Igre na sreću - Varljive i opasne (390)

vjera

• društvo • kultura

Igre na sreću

Varljive i opasne Godina XXXIII. ◆ broj 390 ◆ Sarajevo, rujan 2015. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Pratite nas i na portalu

www.svjetlorijeci.ba Ponuda u Hrvatskoj pošti Mostar

Paketska ambalaža U ponudi Hrvatske pošte Mostar nalazi se i paketska ambalaža. Prikladne kutije za pakiranje potpuno štite sadržaj vaše pošiljke i omogućuju da pošiljka neoštećena stigne do primatelja. Kada vam se ukaže potreba za slanjem paketa dovoljno je posjetiti najbliži poštanski ured. U ponudi HP Mostar možete pronaći paketsku ambalažu u deset različitih dimenzija:

Naziv artikla Paket - kuverta M

Dimenzija (mm)

Cijena (KM)

240x185

0,80

Paket - kuverta XL

370x290

1,20

Paket za slike

80x80x740

1,50

Paket za knjige

310x220x90

1,70

Paket za bocu

310x110x110

2,00

Naziv artikla

Dimenzija (mm)

Cijena (KM)

Paket S

230x150x90

1,20

Paket M

300x200x100

1,70

Paket L

300x230x140

2,00

Paket XL

300x240x230

2,50

Paket XXL

480x300x200

3,00

e-mail: stamps@post.ba www.post.ba

Riječ čitateljima vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić, Rafaela Obučić adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 e-adrese redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica

P

oštovani čitatelji, „Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori eto je doli, a tko doli, gori ustaje“ riječi su poznatog hrvatskog pjesnika Ivana Gundulića zapisane u povijesno-romantičnom epu Osman. Parabola se može prenijeti u svakidašnji ljudski život, posebice u živote ovisnika o različitim „kolima od sreće“ koja im nekad idu na ruku a nekad ne! Stoga smo odlučili u našoj reviji progovoriti i o ovoj suvremenoj problematici – igrama na sreću!

Različite su vrste igara na sreću koje je čovjek izmislio da bi se zabavio. S vremenom su zabavne igre postale profitabilne. Premda je šansa da se dobije na lutriji 1 : 15 000 000, ipak su se, zahvaljujući katkada izdašnim novčanim nagradama, brzo razgranale i ukorijenile, te im je teško odoliti – ne zaigrati! Ovdje ću nabrojiti samo one koje su među našim bosanskohercegovačkim stanovništvom ponajviše zastupljene: sportske kladionice,

klađenje, internetsko kockanje, loto, bingo, kartanje, u zadnje vrijeme i burzovno mešetarenje... Postoje profesionalni kockari kojima je kockanje jedina životna zarada. S druge strane, većina naših sugrađana/kockara spada u socijalno-društveni tip kockara koji kockaju u određenom vremenu i raspolažu određenim novčanim sredstvima. No, poznato je da se baš iz tih kategorija s vremenom pojavljuju patološki kockari. Prema nekim statistikama, oni čine 1 % populacije (ili čak jednu četvrtinu od populacije kockara), a to je već zabrinjavajući podatak za svako odgovorno društvo.

I dok državne institucije donose „Zakone o igrama na sreću“ i ubiru svoj dio zarade, prevencija i sustavno liječenje ovisnika o kocki pripušteni su nevladinim organizacijama – bolje reći vjerskim.

Glavni urednik

godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš

iz sadržaja

Tema broja Igre na sreću

4

Razgovor Robert Tomić,

42

Žena u Crkvi Trpi, duraj pa ćeš u raj

49

Aktualno Izbjeglička kriza u Europi Zidovi oko nas i u nama

60

Medicinski kutak Srce Čudesno i veoma važno

74

bivši ovisnik o kockanju

Blagoslov dolazi preko rada 8 Reportaža Mlade nedjelje i sveti Jakov

16 Snimka na naslovnoj stranici: flickr.com

tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

BiH prvak Europe

Obnova i gradnja Podmlađivanje ljepotice

30

Svjetlo riječi rujan 2015. Svjetlo riječi

3

Tema broja

Igre na sreću

Fra Fra Pavo Filipović

Puno prijevara i trikova

Igra na sreću se može definirati kao riskantno ulaganje novca ili drugih materijalnih dobara u pokušaju da se ona umnože na nečemu gdje su male ili nikakve šanse za dobitak

P

od pojmom igra može se mnogo toga podrazumijevati! U engleskome se jeziku razlikuju pojmovi „game“ – igra po pravilima i „play“ – slobodna igra, a u semitskim jezicima se igru i igranje snažno povezuje sa smijehom, veseljem, radošću. Zato pedagog za igru, Jürgen Fritz, i ukazuje na poteškoće oko pojmovnoga i sadržajnoga određenja igre i igranja i predlaže antropološki orijentiran pojam igre kao „čovjekove elementarne snage“.

Mnogi povjesničari kulture smatraju igranje ljudskim pranagonom i tvrde kako se on ne nalazi samo u djetetu, nego i u odrasloj osobi o čemu svjedoče fraze poput „otkriti 4 www.svjetlorijeci.ba

dijete u sebi“. Nažalost, u ovakvim pokušajima određenja pojma i sadržaja riječi igra, vidimo redukciju na antropologiju, što znači da je teologija isključena, a time je pojam igra jasno okrnjen, budući da ga i Biblija spominje. Tako se u Svetom pismu vječna Mudrost uspoređuje upravo s igrom: „Bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igrala sam po tlu njegove zemlje...“ (Izr 8,30-31), a kod mudroga Siraha nalazimo pobudu: „(...) požuri se kući, ne oklijevaj i ondje se veseli, ondje igraj“ (illic lude; Vulgata), (Eccl 30,15). Nastojat ću u ovome kratkome radu radi cjelovitosti prikazati obje dimenzije igre: i antropološku i teološku! Činjenica je kako tema igre, igranja, igara, u novije vrijeme budi zanimanje mnogih znanstvenika. Sve se više danas govori o igri, u pedagoške pa i katehetske svrhe.

Nizozemski povjesničar kulture, Johan Huizinga, u svojemu djelu „Homo ludens“ (Zaigrani čovjek) tvrdi kako je „igra starija od kulture“, grčki filozof Platon idealom ljudskoga života smatra „igranje najljepših igara“, a čovjeka promatra kao „igračku Božju“. Martin Wieland pita retorički: „U čemu se karakter jedne nacije jasnije zrcali negoli

Robert Tomić, bivši ovisnik o kockanju

Razgovor

Blagoslov dolazi preko rada

J

oš u tijeku priprema za pohod pape Franje Sarajevu 6. lipnja, zanimanje javnosti je privuklo veliko raspelo Isusa Krista, napravljeno od orahova drveta i teško 250 kg. Njegov autor, rezbar Robert Tomić iz Posušja, suprug i otac petero djece, našao se tada u središtu medijske pozornosti, a njegova životna priča obišla je svijet. To je bio povod da razgovaramo 8 www.svjetlorijeci.ba

s njim i doznamo pojedinosti iz njegova osebujnog života, a osobito o njegovoj borbi s ovisnoš­ću o kockanju i obraćenju koje ga je potaknulo na posao kojim se danas bavi.

Vaš život nije oduvijek izgledao ova­ ko kao danas. Naprotiv, putovi su vas vodili na razne strane pa do toga da ste bili ovisnik o kockanju. Kako

je sve počelo, kako ste se našli u tome?

Od svog ranog djetinjstva bio sam živahno dijete. Škola mi nije baš najbolje išla pa sam jedva dogurao do kraja prvog razreda srednje škole. Izbacivali su me iz škole. Kad sam postao punoljetan otišao sam na odsluženje vojnog roka u tadašnju Jugoslavensku narodnu armiju, a po izlasku iz vojske radio sam s pokojnim ocem. To je bio rad

Pod povećalom

Luka Marković

Božje kockanje Bez orijentacije i smisla čovjek je i pored svih tehničkih dostignuća na putu propasti. Razloge za takva razmišljanja potiču sami fizičari sve učestalijim tvrdnjama kako pojavno nastaje tek kroz naše zapažanje, zahvaljujući našoj svijesti.

Neki znanstvenici su uvjereni u to da u tom procesu rade mozak i duh zajedno

K

rajem 19. i početkom 20. stoljeća vladalo je u znanosti mišljenje kako je na području fizike rečeno gotovo sve te da ne treba više očekivati neka novija spektakularna otkrića. U tom kontekstu shvaćanja materijalno je bilo temelj svega, a slučajnost pokretačka sila života. U tim redukcionističkim okvirima razmišljanja nije bilo mjesta za bilo kakav duhovni pristup svijetu. U tom kontekstu je vladalo među mnogim znanstvenicima mišljenje kako teologija i filozofija nisu više potrebne svijetu jer su prirodne znanosti ionako već sve pojasnile. A onda se dogodilo nešto što je uzdrmalo svijet 12 www.svjetlorijeci.ba

prirodnih znanosti. Oci kvantne fizike (Max Born, Niels Bohr, Max Planck, Heisenberg…) otkrivaju da ponašanje svijeta mikrokozmosa ne uvažava „dogmu“ dojučerašnjih prirodnih zakona (Newtnovu mehaniku) te da se u odnosu na pojavno može govoriti samo s vjerojatnošću jer se određene izmjerene veličine jedne čestice (mjesto i impuls) ne mogu istovremeno odrediti (Heisenbergovo načelo neodređenosti). A tu je i Einsteinova spoznaja o „sablasnoj“ međusobnoj povezanosti čestica na velikoj udaljenosti (spukhafte Fernwirkung) koju nije mogao do kraja života prihvatiti.

Iako je sve izgledalo kao kockanje, većina fizičara je bila uvjerena da se iza tog čudnog pojavnog krije neka dublja duhovna stvarnost te da se jedino na taj način može shvatiti ponašanje mikrokozmosa.

Naime, sve je upućivalo na to da na subatomarnoj razini ne egzistira materija sa sigurnošću na određenom mjestu. Kvantni fizičar Hans Peter Dürr će otići još dalje ustvrdivši kako materija u klasičnom shvaćanju ustvari ne postoji. U tom kontekstu gubi na važnosti ona poznata znanstvena tvrdnja redukcionista, kako se o svijetu i čovjeku može govoriti samo znanstveno (racionalno) ili religijski (mitologija).

Pojavno leži u duhovnom S pojavom kvantne fizike približava se znanost religijama, prihvaćajući nemogućnost potpunog shvaćanja svijeta, čime se širom otvara vrata i metafizičkom, gdje se ide tako daleko

da se ne isključuje niti postojanje paralelnih svemira (Hawking, Matrix), ali niti duhovni svijet. Svijet fizike je na taj način katapultiran preko noći u sferu metafizičkog, gdje se o onoj pravoj stvarnosti može samo nagađati, a nikako deterministički govoriti.

Einstein, koji se do kraja života nije pomirio s rezultatima kvantne fizike, napisat će u polemici s Bornom: „Teorija obećava puno, ali tajni Starog (Bog) jedva da nas približava. U svakom slučaju uvjeren sam da se (On) ne kocka.“ U jednom pismu Heisenbergu, odgovara mu indirektno Niels Bohr, s kojim je Einstein također oko kvantne mehanike diskutirao, kako zadatak znanstvenika „ne može biti propisivanje Bogu na koji će način upravljati svijetom“. Veliki fizičar Carl Friedrich von Weizsäcker ide korak dalje kad upozorava da, htjeli mi ili ne htjeli, bît pojavnog leži u duhovnom. Ovo nije daleko od razmišljanja Pierra Teilharda de Chardina kako materija posjeduje u sebi temeljne kamenčiće duhovnog ili onog poznatog benediktinskog mističara, Williga Jägera, kako je Bog najnutarnjije u evoluciji, ili velikog Augustina, kako nam je Bog bliži nego mi sami sebi. U tim novim spoznajama glede svijeta prirode otvara se ponovno prostor i za ona stara, klasična filozofska pitanja: Što je svijet? Što je čovjek u njemu? Samo nakupina molekula? Obična fikcija ljudskog mozga? Ili stvorenje koje posjeduje duhovnu besmrtnu dušu?

Fizičari poput Heisenberga, Weizsäckera, pa i Einsteina, kao i mnogi drugi, shvatili su da se pitanjima

Arheologija i kršćanstvo u BiH

Andrijana Pravidur Zemaljski muzej BiH

Crk­va u Založju kod Bihaća

Rekonstrukcija oltarne pregrade, prema: D. Sergejevski, GZM 1958.; Đ. Basler 1990.

Kameni pluteji iz crk­ve u Založju jedan su od ljepših primjeraka kamenog crk­ venog namještaja koji upotpunjuju sliku krš­ćanske umjetnosti kod nas

U

dolini rijeke Une u selu Založje nedaleko od Bihaća, na ruševinama antičkog naselja otkri-

14 www.svjetlorijeci.ba

vene su i arheološki istražene 1954. i 1955. godine dvije ranokrš­ćanske bazilike iz druge polovice 5. ili s početka 6. stoljeća. Jednostavnija crk­va u osnovi je ista kao i većina crkava tog vremena, a planom i načinom gradnje ne odudara od ostalih poznatih ranokrš­ćanskih crkava u Bosni i Hercegovini.

Orijentirana prema jugoistoku građevina je prema ustaljenom arhitektonskom i prostornom konceptu sačinjena od naosa, narteksa, polukružne apside te pomoćnih prostori-

ja. Sačuvana je samo u temeljima koji su većim dijelom građeni od antičkih spolija i riječnih oblutaka. Istraživanjima nisu pronađeni nikakvi ostatci crk­venog namještaja osim kamenog postolja za oltarsku menzu. Nekoliko destaka metara sjevernije ruševine su druge ranokrš­ćanske bazilike složenijeg tlocrta koja je s prvom istovremena i predstavlja arhitektonski i duhovni kompleks. Plan crk­ve je karakterističan za bosanskohercegovačku starokrš­ćansku arhitekturu, a podijeljena je u naos, narteks i dvije

Reportaža

Župa Deževice

Mlade nedjelje i sveti Jakov Deževice imaju vrlo bogatu povijest. Selo je, barem sudeći po tragovima eksploatacije ruda, bilo nastanjeno još u ilirsko doba. Znanstvenici su u blizini registrirali i rimske rudokope, no pravi procvat mjesto doživljava tek u srednjem vijeku

V

ećinu katoličkih hodočasničkih mjesta u Bosni i Hercegovini vjernici pohode jednom godišnje, uglavnom uz vanjsku proslavu sveca zaštitnika. Bolje bi bilo da je izuzetaka više, ali je stanje takvo kakvo jest.

Jedan od izuzetaka je župa Deževice u središnjoj Bosni. Mala planinska župa, nastala 1899. godine odcjepljenjem od župe Kreševo, prostire se u istoimenom selu te susjednim selima Dusina, Crnićki Kamenik i Podgora, a prostor administrativno pripada općinama Kreševo i Fojnica.

Rat je, kao i u mnogim drugim mjestima u našoj zemlji, i u deževičkoj župi napravio pustoš pa je danas broj župljana višestruko manji od 16 www.svjetlorijeci.ba

predratnog, čak i od broja kakav je u shematizmima bilježen nekoliko stoljeća unazad.

Olovo, srebro, zlato…

Deževice, naime, imaju vrlo bogatu povijest. Selo je, barem sudeći po tragovima eksploatacije ruda, bilo nastanjeno još u ilirsko doba. Znanstvenici su u blizini registrirali i rimske rudokope, no pravi procvat mjesto doživljava tek u srednjem vijeku. O naseljenosti i intenzitetu života u to doba govore i brojni stećci u okolini sela,

a najbrojnija je nekropola na Brdu, s osamdesetak stećaka, proglašena nacionalnim spomenikom BiH, gdje se za blagdan svetog Ante održava misa s blagoslovom polja.

Deževice se u literaturi prvi put spominju 1403. godine, i to u ugovoru, koji se čuva u Historijskom arhivu Dubrovnika, koji Dubrovčanin Marin Bunić sklapa s Vukšom Mirilovićem.

Vukša je, po ugovoru, dužan otići na dvor bosanskog kralja u Deževice, gdje će preuzeti i u Dubrovnik isporučiti 150 tovara olova.

Da su Deževice tada bile dosta razvijeno mjesto, govore i podatci da se već 1408. godine spominje dubrovački sud, a četiri godine kasnije spominje se Pavle, knez trga Deževice, prvi knez u BiH spomenut u literaturi. Razlog su, dakako, rudna ležišta, a osim olova, u Deževicama su tada eksploatirani i srebro, zlato, bakar, željezo i drugo. Logika je jasna: gdje je bilo ruda, tu je bilo i posla, gdje ima posla, tu ima i novca, a gdje ima novca, isto kao i danas – eto i vlasti, da uzme poreze i ostalo što može. I susjedna Dusina je, kao rudnik srebra, imala određeni značaj, čim se spominje u dubrovačkom Vijeću umoljenih (1413) te Velikom vijeću (1442), dok su Crnićki Kamenik i Podgora novija naselja. Povjesničar Jorga navodi da su se Dubrovčani u Deževicama osjećali “kao kod kuće”.

Otvoreni prozor

Dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Na periferiji europskih zbivanja U protekle dvije godine članstva u Europi se baš nismo istaknuli ni po inovativnosti i kreativnosti, iako potencijala nedvojbeno imamo. Poneki uspjeh možemo pripisati više upornosti pojedinaca nego državnoj strategiji

O

vog ljeta su se navršile dvije godine hrvatskog članstva u Europskoj uniji. Već smo naviknuli da nas se svrstava među najgore – po gospodarskom rastu, po standardu građana, po investicijskoj klimi, po konkurentnosti i funkcionalnosti, po zaposlenosti (osobito mladih), po funkcioniranju pravne države, po učinkovitosti birokracije, po povlačenju novca iz EU fondova, po ulaganjima u obrazovanje i znanost, po poštivanju europskih vrijednosti – od osude totalitarnih režima do uvažavanja drugih i drugačijih…

Nažalost, ni drugi kriteriji nam ne idu u prilog, izuzev onih za koje nismo zaslužni mi već oni stari Hrvati koji nas dovedoše na obale Jadrana, poput 20 www.svjetlorijeci.ba

– prirodnih ljepota, biološke raznolikosti, zaliha pitke vode i sl. U protekle dvije godine članstva u Europi se baš nismo istaknuli ni po inovativnosti i kreativnosti, iako potencijala nedvojbeno imamo. Poneki uspjeh možemo pripisati više upornosti pojedinaca nego državnoj strategiji. A posebno su skromni naši diplomatski dosezi.

Susjedi nas blate i podmeću kako stignu, a kad god je u pitanju kakvo važno vanjskopolitičko pitanje hrvatski glas se ne čuje ili je tek jeka europskih činovnika. Nemamo utjecajnih ljudi ni u Bruxellesu, na mjestima gdje se odlučuje o sudbini Europe. Teško je pronaći bilo koje područje gdje dolazimo do nekog izražaja, iako konačno imamo vlastitu državu i na vlasti ljude koje smo sami izabrali, a i članica smo Europske unije, što budimo realni jest birano društvo.

Prilično smo zakazali Prije smo se žalili kako nemamo vlastitu državu, kako nam vladaju tuđinci, kako drugi uzimaju naša bogatstva, kako nam smetaju čuvati i razvijati vlastiti nacionalni identitet, kako nam koče razvoj i smetaju nadarenima da pokažu što znaju, kako nas se tretira kao drugorazredne Europljane…

Ipak, unatoč svim tim nedaćama opet smo nešto značili u Europi. Hrvati su se stoljećima prepoznavali po svojim doprinosima. Gotovo da nema

područja gdje od stasanja rane hrvatske države nismo ostavljali tragove i udarali trendove dajući doprinos razvoju Europe. A danas, kad bi naše sposobnosti trebale doći do punog izražaja, kad imamo globalnu publiku i zaštitu EU te kad se od nas s pravom očekuje da pokažemo što znamo i opravdamo članstvo u europskoj zajednici naroda i država, mi smo prilično zakazali. Kao da smo srozali kriterije, izgubili natjecateljski duh i posustali u ambiciji. Ili nas jednostavno predstavljaju oni koji nemaju znanja, mudrosti i energije!?

Prvog dana srpnja 2013. dobili smo šansu, ali i veliki kredit. Nismo iskoristili ni jedno ni drugo. Zahvaljujući nesposobnosti tzv. političkih elita da se uhvate u koštac s ozbiljnim stvarima i nametnu svoju viziju i ideje europskim kolegama, u samo dvije godine članstva u EU doveli su nas na periferiju europskih zbivanja.

Tragikomičnost je tim veća što Hrvatska članstvom u EU nije došla u neko novo i nepoznato okruženje pa se još možda snalazi i privikava. Hrvatska se vratila doma, gdje stoljećima kulturološki pripada, gdje njezini državljani desetljećima žive i privređuju, u okruženje koje nas poznaje i koje nam je blisko. Uostalom to najbolje vidimo po novom valu iseljavanja i brzoj integraciji mladih ljudi.

Kultura Priredila: Rafaela Obučić

U

#jasammuzej

druženje Akcija iz Sarajeva tijekom kolovoza i rujna ove godine pokrenulo je građansku akciju pod nazivom Ja sam Muzej, s ciljem podsjećanja bosanskohercegovačke i međunarodne javnosti na činjenicu da je najveća i najznačajnija muzejska institucija, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, zatvorena skoro tri godine. Akcijom se želi utjecati na odgovorne državne institucije koje već dvadeset godina ne žele preuzeti osnivačka prava Muzeja, a time ni obvezu njegovog financiranja, da se ovaj problem što hitnije riješi.

Slike zakovanih vrata Muzeja obišle su svijet, no unatoč tome djelatnici Muzeja, bez ikakavih primanja, svakodnevno dolaze na posao, dežuraju i čuvaju kulturno blago pohranjeno u ovoj instituciji.

Akcija Ja sam Muzej sastoji se iz art akcija – portreta i priča djelatnika i djelatnica Muzeja, autorskih tekstova o muzeju istaknutih bh. i regionalnih književnika i esejista i dežura za Muzej.

Inicijativa Dežuram za Muzej započela je 3. kolovoza, svakodnevnim dežurama od 10 do 18 sati i poziv je na solidarnost s djelatnicima Muzeja. Svi koji žele mogu se prijaviti za dežurstvo, a tom prilikom moći će vidjeti kako izgleda jedan dan djelatnika Zemaljskog muzeja, obići muzejske zbirke i izložbu Čuvari muzeja, snimiti video-poruku kojom će pozvati na rješavanje statusa ove institucije, potpisati se na simbolični panel Dežura kao i u knjigu dojmova, što će ostati u trajnom vlasništvu Muzeja.

Mnoga poznata imena iz društveno-kulturnog života i akademske zajednice odazvala su se ovoj akciji, kao i veliki broj građana, studenata i učenika.

Jedan od prvih koji je dežurao u Zemaljskom muzeju BiH bio je fra Nikica Vujica, gvardijan samostana Duha Svetoga u Fojnici. – Mnogima u BiH ne odgovara kada Zemaljski muzej BiH sa svojim muzejskim eksponatima, arhivom, bibliotekom govori o

ljubavi prema zemlji, domovini i državi BiH. Zbog toga nema novaca za rad Zemaljskog muzeja u BiH, a ima ga za neke pseudomuzejske projekte, koji ističu važnost nečega što se ne da nakalemiti na dobru dušu bh. čovjeka. Ključ za rješavanje ovoga problema je prihvaćanje BiH državom, zemljom i domovinom svih naroda i građana, jer BiH nije samo nečija niti svačija, nego je država svih Bosanaca i Hercegovaca koji u njoj žive. Kao bosanski franjevac izražavam

svoju zahvalnost i podršku radnicima u ovoj instituciji, s kojima sam imao čast raditi na projektu uređenja Muzeja samostana u Fojnici i upoznati njihovu kompetentnost i kvalitetan rad, a posebno njihovu dobrotu – dio je poruke koju je tom prigodom uputio fra Nikica.

Osim svakodnevnih dežurstava, u akciju se može uključiti i slanjem pisama na adrese odgovornih ministara kulture i sporta ili postati prijatelj Muzeja kroz donaciju tehničke opreme sa liste neophodnih predmeta ili usvajanjem, tj. restauracijom predmeta iz Muzeja.

Više o samoj akciji i dosadašnjim aktivnostima možete pročitati na www.jasam.zemaljskimuzej.ba. ◀ rujan 2015. Svjetlo riječi

23

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Darko Tomašević, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Sarajevu

Bolest, zdravlje, higijena Biblijski ljudi su bolovali od raznih bolesti, kao što je to slučaj i danas.

Možda su bili i više izloženi bolestima zbog nedostatka lijekova i nepovoljnih higijenskih uvjeta

G

ovoriti o bolesti i zdravlju u Svetom pismu je vrlo teško, posebno ako se želi gledati pod današnjim znanstvenim kutom liječničke prakse. Ako se traže znanstveni opisi bolesti i liječenja, toga u Svetom pismu nema. Ali ima tema koje govore o bolestima i načinima kako su se pojedine bolesti liječile, tj. što su ljudi činili da bi bili zdravi.

Biblijski ljudi su bolovali od raznih bolesti, kao što je to slučaj i danas. Možda su bili i više izloženi bolestima zbog nedostatka lijekova i nepovoljnih higijenskih uvjeta. Biblija spominje i nekoliko epidemija koje su imale nesagledive posljedice na ljudsko zdravlje i koje su bile uzrok smrti mnogih ljudi, kao i blaga. Tako se u knjizi Izl 9,3-7 govori o pomoru stoke “ruka Jahvina udarit će strašnim pomorom po tvome blagu što je u polju: 26 www.svjetlorijeci.ba

po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci. Razlikovat će Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipćana, tako da ništa što pripada Izraelcima neće stradati.” Jahve je odredio i vrijeme, rekavši: “Sutra će Jahve izvesti ovo u zemlji.” Sutradan Jahve tako i učini. Sva stoka Egipćana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo nijedno grlo. Faraon je istraživao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo nijedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdnulo i nije pustio naroda.” A 2 Kr 19,35 govori o smrti Sanheribovih vojnika: “Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu

osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.” Pretpostavlja se da je uzrok smrti bila zarazna bolest debelog crijeva – dizenterija.

Osobna higijena Uspoređujući medicinski napredak Izraelaca i okolnih naroda, mora se reći da je medicina u Izraelu bila na nižoj razini, nego li kod okolnih naroda. Liječnička praksa u Egiptu i Mezopotamiji je bila puno razvijenija nego li kod Izraelaca. “Liječničku praksu” su kod Izraelaca više obavljali svećenici i proroci koji su prakticirali

Obnova i gradnja

Kraljeva Sutjeska

Podmlađivanje ljepotice Svi koji su zadnjih godina posjećivali sutješki samostan i crkvu sv.

Ivana Krstitelja mogli su primijetiti radove na crkvi i u dvorištu samostana.

Radovi su nastavljeni i ovog ljeta obnovom krovne konstrukcije crkve te uređenjem prostora u koji je postavljen kip kraljice Katarine

D

a godine ostavljaju trag za sobom pokazuje „sutješka ljepotica“, crkva svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci. Ma koliko bila lijepa i posebna, vrijeme ju nije poštedjelo. Na crkvi građenoj prije više od 100 godina, ono je ostavilo vidljive tragove kako na vanjskim, tako i na unutrašnjim zidovima. Da se crkva ponovno obnovi bilo je potrebno dosta truda, napora, rada, odlučnosti i novca. Zahvaljujući projektima „500 Vas za spas sutješke crkve“ i „Sutjesci s ljubavlju“ te donacijama ustanova, poduzeća i pojedinaca uspio se skupiti potrebni novac za početak 30 www.svjetlorijeci.ba

radova i sanaciju crkve. Radovi na sanaciji crkve započeli su prije više od deset godina istražnim bušotinama tla te kopanjem drenažnih kanala oko crkve i samostana, a nastavili se sve do danas uz vodstvo sadašnjeg gvardijana fra Zorana Jakovića. Do sada su urađene dvije faze radova, a u tijeku su i radovi treće faze koji se provode ovih dana te koji bi trebali uskoro biti gotovi. Radove na sanaciji crkve izvela je tvrtka Karst iz Zagreba sa svojom sestrinskom tvrtkom Geo-konzalting iz Sarajeva.

Prema stručnim ispitivanjima profesora s Građevinskog fakulteta iz Sarajeva, radovi su izvedeni kvalitetno i prema izvedbenom projektu. Nakon što su svoj dio posla završile navedene firme, radove je preuzela firma Miličević iz Kreševa.

U prvoj fazi radova izvedena je drenažna zavjesa oko objekta crkve i sanirana su oštećenja i nedostatci dijela sustava za odvođenje površinskih voda kako bi se značajno snizio ili pak u potpunosti uklonio utjecaj podzemnih i nadzemnih voda na promjene

Visoko

Obnova i gradnja

Projekti visočkih franjevaca

Gvardijan fra Josip Ikić

U župnoj ekspozituri Visoko posljednjih mjeseci pažnju privlače veliki građevinski radovi: gradnja moderne sportske dvorane, uređenje unutrašnjosti crk­ve sv.

Bonaventure i obnova filijalne crk­ve u Zimči

32 www.svjetlorijeci.ba

S

vako vrijeme ima svoje rušitelje i graditelje. Dok jedni nemilosrdno ili u nedostatku svijesti o značaju pojedinih građevina, utvrda, objekata i ustanova uništavaju, puštaju da propada, izumire, nestaje; drugi ustrajno grade, podižu nova zdanja, obnavljaju, uređuju dotrajalo, opustošeno, a često i ono što im je otuđeno.

Franjevci zasigurno spadaju u ovu drugu skupinu već 700 godina marljivo gradeći, ne samo opipljive, materijalne objekte, nego i duhovna zdanja u koja su svi pozvani i dobrodošli.

Posljednjih mjeseci pažnju privlače građevinski radovi u župnoj ekspozituri Visoko. Radoznali, uputili smo se do gvardijana Franjevačkog samostana sv. Bonaventure, fra Josipa Ikića i doznali da su u tijeku tri projekta: gradnja moderne sportske dvorane u sklopu Franjevačke klasične gimnazije, uređenje unutrašnjosti samostanske crk­ve sv. Bonaventure i proširenje i uređenje filijalne crk­ve sv.

Mihovila u Zimči.

Fratri u Visokom oduvijek su se bavili školstvom, odgojem sjemeništaraca i vanjskih đaka koji pohađaju Franjevačku klasičnu gimnaziju.

Premda su povijesne okolnosti i različiti režimi često otežavali uvjete u kojim su radili, fratri nisu posustajali, nego su ustrajno utirali put znanju, obrazovanju i odgoju okrunjenom krš­ ćanskim vrijednostima. Za

Gradnja sportske dvorane

Franjevačku klasičnu gimnaziju sve je veće zanimanje danas, a broj učenika je iz godine u godinu u porastu.

Zahvaljujući upornosti samih fratara i čestitih i dobrih ljudi, zgrada Konvikta je obnovljena, nakon što im je vraćena na uporabu poslije 60 godina otkad su je komunisti oduzeli.

Višenamjenska dvorana Od srpnja 2014. započelo se s gradnjom moderne sportske dvorane.

Dosadašnja dvorana (Dom sv. Ante) koju su đaci koristili stara je 80 godina, dotrajala je i tijesna te se ne može obnoviti. Novo veliko i lijepo zdanje bit će jedinstven objekt u Visokom.

Imat će parket s podnim grijanjem dimenzija 45 x 22,5 m, četiri svlačionice, tribine za oko 400 gledatelja, mini bar, pristup za invalide, teretanu i vlastitu kotlovnicu. – Dvorana će imati

Pogled iskosa

Milo Jukić

(Ne)slaganje oko bitnih stvari I

ako valovi izbjeglica i prognanika još uvijek nisu preplavili našu zemlju, izbjeglička kriza bez imalo sumnje trenutno je najvažnija vijest. Turska, Grčka, Italija i neke druge zemlje su nam nekako daleko, ali Makedonija i Srbija sigurno nisu, a tisuće Sirijaca, Afganistanaca, Palestinaca, Kurda, Libijaca i drugih su tu, u Gevgeliji, Kumanovu, Preševu, Beogradu… Mađarska podiže obrambeni zid pa je samo pitanje dana kad će nevoljnici krenuti prema BiH, kako bi se domogli Hrvatske, a time i Europske unije.

Izbjeglički san zvan EU? Imigracijski centar ima 120, a azilantski centar 300 mjesta i to su trenutni kapaciteti BiH. Što će se desiti ako u BiH krenu tisuće? S jedne strane nismo i ne bismo smjeli biti toliko zaboravni da se ne bismo mogli sjetiti kako je prije samo dvadesetak godina rat iz naše zemlje također pokrenuo tisuće, a s druge strane je činjenica da BiH ne raspolaže ni izbliza dovoljnim kapacitetima ni za smještaj od nekoliko dana, čak i pod pretpostavkom da bi oni koji bi krenuli na ovu stranu što prije željeli ostaviti za sobom Izačić, Kamensko, Brod i druge prijelaze. Odgovora, dakako, nema, kao što ga nije bilo ni u Makedoniji, a nema ga ni u nekim od članica Europske unije, makar se sve te države već godinama kunu u poštivanje ljudskih prava i sloboda pa tako i prava izbjeglica koje, očito je, nisu ekonomski migranti nego ljudi koje je na odlazak u nepoznato natjerala nevolja. Usput je nemoguće ne zapitati se zašto su ti jadni ljudi krenuli baš ka Europi? Po udaljenosti im to i nije bilo baš najbliže odredište jer mnoge zemlje i regije s kojima graniče države iz kojih stižu nisu zahvaćene ratnim zbivanjima. Ako zarate dvije Koreje, hoće li i tada izbjeglice krenuti ka Europi? Hoće li se, kad/ako sve prođe, ovi koji stižu željeti vratiti nazad ili će, kao, uostalom, i mnogi izbjeglice i prognanici iz BiH prije dva desetljeća, zauvijek ostati u Švedskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj…?

Ima li mjesta brojnim teorijama urote po kojima je sve 34 www.svjetlorijeci.ba

izrežirano kako bi se Europa, pogotovo Europska unija, „zabavila o sebi“, kao u staroj narodnoj kletvi? Hoće li se u masi koja je – pokušajima da se domogne Lampeduse (što su mnogi platili životom), ili u Makedoniji, gdje nije stala pred policijskim i vojnim kordonima niti pred suzavcem i šok-bombama – pokazala da je spremna na sve, naći i oni koji će biti primljeni, nahranjeni, napojeni i na kraju zbrinuti izdašnom socijalnom pomoću, a sutra će postavljati bombe po europskim prijestolnicama? Pitanje nije suvišno, makar djeluje nehumano kad se zna da velika većina onih koji su krenuli ka Europi ima samo goli život i želju da se zauvijek izbavi iz domašaja granata. „Terorističkih“ Assadovih i ISIL-ovih ili „demokratskih“ NATO-ovih i Erdoganovih, svejedno, nijedna i ničija ne nosi ljubav, sve nose isto – smrt. Zašto ih, recimo, ne uputiti u najprosperitetniju i najdemokratskiju državu svijeta, zemlju mira i blagostanja, SAD?

Jednima crno, drugima bijelo Oko pitanja koliko se izbjeglička kriza, kao i njeni uzroci i posljedice, odražava na BiH, domaći se političari, novinari i drugi „eksperti“ ne slažu, kao ni oko gotovo nijednog bitnog pitanja. Ono što je jednima crno, drugima je

Kroz objektiv

Obitelj u središtu SR

U skladu s odlukom biskupa BK BiH, Dan sredstava društvenih komunikacija će se i ove godine obilježiti posljednje nedjelje u rujnu, odnosno 27. rujna. Vijeća za sredstva društvenoga priopćavanja za ovu će prigodu izdati prigodnu brošuru u kojoj će, između ostalog, biti objavljena i Poruka pape Franje za 49. svjetski dan sredstava društvene komunikacije pod naslovom Komunicirati obitelj: povlašteno mjesto susreta u daru ljubavi. Dogovoreno je da, u skladu s Papinom porukom i predstojećom Biskupskom sinodom, u središte bude stavljena obitelj. ◀ rujan 2015. Svjetlo riječi

37

Reportaža

Putićevo

Božji grad na zemlji Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Dolac kod Travnika, 12. srpnja proslavila je 30. obljetnicu blagoslova kamena temeljca crkve Uskrsnuća Gospodnjeg u filijali Putićevo

S

vetu misu povodom blagoslova, pred oko 1500 vjernika predvodio je fra Marko Semren, pomoćni banjolučki biskup blagoslovivši 38 www.svjetlorijeci.ba

najprije novoizgrađeni zvonik i portal. Župnik fra Zoran Livančić na početku je podsjetio vjernike na potrebu oprosta i dobre volje kako bi Kristove riječi o darivanju mira učenicima našle svoje mjesto u srcima ljudi.

– Ovdje ponosno stojimo s riječima i željom u srcu Mir vama, aleluja!

To su riječi uskrslog Krista i to su riječi Svetog Oca koji nas je nedavno pohodio. Želimo da ovo mjesto U ime Božje i na slavu Uskrsloga bude svakom čovjeku dobre volje, prolazniku, putniku i bolesniku na duševno i tjelesno zdravlje i svaki blagoslov – dodao je.

Biskup fra Marko je u propovijedi istaknuo kako nije lako plivati protiv struje i kako nije jednostavno ustrajati

u vjernosti Bogu u današnjem svijetu. – Stoga osjećamo tjeskobu i strah.

Isus nas je na to upozorio i ohrabruje nas. Daje nam svoju moć i snagu. Kad smo puni Isusova Duha nitko i ništa nam neće moći nauditi. Za to je svjedok i ova Crkva Uskrsnuća Kristova.

I ona je doživjela zajedno sa župljanima župe Dolac različita iskušenja iz kojih je izišla ljepša zahvaljujući Kristovu Duhu i mnogim župljanima i vjernicima koji su je izgrađivali i u ljepotu, dobrotu, mir, život pretvorili.

Stoga je znakovit i značajan blagoslov zvonika, portala i vrata ove filijalne crkve na Putićevu – istaknuo je fra Marko. U tridesetogodišnjoj povijesti crkva Uskrsnuća Gospodnjeg

Zemlja planina

Dalibor Ballian

Orijen

Najkišovitiji dio Europe Planina Orijen tipična je planina krša koju krase bezvodnost, površinska kamenitost, velike vrtače, brojne špilje, sipari, ponori i jame, ali joj je svojstvena i velika količina oborina te snježni pokrivač koji se zadržava i do 140 dana.

Oceanska klima na nekim dijelovima uvjetuje pojavu prelijepih bukovih šuma iznad kojih se nalaze munikove šume

P

lanina Orijen nalazi se na tromeđi Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske, a pripada

40 www.svjetlorijeci.ba

submediteranskoj zoni iako je u sklopu dinarskih planina. Najviši vrh je Zubački kabao s 1894 m, a slijede ga vrhovi: Jastrebica 1865 m, Buganja greda 1849 m, Visoki brijeg 1833 m, Vučiji zub 1805 m, Borovik 1777 m, Međugorje 1769 m, Goliševac 1721 m, Markov kuk 1721 m, Pazua 1680 m i Subra 1679 m, među kojima su Velika i Mala Jastrebica, s kojih je moguće vidjeti stari Dubrovački grad za dobre vidljivosti, kao i branu hidrocentrale Grnčarevo na Trebišnjici. Sam Orijen je izgrađen od nekoliko paralelnih planinskih lanaca koji se protežu od sjeverozapada prema jugoistoku. To je uvjetovalo i pojavu dubokih dolova i zaravni između tih lanaca, a najpoznatiji su Reovački, Duboki i Ubaljski do s tipičnim glacijalnim svojstvima.

Neki su široki do dva kilometra, u kojima se još poneka polja obrađuju, ali su atraktivna i za vikend naselja.

Ponori kao ledomati Inače, Orijen je tipična planina krša s velikim slojevima jedrog vapnenca

koji je prilično izbrazdan jakom aktivnošću leda tijekom glacijacije koja je ovdje bila izrazito jaka. Ovu planinu krase svi fenomeni koji prate krš: bezvodnost, površinska kamenitost, velike vrtače, brojne špilje, sipari, bezdane jame, slabo formirano tlo i slično. Na samom vrhu se mogu naći i uređeni ponori u kojima se sakupljao snijeg, a koji se potom pretvarao u led, koji su dok nije bilo ledomata, nosili i prodavali u Dubrovniku i Trebinju.

Iako je planina bezvodna i nalazi se u zoni Mediterana, za Orijen je svojstvena velika količina oborina, a ta količina u prosjeku iznosi 4700 mm, premda u jugoistočnim dijelovima Orijena bude registrirano i čitavih 9000 mm, što predstavlja najkišovitiji dio Europe. Orijen predstavlja florističku riznicu koja bi se trebala detaljno izučiti. Iako su floristička istraživanja počela još daleke 1835. te su urađene u međuvremenu brojne studije, uviđa se da nisu dostatne i da bi se istraživanja trebala nastaviti. Floristička specifičnost Orijena je da ima četiri

Snimka: FIBA Europe

Kadetska košarkaška reprez

BiH prvak Eur Pandžini zlatni kadeti ponos BiH Kadetska košarkaška reprezentacija BiH osvojila je zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Latviji. To je prva zlatna medalja jedne naše košarkaške selekcije na Europskom prvenstvu. Fenomenalni Džanan Musa, Sani Čampara, Nebojša Sikiraš, Timur Ovčina, Emir Čerkezović, Amar Baručija, Aljoša Janković, Lazar Mutić, Adi Alikadić, Nikola Daković, Srđan Kocić i Vedran Mirković, predvođeni izbornikom Josipom Pandžom, ostat će upisani zlatnim slovima u analima bh. košarke. Nakon što su početkom kolovoza u finalu Olimpijskih igara mladih (E YOF) u gruzijskom Tbilsiju pobijedili favorizirane Španjolce, kadeti BiH su dali do znanja da će na Europskom prvenstvu u Latviji igrati značajnu ulo-

gu. U skupnoj fazi su kao od šale rušili sve favorite (Srbija, Hrvatska, Njemačka, Španjolska) i stigli do završnice u kojima su za protivnike imali Španjolce (polufinale) i domaćina Latviju u finalu. Upravo u ovim ključnim utakmicama izabranici Josipa Pandže su bljesnuli punim sjajem i stigli do naslova prvaka.

Pribranom, hladnokrvnom i preciznom igrom, uz maksimalnu požrtvovnost i hrabrost te kolektivni duh, naši dječaci su doista fascinirali. Velike zasluge neosporno pripadaju izborniku Josipu Pandži, koji je na fantastičan način vodio ekipu, naročito u polufinalu i finalu, kada je “izvukao“ utakmicu protiv Španjolaca pa izdržao nalete Litvanaca. To može uraditi samo stručnjak koji ima inteligenciju, ne samo ljudsku nego i košarkašku. Ovaj mladi stručnjak, koji

je sa košarkašima HOKK Vitez dva puta bio prvak HZ Herceg-Bosne i za samo godinu i pol košarkaše Kaknja doveo do vrha elitnog ranga bh. košarke, smatra da je zajedništvo i jedinstvo najveća snaga ovih zlatnih dječaka. - Oni imaju toliko samopouzdanja, karakter i vjeru u sebe i nikad nisu gubili nadu i kad je izgledalo da je sve izgubljeno. Naravno, u nekim momentima smo imali i sreće, valjda smo to i zaslužili. Igrali smo vrhunsku obranu, uspjeli smo, prije svega, fanatičnom borbenošću. Prvaci smo i divim se ovim dječacima. Iskren da budem, oduševljen sam da sa 16 godina igraju tako zrelo i mudro. Doista nije teško biti trener ovim momcima.

Dadneš im loptu i oni pobijede. Spoj znanja, hrabrosti i zajedništva, nema tu moje mudrosti, sve je do njih, kaže

Tekst: Mato Komšo Tko je Josip Pandža?

Trener kadetske reprezentacije BiH Josip Pandža je rođen u Vitezu i ima 28 godina. Roditelji briljantnog trenera Goranka i Mladen, kao i brat Luka, pomno su pratili utakmice i ponosno bodrili svoga sina. Mladi trener Josip Pandža je trenersku karijeru započeo već u 23. godini života u HOKK Vitez. Kao mladi trener se istaknuo tako što je s ovim timom osvojio A1 ligu Herceg Bosne i tako uveo Vitez u košarkašku Premijer ligu BiH. Od prosinca 2013. godine nalazi se na čelu KK Kakanj, s kojim je u prošloj sezoni osvojio šesto mjesto. Istovremeno je obnašao funkciju

pomoćnog trenera U-20 reprezentacije BiH, a ljetos je imenovan za izbornika U-16 kadetske reprezentacije BiH. Inače, život mladog izbornika na momente podsjeća na filmski scenario; rođen je s inverzijom organa, kao 14-godišnjak je debitirao u svijetu košarke, a studiranje na fakultetu za Informatičke studije nije bilo dovoljno da ga odvrati od ljubavi prema košarci.

Inverzija organa je rijetka dijagnoza s kojom se rodi veoma mali broj ljudi u svijetu godišnje, a dijagnoza ove vrste drastično umanjuje šanse pojedinca da se bavi sportom. Tako je i Pandža morao davati 200 posto

od sebe da bi se istaknuo s obzirom da mu se srce nalazi na desnoj strani i da su mu organi unutar tijela drukčije raspoređeni.

Također, bolovao je od bronhitisa. Nakon što je upisao studij informatike u Varaždinu gdje je bio dobar student, Pandža se poslije dvije godine vratio u Vitez i rekao roditeljima da je njegov život košarka. Nekoliko godina kasnije, Pandža slovi za najmlađeg trenera u Europi kojem je pošlo za rukom da osvoji jedno Europsko prvenstvo u košarci, a bh. javnosti je ostao upamćem po skromnim izjavama nakon ovog velikog uspjeha. ◀

ezentacija

urope samozatajni i skromni Josip Pandža, 28-godišnji Vitežanin, najmlađi i zasigurno jedan od najperspektivnijih košarkaških trenera u Europi. Izbornik Pandža, koji ne voli euforiju, voli realnost, jer je istina surova, ne želi isticati pojedince jer je, kako kaže, tim najbolji pojedinac. Ipak, treba izdvojiti kapetana Džanana Musu, koji je proglašen najboljim igračem prvenstva, zatim, centra Nebojšu Sikiraša, koji je zajedno s Musom izabran u prvu petorku, a po učinku tu je mjesto bilo iza playa Sanija Čamparu. Ovi dječaci su čudo, vole reći eminetni stručnjaci, poput Mirka Novosela, legendarnog trenera Cibone. Oni su postali idoli nacije.

Ne pamti se da je neka naša reprezentativna vrsta skrenula ovoliku pozornost. Doček na zračnoj luci u Sarajevu, a posebno pred Vječnom vatrom, gdje je bilo preko 50 000 razdraganih navijača to najbolje svjedoči. ◀

Snimka: AVAZ

Tragom narodne baštine

Hajduci i uskoci

Ana Papić, magistrica hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti

Uspomena na Mijata Samo ovo oću spomenuti: kako posli Tomića Mijata iz Duvna nije bilo već pravoga ajduka niti će već ni biti. Rečeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije. Izdade ga Bobovac Ilija od Doljana; njegov bi kum, sapelo ga.

Pogibe malo prije žetve

P

adom Bosne i Hercegovine i Hrvatske pod osmansku vlast javljaju se hajduci i uskoci čiji je glavni cilj djelovanja bila borba protiv okupacije i zaštita potlačenoga stanovništva. U vremenu nemira zbog osmanskoga terora hajdučke su skupine nerijetko bile na čelu pobune protiv takve tuđinske vlasti.

Znali su imati i jatake – svoje ljude među stanovništvom koji su im pomagali u skrivanju, opskrbi hranom ili davanjem informacija. Stanovnici koji su se odlučili boriti za opću dobrobit svojega naroda okupljali su se

u hajdučke družine iz nekoliko razloga. U to vrijeme potlačena krš­ćanska raja radije je birala život u šumskim planinskim prostranstvima boreći se protiv okupatora.

Ukoliko bi iz nekoga razloga netko na sebe navukao mržnju i želju za osvetom, kao najbolje rješenje činilo se odmetanje u hajduke, budući da se pravna zaštita osmanskih vlasti nije mogla očekivati. Četiri su kategorije hajduka (prema Dragić, 2008): • Hajduci zulumćari (turski hajduci) koji su činili zlodjela nad

Uskočki boj za Klis, Povijesna postrojba Kliški uskoci

50 www.svjetlorijeci.ba

U ime naroda

Marijan Karaula

Tražili bilo što da ga zatvore Fra Kazimir je, kao profesor hrvatskog jezika, zamolio sud da mu dopusti da se ukratko osvrne na stogodišnju povijest naziva imena stanovnika Bosne i Hercegovine. Kad je sud dopustio, on je naveo kako mi imamo po tri naziva za svaki narod. Tako, Hrvati: Hrvati, katolici, šokci; Srbi: Srbi, pravoslavci, vlasi; Muslimani: Turci, muslimani, balije

B

ožo fra Kazimir Ivić rođen je 16. travnja 1890. godine u Rumbocima (Rama) od roditelja Mije i Marte rođ. Mišura. Šest razreda gimnazije pohađao je u Visokom, a završna dva s maturom polagao privatno u Tuzli. Teologiju je završio u Sarajevu, a studij slavistike u Grazu i Beču, gdje je doktorirao 1916. godine.

52 www.svjetlorijeci.ba

Sakrament svećeničkog reda primio je 6. listopada 1912. godine.

U visočkoj Franjevačkoj gimnaziji radio je najprije od 1916. do 1937. a onda i od 1939. do 1944. godine predajući hrvatski, njemački i filozofiju.

Bio je devet godina i direktor Gimnazije (1928 - 1937). Svakako je zanimljivo da je u Visokom predavao i na Kožarskoj školi. Bio je biran za člana Uprave bosanske franjevačke provincije, imenovan općim pohoditeljem Provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu i župnik u nekoliko bosanskih župa: Ljubunčiću, Tišini i dr. te gvardijan u samostanu na Šćitu. Ne treba zaboraviti da je bio prvi urednik Franjevačkog vjesnika i da je svojim pisanim prilozima surađivao i u Novoj reviji te u listu i kalendaru Napredak.

Umro je 5. prosinca 1968. u franjevačkom samostanu na Šćitu.

On je otvorio konferenciju!

Zatvoren je 17. listopada 1948. godine. Slučajno ili namjerno, ali njegovo se hapšenje i zatvaranje dogodilo samo dva tjedna nakon što je pod pučkom misom 3. listopada provincijal Bosne Srebrene fra Vitomir Jeličić blagoslovio zvona na župnoj crk­vi na Š­ćitu, “naglašavajući kako je to uspomena na činjenicu što su franjevci već sedam stoljeća slavili Boga u Bosni, a od toga 500 godina u Rami, gdje

su crkva i samostan pet puta gorjeli, ali su se dizali iz pepela kao i ova zvona koja su opet podignuta na drveni zvonik“.

Kao kroničar franjevačkog samostana na Šćitu sam je fra Kazimir zapisao: „Za blagoslova zvona bila je asistencija. Ja nisam u njoj bio. Meni su rekli da držim red i da odmah u početku zamolim mp. provincijala da blagoslovi zvona, što sam vrlo rado učinio. Kad sam iza podne išao s brevijarom u gaj, prolazeći ispred stare kuće, gdje je bilo sijelo milicije, čujem riječi: “On je otvorio konferenciju!”

Mene su i prije neki poznanici, kao Salko Balić i Anto Čalić, upozoravali da će me zatvoriti, a i oni koji su u zatvoru bili pripovijedali su mi da sve o meni pitaju i da traže što bilo da me zatvore.

O fra Kazimirovu hapšenju i zatvaranju 17. listopada 1948. godine fra Ljubo Lucić dalje piše: “Došli su policajci na Gračac, pokazali Kazimiru rješenje o lišavanju slobode, pretresli kuću te ga odveli u Konjic, a nakon dva dana skrasio se u Sarajevu. Kazimir je još prije doznao kako se OZNA zanima za njega i ispituje ljude o njemu.“ I fra Kazimir je u samostanskoj kronici koju je dotad redovito vodio zabilježio kako je odveden u zatvor: „Popodne dođe limuzina po mene, dadnu mi nalog za lišenje slobode,

Pogled u dušu

Dr. sc. Snježana Šušnjara

Mark Twain može pomoći Ako odgajamo djecu od malih nogu i upućujemo ih kamo treba ići, možemo se nadati da će dijete i kad odraste slijediti te upute, da će osnova i sjećanje na roditeljske savjete nadvladati ma gdje se mlada osoba našla

i podrazumijevaju odgoj kao nešto što će se samo odraditi, neuviđajući koliko je takav stav pogrešan.

Mark Twain je opisao svoj odnos s ocem tijekom puberteta: “Kad sam imao 14 godina, otac mi je bio tolika neznalica da sam jedva podnosio tog starca u svojoj blizini. Kad sam napunio 21, ostao sam zapanjen koliko starac može naučiti u sedam godina.”

Očito, nerazumijevanje između odraslih i onih koji to tek trebaju postati je odlika svakog vremena bez obzira u kojem podneblju se odvijalo.

O

Mladoj osobi dati priliku Često čujemo danas da odrasli govore, a pogotovo djeca, o svojim idolima. Jedni govore o novcu, drugi o imovini, treći o autima, mobitelima, odjeći, važnim osobama kojima se dive, koje žele oponašati... Kad vidite tko su idoli današnjoj djeci i mladim ljudima, pa i starima koje Twain spominje, na koga se oni ugledaju, postaje jasno otkud svi ovi neredi, nerazumijevanja i ispadi kojih su pune novine. Tada se upitate što se dogodilo s ‘odgojem’? Postoje mladi ‘neodgojeni’ ljudi koji sablažnjavaju svojom pojavom, riječima i (ne)djelom, koji slijede neke putove koji nikuda ne vode, osim u propast. Što učiniti s takvima? Preodgoj je nasušna potreba, ali je teže izvodiv od samog odgoja.

Ako odgajamo djecu od malih nogu i

dgoj je danas na kušnji. Svaki roditelj se pita na koji način izvesti dijete na pravi put. Toliko je prepreka na tom putu, toliko zamki, toliko izazova! Roditelji često lutaju, iznenađeni brzim tempom promjena i dok su se okrenuli, imaju tinejdžera koji ih počinje drukčije gledati. Hoda u svom svijetu nekim putovima na kojima se roditelji posklizavaju, koji su im, uglavnom, i nepoznati. Djeca su većinom u virtualnim kretanjima i razmišljanjima. Ne žele komunicirati s odraslima, a često odrasli i nisu tu za komunikaciju. Svi žure, svi se rasipaju uokolo baveći se različitim poslovima, a vrijeme neumitno ukazuje na promjene. Roditelji nisu svjesni kako ih djeca doživljavaju u određenim fazama svoga odrastanja 54 www.svjetlorijeci.ba

upućujemo ih kamo treba ići, možemo se nadati da će dijete i kad odraste slijediti te upute, da će osnova i sjećanje na roditeljske savjete nadvladati ma gdje se mlada osoba našla.

Kod preodgoja, potrebno je krenuti ispočetka, uspostaviti pravila, od kojih se mladima kosa diže na glavi; razgovarati o svrsi pravila, njihovoj primjeni, razlozima postojanja i posljedicama nepoštivanja zadanih normi. Što se zbiva ako se naruše ustaljena

Dobra strana života

Viktorija Banić

Od Božića do Velike Gospe Mediji su, tako, puni fotografija autobusa na odlaznim peronima, na brzinu spremljenih osobnih stvari u torbama i koferima koji su do sada uglavnom služili za nestrpljivi odlazak kod rodbine ili na godišnji odmor

U

posljednje vrijeme učestali su napisi, raščlanjivanja i promišljanja na temu masovnog iseljavanja mladih ljudi iz naših krajeva. Posebno nakon što je omogućeno zapošljavanje bez radne dozvole za strance. Ljudima je dosta praznih obećanja i čekanja boljih vremena koja nikako da stignu, a život se ne ponavlja. Mediji su, tako, puni fotografija autobusa na odlaznim peronima, na brzinu spremljenih osobnih stvari u torbama i koferima koji su do sada uglavnom služili za nestrpljivi odlazak kod rodbine ili na godišnji odmor. Previše je tužnih oproštaja, suza koje se lopovski iskradu i praznih gradova… Stvarnost koja nam se periodično ponavlja, podsjećajući 56 www.svjetlorijeci.ba

nas na kakvom području i u kojim vremenima živimo. Tek toliko, da ne zaboravimo. Stara je to priča…

Moj je prijatelj dio takve priče.

Odrastao je bez oca, dijete “gastarbajtera” koji je otišao na privremeni, na kraju uvijek trajni rad, jer vrijeme brzo proleti, a toliko toga treba.

Uvijek treba. Djeca i žene ostajali su tada, da grade kuće donesenim markama, žive “bolje”, rekla bih lakše, materijalno. Bake i djedovi preuzimali su i ulogu “poluroditelja”, naviknuti generacijama na čudnu zbrku okrnjenih obitelji. Odsutni roditelji, uglavnom očevi, dolazili su rijetko,

Davno ostavljena djeca postaju odrasli ljudi. Kao i moj prijatelj s početka priče.

Vrijedan i spretan postao je mali građevinski poduzetnik. Zasnovao je svoju obitelj i vremenom sam postao otac petero djece. Koliko god se trudio, opirao sve težim vremenima, izvodio građevinske radove kvalitetno i sve dalje od svog kraja, prilagođavao se na svaki mogući način, pri tom ostajao svojoj djeci otac, dobar otac, situacija je postajala bezizlazna.

A djeca? Rađala se i rasla, zadovoljna, ipak svjesna svega oko sebe. Rastućeg nezadovoljstva i nervoze. Teško je u

A mi koji ostajemo? Za sada ili zauvijek? Teško je reći. Netko mora i ostati. Dočekati ih kad budu dolazili, a hoće. Uživati u rastu i napretku djece za koju ovdje i u ovim vremenima nije bilo mjesta za Veliku Gospu i Božić. Tako su se i djeca u selu rađala u proljeće i u jesen, a ljudi su se pozdravljali s “Kako si? Kad ćeš nazad?” Djeca su polako zaboravljala kako je to imati oca svaki dan. Pretvorio se tek u slabo poznatu osobu koja donosi pune torbe, priča o nekom stranom svijetu, pomalo klizi iz njihovih života i svaki put sve teže odlazi. Na kraju, očevi se ipak vrate.

Zauvijek. Umorni i nekako strani, pa je uskraćenu toplinu i prazninu u sjećanju često nemoguće premostiti.

lošim vremenima dobar biti. Nakon dosta razmišljanja otišao je. Jedan od mnogih. S bitnom razlikom u odnosu na vremena kad je otišao njegov otac.

Tamo, u nekoj drugoj zemlji priprema sve za dolazak svoje supruge i djece.

Za zajednički život negdje drugdje, jer mada ovdje imaju sve, onu materijalnu egzistenciju nemaju, a ne žele se razdvajati. Ostajemo tako, osim bez mladog para izuzetno vrijednih i obzirnih ljudi, bez dvije pametne i drage srednjoškolke, bez prerano

Aktualno

Izbjeglička kriza u Europi

Zidovi oko nas i u nama Ovih dana Mađarska gradi zid na granici sa Srbijom. Četiri metra visok zid pa još bodljikavom žicom opàsan. Zid čak 175 kilometara dug kojim bi se stvorila barijera rastućem valu izbjeglica i migranata iz Sirije, Afganistana, Iraka, Libije i brojnih zemlja Afrike, sve samih nesretnika koji sigurnost i egzistenciju žele potražiti u Europi, u zemljama Unije 60 www.svjetlorijeci.ba

I

druge europske države počinju razmišljati na mađarski način: straže, osmatračke kule, zidovi, žice bodljikave, potkopi i kanali. Baš kao u Srednjem vijeku. Ima ih koji odobravaju poteze mađarskih i europskih vlada. Htjeli bi ih kopirati.

Srećom, ima i drugačijih pogleda.

Za takve je svako pitanje zatvaranja nacionalnih granica za azilante i nedobrodošle doseljenike sasvim pogrešno pitanje, pitanje koje ima pred sobom vrlo limitiranu viziju, nikako viziju dugoročnog rješavanja problema migracija iz trećih, siromašni(ji)h zemalja. Zatvaranje granica oni vide i kao duboko nehuman pristup rješavanju problema nejednakog razvoja u svijetu, to je zatvaranje očiju za nepravdu i nepravednost u raspodjeli stvorenog bogatstva, našeg

bogatstva koje je (velikim) dijelom nastalo zahvaljujući eksploataciji siromašnih u osiromašenim i siromaškim zemljama, blaga koje se kumuliralo na Zapadu po osnovu pljačke prirodnih resursa i znoja ljudi u zemljama Trećeg svijeta, na pljački i grabežu kroz stoljećima dugu kolonizaciju.

Na otimačini koja se i danas nastavlja kroz brojne forme neokolonijalizma, kroz sveprisutan ekonomski, financijski i svaki drugi liberalizam.

Srećom, ima i vizionara. Ima pobornika dugoročnog, trajnog i sveobuhvatnog rješavanja migrantske krize, onog na principima socijalne pravde, na bazi humanog pristupa i solidarnosti sa ubogima. Takva rješenja imaju budućnost i nude budućnost. Sva takva rješenja polaze od politike otvorenih granica.

Od snova sazdani

Mile Stojić

Kronika potopljenog svijeta Književnik i novinar, profesor njemačkog jezika, bijaše jedan od rijetkih, možda jedini, koji je cijeli svoj život pisao gastarbajterske priče

K

olovoz nas ispunjava slikama izbjegličkog užasa, a te slike su za mnoge nas u Bosni i Hercegovini déjà vu. Pred nama se ponovno odmotavaju košmarni filmovi strave, kao u kakvoj noćnoj mori plešu pred našim očima Erinije, strašne božice prokletstva i osvete. Ne možemo ni zamisliti da su ta užasnuta lica sirijskih izbjeglica dojučer bila naša lica, kad smo bježali prema zapadu, tjerani od Karadžićevih krvoločnih hordi.

Mi se više rata ne želimo ni sjećati, tražeći malo mira našim izranjavljenim očima, našim utrnulim dušama, kojima je, izgleda, suđeno da cijeli život gledaju razaranja, nepočinstva i zlo.

Domaće kolumnističke sveznalice za ovu svjetsku kataklizmu optužuju ne samo Sjedinjene Države, već cjelokupnu Europu, zaboravljajući da je ta ista Europa zbrinula milijun izbjeglica iz plamenih ruina Jugoslavije, a da su iste te Sjedinjene Države podigle 64 www.svjetlorijeci.ba

svoje zrakoplove da bi obuzdale osvajačku mašineriju Miloševića i prisilili je na mir. Mislim da te činjenice mi u Bosni i Hercegovini nikada ne bismo smjeli smetnuti s uma, bez obzira na tijekove svjetske politike, na koju ionako nikada nećemo moći imati utjecaja. Jasno je kao dan da bi bez američkih bombi Karadžić još dugo mrcvario ovu zemlju i ubijao njene ljude. Po starom staljinističkom receptu “više volim rusko govno, nego američku tortu” glavni uzrok zla gleda se i dalje u “trulom Zapadu”, dok mladi ljudi čine sve da se nekako dokopa-

Petar Miloš

ju te “truleži”, pa da tamo propadnu, što li? I dok kolone očajnika iz Sirije i Iraka, kreću u pravcu Njemačke, naše književne mudrice za sve optužuju Njemačku, upoređujući modernu demokraciju s fašizmom.

Dok, dakle, beogradski karikaturisti njemačku kancelarku Angelu Merkel crtaju s hitlerovskim brčićima i Hakenkreuzom na rukavu, dotle ugledni zagrebački kolumnist meditira ovako: “Njemačko gospodarstvo, koje se u drugoj polovini tridesetih i u prvoj polovini četrdesetih godina zasnivalo na robovskom radu ljudi

Duh Afrike

Fra Ivica Perić, bosanski misionar u Kivumuu – Ruanda

Ulaganje koje se isplati I opet smo uzeli cigle u ruke i dali se na posao.

Izgradili smo školski internat i osigurali učenicima smještaj.

U pet stambenih jedinica sada možemo primiti oko 150 učenika

66 www.svjetlorijeci.ba

K

ako pomoći mladima da se pokušaju izvući iz ralja siromaštva? Obrazovanje je definitivno najbolji put. Školovanjem mladima možemo dati priliku da steknu nova znanja, da svojim radom i trudom postignu nešto u svom životu i da si sami, dugoročno gledajući, izgrade bolju budućnost.

To je naša misao vodilja svih ovih godina, koliko sam na mjestu ravnatelja Centra Otac Vjeko u selu Kivumu

u malenoj afričkoj zemlji Ruandi. S godinama se pročulo za naše škole.

Mladi koji su kod nas dobili priliku obrazovati se, danas su izučeni majstori sa sigurnim ‘kruhom u rukama’.

I sve je više djece u Ruandi koji žele biti učenici baš naše srednje Strukovne i srednje Tehničke škole.

Trenutno imamo čak 467 učenika za koje svakodnevno, osim obrazovanja, osiguravamo i besplatan topli obrok. Međutim, nisu svi naši učenici

Kap dobrote Dobročinitelji za mjesec rujan 2015.

Za Fond Kap dobrote Zdravko Mijić, Švicarska Stipo Breljak, Švicarska Ljubica Baban, Kiseljak Marica Medak, Australija Ana Dejanović, Dubrave

50 100 80 100 100

CHF CHF KM AUD KM

Jozo Crnoja, Jajce 100 KM Karlo Miletić, Dubrovnik 200 KN

Ružić i Mikić, Sarajevo Pavić plast d.o.o. Livno

30 KM 50 KM

Za Petra Ramljaka Obitelji Vuleta, Vrdoljak,

Za Leonitu Gabrić Nikica Lubura, Sarajevo

10 KM

Ljiljana Krajnc je 100% invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije.

Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima. Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek “hepsera” jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu.

zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži.

Akcije koje traju

Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma.

Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema.

Petar Ramljak obolio je od teške bolesti – Leucosis lymphoblastica acuta. Skromna primanja oca Gorana i bakina mirovina ni približno nisu mogli biti dostatni za liječenje malenog Petra. Petar je počeo s intenzivnim kemoterapijskim liječenjem koje će, prema prognozama liječnika, biti dugotrajno. Sada mu je potrebna pomoć ljudi dobroga srca. Ubrojimo se među njegove dobročinitelje i pomozimo da prebrodi ovu tešku bolest.

Mia Stojak boluje od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloična leuke­mija. Za ovu bolest ne postoji univerzalni lijek za sve pacijente. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma.

Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja, ali je izlječenje vrlo rijetko. U većini slučajeva oboljele se podvrgava kemoterapiji,

Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno.

Leonita Gabrić oboljela je od teške bolesti, od ko­je boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da mo­ gu pomoći Leoniti, ali za operaciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20.000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

“Zaista, kažem vam što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25,40) 72 www.svjetlorijeci.ba

Medicinski kutak

Srce

Dr. Boris Adašević specijalist pedijatar

Čudesno i veoma važno Srce je, od svih vitalnih organa ljudskoga tijela, vjerojatno najviše spominjani organ u različitim prigodama. O važnosti srca dovoljno govori činjenica da se ono, osim što predstavlja vitalni organ bez kojega život ne bi bio moguć, spominje i kada opisujemo osjećaje sreće, ljubavi, iskrenosti, topline i drugih lijepih emocija

O

d postanka čovjeka, među svim organima koje sadrži ljudsko tijelo, srce je zasigurno bilo uvijek na prvom mjestu. Čisto srce stvori mi Bože i duh postojan obnovi u meni, ne odbaci me od lica svojega i svojeg Svetog Duha ne uzmi od mene – kaže kralj David u psalmu nakon počinjenog grijeha s Bat-Šebom, a nakon što je postao svjestan nečistoće svoga srca. Aristotel je smatrao kako je srce izvor inteligencije.

Drevni su Egipćani vjerovali kako se 74 www.svjetlorijeci.ba

srce može samo kretati unutar tijela.

Tradicionalno, u rujnu mjesecu svake godine u cijelom svijetu obilježava se Svjetski dan srca. Srce je, od svih vitalnih organa ljudskoga tijela, vjerojatno najviše spominjani organ u različitim prigodama. O važnosti srca dovoljno govori činjenica da se ono, osim što predstavlja vitalni organ bez kojega život ne bi bio moguć, spominje i kada opisujemo osjećaje sreće, ljubavi, iskrenosti, topline i drugih lijepih emocija. Tako npr. upravo je riječ srce sinonim za dragu ili voljenu

osobu, iskrenu čestitku ili zahvalu izražavamo “od srca”, a kada nekoga darivamo, našu iskrenu nakanu potvrđujemo riječima da je dar “od srca”. Također, kada nas netko kome smo vjerovali razočara ili povrijedi kažemo da nam je “slomio srce”. Pregršt je i drugih primjera. U Bibliji se srce također često spominje, Bog od nas traži čistoću srca da bismo mogli baštiniti Kraljevstvo nebesko. Srce je očito jako važan organ, kako za ovozemaljski tako, u prenesenom značenju naravno, i za onozemni život.

Naši pokojnici

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

U SPOMEN

Mladen († 1985)

Dejan († 1992)

Dejanović Svake noći sanjam djecu svoju, kao golubovi bijeli što nebom lete. Molila sam dragog Boga da na majčino krilo slete. Bez vas djeco teško nam je biti, još je teže svoje boli kriti. /Vaši najmiliji/

Draško Vuleta († 1999) Dragi naš tata, djede i mužu. Prošlo je dugih šesnaest godina od kada si otišao od nas, ali je još uvijek tvoja beskrajna ljubav, plemenitost i dobrota uz nas. Svaki dan naših života ispunjen je sjećanjem na tebe. Počivaj u miru Božjem! /Tvoji unuci, kćeri i supruga/ Marijan Bilić († 2005) Navršilo se deset godina kako nas je napustio naš dragi suprug, otac i djed Marijan. Prazno nam je i tužno bez tebe. Neka ti dragi Bog podari vječni mir. /Tvoja supruga Nada, sin Ivica, kćeri Marijana i Tomislava, unučad Ivana i Mario/ Ante Sičaja Cuni († 2005) Dana 19. rujna navršava se 10 bolnih i tužnih godina otkako nas je napustio naš dragi sin i brat. Istina da te nema je bolna i teška, ne postoji utjeha da ublaži tugu, ali ostaju sjećanja 80 www.svjetlorijeci.ba

na sve trenutke provedene s tobom.

Zauvijek si u našim srcima, mislima i molitvama. Hvala svima koji te se sjećaju i posjećuju tvoj tihi dom. Zaborav ne postoji dok žive oni koji te vole. /Tvoji mama Anđa, tata Stipo, sestre Katica, Ankica i Ružica s obitelji/ Marko Markunović († 2010) Tvoja Ljubav živi vječno u nama. /Supruga Marica i djeca Ana-Marija, Nikola i Martina/ Miroslav-Braco Kajić († 2011) Dana 16. rujna 2015. navršavaju se četiri tužne godine od preminuća našeg dragog sina i brata Miroslava. Sjećanje na tebe je dio našeg života u kojem ćeš nam uvijek nedostajati. S ljubavlju. /Mama Lucija i brat Zvonimir s obitelji/ Juro Božić († 2012) Dana 17. kolovoza prošle su tri godine od smrti našeg dragog supruga, oca i djeda. Po dobroti ga pamtimo, s ljubavlju i poštovanjem spominjemo i u srcu zauvijek čuvamo. Misli su nam ispunjene molitvom i vjerom u uskrsnuće. Počivao u miru Božjem! /Zahvalna obitelj/ Andrija Petrović († 2012) Postojiš i traješ kroz najljepše uspomene u našim srcima i mislima koje s bolom podsjećaju na ono što je tvojim

odlaskom nepovratno izgubljeno. Počivaj u miru Božjem! /Tvoja mama, ujak s obitelji i tete s obiteljima/ Branka Vrdoljak († 2013) Dana 12. rujna 2015. navršavaju se dvije godine kako se u vječnost preselila naša draga seka Branka. Bila si dobri duh naše obitelji. Hvala ti za svu dobrotu i ljubav koju si iskazivala prema svima osobito prema maloj djeci.

Neka te milosrdni Otac obdari vječnim mirom! U molitvi Bogu za tvoju plemenitu dušu, za vjerničko svjedočenje i primjer kršćanskog života zahvaljuju ti tvoji najmiliji. /Braća, sestra, nevjesta i ostala rodbina/ Mario Bošnjak († 2014) Dragi Mario, tvoja nježna, plemenita duša obilježila je i osvijetlila naše živote. Trajno si u našim srcima. S ljubavlju i poštovanjem. /Tvoja obitelj/ Ružica Perak († 2014) Dana 15. rujna navršava se godina dana od smrti moje majke. Nikad prežaljena mama, misli na tebe i tvoje molitve pružaju mi utjehu kroz život, a Bog mi daje snagu u vjeri. Kroz molitvu osjećam da si uvijek uz mene i koliko god vremena da prođe, uvijek ću pamtiti tvoju vedrinu kojom si zračila. Od srca sam zahvalan rodbini i prijateljima koji su mi pomogli u teškim i bolnim trenucima.

S poštovanjem i ljubavlju. /Tvoj sin Mario/

Riječ čitatelja

Komentar

Čitajući zadnji broj Svjetla riječi napokon nešto o iseljenicima: Hrvošvabe od Mile Stojića, koji je nekad bio u Austriji i opisuje stvarnost nas iseljenika. Iako smo si dosta toga sami krivi, čovjek je u pravu da sve više odzvanja: “Neće se vratiti nikada.” Pogotovo druge i treće generacije i sve što dalje, to je manja nada. Ali to nije problem naših političara koji su prijatelji Crkve i crkvenih krugova, jer oni i rade na tome da nas nema u domovini jer će im ostati sva ta naša

imanja. Bez obzira što to u ovom momentu izgleda glupo, ali kad netko ne koristi zemlju ili objekte, postoje rupe u zakonu kako se može doći do tih imanja. A sljedeće što je interesantno u tome svemu privatno se sigurno mogu klonirati da nikad ne izumru te da uvijek ostanu vlasnici toga svega zato im i ne trebamo ni mi niti bilo tko drugi. ◀ Josip Bogić

ISPRAVKA - u “Duši narodnoj 2”

Našoj javnosti je već dobro poznata “Duša narodna 2” – zbirka narodnih i popularnih pjesama i napjeva (Sarajevo, 2014). Ovim putem molimo sve koji su već nabavili ovu jedinstvenu i vrijednu pjesmaricu, da uvaže jednu ISPRAVKU, koja se našim priređivačima slučajno dogodila. Radi se o pjesmi na stranici 184: “Jedna je Hrvatska”. U našoj knjizi stoji da je autor glazbe ove pjesme I. Kačurov. Podatak je kriv. Autor i riječi i glazbe pjesme “Jedna je Hrvatska” jest Josip Čenić. Naši priređivači su u dostupnim izvorima naišli na podatak, da je autor glazbe ove pjesme I. Kačurov, a uza sve nastojenje, nisu mogli provjeriti (ne) točnost toga podatka.

Pravi autor, gosp. Josip Čenić, osobno nam se javio i upozorio na pogrešku. Iskreno smo mu zahvalni na tome, kao i na iscrpnijim podacima povezanim uz ovu lijepu pjesmu, koju pojedinci, grupe i zborovi rado pjevaju – kao narodnu.

Autor je pjesmu komponirao prije 25 godina i posvetio je “majci Anđelki Čenić, r. Petričević (pjesnikinja, žrtva komunističkog režima, Lovreč, 1916 – Beč, 1992, naša op.) i ocu Antunu Čeniću, kao i mojoj Domovini Hrvatskoj”.

Prvi izvođač je Vera Svoboda (Splitski festival, koji se nije održao zbog rata).

Josipu još jednom hvala za javljanje i razumijevanje i – oproštenje za pogrešan navod! S prijateljskim poštovanjem – fra Slavko Topić i don Niko Luburić, priređivači “Duše narodne”. ◀

rujan 2015. Svjetlo riječi

81

www.svjetlorijeci.ba

LUCERNA LUCENS? Znam da će mnogi dočekati ovu raspravu s čuđenjem i pitanjem: čemu iznositi nutarnje crk­vene sporove u javnost?! Imaju pravo što se tako pitaju. O našim sporovima ne bi trebalo raspravljati u javnosti. Ali, ovo je pitanje već izneseno na javu i sva usta o njemu govore. U takvoj situaciji mislim da je poštenije i korisnije za opću stvar istupiti otvoreno, s punim imenom, i kazati na pošten način ono što se misli i navesti razloge za svoje mišljenje. Šutnja, prešućivanje i zataškavanje istine hrane korupciju, bilo da se radi o poduzeću, državi ili Crk­vi. Nečasno je jedino govoriti tako da se onaj koga se stvar tiče ne može braniti: tj. iza leđa, pred neupućenim svijetom i ne navodeći dokaze.

Fra Ignacije Gavran

h a m d o e t či u 0 r a 0 N 2 6

2 7 033

Knjiga ima dvije zasebne i tematski samostalne cjeline. U prvoj cjelini radi se o djelu Lucerna lucens? iz 1978. godine kojeg je autor izdao u samostalnoj nakladi u kojemu je obrađen odnos Vrhbosanskog ordinarijata prema bosanskim franjevcima. Druga cjelina Dossier “Dobri pastir” donosi osam rasprava i polemika o bosanskom udruženju katoličkih svećenika između kojih se ističe dosad neobjavljeni spis Odnos bosanskih franjevaca i jugoslavenske države iz 1964. kojeg je fra Ignacije napisao na njemačkom jeziku.