PISCI ZAISZA NE PADAJU S NEBA

Jelena Knežević

Pred Vama je šesti zbornik književnih tekstova Foruma mladih pisaca KIC-a „Budo Tomović“ kojim se kruniše još jedna godina rada ovog pjesničkog kružoka. Danas je Forum nepotrebno predstavljati bilo kome ko se ozbiljno interesuje za poeziju i razvoj kulturnog života u Crnoj Gori. U zemlji gotovo da nema manifestacija književnog karaktera u okviru čijeg programa se članovi Foruma nijesu predstavili, i gotovo da nema regionalnog konkursa za mlade pisce na kojem nijesu primijećeni ili nagrađeni. A stipendijama, publikacijama i prevodima na strane jezike ovi mladi ljudi već uveliko osvajaju i evropski prostor, reprezentujući najmlađu generaciju književnih stvaralaca iz jugoistočnog dijela kontinenta. Sve je to dodatno osnažilo njihovu potrebu da se okupljaju pod krovom podgoričkog KIC-a, da čitaju jedni drugima, razmjenjuju utiske o onome što pišu, knjige i informacije o konkursima, da se međusobno kritikuju i ohrabruju, i da živom diskusijom nastavljaju rad započet u kontemplaciji i pjesničkoj osami. Kao u kakvom perpetumobilu, uzrastanje članova potvrđuje smisao Foruma, dok on trajanje i živost duguje mladalačkoj energiji i povjerenju u zajedništvo različitosti svojih članova.

U šesti zbornik Foruma uvrštene su pjesme i priče koje su nastajale pretežno tokom 2020. godine obilježene epidemijom i karantinom, u kojoj je, poput drugih, i okupljanje mladih pisaca Foruma postalo virtuelno, i uprkos tome ostalo intenzivno i inspirativno. Zbornikom se publici predstavljaju raznorodni estetski odgovori članova Foruma nastali u ovom za sve izazovnom periodu. Različiti putevi i stvaralački trenutak u životu svakog od njih ponaosob uslovio je razlike i u obimu uvrštenog opusa. Tako zbornik otvaraju izbori iz samostalnih zbirki Barbare Delać (Gdje smo ovo, pričaj mi i druge pjesme, Cetinje, OKF), Nikole Ćorca (Niko nas nije upozorio, Cetinje, OKF) i Luke Boljevića (Meso jezika, Zaječar, CZK „Zoran Radmilović“) koje su, ranije najavljene, tokom godine dobile svoju konačnu formu i izvjesnost objavljivanja. Slijede pjesme dvije članice Foruma koje su ove godine ovjenčane značajnim nagradama za svoje stvaralaštvo. Milena Radević dobitnica je treće nagrade za mlade pjesnike 50. Ratkovićevih večeri poezije u Bijelom Polju, dok je Jana Radičević dobitnica austrijske književne nagrade „Pisac grada Graca“ koja joj je obezbjedila stipendiju za godišnju spisateljsku rezidenciju u štajerskoj prijestonici. Metaforični naziv poglavlja „Na putu“, u kojem je objedinjeno aktuelno stvaralaštvo Nataše Gudelj, Marka Stanojkovskog i Jovana Jokića, upućuje, s jedne strane, na motive u njihovom najnovijem opusu, istovremeno, međutim i na činjenicu opredijeljenosti ovih talentovanih mladih ljudi da nastave književnim putem – bilo zbog svog refleksivnog potencijala i poetskog senzibiliteta, ili uprkos svijetu šematizovanih uloga i predstava koji ih ograničava u samorealizaciji. Zbornik se zatvara lirskim prvijencima Anđele Bulajić i Jelene Čavić, debijem zasluženim snagom pojedinačnih stihova i cjelovitošću utiska, ali i hrabrošću ovih mladih pjesnikinja da stoje uz one koji su već odbolovali dječije bolesti rane stvaralačke faze.

Poeziju koja je u zborniku našla svoje mjesto gotovo bez izuzetka odlikuje zrelost, promišljenost i upadljiva, svjesno kanalisana potreba, da se literarno obrade lična iskustva ljubavi i straha, sjećanja i smrti, a da se na pitanja o čovjekovoj sadašnjosti i budućnosti među ljudima – o društvenom i političkom biću čovječanstva – odgovori u formi dobre književnosti, bogate originalnim poetskim slikama i kompleksnim značenjima. Sve snažnija literarna samosvijest pjesnika Foruma direktno je proporcionalna stalnoj potpori i ohrabrenju koje su ovi mladi ljudi dobijali u okviru kružoka, institucionalno od KIC-a „Budo Tomović“, a lično iskreno i profesionalno kompetentno od njegove urednice informativno-edukativnog programa, Valentine Knežević. Jer istinita je i jednostavna riječ Hansa Vernera Rihtera (Hans Werner Richter) u stihovima Jane Radičević i u naslovu zbirke: Pisci ne padaju s neba („Schriftsteller fallen nicht vom Himmel“). Tek svjesno i savjesno, kontinuirano podmlađivanje i njegovanje književne scene može da stvori pisce sposobne da se otrgnu od okoštalih, istrošenih paradigmi i doprinesu izgradnji nacionalne kulture kao jezički specifične refleksije univerzalija svijeta u nama i oko nas.

Jelena Knežević