Sveti Franjo Asiški - Vjerodostojno kršćanstvo (391)

vjera

• društvo • kultura

Sv. Franjo Asiški

Vjerodostojno kršćanstvo listopad 2015. Svjetlo riječi

Godina XXXIII. ◆ broj 391 ◆ Sarajevo, listopad 2015. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

1

www.svjetlorijeci.ba

Riječ čitateljima vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić, Rafaela Obučić i Borjana Jozeljić /marketing/ adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 e-adrese redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica godišnja pretplata

P

oštovani čitatelji, još uvijek smo u Godini posvećenog života za koju je papa Franjo odredio da traje od 30. 11. 2014. do 2. 2. 2016, kada Crkva obilježava 50. obljetnicu objavljivanja dekreta Perfectae caritatis Drugog vatikanskog sabora o prilagođenoj obnovi redovničkog života.

Danas, kada redovništvo prolazi kroz određenu krizu, Papa želi ovom Godinom podsjetiti na slavnu njegovu ulogu u Crkvi s nakanom da se tako, i po Isusovoj želji, nastavi i u budućnosti.

Papa Franjo, krsnim imenom Jorge Mario Bergoglio, već za prvog javnog obraćanja novinarima u Dvorani Pavla VI. otkrio je zašto je uzeo ime Franjo, jer se nagađalo, kako je isusovac, da je uzeo ime, između ostalih, i po isusovačkom svetcu sv. Franji Ksaverskom?! Naime, kako je za vrijeme konklava sjedio pored umirovljenog nadbiskupa Sao Paola i bliskog prijatelja, kardinala Claudia Hummesa, ovaj mu je po izboru za papu čestitajući rekao: Ne zaboravi siromašne! Odmah se novoizabrani Papa sjetio Franje Asiškog,

čovjeka siromaštva i mira, te odlučio zvati se njegovim imenom!

Sveti je Otac dosad više puta svojim činima potvrdio da mu je Asiški Svetac životni uzor. Njegova briga za rimske beskućnike, telefonski pozivi neutješenima, „kršenje protokola“ u korist malenih, sjedenje za vrijeme sv. mise s vjernicima u klupama, posjet optičaru i slično, sve su to radnje jednostavna čovjeka koje obične vjernike oduševljavaju. Sveti je Otac u ovoj Godini posvećenog života obradovao kako franjevce tako i vjernike i našeg podneblja. Prvo je u siječnju ove godine imenovao franjevca kapucina Ivicu Petanjka krčkim biskupom, a onda je u lipnju na jedan dan posjetio Bosnu i Hercegovinu i sinove sv.

Franje u njihovoj središnjoj kući u Sarajevu. Ponešto o Papinom uzoru, Asiškom Siromašku i njegovim sljedbenicima, poštovani čitatelji, možete pročitati u ovom broju naše revije!

Glavni urednik

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22

iz sadržaja

račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM

Tema broja Franjo Asiški u Europi danas 4

račun u švicarskoj

Reportaža Fratri vole svoju zajednicu 16

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX

Živjeti u Hrvatskoj Isprsiti se, a ne skupljati bodove

34

Big Brother Moralni nered i teror ispraznosti

42

Naši susreti Jednostavan, pristupačan, pravi

62

Duh Afrike Dođite, ovdje ljudi ne žive na stablima

66

grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

Aktualno Jednostavnije i brže do presude

Snimka na naslovnoj stranici: Fra Marinko Baotić

36

Svjetlo riječi listopad 2015. Svjetlo riječi

3

Tema broja

Fra Darko Tepert

Franjo Asiški u Europi danas Može se uočiti nekoliko elemenata koji svetog Franju Asiškog čine aktualnim u Europi našega vremena. Prema Christophu Schönbornu, bečkom kardinalu, to je iznenađujuća sposobnost obnove Crk­ve, a prema papi Franji, to su siromaštvo, mirotvorstvo i odnos prema svemu stvorenome

U

ovom promišljanju o svetom Franji Asiškome u kontekstu današnjega vremena, osobito u kontekstu razvoja društvenih prilika u Europi danas, u pomoć bih pozvao dvojicu redovnika koji ne pripadaju Franjevačkoj obitelji. Prvi je kardinal Christoph Schönborn, nadbiskup Beča, inače dominikanac. On je još u rujnu 2012. godine, u govoru koji je održao u Berlinu, naglasio da krš­ćanstvo sve više postaje strano tijelo u Europi. Početkom ožujka 2013, neposredno pred izbor novoga pape, objavljena mu je na talijanskom jeziku knjiga Cristo in Europa, una feconda estraneità. Mogli bismo prevesti ovaj naslov Krist u Europi, plodno strano tijelo. U ovoj knjizi on govori o “poticajnom paradoksu” u kojem krš­ćanstvo postaje strano tijelo u Europi premda je na određeni način ovdje rođeno. Dapače, čini se, prema njemu, kao da se vraćamo unazad: “Živimo u svijetu koji je postao religijski i kulturalno pluralističan, u svijetu koji je pretežno ‘poganski’, u kojem je zaboravljen krš­ćanski stil života koji je stoljećima prakticiran, gdje dominiraju astrologija, abortus, praznovjerje i pohlepa. Unatoč tome što su krš­ćani snažna većina u Europi, oni praktični krš­ćani postali su manjina.” Opisujući ovu situaciju, Schönborn ne zapada u 4 www.svjetlorijeci.ba

beznađe ili u besplodna osuđivanja, nego dodaje: “Položaj krš­ćanstva u Europi, kako ga ja vidim, poticajan je i pun mogućnosti”, pa nastavlja: “Crk­va često ima nezamislivu sposobnost obnavljanja same sebe. Zašto nam budućnost ne bi čuvala onu istu vrstu iznenađenja kakvo je Siromašak iz Asiza donio svijetu prije osamsto godina.”

Istoga mjeseca kad je objavljena ova knjiga kardinala Schönborna, u žarište zanimanja svjetske javnosti ulazi drugi redovnik kojega na početku ovoga promišljanja pozivam u pomoć. Kardinal iz Buenos Airesa, isusovac, Jorge Mario Bergoglio, izabran je tek nekoliko dana nakon objavljivanja Schönbornove knjige 13. ožujka 2013. za novoga papu te izabire upravo ime Franjo. Već 16. ožujka 2013. u susretu s predstavnicima medija, Papa je rekao: “Neki ne znaju zašto se rimski biskup htio zvati Franjo (...) Prilikom izbora, uz mene je bio nadbiskup u miru Sao Paola i prefekt kongregacije za kler, kardinal Claudio Hummes – moj veliki prijatelj, veliki prijatelj! (...) Kad je broj glasova dosegao dvotrećinsku većinu, započeo je pljesak, jer je izabran papa. On me tada zagrlio i rekao mi: ‘Ne zaboravi siromahe!’ Ta je riječ ušla ovamo”, naglasio je Papa pokazavši na srce, pa nastavio: “Odmah potom, s obzirom na siromahe, pomislio sam na svetoga Franju Asiškoga.

Potom sam pomislio na ratove, dok se prebrojavanje glasova nastavilo, sve dok nisu bili prebrojani svi glasovi. Franjo je čovjek mira. I tako je došlo do ovoga imena – Franjo Asiški. Za mene je on čovjek siromaštva, čovjek mira, čovjek koji ljubi i čuva sve stvoreno. I u ovom trenutku mi nemamo baš dobar odnos sa stvorenjima, zar ne? On je čovjek koji nam daje onaj duh mira, siromašan čovjek. O, kako bih volio da Crk­va bude siromašna i za siromašne!”

Iz ovoga se može uočiti nekoliko elemenata koji svetog Franju Asiškog čine aktualnim u Europi našega vremena.

Prema Schönbornu, to je iznenađujuća sposobnost obnove Crk­ve, a prema papi Franji, to su siromaštvo, mirotvorstvo i odnos prema svemu stvorenome.

Razgovor Mr. fra Anđelko Barun, poznavatelj franjevačke prošlosti u Bosni

Živi po evanđelju i ne boj se budućnosti U

broju našeg časopisa koji je u znaku sv. Franje Asiškog, predstavljamo vam franjevca i povjesničara provincije Bosne Srebrene. Riječ je o mr. fra Anđelku Barunu, rođenom 1937. u Lusniću (župa Ljubunčić). Tijekom svoje 52 svećeničke godine ovaj magistar teologije, osim pastoralnih službi na župama Barlovci, Ljubunčić i Livno, u Provinciji je obnašao i službu gvardijana, 8 www.svjetlorijeci.ba

ekonoma Provincije, odgojitelja novaka i bogoslova. Član uprave Provincije (definitor) bio je u četiri mandata.

Na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu predavao je Povijest Reda i Provincije, Katehetiku i Metodologiju. Istovremeno je surađivao u časopisima, publikacijama i zbornicima. Izdao je ciklostilom 1985. “Pregled povijesti provincije Bosne Srebrene” za uporabu studentima Franjevačke teologije

u Sarajevu. Godine 2003. objavio je knjigu “Svjedoci i učitelji. Povijest franjevaca Bosne Srebrene”, zatim 2006.

“Franjevci u Bosni” i 2008. “Stazom Franje Asiškog”. Svoje umirovljeničke dane provodi u franjevačkom samostanu na Gorici kod Livna gdje predaje novacima Franjevačke provincije Bosne Srebrene Povijest Reda i Provincije i Metodologiju, te je još uvijek i znanstveno aktivan.

Pod povećalom

Luka Marković

Franjo i “posvećeni život” Franjo je bio Franjo, a franjevci su bili i ostali djeca ovoga svijeta koja mu se pokušavaju približiti. Samo u tom kontekstu se može shvatiti uspone i padove franjevaštva kroz povijest, franjevaštva koje zbog ljudskosti nije nikada bilo oslobođeno slabosti pred bogatstvom, vlašću i nagonima

B

ūdi se pripisuju riječi kako je bolje pobijediti samoga sebe nego tisuću neprijatelja u tisuću borbi. I Buda (prema predaji) i sveti Franjo su pobijedili sebe, stavljajući pod kontrolu svoje nagone.

Ni jedan ni drugi se nisu u toj borbi odrekli svijeta, nego su uputili na to da se svijet može mijenjati samo radikalnom kontrolom sebe i ljubavlju prema svemu stvorenom. Budine mudre riječi odgovaraju dobrim dijelom onom što je krajnji cilj krš­ćanskoga “posvećenog života”, koji želi biti 12 www.svjetlorijeci.ba

nešto posebno u Božjem stvorenom svijetu. Jer biti redovnik, živjeti “posvećenim životom”, drugačijim od onog svakodnevnog, znači kontinuiranu borbu sa samim sobom, s nagonima i željama, s izazovima i ponudama; znači ukazivati na to da je život vrijedan i kad se ne posjeduje puno, kad se nema vlast nad drugima i kad se ne ispunja bezuvjetno svaki nagon.

Kad Franjo, sin bogataša iz Asiza, kreće u radikalni obračun s vrijednostima ovoga svijeta, on ne prezire niti bogatstvo, niti vlast, niti seksualnost, nego želi samo pozvati krš­ćanski svijet, prije svega nositelje crk­vene vlasti, da se vrate Kristu, koji nije ništa prezirao, nego je pokušao staviti sve na svoje mjesto. Franjino bezuvjetno stavljanje pod okrilje Crk­ve, i previše moćnog papinstva, nije znak njegove naivne (slijepe) poslušnosti i kratkovidnosti, nego razboritosti. Jer svaki drugi način da se upozori Crk­vu kako nije uspjela odgojiti dobre ljude po Kristovu uzoru, čak niti u svojim redovima, završio bi neuspjehom, kao što su završile ideje onih radikalnih kritičara Crk­ve, koji su gajili iluziju kako se silom može pobijediti “prevelika svjetovnost” unutar crk­ venih struktura i krš­ćanstva. U tim burnim danima, kad je Crk­va počesto bila daleko od Kristovog puta, na kojem je trebala biti svijetlo svijeta i sol zemlje, ponaša se Franjo poput

jednog budističkog redovnika, koji provodeći godine života u kineskom zatočeništvu, neprestano misli na to kako ne smije izgubiti suosjećajnost za svog zatvorskog čuvara. I Franjo je zasigurno suosjećao s mnogobrojnim crk­venim poglavarima, koji su Krista i krš­ ćanstvo držali u zatočeništvu.

Uza svu ozbiljnost dramatičnih događanja oko Franje, ne smijemo izgubiti

Arheologija i kršćanstvo u BiH

Andrijana Pravidur Zemaljski muzej BiH

Ranokrš­ćanska bazilika u Zenici

Tlocrt bazilike, prema Đ. Basler, 1990.

Prema broju nalaza i ukrasnih elemenata ostataka crk­venog namještaja, zenička bazilika pripada najljepšim primjerima sakralne kasnoantičke umjetnosti u zaleđu provincije Dalmacije

P

rve podatke o ranokrš­ ćanskoj bazilici iz Bilimiš­ ća u Zenici 1892. godine donosi Ćiro Truhelka na osnovu prvih arheoloških iskopavanja koja su provedena godinu ranije. Tada u Zemaljski muzej BiH stižu i prvi ulomci bogato ukrašenog kamenog crk­venog namještaja koji je i danas izložen u stalnom postavu antičke zbirke muzeja.

Zanimljivo i neuobičajeno tlocrtno rješenje ovu baziliku izdvaja i razlikuje od ostalih uobičajenih bosanskih primjera. Radi se o dvostrukoj crk­vi – tzv. basilica gemina, koja je dosta rijedak tip građevine na našem tlu. Bazilika je prostorno koncipirana od dva naosa koji završavaju polukružnim apsidama, dok su na zapadnoj strani povezani zajedničkim predvorjem, tj.

14 www.svjetlorijeci.ba

narteksom. Prostor među apsidama omogućavao je komunikaciju između dva naosa koji također završava apsidalnim polukrugom. Obje dvorane, tj. naosa su arhitektonski i prostorno jednostavne, a sjeverni naos imao je quadratum populi kojeg je od

prezbiterija odvajala bogato dekorirana kamena oltarna pregrada, gdje su se odvijali liturgijski sadržaji. Među brojnim kamenim i bogato dekoriranim ulomcima crk­ venog namještaja izdvajaju se dvije ograde – jedna oltarna i druga koja je vjerojatno

Reportaža

Sarajevo

Fratri vole svoju zajednicu Oko 120 franjevaca iz BiH i iz drugih zemalja u kojima franjevci provincije Bosne Srebrene djeluju, okupilo se u ponedjeljak 14. rujna u Sarajevu na tradicionalni skup poznat kao “Kapitul na rogožinama”

16 www.svjetlorijeci.ba

V

idjeti puno ljudi u istim odorama bilo gdje i bilo kada, uvijek je poseban događaj jer takvo okupljanje izražava javno zajedništvo tih ljudi i kako bi se to danas reklo – posvećenost zajedničkim ciljevima.

Upravo to se moglo posvjedočiti sredinom rujna u Sarajevu kada se oko 120 franjevaca Bosne Srebrene okupilo u Samostanu sv. Križa, u Kovačićima, na svoj tradicionalni godišnji skup zvan “Kapitul na rogožinama”. Među njima nisu stigli samo franjevci koji djeluju u BiH, nego su došli i neki od onih koji su na pastoralnim službama u Hrvatskoj,

Srbiji, Kosovu, Njemačkoj, Austriji i Australiji. Povod ovom skupu je bio Blagdan Uzvišenja Sv. Križa, koji se u ovoj provinciji svečano obilježava kao “imendan” provincije budući je ona u svom službenom nazivu ima križ pa se zove Franjevačka provincija Svetog Križa Bosna Srebrena. Rogožine se po nepisanom pravilu svake godine održavaju na drugom mjestu. Primjerice, lani je to bilo u Šikari kod Tuzle, 2013. u Visokom, a prije toga u Tolisi.

Izbor je ove godine pao na samostan u Sarajevu, onaj isti u koji je u lipnju kročio papa Franjo tijekom pohoda BiH, a zapravo je riječ o

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Fratarski recept za lidere Svako vrijeme ima svoje jade i tegobe. I svako vrijeme traži heroje. Ali isto tako svako vrijeme može izroditi i lidere i svece. A za to ne treba posebni recept, već samo savjesno i odgovorno izvršavanje svoga poslanja

S

veti Franjo je, usudim se reći, gotovo više nego ijedan svetac, zadužio Bosnu i Hercegovinu.

Naime, da nije bilo njegovih franjevaca, njihove mudrosti, upornosti, požrtvovnosti i vjernosti, pitanje je kako bi danas izgledala ova država. Pritom ne mislim samo na krivovjerje, koje je stoljećima iskorjenjivano tu, već i na prosvjetiteljski rad, gospodarski i društveni razvoj, arhitekturu i kulturu, politiku i borbu za opstojnost katoličkog i hrvatskog puka. Govorimo li o opismenjavanju, podizanju gospodarstva, razvoju književnosti, stvaranju prvih kulturnih i prosvjetnih institucija, zastupanju pred moćnicima, očuvanju narodne baštine i identiteta, ili pak o žrtvovanju za svoj narod, kao ključni akteri se pojavljuju, 20 www.svjetlorijeci.ba

ne desetci, već stotine fratara, kako onih bosanskih, tako i hercegovačkih.

Mnogima smo, u znak sjećanja i zahvalnosti, darovali imena ulica, škola ili institucija. Neke uzdižemo na čast oltara i zahvaljujemo im u molitvama. Ali, nažalost, djela mnogih smo zaboravili, smatrajući da se od njih to i očekivalo! Dobar dio njih je bio toliko samozatajan, pa su se ponekad njihovim zaslugama kitili i drugi.

Međutim, sve njih povezuje činjenica da su dijelili sudbinu puka s kojim su živjeli te su morali biti više nego kreativni i lukavi kako bi preživjeli

i očuvali vjeru naših otaca. Zbog te franjevačke stoljetne ukorijenjenosti u sve pore života ovdašnjeg čovjeka, nekima je franjevac jedini sinonim za svećenika, što u novije doba u pojedinim župama (osobito hercegovačkim) izaziva prilične nesporazume i otpore kod prihvaćanja drugih redova i svećenika.

Od franjevaca se često očekuje više nego od njihove subraće u drugim redovima, jer su u narodu itekako poznati oni franjevački zavjeti – siromaštvo, poslušnost i čistoća, kojima je sveti Franjo obvezao svoju

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

Božji razlozi za bolesti U početku su biblijski ljudi smatrali da je grijeh uzrok bolesti. Ipak, negdje u vrijeme pisanja knjige o Jobu, ovo više nije bio slučaj. To jest, Job je smatrao da grijeh nije uzrok njegove bolesti.

On donosi jedan novi prijedlog

Z

animljivo je da najčeš­će biblijski ljudi nisu bolest povezivali s lošom hranom ili vodom, nego su je prije svega povezivali s Božjom voljom. To jest, bolest nisu uzrokovali neki prirodni čimbenici, nego Bog. I u tom kontekstu, liječnik nije bio privlačno zanimanje. Čak štoviše. Biblijski čovjek se više oslanjao na molitvu, nego li na liječnika i lijekove. Knjiga Izlaska ističe da će zdravi biti oni koji obdržavaju Božje zapovijedi (Zatim reče: ‘Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću 26 www.svjetlorijeci.ba

puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.’ Izl 15,26); a oni koji ne budu obdržavali, njih će zadesiti “sva zla … i svaka druga bolest i bič” (Pnz 28,6061). Oni koji su donekle imali pravo liječiti bili su proroci i Božji ljudi, koji su se kod liječenja ipak više oslanjali na svoj odnos s Bogom, nego li na svoje znanje i stručnost (vidi 2 Kr 8,8; 5,11).

U početku su biblijski ljudi smatrali da je grijeh uzrok bolesti. Ipak, negdje u vrijeme pisanja knjige o Jobu, ovo više nije bio slučaj. To jest, Job je smatrao da grijeh nije uzrok njegove bolesti. On donosi jedan novi prijedlog. Odnosno, grijeh nije uzrok bolesti, niti je to kršenje Božjih zapovijedi, nego je korijen bolesti u božanskom planu, kojeg bolesnik ne mora, a često, i ne razumije. Ono što se od bolesnika traži jest povjerenje da su Božji razlozi za pripuštanje bolesti pravedni i ispravni.

Najčešća bolest guba Neki od načina liječenja se indirektno spominju u Svetom pismu. Tako prorok Izaija govori o čiš­ćenju i povijanju rana te o njihovu mazanju uljem (Iz 1,6), “stavljanju lijekova” (Ez 30,21), korištenju biljke “ljubavčice” za začeće (vidi: Post 30,14-17); stavljanju obloga od smokava (2 Kr 20,7).

A od bolesti koje se spominju u Svetom pismu, evo nekih. Bolest koja

se najčeš­ će spominje u Bibliji jest guba. Na hebrejskom jeziku ova bolest se zove ṣāraʿaṭ. Teško je reći radi li se o bolesti kože kakvu je mi danas poznajemo, ili se vjerojatnije radi o spoju raznih bolesti koje su dovodile do kronične bolesti kože. Ljudi su u starini smatrali da je guba jako zarazna, ali i nasljedna bolest. Stoga su gubavci bili obavezni živjeti izdvojeno od zajednice, sve dok ne ozdrave.

Nakon očiš­ćenja od gube morali su prinijeti žrtvu (Lev 14,1-32). Novi zavjet spominje da je Isus izliječio nekoliko ljudi od gube (usp. Lk 5,12-13; 17,12-17). Zgoda koju Luka donosi u 17. poglavlju zanimljiva je i po tome, uz to što je druga dva sinoptika ne donose, što je ovo jedino mjesto gdje se govori da gubavci nisu bili potpuno izdvojeni iz zajednice.

Uz gubu, sljedeća bolest koja se često spominje u Bibliji jest sljepoća. Tako npr. 2 Sam 5,8 govori o slijepcima i kljastima koji ne bi trebali ulaziti u Hram. Sveto pismo spominje tri vrste sljepoće: iznenadnu sljepoću uzrokovanu jakim bljeskom, prašinom, prljavštinom ili nečim sličnim; postupnu sljepoću, uzrokovanu staroš­ću te kroničnu sljepoću. Djela apostolska govore o Pavlu koji je oslijepio, ali samo jedno određeno vrijeme (Dj 9,8). Izraelci su imali obvezu biti samilosni prema slijepcima, i onaj koji bi slijepca vodio na stranputicu

Povratak

Kotor Varoš

Volontiranje umjesto kafića i diskoteka Kotor Varoš, gradić udaljen 30-ak kilometara od Banje Luke, prije 20 godina ostao je bez gotovo 95 posto predratnog katoličkohrvatskog pučanstva.

Iako svake godine u tjednu Velike Gospe velik broj Kotorvarošana posjećuje svoj rodni kraj, mladi Kotorvarošani koji kao djeca nekadašnjih izbjeglica odrastaju izvan domovine, gube povezanost te zanimanje za korijene. Da bi to spriječili, te da ovaj kraj ne postane crna rupa na bh. zemljovidu, ljeta 2012. pokrenut je projekt volontiranja

30 www.svjetlorijeci.ba

M

ladi, koji ste rodom iz BiH ili živite u BiH: što za vas predstavlja Bosna i Hercegovina? Što vam je prvo pred očima kad netko spominje zemlju u kojoj živite, odnosno u kojoj su odrasli vaši roditelji? Što osjećate kada putujete Bosnom i Hercegovinom?

Razmišljajući o našoj domovini, svašta mi se nešto vrti u glavi. Iako nisam odrastao u BiH, većinom lijepe stvari povezujem s (po meni) najljepšom zemljom na svijetu. Posebno nakon tjedna Velike Gospe, u kojemu smo četvrti put zaredom organizirali projekt volontiranja u Kotor Varošu (ovaj put s animatorima Caritasa Italiana iz Sarajeva), još sam se više uvjerio u društvene ljepote naše zemlje koje se u medijima baš i ne žele prikazivati.

Nakon što smo nekoliko dana imali mogućnost uživati na našoj djedovini, još jedna lijepa vijest je stigla, ali iz daleke Litve: kadeti košarkaške bh. reprezentacije su po prvi put postali prvaci Europe. Trener Josip, reprezentativci Džanan, Sani, Nebojša, Timur, Emir, Lazar, Amar, Aljoša, Nikola, Njegoš, Adi, Srđan i Vedran, imali su jedan zajednički cilj, i uspjeli su postići ga.

Zamislite samo kakav li je to poraz za naše foteljaše kojima nije do zajedništva, kojima nije do zajedničkih pobjeda, kojima nije do dobrih

susjedskih odnosa među običnim ljudima. Ili kako papa Franjo reče u Sarajevu “kojima je stalo da od svake razlike stvore razlog za sukob”.

Vjerojatno im se također ne bi svidjelo to što smo zajedno s članovima Caritasa Italiana, mladim Kotorvarošanima i Jajčanima različitih vjeroispovijesti i nacionalnosti postigli ovih dana. Svidjelo se to njima ili ne: to je BiH. Iako je ovaj projekt počeo s nuđenjem neformalnih aktivnosti za mlade Kotorvarošane hrvatske nacionalnosti, tj. da u

Pogled iskosa

Milo Jukić

Pretvaranje laži u istinu I

mam prijatelja iz susjedne države koji je nekoliko godina radio u državnom predstavništvu u Bruxellesu.

Iznenadio sam se kad sam saznao da je podnio ostavku, napustio Bruxelles i vratio se kući. Njegov potez bio mi je prilično neshvatljiv: što bi u vakat rekao Nele K. “pos’o je dobar, a para laka”. Njegova pozicija bila je bolja od one opjevane u Neletovoj pjesmi.

Jedva sam dočekao vidjeti se s njim, a razlozi koje je naveo doista su me iznenadili. “Nekoliko puta tjedno”, kaže, “imamo sastanak, nas pedesetak predstavnika država. Često se na dnevnom redu nađu teme koje su medijski vrlo zastupljene, ali je krajnji zaključak gotovo jednodušan. Izvan toga su pojedinci i organizacije koji tvrdoglavo ponavljaju argumente, ali na kraju gube. Ne jednom sam se”, nastavio je, “zapitao jesmo li u pravu mi koji na toj svojoj razini donosimo važne odluke. Ispočetka sam nekako po inerciji, usto poštujući i naloge iz svog ministarstva vanjskih poslova, lako formirao mišljenje, ali mi se, kako je vrijeme odmicalo, sve češ­će dešavalo da mi, i danima nakon neke odluke za koju sam i ja digao ruku, kroz glavu prolaze stvari koje su, shvaćao sam, istinite, a u potpunoj su opreci s našim odlukama. Sljedeća faza bila je mnogo

32 www.svjetlorijeci.ba

teža: shvaćao sam da moram slušati naloge iz ministarstva, ali sam, i to vrlo često, uviđao da ono što odlučujemo ne da nije istina nego da je na sasvim suprotnoj strani. Na kraju sam shvatio da sam prilično naivan i da nikako nisam za diplomatske službe, jer sam, pričajući s kolegama iz drugih država, zaključio da je većina njih tu samo kako bi provodili naloge svog ministarstva i da ih uopće ne zanima što je istina i hoće li nekome takvim ponašanjem, nekad i cijelim narodima ili društvenim skupinama, nanijeti štetu.

Savjest? Ne, shvatio sam da takvo nešto u njihovim glavama uopće ne postoji! Kad sam u jednoj prigodi, na ručku priređenom nakon sjednice, ne mogavši više šutjeti o nekim stvarima koje su bile u očitoj opreci s našim odlukama donesenim tog dana, pomalo nediplomatski izbacio na stol i suprotne argumente, koji su bili istiniti, njihov odnos sa mnom naprosto je zahladio. Smiješak, pozdrav, poneko usputno pitanje koje nije ni tražilo odgovor i to je bilo sve.

Shvatio sam da sam im iznošenjem istine, makar i izvan formalnog dijela našeg djelovanja i bez konkretne namjere, zabio prst u oko. Na kraju sam, iako sam se i dalje držao naloga ministarstva, usmeno upozoren na svoje nediplomatsko ponašanje, a onda sam shvatio kako više ne želim

Živjeti u Hrvatskoj

Marija Barbić

Isprsiti se, a ne skupljati bodove J

edni kažu vizionar, drugi neoprezni idealist, trećima sve to sumnjivo. Pravu buru u medijima izazvala je poruka pape Franje o tome kako ljudi koji su nakon rastave zasnovali novu zajednicu nisu, niti smiju biti izopćeni iz Crk­ve. Stav je to koji će biti razmatran na predstojećoj biskupskoj sinodi posvećenoj obitelji. Kritičari su ratoborno podignuli glave, a još više svoj glas, a u emisijama uživo u večernjem terminu učene glave razmatrale rečeno sa različitih aspekata. Stvar vrlo jednostavna. Crk­va živi u duhu vremena, ma kakvo ono bilo i ne ostavlja vjernike jer su “roba s greškom”. Ogroman je broj ljudi koji nisu opstali kao bračni par. Ako tome pribrojimo i djecu rođenu u tim brakovima, veliki je to broj izgubljenih vjernika.

Papa kaže treba razlikovati žrtvu rastave i onoga tko ju je izazvao. Bit će interesantno pričekati odgovor na pitanje tko će i na koji način odvagnuti isto u pojedinom slučaju i što s onim tko je “krivlji”? Vapimo za prilagodbama u tom dijelu krš­ćanskog života, onoga što je prihvatljivo kod povrede sakramenta ženidbe, jer u pitanju su, prije svega, djeca. Nerazumijevanje i razočarenje nastupaju u trenutku kad roditelji u takvim novonastalim zajednicama požele krstiti dijete. Tko ima pravo uskratiti krštenje novom čovjeku? Kako da mu roditelji budu primjer žive vjere, ako su sami izopćeni? Znam, nisam mjerodavna argumentirano raspravljati o ovako osjetljivim vjerskim pitanjima, ali sam vjernik koji je ponosan biti dio zajednice koja živi vjeru, osuvremenjenu vjeru. Vjeru za čovjeka.

Prestanite tiskati udžbenike!

Nekad je reklama “U novi razred u novim cipelama Borovo” bila simbol početka nove školske godine, sada je to uvijek isto pitanje – besplatne knjige i ove godine ili ne?

Predizborna godina donosi i veću mogućnost da ipak budu besplatne, barem nekima. Raspravlja se i analizira koliko će roditelji uštedjeti pri tome i kako je država majka, a ne maćeha. Kao da su u pitanju svi troškovi do kraja 34 www.svjetlorijeci.ba

školovanja djeteta! Nepravedno je, prvenstveno, ostaviti mogućnost ili nemogućnost ostvarivanja prava na besplatne udžbenike na lokalnoj razini, iz proračuna pojedinog grada. Dakle, ovisno o mjestu u kojem, eto slučajno, plaćaš porez, a tvoje dijete se školuje, pa ćeš knjige dobiti ili ćeš biti ogorčen, ljut kao i lani. Kao da nam je malo podjela i netrpeljivosti regija, nezadovoljstva, pa to treba još malo rasplamsati, kad već nema zgodnog derbija poslije kojeg ostaju razbijeni automobili i poneka glava. Ili svima ili nikome! Da se razumijemo, značajan je to trošak ili ušteda prosječnoj obitelji, ali dajte da to riješimo jednom zauvijek – prestanite svake godine tiskati nova izdanja udžbenika!

Promijenite korice i poneku ilustraciju, tek toliko da se opravda novac, veliki novac. Puno veći nego što su ovakve “uštede”, a gdje je novac tu je i provizija... Zgodno vam to dođe, mjerodavna gospodo, onako povrh plaće i redovito, zajamčeno. Samo da znate, knjige se kupuju jednom godišnje i preživi se nekako, a djeci se svaki mjesec plaćaju obroci u školskim kuhinjama, karte javnog i međumjesnog prijevoza i još puno, puno toga. To je ono gdje se država može i treba isprsiti, za svako dijete, a ne skupljati bodove kod neodlučnih glasača na teret lokalnih proračuna. Sve do tada, do nekih stvarnih ušteda, ma koliko me zbunjivali, gledat ću dalje od vlastitog nosa!

Aktualno

Veliko zanimanje i pogrešna shvaćanja ženidbe

Jednostavnije i brže do presude U rujnu je objavljen dokument pape Franje kojim su izvršene značajne promjene u Zakoniku kanonskog prava iz 1983. godine s obzirom na preuređenje kanonskog postupka za utvrđivanje i presuđivanje je li neka ženidba dvoje katolika, ili između katoličke i nekatoličke stranke, sklopljena valjano ili nije 36 www.svjetlorijeci.ba

D

okument koji nosi latinski naslov Mitis Iudex Dominus Iesus (Isus Gospodin blagi sudac), pobudio je među katolicima širom svijeta, pa i kod nas, veliko zanimanje, ali je od mnogih i pogrešno shvaćen.

Učinjene su, bez sumnje, u kanonskom pravu velike promjene, ali ne u smislu da će se odsada u Crk­vi moći “poništavati ženidbe”, kako se u javnosti i u medijima često pogrešno predstavlja, nego se radi o tome da će sudski postupak za utvrđivanje je li neka ženidba uopće sklopljena valjano teći brže, lakše i jednostavnije. Da bi čitateljima stvar bila jasnija, odmah treba reći da ženidba može biti nevaljana zbog trostrukog razloga: a) zbog toga što za njezino sklapanje postoji neka ženidbena smetnja

(zapreka), a takvih, prema Zakoniku kanonskog prava, ima dvanaest, među kojima su, da spomenem neke: nedostatak potrebne dobi, spolna nemoć, ženidbena veza koja već postoji, različitost vjere, krvno srodstvo, sveti red đakonata i svećeništva, javni doživotni zavjet čistoće u redovničkoj ustanovi; b) zbog nekog nedostatka u ženidbenoj privoli, npr. zbog teškog manjka u prosuđivanju o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima; zbog nesposobnosti psihičke naravi za preuzimanje bitnih ženidbenih obveza; zbog zablude o osobi ili o osobini druge osobe; zbog zlonamjerne prijevare o nekoj osobini druge stranke; ili zbog prisile ili velikog straha; c) zbog toga što ženidba nije sklopljena pred svetim crk­venim službe-

Zemlja planina

Igman

Dalibor Ballian

Najniža sarajevska planina Nedaleko od Sarajeva, s juga okružen Bjelašnicom, smjestio se olimpijski prirodni dragulj Igman.

Izgrađen od vapnenca, s brojnim kraškim vrelima i vrtačama, ukrašen je šumskim bogatstvom i livadama koje se u vrijeme cvjetanja pretvaraju u šarene tepihe

I

gman predstavlja najnižu planinu u sarajevskom okruženju. Okružuje ga s istoka, sjevera i zapada Sarajevsko polje, a s juga planina Bjelašnica.

Tako je Igman dug oko 20 km, linijom od Hadžića do Krupca. Igman je prosječne visine od 1300 do 1400 m, a najviši vrhovi Igmana su Crni vrh 38 www.svjetlorijeci.ba

(1646 m), Guvno (1612 m), i Đurino brdo (1533 m) te više nižih vrhova, kao Obješenjak, Javor, Rađi vrat, Batak brdo, Javornik i dr. Interesantno je da su svi vrhovi obrasli gustom šumom četinjača, za razliku od drugih planina. Sama planina je izgrađena od vapnenca i dolazi u zonu planinskog krša, sa svim kraškim fenomenima, ali su vrtače najbrojnije. Jedan poseban vid kraškog fenomena su Veliko polje na nadmorskoj visini od 1190 m i Malo polje na 1162 m, i predstavljaju tipičan primjer kraških uvala, popunjenih morenskim nanosima iz vremena zadnje glacijacije, kada su se ledenjaci spuštali s Bjelašnice. Te uvale danas karakteriziraju temperaturne inverzije te se na njima zimi mjere jako niske temperature, a najniža registrirana je -43,5 °C na lokalitetu Mrazišta. Temperaturne inverzije i specifično strujanje zraka, osobito spuštanje hladnog zraka s Bjelašnice, uvjetuju klimu ove planine, koja dolazi u grupu alpskog klimata, sa svim flornim elementima koji su joj svojstveni.

Vrelo Bosne Hidrološke prilike na ovoj planini su tipične za krš te je Igman oskudan s izvorima. Postoji samo jedan trajni izvor, Javornik te više povremenih u određenim vrtačama širom Igmana, ali su napuštanjem stočarenja na planini zapušteni pa ih samo šumari ili planinari koji ih poznaju povremeno aktiviraju. Nedostatak vode kompenzira se brojnim snažnim kraškim vrelima koje nalazimo u podnožju ove planine. Od jugoistoka prema zapadu slijede izvori: Presjenička rijeka, Medvjeđi potok, Večerica, Stojčevac, Vrelo Bosne, Žunovnica te brojni manji izvori. Svi oni daju vodu rijeci Bosni i čine je već prilično velikom rijekom kada napusti Sarajevsko polje.

Kako je u pitanju kraška planina, na njoj bi trebalo da se nađu i pećine, ali ih je veoma malo. Na južnim padinama ima jedna manja pećina, na lokalitetu Hrid, koja više sliči na veliku vrtaču te se postranom stazom može sići do dna, a u maloj galeriji se uvijek može sakupiti dovoljno pitke vode.

Big Brother

Nova sezona prikazivanja “jugoslavenskog” Big Brothera

Moralni nered i t N

akon četiri godine pauze, ponovno se prije par tjedana, pojavio RTL-ov show Big Brother (Veliki brat), u kojem stanari Big Brotherove kuće žive pod nadzorom Velikog brata. Zamoljen da dadnem svoj osvrt na prikazivanje “jugoslavenskog” Big Brothera, pogledao sam nekoliko TV emisija, pročitao medijske i internetske natpise. Iz svega se može općenito zaključiti: u emisiji gledamo skupinu nezaposlenih “stanara” (koji radnik može sebi priuštiti tri mjeseca odsustva s ozbiljnog posla!), lakomislenih, lijenih, umišljenih i manje-više nesklonih da zajednici pridonesu išta vrijedno spomena. Njihov je jedini “životni uspjeh” što su izabrani da budu”zatočeni” u kući Velikog brata.

Emisija bez smislenog sadržaja Koja je svrha tog eksperimenta koji traje godinama kao globalni projekt (ne prikazuje se samo u Hrvatskoj već i u velikom broju europskih zemalja)? Kritičari, čiji je broj jako velik, slažu se da RTL-ov show nema nikakva smislenog sadržaja. Glavna ideja je od početka bila (prva godina emitiranja u Hrvatskoj je 2004) da stanari Big Brotherove kuće budu “pokusni kunići” eksperimenta u kojem ih Veliki brat snima na svakom koraku 24 sata u svim mogućim izdanjima, prisluškuje njihove intimne razgovore. U emisiji se pojavljuju relativno mlade osobe koje su televizijski stratezi izveli na svjetlo dana s ciljem da se nadmeću tko će biti žešći i bezvezniji te tako zaraditi 100 000 eura. Makar RTL, emitirajući emisiju, upozorava da je neprimjerena za djecu do 12 godina starosti, emisija se prikazuje u udarnim večernjim terminima, a repriza je sutradan u prijepodnevnim satima. Koliko god se producenti potrudili prikazati Big Brother kao zabavnu emisiju, ona je sve, samo ne to.

U njoj gledatelji gledaju (i uče se?) različitim nemoralnim ponašanjima, od kojih je lako izdvojiti sljedeće: ® ”Regionski” Big Brother ove sezone okuplja 14 “natjecatelja” iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. Njegov “post-jugoslavenski” štimung je zapravo show za novo balkansko bratstvo. Birani su po nacionalnom ključu, ali i po ključu što većeg izazivanja podsmijeha, projekt pseudo-jugoslavije s beogradskog Košutnjaka.

42 www.svjetlorijeci.ba

® Izbor kandidata za ulazak u kuću Big Brothera, s moralnog i psihološkog stajališta, jedan je od najkontroverznijih momenata cijelog showa. Žiri između tisuća kandidata bira one za koje vjeruje da će unutar kuće, u izolaciji, proizvesti određeni skandal, koji su mentalno ili emotivno nestabilni ili koji su za novac i pobjedu spremni na sve. Sudionici plaćaju svoj televizijski nastup dramatičnim upadom u njihovu privatnu sferu. Pred milijunskim gledateljstvom žrtvuju što im je intimno i katkada gube kontrolu nad vlastitim osjećajima.

Promicanje najnižih strasti ® Moralni nered je što se ne poštuje ni dostojanstvo osobe ni zaštita osobne intimnosti; k tomu, manjak minimuma stida. Uz vlastito dostojanstvo, svaki čovjek ima svoju intimnost. Intimnost zahtijeva poštovanje. A ono se iskazuje činom suzdržljivosti, diskrecije, obzirnosti, stida: svega onoga što se ne poštuje u toj emisiji. Osoba koja je lišena intimnosti izložena je svim nesmotrenostima, oskvrnućima i uvredama; jest osoba koja je razvlaštena svoje dubine i neiscrpnosti i svedena na sliku što je odaje kao indiskretnu, bestidnu i brbljavu. Osnovna zadaća stida je sakriti ono što je dostojno poštovanja, zaštiti dragocjeno od profaniranja, od vrijeđanja. Stid je kao sinonim osobnog poštovanja što ga traži čovjekova intimnost, smisao tajne svake osobe. ® Sklonost uživanju u promatranju spolnih odnosa i nagih tijela, želja “sve vidjeti” u javnom i društvenom životu, težnja za isticanjem sama sebe, gubljenje intime, gubitak moralne svijesti, bezvrijednost, ocrtanost – sve je to reality show Big Brother; zbog novca i prazne popularnosti daju se kao pokusni kunići zatvoriti u BB-kuću, gdje će provesti nekoliko mjeseci. ® Ne može se ništa drugo naučiti osim kako nekome podmetati iza leđa, kako nadigrati protivnika, kako sklapati lažna prijateljstva i klanove, a pritom se nerijetko koristi i najvulgarniji rječnik, te kako nekoga zavesti i odvući u krevet ne bi li se time podigla gledanost i pridobili glasovi publike. Ukratko, Big Brother nerijetko izravno ili neizravno promovira najniže strasti i nagone i predstavlja ih kao poželjne osobine.

Svetac mjeseca

500. obljetnica rođenja sv. Terezije Avilske

Vidjela svoje mjesto u paklu Priča se da je jednom sveta Terezija u samostanu Utjelovljenja u Avili ugledala dijete.

Iznenađena ugledavši dijete u ženskoj klauzuri pođe do njega i upita: Tko si ti? Dijete je sa svoje strane upita: A tko si ti?

A ona odgovori: Ja sam Terezija od Isusa, a dijete će veselo: Onda sam ja Isus od Terezije

O

ve godine navršilo se 500 godina od rođenja jedne od najsjajnijih zvijezda na katoličkom nebu, Terezije Avilske. Svojom trijeznošću i hrabrom odlučnošću nadahnuće je i danas mnogima koji traže Krista. Terezija se rodila 28. ožujka 1515. U Avili (Španjolska) kao Teresa de Ahumada, od kako sama kaže, krijeposnih i bogobojaznih roditelja u mnogobrojnoj obitelji s devetero braće i tri sestre. U dobi od 20 godina ulazi u karmelićanski samostan Utjelovljenja u Avili. Svoj odlazak opisuje 48 www.svjetlorijeci.ba

veoma dramatično: Jedva mogu vjerovati da će moja bol i u smrti biti veća od one kada sam napuštala roditeljsku kuću. Činilo mi se da se u meni odvaja svaka kost (usp. Knjiga života, IV). Međutim, nju je u samostan vodila želja da spasi dušu, jer se poznavajući svoju živahnu narav bojala da bi to u svijetu mogla ostvariti. Bila je izuzetno lijepa i duhovita. Sačuvana je njena slika koju je 1576. godine naslikao fra Ivan od Bijede, Moliški Hrvat kojeg je svetica šaljivo izgrdila jer ju je naslikao ružnu i krmeljavu.

Prvu godinu u samostanu Terezija je podnosila mnoge svojevoljne pokore, pa je u kratkom vremenu narušila zdravlje, nakon čega je nekoliko dana bila i u komi. Malo je nedostajalo da bude živa zakopana, po običaju ondašnjeg vremena već su joj posvećenim voskom zalili očne kapke.

Priznaje da ju je samo od te nesreće spasio sv. Josip kojeg je nježno štovala cijeli život. Nakon tog događaja 18 godina provodila je redovnički život u osrednjosti, sve do onog trenutka kada joj je Gospodin pokazao mjesto pripravljeno u paklu kamo će ići nakon smrti ako se ne obrati. Otad se u njoj sve mijenja i odlučuje se na obnovu svog nutarnjeg života i Karmela.

Radi obnove Karmela krstarila je cijelom Španjolskom i iz tog perioda nastaju i njena velika asketsko – mistična djela. Terezija Avilska nije imala

akademsku naobrazbu, ali se uvijek koristila bogatstvom nauka teologa, crkvenih pisaca i duhovnih učitelja.

Hranila se čitanjem crkvenih otaca, svetog Jeronima, svetog Grgura Velikog, svetog Augustina (usp. Put Savršenosti). Terezija je napustila vrijeme izdahnuvši 14. listopada 1582. Papa Pavao V. proglasio ju je blaženom 1614, papa Grgur XV. 1622. svetom, a papa Pavao VI. 1970. prvom crkvenom naučiteljicom.

Učiteljica molitve Pisati i govoriti o naučiteljici Crkve, onoj koja je s anđelima govorila, djeluje preuzetno. Što reći kada je već sve rečeno, što napisati o crkvenoj naučiteljici a da se ne postidim svoga slova.

Možda da krenem od onog što bi ona tražila od svakoga od nas, bez molitve nema pravoga početka niti završetka.

Molitva je osnovica Terezijinog mističnog puta k Bogu. Njeno autobiografsko djelo “Knjiga života” stoji u redu najizvrsnijih kršćanskih ispovijesti. Poput svetoga Augustina u svojim ispovijestima ona oplakuje svoje grijehe i zablude, svjesna svog ništavila uvećava svoje pa i neznatne pogrješke i ističe ih kao grijehe, premda mnogi autori koji su proučavali život svetice ističu kako nije nikada teško sagriješila (F. Binički). U ovoj knjizi u poglavljima X – XXIX umetnuta je prekrasna rasprava o molitvi.

Tragom narodne baštine

Sjećanje na Katarinu

Ana Papić, magistrica hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti

Bosnom hodi dobra vila K

Odjevena u bijelo ruho zlatom izvezeno, ogrnuta bijelim krznom na bijelom vilovitom konju, dojahala je do pastirića, raspitala se kako su, jesu li im ukućani spremili dosta živeži za zimu, imaju li dosta sijena za blago, pa je ispitivala o ljetini i o urodu, o bolestima ljudi i stoke, a na kraju ih je sve nadarila slasticama 50 www.svjetlorijeci.ba

atarina Kosača rođena je 1424. u Blagaju kod Mostara. Kći je hercega Stjepana Kosače i Jelene. Stjepan Kosača je 1448. uzeo titulu hercega te otuda i potječe naziv Humske zemlje kojom je vladao-Hercegovina. Premda nije zabilježeno da se vodio službeni proces njezine beatifikacije, glas o njezinoj svetosti od davnina živi u hrvatskom narodu u BiH koji ju časti kao blaženicu. Spomendan joj je 25. listopada. Vjersku je pouku primila od bosanskih franjevaca, a franjevački je pisci od prve polovice XVI. st. spominju među svetim osobama franjevačkoga Trećega reda. Za svoga je života podigla brojne crk­ve i kapele u BiH. Udala se 1446. za kralja Stjepana Tomaša na polju Milodraž i s njim imala dvoje djece: Sigismunda i Katarinu, a Stjepan je imao sina s Vojačom koja nije bila plemkinja. Kralj umire 1461. pod sumnjivim okolnostima, a nasljeđuje ga njegov sin Stjepan Tomašević. Stanje u Bosni, svađe vladara, socijalne i ekonomske krize bile su olakšavajuće okolnosti za turski pohod na Bosnu. Mehmed je u proljeće 1463. s vojskom krenuo napavši i Bobovac kojeg nije mogao osvojiti. Grad je branio Radak u čiju se vjernost uzdao kralj Stjepan. No, Mehmed mu je obećao veliko blago ako mu otvori gradska vrata. Radak je odlučio predati grad, za uzvrat tražeći da živi u

Mehmedovoj zemlji, a on mu prihvati uvjete i obeća golemo blago. Ali kad je dobio ono što je tražio, rekne Radaku da onaj koji izda svoga kralja ne može biti vjeran pripadnik ni njegova carstva i da će mu odsjeći glavu. Radak ga je zamolio da mu ispuni posljednju želju da se s planinskoga izvora napije hladne vode. Kad se napio, vojnici mu odrube glavu i tijelo bace s visoke stijene koja nosi ime Radakova stijena (Dragić, 2001). Kraljica Katarina je iz Bobovca pobjegla u Dubrovnik, a onda u Rim. Sutješanke nose katarinke Pripovijeda se da je kraljica iz Bobovca pobjegla u Jajce gdje je morala potkovati konje naopako jer je padalo i Jajce. Kako su je Turci slijedili to ih je odvelo u pogrešnom smjeru, ali uhvaćena su i poturčena njezina djeca (Dragić, 2001). U srpnju 1463. bila je na području Dubrovačke Republike gdje joj nisu pokazivali sklonost bojeći se turske osvete (Pandžić, 1995).

Tada je kraljica u Dubrovniku ostavila mač kralja Tomaša da se dadne njezinu sinu ako se oslobodi iz ropstva.

Stigavši u Rim, činila je sve kako bi svoju djecu i Bosnu oslobodila turskog ropstva, ali uzalud.

U prisutnosti sedam svjedoka, od kojih šest franjevaca, sastavila je oporuku u kojoj papu Siksta IV. i njegove nasljednike imenuje baštinicima

U ime naroda

Marijan Karaula

Nije pomogla ni Izjava o lojalnosti Fra Vitomir je i zatvoren upravo kao provincijal bosanske franjevačke provincije 11. svibnja 1949. godine, samo mjesec i pol dana prije održavanja provincijskog kapitula te će kao kuriozitet ostati zabilježeno da on kao aktualni provincijal nije bio na kapitulu

J

osip fra Vitomir Jeličić rođen je 14. listopada 1898. godine u Podboru u Rami od roditelja Jure i Perke rođ. Beljo. Osnovnu je školu završio na Š­ćitu, klasičnu gimnaziju u Visokom, a filozofsko-bogoslovske znanosti studirao u Sarajevu, Zagrebu i Beču, gdje je 21. siječnja 1925. stekao titulu doktora.

U Franjevački red stupio je 2. srpnja 1914. u Kraljevoj Sutjesci kada mu je provincijal fra Lovro Mihačević obukao franjevački habit; u istom je mjestu proveo i godinu novicijata.

Svoje svečane zavjete predao je u ruke provincijala fra Joze Markušića 18. studenog 1918. u Sarajevu. Svećenikom 52 www.svjetlorijeci.ba

je postao 23. srpnja 1922. godine kada mu je u Zagrebu sakrament svećeničkog reda podijelio zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer.

U svom relativno dugom svećeničko-redovničkom životu djelovao je samo dva i pol mjeseca u pastoralu, i to kao duhovni pomoćnik na Š­ćitu u Rami. Potom je obnašao brojne i vrlo važne službe u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj i u Franjevačkom redu uopće. Bio je, naime, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i na Antonianumu u Rimu, tajnik Provincije, provincijal Bosne Srebrene (1945 - 1949), kustos Provincije, godinu dana generalni definitor Reda, generalni tajnik Reda, Generalni vizitator slovenske (1947) i hrvatske (1948) franjevačke provincije…

Objavio je dvije vrijedne knjige (Ženidbeno pravo Katoličke Crk­ve i Jedno moderno pitanje savjesti) te mnoštvo članaka i rasprava u raznim časopisima u Italiji i bivšoj Jugoslaviji.

Umro je 15. listopada 1980. godine u Sarajevu i pokopan na tamošnjem groblju Bare.

Po mnogočemu je fra Vitomir zacijelo bio jedan od najznačajnijih bosanskih franjevaca XX. stoljeća. S pravom nepoznati autor teksta o njemu, nakon njegove smrti, piše u Bosni Srebrenoj da on “pripada onim redovnicima po kojima zabačene i zametnute provincije Reda postaju poznate

i priznate”. U kontekstu cjelokupnog sadržaja ove knjige citirajmo nepoznatog autora još samo u onom dijelu njegova poduljeg teksta gdje piše o ustanovljenju Franjevačkog fakulteta u Sarajevu: “U svom redovničkom životu fra Vitomir se uključio u ustrajnu težnju provincija naše domovine da ostvare zajedničko učilište – Teološki fakultet, koji je bio zamišljen da se osnuje u Beogradu i to iz ekumenskih razloga, kako je govorio fra Petar Vlašić.

Koliko je iz te perspektive ta ekumenska naivnost usporediva s političkom naivnoš­ću da se u bistrom ishodu rata osniva Teološki fakultet franjevačkih provincija u Sarajevu teško je procjenjivati. I pored obećanja vlade F. R. Bosne i Hercegovine doživio je da taj fakultet ne bude priznat u novoj Jugoslaviji, doživio je da za njegova provincijalstva zgrada bude oduzeta kao ratna dobit (sic!) i, kad je ponudjena natrag, nije prihvatio ponudu zbog neprihvatljivih uvjeta povraćaja.”

Odlikovanje pa onda orden Fra Vitomir je i zatvoren upravo kao provincijal bosanske franjevačke provincije 11. svibnja 1949. godine, samo mjesec i pol dana prije održavanja provincijskog kapitula te će kao kuriozitet ostati zabilježeno da on kao aktualni provincijal nije bio na kapitulu.

Uhapšen je u Docu kod Travnika,

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

Tako moj otac govori!

U jednoj obitelji s tri kćerke sam se ugodno osjećala i smijala jer su me djeca željna igre, povlačila za ruke, tjerala da skačemo, pjevamo...

Smijali smo se svi, dok nije došao otac koji je počeo prostačiti i koristiti neprimjeren govor

S

jećam se kako bi majke koje su bile glavne odgojiteljice djece u obiteljima ranijih godina, potpomognute bakama i starijim članovima obitelji, djeci strogo naglašavale kako se ne smije psovati i ružno govoriti, nekomu se rugati ili ga ismijavati. Tako se budila u djeci svijest o drugom i drugačijem. Majke su bile te koje su pojašnjavale zašto neki članovi obitelji drugačije komuniciraju i iako izgledaju starije, zapravo su djeca. I zašto vole najviše vremena provoditi s djecom.

U jednoj obitelji s tri kćerke sam se ugodno osjećala i smijala jer su me djeca željna igre, povlačila za ruke, tjerala da skačemo, pjevamo... Smijali 54 www.svjetlorijeci.ba

smo se svi, dok nije došao otac koji je počeo prostačiti i koristiti neprimjeren govor. Majka bi blago opomenula, jer takvim postupkom cijeli njen trud pada u vodu, ali otac-glava obitelji je bio ustrajan. Njega je to zabavljalo. U jednom trenu je najmlađa kći, kojoj je bilo krivo što je igra prestala, upozorila oca: “Nemoj tako govoriti, ima ovdje djece!” Svi smo ostali u šoku, ali sretni, jer se otac začudio, nasmijao i otišao, a mi smo zahvalno pogledale u malu curicu, sretne što je, eto, barem nju poslušao.

Prostačenje i psovka Zašto odrasli prostače i psuju?! Ranije je to bilo karakteristično za muške članove obitelji, ali sada su se i žene usmjerile na taj projekt i ne štede truda. I to je u nekim sredinama toliko normalno da se nitko više ni ne čudi!

Kad učiteljica upita dijete smije li se tako govoriti, ono je u čudu gleda i kaže, ali molim, tako moj otac govori! U mojoj kući svi tako govore! To je postao govor obitelji, bez ikakva osjećaja da je to prost govor, govor kojemu ne bi trebalo biti mjesta u obiteljima niti bilo gdje. Još je čudnije kad majke govore što su djeca taj dan opsovala i time se diče. To im je “jako simpatično” i baš su slatka ta dječica.

Za što ta dječica služe, za zabavu odraslima? Da ih uče nepotrebnim stvarima i da ih ona tako nasmijavaju!?

A kad dijete izvali neku prostotu u društvu do kojega roditelji posebno drže, pred kojima imaju obzira, onda se kao čude, otkud im to? Od koga su to čuli? Sigurno u školi, od druge djece. A zaboravljaju da ih se u školi drugačije poučava.

Kad dođe netko tko bude iznenađen takvim prostačenjem, onda ga svi u čudu pogledaju i kažu: “Ajde ti tamo, moli se i za nas!” Oni koji ne psuju odgojeni su tako, rečeno im je da je psovka nešto ružno i nedostojno čovjeka, da je psovka grijeh i da se njome vrijeđa Isusa. Zaboravljaju ti isti roditelji da su na krštenju djeteta obećali da će odgajati dijete u skladu s Božjim zakonom, da će ga štititi, paziti, čuvati, stvoriti od njega čovjeka!

Sve je postalo samo forma i važno je da procedura brzo završi kako bi se išlo jesti i piti. Krštenje? Čemu ono?

Kad biste ih pitali, ne bi vam znali odgovoriti. Pa tako svi rade! Kumovi i kume su se također obvezali biti kao roditelji djeci. Kada to pokušaju, lavina otpora nastane kod bogohulnih roditelja koji, izgleda, ne žele da njihov potomak bude išta drugačiji od njih i koji, kada su u javnosti, vrlo dobro znaju kako govoriti i ne koriste psovke.

Zbuniti dijete je opasno Nedosljednost roditelja zbunjuje djecu. Odrasli znaju gdje “smiju” psovati,

Dobra strana života

Viktorija Banić

Najteže je dati sebe Ne možemo i ne trebamo svi biti sveti Franjo, ali možemo pokušavati i nadilaziti. Ne odustajati.

Bog čovjeka nije ni zamislio kao savršenog i potpunog. Ostavio nam je puno prostora i slobode za upotpunjavanje, napredovanje

N

a početku nekog suvremenog, zavidnog poslovnog životopisa obično je danas navedeno da osoba potječe iz vrlo siromašne obitelji, te je kao takav imao materijalno skromno djetinjstvo. Sve što je do sada postigao i što danas posjeduje, a to je poprilično, stekao je vlastitim trudom. Poštujem trud. Ali što bi rekli za nekoga tko je napravio potpuno obratno? Za nekoga kome bi u tom istom životopisu stajalo kako potječe iz dobrostojeće obitelji, te kako je imao u svom djetinjstvu sve što bi mogao poželjeti, a u mladosti i više od toga? Napustio je uhodan posao, odrekao se primarne obitelji i tražio više? Što biste pomislili o takvom čovjeku? Da traži “kruha povrh pogače”? Koji je od njih dvojice sposoban ili bolje rečeno sposobniji? Kome bi se obratili u nevolji? Biste li surađivali s ovim drugim? Htjeli biste ga za 56 www.svjetlorijeci.ba

prijatelja? Kuma? Poslušali ono što vam savjetuje? Uslišili molbu? Barem saslušali uvjerenja? Što bi tek pomislili da vas ovaj drugi, “neuspješni” rasipnik, krene još i uvjeravati da i vi napustite sve, baš kao i on, jer je to ispravno? Jer je to milost, blagoslov?

Baš ono što će vam donijeti mir?! I da pri tom skine pomodno odijelo i obuče rezervnu odjeću beskućnika s klupe, jer je tako dovoljno? Još onako, usput, spomene da mu je lastavica sestrica, baš kao i smrt od koje ne zazire? Biste li okrenuli glavu od njega ili ga ozbiljno i strpljivo saslušali? A jesu jedanaestorica, za početak. I on s njima. Dvanaesti. Sveti Franjo Asiški.

O njegovu životu i djelovanju zabilježeno je baš tako: potječe iz dobrostojeće trgovačke obitelji, imao je sve. Bio dio grupe mladih ljudi kojima je smisao života bio kako se što bolje zabaviti. Trošio je nemilice, družio se, imajući čak i tada iskru suosjećanja sa onima kojima treba, koji imaju manje od njega. Zaraćeni gradovi, uobičajeno u ono vrijeme, kao vojnik pobijeđenog, završava u zatočeništvu.

Franjo u zatvoru razmišlja, preispituje svoj život, a po izlasku kreće u borbe kao križar, misleći da je to put na koji je pozvan… Vrlo brzo začuje jasno pitanje Božje je li bolje slijediti gospodara ili slugu? Biva pozvan i da obnovi zapuštenu crk­vu… Za početak kao građevinu. Slijedi hodočaš­će u Rim tijekom kojega potaknut riječima iz desete glave Evanđelja po Mateju, prihvativši apsolutno siromaštvo, kliče “To je što tražim, to je što svim srcem želim!” Skida svilu sa sebe,

oblači grubu tuniku koju opasuje bijelim konopom. Njegovo uvjerljivo i vlastitim životom osvjedočeno propovijedanje nailazi na odjek i polako počinje stjecati sljedbenike.

Utemeljio je tako od Pape priznat Red manje braće, pa i utemeljitelj Reda siromašnih gospođa, klarise.

Propovijeda u Svetoj Zemlji, bori se s boleš­ću u više navrata, znakovit susret s gubavcem, ljubav prema

Naši susreti

Fra Miro Relota

Jednostavan, pristupačan, pravi U svoju provinciju Bosnu Srebrenu poslije 27 godina provedenih u Italiji, vratio se ovih dana fra Miro Relota. Skica za portret novog člana franjevačke zajednice samostana Duha Svetog u Fojnici može se obojiti i zaokružiti samo jednom fra Mirinom rečenicom: “Sve što me interesira, sve čemu težim, sve što sam od mog poslanja i života očekivao i očekujem jest da Bog preko mene ljudima pokaže svoje milosrdno lice”

mjestu Gusti Grab prije ravno 50 godina: tri sestre i jedan brat, djetinjstvo uobičajeno, školovanje isto tako, završena osnovna, pa onda dva razreda srednje tehničke škole. Potom u Sjemenište u Visokom. Kako to?

– Nisam više mogao izdržati ne biti

fratar! - lakonski odgovara fra Miro.

Dobro, jasno je onda kako je “poziv” u njemu tinjao i kako se rasplamsao u 17. godini, a Bog samo zna koliko zasluge za to ima pokojni (čuj pokojni, treba vremena za prihvatiti) fra Tomislav Trogrlić zv. Šitum.

E

sada, da u redakciji Svjetla riječi ne bi pali “u nesvijest” što šaljem samo ovo malo teksta na zadanu temu, moram posegnuti za “klasikom”, životopisom povratnika fra Mire Relote. Rođen je u busovačkom 62 www.svjetlorijeci.ba

Fra Miro Relota, drugi s lijeva, s talijanskim franjevcima

Od snova sazdani

Nove pjesme

Mile Stojić

Doći će drugi Augarten Sedam dana otvorilo se nebo i, evo, ne izlazim iz kuće Koraci su mi tromi i usporeni, umorila me žestina svijeta Slažem, kao Ovidije, zapise iz dana progonstva i skladam Pjesmu o ljubavi, o uzaludnosti traganja za njom. Ti spavaš sad U tuđem zagrljaju, s izbrisanim sjećanjem na Augarten.

U tvojoj zemlji pale se gradske svjetiljke i blješte vatrometi U mojoj kiša, oluja, beskonačna, u balkanskoj depresiji.

Doći će drugi

Oko moje kuće laju hijene, zavijaju podivljali psi. Iskrzao se dušin Oklop i svaka riječ zadaje mi ranu. Zaboravio sam putovanja I gradove u daljini, koji me još uvijek mame sirenskom glazbom.

Prošlo je dvadeset godina, a ja često pomislim na tebe Na jedno proljeće okovano mrazom. Vrijeme je neprozirno Melasa lutanja, melankolije i tanke nade. Mali gušteri pretrčavaju

Vaši su hramovi bordeli A vaši sveci haramije

Staze po kojima šeću novi veronski parovi. Ja čekam objavu istine Ali nema Guildensterna i Rosencrantza, umrli su moji prijatelji Glasovi mujezina u sarajevskoj kotlini odbijaju se o okolna brda I podsjećaju na eho jauka. Bubnjaju krčme u mome gradu tužne Pjesme o neuzvraćenoj ljubavi, kao porez na jedan upropašteni Život. O mujezini, o krčme, o ljepoto, koja uvijek dolaziš prekasno!

U Augartenu sad lutaju nove izbjeglice s istoka, pjesnici što sanjaju O povratku. S Pratera ponovo odzvanjaju šlageri Rainharda Fendricha Brončani konji pobjednika sišli su s postolja i vuku fijakere s blaziranim Turistima. Govorio sam ti skaredne riječi koje sliče psovkama, nezgrapne Nježne molitve. Poludjeli orkan vijeka vija tijela kao potrgano liš­će Na granitnim pločnicima. Oko nas sprema se potop, a ja pjevam O ljubavi, što se javlja u snovima i nikako da se smiri u zaboravu.

64 www.svjetlorijeci.ba

Doći će drugi i reći će Naopako je to što ste radili Vaše su mostove progutale rijeke Vaše ceste vode u ponore

Vaši su kruhovi kamenje A vaše ribe zmije Pogazili ste sve časne riječi I vaš je zavjet izdaja Ne ide to tako Ne može to dugo Vaše su ljubavi lažne A vaše mržnje istinske Doći će drugi i reći će Gonite se, ne zaklanjate nam zvijezdu Sklonite se u zasluženo ništavilo.

Duh Afrike

Fra Ivica Perić, bosanski misionar u Kivumuu – Ruanda

Dođite, ovdje ljudi ne žive na stablima!

U posljednje vrijeme mi se puno ljudi javlja.

Došli bi u našu misiju kao volonteri ili kao posjetitelji.

Znatiželja ih “gura”, žele doći, neki su već i pred dolaskom. A onda krenu s pitanjima koja me, doslovno, izlude

A

frika je kontinent koji je većini ljudi uglavnom nepoznat. Zbog neznanja, ali i zbog predrasuda, ljudi uglavnom imaju iskrivljenu sliku o tome kako se u Africi živi. Sve

66 www.svjetlorijeci.ba

je to nastalo zbog raznih filmova i napisa koji Afrikance predstavljaju kao čudake. Mnogi ljudi imaju želju doći k nama da vide što i kako radimo, no neznanje stvara predrasude, predrasude stvaraju strah, a u strahu ljudi postavljaju razna pitanja, koja često nemaju veze sa zdravim razumom…

U posljednje vrijeme mi se puno ljudi javlja. Došli bi u našu misiju kao volonteri ili kao posjetitelji. Znatiželja ih “gura”, žele doći, neki su već i pred dolaskom. A onda krenu s pitanjima koja me, doslovno, izlude. I takva su mi pitanja otvorila oči, odnosno dokazala mi koliko ljudi, zapravo, malo znaju o Africi. S jedne strane im je egzotična i atraktivna te silno žele doći, dok s druge strane ona im tjera toliki strah u kosti, kao da će im život u svakoj sekundi ovdje biti u opasnosti.

Ovdje ljudi jesu siromašni, neobrazovani, žive u uvjetima koji su za prosječnog Europljanina potpuno nezamislivi, često su i gladni, žedni. Ali, nisu zli! Ovdje mnogi hodaju bosi, ali vjerujte mi, barem ovdje kod nas u Ruandi, ljudi ne hodaju goli! Ovdje mnogi ljudi žive u malim kućicama napravljenim od blata. I u njih će vas rado pozvati i ugostiti. Ali, ne, ovdje ljudi ne žive na drveću! U mnogim afričkim zemljama postoje prirodni rezervati i nacionalni parkovi u kojima ćete vidjeti lavove, slonove, žirafe, leoparde, bivole… Ali, ne, te vas životinje neće čekati ispred vrata vaših soba, ako nam dođete u goste!

Originalni i puni života Iz pisama ljudi koji mi se javljaju zaključujem kako mnogi smatraju Afri-

Dobročinitelji za mjesec rujan 2015.

Dan Kruha sv. Ante HK zajednica Weibling, Fra Ivan Skopljanac-Macina 812 EUR Župa Ljubunčić 670 KM Župa Suho Polje 150 KM Župa Sv. Ante, Bihać 370 KM Za socijalne projekte Bosnien Relief Charitable Trust, Jeane McCue Mila Ćosić T. N. Zorka Tomić Davorin Ševo Marinko Raos Nikica Aždajić, Kr. Sutjeska Iva Šunjić Kordić N. N., Suho Polje HKM Klagenfurt

7.000 USD 500 CAD 20 KM 20 KM 100 KM 100 KM 20 KM 100 KM 50 EUR 1.319 EUR

Za školovanje mladih fratara u Africi: Mijo Jukić 500 KM Poduzeće ELUR – Proizvodnja, promet i usluge 100 KM Samostan Jajce 583 KM Visoko - ekspozitura sv. Bonaventura 280 KM Župa Kiseljak 330 KM

Za pučke kuhinje Jozo Gagulić Vinko Cvijanović Ermin Kazić, Sarajevo Lukša Šoljan, Sarajevo

100 EUR 100 KM 20 KM 100 KM

Djeca s rijetkim oboljenjima Bosnien Relief Charitable Trust, Jeane McCue 500 USD Ines Veselica 400 KM Za poplavljena područja Čugura Ivica 1.300 EUR Za kućnu njegu Sprofondo Italija

1.990 EUR

Donacije u robi Bergkamen, Njem. 10.000 kg Kuhinja St. grad Sarajevo 485 kg Podravka d. o. o. Sarajevo 582 kg

Župa Ivanjska Župa Novi Šeher Samostan Fojnica s. Ana Tikvić N. N. N. N. N. N. Župa Potočani Samostan Kreševo

130 1.050 1.450 200 1.000 200 100 150 800

Darovatelji za Kruh sv. Ante, Zagreb Davor Borošak, Zagreb 500 HRK Zdenko Tolić, Sesv. Sopnica 460 HRK Tena d. o. o. Osijek 3.000 HRK Marko Sabljić, Sesvete 700 HRK Željko Vonić 100 HRK Hrvatska katolička župa Main Taunus/Hochtaunus 1.000 EUR Hrvatska katolička misija, Krefeld 1.120 EUR M. Petrušić, Nizozemska 250 EUR Dobročinitelji, Innsbruck izolacijski materijal 20.500 kg JUB d. o. o. Zagreb - boja 48 kanti Caritas sisačke biskupije - jabuke 4.500 kg Fra Stipo Karajica, voditelj KSA u RH

KM KM KM KM EUR EUR EUR EUR EUR

PRVE RU K

G

RU T H SVE

O

• HKO

ANTE •

E

PO M

Humanitarno-karitativna organizacija KRUH SVETOG ANTE Franjevačke provincije Bosne Srebrene • Zagrebačka 18, BiH - 71000 Sarajevo • Tel:+387 33 81 22 42; 71 11 21,Fax:+387 33 71 11 20 • e-mail:kruhsvante@gmail.com •Transakcijski računi:UniCredit bank d.d.3383202267235329 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 1549995000405634 • Devizni donacijski računi: UniCredit bank d.d. 48-32-92993-8 - S.W.I.F.T: UNCRBA22 IBAN: BA393383204892993804 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 533-71200-400055 - S.W.I.F.T: UPBKBA22 IBAN: BA391549995000405634 • Antoniusbrot e.V. Sparkasse, Rhein-Neckar Nord Konto Nr. 33176007 BLZ 67050505 Antoniusbrot Schweiz PC 87-119122-9 • Austrija – Kontonummer: 07701 - 197209 EUR, Bankleitzahl: 20506, Name: Kristijan Montina für Heilige Antonius Brot, Anschrift: Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein, IBAN: AT09 2050 6077 0119 7209, BIC: SPKUAT22 • Hrvatska – Broj računa: HR96 23400091110606403, Privredna banka Zagreb, SWIFT: PBZGHR2X, “Kruh sv. Ante” - Zagreb, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb – Dubrava.

K

IZ OĆ

listopad 2015. Svjetlo riječi

71

Kap dobrote Dobročinitelji za mjesec listopad 2015.

Za Fond Kap dobrote Stipo Breljak, Švicarska Zdravko Mijić, Švicarska N. N., Švicarska Slavko Čolo, Sarajevo Mladen Radoš, Švedska Dragica Stanić, BiH

200 50 400 30 100 20

CHF CHF CHF KM KM KM

Za Tamaru Starčević Danijel Samardžić, AU

50 AUD

Za Patrika Ivanovića Danijel Samardžić, AU

50 AUD

Za Ljiljanu Krajnc Danijel Samardžić, AU

50 AUD

Za Petra Ramljaka Danijel Samardžić, AU

50 AUD

Za Miu Stojak Danijel Samardžić AU

50 AUD

Za Leonitu Gabrić Danijel Samardžić, AU Jozo Crnoja, Jajce

50 AUD 100 KM

Za Kruh Sv. Ante Dragoljub Ivanković, Švi. 100 CHF

Akcije koje traju

Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma.

Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema.

Petar Ramljak obolio je od teške bolesti – Leucosis lymphoblastica acuta. Skromna primanja oca Gorana i bakina mirovina ni približno nisu mogli biti dostatni za liječenje malenog Petra. Petar je počeo s intenzivnim kemoterapijskim liječenjem koje će, prema prognozama liječnika, biti dugotrajno. Sada mu je potrebna pomoć ljudi dobroga srca. Ubrojimo se među njegove dobročinitelje i pomozimo da prebrodi ovu tešku bolest.

Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije.

Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima. Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek “hepsera” jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu.

Mia Stojak boluje od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloična leuke­mija. Za ovu bolest ne postoji univerzalni lijek za sve pacijente. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma.

Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja, ali je izlječenje vrlo rijetko. U većini slučajeva oboljele se podvrgava kemoterapiji,

zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži.

Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno.

Leonita Gabrić oboljela je od teške bolesti, od ko­je boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da mo­ gu pomoći Leoniti, ali za operaciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20.000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

“Zaista, kažem vam što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25,40) 72 www.svjetlorijeci.ba

Medicinski kutak

Mjesec borbe protiv raka dojke

Dr. Boris Adašević specijalist pedijatar

Najgori ženin neprijatelj Jedna od najboljih metoda otkrivanja raka dojke su redoviti samopregledi.

Temeljitim i redovitim samopregledom žena će se naviknuti na normalan izgled svojih grudi te brže i bolje zapaziti bilo kakve promjene

L

istopad je već tradicijski postao mjesec borbe protiv raka dojke ili kako se popularno naziva– – mjesec ružičaste vrpce. Rak dojke najčeš­ći je maligni tumor žena i u mnogim zemljama vodeći uzrok smrti žena od malignih bolesti. Rizik je od razvoja raka dojke jedan prema osam, što znači da će svaka osma žena tijekom života bolovati od te bolesti. Sto je puta češ­ći kod žena nego muškaraca. Prvo mjesto na ljestvici smrtnosti od raka uopće zauzima upravo rak dojke. Iako se rak dojke može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, ta se bolest rijetko javlja u žena do 35 godina starosti. U približno 75 posto slučajeva novootkrivenih karcinoma dojke žene su starije od 50 godina. Tumor se manifestira kao novotvorina 74 www.svjetlorijeci.ba

u području dojke. Tijekom napredovanja bolesti stanice tumora se mogu odvojiti i stvoriti metastaze u različitim dijelovima tijela. Najčeš­ća mjesta metastaza raka dojke su jetra, pluća, kosti, mozak te limfni čvorovi. Od svih žena koje imaju rak dojke njih skoro polovica razvije metastaze. Rak dojke čini oko trećinu svih malignih tumora kod žena. Stopa incidencije (broj novooboljelih na 100 000 stanovnika) npr. u Hrvatskoj je viša nego u Europi i ima trend rasta. To je postao javnozdravstveni problem i veliki se napori ulažu kako u ranom otkrivanju te bolesti, tako i u njenom liječenju.

Rizični čimbenici Zadnja istraživanja pokazuju da je nasljedna komponenta važna za obolijevanje od raka dojke, naime dva gena su povezana sa zloćudnim tumorom dojke. Osim nasljedne komponente postoji i čitav niz drugih čimbenika. To su npr. prekomjerna težina, rani početak menstrualnog ciklusa, kasno rađanje kao i žene koje uopće nisu rađale. Doduše jako rijetko, ali zloćudni tumor dojke se može javiti i kod muškarca.

Drugi čimbenici rizika uključuju zloćudni tumor dojke u obiteljskoj anamnezi, posebno kod majke ili ženskih srodnika, dijagnosticirani zloćudni tumor dojke u prošlosti, zloćudni tumor jajnika, zloćudni tumor maternice

ili debelog crijeva, početak menstruacije prije 12. godine života, kasna menopauza (nakon 55. godine života), prva trudnoća nakon 30. godine života, uzimanje oralnih kontraceptiva te izlaganje zračenju. Također, prehrana koja sadrži visok postotak masnoće može pogodovati razvoju raka dojke.

Tjelesna neaktivnost i pušenje su također čimbenici rizika za rak dojke.

Bolest se može prepoznati Rak dojke se najčešće manifestira kao bezbolan čvor u dojci. Nekada se u većini slučajeva otkrivao slučajno kada bi se tumor već mogao napipati ili bi sama bolesnica uočila vidljive promjene na dojci. Kako je učestalost raka dojke postala veća, povećala se i svijest kod žena o potrebi samopregleda, a pokrenuti su i nacionalni programi ranog otkrivanja (pozivi ženama na redovita rendgenska snimanja – mamografije).

Otkrivanjem raka dojke u ranijoj fazi mogućnosti izlječenja su daleko veće.

Sljedeće promjene na dojci mogu ukazati na rak dojke: kvržica ili veća masa u dojci primijećena kod samopregleda dojki, obično bezbolna, čvrsta do tvrda, s nepravilnim rubovima, kvržica ili veća masa u pazušnoj jami, promjena u veličini ili obliku dojke, iscjedak iz bradavice, obično krvava ili bistra do žuta tekućina, može izgledati kao gnoj, promjena boje ili opipa kože na dojci, uvučena bradavica ili areola, naborane

Naši pokojnici

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Fra Tomislav Trogrlić (1932 - 2015) Dana 13. rujna u Fojnici je blago u Gospodinu preminuo fra Tomislav Trogrlić, zvani Šitum. Fra Tomislav je rođen 20. listopada 1932. godine u Bilalovcu, župa Brestovsko, od oca Duje i majke Kate r. Vidović. Na krštenju je dobio ime Mirko. Osnovnu školu završio je u Brestovskom (1940 - 1944), Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1945 - 1951), a filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1955 - 1960). Franjevački habit obukao je 1951. u Kraljevoj Sutjesci.

Prve jednostavne redovničke zavjete položio je 1952, a svečane zavjete 1957. u Kraljevoj Sutjesci. Red subđakonata primio je 1958. u Sarajevu,

red đakonata primio je 1959. u Visokom te zaređen za svećenika iste godine u Sarajevu. Službu župnog vikara fra Tomislav je obavljao u župama: Tuzla, Bihać, Vitez, Fojnica (u dva navrata); službu samostanskog vikara i gvardijana vršio je u Fojnici, a službu župnika u župama: Brajkovići, Uskoplje, Fojnica, Busovača i Ovčarevo. Sveta misa zadušnica slavila se u samostanskoj i župnoj crk­vi Svetoga Duha u Fojnici 15. rujna 2015, a nakon zadušnice obavljen je sprovod i ukopni obredi na groblju Karauša.

– Pokojni fra Tomislav Trogrlić zv. Šitum relativno je dugo živio. Nije bolovao dugo i teško, pa nam se čini da je prerano otišao. Ali on bi nam sada mirno i ozbiljno rekao da je tako i trebalo biti, istaknuo je u oproštajnom govoru, fra Nikica Vujica, fojnički

Fra Rafael Lipovac (1925 - 2015) Dana 14. rujna u Banjoj Luci (Petrićevac) blago je u Gospodinu preminuo fra Rafael Lipovac. Fra Rafael je rođen 13. ožujka 1925. godine u Budžaku, župa Petrićevac, od roditelja Rafaela i Janje r. Škarica. Na krštenju je dobio ime Franjo. Fra Rafael je osnovnu školu završio u Budžaku (1932 - 1936), Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1936 - 1945), a Franjevačku teologiju u Sarajevu (1945 - 1950). Franjevački habit obukao je 1942. u Sarajevu, dok je svečane zavjete položio 1948. u Sarajevu.

Red subđakonata primio je naredne godine u Sarajevu, a iste godine i red đakonata te svećenički, također u Sarajevu. Službu gvardijana obavljao je na Petrićevcu i u Beogradu; službu župnog vikara vršio je u župama: Kraljeva Sutjeska, Plehan, Petrićevac, Bihać i Beograd, a službu župnika u župama: Barlovci, Petrićevac, Sanski Most i Beograd. Od 1958. do 1961. bio je tajnik Provincije. Službu prvog

meštra novaka u Kraljevoj Sutjesci obavljao je 1961 - 1964. godine. Od 1980. do 1998. bio je misionar u Africi (Obala Bjelokosti). Za to vrijeme vršio je razne službe: župnik, a nakon toga i župni vikar u Abidjanu, kancelar i arhivar u biskupiji u Grand Bassamu. Sveta misa zadušnica i sprovodni obredi slavili su se u srijedu 16. rujna 2015. godine na Petrićevcu.

Opraštajući se od fra Rafe, kako su ga svi zvali, fra Ivo Orlovac, gvardijan samostana na Petrićevcu je podsjetio kako se fra Rafo osim pastoralnog i misionarskog rada, bavio i spisateljstvom čega su plod više knjiga o misijama te knjižica o župi Sanski Most.

Nakon katastrofalnog potresa koji je 1969. pogodio Banju Luku i kad se ostalo bez crkve i samostana, on je kao gvardijan i župnik organizirao život i rad u novim okolnostima stanujući s fratrima nekoliko godina u neuvjetnoj baraci. Osim toga, dodao je gvardijan, fra Rafo je sagradio velik broj Gospinih špilja te je dao izraditi planove za crkvu i samostan koji su na Petrićevcu porušeni 1995. ◀

80 www.svjetlorijeci.ba

gvardijan. Naglasio je, također, kako je fra Tomislav u cijelosti i bez pridržaja bio posvećen svom fratarskom i svećeničkom pozivu te je kao čovjek, redovnik i svećenik bio radostan i ozbiljan na putu dobra i svetosti.

– Radost kod fra Tomislava nije bila površna veselost koja bi naišla i prošla, ona je kod njega bila trajna i nije ga ostavljala ni u najtežim trenutcima njegovog zemaljskog života.

Temelj njegove radosti bila je njegova ozbiljnost, kazao je fra Nikica. Dodao je da se fra Tomislav odlučio radikalno izbjegavati zlo te je zato imao ljubavi prema dobru i bio radostan i ozbiljan kao predvoditelj sv. mise, propovjednik, djelitelj sv. sakramenata, kao vjeroučitelj, u pripremama za primanje sakramenata, obiteljskom i individualnom pastoralu. ◀ U SPOMEN Mladenka Čolo († 2010) Tužno sjećanje na našu dragu suprugu, mamu, sestru, baku, svekrvu i punicu. Hvala ti za svu tvoju ljubav i dobrotu. U našim srcima živjet ćeš s najljepšim uspomenama. /Tvoji najmiliji/ Ante Filipović - Ćurta († 2014) Dana 19. rujna navršila se godina dana od kada nas je napustio Ante Filipović-Ćurta iz Proslapa- Rame. Prerano, ali tako se svidje Bogu svemogućem. Iza sebe si ostavio prazninu u obitelji, selu, Rami i šire. Dragi Ante, mi ćemo na ovome svijetu čuvati uspomenu na tebe i nećemo te dati zaboravu, a ti se kod Svevišnjega moli za nas. U nadi i vjeri za zajednički susret kod Gospodina, počivaj u miru! /Tvoja obitelj i prijatelji/

Najbolja teološka knjiga u Europi samo u Svjetlu riječi Knjiga jednoga od najznačajnijih teologa ateizma u postkomunističkom društvu, promicatelja vjerskih sloboda i dijaloga s nevjernicima koji se za vrijeme komunizma u Češkoj tajno zaredio za svećenika.

Rijetko što tako snažno upućuje na Boga i tako silno vapi za Bogom kao upravo doživljaj njegove odsutnosti.

Bez bolnoga iskustva “bezbožnoga svijeta” teško ćemo moći shvatiti smisao religioznoga traženja.

www.svjetlorijeci.ba Postanite član obitelji Svjetla riječi Pretplatite se na mjesečnik Svjetlo riječi za 2015. godinu i primite 11 brojeva revije za vjeru, društvo i kulturu!

Kako biste naručili godišnju pretplatu za sebe ili za nekoga drugog kao dar, popunite obrazac i pošaljite na adresu: FMC Svjetlo riječi, Zagrebačka 18, 7100 Sarajevo, BiH Mjesečnik Svjetlo riječi šaljite na adresu /p o p u n i t i

:

č i t k o v e l i k i m s l o v i m a/

Prezime

Ime Adresa Grad

Poštanski broj

Država

tel/mob:

Prilažem ček u iznosu od Želim platiti Visa Broj kartice Potpis

ili molim da s mog računa naplatite iznos od MasterCard

/križićem označiti kvadratić/

Datum isteka kartice Datum:

listopad 2015. Svjetlo riječi

81

Godišnja pretplata: BiH 40 KM; Hrvatska 160 kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD



60KM Ova monografija nudi puno zanimljivog sadržaja i vrijednih povijesnih podataka koje bi svaki pripadnik župe Ljubunčić, bilo da sada živi na njezinu području ili samo vodi podrijetlo iz nekog od njegovih sela, trebao znati i nikad ne zaboravljati!

Vrijedi ovo ne samo za župljane ove župe, nego i za sve druge Livnjake!

Jer, govor o ljubunskoj župi zapravo je govor i o livanjskom kraju u cjelini, puno toga je naime zajedničko svim žiteljima naselja s rubova Livanjskog polja...

PODIJELITE S DRUGIMA VAŠ USPJEH I POSTIGNUĆA! oglašavanjem u reviji i na portalu Revija Svjetlo riječi distribuira se u BiH, Hrvatskoj, zapadnoeuropskim zemljama, Americi i Australiji te izlazi u mjesečnoj nakladi od 7.000 primjeraka.

Zbog svoga sadržaja i tema koje se dotiču stručno i temeljito pitanja vjere, društva i kulture, rado nas čitaju ljudi katoličke vjeroispovijesti, ali i oni drugih svjetonazora i vjeroispovijesti. Čitatelje revije čini čitava obitelj, od najmlađih do najstarijih.

Tekstove pišemo za “običan svijet”, ali i za akademski obrazovane građane.

Svojim oglašavanjem pomažete i izdavačke projekte Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi.

Kontaktirajte nas: Tel: +387 (0)33 726 200, Fax: +387 (0)33 812 247 marketing@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba

LUCERNA LUCENS? www.svjetlorijeci.ba

Dossier “Dobri pastir”

Znam da će mnogi dočekati ovu raspravu s čuđenjem i pitanjem: čemu iznositi nutarnje crk­vene sporove u javnost?! Imaju pravo što se tako pitaju. O našim sporovima ne bi trebalo raspravljati u javnosti. Ali, ovo je pitanje već izneseno na javu i sva usta o njemu govore.

U takvoj situaciji mislim da je poštenije i korisnije za opću stvar istupiti otvoreno, s punim imenom, i kazati na pošten način ono što se misli i navesti razloge za svoje mišljenje. Šutnja, prešućivanje i zataškavanje istine hrane korupciju, bilo da se radi o poduzeću, državi ili Crk­vi. Nečasno je jedino govoriti tako da se onaj koga se stvar tiče ne može braniti: tj. iza leđa, pred neupućenim svijetom i ne navodeći dokaze.

Fra Ignacije Gavran

h a m d o e t či u 0 r a 0 N 2 6

2 7 033

Knjiga ima dvije zasebne i tematski samostalne cjeline. U prvoj cjelini radi se o djelu Lucerna lucens? iz 1978. godine kojeg je autor izdao u samostalnoj nakladi u kojemu je obrađen odnos Vrhbosanskog ordinarijata prema bosanskim franjevcima. Druga cjelina Dossier “Dobri pastir” donosi osam rasprava i polemika o bosanskom udruženju katoličkih svećenika između kojih se ističe dosad neobjavljeni spis Odnos bosanskih franjevaca i jugoslavenske države iz 1964. kojeg je fra Ignacije napisao na njemačkom jeziku.