pisci ZBORNIK RADOVA ne padaju FORUMA MLADIH PISACA KIC-a „BUDO TOMOVIĆ“ s neba
Podgorica, 2020.
sadržaj
Jelen a Kn e ž ević
Pisci zaista ne padaju s neba
ZBIRKE BARBARA DELAĆ Lažne vijesti Adaptiranje po zvučnosti Sve o našim podacima Gledaj svoja posla Himna Slike, replike i fotomontaža Vanredno stanje uma Mjesto boravka: Tuđe priče Gdje smo ovo, pričaj mi (odlomak iz istoimene poeme) Gdje smo ovo O autorki NIKOLA ĆORAC niko nas nije upozorio svijet je auto karta napisati nešto po sjećanju kao početak i kraj o smrti i ni o čemu Dvadeset jednu godinu kasnije znaš više od mene između dva znaka interpunkcije iz djetinjstva pamtim
15 16 17 18 19 20 23 24 25 26 29 29
33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 5
LUKA BOLJEVIĆ Čitanje mape Ko hrani bube kada ljudi odu Uspomene Grad ujutru Vrijednost rođenja: varijabilna Žabe (stav I) Ljudi (stav II) Dodir (ne) čini hemiju Poslije svega ostanu otisci Out of context: Outro Zemlja Prelazno doba
43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55
NAGRADE MILENA RADEVIĆ Prava riječ Dobra ideja Free your nipples Mala Sramota Pronalaženje Više se ne igram, ne trčim i vraćam se sporije JANA RADIČEVIĆ
6
oznake tačka zarez sa mamom u frizerskom salonu rođendan u zoo vrtu
59 60 61 62 63 65 66 67
69 70 71 72 73 74
ribizle u supermarketu na recepciji hotela jato ptica vitiligo kako se sačuvati od svega nešto zbog čega se uvijek malo postidim
75 76 77 78 79 80 83
NA PUTU NATAŠA GUDELJ utroba sređene zemlje neko je zalijepio slinu ispred lifta gospodin i gospođa strašni hladan tuš u šaci trajno nepopravljive stvari bar jedan svijet na štriku tangenta MARKO STANOJKOVSKI Male ideje Predskazanje JOVAN JOKIĆ "Qu’ils mangent de la brioche" Zavirivanje u kesu Baba Potraga za orasima
89 90 91 92 93 95 96 97 98 99
101 102 104
105 106 107 108 112
7
KNJIŽEVNI DEBI ANĐELA BULAJIĆ Bila sam mala, govorili su da je to najljepše Majka i brat su se jutros gadno posvađali Korača nogama boje margarina Kazaljke na mom satu kruže naopako
JELENA ČAVIĆ
8
Pogrešan izbor Miris koprive Ptice nijesu krilati anđeli
117 118 119 121 122
123 124 125 126
Pisci zaista ne padaju s neba Pred Vama je šesti zbornik književnih tekstova Foruma mladih pisaca KIC-a „Budo Tomović“ kojim se kruniše još jedna godina rada ovog pjesničkog kružoka. Danas je Forum nepotrebno predstavljati bilo kome ko se ozbiljno interesuje za poeziju i razvoj kulturnog života u Crnoj Gori. U zemlji gotovo da nema manifestacija književnog karaktera u okviru čijeg programa se članovi Foruma nijesu predstavili, i gotovo da nema regionalnog konkursa za mlade pisce na kojem nijesu primijećeni ili nagrađeni. A stipendijama, publikacijama i prevodima na strane jezike ovi mladi ljudi već uveliko osvajaju i evropski prostor, reprezentujući najmlađu generaciju književnih stvaralaca iz jugoistočnog dijela kontinenta. Sve je to dodatno osnažilo njihovu potrebu da se okupljaju pod krovom podgoričkog KIC-a, da čitaju jedni drugima, razmjenjuju utiske o onome što pišu, knjige i informacije o konkursima, da se međusobno kritikuju i ohrabruju, i da živom diskusijom nastavljaju rad započet u kontemplaciji i pjesničkoj osami. Kao u kakvom perpetumobilu, uzrastanje članova potvrđuje smisao Foruma, dok on trajanje i živost duguje mladalačkoj energiji i povjerenju u zajedništvo različitosti svojih članova. U šesti zbornik Foruma uvrštene su pjesme i priče koje su nastajale pretežno tokom 2020. godine obilježene epidemijom i karantinom, u kojoj je, poput drugih, i okupljanje 9
10
mladih pisaca Foruma postalo virtuelno, i uprkos tome ostalo intenzivno i inspirativno. Zbornikom se publici predstavljaju raznorodni estetski odgovori članova Foruma nastali u ovom za sve izazovnom periodu. Različiti putevi i stvaralački trenutak u životu svakog od njih ponaosob uslovio je razlike i u obimu uvrštenog opusa. Tako zbornik otvaraju izbori iz samostalnih zbirki Barbare Delać (Gdje smo ovo, pričaj mi i druge pjesme, Cetinje, OKF), Nikole Ćorca (Niko nas nije upozorio, Cetinje, OKF) i Luke Boljevića (Meso jezika, Zaječar, CZK „Zoran Radmilović“) koje su, ranije najavljene, tokom godine dobile svoju konačnu formu i izvjesnost objavljivanja. Slijede pjesme dvije članice Foruma koje su ove godine ovjenčane značajnim nagradama za svoje stvaralaštvo. Milena Radević dobitnica je treće nagrade za mlade pjesnike 50. Ratkovićevih večeri poezije u Bijelom Polju, dok je Jana Radičević dobitnica austrijske književne nagrade „Pisac grada Graca“ koja joj je obezbjedila stipendiju za godišnju spisateljsku rezidenciju u štajerskoj prijestonici. Metaforični naziv poglavlja „Na putu“, u kojem je objedinjeno aktuelno stvaralaštvo Nataše Gudelj, Marka Stanojkovskog i Jovana Jokića, upućuje, s jedne strane, na motive u njihovom najnovijem opusu, istovremeno, međutim i na činjenicu opredijeljenosti ovih talentovanih mladih ljudi da nastave književnim putem – bilo zbog svog refleksivnog potencijala i poetskog senzibiliteta, ili uprkos svijetu šematizovanih uloga i predstava koji ih ograničava u samorealizaciji. Zbornik se zatvara lirskim prvijencima Anđele Bulajić i Jelene Čavić, debijem zasluženim snagom pojedinačnih stihova i cjelovitošću utiska, ali i hrabrošću ovih mladih pjesnikinja da stoje uz one koji su već odbolovali dječije bolesti rane stvaralačke faze.
Poeziju koja je u zborniku našla svoje mjesto gotovo bez izuzetka odlikuje zrelost, promišljenost i upadljiva, svjesno kanalisana potreba, da se literarno obrade lična iskustva ljubavi i straha, sjećanja i smrti, a da se na pitanja o čovjekovoj sadašnjosti i budućnosti među ljudima – o društvenom i političkom biću čovječanstva – odgovori u formi dobre književnosti, bogate originalnim poetskim slikama i kompleksnim značenjima. Sve snažnija literarna samosvijest pjesnika Foruma direktno je proporcionalna stalnoj potpori i ohrabrenju koje su ovi mladi ljudi dobijali u okviru kružoka, institucionalno od KIC-a „Budo Tomović“, a lično iskreno i profesionalno kompetentno od njegove urednice informativno-edukativnog programa, Valentine Knežević. Jer istinita je i jednostavna riječ Hansa Vernera Rihtera (Hans Werner Richter) u stihovima Jane Radičević i u naslovu zbirke: Pisci ne padaju s neba („Schriftsteller fallen nicht vom Himmel“). Tek svjesno i savjesno, kontinuirano podmlađivanje i njegovanje književne scene može da stvori pisce sposobne da se otrgnu od okoštalih, istrošenih paradigmi i doprinesu izgradnji nacionalne kulture kao jezički specifične refleksije univerzalija svijeta u nama i oko nas. JELENA KNEŽEVIĆ
11
ZBIRKE ZBORNIK RADOVA FORUMA MLADIH PISACA KIC-a „BUDO TOMOVIĆ“
BARBARA DELAĆ rođena je 1994. u Kotoru. Diplomirala je na studijama Moderne i savremene teorije umjetnosti. Nagrada na 32. Festivalu mladih pesnika u Zaječaru omogućila je štampanje njene prve knjige poezije Tomorrowland, za koju je dobila i Brankovu nagradu u Novom Sadu 2018. godine. Na rezidenciji Berlin-Stipendium, koju dodjeljuje Akademija umjetnosti u Berlinu, nastala je njena poema Gdje smo ovo pričaj mi, koja je u Berlinu imala i svoje premijerno, performativno predstavljanje, u saradnji sa kantautorkom Sarom Renar. Članica je književne grupe Forum mladih pisaca koja se okuplja u podgoričkom KIC-u Budo Tomović od 2015. godine. Objavljivala je poeziju i kratke priče u brojnim zbornicima, književnim časopisima i portalima. Uvrštena je u izbor za prevod na njemački jezik na konkursu Vrijeme (bez) utopije. Mreža mladih pisaca, projekta koji je podržan od DAAD-a. Poezija joj je prevođena na engleski, njemački, a u najavi su i prevodi na slovenački, francuski i grčki.
15
Lažne vijesti
16
neko je ponovo oklevetao novinare izvori su ravnopravno zagađeni ali klima nije svima naklonjena godinama nam se priviđa ista fatamorgana, mi je zovemo budućnost i to ne pomaže svejedno se udaljava, sa ili bez ambicija žednimo, kladimo se na borbe pasa i gubimo novac malo nas se zaista otrovalo od slatkiša u novogodišnjim paketićima koje dijele u školama, crkvama, brzo se organizam navikne gledam da plaćam odmah u pekari biram najsvježije i jedem dok je još toplo prazno integralno pecivo obojano kakaom i kafom
Adaptiranje po zvučnosti
nedokučive riječi vise u vazduhu u novom domu, sa dobrom izolacijom nema promaje, ni sličnih pojmova da se objasni opasno strujanje vazduha u dva ili više pravaca poslije kursa za bebisiterku mislim kako nije problem u prevođenju već presađivanju, sanjam uvijek na svom jeziku, ujutru značenje uzimam za ponijeti i žurim na posao baba kaže da se imam gdje vratiti, a moju sobu odavno sestra koristi i dok mijenjam ispeglane zavjese moj akcenat odolijeva promjeni iskače i pravi neravnine u jeziku vješto izmičući bilo kakvoj asimilaciji
17
Sve o našim podacima
Nije li opsceno gledati boga kako širi veš? Gdje je druga čarapa istorije? Bubanj mašine proguta i više od toga. Slovo srama. Riječ seks uvijek privuče pažnju, čak i ako stoji kraj riječi šifonjer. Kad pretražujemo sebe tražimo pomilovanje. Anksioznost nam je naklonjena. Frojd je možda najzlostavljaniji argument. Ništa nije bilo kao u božićnim filmovima. Marvelovi junaci i dalje rade hrpu ilegalnih aktivnosti za dobrobit svih. Zaprati me. Uradi sam. Novosti su kao podgrijan jučerašnji ručak. Pažnja skače sa naslova i preskače uvod. Ne znam kako sam pronašla poetiku odbijanja, recept sa cimetom. Djeluje. Poezija. Zvijezde kažu, danas od toga nema ništa. Ipak instaliram. Prihvatam uslove. Programirana za izdržati, imam svoje bagove.
18
Gledam gdje najpovoljnije ostaviti nekoliko sati goli um za zloupotrebu.
Gledaj svoja posla
Jesu li sjećanja proizvod kulture? Ne izlazi mi iz glave. Melanija Tramp dok je živjela u Jugoslaviji. Udovica Jovanka Broz sa skupim komunističkim brošom. Ukrasni rekviziti epohe. Tapkam u mraku. Djetinjstvo sastavljam od tuđih priča. Tražim da i ja nosim štafetu. Branka Kockicu pamtim u kostimu kralja kako pijan tjera djecu od svoga stola. Mama ne zna da mi objasni šta znači tranzicija. Zamišljam nešto veliko i moćno. Kao voz. Dok se vozim plašim se konduktera. Porez na poraz stigne naknadno privatnim avionom. Promijene školski program. Ja moram da zaboravim. Zašto je u stanju da me uvuče u probleme. Zato i tačka. Ne može. Neko mora biti heroj. Nađi izdajicu. Neću da se igramo toga. Kad su najavili pomračenje sunca, nijesam živa htjela da otvorim oči.
19
Himna
druge dimenzije smo premjerili toliko puta i otkrili uzalud smo učeni o silama, o nasilju se ne propituje ja mogu pjevati o pticama, o masovno uginulim vrapcima na platou ispred fakulteta, ali ova pjesma ne trpi meta-k-foru, sve je tako doslovno ubojito i konačno, grad je zatvorena konzerva patriotizam konzervans, i ne, ne tiče se to nas mi još gledamo bolji život i ne prepoznajemo se u javnom prostoru umjetnost mora da poštuje zakone lijepog ponašanja, da se dopada, po boji, orijentaciji, da ne podbada i ne naginje radikalnoj gravitaciji pitam se koliko je samo jabuka moralo pasti Njutnu na glavu, koliko je samo glava palo zbog lošeg vladanja, prepjevavanja himni, koliko je opasno pisati o tome ili o bilo čemu ... o tome
20
niko od mojih prijatelja nije uhapšen najglasniji su privođeni i ispitivani više puta, do kasno u noć otpetljavali su narativne tokove i upadali u zamke pripovijedanja u prvom licu bili proglašeni tehnološkim viškom ili zaboravljeni kao nečiji šal u vagonu koji vodi što dalje odavde
revoltirani vraćali su se i iznova upadali u džepove grada među sitnim kovanicama i kojom iskorištenom maramicom iščitavali su Brehta i vjerovali mu kao što je on vjerovao da će sa svjetskih pozornica odjeknuti Majka Hrabrost i spriječiti rat i sve je gorjelo od riječi promjena ali vjetar nije bio na našoj strani ni tada, ni onda kada su protestovali dajući puls ulici koja je nakratko oživjela i pogledala nas djecu koja su jednom držala ključeve grada o bilo čemu gubim korak, svijet me prestiže u grafičkom dizajnu, sve je na dodir sajber napadima, robotizacija, gestikulacija i minimalizacija biram izgled svog avatara prvi utisak je da nećemo dočekati raj ili otpornu zelenu površinu ne odričem se lako potrošačkih ambicija, gajim nadu u reklamaciju
21
22
na drugom nivou nemam novca za kvalitet, gubim živote preskačući ratu za kredit, sakupljam poene i likove, u tuđim pričama prepoznam se okrenem stranu i vidim kraj je blizu dotiču me slova na mekom papiru
Slike, replike i fotomontaža
ušli smo u prostor slike ukusi, mirisi, dodiri su izašli iz upotrebe kao prototipi investitori su ušli u vidno polje šaren i blještav provod, povod za čas u kojem je već odlučeno kupiti ili biti kupljen, poskupiti se dostići cijenu nezavisnog organa na crnom tržištu i unovčiti se kao lider u svojoj oblasti savladati finte politički korektnog govora i driblati istu spiku godinama grebati grebalicu i iznova dobijati nagrade, sreća prati ulaganja u poslušnost, inspiracija nabuja kasnije, sa širenjem kancera, raste vjera u metafore, metamorfoze, povratak u budućnost i replike umjetničkih djela na iBeju
23
Vanredno stanje uma
Opasnost vrijeba iza svakog slova. Nikad ne znaš hoće li te srušiti riječi nose ljude na grbači naracije prevrću slobodnim govorom u tajne prolaze. Naslov je „Fragilna budućnost“. Moj sin samo plače. Nekad i ja tražim čudovište ispod kreveta. Ne pakujem se unaprijed. Tek kad prođem kontrolu javim da sam sigurno sletjela. Ne plašim se cenzure već straha uraslog u jezik.
24
Na kauču vanredno stanje nijesam čula ništa osim pucanja stiha na bezbroj slika.
Mjesto boravka: Tuđe priče
Često mijenjam prebivalište. Lov na vještice traje neprestano komšije misle da je njihov život radnja za roman. Prvo poglavlje istorije bolesti od kojih se ne umire. Idem dalje. Začitam se i promašim stanicu. Na drugoj stranici ne znam gdje sam stala. Glavna junakinja ne uliva povjerenje. Zemljotres pokreću neusklađene emocije do samog kraja ne znam zašto mi se dopada izgnanstvo. Ispovjedanje ne iskupljuje čitaoce, ali godi jezik natopljen sredstvom za brisanje prozora. Ne piše mi se dobro. Najbolje biografije su pune fikcije.
25
Gdje smo ovo, pričaj mi (odlomak iz istoimene poeme) III
[na stanici sam] riječ ženstveno ne sarađuje, staru kožu prekrojiti ili ostaviti u second hand radnji, reljef oblina Vilendorfske Venere plodan je za generacije slikara, pupak je epicentar njenog samoljublja, Botičeli je presjekao vrpcu, podigao je na pijedestal, i nakon toga, oduvali su je na obalu, za njeno dobro, liječili od histerije, silovali božanski Mane ju je zatekao nagu na travi, doručak je poslužio zabranjene plodove, promijenila je ukuse, nove arome igrale su na usnama, u kvir barovima, naručivala je rječnike za početnike, tražila azil u drugim jezicima, istraživala šta može rasporiti utrobu stiha poroditi novo značenje ovdje se ne ostaje/postaje dugo/drugo
26
obukla sam svoje najbolje godine u uniformu od skaja
prevrnula ormare deformisanih obrazaca i to rekla ženi na šalteru jedna strana uvijek želi više više sezonskog voća više uvezenog mesa više prerađenih komada kože čekala sam svoj red prašinu, da digne uzbunu najavi dolazak voza smjenu predaju sumorna lica njihova vožnja je istekla utrnuli pogledi me okrznu u prolazu, ulazim, sjedam na njihovo mjesto otplaćujem, isti je dug [u kojem vagonu smjestiti se] tijelo me zastupa pred sudom
27
brani me i izlaže svjedocima saučesnicima protivnicima bez saslušanja prosuđuju i presuđuju pore upijaju sram, bore jesu ili nijesu ožiljci mojih navika znojim se u klišeima dok razvijam kapacitet za onostrano nijesam otporna na viruse fabrikacije generalizujem glad Saturn jede svoju djecu tijelo šalje poruku u prostoru
28
(...)
Gdje smo ovo
u pejzažu kalupiranih blokova zgrada, trošnih i tijesnih portuna, bilježimo, izlizanim stepenicama uklizujemo u podsvijest, proba, test 1, 2, 3, traume zvone na vratima, odvrćemo stihove i pojačavamo volumen, upakovani za svoju putanju, apsolvirali od odrečnih odgovora, bez šansi da postavimo pitanje, samo još ovaj put, odlasci naslađuju se, ko može da otvori vrata, kaže vozaču, dio je velike pjesme, daj doći će drugi, treći, odvešće godine u svijet, mimoići ćemo stihove i premijere, doticati se škakljivo, kako je sve počelo, ko je sjeo pored koga, oslušnuo, koliko blizu, nizali su se u podzemnoj, suočeni težinom iskoraka, strah me da nas ne utope distopijske epizode, sezona lova na lovu, repetiraju u više žanrova maskirnim misijama podižu kraljevstvo, preko naših leđa, penju se do pet zvjezdica, zaštićeni prirodnim blagom, blago majci zemlji, pomilovani bogovi pročišćavaju put ubrzane rotacije, racije upadaju i pretresaju stavove, likovi tumače pod vedrim nebom, pišu disertacije upozoravajuće naracije, apeluju, ko je izdao naređenje da Ahmedovog brata deportuju, čiji zakoni ovladavaju sadističkim pozama, istjeruju po svom, ne znaju za bolje primirje, mirim se sa cijenom karte, i njima je kupujem, zajedno smo u ovom opornom satu, 2020. je rasprodata na aukciji licitirali su citirajući hegela, kao farsa, edukovano okovani u ciframa, ko daje više, šta se nama time piše & osporava, ko koketira aferama i uvlači nas u svoj krevet, daje kauciju za našu vodu,
29
30
ograđuje se o gutljaje, progutale bi i mene ghost stanice da nije nagovještaja skrivenih u načine i forme, ključne riječi i izvori, navodim, manifest, užarenih glava sakupljenih oko erupcije, spremnih da zapale, ugriju krvotok, procirkulišu gradskim saobraćajem
O autorki
Barbara Delać rođena je na studijama Moderne & savremene teorije umjetnosti od majke feministkinje objavljivala je Rješenje zagonetke radi Ili je neko to već isplanirao od programskih jezika razumije Bespomoćne riječi živi u
Tomorrowland
kritičko-esejistički uronjena aktivno prisutna od 2015.
pobjedu na
31
KONKURS Raspoloženi za ptice je „mašina vizije“
omogućila
preselila se izvan mejnstrim okvir -angažovano u Berlinu internet istražuje poemu težište premješta mjestimične ivice kolapsa
32
na marginama stih -ovi
NIKOLA ĆORAC rođen je 1991. u Podgorici. Student je četvrte godine Odsjeka za crnogorski jezik i južnoslovensku književnost na Filološkom fakultetu u Nikšiću, a kao student na razmjeni boravio je na univerzitetu u Gracu. Član je književne grupe Forum mladih pisaca koja se okuplja u podgoričkom KIC-u Budo Tomović od 2015. godine. Jedan je od finalista 33. Festivala mladih pesnika u Zaječaru i 49. Ratkovićevih večeri poezije u Bijelom Polju, gdje je osvojio treću nagradu za poeziju. Objavljivao je u zbornicima: Raspoloženi za ptice, ili je već neko to isplanirao, Rješenje zagonetke, Bespomoćne riječi, Kolažiranje, kao i u književnim časopisima: ARS, Vesna, Script, a njegova poezija se može naći i u izboru PAF konkursa (2019). Uvršten je u izbor za prevod na njemački jezik na konkursu Vrijeme (bez) utopije. Mreža mladih pisaca, projekta koji je podržan od DAAD-a, a prevodi na francuski i grčki jezik su u najavi.
33
niko nas nije upozorio
34
kažem ti, kraj svijeta je na kraju knjige, ti znaš da tako počinje dok je sve van domašaja i prolazi mimo nas, gubimo ravnotežu svejedno je šta ćemo reći mislim da ću umrijeti svaki put kad osjetim grč u tijelu stoga sam oprezan u predviđanju šta se može desiti ipak nijesu spalili sve knjige u prošlosti sve se desilo slučajno ipak ponekad izgubimo kontrolu.
...
svijet je auto karta tvrdiš, nema razloga da ne bude tako možda smo kasno odredili smjer kad gledam u nebo zamišljam kompas za nama ostaju spomenici kao putokaz, svi jezici koje nikada nećemo razumjeti.
35
napisati nešto po sjećanju
36
rekonstruišem dio po dio sjećanja, kaže mi, „sve manje razumijem šta hoćeš da kažeš“ kad zatvorim oči samo sam nostalgičan ne mogu da dokažem u šta se pretvaramo, sve smo dalje od sklada déjà vu otkucava u čelu.
kao početak i kraj
najprije pronađi razlike na lijevom dlanu imam tri ožiljka više na prvi pogled, moje šake su identične ona govori o kretanju uvijek iz iste polazne tačke, krug je najprije proširena tačka kružno je savršeno kao početak i kraj ili griža savjesti
37
o smrti i ni o čemu
38
danima mislim o tebi navikao sam da je to normalnost poezija trpi zbog lijenosti, ne tražim od tebe da razumiješ zašto sam melanholičan razgovor je sve što imamo, nekoliko riječi da se opravdam učini šta moraš oko nas smrt ima pune ruke posla.
Dvadeset jednu godinu kasnije
sjećam se padala je kiša i čuli smo bombe, majka je rekla ne diraj prozor, ući će bubašvabe gasimo svijetlo i jedemo, prostor se širi sa zvukom viljuške dok grebem tanjir ne mogu da ne primijetim kako vazduh miriše na plastiku, majka zadržava dah i čeka.
39
znaš više od mene
40
previše gubimo ćutanjem, možda možemo umrijeti s nadom da će naše tragove nekad neko prepoznati ne možemo biti ravnodušni prema prošlosti moj deda je znao svaki svoj korak napamet, po glasu bi prepoznao lice i ja sam znao da mu mogu vjerovati kad je umro nijesam rekao ništa smrt je nijema kao sjećanje kao njegova fotografija zemlja je prepuna nabora da bi praznine popunili šapatom.
između dva znaka interpunkcije
najradije bih da ne govorim ništa uvijek iznova škripim zubima koristim iste pokrete (jutros sam čitao o istraživanju sprovedenom na makaki majmunima) sve je u stimulaciji glasova u imaginaciji nedefinisanih osjećanja htio bih da znam nešto više o anatomiji jezika da znam zašto suglasnici vibriraju dok postaju riječi.
41
...
42
iz djetinjstva pamtim česte restrikcije struje, tako smo se navikli na mrak majka je predosjećala kišu poput nekog insekta pravdala je to bolesnim zglobovima uvijek smo bili na ivici gladi ili plača, bila su takva vremena, roditelji su radili prekovremeno, političari su govorili o ratu, baba je čitala sveto pismo u školi su govorili o evoluciji, svejedno je često bi ostajali budni cijelu noć grickajući sjemenke. jutros sam se probudio srećan sanjao sam suncokret iz naše bašte.
LUKA BOLJEVIĆ rođen je 1994. u Podgorici. Diplomirani je pravnik. Laureat je 33. Festivala mladih pesnika u Zaječaru i pobjedom na ovom festivalu omogućio je štampanje svoje prve zbirke Meso jezika. Član je književne grupe Forum mladih pisaca koja se okuplja u podgoričkom KIC-u Budo Tomović od 2015. godine. Objavljivao je u zbornicima: Raspoloženi za ptice, ili je već neko to isplanirao, Rješenje zagonetke, Bespomoćne riječi, Kolažiranje, Čergarske vatre, Rukopisi (42, 43), kao i u književnim časopisima: ARS, Script, Vesna, a njegova poezija se može čitati i u izboru PAF konkursa (2019). Uvršten je u izbor za prevod na njemački jezik na konkursu Vrijeme (bez) utopije. Mreža mladih pisaca, projekta koji je podržan od DAAD-a, a u najavi su i prevodi na francuski i slovenački.
43
Čitanje mape
44
kada smo se selili ponio sam samo najvažnije: Petar Pan loptu, Betmena i enciklopediju majka mi je čitala pred spavanje tata i ja smo pravili tenkove ali da budu kao na televizoru poslije posla su me vodili u park nad nama su letjeli avioni a ja sam strahovao za ptice
Ko hrani bube kada ljudi odu
kad u napuštenom stanu ostane komad namještaja termiti jedu drvo danima centimetrima u meso nutrina puna sadržine gladne i halapljive zasitimo našim mesom i mesom našeg kreveta
45
Uspomene
zaboraviti kako izgledaju ostaviti samo uspomenu sačuvati tragove naših stopala i kore naših domova uspomene smještene na celuloidu u zemlju porinuti (naći se na drugoj strani) tuđim stopalima utabati tlo nakon sahrane saditi cvijeće na grobovima naših najdražih
46
jer poslije svega (na ognjištu) ništa se nije promijenilo
Grad ujutru
na taksi stajalištu nema nikoga šine trpe prazne tramvaje ptice slijeću na spomenike; dok šetam ulicama srijećem samo lutalice pas laje i tjera golubove koji u strahu uzlijeću grad živi na mjestima na kojima nikad nijesmo bili veliki spomenici ostanu podsjetnik da je neko nekad bio tu
47
Vrijednost rođenja: varijabilna
dijelimo se i postajemo nova bića sačinimo novi život od nutrine da diše naš zrak i hrani se iz tvog mesa. nabreknuta opna puca kao ljuska jajeta kad isprazniš sadržinu ljuska ostane samo za bacanje i ne tražiš tragove pileta nalijepljene iznutra
48
razlikujemo jaja po klasama vrijednost je varijabilna