston terijerima, kern terijerima, dalmatincima, engleskim buldozima, engleskom seteru, irskom seteru, zlatnom retriveru, labrador retriveru, patuljastom šnauceru, mopsu, škotskom terijeru, zapadnoškotskom terijeru i oštrodlakom foxterijeru. Sama dijagnostika bolesti je dugotrajna tj. nije moguće bolesti dijagnostcirati sa nijednim jednodnevnim testom. Ponekad kožni testovi i analize seruma mogu produbiti sumnju u samu bolest te na osnovu njihovih rezultata može se liječiti pse metodom desenzibilizacije. Dijagnoze se postavlja u vererinarskoj ambulanti a na osnovi dobivene anamneze, isključivanja drugij alergija kod pasa, kliničke slike, te pasminske sklonosti. Liječenje je individualno te ga veterinar kreira na osnovu zdrastvenog stanja samog psa tj. njegove kliničke slike. U Sijedinjenim Američkim Državamaproblemi su uočeni u boston terijerima, kern terijerima, dalmatincima, engleskim buldozima, engleskom seteru, irskom seteru, zlatnom retriveru, labrador retriveru, patuljastom šnauceru, mopsu, škotskom terijeru, labrador retriveru, patuljastom šnauceru, mopsu,


Nikša Lemo, dr. vet. med.

SAVJETI

dermatitis

dermatitis

dermatitis

Atopički dermatitis je kronični kožni poremećaj praćen svrbežom. Istraživanja provedena na psima pokazalu su da je to jedna od najčešćih bolesti od koje oboljevaju psi. Gotovo 3-15 % populacije opterečeno je atopičkim dermatitisom. U mnogim zemljama atopički dermatitis je učestaliji od alergijskog dermatitisa na ubod buhe. Posljedica je imunološke reakcije antigen-antitijelo koja se zbiva u koži a alergen ulazi u organizam disanjem (inhalacioni alergen) ili penetracijom kroz kožu. Pojavljivanje je sezonsko; proljeće do jeseni, odnosno zima. U toploj

sezoni najčešći alergen je pelud trava i drugih biljaka kao što su ambrozija, razne dijeteline, maslačak i sl. Za vrijeme hladne sezone najčešći izvori alergije su kućna, odnosno stajska prašina koja sadrži mnoštvo grinja koje su vrlo čest uzrok alergije kod pasa. No, sve što se može inhalirati, može u pojedinaca izazvati alergizaciju. Prvi simptomi najčešće se javljaju kao zažarenost kože na glavi i interdigitalnoj regiji te u području aksila i između stražnjih nogu, te po mekoj koži abdomena i skrotuma. Najčešće bolest počinje u dobi psa od 6 mjeseci do treće godine.

Sklonost tome je familijarno nasljedna. Mnoga istraživanja su provedena kako bi se ustanovila familijarna ili pasminska sklonost ka atopičkom dermatitisu. Znanstveni danas smatraju kako israživanja nisu završena jer traba pronaći sam uzrok zašto pojedine pasmine su često sklone atopičkom dermatitisu. Statistički nekoliko pasmina je opterečenije od generalne populacije. Ponekad ista pasmina je na jednom kontinentu opterečenija od iste pasmine na drugom kontinentu, tada možemo razgovarati o familijarnoj ili linijskoj opterečenosti.

Poznato je da u Europi kod nekoliko pasmina se javlja učestalije, a to su zapadno škotski bijeli terijeri, njemački ovčar, labrador retriver, zlatni retriver, njemački bokser, foxterijer. U pojednim zemljama europe uočeni su familijari problemi (opterećene pasmine samo u tim zemljama) u pudla, kern terijera, američkog koker španijela, chowchow, gordone setera, čivave. U Sijedinjenim Američkim Državamaproblemi su uočeni u boston terijerima, kern terijerima, dalmatincima, engleskim buldozima, engleskom seteru, irskom seteru, zlatnom retriveru, labrador retriveru,

listopad 2009

moj pas

9

moj pas 02  

Život s Gromom je uzbudljiv, zabavan, naporan, glasan te pun adrenalina i iznenađenja (ne nužno tim redom). Eksplozivan, temperamentan i lag...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you