Sretan Božić - Bog i povijest (477)

vjera

• društvo • kultura

SRETAN BOŽIĆ

Bog i povijest Godina XL. ◆ broj 477 ◆ Sarajevo, prosinac 2022. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Draga braćo i sestre!

Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.

Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je darovan.

(Iz 9,1.5)

Božić je najradosnija kršćanska svetkovina u kojoj slavimo središnji događaj ljudske povijesti i naše vjere – utjelovljenje Sina Božjega, silazak samoga Boga u ljudsku stvarnost. Misterij Božića razotkriva nam kako je čudesan Božji odnos s ljudima započeo ondje gdje ga nitko nije očekivao – u betlehemskoj štalici. Božić našoj ljudskoj ograničenosti i uskoći otvara beskrajne vidike neba, a našoj krhkosti i slabosti na mnogim područjima nudi potrebnu snagu za hrabre i neustrašive korake. Isusovim utjelovljenjem Bog nas je učinio dionicima poslanja i poručuje nam da svatko od nas ima u sebi puno dobrote i mnogo darova koje možemo i trebamo dijeliti s drugima.

Nalazimo se u teškom vremenu obilježenom raznim nasrtajima na kršćanske i opće ljudske vrijednosti, raznim patnjama i čestim ratovima, a trenutno aktualnim u Ukrajini gdje stradavaju mnogi nevini ljudi. Postcovid kriza, velika inflacija i nezavidna financijska situacija, koje osjeća najveći broj ljudi, plaše današnjega čovjeka koji je sve više zabrinut za svoju egzistenciju i budućnost. Samo letimičan pogled na medije i situaciju u našoj domovini Bosni i Hercegovini, pa i šire, ne ulijeva neku veliku nadu u optimizam jer je sve prožeto stalnim političkim prepucavanjima pa i mržnjom koja nikome ne donosi ništa dobro. Nažalost, upravo zbog toga ostajemo bez najvećega blaga naše domovine: pojedinih ljudi i mladih obitelji koji u sve većem broju odlaze iz Bosne i Hercegovine tražeći negdje drugdje sretniju i sigurniju budućnost.

Usprkos svemu tome i bilo kakvom obliku tame, sve nas – draga braćo i sestre – pozivam da upravo u ovako teškoj situaciji i ovoga Božića budemo ljudi nade koji će u tamne zakutke naših duša i odnosa donositi svjetlo Božića.

Od trenutka Isusova utjelovljenja, Boga možemo i trebamo susresti u svakome čovjeku bez obzira na to kojem narodu pripada, kojim jezikom govori, koju boju kože ima ili na kojem dijelu kugle zemaljske živi. Božić razotkriva put kojim bi ovaj svijet i svi ljudi trebali kročiti u svjetliju budućnost: put povjerenja, iskrenosti, dijaloga, međusobnoga uvažavanja, praštanja, pomirenja i poštivanja ljudskoga dostojanstva. To je put prema svakom čovjeku gledanom iz Božje perspektive.

Dok svima vama čestitam i dijelim radost Božića, koristim priliku da vama i svim ljudima dobre volje zaželim sretnu novu, 2023. godinu, u nadi da ćemo u njoj učiniti puno toga dobroga, a Božji blagoslov sigurno neće izostati. Čestit vam Božić i sveto porođenje Isusovo! fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene

Ilija Skočibušić, Kristovo rođenje (detalj), Varaždinska biskupija

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj Janko Ćuro glavni urednik Vili Radman redakcija Janko Ćuro, Monika Galić, Ivana Pekušić, Vili Radman pretplata Emil Perković marketing Monika Galić lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 redakcija@svjetlorijeci.ba uprava@svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

fra Zdravko Dadić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 HRK; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22

Svim čitateljima, suradnicima

i dobročiniteljima Svjetla riječi

SRETAN BOŽIĆ I NOVU GODINU

račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Prilaz Sv. Marije Anđeoske 1, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj i austriji

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 4. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Naslovna stranica: Benozzo Gozzoli, Prizori iz života svetoga Franje (prizor 9), 1452.

žele: Ana, Emil, Ivana, Janko, Lidija,

Lorko, Monika, Pero, Valentina i Vili

Pisma čitatelja Moj zavičaj Moj zavičaj je meni svetinja, nešto više od ranjenog kraja i bezdušne tuđine.

Moj zavičaj ima dušu, svoj rast, uspon i pad koji su silnici napravili nekad.

Al’ zato Bogu hvala što ga štiti i tu će uvijek biti i propasti neće nikad.

Moj zavičaj su ljudi kojima se i Bog čudi kako su izdržali sve te nevolje nadajući se u bolje.

Moj zavičaj su groblja i sveta zemlja tamo u kojem su mnoge generacije živjele od vjere samo.

Zato čeznem za zavičajnim zagrljajem u tuđini koja ima svoje i ne mari za brige moje. Čeznem da se tamo vratim makar u starosti da tamo umrem jer smrt nije kraj nego novi početak.

Novi početak života o čemu govore groblja i zavičajna divota ljudi koji žive iz snage nade.

4

prosinac 2022.

Moj zavičaj je muzej na otvorenom i biblioteka u zatvorenom domu i crkvi koje treba otvoriti.

I pokazati Bogu i bližnjemu i čitati između redaka srca dobrote teške sudbine predaka.

To je zagrljaj zemlje, ljudi i ognjišta koje će uskrsnuti na novi početak patničkog života.

Zato ni smrt nije nešto strašno nego sasvim nešto ljudsko što uskrsuje ljubavlju božansko.

Na kraju pobijedit će govor ljubavi i šutnje koji će nadjačati buku rata i mržnje.

Iako slika kaže više od tisuću riječi moramo se i tekstu uteći i to iz srca izreći.

S Vlašića vila viče hajmo u župu Brajkoviće jer tamo i ranjeni sveti Franjo bit će.

Poslušajmo njegove i fratarske starinske priče kako puk BOŽIĆ i USKRS tamo slavit će.

Božićni mir i dobro u novoj 2023. želi vaš Tomo Barbić iz tuđine koja ima svoje i ne mari za brige moje.

Iz sadržaja

Čestit Božić i sretna Nova godina!

6 Božić – blagdan Božje blizine i vjernosti

32 Miro Gavran:

Djelovanje u izazovnim vremenima

12 Božićna ukorijenjenost 18 Radujmo se!

22 Zona komfora

i kraj povijesti

30 U židovskoj zemlji, u punini vremena

44 Otajstvo Svete obitelji 17 Greccio – Franjin Betlehem

52 Udruga mladih

„Korak”, Kiseljak

62 Putovanja Ivana fra Frane Jukića

svjetlorijeci.ba

5

TEMA BROJA

BOŽIĆ – BLAGDAN BOŽJE BLIZINE I VJERNOSTI Kako god promišljali o otajstvu i događaju Božića, njegova temeljna poruka ne blijedi, ostaje ista i uvijek čudesno svježa: Bog ulazi u svijet ljudskih odnosa te nam se na krajnje radikalan način – u tijelu – očituje kao bliži, pouzdani i vjerni Bog, kao onaj koji je postao jednim od nas kako bi nas, poštujući našu slobodu, priveo u zajedništvo života sa sobom, kako bi bio Bog s nama i kako bismo mi, prihvaćajući ga, mogli biti ljudi s Bogom PIŠE: DR. SC. HRVOJE KALEM

O 6

otajstvu Božjega utjelovljenja i rođenja može se promišljati na više načina. Takve načine pred nas

prosinac 2022.

stavljaju sami evanđelisti: Matejevo i Lukino evanđelje donose vrlo slikovite, razdragane i unatoč teškim okolnostima, vesele prikaze Isusova rođenja, a

kasniji umjetnički izričaji obojili su ih u gotovo idilične prizore. Ivanovo, pak, evanđelje ne donosi pripovjedački opis Božje pojave među ljudima, nego upo-

kalan način – u tijelu – očituje kao bliži, pouzdani i vjerni Bog, kao onaj koji je postao jednim od nas kako bi nas, poštujući našu slobodu, priveo u zajedništvo života sa sobom, kako bi bio Bog s nama i kako bismo mi, prihvaćajući ga, mogli biti ljudi s Bogom. Bez ovoga prvog kršćanstvo bi se izgubilo u neosobnoj apstrakciji, a bez ovoga potonjeg čovjekova bi se egzistencija iscrpila u odveć horizontalnom, ovovremenskom i ovoprostornom.

Bitno je golim očima nevidljivo

trebljava spekulativnije misaone konstrukcije kako bi izreklo isto otajstvo i događaj. Drugi novozavjetni pisci, kao npr. sveti Pavao, kad žele skrenuti pozornost na događaj Božje blizine prema ljudima govore o milosnom trenutku, o pojavi Božje milosti koja je spasiteljica svih ljudi. Kako god promišljali o otajstvu i događaju Božića, njegova temeljna poruka ne blijedi, ostaje ista i uvijek čudesno svježa: Bog ulazi u svijet ljudskih odnosa te nam se na krajnje radi-

Svetkovina Isusova rođenja, u kojoj slavimo Božji veličanstveni proboj u naš svijet među nas ljude, njegove miljenike na konačan način (usp. Heb 1,2) je otajstvo i događaj po kojemu nam Bog očituje nešto bitno. Otajstvo Božića sa svojim temeljnim sadržajem je objaviteljskoga karaktera; u službi je Božje objave, odnosno Božjega govora ljudima.

Po otajstvu i događaju utjelovljenja i rođenja, te Kristove smrti i uskrsnuća, koji su neodvojivi vidovi jedinstvenoga otajstva spasenja, Bog nam je konačno progovorio u svome Sinu. Zato na Božić slavimo teofaniju, odnosno pojavak samoga Boga, njegove milosti koja se očitovala među ljudima. Ta milost, koju Bog nikada nije prestao iskazivati, u jednom se povijesnom trenutku takoreći materijalizirala. Isusovim rođenjem postalo je moguće opipati, okusiti, dotaknuti i vidjeti tu milost – samoga Boga koji se pojavio u liku čovjeka. Drugim riječima, ono što je nevidljivo, u otajstvu i događaju Božića postaje vidljivo.

Iako je bitno očima nevidljivo (A. de Saint-Exupéry), ipak Božja milost otvara nove obzore i mogućnosti gledanja bitnoga (nevidljivoga) drugim očima, očima duše i očima vjere. Zato je Božić blagdan u kojemu nam se daje milost na milost, zahvaljujući kojoj ono bitno i nevidljivo postaje vidljivo. Ta vidljivost nije svrha samoj sebi jer nevidljivo ne

nalazi razlog svoje vidljivosti u vlastitoj nužnosti ili potrebi, nego u ljubavi koja ne može spriječiti nevidljivo da se očituje i sve ljude tako preko vidljivoga privuče Nevidljivome.

Ono što je nevidljivo, u otajstvu i događaju Božića postaje vidljivo. Ta vidljivost nije svrha samoj sebi jer nevidljivo ne nalazi razlog svoje vidljivosti u vlastitoj nužnosti ili potrebi, nego u ljubavi koja ne može spriječiti nevidljivo da se očituje i sve ljude tako preko vidljivoga privuče Nevidljivome Milošću Božjom predodređeni za posinstvo Jednostavno rečeno, u otajstvu Božića slavimo pojavu, očitovanje i objavu nevidljive Božje milosti koja rođenjem Isusa Krista postaje vidljivom. Ta milost koja nam je zasjala u Kristu spasiteljica je svih ljudi, tako da je Božić blagdan našega spasenja i zbog toga je, a ne zbog izvanjskoga sjaja i popratnih sadržaja, nama vjernicima naš najradosniji blagdan. Božja milost koja nam je postala vidljivom u Kristovu rođenju ima i pedagoški karakter jer nas odgaja za iščekivanje blažene nade i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista (usp. Tit 2,11-13), pripremajući nas tako za onaj konačni susret s Kristom na kraju vremena. Dok se taj svjetlorijeci.ba

7

OBLJETNICE

Kumranski spisi: 75 godina od pronalaska Kumran je arapski naziv za wadi (potok bogat vodom samo za vrijeme zimskih kiša, dok ljeti ostaje bez vode) koji utječe u sjeverozapadni dio Mrtvoga mora. U okolici Kumrana, u blizini drevnoga naselja Khirbet Qumran, na stjenovitoj sjeverozapadnoj obali Mrtvoga mora nalaze se brojne špilje u kojima je pronađeno – već na samome početku godine 1947. – oko 600 rukopisa, pohranjenih u zemljane ćupove, a u njima deset cjelovitih svitaka i tisuće djelića raznih tekstova.

Zbog mjesta nalazišta rukopisi su dobili naziv Kumranski spisi ili Svitci s Mrtvog mora. Dok neki stručnjaci pretpostavljaju da je riječ o slučajnom pronalasku, drugi tvrde da je priča o slučajnom pronalasku bajka, uz argument kako je vjerojatnije da su beduini bili i ranije dobro upoznati sa špiljama te da su u to vrijeme donijeli spise u trgovinu antikvitetima. Koncem studenoga 1947. izraelski profesor i arheolog Eleazar Sukenik kupio je prve primjerke rukopisa od preprodavača aramejskih antikviteta i tako ih učinio dostupnim znanstvenoj javnosti. Ostalo je povijest.

Tekstovi su od velikoga povijesnog i religijskog značenja jer sadrže jedine poznate preživjele kopije biblijskih dokumenata nastalih prije 100. godine prije

Krista te sadrže dokaze o znakovitoj raznolikosti vjere i prakse unutar kasnoga Drugog hrama judaizma. Napisani su na hebrejskom, aramejskom i grčkom jeziku, većinom na pergamentu, a neki su napisani i na papirusu.

Skoro četvrtina rukopisa sadrži biblijske tekstove (zastupljene su sve knjige hebrejske Biblije osim knjige Esterine). Neki od tih svitaka sežu čak u vrijeme 3. stoljeća prije Krista i vrlo su dragocjeni jer katkad potvrđuju masoretski tekst, a katkada ga upotpunjuju značajnim inačicama. Upravo usporedbom tih inačica može se zaključiti da ti biblijski tekstovi prije 1. st. nakon Krista još nisu bili kanonski utvrđeni kao što su bili poslije. Treba, međutim, imati na umu da su veće tekstualne inačice očigledno posljedica vlastite teologije i ideologije koju je zastupala ta zajednica koju općenito svi povezuju s pokretom esena, židovske vjerske sljedbe.

I drugi su rukopisi od velike važnosti za proučavanje međuzavjetnoga razdoblja. Neki svitci, naime, sadrže apokrifne knjige Staroga zavjeta, kao što su Knjiga Henokova, Knjiga Jubileja, Oporuka Levijeva, IV. knjiga Ezrina itd. Drugi opet sadrže književnost koja je bila vlastita zajednici esena: Pravilo zajednice, Himni, Pravilo rata, Svitak o Hramu itd.

svjetlorijeci.ba

13

BIBLIJSKA ANTROPOLOGIJA

Ljudsko biće u vrtu Hrana za čovjeka (2.1)

Mudrosna pouka dolazi do vrhunca kada poučava da hrana koja uzdržava život vjernika nije toliko zemaljska hrana nego Riječ Božja. Ako materijalna hrana taži glad i produljuje život, mudrost daruje besmrtnost PRIREDIO: DR. FRA ANTO POPOVIĆ

P

rema opisu Knjige Postanka Stvoritelj je smjestio ljudsko biće u vrt koji je za njega zasadio (Post 2,8). Drugo poglavlje dokumenta Papinske biblijske komisije o biblijskoj antropologiji „Ljudsko biće u vrtu” ističe kako tri glavne teme definiraju čovjekov odnos prema vrtu, odnosno prema životnom prostoru u koji ga je smjestio Bog (2,8-20): prva je tema hrane, druga je tema rada, treća je tema odnosa između čovjeka i životinja. U ovom broju Svjetla riječi posvetit ćemo pozornost prvoj temi, onoj hrane, koja je obrađena u prvom podnaslovu (br. 76-102) ovoga drugog poglavlja.

Božanski dar hrane i teškoće u pribavljanju hrane Na prvim stranicama Biblije hrana je prikazana kao Stvoriteljev trajni dar njegovim stvorenjima (Post 2,9; 1,2930).

Susljedne stranice Biblije, međutim, kao da poriču tvrdnju o božanskoj velikodušnoj darežljivosti jer je pribavljanje hrane povezano s teškoćama i naporima. Stoga se nameće pitanje zašto teškoće u pribavljanju hrane? Biblijske 14

prosinac 2022.

stranice donose različita tumačenja zašto dolazi do teškoća u pribavljanju hrane.

Prema jednom tumačenju pribavljanje hrane s trudom i kruha u znoju lica (Post 3,17-19) nastupilo je kao kazna za prijestup prvoga ljudskog para (3,6).

Prema drugom tumačenju suša i glad (Post 12,10; 26,1; 41,30-31.36) nisu kazna neke čovjekove krivice, nego su prigoda za očitovanje mudrosti i dobronamjernosti. Tako su se, primjerice, patrijarsi zbog suše u zemlji Kanaana morali zaputiti u Egipat (Post 12,10; 42,1-2; 47,4), a stanovnici te tuđinske zemlje bivaju blagoslovljeni (12,3) ili kažnjeni (12,17) u mjeri u kojoj prihvate ili oštete došljaka. Osobito je u Josipovoj životnoj povijesti egzemplarno pokazano kako se situacija nevolje „gladnih godina” može promijeniti u prigodu za činjenje dobra zahvaljujući Josipovu pronicljivom planiranju (Post 41,28-31.36; Sir 18,25).

Treće tumačenje oskudice i teškoća u prehrani nalazi se u pripovijedanju o četrdeset godina Izraelova putovanja pustinjom (Izl 16,3; Br 11,5; 20,5; Pnz 8,3) iz kojega proizlaze tri poruke. Prva je poruka da je produženi boravak u

pustinji posljedica grijeha odbacivanja dobre zemlje koju je darovao Bog (Pnz 1,35) i pobune protiv Mojsijeva karizmatičnoga vodstva (Br 14,33). Druga je poruka da je i u tom dugom razdoblju lišenosti, unatoč buntovnosti naroda, Bog trajno brinuo za narod opskrbljujući ga vodom (Izl 17,5-6; Br 20,11; Pnz 8,15) i darom mane (Izl 16,4.16-21; Pnz 8,3.16). Treća je poruka da je vrijeme pustinje vrijeme kušnje (Pnz 8,2) i razdoblje odgoja (8,5) u kojem je Božji narod bio potaknut da shvati „kako čovjek ne živi samo o kruhu nego … o svemu što izlazi iz usta Gospodnjih” (Pnz 8,3; Mt 4,4).

Zašto post – dragovoljno odricanje hrane? Gladovanje je odbojno za tijelo, ali je dobra prigoda za „srce” (Pnz 8,2.5) da otkrije i pristupi punom smislu postojanja, jer istinski čovjekov život u stvari jest sam Bog (Pnz 30,20). To što uistinu hrani čovjeka jest Riječ Gospodnja (Mudr 16,26).

Ako se vjernik hrani Božjom Riječju, tada on može postiti a da to ne bude samo pokornički čin nego i vrlo plodan oblik molitvenoga razabiranja i prihvaćanja volje Božje. I uvijek polazeći od središta ove vjere da je Gospodin

STOPAMA SV. FRANJE ASIŠKOG

Greccio — Franjin Betlehem PIŠE: FRA DANIJEL NIKOLIĆ

Općenito se smatra da je Franjo Asiški prvi napravio ono što mi na trgovima i ispred crkvi radi božićnoga ugođaja. To je bila danas nazivamo živim jaslicama, tj. uprizorenje rođenja Gos- božićna misa polnoćka, misa koju je Franjo htio slaviti u podnjega u kojem likove Svete obitelji igraju živi ljudi, a nije onom istom ambijentu kakav je bio u trenutku samoga Utjerijetko da se na pozornicu dovedu i žive životinje, posebno vol i lovljenja u Betlehemu. Taj ambijent čine: špilja izvan grada, magarac. Vrlo je vjerojatno da su ljudi i prije Franje Asiškoga na životinje, jaslice, slama, obični ljudi i pastiri.

Svojim živim jaslicama Franjo je učinio da su svi prisutni ljudi različite načine pokušavali prikazati scenu Isusova rođenja, ali postali jedno veliko srce koje sada osjeća Božju blizinu i shvaća činjenica je da je on to učinio na jedan nov i originalan način.

Događaj u Grecciu na Božić 1223. godine plod je prije svega njegovu ljubav prema čovjeku. Franjo je kao đakon na toj misi Franjine duhovnosti. Otajstva Božjega utjelovljenja i Muke Gos- pjevao evanđelje, a nakon toga ushićeno je propovijedao o rođepodnje, u kojima su se na izvannju siromašnoga Kralja u gradu redan način očitovali milosrđe Betlehemu. S posebnim je poštovanjem, radošću i slatkoćom i ljubav Božja prema čovjeku, izgovarao imena Isus i Betlehem. nadahnjivala su cijeli Franjin Tako su ljudi doživjeli te prve život. Žarko je želio da otajstvo žive jaslice kao novi Betlehem.

Utjelovljenja barem donekle dočara sebi, svojoj braći i drugim Ali najvažnije je primijetiti ljudima. Zato je pored naselja da Franjo nije uzeo neko dijete i Greccio odabrao jednu špilju stavio ga u jasle da što zornije prikaže događaj Utjelovljenja. Nego sličnu onoj u Betlehemu. A su mu prazne jasle poslužile kao iznad svega želio je da se upravo oltar za svetu euharistiju da pona tom mjestu i u takvom ambijentu slavi sveta euharistija jer je kaže povezanost euharistije i otajstva Utjelovljenja. Samo je jedan uvijek doživljavao svetu euharistiju kao božanski nastavak otajčovjek tad imao viđenje „kako u stva Utjelovljenja. jaslama leži prestrašeno Djetešce i Nakon iskustva boravka Božjeg sveca koji Djetetu pristupa u Svetoj Zemlji i Betlehemu, kao da ga hoće oda sna probuditi.

Franjo je želio proslaviti BoTo viđenje nije bilo neumjesno, Giotto, Sveti Franjo Asiški priprema božićne jaslice u Grecciu, žić na jedan nov način kakav jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno 1297. − 1300. dotad nije zabilježen na svijeu srcima mnogih u kojima je djetu. Bio je prosinac 1223. Franjo se vraćao iz Rima gdje mu je lovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probuđeno i duboko nekoliko dana prije papa Honorije III. potvrdio Pravilo. Zau- utisnuto u vjerno pamćenje” (1Čel 86). stavio se u Grecciu, malom mjestu u Rietinskoj dolini. U tom Franjo je shvatio u otajstvu Utjelovljenja da je Bog okremjestu imao je prijatelja i dobročinitelja Ivana Velitu, koji je nut prema čovjeku: želi ga, voli ga, ljubi ga. Božje učovječenje već prije njemu i njegovoj braći darovao stjenovit i šumovit postalo je i put našega očovječenja. Franjo je shvatio da je u brežuljak iznad toga mjesta. Njega je Franjo zamolio za po- kršćanstvu bogoljublje nerazdvojivo od čovjekoljublja. A čomoć da pripravi taj poseban događaj u kojem bi obnovio us- vjekoljublje se očituje u zauzetosti za one u potrebi, nevolji i pomenu na rođenje Djeteta u Betlehemu. bijedi. E, tad se događa Božić u nama, događa se susret Boga i Franjin životopisac Toma Čelanski najljepše je opisao taj čovjeka, događa se novo rađanje, počinje novi svijet. E, tad je događaj (1Čel 85-86). Zanimljivo je primijetiti koliku je istin- čovjek ispunjen pravom i istinskom radošću. To je uprizorio sku i duboku radost zbog ovoga događaja doživio sam Franjo, Franjo Asiški u Grecciu, u svom Betlehemu. Ali prije svega ali i svi ljudi oko njega. Zanimljivi su još neki detalji. To nisu uprizorio je to svojim životom. bile obične žive jaslice slične onima koje mi danas priređujemo Čestit Božić i sveto porođenje Isusovo! svjetlorijeci.ba

17

POGLED U DUŠU

Radujmo se!

U danima koji su pred nama ne bojmo se, nego se radujmo jer Isus ponovno dolazi pozvati nas na spasenje, podsjetiti na potrebu naše bliskosti s njim i njegovim poslanjem. Nismo ostavljeni, napušteni, prezreni. Upravo suprotno, djeca smo Božja i to i jesmo

K

ad osvane božićno jutro, nakon mise polnoćke i kad snijeg bjelinom okupa brda, budim se u nekom novom ozračju, u nekom toplom viđenju života i svega oko sebe. Svake godine sve nas je manje prvoga dana Božića dok se okupljamo i čestitamo jedni drugima. Obitelji se osipaju. Članovi koji su nas napustili proteklih godina sjećaju nas prolaznosti svega i prazna mjesta za stolom uzrok su suze koja polako sklizne i nestane pod drhtavim prstima da drugi ne vide, da im se radosni susret ne pomuti. Kako vrijeme odmiče, započnu prisjećanja na one kojih više nema i zgode i nezgode njihova života unesu osmijeh i radost u srca. Ponos što smo izdanci njihovi koji pronose ono što su nas poučili učini da srca živnu a tuga ustukne. „Tek kad se dogodi neki snažni vanjski poticaj, a istovremeno smo umom i srcem iznutra otvoreni, postajemo sposobni u kratkom vremenu iskusiti prisutnost Božje ljubavi premda je ona stalno s nama”, primjećuje David Torkington u knjizi Mistik.

Bogatstvo roditelja u Djetetu Svaki Božić iznova vraća sjećanje na malo dijete i njegove roditelje, prezrene 18

prosinac 2022.

PIŠE: PROF. DR. SNJEŽANA ŠUŠNJARA

i odbačene. Nitko ih nije htio, nitko smještaj ponudio. Tek štalica uboga i magarčić u kutu. Ipak, zvijezda na nebu je vodila i svojom svjetlošću naviještala drukčiji dom, drukčije ljude. Promjene koje je ovo malo biće iz neugledne štalice unijelo u svijet nisu se više dale ignorirati, poreći. Novi svijet se budi, nastaje novo vrijeme i siromašni roditelji postaju bogati u svojem djetetu i svemu onome što će ono svijetu donijeti. Svaka sumnja otišla je s pojavom mudraca koji dijete gledaju s poniznošću mudrih ljudi, onih koji svoja srca pune zahvalnošću i sjetom, svjesni svojih nesavršenosti i slabosti, ispraznosti ljudske moći i veličine. Došli su izdaleka pokloniti se Onomu kojemu se doista treba klanjati.

Prateći zvijezdu, stigli su na odredište jednim putom, a vratili se drugim putom izmijenjeni, srca puna iskrenoga kajanja i vjere u providnost. Dirnuti jednostavnošću viđenoga, skromnošću i ubogošću Onoga koji sve daje i sve posvećuje dajući svemu život, u svoja srca su utkali radost i nadu. „...Opravda se mudrost djelima svojim” (Mt 11,19).

Sjena zla koja se nadvila nad Betlehemom, uzrokovana strahom onih koji pogrešno razumiju i koji se uzdižu ljudskim snagama, koje zasljepljuju bla-

ga ovozemna, nije bila dugoga vijeka. „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu” (Mt 10,28). U danima koji su pred nama ne bojmo se, nego se radujmo jer Isus ponovno dolazi pozvati nas na spasenje, podsjetiti na potrebu naše bliskosti s njim i njegovim poslanjem. Nismo ostavljeni, napušteni, prezreni. Upravo suprotno, djeca smo Božja i to i jesmo.

Stalno bismo trebali razmatrati ovu istinu i njome se voditi kad nas strahovi napadnu i brige okupiraju. „Budi dobar prema sebi”, budi sebi milosrdan, poziva Anselm Grün u svojoj knjizi o umijeću življenja i nastavlja: „Uči prihvaćati da nisi nikakav junak. Ne osakaćuj se svojim pogrješkama i slabostima.”

Promatrajmo i osluškujmo. Zastanimo, odvrtimo svoj život i spoznajmo tko nas je vodio na putu, kad smo pali, tko nam je išao u susret, u čije smo ime ruke podizali, čemu se nadali. Iz čijega je boka potekla voda koja je oprala naša srca i naše osjećaje učinila dostupnima i toplima? Milosrđe kojim nas svaki dan iznova zaokuplja i unosi u posebno stanje radosnih susreta s drugima upravo je svjedočanstvo koje se ne smije zaboraviti i kojemu stalno trebamo

Provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, u pratnji tajnika Provincije fra Damira Pavića, posjetio je Kirche in Not i Renovabis, dvije humanitarne organizacije u Njemačkoj, prenijela je FIA. Posjet humanitarnoj organizaciji Kirche in Not, koja svoje sjedište ima u gradiću Königstein u pokrajini Hessen, upriličen je 8. studenoga. Provincijal je nakon zajedničke jutarnje svete mise u kapeli, kojom uposlenici započinju novi radni dan, razgovarao s gđom Magdom Kaczmarek, voditeljicom Odjela za pomoć u Istočnoj Europi, kao i gđom Vedranom Perković, administrativnom asistenticom istoga Odjela. Fra Zdravko je u ime cijele provincije Bosne Srebrene zahvalio ovoj organizaciji na svesrdnoj pomoći koju je zajednica primila i još uvijek prima zahvaljujući njihovoj dobroti.

Sljedećega dana, 9. studenoga, u bavarskom Freisingu provincijal i tajnik sastali su se g. Herbertom Schedlerom, referentom za projekte Renovabisa u zemljama istočne Europe. U ugodnom razgovoru s g. Schedlerom provincijal je

VIJESTI

Provincijal Bosne Srebrene u posjetu humanitarnim organizacijama u Njemačkoj od srca zahvalio za svu pomoć koju je Provincija primila za različite projekte tijekom svih godina suradnje te razgovarao o mogućnostima daljnje pomoći Provinciji. Fra Zdravko je g. Schedleru, koji će uskoro u zasluženu mirovinu, na kraju razgovora zaželio puno dobrog zdravlja i Božjeg blagoslova.

Samostan u Gučoj Gori proglašen nacionalnim spomenikom Četrnaesta sjednica Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održana je 26. listopada a na njoj su proglašena dva nova nacionalna spomenika u BiH: franjevački samostan u Gučoj Gori kod Travnika i stambeni objekt u Alipašinoj ulici u Sarajevu, prenosi portal nedjelja.ba. Odluku su donijeli predsjedatelj Povjerenstva Zoran Mikulić te članovi Faruk Kapidžić i Anđelina Ošap Gaćanović.

Iako je prošlo stoljeće i pol od izgradnje samostana, pogled na zdanje iz daljine ostao je isti onome na starim slikama, a nekadašnja crkva s jednim zvonikom u rekonstrukciji je prije više od 120 godina zamijenjena novim Vancaševim projektom.

Na podizanju samostana i crkve u Gučoj Gori radio je, tada nadasve poznati, fra Marijan Šunjić koji je dao i osnovnu arhitektonsku ideju za zdanje. Građen je po uzoru na tradicionalnu arhitekturu ovoga tipa: tri stambena krila zajedno s crkvom zatvarala su samostanski klaustar.

Nakon izgradnje ovo je bilo najveće zdanje u Bosni, a isticalo se i svojom ljepotom jer je 58 stupova okruživalo klaustar, zgrada je bila dvokatna, bijela i čista, a okolo su se nalazili zeleni vrtovi, njive i gajevi. Odmah po izgradnji u samostan je smješteno niže franjevačko učilište, a kasnije i franjevačka gimnazija (probandat) te jedno vrijeme novicijat. svjetlorijeci.ba

21

AKTUALNO

Zona komfora i kraj povijesti Ideološko-dogmatsko poistovjećivanje nekoga povijesnog stanja s ispunjenjem povijesti bilo bi istodobno i proglašenje njezina kraja: ulazak u slijepu ulicu povijesti kao neko novo, ne-ljudsko stanje PIŠE: DR. SC. FRA VILI RADMAN

Z

ona komfora je pojam koji često susrećemo u svakodnevnom životu i postoje razne definicije ovoga fenomena. Tako npr. jedna kaže da je riječ o psihološkom stanju u kojem su osobi stvari iz okoline bliske i poznate, kao i pod njezinom kontrolom, omogućavajući nisku razinu stresa i anksioznosti. Druga ga, pak, definicija određuje kao stanje u kojem osoba funkcionira bez tjeskobnosti.

Možda bi sljedeća priča mogla dobro dočarati narav ovoga stanja: „U kupeu vlaka sjedila su dva čovjeka. Jedan bi na svakoj stanici ustao, nezadovoljno pogledao kroz prozor, nešto promrmljao, sjeo natrag i žalosno uzdahnuo. Nakon nekoliko stanica drugi više nije mogao izdržati. ‘Nešto nije u redu? Izgledate mi zabrinuto, a i ustajete na svakoj stanici’, reče. ‘Da budem iskren, u pogrešnom sam vlaku i idem u pogrešnom smjeru, ali ovdje je tako udobno i toplo.’”

Zona bi komfora, prema tome, označavala bihevioralno ili psihološko 22

prosinac 2022.

stanje u kojem ljudi obavljaju radnje na načine koji su im poznati i koji (prividno) pružaju osjećaj opuštenosti. Ponašanja koja primjenjujemo unutar ove zone ograničavaju se na ona koja su nam poznata i rutinska te ne predstavljaju nikakav rizik.

Zamka zone komfora Zona komfora u nekim slučajevima je korisna: djelujemo po uobičajenim obrascima za koje znamo da funkcioniraju, štedeći vrijeme i energiju. U njoj se osjećamo sigurno i pruža nam osjećaj kontrole. Ona zacijelo može biti korisna za neke benignije aspekte života, npr. odabir istoga puta do posla, no može kočiti razvoj u drugim, važnim dijelovima života: u njoj nema mjesta za napredak, razvoj i učenje novih obrazaca koji nam mogu biti korisni. Može se dogoditi da se i sami pokušaj razmišljanja o vlastitom stanju izbjegava jer može uzrokovati stres, dakle antipod komforu. Izostanak

kritičke samorefleksije prati proces tješenja raznim (prividnim) opravdanjima, dok trajnije stanje ove vrste može izazvati osjećaje dosade i neispunjenosti.

Zona komfora, kao neko predivno mjesto bez napornih uvjeta za život, kao ideal ili cilj ljudskoga života zapravo je pasivne i uglavnom utopijske i nestvarne naravi jer stvarnost promatra površno, a životne izazove jednostrano i negativno kao stres i opasnost – a ne možda kao priliku. A život, to nam kaže njegovo dublje i šire iskustvo, započinje zapravo tamo gdje zona komfora završava i potiče nas da prepoznajemo i koristimo mogućnosti koje nam se ukazuju, osiguravajući si tako zdravu životnu promjenu. Izlazak iz ovoga stanja iznimno je važan za oblikovanje našega društvenog života i stvarnosti: kako bismo napredovali na poslu, u odnosima, kao osoba te u raznim drugim bitnim aspektima života.

Za A. Schopenhauera ljudska je vrsta sudbinom predodređena da se vječno

RETROSPEKTIVA

Pro domo sua ili samo je naša strana prava Nimalo nije mudro ni pošteno povijesna zbivanja gledati selektivno!

Jednostrani pristup prošlosti veoma je loše opredjeljenje. Na taj se način razara ozračje povjerenja koje je neophodno u društvu pripadnika različitih nacija i konfesija pa i različitih kulturnih korijena! Za bolju zajedničku budućnost potrebno je pošteno i dosljedno suočavati se s prošlošću! Drugoga puta nema!

PIŠE: MARKO KARAMATIĆ

N

a kretanja u društvu u dobrom ili lošem smjeru ponajviše utječu izabrani narodni predstavnici koji djeluju kao profesionalci političke sfere. U tome nerijetko sudjeluju i drugi građani iz različitih segmenata društva s ciljem da utječu na oblikovanje javnoga mišljenja i kao mogući kritičari ili podupiratelji društvene i političke prakse. U tom smislu djeluju i pojedinci iz kruga akademske sveučilišne zajednice.

Među takvima je i dr. Rešid Hafizović, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, koji je na portalu Radiosarajevo.ba (15. 10. 2022) iznio svoje poglede na aktualna zbivanja, prije svega vezana za odluku visokoga predstavnika međunarodne zajednice u BiH, Christiana Schmidta, kojom je (2. 10. 2022) izmijenio Izborni zakon Federacije BiH, jer da time pogoduje bh. Hrvatima. U dva maha Bošnjaci su stoga demonstrirali pred zgradom Ureda visokoga predstavnika (OHR), gdje se mogla čuti incidentna izjava kako je 24

prosinac 2022.

nedopustivo „da jedan narod koji može stati u dva željeznička vagona (…) ima trećinu vlasti”.

Autor sugerira da Bošnjaci „ne bi trebali poštovati rasističke i nedemokratske odluke” visokoga predstavnika koje je „podmuklo i ispod žita provukao u izbornoj noći”! Bošnjake se, kaže, „kao najbrojniji narod ove zemlje” redovito diskriminira i izopćuje „iz političkog prostora ove zemlje”, i jedino je njima „politička Europa uskratila pravo na samoodbranu” kada su je „napale armade dviju susjednih zemalja” Srbije i Hrvatske. Zna li visoki predstavnik „da su današnji Bošnjaci, kao politički narod ove zemlje par excellence, potomci onih Bošnjaka koji su u šesnaestom stoljeću na Balkanu razvili takvu prosvjetiteljsku kulturu na kakvu je ostatak Europe još stoljećima morao čekati”?; zna li on „da Bošnjaci u svojim genima nose nasljeđe neviđene demokratske kulture zahvaćene iz Medinskog ustava, prvorazrednog pravnog dokumenta iz sedmog stoljeća nove ere, dok je Europa na

svoju Magna Charta morala čekati zamalo još cijeli milenij”? Znaju li gospoda u OHR-u da bošnjački narod „dijeli svoju religijsku kulturu sa religijskom kulturom muslimana diljem svijeta, čija zajednica čini petinu svjetskog populusa”?; znaju li da je „za njih njihovu religijsku kulturu izabrao Bog i poslao ih u svijet, kao avangardu, da ga uljude, a temeljnu ćud ljudske civilizacije pripitome i oplemene”? Tako Hafizović.

Manipuliranje činjenicama Autor ne objašnjava kako i gdje se to Bošnjake, kao najbrojniji narod, diskriminira niti po čemu je odluka visokoga predstavnika rasistička!? Srbiju i Hrvatsku izjednačuje pak kao agresore, što je nonsens, ne spominjući da su deseci tisuća Bošnjaka kao izbjeglice bili u Hrvatskoj, a nitko u Srbiji! Također, zabrana UN-a na uvoz vojne tehnike za obranu nije pogodila samo Bošnjake, kako ističe, nego i Hrvate i Slovence, a to prešućuje. Iznenađujuća je tvrdnja

VIJESTI

Susret provincijala Bosne Srebrene s načelnicima općina Dana 31. listopada u Provincijalatu Bosne Srebrene na Kovačićima provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, zajedno s fra Vinkom Sičajom, ekonomom Provincije, primio je načelnike općina Kiseljak, Kreševo, Vitez i Novi Travnik, prenosi FIA. Na sastanku i tijekom zajedničkog objeda, Mladen Mišurić-Ramljak, načelnik općine Kiseljak, Renato Pejak, načelnik općine Kreševo, Boris Marjanović, načelnik općine Vitez i Stjepan Dujo, načelnik općine Novi Travnik razgovarali su s provincijalom o pitanjima koja su važna za dobrobit svih građana u općinama iz kojih dolaze, kao i načinima kako članovi franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene svojim pastoralnim radom mogu doprinijeti još boljoj međusobnoj suradnji na dobrobit svih ljudi.

Kao uspomenu na zajednički susret provincijal je načelnicima darovao repliku mozaika Gospe Olovske koja je postavljena u Nazaretu.

Novi beogradski nadbiskup i metropolit Apostolska nuncijatura u Republici Srbiji priopćila je ustoličenja novoimenovanog nadbiskupa Németa, koje će 5. studenoga, na spomendan svetih Srijemskih mučenika, se održati 10. prosinca u 11 sati u katedrali Uznesenja Blau Nadbiskupskom ordinarijatu u Beogradu da je papa Fra- žene Djevice Marije u Beogradu, prenosi IKA. njo prihvatio odreknuće od pastoralnog upravljanja Beogradskom nadbiskupijom mons. Stanislava Hočevara, SDB i novim nadbiskupom imenovao dosadašnjeg zrenjaninskog biskupa dr. sc. Ladislava Németa, SVD. Prema odluci pape Franje, od dana imenovanja mons. Ladislava Németa beogradskim nadbiskupom upravljanje Zrenjaninskom biskupijom i dalje je povjereno mons. Németu kao apostolskom upravitelju. Mons. Hočevar, dosadašnji beogradski nadbiskup i metropolit će pak upravljati Beogradskom nadbiskupijom kao Izvor: Beogradska nadbiskupija apostolski upravitelj sve do dana svjetlorijeci.ba

29

EUROCENTRIČNO

U židovskoj zemlji, u punini vremena Sve što nam je potrebno znati o Isusu kako bismo srca pripremili za dolazak novorođenoga Kralja, znamo iz Svetog pisma. Onaj dio koji je izrastao iz kasnije predaje i prerastao u blagdan Božića, Crkva je odredila mudro. Ima li boljega dana u godini do onoga na koji se pred očima sveg stvorenja očituje pobjeda svjetla nad tamom, jer je vidljiva u prirodi. A svrha prirode nije drugo doli upućivati na Božju veličinu i Božje naume

R

ođenje i život Isusa, sina Marijina, mnogi su Židovi prepoznali kao ispunjenje obećanja i proroštava zapisanih u Starom zavjetu.

Od najranijih svetopisamskih tekstova nagovještaj dolaska Proroka, koji se poslije naziva Pomazanikom, činio je važan dio Božje poruke Izraelu. Njegov je identitet bio nagoviješten, ali ne i jasan. Proroci su pretkazivali njegovu otkupiteljsku ulogu, ali u obrisima, dok je veći dio njegove osobnosti i službe ostajao zastrt. Od početka je bilo jasno da će to biti netko poseban, netko tko će Izraelu u srca upisati Božju riječ i tko će u proročkoj službi nadvisiti čak i Mojsija. S vremenom se proroštvo o Mesiji nadograđivalo i nadopunjavalo, a možda najviše podataka o njemu – osobito s novozavjetnoga motrišta – donio je prorok Izaija. O Mesiji su pisali svi starozavjetni pisci i proroci. Luka u svojemu evanđelju opisuje kako je Isus, nakon uskrsnuća, učenicima objasnio smisao svoje muke, smrti i uskrsnuća te im pokazao kako je sve to već odavno 30

prosinac 2022.

PIŠE: BORIS HAVEL

bilo zapisano: „Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu” (Lk 24,27). Neki su dijelovi Pisma više zbunjujući i više zagonetni. Mesijina svojstva kako ih pisci svetopisamskih knjiga predočuju katkad su poticajna, slavna, ohrabrujuća i zanosna, a katkad su neočekivana, potresna, teško dokučiva, pa i nepojmljiva. Njihovo tumačenje tako da se u njemu razabire osoba Isusa iz Nazareta nekima je sablazan, nekima je ludost, a nekima je „Božja snaga i Božja mudrost” (1 Kor 1,23-24). Isusov dolazak

Hebrejsko Sveto pismo

– utjelovljenje – s otkupiteljskim poslanjem Crkva s pravom naziva otajstvom.

Kristologija prema Mojsiju Jedno od prvih zagonetnih proroštava na temelju kojih se razvijalo kršćansko shvaćanje osobe Mesije – Krista, Pomazanika – iz kojega se razvijala kristologija, nalazi se u Ponovljenom zakonu. Bog je, nakon Izraelova izlaska iz Egipta, Mojsiju predao Zakon, zapovijedi o obredima i čistoći te ga upozorio na bogoštovlje i krivoštovlje nakon što Izrael uniđe u Obećanu zemlju. Bog je tada Mojsiju obećao poslati neobičnoga proroka Izraelu: „Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: ‘Neću više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Jahve: ‘Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao

RAZGOVOR

MIRO GAVRAN

DJELOVANJE U IZAZOVNIM VREMENIMA

32

prosinac 2022.

VREMENA SU IZAZOVNA, A NA NAMA JE DA ODLUČIMO ŠTO ŽELIMO AFIRMIRATI SVOJIM ŽIVOTOM I SVOJIM POSTUPCIMA RAZGOVARALA: IVANA PEKUŠIĆ

M

iro Gavran je suvremeni hrvatski autor rođen 1961. godine u učiteljskoj obitelji u slavonskom selu Trnava, nedaleko od Nove Gradiške. Djela su mu prevedena na više od 40 jezika, njegove knjige su imale preko 250 izdanja u zemlji i inozemstvu, a po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 400 kazališnih premijera diljem svijeta i vidjelo ih je više od četiri milijuna ljudi. Godine 2003. pokrenut je kazališni festival pod nazivom „GavranFest” posvećen njemu, na kome se u različitim zemljama svijeta izvode predstave nastale isključivo prema njegovim dramama i komedijama.

Do sada je napisao 55 kazališnih tekstova, 2 scenarija za televizijske filmove, 3 libreta za mjuzikle te je objavio 10 romana, 2 zbirke kratkih priča, 1 pjesničku zbirku i 10 knjiga za djecu i mlade.

U ranim proznim tekstovima opisuje život u hrvatskoj provinciji, oslikavajući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama. Kao četrdesetogodišnjak počinje ispisivati psihološko-egzistencijalne romane inspirirane Biblijom na način da biblijske junake približava senzibilitetu suvremenih čitatelja, tako da ga rado čitaju i vjernici i ateisti, pronalazeći u tim romanima univerzalne humane poruke.

Miro Gavran je dobitnik tridesetak prestižnih književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u brojne antologije i hrestomatije u zemlji

i inozemstvu, a njegovo djelo se proučava na sveučilištima diljem svijeta.

U listopadu 2021. godine dobio je Nagradu za životno djelo „Josip i Ivan Kozarac”, a u studenome iste godine izabran je za predsjednika Matice hrvatske.

Za mene su ogranci Matice hrvatske važniji od zagrebačke središnjice. Većina ogranaka radi sjajno... Oni u manjim mjestima često su i jedini pokretači kulturnog života ◆ Poštovani g. Gavran, prije godinu dana izabrani ste za predsjednika Matice hrvatske koja je ove godine obilježila 190. obljetnicu. Uz naše iskrene čestitke, zanima nas kakve su perspektive Matice hrvatske i na što biste Vi htjeli staviti naglasak tijekom svoga predsjedničkog mandata?

U svome programu naglasak sam stavio na pomlađivanje članstva, veću otvorenost prema javnosti, bolje umrežavanje naših ogranaka kojih je čak 127 do sada, uvođenje tribine „Sučeljavanja u Matici hrvatskoj” na kojoj tematiziramo sva

bitna pitanja društvenog, kulturnog, znanstvenog i političkog života, a tu je važan moment i pokretanje „Festivala knjige u Matici hrvatskoj” koji se dogodio u rujnu i na kome smo uspjeli u 4 dana održati čak 39 promocija i naravno tu je jača veza s gospodarstvom i našim donatorima i podupirateljima, pa izrada nacrta Zakona o hrvatskom jeziku i još puno toga.

Matica Hrvatska u Bosni i Hercegovini ◆ Matica hrvatska ima vrlo razgranatu djelatnost koja se ne svodi samo na izdavanje časopisa i knjiga nego i na djelovanje i osnivanje svojih ogranaka u Hrvatskoj, BiH i po čitavom svijetu. Kakva je sveukupna slika djelovanja tih ogranaka: jeste li zadovoljni njome?

Za mene su ogranci važniji od zagrebačke središnjice. Imamo 102 ogranka u Hrvatskoj, 16 ogranaka u Bosni i Hercegovini i još 9 ogranaka od Beča do Vancouvera. Većina ogranaka radi sjajno... Oni u manjim mjestima često su i jedini pokretači kulturnog života...

Ali naravno, bilo je i ogranaka koji su se proteklih godina uspavali, pa smo im sada pomogli da se probude i revitaliziraju. Kada sve to promotrim, doista sam iznimno zadovoljan. ◆ Kakav je odnos Matice hrvatske prema Hrvatima u BiH: kako se on očituje na kulturnoj i društveno-političkoj razini? svjetlorijeci.ba

33

SAMOTNO MJESTO

Vrijeme što ostaje Kada se antikom proširila židovska misao o stvaranju svijeta ni iz čega, kritičari su postavili jednostavno pitanje: a što je bilo prije nego je došao vaš Bog? Nitko nije na to znao odgovoriti dok se Augustin nije pozabavio tim problemom, a njegov je odgovor bio jednostavan i genijalan – nije bilo ničega prije jer prije nije niti postojalo; Bog je stvorio sve, pa i vrijeme

N

avikli smo Stari zavjet čitati iz vizure Novoga, u kojem se svi događaji hebrejske povijesti promatraju iz vizure Kristova dolaska. Na taj je način David prefiguracija Krista, Mojsijevo podizanje zmije u pustinji naviješta raspeće, prva Pasha u Egiptu praslika je posljednje večere, Isusova propovijed na gori usavršeno je davanje Deset zapovijedi na Sinaju, dvanaest apostola nasljednici su dvanaest izraelskih plemena, Crkva je nova Noina arka, prelazak Crvenoga mora je uskrsnuće Gospodina, Jeruzalem je nesavršeni oblik nebeskoga grada iz Otkrivenja, Božić je novo Stvaranje.

Obrnuti pogled Jacob Taubes, židovski učenjak i filozof religije, taj je pogled izvrnuo: kako bi Novi zavjet čitao židov? Taubes je rođen 1923. u Mađarskoj, a holokaust je izbjegao zahvaljujući tome što mu je otac dobio rabinski položaj u Švicarskoj; do smrti 1987. poučavao je na najuglednijim sveučilištima, a osim u Berlinu bio je profesor i na Harvardu, Columbiji i Princetonu. Svojom je živom, duhovitom, a ponekad i drskom mišlju, utjecao na mnoge suvremene mislioce, 38

prosinac 2022.

PIŠE: BORIS BECK

poput Susan Sontag, Giorgia Agambena i Petera Sloterdijka.

Taubesu je u Americi jednom prišao neki student – Michael Baerman, koji je kasnije postao značajan teoretičar književnosti – i pitao ga naivno u čemu je zapravo razlika između Staroga i Novoga zavjeta. Taubes je shvatio da se od njega ne traži neki uobičajeni odgovor, jer ih student ionako zna; tražio je od Taubesa da mu da svoj vlastiti odgovor.

Zatečen, nakon grozničavoga razmišljanja, Taubes mu je odgovorio prosvijetljen iznenadnim nadahnućem: Stari zavjet ima stalni leitmotiv žene koja vapi za djetetom – Sara, Rebeka, Rahela, Ana, Samuelova majka, samo su neke od žena koje čeznu za porodom. Naprotiv, u Novom zavjetu, među mnogim čudima u kojima hromi prohodaju, slijepi progledaju i mrtvi ustaju, nema ni jednoga slučaja da bi Isusu došla žena, pala pred njim i zavapila: „Hoću sina!”

Novi Mojsije No taj je Baermann bio lisica, kako kaže Taubes, i spomenuo je rođenje Ivana Krstitelja, jer je njegova majka bila već u visokoj starosti kad je ostala u drugom stanju, pa se tako s njegovim roditeljima

Elizabetom i Zaharijom ponovila priča Sare i Abrahama. Da, odgovorio mu je pobjedonosno Taubes, i time se baš dokazuje njegova poenta, jer je sve to bilo prije Krista, i jer je Ivan Krstitelj zadnji prorok Staroga zavjeta. Taubes ima za to objašnjenje: sve je u Novom zavjetu usmjereno ne na stvaranje, nego na otkupljenje. Hoće reći da je izostanak rađanja usmjeren na poruku – samo je jedno rađanje bitno, Bogočovjeka. Poslije više nema ništa.

Taubesovu opasku valja shvatiti u kontekstu njegova proučavanja Svetoga pisma. On nije egzeget na onaj način na koji smo navikli, ali čita Bibliju s poštovanjem; iako to čini kao filolog, proučava je s dubokim razumijevanjem, poštovanjem i ljubavlju – zbog toga su njegova čitanja neobična, iako nikad blasfemična. Njegova velika inovacija je bila uključivanje svetoga Pavla u židovsko naslijeđe, iz kojega je bio ispao. U svojoj knjizi „Pavlova politička teologija”, koja je zapravo njegovo zadnje predavanje, na temu Poslanice Rimljanima, održano u Heidelbergu tijekom četiri dana, kad je već bio smrtno bolestan i toliko slab da ga je održao sjedeći, uvjerljivo je pokazao da je Pavao sebe vidio kao novoga Mojsija, utemeljitelja kršćanskoga naroda, i da mu je jedna od središnjih misli

VIJESTI

Dan Franjevačke teologije u Sarajevu U utorak, 8. studenoga, proslavljen je spomendan zaštitnika Franjevačke teologije u Sarajevu bl. Ivan Duns Škot.

Svečanost je započela svetim misnim slavljem u samostanskom oratoriju kojim je, kao delegat provincijala fra Zdravka Dadića, predsjedao vikar Provincije fra Janko Ćuro uz koncelebraciju dekana FTS-a prof. fra Josipa Jozića, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu prof. Darke Tomaševića, definitora Provincije fra Mire Relote, prof. fra Petra Jeleča i drugih profesora. Fra Janko je u svojoj homiliji govorio o dvije sfere, znanju i svetosti, koje je bl. Duns Škot uspio povezati u svom djelovanju.

Sveto misno slavlje pjevanjem je animirao bogoslovski zbor Fra Nenad Dujić pod ravnanjem fra Emanuela Josića.

Foto: fra Dario Laštro

Nakon mise, u obnovljenom amfiteatru uslijedila je svečana akademija.

Na samom početku akademije gospođa Mirna Mlikota Dizdarević na flauti je odsvirala Suitu u D molu J. S. Bacha, a nakon toga uslijedilo je predavanje dr. fra Šime Ivelja koji je govorio o kanonskim rješenjima problema spolnog zlostavljanja maloljetnika. Nakon toga kratko su se prisutnima obratili dekan KBF-a u Sarajevu dr. Darko Tomašević, v. d. prodekana za znanost i međufakultetsku suradnju KBF-a u Đakovu dr. Šimo Šokčević te dekan Franjevačke teologije dr. fra Josip Jozić.

Sljedeća točka akademije bila je dodjela diploma šestorici ovogodišnjih diplomanata. Mihael Anđelović i Mateo Šilić nisu bili u mogućnosti prisustvovati dodjeli, a četvorici ostalih diplomanata diplome je uručio dekan Jozić: fra Mili Belji, fra Dragi Blaževiću, fra Nikoli Livaji i fra Stjepanu Orkiću. Osim dodjele diploma, dodijeljene su i nagrade najboljim studentima u prethodnoj akademskoj godini. Nagrade su dobili svi studenti s prosjekom ocjena većim od 9.0, a to su: fra Robert Bašić, fra Stjepan Orkić, fra Matej Juričević, fra Dario Laštro, fra Tonči Šarić i fra Hrvoje Žabić. Na samom kraju zbor Fra Nenad Dujić izveo je skladbu Salve sancte pater. (fra Matej Juričević)

Obljetnica ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića Dana 13. studenoga u samostanskoj crkvi Duha Svetoga u Fojnici svečanim euharistijskim slavljem obilježeno je 29 godina od ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića. Svečano misno slavlje predvodio je provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, uz koncelebraciju tridesetak svećenika. Misi je nazočio veliki broj vjernika iz Fojnice i okolnih župa. Ovaj tragični događaj duboko je urezan u povijest provincije Bosne Srebrene i svih vjernika župe Fojnica.

Dana 10. studenoga je ovim povodom održan i koncet klasične i etno glazbe u muzeju franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici. Organizator koncerta bio je HKD Napredak Fojnica, a na koncertu su nastupili članovi 40

prosinac 2022.

HKD Napredak Vitez: Marko Plavčić – harmonika, Ritter Ethno ansambl i ženska vokalna skupina. (Samostan Fojnica)

ZOV RIJEČI AUTOR: IVO KRAMAR

Tvoj život

Ne bježi, molim te, nisu to proždrljivi vuci, to su sjene tvoje moždine.

More se pjeni bez sjene, mornar ostaje sam.

Ne tražim da mi vjeruješ, teško je vjerovati.

Ne išćem ništa za sebe, moj život je moje breme.

Ne skrivaj se, to je tvoj život, razumi ga, otkrij sebe u sebi.

U tebi sva su stvorenja, osluhni bez straha.

Budi život svoga života.

Arhiv DuList svjetlorijeci.ba

41

Kod nas i u svijetu

Na Sionu svečano otkriven kip sv. Nikole Tavelića U nazočnosti hrvatskih hodočasnika, svećenika i bogoslova Hrvata koji su na službi ili studiraju u Svetoj Zemlji te domicilnoga puka, u Jeruzalemu je na Sionu 14. studenoga svečano otkriven kip sv. Nikole Tavelića, prenosi portal nedjelja.ba.

Misu u franjevačkoj samostanskoj crkvi Ad Coenaculum, koja se nalazi uz dvoranu Posljednje večere, na spomendan sv. Nikole Tavelića predvodio je fra Sandro Tomašević, vikar u Betlehemu i diskret Franjevačke kustodije Svete Zemlje.

Suslavilo je pet svećenika: biblijski vodič u Svetoj Zemlji fra Tomislav Glavnik, OFM Conv., voditelj HKM Frauenfeld u Švicarskoj fra Miljenko Mika Stojić, urednik Katoličkog tjednika vlč. Josip Vajdner, orguljaš u crkvi Sv. Katarine u Betlehemu fra Jago Soče te svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Ante Vranković, a posluživao je trajni đakon fra Siniša Srebrenović, gvardijan Samostana Muke Isusove u Getsemaniju.

Nakon mise u perivoju samostana vjernici su se okupili uz kip sv. Nikole Tavelića koji je rad akademskog kipara Vida Vučaka, dok je idejni začetnik samoga projekta fra Tomislav Glavnik. Kip sv. Nikole Tavelića napravljen je u okviru proslave 50 godina od njegove kanonizacije (21. lipnja 1970.) te bi, da nije bilo pandemije, još 2020. bio dopremljen i otkriven na istome mjestu.

Uoči sastanka skupine G7 uklonjeno povijesno drveno raspelo Iz povijesne Dvorane mira u Münsteru uoči sastanka ministara vanjskih poslova zemalja skupine G7 uklonjeno je drveno raspelo koje se u dvorani nalazilo od 1540. godine, prenosi portal bitno.net.

Prema pisanju dnevnika Westfälische Nachrichten, raspelo je uklonjeno na zahtjev protokola njemačkog ministarstva vanjskih poslova budući da na susretu članova skupine G7 sudjeluju osobe različitih vjerskih uvjerenja, ali i zbog tehničkih

razloga. Iz ministarstva su potvrdili kako je križ uklonjen u dogovoru s upravom grada Münstera, no iz gradske uprave poručili su kako im ministarstvo nije poslalo nikakav zahtjev. „Križ je uklonjen za vrijeme sastanka ministara vanjskih poslova, na zahtjev zaposlenika saveznog ministarstva vanjskih poslova, a moj je dojam da je i ministrica vanjskih poslova bila iznenađena”, izjavio je gradonačelnik Münstera Markus Lewe, naglasivši kako se križ stoljećima nalazi u povijesnoj Dvorani mira i predstavlja „znak pomirenja”.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock iz stranke Zelenih izrazila je žaljenje zbog odluke ministarstva da ukloni povijesni križ, napomenuvši kako je za cijeli slučaj doznala tek u petak. „Smatram da bi bilo bolje da križ nije uklonjen. Križ je dio povijesti ovoga grada i ondje je trebao i ostati”, kazala je Baerbock koja je za susret ministara ciljano odabrala Dvoranu mira u kojoj je 1648. godine potpisan Vestfalski mir i okončan TridesetogoIzvor: mrežna stranica Muzeji u Münsteru dišnji rat.

42

prosinac 2022.

Duh Asiza U samostanskoj crkvi sv. Ante Padovanskog na Bistriku u Sarajevu 5. studenoga održan je međureligijski susret „Duh Asiza”. Riječ je o molitvenom susretu kojeg je započeo sveti papa Ivan Pavao II., koji je 27. listopada 1986. godine u Asiz pozvao predstavnike svih svjetskih religijskih zajednica kako bi u rodnom gradu svetog Franje, vjesnika mira i brata svakog čovjeka, uputili molitvu za mir jednome Bogu.

Svoje predstavnike na ovom molitvenom međureligijskom susretu imali su: Katolička Crkva (mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije), Jevrejska zajednica (g. Boris Kožemjakin), Protestantska evanđeoska alijansa u BiH i Kršćanska baptistička crkva (pastor Tomislav Dobutović), Evanđeoska crkva Sarajevo (pastor Saša Nikolinović), Islamska zajednica (mr. hafiz Ammar Bašić), Udruženje Baha’ija BiH (g. Laurent Mesbah), Sathya Sai centar u Sarajevu (g. Jadranko Panjeta); Međunarodno društvo za svjesnost Krišne (g. Darko Ostojić) i Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine.

Duh Asiza, 13. po redu, upriličen je 13. studenoga i u zeničkoj župnoj crkvi Sv. Ilije, u organizaciji Odbora za međureligijsku suradnju Zenica. Ovom prigodom je Vinku kard. Puljiću, vrhbosanskom nadbiskupu u miru, dodijeljena Zenička povelja mira kao priznanje svih vjerskih zajednica i Crkava Zenice za sav trud i višedesetljetni rad u Međureligijskom vijeću BiH, u čijem je osnivanju sudjelovao 1997. zajedno s tadašnjim religijskim vođama.

Bog je bio dobar prema meni Osim što bi mogao ostati zapamćen kao najpoznatiji James Bond, Pierce Brosnan je također poznat i kao netko tko se u Hollywoodu ne boji pokazati svoju katoličku vjeru, što je rijetkost u Los Angelesu.

U intervju za RTÉ, Brosnan je kazao: „Odgojen sam kao irski katolik, što me je održalo u dobrom stanju tijekom kušnji i nevolja mog života”, prisjetivši se odrastanja u okrugu Meath gdje je pohađao katoličku školu. Onima koji prolaze kroz emocionalna iskušenja Brosnan je savjetovao da „ostanu u kontaktu s prijateljima, dopru do drugih ljudi i ako imaju vjere, neka se srcem pomole i povjere Bogu u sebi.”

Brosnan je i u intervjuu davne 2010. godine govorio o moći molitve koja ga je vodila kroz životne uspone i padove. „Molitva mi je pomogla nakon gubitka supruge koja je umrla od raka, ali i s djetetom koje je prolazilo kroz teško životno razdoblje. Sada mi molitva pomaže da budem otac, da budem glumac i da budem muškarac”, rekao je Brosnan tada za irske medije. „Bog je bio dobar prema meni. Moja vjera je bila dobra prema meni u trenucima najdublje patnje, sumnje i straha… Možda od kršćanske braće nisam naučio matematiku ili književnost, ali sam svakako dobio nevjerojatnu količinu vjere”, pisali su o Brosnanovoj vjeri na portalu Aleteia. svjetlorijeci.ba

43

RIJEČ OBITELJIMA

Otajstvo Svete obitelji Marija i Josip su primili Božji dar – Boga samoga – i taj je dar od iznutra ujedinio Svetu obitelj. A nama je omogućio da shvatimo kako se unutarnje jedinstvo Svete obitelji ispunjava u nečemu što nadilazi i samu Svetu obitelj: da se ispunjava izravno u Presvetom Trojstvu PIŠE: MAJA HERMAN DUVEL , MAG. PHIL.

B

og vjernicima daje Svetu obitelj kao sliku i uzor koji ih, s jedne strane, čuva od zabluda i ideologija, a s druge im strane pokazuje put svetosti. Danas su katoličke obitelji, možda više nego ikada, izložene nemilosrdnim udarcima. Iako kao vjernici znamo da Bog dopušta zlo samo poradi većega dobra, mi ne možemo uvijek i točno znati koje to dobro Bog pritom ostvaruje. No zato možemo, uz milost Božju, ostati ispunjeni Kristovim mirom i povjerenjem u njegovo vodstvo.

Jednu stvar ipak možemo učiniti kako bismo barem dijelom stekli uvid u Božji mudrosni plan nad našim obiteljima i svim obiteljima današnjice, a to je podrobno promotriti Svetu obitelj. Jer ona nam je dana kao uzor ili kao model prema kojemu Bog oblikuje i usmjerava sve ostale obitelji. Dana nam je kao slika onoga što Bog u svojoj mudrosti želi ostvariti s našom obitelji.

U krilu jedne obitelji Sveta obitelj je Božji dar ljudima. Bog se htio objaviti preko jedne obitelji. I taj njegov odabir nije vidljiv samo o dolasku Sina Božjega među nas već i puno ranije. Zapravo, od samoga početka. Ljudska 44

prosinac 2022.

povijest započinje s jednim parom koji potom prerasta u obitelj. I proći će još dugo vremena prije no što će se Bog početi objavljivati preko jednoga naroda. U međuvremenu, Bog je nakon Adamove i

Sveta obitelj predstavlja jedinstvenu pojavu u povijesti čovječanstva jer je riječ o obitelji koja je sveta, i koja je sveta upravo kao obitelj Evine obitelji odabrao Noinu obitelj, onda Abrahamovu, zatim Izakovu te Jakovljevu. I proći će još nekoliko stoljeća prije no što će Jakovljevo potomstvo prerasti u narod, a onda će Bog i u tom narodu izdvojiti sebi jednu obitelj, onu Davidovu, kako bi pripravio utjelovljenje svoga Sina. Na koncu se i samo Utjelovljenje zbilo u krilu jedne obitelji, Svete obitelji. Sveta obitelj predstavlja jedinstvenu pojavu u povijesti čovječanstva jer je riječ o obitelji koja je sveta, i koja je sveta upravo kao obitelj.

Na začetku Svete obitelji nalazi se žena, Marija. Ona je član Svete obitelji kojega prvog susrećemo u Svetom pismu, u sceni Navještenja. Marija je bila posve ponizna, malena, diskretna. Živjela je skrivenim životom i umjela je čuvati tajne. I Bog je htio da Marija ostane posve malena i skrivena, čemu je i pomogao tako da nije Mariju postavio glavom obitelji već Josipa, i tako da je navještenju Mariji prethodilo navještenje Zahariji koje je na čudesan način odjeknulo u javnosti. Crkveni oci su u Marijinu pitanju anđelu Gabrijelu „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” prepoznali još jednu veliku tajnu Svete obitelji, a koju nam je Tradicija potom prenijela jer Duh Sveti je htio čuvanje i objavu toga otajstva povjeriti Crkvi. Riječ je o Marijinu prikazanju Bogu, o njezinoj posveti Bogu dušom i tijelom ukoliko je to volja Božja. Marijina je posveta bila njezin odgovor na neizmjernu Očevu ljubav.

Sveti Josip je prišao toj skrivenoj djevojci posvećenoj Bogu i zaprosio je.

Možemo pretpostaviti da je i sam Josip živio skrivenim životom kada je znao prepoznati i cijeniti Marijine kvalitete.

On je osim toga bio vrijedan, inteligentan i snažan radnik, drvodjelja. Vidimo koli-

SJAJ ISTINE

Čistoća: ključ ljubavi Čistoća je radosna izvedenica ljubavi, od koje i za koju živi i bez koje gubi pravi smisao. Iza nje stoga treba stajati uvjerenje a ne nekakva frustracija ili kompleksi. Može se raditi o ljubavi prema Bogu i, za one koji žive u braku, također ljubavi prema bračnom drugu i djeci PIŠE: DON JOSIP MUŽIĆ

G

ovor o ovoj temi je zahtjevan zbog svoje osjetljivosti i većina današnjih vjernika kao da ništa ne zna o tome. Šutnja, posebno pastira, pogibeljna je jer se lako pretvori u podilaženje svijetu i suradnju sa zlom. Treba odmah reći da se ne misli na higijenu tijela ili prostora u kojem se boravi nego na moralnu krepost čistoće, a to je prije svega jedna duhovna stvarnost koja uključuje i tijelo.

Put vjere Na nju misli Krist kad kaže: „Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati” (Mt 5,8). Ova krepost nije sama sebi svrha nego omogućava dobar život na zemlji, a nadasve predstavlja sredstvo za ostvarenje najpoželjnijega vječnog cilja (blaženo gledanje). Ovo se izgleda u velikoj mjeri, ako ne i posve, zaboravilo što ukazuje da se najčešće u praksi stavlja časovita spolna naslada ispred Boga.

To pokazuje koliko je naš naraštaj uprljan i zarobljen moralnom nečistoćom, koja često prelazi u idolopoklonstvo, a da toga nije ni svjestan.

Svaki smrtni grijeh, posebno bludnost, stvara neosjetljivost za milost pa se onda, kao Adam i Eva nakon grijeha, 46

prosinac 2022.

skrivamo od Boga. Molitva, misa, sakramenti, sve postane daleko, dosadno i odbojno, a duša je u smrtnoj pogibelji.

Zato da bismo uopće mogli uspostaviti odnos s Bogom, trebamo se osloboditi bludnosti, a da bismo napredovali u duhovnom životu, valja živjeti čistoću.

Pavao ukazuje na odgovarajuću važnost izbora: „Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po duhu teže za onim što je duhovno...

Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može” (Rim 8,5; 7).

Osim ranjenosti naše naravi grijehom treba računati i na negativan utjecaj svijeta. Živimo u vremenu razvrata kada je iskrivljen ispravan pogled na spolnost, štoviše izokrenut. Bludnost se uzdiže kao krepost, pa je tako promiskuitet poželjan, čistoća se smatra porokom, a djevičanstvo sramotom. Potreban je veliki napor za izdići se iznad ove kolektivne zablude. Nečistoća i nevjera se međusobno isprepliću i jedna porađa drugu. Još je Dostojevski s pravom rekao ako Boga nema, sve je dopušteno. Vrijedi i obrnuto: tamo gdje vlada bludnost Bog postaje suvišan. Zato svi moderni oblici poganstva, od komunizma do demokracije, promiču bludnost

želeći tako uništiti vjeru i obitelj. Širenje „kulture” razvrata je i način kako se stvaralačke energije ljudi koje mogu pozitivno mijenjati svijet usmjeravaju u pogrešno, s dubokim posljedicama na društvo. Zato je borba za čistoću presudna borba za vjeru i narod.

Krepost Čistoća je krepost, odnosno moralna snaga, koja označava uredno življenje spolnih moći, a njoj je protivna mana bludnost ili nečistoća koja zloupotrebljava vlastitu spolnost. Čistoća spada na krepost umjerenosti i kao takva traži, sukladno svome staležu, uzdržljivost tijela i duha od nedopuštenih užitaka te stavljanje mjere dopuštenim užicima. Tako osoba izgrađuje svoj karakter, gospodari nad svojom spolnošću, i u konačnici živi zapovijed ljubavi prema sebi. Ova krepost je naložena šestom i devetom zapovjedi dekaloga pa se njezinim vršenjem iskazuje i ljubav prema Bogu. Važnost kreposti čistoće najbolje se vidi ako se imaju pred očima razni oblici grijeha protiv nje, kao što je preljub, koji ne samo da narušavaju sklad duše i tijela grešnika nego razaraju cijele obitelji i narode.

PAPE I POLITIČKA POVIJEST ZAPADA

Papa Grgur VII. Smatrao je da, kada se gleda dobrobit svega kršćanstva, prednost svakako pripada svećeničkoj službi nad kraljevskom, tj. Crkvi nad državom. Crkvu je želio osloboditi pritiska svjetovnih nasilnika, osigurati joj doličan autoritet potreban za ostvarivanje njezinih ciljeva

H

ildebrand Aldobrandeschi koji će kao papa uzeti ime Grgur VII., najpouzdaniji i najpoduzetniji suradnik papa Nikole II. i Aleksandra II., bio je čovjek bistra uma, velikodušan i odvažan, duboko prožet religioznim osjećajem duhovnosti i dužnosti. Rođen je 1020. godine u Toskani, a od mladosti je pripadao rimskomu svećenstvu kao niži klerik. Po ovom je papi nazvan cijeli veliki pokret crkvene obnove – grgurovska reforma.

Bio je vrlo odlučan i vješt čovjek, dobro upućen u političke prilike svoga vremena. Hrvatski kralj Zvonimir bio je u dobrim odnosima s papom Grgurom VII.: njegov poslanik Gebizon, opat glasovitoga rimskog benediktinskog samostana sv. Aleksija i Bonifacija, u nedjelju 4. listopada 1075. okrunio je u Solinu, u crkvi sv. Petra, Zvonimira za hrvatskoga kralja. Krunidba kraljeva je tada imala značaj crkveno-vjerskoga čina. Nakon krunidbe kralj je položio prisegu vjernosti papi i Crkvi.

Borba za autonomiju Crkve Najvažnija zadaća mu je bila reforma Crkve. Svoje shvaćanje papinstva izložio je u dvadeset sedam točaka u dokumentu nazvanom Dictatus papae

PIŠE: FRA PETAR JELEČ

u kojem promišlja stvarnost u okviru shvaćanja kršćanskoga društva kao jedinstvene cjeline (ecclesia universalis).

U toj cjelini postoje dvije bitne službe: kraljevska i svećenička. Smatrao je da, kada se gleda dobrobit svega kršćanstva, prednost svakako pripada svećeničkoj službi nad kraljevskom, tj. Crkvi nad državom. Crkvu je želio osloboditi pritiska svjetovnih nasilnika, osigurati joj doličan autoritet potreban za ostvarivanje njezinih ciljeva.

Bio je uvjeren da su svi kršćani dužni slušati papu te se pod njegovim vodstvom boriti za Božje kraljevstvo; smatrao je da na papu spada presuditi tko radi za Božje kraljevstvo, a tko protiv njega; da njemu pripada pravo nedostojna vladara koji krši pravdu i ugrožava dobrobit kršćanskoga društva proglasiti svrgnutim, a njegove podanike osloboditi zakletve vjernosti. Svoj reformni program poslije je sažeto izrazio ovom rečenicom: „Svim silama sam se trudio da sv. Crkva, zaručnica Božja, naša gospodarica i majka, obnavljajući vlastito moralno dostojanstvo ostane slobodna, čista i sveopća.”

Otpori tim reformnim zahtjevima bili su gotovo posvuda vrlo snažni, ali papa nije zbog toga klonuo duhom.

Najogorčeniji otpor izazvala je njego-

va zabrana svakoga oblika laičke investiture. Proglasio ju je na korizmenoj sinodi g. 1075. Njemački je dvor smatrao da su njom pogođeni bitni državni interesi. Mladi se car Henrik IV. odlučio na odgovor i to poprilično žestok čime je samo još više utvrdio papinu nepopustljivost. Grgur VII. je od tada odlučno i uporno zahtijevao da se zabrana laičke investiture primjenjuje i u Njemačkoj. Ponovio ju je u još jasnijem obliku na rimskoj jesenskoj sinodi g.

1078. Crkvenim je službenicima koji bi ubuduće iz laičkih ruku primili neku biskupiju, opatiju ili crkvu zaprijetio kaznom izopćenja. Na korizmenoj sinodi g. 1080. zaprijetio je izopćenjem i laicima koji bi vršili investituru. Grguru tu nije bilo do premoći nad svjetovnim vladarima, pogotovo ne do neke materijalne koristi, nego do reforme koja je po njegovu mišljenju mogla uspjeti samo ako se crkveni službenici, birani prema crkvenim kanonima, oslobode premoćnoga utjecaja vladara, velikaša i gospodara privatnih crkava.

Za slučajeve kad kanonski izbor ne uspije, pravo je biranja trebalo prijeći na metropolita ili na papu. Na taj način konačna odluka nije bila u ruci svjetovnih moćnika nego crkvenog autoriteta.

Njemački dvor, pogrešno obaviješten svjetlorijeci.ba

49

REPORTAŽA

UDRUGA MLADIH „KORAK”, KISELJAK

ZAJEDNICA PUNA ŽIVOTA

PIŠE: IVANA ANIĆ

PROJEKTIMA ZA MLADE, UDRUŽENI ZAJEDNIČKIM SNAGAMA, RADIMO NA POMIRENJU I IZGRADNJI MIRA I TAKO SVJEDOČIMO ZRELOSTI NAŠE LOKALNE ZAJEDNICE KOJA JE OTVORENA ZA SVE LJUDE

U

druga mladih „Korak” sa svojim sjedištem na Brnjacima, u župi Kiseljak, svoj rad temelji od prosinca 2017. godine, a trenutno broji oko dvadeset aktivnih članova ne samo s Brnjaka nego i iz okolnih mjesta s područja općine Kiseljak. Udruga „Korak” okuplja srednjoškolce, studente, ali i populaciju radno aktivnih ili nezaposlenih mladih osoba do 30 godina, a sve 52

prosinac 2022.

ih veže zajednički cilj: poboljšati uvjete života i uključiti mlade u razvoj lokalne zajednice i raditi na dobrobiti iste.

Udruga mladih „Korak” svojim djelovanjem, programima i projektima koje organizira tijekom cijele godine potiče razvoj kreativnosti kod mladih, trudi se kod mladeži osvijestiti činjenicu smislenoga korištenja slobodnoga vremena, širiti volonterizam, solidarnost i komunikaciju među mladima i

integrirati te iste mlade u međunarodne obrazovne i kulturne tokove. Zajednički rade na zaštiti zdravlja mladih, napose kada se radi o borbi protiv svih oblika ovisnosti. Zajednički se trude kod mladoga čovjeka razviti i usaditi istinske vrijednosti i vrline koje će obogatiti njihov život, kao i potaknuti ih na aktivan angažman i sudjelovanje u svim područjima javnoga i društvenoga života.

Aktivnosti Udruge Tijekom svoga petogodišnjega aktivnoga rada Udruga „Korak” uspješno je realizirala pedesetak projekata i aktivnosti iz različitih područja poput kulture, sporta, humanitarnih akcija i blagdanskih aktivnosti, a može se pohvaliti i suradnjom s lokalnim udruženjima i organizacijama, poput suradnje s Crvenim križem Kiseljak, HKUD „Gromiljak” iz Kiseljaka, HKUD „Don Ivan Trobentar” sa Stupa, HKUD „Fra Karlo Kujundžić” s Brestovska, HKUD „Bećarac” iz Lepenice, kao i Hrvatskom udrugom mladih u središnjoj Bosni iz Viteza.

Već nekoliko godina zaredom, članovi Udruge ponosno organiziraju trodnevni program Poklada na Brnjacima uz bogat sadržaj kako za najmlađe tako i za one starije. Na pokladnu nedjelju, nakon svete mise u filijalnoj crkvi na Brnjacima, održava se dječji maskenbal u prostorijama Hrvatskoga doma na Brnjacima gdje najmlađi s područja općine Kiseljak imaju priliku iskazati svoju kreativnost prigodnim maskama ili tradicionalnim narodnim nošnjama i za to biti nagrađeni, a osim toga, organiziraju i bogat program za zreliju populaciju uz obavezno nagrađivanje za najkreativniju masku i najljepšu narodnu nošnju.

Na poseban način se dočekuje i svetkovina Uskrsa kada Udruga uspješno realizira projekt pod nazivom Šareni Uskrs. Mališani Brnjaka i okolice imaju priliku biti dijelom kreativnih radionica gdje na prigodan način i uz pratnju i vodstvo volontera iz Udruge sudjeluju u izradi pisanica, pilića, košarica i slično. Osim toga, uglavnom organiziraju i domjenak za zreliju populaciju tijekom kojega stručni žiri odabire najljepše pisanice rađene tradicionalnim i modernim tehnikama oslikavanja.

Da na jedinstven način brinu i o populaciji treće životne dobi govori i činjenica da nekoliko puta godišnje obavezno posjete i korisnike Doma za

starije i nemoćne Brnjaci, posebno u vrijeme Božića i Uskrsa, ali i na Međunarodni dan žena i Međunarodni dan starijih osoba. Osim što ih daruju voćem, cvijećem i slatkišima, s njima znaju i zapjevati ili zaigrati kolo te tako izmamiti osmijehe na njihovim umornim licima.

Poseban vid brige za školarce pokazuje se i u činjenici da Udruga pred kraj školske godine organizira Veseli dan, dan koji djeca provode u prisutnosti članova Udruge koji za njih pripreme bogat program igara i radionica te na taj način zajednički proslavljaju i zahvaljuju na još jednoj uspješno završenoj školskoj godini. Brinu se i o prvašićima i sada već tradicionalno prigodnim darovima, školskim priborom i osnovnim potrepštinama za svakoga školarca darivaju

Članovi Udruge izrazito su ponosni na razne edukativne, kulturne i religijske programe koje organiziraju, među kojima se ističe projekt Kulturno blago prvašiće Osnovne škole „Kiseljak” kao i učenike filijalne škole na Brnjacima.

Također, mjesec prosinac ispunjen je raznim aktivnostima vezanim za sv.

Nikolu i dolazak Božića. Prethodne dvije godine, putujući sv. Nikola je u svome ukrašenom nikolmobilu obilazio djecu Brnjaka i drugih mjesta u Kiseljaku i darivao najbolju dječicu darovima. U božićno vrijeme, osim što obilježavaju godišnjicu svoga postojanja, također organiziraju i razne humanitarne akcije i na taj način trude se pomoći onim najpotrebitijima u lokalnoj zajednici.

Članovi Udruge izrazito su ponosni na razne edukativne, kulturne i religijske programe koje organiziraju, a tu se ističe projekt Kulturno blago gdje su u prethodne tri godine prijavljenu djecu vodili u posjet Franjevačkom samostanu Duha Svetoga u Fojnici i Franjevačkom samostanu sv. Katarine u Kreševo.

Posljednji u nizu uspješnih projekata sproveo se u listopadu ove godine, a nosi naziv Religijsko blago.

Religijsko blago Religijsko blago projekt je namijenjen učenicima srednje škole, a uspješno se sproveo u Sarajevu i Kiseljaku, 12. i 13. studenoga 2022. godine. Autorski je projekt Ivane Anić, jedne od članica Udruge, koji je u sklopu programa Karavan mira 2020. godine osvojio prvo mjesto i financijsku podršku Američke ambasade i Karavana mira. U tada skromnom obliku, projekt je sproveden u Kiseljaku gdje su sudionici bili učenici srednje škole od I. do IV. razreda. Učenici su tada posjetili vjerske ustanove u Kiseljaku, a imali su priliku prisustvovati edukativnim radionicama čiji su moderatori bili članovi Udruge. Tadašnja realizacija Religijskoga blaga izazvala je pozitivne reakcije kod svih, pa su nakon dvije godine članovi Udruge odlučili samu vrijednost koju ovaj projekt nosi podignuti na veću razinu, ponuditi sudionicima još više i na taj način obogatiti njihovo znanje i iskustvo.

Ove godine projekt je održan uz financijsku podršku USAID-a, PRO-Budućnosti i CRS-a. Osim toga, samo bogatstvo koje Religijsko blago nosi prepoznalo je i Ministarstvo obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i športa Srednjobosanskoga kantona koje je također sufinanciralo projekt.

Sudionici projekta bili su učenici Srednje škole „Ivan Goran Kovačić” Kiseljak i Srednje strukovne škole „Fojnica” u Kiseljaku, a bilo ih je četrdesetak, s područja općina Kiseljak, Kreševo, Visoko i Kakanj. svjetlorijeci.ba

53

Kultura

Sačuvana sjećanja ili čuvari sjećanja PIŠE: LEONA SABOLEK

U

mjetnička galerija Bosne i Hercegovine izložbu Ishodišta posvetila je pedesetoj obljetnici Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Izložba s djelima gotovo u cijelosti iz fundusa Umjetničke galerije bila je postavljena od 3. do 21. studenoga i prema konceptu povjesničara umjetnosti Ibrahima Krzovića predstavila profesore i prve četiri generacije studenata Akademije.

i teoretičara je tada kao i ranije studirala izvan Bosne i Hercegovine. Među pokretačima utemeljenja Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu 1972. godine bili su prvi dekan Muhamed Karamehmedović i umjetnici-profesori Nada Pivac, Mersad Berber, Borislav Boro Aleksić, Alija Kučukalić, Zdenko Grgić. Tu su još Ismar Mujezinović, Sead Musić, Ratko Lalić, Ljubomir

S izložbe Stradanje Počitelja

Izložba Ishodišta u Umjetničkoj galeriji BiH

Neposredno poslije Drugoga svjetskog rata, 1946. godine, osnovana je Državna škola za likovnu umjetnost koja je transformirana u Školu primijenjenih umjetnosti s odsjecima za slikarstvo, grafiku i kiparstvo, dok su se na Pedagoškoj akademiji školovali likovni pedagozi. Većina likovnih umjetnika

Perčinlić, Milivoje Unković, Salim Obralić, Radenko Mišević, Jusuf Jusa Nikšić, Mladen Kolobarić, Dževad Hozo, Seid Hasanefendić, Halil Tikveša, Radmila Jovandić-Đapić, Josip Alebić, Boško Kućanski, Milorad Ćorović.

Već u prvoj godini je postojalo pet odsjeka: nastavnički, slikarstvo, kipar-

58

prosinac 2022.

stvo, grafika i grafički dizajn. Kasnije je pokrenut Odsjek produkt dizajn, katedre za historiju i teoriju umjetnosti, fotografiju i multimediju, a u najnovije vrijeme interdisciplinarni studij konzervacije i restauracije s Prirodno-matematičkim fakultetom u Sarajevu.

Akademija likovnih umjetnosti je 1981. godine smještena u adaptirano prelijepo zdanje bivše evangelističke crkve.

Izložba Ishodišta pokazuje s kako velikim potencijalom je Akademija krenula i kakvi su, pa i svjetski afirmirani, umjetnici tu radili i studirali.

Gotovo istovremeno u Umjetničkoj galeriji je bila postavljena izložba Stradanje Počitelja 1992. – 1995./99. slikara Džeke Hodžića. Ugledni slikar i jedan

VIJESTI

Pripreme za susret s vanzemaljcima „Vanzemaljci bi nas već sutra mogli kontaktirati i mi moramo znati što im kazati”, upozorili su znanstvenici tijekom otvaranja novog istraživačkog centra kojem je cilj pripremiti čovječanstvo za prvi susret s vanzemaljskom vrstom, prenosi londonski Telegraph.

Sveučilište St. Andrews udružilo je snage s britanskom istraživačkom mrežom SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence – prev. Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom) kako bi uspostavili protokole i procedure ako izvanzemaljci doista budu otkriveni. Tim upozorava da, iako postoje mjere za suočavanje s prijetnjama poput udara asteroida, nema dogovorenog odgovora ako uhvatimo radijski signal koji je poslao neki inteligentan oblik života iz svemira. Ovaj Seti Post-Detection Hub okupit će stručnjake iz cijeloga svijeta kako bi odlučili kako ustanoviti metode, donijeti zakon koji se tiče svemira i predvidjeti utjecaj takvog događaja na društvo.

Dr. John Elliott, znanstveni suradnik na Školi računalnih znanosti u St. Andrewsu i koordinator Huba izjavio je: „Hoćemo li ikada dobiti poruku od ET-ja? Ne znamo.

Također ne znamo ni kada će se to dogoditi. Ali znamo da si ne možemo priuštiti da budemo loše pripremljeni – znanstveno, društveno i politički bez kormila – za događaj koji bi se mogao pretvoriti u stvarnost već sutra i kojim moramo moći dobro upravljati.”

Mnogi znanstvenici sada misle da je inteligentni život negdje drugdje u svemiru stvarna mogućnost, a NASA je nedavno pokrenula osmomjesečno istraživanje kako bi ispitala stotine neobjašnjivih viđenja NLO-a. Istragu o ‚neidentificiranim zračnim fenomenima’ vodi dr. Thomas Zurbuchen iz NASA-ine Uprave za znanstvene misije, a izvještaj bi trebao biti gotov sljedeće ljeto.

Amazon postaje prva tvrtka u povijesti koja je izgubila bilijun dolara Proteklih nekoliko tjedana tehnološki svijet obilježilo je otpuštanje velikog broja uposlenika, što je posebno pogodilo Twitter i Metu. Kratko nakon njih Amazon je izgubio 1 bilijun dolara tržišne vrijednosti. To je skoro jednako onome koliko Googleov matični Alphabet vrijedi, što sada iznosi oko 1,13 bilijuna dolara. Gubitak je Amazon učinio prvom javnom tvrtkom ikada koja je izgubila 1 bilijun dolara, prema izvješću Bloomberga.

Dionice Amazona izgubile su oko 48 % svoje vrijednosti samo ove godine, u usporedbi sa srpnjem kada je tržišna kapitalizacija kompanije dosegnula gotovo 1,9 bilijuna dolara. U studenom je tržišna vrijednost Amazona pala ispod granice od 1 bilijun dolara i to samo nekoliko dana nakon što je kompanija predvidjela usporavanje rasta prodaje za blagdane.

Amazon nije jedini tehnološki div koji gubi novac: pet vodećih američkih tehnoloških kompanija ove je godine 60

prosinac 2022.

izgubilo gotovo 4 bilijuna dolara tržišne vrijednosti zahvaljujući rastu inflacije i usporenom gospodarstvu.

„Posvuda vidimo znakove da su kućni budžeti ponovno oskudni, inflacija je još uvijek visoka, a troškovi energije uzrokuju dodatne probleme”, izjavio je financijski direktor Amazona Brian Olsavsky samo mjesec dana prije ovog događaja.

KNJIŽEVNOST BOSANSKIH FRANJEVACA

Putovanja Ivana fra Frane Jukića Tijekom 1851. i 1852. Jukić je neko vrijeme boravio u Sarajevu. Tu je intenzivno prijateljevao s carskim seraskerom Omer-pašom Latasom, s kojim je čak kovao planove o oslobođenju Bosne od Turaka. Latas se međutim naglo okrenuo protiv njega, dao ga utamničiti i 1852. godine poslati u progonstvo u Carigrad PIŠE: IVO PRANJKOVIĆ

I

van fra Frano Jukić ide u red ne samo najsvestranijih i najagilnijih franjevaca u povijesti Bosne Srebrene nego bez ikakve sumnje i u red najvažnijih ličnosti u Bosni i Hercegovini u 19. stoljeću, i to i na kulturnom, i na prosvjetnom, i na društveno-političkom planu. To je razlog što će njegov portret u Svjetlu riječi biti dvodijelan. U prvom će dijelu u središtu pozornosti biti njegovi putopisi, kao estetski najvredniji dio njegova spisateljstva, a u drugom će biti ukratko prikazana druga njegova djela i uopće druge njegove brojne i presudno važne aktivnosti.

Jukić je rođen u Banjoj Luci 1818. godine, a umro u Beču 1857. godine.

Osnovnu izobrazbu dobio je od svog župnika fra Franje Sitnića, a zatim školovanje nastavio u Fojnici. Studij filozofije završio je u Zagrebu, a teologije u Vesprimu i Dubrovniku. Za svećenika je zaređen 1842. godine. Nakon povratka u Bosnu djelovao je kao dušobrižnik i učitelj u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci, Ivanjskoj, Docu i Varcaru. Tijekom 1851. i 1852. boravio je neko vrijeme u Sarajevu. Tu je intenzivno prijateljevao s carskim seraskerom Omer-pašom Latasom, s kojim je čak kovao planove o oslobođenju Bosne od Turaka. Latas se međutim naglo okrenuo protiv njega, dao ga utamničiti i 62

prosinac 2022.

1852. godine poslati u progonstvo u Carigrad. U njegovu oslobađanju važnu je ulogu odigrao i Antun Mihanović, koji je u to vrijeme bio u diplomatskoj službi Habsburške Monarhije u Carigradu.

Jukić se oslobađanjem ipak nije posve riješio surguna jer mu je trajno zabranjen povratak u Bosnu, pa je neko vrijeme proveo u Rimu, Dubrovniku, Anconi i Zagrebu. Uspio je međutim potajno doći i u Bosnu te je nekoliko mjeseci boravio u samostanima u Gučoj Gori i Sutjesci.

Nakon toga je kraće vrijeme djelovao kao kapelan u Trnavi i Drenju, u đakovačkoj biskupiji. Početkom god. 1857. naglo je obolio pa je neko vrijeme proveo u bosanskom franjevačkom seminariju u Đakovu, a zatim je operiran u Beču gdje je nakon tri dana preminuo. Pokopan je na groblju Marxerfriedhof u zajedničku grobnicu, u neposrednoj blizini Mozartova groba.

Povratak u Bosnu Već u vrijeme studija u Zagrebu Jukić se upoznao s Ljudevitom Gajem i preporodnim idejama, koje je otada pa do smrti svesrdno podržavao i širio. U to je vrijeme napravio i program svoga vlastitog djelovanja u kojem je najvažniju ulogu imalo oslobađanje Bosne od

Turaka. Zato i nije preveliko iznenađenje pokušaj da se on zajedno s trojicom svoje subraće (fra Jakom Baltićem, fra Blažem Josićem i fra Bartolom Kovačevićem), a na nagovor jedne srpske obitelji podrijetlom iz Bosne, uputi iz Vesprima u Bosnu kako bi potakli narod na ustanak. Pokušaj je, naravno, uprava Provincije energično spriječila, a Jukića poslala u Dubrovnik, gdje je nastavio studij i temeljitije se upoznao s dubrovačkom književnošću.

Povratak u Bosnu opisao je Jukić u svom prvom putopisu pod naslovom Putovanje iz Dubrovnika preko Hercegovine u Fojnicu. Posljednji putopis bio je opis puta u carigradsko progonstvo i objavljen je pod naslovom Putovanje iz Sarajeva u Carigrad god. 1852. mjeseca svibnja. Između tih dvaju objavio je od 1842. do 1845. godine još četiri vrlo zapažena putopisa po Bosni.

Vrijeme nakon povratka iz Dubrovnika vrijeme je najživlje Jukićeve aktivnosti.

Tako se on npr. zanosi idejom da osnuje književno društvo koje bi se zvalo Kolo bosansko i izdavalo svoje glasilo Pčela bosanska odnosno Svjetogled bosanski, okuplja i animira subraću koja su slijedila preporodne ideje, živo sudjeluje u osnivanju pučkih škola, a u nekima (npr. u Fojnici, Docu i Varcaru) sam organizira

JEZERA BIH

JEZERO VELEŽ Jezero nema ribljega fonda, iako postoji redovito kretanje vodenih masa u jezeru. Ipak jezero to kompenzira na drugi način te je voda iznimno bogata beskičmenjacima i rijetkim školjkašima TEKST I FOTO: DALIBOR BALLIAN

P

lanina Velež spada u skupinu naših bezvodnih planina. Ono malo izvora koje ima javljaju se u njezinu podnožju, a nešto malih izvora ima i na sjevernoj strani planine, pa tako i kod maloga planinskog jezera poznatoga kao Veleško jezero koje se nalazi na nevesinjskoj strani Veleža, podno strmih stijena i sipara obraslih bukovom šumom.

Pozicija jezera Veleško jezero spada u skupinu naših glacijalnih ili ledenjačkih jezera, što se može vidjeti pri posjetu pogledom na pozicioniranje jezera iz maloga cirka.

Zapadno iznad jezera na dva kilometra vide se veoma strme i kamenite litice 64

prosinac 2022.

planine koje se penju do 1900 m, s kojih su se za zadnje glacijacije ledenjaci spuštali k Nevesinjskom polju. Inače, jezero se nalazi na 1041 m nadmorske visine.

Stijene zapadno od jezera izrazito su bijele boje, a to su boje jedrih jurskih vapnenaca. Također oko jezera nalazimo mnoštvo podzemnih krških oblika, manjih pećina i jama. Tla oko jezera su plitka, većinom crnice i crvenice te su prilično siromašna hranjivim tvarima, s nešto bujnijom vegetacijom koja se javlja na mjestima gdje su vapnenačke stijene raspucane. Tu je tlo dublje i vlaga se u tlu duže zadrži, kao i uz izvore i samu obalu jezera.

Jezero je smješteno na sjeveroistočnoj strani planine, a pruža se pravcem sjeveroistok-jugozapad. Jezeru se prilazi

iz pravca sjeveroistoka, od vremena kada je za potrebe eksploatacije šume „Šipad” 60-ih godina izgradio cestu do jezera. Danas put obilazi jezero s dvije strane. Do jezera dolazimo kada skrenemo s puta Nevesinje-Zimlje, nedaleko od sela Hrušta i Lakat. Skretanje je na livadi i prilično je neugledno, a potom put ide okružen bukovom šumom do samoga jezera. Jezero je smješteno u velikoj kraškoj dolini, na njezinu najnižem dijelu. Ovo jezero dugo je oko 190 m, a široko oko 118 m, dok mu se dubina kreće do 3 m na najdubljem mjestu u sredini. Kada je puno, jezero zauzima površinu od 1,8 ha. Jezero se puni iz više malih izvora, a suvišak vode gubi se u ponoru na jugozapadnom dijelu jezera.

Roditeljima i djeci

Božožićno drdrvcvce

PIŠE: MARIJA TOMIĆ

Božić je najradosniji kršćanski blagdan. To je blagdan ljubavi i mira, to je proslava Isusova rođenja u Betlehemu. Majka Marija je tek rođeno dijete Isusa položila u jaslice jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. Zato se jaslice do dandanas na Badnjak postavljaju u domove te se kiti božićno drvce.

Badnjakom se naziva dan uoči Božića, a ime mu dolazi od riječi „bdjeti” jer se na Badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje.

Božićno drvce ili božićna jelka jedan je od najpoznatijih običaja koji se povezuje s proslavom Božića. To je najčešće zimzeleno stablo koje se unosi u dom ili se postavlja na otvorenom, a u danima

Uz ukrašavanje bora i postavljanje jaslica, pripremaju se razna jela, ukusne poslastice, obitelj je na okupu, posjećuju crkve, odlaze na mise polnoćke, zajedno provode dane Božića.

Nakon mise polnoćke nastupa Božić. Ljudi jedni drugima čestitaju blagdan Isusova rođenja riječima Čestit Božić i sveto porođenje Isusovo. Odlaze svojim kućama i u krugu obitelji zajedničkim objedima proslavljaju blagdan Isusova rođenja.

68

prosinac 2022.

prije Božića, obično na Badnjak, ukrašava se kuglicama, slasticama te malim raznobojnim svjetiljkama, dok su se prije češće ukrašavala svijećama.

Na vrh drvca često se postavljaju anđeo ili zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu iz priče o rođenju Isusa Krista.

Ispod okićenoga božićnog drvca stavljaju se jaslice. One su prikaz Isusova rođenja. Sastoje se od pomičnih ili nepomičnih figurica Djeteta Isusa, Djevice Marije i sv. Josipa. Složenije jaslice imaju i mnoge druge likove poput pastira, anđela, svetih triju kraljeva. Magarac i vol su često sastavni dio jaslica.

Kruh svetog Ante Za projekte KSA Marko Cvitanović Mirza Hukeljić N. N., Mostar N. N., Sarajevo Marina Puljić Mirko Lovrinović Valentina Ivić Ljiljana Nikolić, Zürich HKM Klagenfurt Marko Zečević N. N., Sarajevo Darija Burić Za pučke kuhinje Humanitarni broj BH Telecom Ermin Kazić, Sarajevo Helena Klaser, Sarajevo N. N., Ljubuški Mirjana Bradvica

10 KM 20 KM 20 KM 30 KM 50 KM 200 CHF 150 CHF 300 CHF 1.546 EUR 50 EUR 10 KM 100 KM

20 KM 25 KM 40 KM 50 KM 100 KM

Stefan Tomić 100 KM Lukša Šoljan, Sarajevo 100 KM Sanjin Avdić, Sarajevo 200 KM Amir Kapidžić 200 KM Marijan Jozinović 100 KM Snježana Miketek, Sarajevo 50 KM Kanton Sarajevo 18.043 KM HKM Moers 300 EUR Fondacija Arthur McCluskey, Irska 5.985 EUR Za fond Kap dobrote Ilija Stipić, Jajce 100 KM Berislava Kosić, Sarajevo 20 KM S. Tereza Batarilo 50 KM Franjo Đogaš, Zagreb 1.000 HRK Dobročinitelji KSA, Hrvatska Krunoslav Malekinušić, Sesvete 300 HRK

Antonija Salacan, Opuzen 200 HRK Davor Borošak, Zagreb 500 HRK Rafael Romić, Zagreb 800 HRK Draga Novokmet, Kaštel Štafilić 200 HRK Grad Sveti Ivan Zelina 50 HRK Štefica Sedlanić, Bednja 100 HRK Maja Duilo, Split 100 HRK Anamarija-Company d. o. o., Sesvete 500 HRK Luka Jerković, Karlovac 3.500 HRK B. B., Velika Gorica 400 HRK Anita Grgić, Meckesheim 50 EUR Ivan Marčeta, Zagreb 750 HRK Nataša Atlaga, Sinj 200 HRK Anica Filipović, Vukovar 500 HRK Katica Podnar, Slavonski Brod 200 HRK Gordana Čatić, Punitovci 30 HRK Josip Bogić, Klagenfurt 40 EUR Kata Pranjković, Pullach 200 EUR

Važna napomena Drage čitateljice i poštovani čitatelji, ovim putem vas podsjećamo da Franjevački medijski centar „Svjetlo riječi” više ne prima uplate za projekte koje provodi HKO „Kruh sv. Ante”, uključujući i Fond „Kap dobrote”.

Ljubazno vas molimo da ubuduće svoje novčane priloge uplaćujete isključivo na račune HKO „Kruh sv. Ante”, uz naznaku kojem projektu su sredstva namijenjena. Račune HKO „Kruh sv. Ante” prilažemo ispod ove napomene.

Bosna i Hercegovina Naziv: HKO „KRUH SVETOG ANTE” Sjedište: Zagrebačka 18, BIH-71000 SARAJEVO Naziv banke: UniCredit Bank d.d.

Transakcijski račun: 3383202267235329 Hrvatska IBAN: HR96 2340 0091 1106 0640 3 Privredna banka Zagreb SWIFT: PBZGHR2X „Kruh sv. Ante” - Zagreb Novi način uplate: Aplikacija KEKS pay Kontakt telefon: 0994999995 Ul. Prilaz Sv. Marije Anđeoske 1, HR - 10040 Zagreb - Dubrava fra Stipo Karajica, voditelj 70

prosinac 2022.

Njemačka KONTO: 113147235 IBAN: DE67510500150113147235 SWIFT: NASSDE55 Name: Kristijan Montina, für Heilige Antonius Brot Holsteinstr. 15 65 187 Wiesbaden Austrija IBAN: AT09 2050 6077 0119 7209 BIC: SPKUAT22 Kontonummer: 07701 - 197209 EUR Bankleitzahl: 20506 Name: Marko Stjepanović, für Heilige Antonius Brot Anschrift: Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein

Uz podršku Diplomatskog zimskog bazara „Kruh sv. Ante” dodijelio 23 stipendije Kao i prethodnih godina, HKO „Kruh svetog Ante” nastoji pružiti potporu mladima tijekom studiranja, bez obzira na njihovu etničku, vjersku i nacionalnu pripadnost. Naši stipendisti su uzorni studenti i dolaze iz raznih područja Bosne i Hercegovine.

Uz podršku vjernih dobročinitelja iz Diplomatskog zimskog bazara, za akademsku godinu 2022./2023. osigurane su stipendije za 23 studenta. HKO „Kruh svetog Ante” osigurao je 15, a Diplomatski zimski bazar dodatnih 8 stipendija. Potpisivanje Ugovora održano je 23. studenoga 2022. u prostorijama Franjevačkog studentskog doma, na adresi Zagrebačka 18 u Sarajevu. Čestitali smo dobitnicima potpore i usmjerili ih na daljnji trud i uspjeh u obrazovanju, te zahvalnost i obvezu prema dobročiniteljima.

Tijekom stipendiranja mladi putem naše ili druge organizacije mjesečno obavljaju 15 sati društveno korisnog volonterskog rada. Nastojimo im pružiti i primjerene alternative

za zdravo i kvalitetno provođenje slobodnoga vremena i dodatnu, formalnu i neformalnu, edukaciju.

Izbor korisnika izvršen je na osnovu raspisanog Natječaja i u skladu s Pravilnikom o dodjeli pomoći iz studentskog Fonda „Kap dobrote”.

„I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama i vidjesmo slavu njegovu!” (Iv 1,14) Cijenjeni prijatelji, dobročinitelji i korisnici „Kruha svetoga Ante”!

Po Isusu koji je došao u naš svijet, Bog nam je na konkretan način progovorio. Tako nam je otvorio prozor prema vječnosti i prema Bogu. I vječna svjetlost je prodrla u naš svijet i darovala mu čarobni sjaj. Odsada imamo sugovornika, nekoga tko razumije naš govor, komu se možemo povjeriti. Od prvoga Božića pa sve do sada možemo Bogu govoriti, njemu se obraćati. On je postao čovjekom, razumije naš jezik i govor. On podržava nas i cijeli svijet svojom moćnom riječju. Božić nas sve drži, nosi i podržava. Bog u liku djeteta dolazi da nas oslobodi i spasi. Svojim rođenjem Isus nam je objavio Boga i dao nam mogućnost da postanemo djeca Božja. U Isusu nam je Bog pokazao i dokazao da želi biti s nama i dijeliti našu sudbinu. Božić sadrži veliku poruku o Božjoj ljubavi koja se objavila svim ljudima. Svaki čovjek, svako ljudsko biće Bogu je važno. Zato je postao Emanuel, Bog s nama i za nas. Ako se Bog htio roditi u štali, neće se sablazniti nada mnom zbog prljavštine i nereda koji je u meni. Prebivat će u mojoj bijedi i obasjat će je svojim svjetlom.

Prebivat će u meni da me promijeni, da po Božiću postanem novo stvorenje.

Sretan Božić koji dolazi od Boga, koji silazi s neba! Sretan Božić vama koji se još uvijek bojite Boga, koji strahujete pred njim kao sucem iako je On blag i milosrdan!

Sretan Božić vama koji ste umorni od života ili ste izgubili volju za životom jer vas ništa više ne može zadovoljiti i nesretni ste! Ako je sam Bog želio postati čovjekom i doista postao, isplati se živjeti dostojno Boga i čovjeka! Sretan Božić svima nama jer je Bog s nama, nismo sami i nikada nećemo biti, Bog je zauvijek s nama!

Neka nam svima, a posebno bolesnima, nemoćnima, uplašenima, siromašnima i našim dragim dobročiniteljima dobri i milosrdni Boga da otvoreno i hrabro srce te potrebnu snagu da život i patnje hrabro podnosimo do konačne vječnosti u Bogu!

Svima od srca želim čestit i radostan Božić, te uspješnu i mirnu Novu 2023. godinu! fra Petar Karajica, ravnatelj KSA svjetlorijeci.ba

71

Čestit Božić i sretna Nova godina!

ORAŠJE

Čestit Božić i sretna 2023. godina! www.sutonprint.ba POSJETITE NAŠ WEB SHOP

Metafore i putokazi

Ljubav

Zašto se više truditi kad ništa s mjesta ne možeš pomaknuti? Za što čekati kad još uvijek ništa ne dolazi? Zašto stalno šutjeti kad i šutnja počinje galamiti? Za što opet popuštati kad se teret prestaje gomilati? Zašto sebe prv ne o okrivljavati kad ne samo riječ neg o i mi sao možeš kontrolirati?

Zašto trpjeti i opraštati kad se često ni za slamku ne možeš uh vatiti?

Zato… Ma, ne može se to razum ljivim riječima objasniti. O tom e bi samo ljubav mogla nešto reć ali ona obično ne priča a još ma i, nje objašnjava. Što je nerazuml jivija, tim je autentičnija. Ne ovi raspoloženjima i zato nije promj si o enljiva niti se zapali samo da se jednom ugasi.

Ljubav… strpljiva je ona i ne sm eta joj čekati. Uporna je i ne zan ima je koliko će puta pokušati. ona koliko je važno slušati pa joj Zna je ugodno šutjeti. Ljubav uvijek popusti zato što ne želi slomiti.

Zašto bi uopće okrivljivala kad i tuđu krivnju na sebe prihvaća?

Ljubav oprašta i trpi zato što ne umije ništa drugo doli samo da voli.

(Tekst i foto: J. Ćuro)

76

prosinac 2022.

Nadbiskup Utrecha u Nizozemskoj, kardinal Wim Eijk, predložio je izdavanje papinske enciklike na temu rodne teorije. Kardinal je svoj prijedlog iznio na susretu s vatikanskim službenicima tijekom posjeta ad limina nizozemskih biskupa u Rimu, prenosi portal bitno.net. „Pitao sam ne bi li bilo dobro da Papa izda encikliku o rodnom razmišljanju”, rekao je kardinal na tiskovnoj konferenciji u Rimu, što su prenijele nizozemske novine Nederlands Dagblad i Katholiek Nieuwsblad. „Rodna teorija se promiče u svim vrstama organizacija, a mi kao Crkva nismo puno govorili o tome”, dodao je Eijk koji smatra da postoji potreba za enciklikom, važnim papinskim dokumentom u kojem se tumači i po potrebi razvija nauk Crkve.

Inače, nizozemski kardinal, koji je član Papinske akademije za život, dao je

VIJESTI

Nizozemski kardinal želi da Papa izda encikliku o rodnoj teoriji slične izjave u prethodnim intervjuima. Ovaj posljednji zahtjev za papinskom enciklikom službeno je podnesen kardinalu Kevinu Farellu, prefektu Dikasterija za laike, obitelj i život.

Papa Franjo u više je navrata govorio o opasnostima „rodne teorije” i „rodne ideologije”. Tako je na općoj audijenciji održanoj 15. travnja 2015. govoreći na temu razlike muškarca i žene kazao: „Suvremena kultura otvorila je nove prostore, novu slobodu i nove dubine za potpunije razumijevanje ove razlike. Ipak, otvorila je isto tako i mnoge sumnje i skepticizam. Pitam se, na primjer, je li takozvana rodna ili gender teorija, zapravo izraz frustracije i rezignacije jer spolnu različitost nastoji poništiti, budući da se s njome više ne uspijeva nositi. Tako bismo mogli učiniti korak unatrag.”

Susret Sjevernoslavenske i Južnoslavenske franjevačke konferencije u Poljskoj U franjevačkom samostanu Kalwaria Zebrzydowska, u istoimenom gradu, u Poljskoj održan je od 25. do 26. listopada susret dviju slavenskih konferencija Reda manje braće, prenijela je IKA. Na susretu su uime Južnoslavenske konferencije bili predsjednik Konferencije provincijal franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, provincijal franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Tomislav Šanko, provincijal franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, provincijal franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, provincijski vikar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Miro Šego te tajnik Konferencije fra Robert Bahčič.

Sjevernoslavenskoj konferenciji pridružilo se i oko 120 gvardijana koji su u sklopu susreta imali uobičajeni godišnji susret. Prvi dan susreta obilježio je nagovor generalnog ministra fra Massima Fusareillija te zajedničko slavlje euharistije.

Sljedećeg su dana franjevci iz Sjevernoslavenske konferencije organizirali razgledavanje Krakova te posjet poznatom lokalnom rudniku soli. Susret je završio večerom i druženjem.

svjetlorijeci.ba

77

NECROLOGIUM BOSNAE ARGENTINAE

Fra Ivica Matić (1961. – 2022.)

Fra Ivica Matić je svoju životnu knjigu počeo pisati sada već davnoga 10. siječnja 1961. godine kada se rodio u mjestu Kruharima kod Sanskoga Mosta od oca Mile i majke Slave r. Marčić. Osnovnu školu pohađao je u Sanskom Mostu od 1968. do 1976. godine, a zatim odlazi u srednju školu u Visoko, gdje pohađa Franjevačku klasičnu gimnaziju od 1976. do 1979. godine. Po završetku srednje škole oblači franjevački habit 15. srpnja 1979. godine u Visokom, a jednostavne zavjete također polaže u Visokom 6. srpnja 1980. godine. Nakon izlaska iz novicijata fra Ivica je odlučio služiti Bogu kao časni brat, a poslije dvije godine odlazi u Sarajevo na Franjevačku teologiju gdje studira od 1983. do 1989. godine. Svoje svečane redovničke zavjete položio je 1. studenoga 1988. godine u ruke provincijala fra Luke Markešića.

Red đakonata primio je u Sarajevu 27. studenoga 1988. godine po rukama mons. dr. Marka Jozinovića, nadbiskupa vrhbosanskoga, a red prezbiterata primio je 2. srpnja 1989. godine u Sanskom Mostu po rukama mons. Alfreda Pichlera, banjalučkoga biskupa. Nakon ređenja obnaša službu župnoga vikara u župi Dobretići od 1. kolovoza 1989. do 1. listopada 1989. godine. Potom odlazi u Franjevački samostan na Petri80

prosinac 2022.

ćevcu gdje obnaša službu samostanskoga i župnoga vikara od 1. listopada 1989. godine do 20. kolovoza 1995. godine. Od 1. listopada 1995. do 1. kolovoza 1997. godine fra Ivica obnaša službu župnoga vikara u samostanu Fojnica.

Zatim odlazi u Sarajevo u župu Dobrinja, gdje obnaša službu župnika od 1. kolovoza 1997. do 1. srpnja 2000. godine, a potom se ponovno vraća na Petrićevac u Banju Luku gdje obnaša službu gvardijana i župnika u razdoblju od 1. srpnja 2000. godine do 1. srpnja 2003. godine. Potom odlazi u župu Bihać gdje obnaša službu župnoga vikara u razdoblju od 1. srpnja 2003. do 1. srpnja 2004. godine. Nakon Bihaća fra Ivica odlazi u župu Bugojno za župnika u razdoblju od 1. srpnja 2004. do 1. srpnja 2006. godine. U razdoblju od 1. srpnja 2003. do 1. srpnja 2006. godine fra Ivica je obnašao službu definitora u našoj provinciji.

Od 1. srpnja 2006. do 1. srpnja 2012. godine obnaša službu župnika u Bihaću, a potom preuzima 1. srpnja 2012. godine službu župnika u Sanskom Mostu, gdje ga je iznenada zadesila smrt u 62. godini života. Fra Ivica je također uz službu župnika u Sanskom Mostu u više navrata obnašao službu upravitelja župe u Staroj Rijeci.

Fra Ivicu ćemo pamtiti kao fratra, redovnika i svećenika koji je jednostavno i s franjevačkom radošću svakodnevno radio na njivi Božjoj te tako svjedočio svoje poslanje. U teškim vremenima nije posustajao, nije se predavao duhu vremena, nego je uporno radio u onom što je smatrao potrebnim toga trenutka, te je tako u razdoblju od 1997. do 2000. godine u Dobrinji u Sarajevu vodio pučku kuhinju.

Također, ostat će nam u sjećanju kao do sada jedini gvardijan u našoj provinciji koji je u svome samostanu dočekao papu, sada već sv. Ivana Pavla II. Nije se bojao krenuti ni u građevinske vode te je tako za župnikovanja u Bugojnu uredio ulaz u crkvu te centralni križ, a u Bihaću pristupio zamjeni stolarije na župnoj kući te uređenju župnoga dvorišta. Također, kao gvardijan na Petrićevcu započeo je gradnju župne i samostanske crkve tako što je izgradio kriptu.

Njegova upornost i svestranost učinila ga je prepoznatljivim po kompjuterizaciji i fotografiranju matica te stvaranju posebnoga programa, koje mnoge župe i danas koriste, a njegova ljubav prema prirodi i voćarstvu učinili su ga prepoznatljivim po lijepoj rakiji koju je proizvodio. Njegov franjevački pogled na različitost učinio ga je aktivnim sudionikom međureligijskoga dijaloga na našem području, a njegova jednostavna i dobra duša te njegova mogućnost da se u trenutku prilagodi i prihvati svakoga čovjeka kojega je susretao učinile su ga fratrom, svećenikom koji nije samo sebi živio, nego je drugima koristio. fra Domagoj Šimić, gvardijan franjevačkog samostana Petrićevac

NAŠI POKOJNICI

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Ivan Stjepanović

(1936. – 2022.)

U ponedjeljak, 31. listopada, svetu misu zadušnicu na groblju u Ulicama za pokojnog Ivana Stjepanovića, oca fra Marka Stjepanovića, člana franjevačke provincije Bosne Srebrene, predslavio je fra Drago Pranješ, definitor Provincije.

Ivan je rođen 1936. godine u Jasenovcu. Odgajan je kao istinski vjernik i kršćanin i bio je osoba u čijoj blizini

se svatko osjećao lijepo i voljeno. Sa suprugom Katom r. Bijelonjić sklopio je brak 1959. godine, u kojem su od Boga primili osmero djece. Preminuo je 29. listopada nakon teške bolesti u 87. godini i opremljen svetim sakramentima.

Milosrdni Gospodin neka pokojnom Ivanu udijeli vječni mir u društvu svetih!

Fra Marko i obitelj

Uz tiskano, Vam i DIGITALNO izdanje nudimo

Vaše omiljene revije Svakog mjeseca čitajte o aktualnim temama s područja vjere, društva i kulture: Biblija, mistika, društvena zbivanja, povijest, književnost, Crkva, priroda, reportaže, razgovori, odgoj mladih i djece, ljekovito bilje, kulinarski recepti... i još puno toga!

Godišnja pretplata na digitalno izdanje revije iznosi samo 33 KM! Godišnja pretplata na tiskano izdanje revije: BiH 45 KM, Hrvatska 220 HRK, Švicarska 75 CHF, Zapadna Europa 55 EUR, prekooceanske zemlje 90 USD / 110 AUD

https://knjizara.svjetlorijeci.ba/ Čitajte odmah!

Nikola Badanković

(10. 11. 2020.

– 10. 11. 2022.)

Prošlo je dvije godine otkada naš voljeni otac nije s nama.

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo ga u svojim srcima, zahvalne za svu ljubav, nježnost i podršku kojom nas je bezgranično darivao.

Počivao u miru Božjem, dragi naš tata!

Tvoje kćeri Svjetlana i Suzana